Sport

‘Volio bih da nam Beli ostane, ali znam da i klub mora od nečega živjeti…’

Mi i Lokomotiva smo slične momčadi, tri mjeseca smo stalno rasli, normalno je da u nekom trenutku dođe i do pada, rekao je trener Gorice Sergej Jakirović uoči Lokomotive (petak, 18 sati)

Objavljeno

prije 6 godina

13. prosinca 2018.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godina za pamćenje na “planetu HNK Gorica” ide prema svome kraju, ostalo je još samo 90 minuta. S druge strane će u petak od 18 sati biti Lokomotiva, momčad koja je iz Velike Gorice u 9. kolu otišla sa sva tri boda (0-3).

– Raspoloženje je dobro, četvrti je dan od utakmice s Osijekom… Analizirali smo gdje smo griješili, svjesni smo da su odlučila dva detalja, dvaput smo zaspali, jednom kod penala, drugi put kod prekida. Unatoč tome, zadovoljan sam kako smo igrali, jer nakon Dinama smo i s Osijekom do posljednje sekunde igrali egal utakmicu, što je za mene fantastična spoznaja. Izrasli smo u ozbiljnu momčad i vjerujem da s najavljena tri ili četiri pojačanja, s kojima smo već u razgovorima, možemo zadržati ovu razinu, a možda i napasti nešto više – rekao je Sergej Jakirović u najavi utakmice u kojoj će morati pronaći zamjene za neke standardne igrače.

– Imamo problema u veznom redu, Marina i Suk neće igrati zbog kartona. Već četiri dana kombiniram što i kako napraviti, jer to su nam dva jako važna igrača. Suk je posljednje tri utakmice odigrao jako dobro, Marina je oduzeo valjda najviše lopti u cijeloj ligi, dobio najviše duela… Ali dobro, nadam se da će momci koji će uskočiti u njihove kopačke dati sve od sebe, pa kako bude. Naravno da želimo završiti polusezonu pozitivno, jednako kao što smo željeli pozitivno završiti i ove posljednje tri utakmice. Nažalost, nije se dogodilo, ali napravit ćemo sve što možemo da ovaj put bude tako – istaknuo je Jakirović.

Nema u redovima Gorice razloga za dramu i negativnost, bez obzira na tri vezana poraza. Svjestan je toga i trener…

– Rekao sam već, kako god završila ta utakmica, mi smo već dosad napravili jako puno u ovoj godini. Tu mislim i na nas u stožeru i u momčadi, ali i na upravu kluba, na bivšeg trenera Preleca… Razgovaram sa svim kolegama i vidim da nas jako ozbiljno shvaćaju, da nas analiziraju, a to nam sve nosi dodatnu odgovornost u onome što nas čeka. To je odgovornost prema klubu, prema našim navijačima, koji nas prate i sve se više identificiraju s klubom, ali i prema nama samima.

Detalj koji povezuje posljednja tri poraza svakako su prekidi. U svakoj od tih utakmica Gorica je primala golove iz tih situacija, nakon kornera ili slobodnih udaraca.

– U zadnja tri kola ispostavilo se da je to problem, ali ja bih dodao i da smo zadnji gol iz prekida prije toga primili u trećem kolu protiv Intera. I ja o tome razmišljam, radimo na tome, ali radimo mi na svakom elementu igre. Prekidi su po meni pitanje koncentracije. Točno se zna gdje tko mora stajati, koga pokrivati, ali vidjeli smo i kod analize Osijekovih golova da je kod ovog drugog Maloča samo na dijelić sekunde ispustio Grgića iz vida. I bilo je dovoljno da nas kazne. Kažem, sve je to stvar volje i odgovornosti, nadam se da se neće ponavljati. Iako, teško je to predvidjeti, koliko god se pripremao. Događa se, pogreške su sastavni dio nogometa – svjestan je Jakir.

Pamti trener jako dobro gorički poraz od “lokosa”, tad je bio pod suspenzijom.

– Da, možemo ovo smatrati i prilikom za revanš… Glavna promjena je to što ću ovaj put i ja biti na klupi. U toj prvoj utakmici sam bio puno mirniji, ali svejedno sam gore na tribini napravio valjda pet kilometara – kazao je trener, koji je s kolegom iz Lokomotive u jako dobrim odnosima, čak i prijateljskim.

– Goran Tomić radi jako dobar posao, a ja mislim da smo mi vrlo slične momčadi. I mi i oni tri mjeseca smo išli uzlaznom putanjom, moralo je doći i do malog pada. Nemamo širinu, dođu i kartoni i ozljede, ispadneš iz ritma, a poslije se u njega teško vratiti. Sad se priča da mi imamo tri poraza u nizu, broji se otkad Lokomotiva nikoga nije pobijedila, ali za sve to postoje razlozi. S Istrom smo, unatoč izostancima, trebali biti bolji, ali na prikazano protiv Dinama i Osijeka možemo biti ponosni. Nisam trener koji slavi poraze, protiv koga god igrali, ali kad vidiš da te momčad slijedi, moraš biti zadovoljan.

