Povežite se s nama

Vijesti

‘Za četiri do pet godina možemo imati turopoljsko more na Čiču’

Inicijativa “Jezero Čiče – turopoljsko more” u još jednom pokušaju da oživi omiljeno kupalište

Objavljeno

na

Svi mi koji ‘ljetujemo’ na Čič beachu, dođemo se kupati, prošetati psa, pecati, šetati… već godinama to radimo ilegalno. Kad bi netko želio, za posjet ‘goričkoj rivijeri’ mogao bi nam naplatiti i kaznu jer radi se o privatnom posjedu. Goričani vole Čiče. Kako i ne bi kad su generacije mladih upravo na njemu proživjele brojne lijepe trenutke. U sjećanjima Goričana, Čiče je povezano s druženjem, zabavom i ljetnim osvježenjem. Za ove se obale vežu prva pijanstva, ali i prve ljubavi. Upravo zato Turopoljci žele da ono bude otvoreno svima, uređeno i da nudi sadržaje, posebno u ljetnim mjesecima. Svih ovih godina u zapetljanu priču zbog koje Čiče zapravo ne pripada Goričanima, nije se nitko ozbiljno upustio. Bilo je tu pokušaja, govorilo se o tome, ali nije bilo pomaka. Do ove godine.

Sebe nazivaju skupinom entuzijasta i zainteresiranih Turopoljaca, a u isto vrijeme su i stručnjaci u svojim područjima. Nisu više željeli čekati da netko riješi problem. Organizirali su se u udrugu i pokrenuli priču. Brzo su dobili podršku javnosti i svi glasno navijamo da uspiju i otvore Čiče Goričanima.

Novo Čiče – Jezero Čiče. Foto: Vanja Stanojević/Cityportal.hr

– Naš cilj je zapravo zaštita voda Turopolja. Struka ima način da se to napravi. Turopolje je nekad bilo bogato vodom, tu su bili potoci, a svako je selo je imalo i svoj kanal. Tu je i rijeka Odra. Sve je to spalo na par jezera koja su nekontrolirane rupe – Lomnica, Čiče i Vukovinsko. Jedino Ježevo, zahvaljujući pojedincu, ima društveno prihvatljivu funkciju – kazao je predsjednik novoosnovane udruge Jezero Čiče – Turopoljsko more Alan Šembera.

– Grad je 2012. donio UP i svaka mu čast. On prvi službeno spominje sportsko-rekreativni centar, ali je činjenica da se u ovih osam godina nije niti jedan kamenčić pomaknuo – objašnjava Šembera, koji je ujedno i gradski vijećnik, pa zna kako nema planova o skorijoj revitalizaciji jezera.

Novo Čiče – Jezero Čiče. Foto: Vanja Stanojević/Cityportal.hr

– Okupili smo se jer nam je dosta čekanja i pomoću građanske inicijative, snagom struke, argumenata, znanjem i strašću želimo pomoći – objasnio je.

Njegov ekspertni tim krenuo je čitati zakone, proučavati karte, dozvole i sudske postupke. Povezivali su odnose i ulazili u srž problema. A njih je bilo mnogo jer kopanje šljunka tu je započelo prije gotovo 60 godina i nikada problemi nisu rješavani, samo su se gomilali.

– Hrvatske vode nisu službeno nadležne za jezero Čiče jer one upravljaju samo prirodnim vodama, a umjetnima nitko ne upravlja. To je jedna rupa u zakonu koja se koristi – objasnio je Šembera.

‘Turopoljsko more’ podijeljeno je na dva dijela. U dijelu bliže mjestu Čiče još uvijek šljunak kopa tvrtka Hidrel, koja je i vlasnik mnogih zemljišta uz jezero. Drugi dio, onaj bliži Gorici, više ne radi.

– Tu je bila tvrtka Velkom i taj dio je ekološki opasan. Jezero je tu kopano preduboko i s preokomitim stranicama, pa ta polovica jezera predstavlja veliku opasnost. U slučaju potresa blizu Gorici, tamo bi se mogao urušiti velik dio prostora. Preduboko kopanje može ugroziti i podzemne vode koje tu protječu prema bunarima pitke vode za Zagreb i Goricu – objasnio je Šembera.

