Nogometaši Gorice i Vukovara u petak poslijepodne odigrali su prvu utakmicu 13. kola SuperSport HNL-a, podijelili su bodove u remiju 1-1, u utakmici kojoj je bilo i pljuvanja, i poništavanja golova, i prečki, i stativa…

A kad je sve bilo gotovo, cijeli ovaj događaj dobio je svoju lijepu priču. U glavnoj ulozi su dva naša dečka, dva nogometaša različitih sudbina. Vito Čaić, naime, Velikogoričanin je koji je prošle sezone igrao za Goricu, a trenutačno nosi dres Vukovara. Povratak kući, u svoj grad, iskoristio je za potez vrijedan divljenja.

“Danas smo na utakmici imali posebnog gosta – Ivana Šćepinu, čija je priča dirnula i podigla na noge cijelu Hrvatsku. Njegova snaga, osmijeh i ljubav prema nogometu podsjetili su nas da ovaj sport donosi svjetlo i u one najteže trenutke”, objavili su Vukovarci na svojim društvenim mrežama.

“Veliko hvala našem igraču golemog srca Viti Čaiću, koji je pokrenuo ovu predivnu inicijativu i pobrinuo se da Ivan kući ode s potpisanim personaliziranim dresom našeg kluba”, ostatak je objave.

Bravo za Vitu, bravo za Vukovarce, a Ivanu i ovom prilikom možemo samo poželjeti da se što bolje i brže oporavi od ozljeda koje je zadobio u velikoj nesreći prošloga ljeta.

Samo četiri dana nakon važne i uvjerljive pobjede nad Lokomotivom, na naš Gradski stadion stigao je Vukovar. Neugodni Vukovar, momčad koja u posljednje vrijeme teško i rijetko gubi utakmice, ali sve je nekako bilo spremno za novu pobjedu. Tako bi, naime, bilo idealno završiti ovaj nogometni tjedan u našem gradu, u čije se središte, između dva nastupa Gorice, smjestila ona već opjevana pobjeda Kurilovca nad Istrom…

Međutim, ništa od toga. Nedostajalo je malo, poneki centimetar, malo sreće, ali i puno više energije od one koju su Goričani imali ovoga petka poslijepodne.

– Vidjelo se u prvom poluvremenu da smo igrali utakmicu prije samo četiri dana. Nismo imali energiju, nismo bili pravi – priznao je i trener Mario Carević nakon utakmice s nekoliko lica i s gomilom uzbuđenja.

Doduše, u tom prvom dijelu bilo je više strepnje nego uzbuđenja. Oslabljeni neigranjem četvorice igrača, ali i očito izvan pravog tonusa, Goričani su patili u prvih 45 minuta. Vukovar je u prvoj polovici utakmice bio bolja momčad, Vukovar je stvarao šanse, imao tri-četiri dobre situacije, a Gorica je zaprijetila svega jedanput. Dobivali su goste praktički sve duele, bili vidljivo agresivniji, svježiji, okomitiji.

– Mogli smo u tom prvom poluvremenu riješiti utakmicu, odvesti je u mirne vode – konstatirao je trener Vukovara Silvio Čabraja i nije bio daleko od istine.

Tih 0-0 na poluvremenu bio je jako dobar rezultat za umornu i sporu Goricu, koja nije nalikovala na onu Goricu iz pobjeda protiv Rudeša i Lokomotive. Budući da na klupi i nije imao previše opcija, Carević je na odmoru u svlačionici ostavio samo Fiolića, a uveo Bakića, usput i promijenio formaciju, pokušavajući dobiti što kvalitetniji odgovor od svojih igrača. Nažalost, dogodilo se upravo suprotno…

Gorica je u nastavak ušla prilikom Vrzića, dobrom i opasnom situacijom nakon samo malo više od pola minute, ali već pet minuta poslije Vukovar je poveo. Robin Gonzalez oteo je loptu na sredini terena, dao lijevo za Lovru Banovca, a on pronašao usamljenog Jakova Puljića u sredini. Iskusni napadač pospremio je loptu u mrežu, nakon čega je slijedila provjera zaleđa, koja je pokazala da je sve regularno. A radilo se o centimetrima, jer Banovec je bio na rubu zaleđa, ali ne i u njemu.