Pomalo neobično, ali Gorici će i drugi put zaredom suditi Splićanin Gabrilo. Njegovom izvedbom protiv Rijeke navijači baš i nisu bili oduševljeni, a sad ga evo opet…

– Izgleda da nama gospodin Gabrilo voli suditi, da se lijepo osjeća u našem društvu… Osobno imam jako dobro mišljenje o svim našim sucima, ne mislim da itko išta radi namjerno, a on je jako dobar sudac, vjerujem da će to dobro odraditi. A na nama je da na terenu napravimo svoje – miče Jakirović fokus sa suđenja.

Kraj je godine, vrijeme za analizu učinjenog, pa je i Sergej odabrao svoje omiljene utakmice na klupi Gorice:

– Hajduk pa Rijeka! Na Poljudu smo pokazali da se znamo izvući iz crne rupe nakon infarktnog poraza od Intera kolo prije, da smo karakterni, da smo postali momčad. Rijeka mi je draga jer smo se nakon svega što se događalo u prvom poluvremenu smogli snage vratiti se i preokrenuti. To mi je pokazalo da smo momčad.

Odmah nakon Lokomotive kreće odmor, zimska pauza, a okupljanje je već 5. siječnja, kad kreću pripreme.

– Znamo okviran plan. Budući da otvaramo prvenstvo 2. veljače na Rujevici, plan je otići negdje u Istru tjedan dana prije, vjerojatno u Medulin. Vremenske prilike tamo omogućit će nam da odradimo tu finalnu pripremu za proljeće, a sve prije toga odradit ćemo doma.

Najavljeni su već više puta i dolasci nekih pojačanja, na tome se intenzivno radi.

U razgovorima s Nikom zaključili smo da nam trebaju pojačanja u svakoj liniji, iako znamo da su želje jedno, a realnost zna biti drukčija. Puno igrača nam se i nudi preko raznih agencija i menadžera, što je sasvim normalno, no još ćemo vidjeti što ćemo odlučiti. Ne želim da se igrače dovodi reda radi, trebaju nam samo prava pojačanja. Mi i sad imamo strane igrače koji nisu bolji od domaćih, a svi koji dolaze moraju biti barem 30 posto bolji od ovih koji su tu.

Hoće li to biti stranci ili domaći igrači, zapravo i nije posebno važno, puno je važnije da su kvalitetni. Međutim, igrači iz inozemstva imaju jednu veliku prednost…

– U razgovorima smo i sa strancima, i sa domaćim igračima, ali nevjerojatno mi je da su domaći i duplo skuplji od stranaca! To mi je fascinantno i ne mogu si nikako objasniti. Kad vide kako stojimo na tablici, krenu lupati nezamislive cifre, a to je meni pokazatelj da se razmišlja samo o novcu. No to je tržište, svodi se na ponudu i potražnju – svjestan je Jakir.

Bit će, naravno, i odlazaka. Dio igrača nije pokazao da ima kvalitetu za Goricu, a dio ih je pokazao i da je klasa iznad ostalih. Primjerice, Iyayi Belive Atiemwen.

– Beli je jedan od najboljih igrača lige, vidim to i po glasovanju kapetana, da ga jako cijene. Pokazao je sve na terenu, a što će se događati… Ima ljudi koji o tome odlučuju. Ja bih volio da ostane, ali svjestan sam i da klub mora od nečega živjeti – racionalan je Jakirović.

Bit će ove zime bitno lakše dovesti igrače…

– Sad je Gorica postala atraktivnija sredina i zato mislim da ćemo imati slatke brige u prijelaznom roku. Na ljeto su igrači mislili ‘što ću dolaziti i boriti se za ostanak’, a sad je to ipak bitno drukčije – zaključio je trener.

Povezane teme:HNK GORICA hotnews Lokomotiva sergej jakirović

Sport

Nove medalje za goričke taekwondoašice, Sara Prpić i Dora Habijančić srebrne

Nakon nastupa na Croatia Open, odlično su prezentirali svoj klub na Noći borilačkih sportova.

Objavljeno

prije 5 sati

22. studenoga 2024.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Vikend iza nas, 15. – 16. studenog u dvorani Sutinska vrela održao se G1 Croatia Open na kojem su sudjelovali i natjecateljice iz Taekwondo kluba Velika Gorica. Turnir je okupio više od 750 natjecatelja iz više od 40 država.