Novo Čiče – Jezero Čiče. Foto: Vanja Stanojević/Cityportal.hr

Osim toga, problem je i u vlasnicima obale, a njih je, tvrdi Šembera, na stotine. U vrijeme kada je krenulo iskopavanje sve su to bile privatne parcele.

– U katastarskom planu imate iscrtane parcele i unutar sadašnjeg jezera. Nije to zemljište otkupljeno od ljudi, nego je društvena firma u Jugoslaviji počela kopati i nitko joj ništa nije mogao. Onda su 90-ih firme privatizirale zemljište i nastavile raditi u sivoj zoni – tvrdi Šembera i dodaje kako, osim privatnih vlasnika, dio zemljišta je u vlasništvu države i Grada Velike Gorice, a budući da je Velkom u stečaju, i zemljište te tvrtke je dio stečajne mase.

– Žužić, odnosno Velkom, je svoj dio napustio, izgubio je koncesiju i ostavio polovicu jezera potpuno nesaniranu. Kod Hidrela je značajno bolja situacija, ali nije idealna. Za ovaj dio na kojemu je bio Velkom smo već Gradu dali nacrt prijedloga kako da uđe u rješenje toga problema – kaže Šembera i dodaje kako su upravo u tijeku pregovori s tvrtkom Hidrel o sporazumnom rješenju za drugu polovicu jezera.

– Treba se Hidrelu omogućiti da još u nekom roku obavlja svoju djelatnost, ali bi se išlo za tim da se s vremenom to zaustavi i da Hidrel dobije dozvolu na drugoj lokaciji – kaže Šembera.

Osim toga, članovi udruge morali su sjesti za stol i za predstavnicima Zagrebačke županije, Grada Velike Gorice, Hrvatskih voda, ministarstava… Svi su ih, kaže, podržali i obećali napraviti koliko mogu.

Novo Čiče – Jezero Čiče. Foto: Vanja Stanojević/Cityportal.hr

– Puno je problema, ali tko želi i zna – može. Sve su to rješivi problemi. Posebno sada kada je Hrvatska dio EU – kaže Alan Šembera i podsjeća kako je Unija prošle godine Hrvatskoj izdala direktivu, najviši stupanj upozorenja državi članici prije kazne.

– Hrvatska taj problem mora u najkraćem roku riješiti. S jedne strane imamo batinu, s druge strane EU nam daje fondove koji nam ovdje mogu sufinancirati revitalizaciju sadržaja koji su bitni za okolinu – pojasnio je predsjednik udruge.

Kako bi jezero Čiče zaista postalo turopoljsko more i kako bi generacije koje dolaze ovdje mogle stvarati nove sretne uspomene bez straha od utapanja ili stakla iz gomile smeća na obali, jezero se prvo mora sanirati.

11.07.2020. Velika Gorica. Predstavljena Udruga ‘Jezero Čiče – Turopoljsko more’. Foto: David Jolić/cityportal.hr

– Moraju se napraviti pokosi, da ne ide okomito dole kao lonac, nego kako zakon nalaže. Moraju se srediti obale. To je obaveza Hidrela na njihovom dijelu, a dio gdje je bio Velkom to će morati napraviti država ili Grad jer je on nestao, ostavio sve u rasulu i pobjegao kopati par sto metara dalje na Vukovinskom jezeru. Vjerojatno uništava i to – misli Alan Šembera.

Sanacija jezera je najveći trošak projekta, ali i preduvjet za sve ostale sadržaje. Iz udruge se nadaju kako će upravo ovaj dio pokriti fondovi EU.

– Grad prvo mora tražiti neovisnu snimku stanja da znamo koje su tamo dubine, kako izgleda i da više ne bude nagađanja. Na osnovi toga trebaju zatražiti Vladu RH proces izvanredne sanacije koja je zakonski regulirana i time pokreću poslove na onom najosjetljivijem području gdje je bio Žužić – kaže Šembera i dodaje kako je idući korak dogovor s Hidrelom.