I tad je konačno živnula Gorica. Jurica Pršir imao je veliku priliku u 57. minuti, no otišlo je to iznad gola. Punih 15 minuta trebalo je čekati na novu opasnu situaciju pred golom gostiju, a tad je stigao i – gol Gorice! Ognjen Bakić odigrao je prema Medinu Gashiju, on je vratio u sredinu, a tamo je Filip Čuić pogodio za 1-1. A onda se javila VAR soba…

Provjera je trajala nestvarno dugo, više od sedam minuta, igrači su se gotovo ohladili, a konačna presuda glasila je – nema gola! Gashi je bio u zaleđu i gol je poništen, ništa od izjednačenja. I taman kad je igra trebala krenuti dalje, sudac Melnjak zatražio je još malo vremena. Nekoliko desetaka sekundi kasnije pokazao je da ide pogledati nešto na monitoru, pri čemu je malo kome na stadionu bilo jasno što gleda.

Vrativši se na teren, izvadio je iz džepa crveni karton i pokazao ga stoperu Vukovara Mariju Tadiću. Apsolutno zasluženo, jer u gužvi nakon gola Tadić je pljunuo Čuića (?!), a najčudnije u svemu bilo je to što se gostujući igrač čudio sučevoj odluci. Primitivizam je to koji je zaslužio ozbiljnu kaznu, koja bi trebala i uslijediti…

Vukovar je tako ostao s igračem manje, a Gorica je krenula u totalnu ofenzivu. Veliku, ogromnu priliku imao je Pršir u 82. minuti, ali pogodio je okvir gola, odnosno stativu. I ništa od izjednačenja.

Do njega je zato konačno došlo u 85. minuti, kad nije bilo ni zaleđa, ni stative, ni nesreće. Trontelj je poslao dugu loptu na Gashija, koji je nije primio idealno za sebe, ali jest za Antu Kavelja. Natrčao je mladi veznjak i sjajno pogodio u malu mrežicu za izjednačenje rezultata.

Međutim, Gorica je tražila i željela i više od toga. Bila je blizu u 90. minuti, kad je nakon ubacivanja iz kornera glavom pucao Čuić, a lopta je odsjela na prečki! U nastavku akciju, koju sekundu potom, glavom je pucao i Filipović, ali ovoga puta – stativa! Nevjerojatno…

Do kraja više nije Gorica uspjela ozbiljnije zaprijetiti, ostalo je tih 1-1, rezultat koji na kraju nije zadovoljio ni jedne ni druge. Vukovaru je pripao nešto veći dio utakmice, Goricu je samo mala doza sreće dijelila od pobjede, pa je možda ovako ispalo i najrealnije. Uzbudljivo, ludo, dramatično i bez pobjednika.

S tim jednim bodom Gorica će otići na reprezentativnu stanku, još se malo posložiti i presložiti, pa u prvoj sljedećoj utakmici na svom terenu dočekati Istru.

Prolaze sati i dani, ali uživanje traje i dalje. Uživanje u pobjedi Kurilovca, koja je odjeknula puno šire i dalje od našega kraja. Reakcije su stizale praktički iz cijeloga svijeta, a NK Kurilovec nakratko je postao glavna priča u nacionalnim sportskim medijima. Zasluženo, s vrlo zasluženim povodom, što je na trenutak ili dva promijenilo život i igračima i ljudima iz kluba.

Međutim, svjesni da takvi trenuci ne potraju predugo u sportu, da života na staroj slavi nema, da nova utakmica stiže već u subotu, kad se od 14 sati igra protiv HAŠK-a, u klubu su odlučili na svoj način zaokružiti, zaključiti ovu priču. Na klupskim društvenim mrežama tako je u petak osvanula objava koju je potpisao predsjednik kluba Dražen Vujnović.

U njoj se nižu zahvale svima po redu, ali pronašlo se mjesta i za sitne duhovitosti, kao i za poneku uputu vrijednom društvu iz kluba. Jer Istra je prošlost, a pred nama je budućnost… Objavu prenosimo u cjelosti:

Želim iskreno zahvaliti svim akterima, prije svega svima onima na zelenom terenu, ali isto tako i svima onima izvan i uokolo njega, koji su na bilo koji način doprinijeli da naša povijesna kup utakmica protiv NK Istra 1961 protekne u vrlo korektnom i fair-play ozračju, uz vrlo dobru organizaciju same utakmice i još jednu potvrdu naše otvorenosti i gostoljubivosti spram svakog našeg sportskog rivala.