– Mi smo na ovom natjecanju nastupili sa šest naših sportašica, kadetkinja Lejla Lea Kajfeš, te juniorke Lana Gavrilov, Lana Horvat, Sara Prpić, Katarina Bačurin i Dora Habijančić. Turnir je bio iznimno kvalitetan i naše sportašice su odlično odradile svoj posao. Osvojili smo dva srebra i jednu broncu, te jedan plasman na 5. mjesto – komentirao je trener Igor Matić.

U konkurenciji kadetkinja -59kg Lejla Lea Kajfeš osvojila je brončanu medalju. U konkurenciji juniorki -49kg Katarina Bačurin zauzela je peto mjesto, jer je u borbi za medalju izgubila od predstavnice iz Koreje, ovogodišnje viceprvakinje Svijeta.

Sara Prpić juniorka -42kg je osvojila srebrnu medalju, nakon pobjede nad Turskom predstavnicom u finalu gubi od predstavnice iz Hrvatske. Dora Habijančić juniorka -63kg također osvaja srebrnu medalju, nakon pobjeda protiv predstavnica Austrije, Mađarske, Hrvatske u finalu gubi borbu od predstavnice iz Srbije inače 1.nositeljice na ovom turniru.

– Cure su odradile odličan posao i zaradile vrijedne bodove na Europskoj rang listi – dodao je Matić.

Inače, nakon turnira goričke sportašice sudjelovale su i na Noć borilačkih sportova gdje su svojim nastupom zaokružile uspješan dan.

Zajedno sa njima nastupili su i naši mlađi članovi te pokazali osnovne elemente taekwondoa dok su nešto malo starije cure prezentirale izvedbu poomsae (formi) u taekwondou.

Nastavite čitati

Sport

Put do sreće vodi preko Gorice: Jedan brani Hrvatsku, drugi osvaja Ameriku!

Kristijan Kahlina i Dominik Kotarski, dva bivša golmana HNK Gorice, gotovo istovremeno doživjeli su najljepše trenutku svojih karijera: Kale je proglašen najboljim golmanom MLS-a, a Kota je stao na gol hrvatske reprezentacije

Objavljeno

prije 6 sati

22. studenoga 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

U jednom si trenutku pod prečkom koja je ponekad u prošlosti znala biti i pogrešne visine, na travnjaku stadiona izgrađenog 1987., s vizurom koja vraća u neka prošla vremena, pred nekoliko stotina navijača, među kojima navijaju samo Bobi i njih još nekoliko… Prohladna je jesenska večer, igraš protiv nekakvog Slaven Belupa, braniš gol Gorice – sanjaš.

U drugom si trenutku već pod svjetlima najblještavijih nogometnih pozornica, na vrhuncu svoje karijere, barem trenutačnom, i shvaćaš da snovi ponekad zaista mogu postati stvarnost. I da je stvarno moguće preko jedne male, skromne Gorice, doći do, recimo, dresa hrvatske reprezentacije. Ili, možemo reći i to, do titule najboljega golmana u cijeloj velikoj i moćnoj Americi!

Snovi su se ovih dana, otprilike u isto vrijeme, ostvarili dvojici ljudi koji će se pronaći u ovom malom uvodu. Kristijan Kahlina i Dominik Kotarski kolege su po poziciji, obojica su golmani, obojica su došla u HNK Goricu oživjeti svoje karijere, dati im novi zamah, da bi se u nekom trenutku, netko ranije a netko kasnije, otisnuli na put prema vrhu. Na kojem se, shvatili ste, upravo nalaze. Kota je bio hrvatska “jedinica” protiv Škotske, a Kale je najbolji golman MLS-a. A ovo su njihove priče…

Rijeka: Susret između HNK Rijeka i HNK Gorica u 1. kolu HT Prve lige 28.07.2018., stadion HNK Rijeka, Rijeka – Hrvatski Telekom Prva liga, 01. kolo, HNK Rijeka – HNK Gorica. Kristijan Kahlina.
Photo: Goran Kovacic/PIXSELL

Kad je Kristijan Kahlina tog ranog rujna 2016. došao u Goricu, zatekao je klub iz vrha druge lige. Sezonu ranije Gorica je završila na četvrtome mjestu, pod vodstvom Damira Milinovića, i planirao se napad na prvu ligu. Takvo nešto savršeno je odgovaralo 24-godišnjem golmanu koji dotad nije uspio pronaći svoj put nakon odlaska iz Dinamove akademije. Prošao je kroz Vinogradar i Lučko, sezonu ranije proveo u slovenskom Koperu, i znao je da je u ključnom trenutku karijere. Denuncirao je Tonija Šuškovića, koji je do tad držao “jedinicu”, i krenuo prema ostvarenju snova.

Manje od dvije godine poslije, sad s Ivanom Prelecom na čelu, slavio je ulazak u prvu ligu, koju je toliko želio.