– Grad tu treba pokazati otvorenost, fleksibilnost i brzinu jer i koncesionar ima značajnih problema oko dobivanja dozvola kako bi nastavio svoju djelatnost. U pregovorima smo i možda ćemo u nekim manjim crtama morati mijenjati UP, a pa će Grad morati pokazati fleksibilnost i brzinu. Treba staviti pročelnike da nam budu na raspolaganju i da to brzo napravimo – pojašnjava Šembera.

Novo Čiče – Jezero Čiče. Foto: Vanja Stanojević/Cityportal.hr

Tek nakon sanacije jezera može početi gradnja sportsko-rekreativno-turističkog centra s hotelom, kampovima na obali i vodi, zabavnim parkom, sportskim terenima i poligonima… Kako su, uostalom, 2012. i isplanirali iz Grada.

– Jako je dobro napravljen projekt. Naravno, već je prošlo gotovo 10 godina, pa bi se plan možda trebao obnoviti nekim novim tehnologijama i novim sportovima, ali po našem viđenju taj kompleks bi trebao biti najatraktivnija točka Zagrebačke županije sportski, turistički i rekreativno. Prvenstveno zbog ljepote jezera, a onda i zbog blizine zračne luke, Zagreba, Velike Gorice. Tom kompleksu bi gravitiralo milijun ljudi. Jarun nije ni sluga onome što bi trebao biti ovaj kompleks. Nešto poput Čateža, a moglo bi raditi 12 mjeseci, dio u otvorenom, a dio u zatvorenom dijelu – smatra Šembera.

Planom je, među ostalim, predviđena i biciklistička staza oko jezera, turistički vlakić, šetnice, noćni klubovi i restorani.

– Sto hektara je ogromna površina, to je površina jednog grada i sve bi se sustavno moglo napraviti. Optimistično je vjerovati da u idućih godinu i pol imamo saniran dio Čič Beacha i otvoreno kupalište, a prvu izgradnju objekata i kapaciteta očekujem da već u roku dvije ili tri godine. Uređeno cijelo jezero i rekreativni centar u završnoj fazi, vjerujem, imat ćemo za 4 do 5 godina – kaže Šembera.

Inicijativa poziva građane da im se pridruže u što većem broju jer, što ih je više, mogu otvarati paralelno veći broj projekata i intenzivnije raditi na revitalizaciji voda Turopolja.

Urbanistički plan Grada Velike Gorice iz 2012. godine

Moja županija

Priča iz Ivanića: Prvo prabake, zatim Gips i Marica, a danas – “vječne druge”…

Povijest ženskog rukometa u Ivanić Gradu duža je od stotinu godina, kroz sva ta desetljeća događalo je jako puno važnih i lijepih stvari, a u posljednjih 15-ak godina u Ivaniću blistu kad je riječ o radu s mladima…

Objavljeno

na

U čemu je tajna? Dobar trenerski rad, puno volje i puno rada! Uz to, mi smo prilično mala sredina, drukčija od drugih po tome što mi nemamo opciju selekcioniranja. Ne možemo mi od 30 djevojčica probrati njih 15 najboljih. Ne, mi ih dobijemo 15 i svih 15 učimo rukometu, njegujemo i brinemo o njima. Kako o onima najboljima, tako i o onim malo lošijim…, objašnjavaju Krešimir Krnjenić i Irena Malec, glavni operativci u Ženskom rukometnom klubu Ivanić.

Krnjević je predsjednik, a Malec tajnica i voditeljica omladinskog pogona kluba koji se doista ima čime pohvaliti. Serija uspjeha traje već više od desetljeća, a novi nastavak stigao je i ove godine, kad su na završnici državnog prvenstva dvije generacije bile sjajne: selekcija 2007-08 bila je treća u državi, a cure rođene 2009. i 2010. godine su prvakinje Hrvatske!