Hvala i našim malim, ali brojnim, vjernim i glasnim „red boysima“, navijačima iz naše NŠM, a nadasve svim medijima i portalima, lokalnim (City Radio, VGdanas, V’Gradu, Kronike Velike Gorice, Gorica.info) i širim (Sportske novosti, Večernji list, 24sata…), radio (HR2 , Otvoreni radio, Banovina…) i TV postajama (NOVA TV, RTL Danas…) na značajnom prostoru u udarnim emisijama posvećenom NK Kurilovec te Max Sportu na korektnoj i afirmativnoj prezentaciji uživo, kako našeg kluba, tako i same utakmice u kojoj smo postigli ovu povijesnu pobjedu.

Dakako, hvala i Ivici, Robiju i Filipu na „konkretnom“ sponzorstvu, kao i Danijelu i Matiji na izdašnim „materijalnim“ prilozima, koje su Fila i Robi pretvorili u roštiljske delicije.

U nemogućnosti da svim čestitarima diljem Lijepe naše, ali i izvan njenih granica (Švicarska, Njemačka, Australija…), a među njima i brojnim nogometnim klubovima, ponaosob zahvalimo na brojnim čestitkama i lijepim željama, koristim ovu prigodu da im iskreno zahvalimo na podršci i epitetima kojima su nas počastili.

Zbog svega toga jučer se bilo posebno lijepo osjećati pripadnikom i članom kluba koji je ostvario svoj najveći i uistinu povijesni sportski uspjeh, zahvaljujući kojem će se prvi puta od kad je nogometa u Hrvata, među 8 klubova četvrtzavršnice HR kupa naći dva kluba iz turopoljske metropole!!! Ima li ljepše i veće promidžbe za našu Veliku Goricu, kao grad sporta i mladih, uz to i grad u kojem se upravo gradi i raste novi dom hrvatskog reprezentativnog nogometa!? Stoga danas uz ove riječi zahvale u ime svih struktura NK Kurilovec (članova IO i NO, igrača, trenera i djelatnih osoba), izražavam neskriveni ponos što sam sve ovo doživio i proživio u poziciji predsjednika “najvećeg malog seoskog kluba” – NK Kurilovec!

Dragi prijatelji, navijači i kibici našeg kluba, poštovani pobornici „najveće i najljepše sporedne stvari na svijetu“, veliko vam hvala svima što ste naš klub i moju malenkost osobno barem na trenutak učinili „slavnim“, ali i nadasve, opravdano i dugoročno ponosnim!!!

No, kako smo svjesni da su trenuci slave ponekad varljivi i lako prolazni, to spuštamo loptu na zemlju i vraćamo se u svakodnevnu kolotečinu i realnost: Dečki, trening je v šest vur popoldan, idemo se loptati… Jura, povaljaj glavni i pomoćni teren… Bašo, pripravi one plave markirke i najdi Čazmine gaće… Zdenka, dojdi denes malo ranije i zmeti terasu… Robi, daj nam uplati nekakvu crkavicu ako Boga znaš… Ćiro, daj složi stol za partiju bele… Vidimo se, ajd bok i pozdrav svima!!!

S osobitim poštovanjem, iskrenom zahvalnošću i srdačnim pozdravom svim zaljubljenicima nogometne igre i ljudima dobre volje.

Predsjednik
Dražen Vujnović

Pripreme za sezonu u tijeku u svijetu košarkaša Gorice počele su istog trenutka kad je završila prošla, jer puna dva mjeseca nastavili su dečki trenirati pod vodstvom neumornog trenera Damira Cicija Miljkovića, a u tom su razdoblju odrađene i prve probe, isprobana potencijalna pojačanja… Posljedično, ulazak u sezonu bio je fenomenalan, Goričani su osvojili regionalni Kup i plasirali se u glavni ždrijeb Kupa Krešimira Ćosića, a posljednji dodaci stižu ovih dana.

Prvo je u klub stigao Slavenov sin Niko Rimac, koji je došao na posudbu iz Dubrave, pa već i debitirao u uvjerljivoj pobjedi protiv Osijeka, da bi koji dan kasnije stiglo i drugo pojačanje. Naime, novi igrač Gorice postao je uskoro 22-godišnji centar Filip Kalajžić, koji će pojačati konkurenciju na poziciji “petice”, ali i donijeti dodatnu kvalitetu našoj momčadi. Krenulo je s po dvije pobjede i poraza, no dva nova igrača trebala bi osnažiti akcije Goričana u prvoligaškom društvu, odnosno u drugom rangu hrvatske košarke.