– Naša serija krenula je 2012., pod vodstvom Javora Bojana Leša, današnjega gradonačelnika. On je potpisao prvi veliki uspjeh, prvi je donio zlato u Ivanić. Nakon njega je došao Goran Bobić, pa onda Dora Krnjević Dokuzović, a sad su tu Igor Gajski i Lovro Malec – kaže Irena, dodajući kako je u međuvremenu u njihov mali grad stiglo 20-ak medalja s državnih završnica.

– Najvažniji je rad s djecom. To nam se uvijek nekako i vrati, kroz te medalje koje osvajamo na državnim završnicama, no problem je što je jako teško tu djecu zadržati kasnije i u seniorskom rukometu. Postoji stotinu drugih interesa kod tih mladih cura, u ovom svijetu kakav je danas teško je bez novca. Nemamo mogućnost platiti toliko da bi te cure bile spremne odreći se nečega. U takvim okvirima izvlačimo najviše što možemo, pri čemu smo se već pretvorili u “vječne druge” u 2. HRL. Nedostaje nam možda i malo sportske sreće, sigurno i novca, ali stalno nas vuče ambicija da budemo bolji. Mučimo se, ali ne žalimo se – nadovezao se predsjednik Krnjević.

Nerijetko u Ivanić Gradu odrastaju rukometašice koje svoje sportske priče nastavljaju graditi u drugim, prvoligaškim sredinama, ali često se događa i da mlade rukometašice iz drugih sredina biraju upravo ŽRK Ivanić. Jedna od njih je i Luna Gojak, djevojka koja je do kraja prošle sezone bila igračica ŽRK Udarnika, a ovoga ljeta je osvojila srebrnu medalju na Europskom prvenstvu s hrvatskom reprezentacijom.
– Nema tu ni vrbovanja ni nemoralnih ponuda, stvari su zapravo jednostavno. Ako bilo koja djevojka želi sredinu u kojoj ima uspjeha, koja se može pohvaliti medaljama, doći će ovdje. Luna je s roditeljima odlučila prihvatiti naš poziv i drago nam je što je postala naša igračica. Radit ćemo na tome da i mi i ona postanemo bolji – ističe Krnjević.

Ženski rukomet u Ivaniću živi i djeluje već duže od jednog stoljeća, u pitanju je ozbiljna tradicija.

– Da, ovo je definitivno rukometna sredina duge tradicije, budući da smo prije tri godine proslavili stotinu godina igranja ženskog rukometa u Ivaniću. Imamo pisane dokumente u kojima stoji da su 1922. godine naše prabake odigrale prvu utakmicu hazene, preteče današnjeg rukometa. Igrale su sa zagrebačkom Concordijom i to je u to vrijeme bio veliki spektakl, a ostalo je zapisano i da su ljudi bili šokirani kratkim šosevima koje su cure nosile. Odmah je zavladalo veliko zanimanje, rukomet je zaživio i po tome smo sigurno posebna sredina, po toj ljubavi prema rukometu, koji teče u krvi svih naših građana – kaže Irena.

Kad smo već kod prošlosti, vrijedi se vratiti i na sedamdesete godine, kad je u ŽRK Ivanić došao mladi trener Ante Kostelić, koji je preuzeo ekipu u kojoj je bila i Marica, njegova supruga.

– Nije Gips hofirao samo s Maricom, ha, ha… Kao klinac sam bio svjedokom tih događaja, jer i moja sestra je igrala, i znam da su sve cure bile lude za Gipsom. A Mica je tu bila najuspješnija – sa smiješkom priča Krnjević i dodaje:

– Kad je Gips došao kako bi se predstavio curama, rekao im je: “Cure, život se sastoji od sedam slova: r, u, k, o, m, e i t. Jel jasno?” Uozbiljio je rad u klubu, a onda otišao dalje. Navrate i danas kad je neki povod, a Ivica tu i živi, barem kad ne landra okolo, ha, ha…

Nastavite čitati

Vijesti

Velikogoričke mažoretkinje ulaze u 29. sezonu i traže nove članove

S novim projektima i ciljevima, tim sada traži nove članove kako bi nastavio graditi sportske i osobne uspjehe.

Objavljeno

na

Objavio/la

Velikogoričke mažoretkinje otvorile su upise za djecu i mlade. Treninzi će se održavati u Osnovnoj školi Eugena Kvaternika i Društvenom domu Rakarje.

Ove godine mažoretkinje ulaze u 29. sezonu djelovanja, tijekom koje su Veliku Goricu predstavljale na brojnim manifestacijama u Hrvatskoj i inozemstvu. Članice su Saveza mažoretkinja i pom pon timova Hrvatske te Svjetske mažoret-sport federacije.

Prošla sezona 2024./25. bila je posebno uspješna, a rezultirala je nizom nagrada i priznanja. S novim projektima i ciljevima, tim sada traži nove članove kako bi nastavio graditi sportske i osobne uspjehe.

Svi zainteresirani mogu se prijaviti putem kontakata trenericama:

  • Lucija – 095/9011537
  • Ana Lea – 091/5707709

Za više detalje, zainteresirani se mogu javiti na [email protected] ili putem društvenih mreža.

Nastavite čitati

Najave

Vani je novi Reporter: “Čič beach” u nastajanju, pjesnikinja, vatrogasci i trener…

Potražite svoj besplatan primjerak na poznatim lokacijama po gradu i okolici

Objavljeno

na

Od ovog četvrtka na dobro poznatim lokacijama po gradu i okolici potražite svoj primjerak novog izdanja, ukupno 452., vaših omiljenih lokalnih novina. Reporter i u ovom broju donosi vijesti, izvještaje, reportaže, intervjue i teme među kojima bi svatko trebao pronaći nešto po svome ukusu.

Na gradskim stranicama donosimo izvještaj s polaganja vijenaca povodom Oluje, kao i s dodjele priznanja našoj 153. brigadi. Veseli početak gradnje dječjeg vrtića u Pokupskoj ulici, kao i najava da će uskoro krenuti gradnja objekta u Kolarevoj, a veseli i pokretanje priče oko uređenja jezera Čiče. Nacrti postoje, ideja postoji, a sad je i proces pokrenut…

Nakon dvije nagrade u kratkom periodu razgovarali smo s goričkom pjesnikinjom sa zagrebačkom adresom Zdenkom Mlinar, a opraštamo se i od miljenika Donje Lomnice, Josipa Šafrana zvanoga Gumeni. Duplerica pripada DVD-u Kravarsko, dobitnicima županijske nagrade za ovu godinu, čiji čelni ljudi su nam ispričali njihovu priču.

Predstavljamo i Moniku Antolović, vlasnicu brenda “Aromarica”, donosimo savjete iz ljekarni, ali i novosti iz gradskih tvrtki. Na sportskim stranicama prostor je dobio Damir Milanović Milka, mladi trener na novom početku, jer ikona turopoljskog nogometa okončala je suradnju s drugom ikonom turopoljskog nogometa, Deanom Klafurićem…

Potražite svoj primjerak.

Nastavite čitati

Sport

Na stanici u Puli: ‘Oni će jurnuti, ali ja volim ovu momčad i način na koji igra…’

Na otvaranju petoga kola SuperSport HNL-a, u petak od 20 sati, snage će odmjeriti nogometaši Istre 1961 i Gorice. Domaćin ima dva remija i dva poraza, a Gorica dolazi s pet bodova iz prva četiri kola

Objavljeno

na

Objavio/la

Došli smo do petoga kola SuperSport HNL-a, a to znači i do petoga gostovanja nogometaša Gorice. Nakon Varaždina, Splita, Zagreba i Vinkovaca, nova destinacija je – Pula. A protivnik, naravno, Istra 1961.

– Momčad je spremna. Dobro smo se odmorili, dobro smo kroz tjedan radili… Imamo neke ozljedice pojedinaca, ali nadam se da će sve biti u redu i da će svi biti spremni za utakmicu – kaže Mario Carević, trener Gorice, svjestan težine zadatka koji slijedi u petak od 20 sati na Aldo Drosini.