Za četiri dana Filip Kalajžić će proslaviti 22. rođendan, a to će učiniti kao igrač petoga kluba u svojoj karijeri. Sva četiri dosadašnja bili su premijerligaši, počevši od Cibone, u kojoj je ovaj rođeni Zagrepčanin napravio prve seniorske korake. Nakon odlaska iz redova “vukova”, a prije dolaska u redove velikogoričkih “bikova”, Kalajžić je bio igrač Dubrave i Dubrovnika, da bi ovu sezonu počeo u dresu Zaboka. Upisao je samo dva nastupa za klub iz Zagorja prije nego što je odlučio svoju priču nastaviti u Turopolju.

Visok je 208 centimetara, dobar je u igri leđima prema košu, a nisu loši ni brkovi s kojima je stigao u Goricu. Filip će biti drugi Kalajžić u Gorici, budući da i dalje pamtimo sjajne partije njegova prezimenjaka Mate, dojučerašnjeg suigrača u Zaboku. Pomoći će ovaj Kalajžić Kristijanu Šutalu u borbi s protivničkim centrima, a koliko će u tome biti uspješan prvi put ćemo doznati ovog vikenda, kad Gorica gostuje u Crikvenici.

Ona je ravnateljica Centra za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica od osnutka 2003. godine, vrhunska psihologinja, mentorica, piše članke i publikacije, priručnike….popis je dugačak, baš kao i lista njenog doprinosa psihološkoj struci, zajednici u kojoj djeluje i radi, no posebno i kao medijska redakcija, ističemo njezinu pristupačnost. Naime…

Sanda Puljiz Vidović, prof. psihologije, uvijek je dostupna za najavu događanja, izjavu i pojašnjenje, suradnju, snimanje priloga, pomoć u potrazi za kontaktima svojih kolega za potrebe gostovanja u našim radijskim emisijama. Stoga nas je posebno razveselila vijest da je upravo ona dobitnica ovogodišnje nagrade Snježana Biga Friganović za 2024. godinu. 

Nazvali smo iz redakcije kako bi nam prepričala dojmove, jer ipak, ovo je Oskar psihologije! 

Foto: Privatni album Sande Puljiz Vidović

– Znači, Hrvatska psihološka komora jednom godišnje dodjeljuje nagradu Snježana Biga Friganović. To je nagrada koja se dodjeljuje za poseban doprinos organizaciji, radu i razvoju Hrvatske psihološke komore, unaprjeđenju statusa psihologa u društvu te razvoju i afirmaciji psihologijske djelatnosti. Znači, ova nagrada se daje ljudima, odnosno psiholozima za dugogodišnji stručni rad kojim se promiče i javno zagovaraju suvremene psihološke spoznaje i struka kroz komoru. Koliko je ta nagrada važna? Ja bih rekla da je to najveća nagrada koju psiholog dobije i to samo jedan psiholog godišnje! – ispričala je Sanda i navela činjenicu kako je u imenik Komore upisano otprilike četiri tisuće psihologa. 

S njene strane, kako je istaknula, za priznanje je zaslužan zapravo njezin dugogodišnji predani rad u Komori, ali i u drugim strukovnim organizacijama i povjerenstvima. 

Foto: Hrvatsko psihološko društvo

– Ipak od presudne je važnosti bio moj rad u lokalnoj zajednici, odnosno u Velikoj Gorici, kroz djelovanje Centra za djecu, mlade i obitelj, zaista posebne ustanove u Hrvatskoj, prve u takvom obliku. Evo struka je prepoznala taj rad u zajednici, a između ostalog, i zato što sam ja na čelu tima koji se predano bavi promoviranjem mentalnog zdravlja, prevencijom, preventivnim programima, edukacijama stručnjaka i tu su zapravo postavljeni visoki standardi, stručnost, profesionalnost te briga u pojedincu i cijeloj obitelji. 