– Istra ima novog trenera, ali zadržala je gro igrača iz prošle sezone, kad su bili hit prvenstva. Imaju stvarno odlične pojedince, iako ih možda nije nagradio rezultat. Imali su i težak raspored, a zbog svega toga znamo da njima ova utakmica predstavlja i neku vrstu imperativa. Tako je najavljuju, to je činjenica. Očekujem protivnika koji će sigurno jurnuti od prve minute, a mi moramo biti dobri pod pritiskom – ističe Carević i nastavlja:

– Nadam se da ćemo u napadačkom dijelu opet demonstrirati stvari koje smo pokazali u prethodne četiri utakmice. Puno smo ofenzivniji nego prošle sezone i to me veseli. Naravno da neke stvari moramo popravljati, neke ćemo popravljati u hodu, ali volim ovu momčad i način na koji igra!

Okrenuo se trener Gorice još jedanput i prema prošloj utakmici, onih čudnovatih 2-2 u gostima kod Vukovara.

– Mi smo i u toj utakmici imali 22 udarca na gol. Naravno da, kad si ofenzivan, ostavljaš više prostora otraga i tu ćemo se morati stabilizirati, iako smo generalno bili dobri. Od šest primljenih golova, četiri smo primili iz prekida, odnosno tri iz penala, a jedan izravno iz slobodnjaka – zbrojio je Car.

Momčad koju voli nastupit će u Puli u dosadašnjem izdanju, ali u sljedećih tjedan dana mogla bi dobiti i neke nove opcije. Prijelazni rok završava 5. rujna, to tad bi moglo biti i novih lica, iako…

– Nama nužno ne treba ništa – kaže Carević, pa se ipak donekle korigira:

– Ili nam treba možda još jedan ili dva igrača, čisto da zatvorimo neke pozicije… Idemo u tom smjeru, ali nismo pod nekim imperativom, nije da nam gori. Neki igrači nam se i vraćaju, imamo puno rezerve i u našem kadru. Perić se vratio iz ozljede, Duraković nakon suspenzije, jedva čekam da Fiolić počne više igrati, Erceg je bio ozlijeđen, Bakić nije došao spreman, ali daje nam neku ludu energiju… Imamo dosta rezerve, a ja ni ne želim preveliku grupu, jer tu dobiješ i nezadovoljstvo dijela igrača. Vjerojatno ćemo dovesti još dvojicu, ili dvije-tri pozicije maksimalno.

Što se startnih 11 za Drosinu tiče, najveći dio toga je jasan i poznat, a upitno je jedino hoće li svoju poziciju nakon odrađenog crvenog kartona od prve minute imati Elvir Duraković, kao i hoće li prema naprijed startati Erceg ili Čuić. Sve ostalo trebalo bi biti vrlo slično varijanti iz prethodne dvije utakmice…

Matijaš – Filipović, Leš, Čabraja – Trontelj, Pozo, Kavelj, Vrzić – Pavičić, Pršir – Čuić

Nastavite čitati

Sport

Naši zapisi iz Zemunika: Pojačanja na jedan dan, 15 janjaca, 9 odojaka i – 12 golova…

Dragi domaćini, sretna vam “stota” i veliko hvala na sjajnom gostoprimstvu!, stoji na početku izvještaja s gostovanja nogometaša Kurilovca u Zemuniku. Pobjedu 12-2 i sve oko nje opisao je Vlado Stepanić iz kluba…

Objavljeno

na

Već je osvajanje naslova pobjednika kupa NS Zadarske županije i, upravo na bazi istog, plasman u pretkolo HR kupa, predstavljao najveći povijesni iskorak i uspjeh dugogodišnjeg županijskog ligaša, čije se igralište, sa jasnim obrisima budućeg lijepog stadiona, nalazi u neposrednoj blizini zemuničkog odnosno zadarskog aerodroma.