No, Sanda ne štedi vrijeme ni na popularizaciju svoje struke u medijima, pisanje stručnih članaka u zbornicima i stručnim i znanstvenim časopisima, educiranje studenta na Filozofskom fakultetu na Odsjeku za psihologiju, zatim na Odjelu za psihologiju Hrvatskih studija. Ali, ni to nije kraj popisa…  

-Na Filozofskom fakultetu sam vanjski suradnik, a na Edukacijskoj rehabilitacijskom fakultetu na Odjelu za poremećaje u ponašanju sam gost predavač. Dakle, sudjelujem i u edukaciji studenta i evo, još bih htjela reći da je između ostalog uočen i moj rad za vrijeme pandemije i potresa, gdje sam pružala pomoć ljudima stradalima u potresu i u Velikoj Gorici, ali i šire preko telefona za psihološku pomoć, a koju je organizirala Komora. Iako je to za mene kao osobu bilo jako iscrpljujuće, jer sam i sama bila dosta pogođena događajima s pandemijom i potresima, taj rad u zajednici u tim teškim trenucima bio izuzetno važan. Tim više jer je upravo tada psihologija zaista prepoznata u široj javnosti i ja mislim da danas svi ljudi u našoj zemlji jako dobro znaju čemu služe psiholozi i čime se psiholozi bave – naglasila je Puljiz Vidović. 

Foto: Privatni album Sande Puljiz Vidović

Imati ovakav potencijal u Velikoj Gorici, vrijedno je divljenja i ponosa, jer zahvaljujući osobama poput Sande, naš grad je napredna zajednica koja uvijek stremi boljoj budućnosti. Primjerice, u Velikoj Gorici svaka obrazovna ustanova ima psihologa. 

– Nekad davno to nije bilo tako i moram reći da sam ponosna na tu činjenicu, kao i to da je Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica, osnovan 2003. godine sa 3 zaposlena, a sada nas je 9, dakle tri puta veći broj i to se vidi i u kvaliteti usluge koju pružamo, kao i u broju korisnika. Kad sam došla u Centar prije 23 godine trebalo je stvoriti instituciju koja nigdje nije postojala, nismo imali nikakav model, nikakve konkretne upute, dakle trebao si sa svojim timom, oformiti ekipu i onda stvarati instituciju koja je prepoznatljiva u lokalnoj zajednici i mi smo u tome uspjeli! – naglasila je Sanda, a što nije samo vidljivo po ovoj prestižnoj nagradi već i tijekom proslave 20 godina Centra prije dvije godine. 

-Tada smo zaista vidjeli da smo dobili podršku u lokalnoj zajednici od svih institucija. Puno je tu emocija, na početku je naravno teško, a sad je jedna velika sreća kad se osvrnem, kad vidim što smo sve napravili, posebno kad dobiješ ovakvu nagradu, to je stvarno kruna svega, ja bih rekla. Tako da se još jednom zahvaljujem Hrvatskoj psihološkoj komori da je prepoznala moj rad u zajednici, hvala i drugim kolegama iz struke i naravno Gradu Velikoj Gorici te njegovim djelatnicima s kojima surađujemo. Zahvalna sam i ljudima u Velikoj Gorici, našim korisnicima, suradnicima, zapravo svima jer ne bih htjela nekog preskočiti i zaboraviti… I medijima koji nas zaista prate naš rad. Evo, jako je puno emocija, puno sreće i ponosa, jer koliko je na početku bilo teško krčiti svoj put, toliko je sada ovo velika sreća – završila je naš razgovor Sanda. 

Sanda i Arijana Mataga Tintor, viša savjetnica specijalistica za predškolski odgoj, djecu i mlade Grada Velike Gorice. Foto: Privatni album Sande Puljiz Vidović

Naša redakcija City radija, Cityportala i mjesečnika Reporter zahvaljuje joj na izuzetnoj suradnji, komunikaciji i prijateljskom pristupu, uz poruku – nagrada je otišla u prave ruke!  

• Dodajmo, Hrvatsko psihološko društvo Sandi Puljiz Vidović je 2013. godine dodijelilo Društveno priznanje „Marulić: Fiat Psychologia“ za osobito vrijedan doprinos razvitku i promicanju hrvatske primijenjene psihologije, a iste godine dobila je i nagradu Grada Velike Gorice Franjo pl. Lučić. Također, da je istaknuta stručnjakinja još 2019. godine prepoznala je Hrvatska psihološka komora koja joj je tada dodijelila zahvalnicu za dugogodišnji doprinos razvoju struke.