No, da su vrijedni domaćini imali neskrivenu ambiciju učiniti i još jedan korak više plasmanom u 1. kolo HR kupa, što bi nema sumnje bio najljepši poklon za njihov stoti rođendan koji se upravo tog dana obilježavao na prigodan i njima svojstven način, potvrđuje činjenica da su upravo za utakmicu protiv trećeligaša iz turopoljske metropole posegnuli za petoricom novih igrača, sa statusom pojačanja, iz susjednih klubova. Ne uspiju li dohvatiti plasman u daljnje kup natjecanje, iste će igrače, navodno, vratiti u matične klubove, što je, opet navodno, u skladu s važećim propisima…

U okružju isijavanja dalmatinskog krša i kamena na 30 celzijevaca, dočekale su nas lijepo uređene i shodno potrebama županijskog ligaša skrojene prostorije u sjevero-zapadnom uglu budućeg sportskog centra Lužine, tribina sa 4 reda sjedalica duž cijele zapadne strane (za sada, na žalost, nenatkrivene) i prostrani teren sa nevjerojatno uređenim i održavanim travnjakom, doslovno zelenim tepihom, o kakvom mi u Kurilovcu trenutno možemo samo sanjati. Dočekalo nas je, po riječima samih domaćina, gotovo tisuću domaćin navijača, ispunjenih očekivanjima da im njihovi dečki mogu priuštiti još jednu nezaboravnu utakmicu pa bi potom i rođendanska proslava trebala i morala biti još ljepša i nezaboravnija.

Prvi tragovi zabrinutosti na njihovim licima pojavili su se kada je gostujući stručni štab svoju momčad poslao na zagrijavanje točno 50 minuta prije početka same utakmice, dok su se njihovi nogometni mezimci još uvijek držali hladovine svojih svlačionica. Zabrinutost je porasla već u 12. minuti poslije golova Sedlačeka i Banića, a nada se vratila u 14. kada je Gotal lijepim “škaricama” smanjio na 1:2 (doduše, poslije nepotrebnog previda glavnog suca i prekršaja na vrataru Išeku).

No, tu je ujedno bio početak i kraj svim nadama domaćina jer je na isteku 45. rezultat bio 1:6 (Sedlaček dva puta, Banić, Starčević, Novak). Bilo je i više nego jasno kako je prelijepi travnjak zapravo bio veliki argument u prilog Kurilovčanima, na čiji sitni vez na sredini i probijanje po bokovima, igrači trenera Nikole Matkovića nisu imali apsolutno nikakav odgovor.

Ipak evidentna „razlika u klasi“ potvrđena je i u drugom dijelu, koji je završen identičnim omjerom 1:6 (Jordan za domaće, a Raković 2, Novak, Selman, D. Pršir i Cindrić po 1), pri čemu su oba trenera iskoristila mogućnost svih izmjena. Sjenu na sjajnu predstavu Senadovih trupa bacila je ozljeda novopridošlog i vrlo zanimljivog napadača Dominika Furneka, a dežurna liječnička služba potvrdila je kako ipak nije riječ o ozbiljnijoj povredi, što se svi iskreno nadamo i simpatičnog Čazmanca ubrzo očekujemo na treningu.

Posebno poglavlje ove utakmice svakako je način na koji su nas domaćini dočekali odmah po izlasku iz autobusa, negdje oko 15,00 sati, a nadasve poslije odigrane utakmice, uz napomenu da je ponašanje domaćih igrača i navijača tijekom iste bilo iznimno korektno i tolerantno. Prateći sadržaji proslave 100-tog rođendana NŠK Zemunik, kako za sve brojne domaće kibice – više stotina njih, tako i za našu ekspediciju, bili su uistinu bogati i birani.

Cijenu za to “platilo” je 15 janjaca i devet odojaka, uz obilje neizbježnog dalmatinskog pršuta i sira, a sve to, dakako, ne ide bez mrzle pive i dobrog gemišta i bevande, sve po volji i želji, sve gratis i uz brzu podvorbu lipih Dalmatinki i kršnih Dalmatinaca (pretpostavljamo volontera). Na žalost, baš kad je prava dalmatinska fešta, uz prve taktove grupe Vista, krenula u svom prepoznatljivom smjeru i vrhuncu, bili smo prisiljeni mahnuti domaćinu na pozdrav i krenuti na put via Kurilovec.

Nastavite čitati

Reporter 451 - 31.07.2025.

Facebook

Izdvojeno