– Nikad nikoga nisam imao iza sebe, sve sam zaradio sam, i pitanje je bih li ikad dobio priliku u prvoj ligi da se sam u nju nisam uveo – znao je reći Kale u brojnim razgovorima u doba kad je bio vođa goričke svlačionice, ali i golman koji je radio ozbiljnu razliku.

Nevjerojatan profesionalac, čovjek za kojeg su suigrači govori “to ti je Robocap, čovjek se ne može ni ozlijediti, samo pritegne šaraf i evo ga na treningu”, tip koji je golmanske treninge odrađivao čak i sa slomljenim prstom, s langetom… I istinska legenda našega kluba, kapetan za primjer, što je prepoznao i Valdas Dambaruskas. Kad je ponajbolji trener kojeg je Gorica ikad imala odlazio u bugarski Ludogorec, sa sobom je poveo i svoga kapetana iz Gorice.

– Zadovoljan sam tim razdobljem. Skupio sam 36 nastupa te sezone, branio sam i u kvalifikacijama za Ligu prvaka, ali u međuvremenu je Valdas otišao, u klub su doveli novoga golmana, i ja sam shvatio da je vrijeme za odlazak – pričao je Kahlina o toj epizodi.

Sljedeći korak na njegovu putu ponudio je let preko oceana, Kale je rado prihvatio poziv iz Charlotte FC i otišao u MLS, ligu u kojoj danas igraju i tipovi kao što su Leo Messi, Sergio Busquets… I u kojoj brane tipovi kao što je, recimo, Hugo Lloris, dugi niz godina golman moćne francuske reprezentacije. U takvoj je ligi, u toj konkurenciji, Kahlina proglašen najboljim golmanom godine.

– Hvala svim mojim suigračima na velikoj potpori. Ova nagrada je ujedno i velika odgovornost jer moram pokazati da ona nije došla kao plod sreće. Nadam se da ću nastaviti i u budućnosti s kvalitetnim predstavama braniti boje Charlotte FC-a – rekao je Kale nakon što je doznao da je ovogodišnji laureat u ovom izboru.

Miljenik je navijača svoga kluba, koji nekoliko puta do posljednjeg mjesta napune stadion kapaciteta 75.000 mjesta, sa suprugom Nikolinom podiže kćerkicu i sa 32 godine – uživa.

A usput se često sjeti kluba i grada u kojem je zablistao. U kontaktu je s bivšim suigračima, znao ih je i hrabriti u teškim trenucima, a nedavno je poslao i opremu za golmanske treninge, kao prijateljski poklon.

– Goricu nikad neću zaboraviti. Gorica mi je promijenila karijeru, ona je za mene nešto posebno. Igrao sam u puno klubova, i prije i poslije Gorice, ali ovdje sam bio najduže, povezao se sa sredinom, stekao jako puno prijatelja i naravno da me vežu posebne emocije. Pratim i dalje sve što se događa, gledam svaku utakmicu Gorice, navijam, iskreno se veselim svakoj pobjedi. Odlazio sam i iz drugih klubova, ali ni sa jednim nisam imao vezu kao s Goricom – kaže Kale.

Dominik Kotarski uspio se izboriti za transfer iz Gorice kroz samo 28 nastupa… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Dominik Kotarski, s druge strane, neće emitirati takve emocije. Dečko iz Bedekovčine tako se nekako postavio od prvog dana svog dolaska u Goricu. On je došao odraditi posao, profesionalno i kvalitetno, a to je i učinio. Bez puno priče, bez filozofije, brzo i lako.

I oduvijek je bio takav. Talentiran, posvećen radu, maksimalno ozbiljan, nogometaš koji ne spada pod uhodane stereotipe. Rano se oženio, kao da je općenito nešto ranije odrastao, a s takvim karakteristikama nije posrnuo ni kad je bilo teško. Bio je još tinejdžer kad je odlučio napustiti Dinamo i prihvatiti poziv iz nizozemskog velikana Ajaxa. Nije bilo lako izboriti se za priliku, koliko god je bio strpljiv, pa je odabrao drugi put.

I stigao na posudbu u Goricu. Predsjednik Črnko je prepoznao šansu, ugradio je u ugovor o posudbi opciju otkupa za milijun eura, što se u startu činilo vrlo ambicioznim. A onda se, kad je stigla ponuda od dva milijuna eura, pokazalo jako pametnim! Bio je 28 puta na golu Gorice, ostavio iza sebe neke jako pamtljive partije i vrlo brzo postao zanimljiv tržištu. Najuporniji i najkonkretniji je bio grčki PAOK, uz zaradu od čistih milijun eura za klub…

U Grčkoj brani sjajno, toliko dobro da je i izbornik Dalić odlučio dati mu šansu u situaciji kad je Livaković odrađivao suspenziju zbog crvenoga kartona. Posao je i ovoga puta odradio, pogađate, profesionalno i kvalitetno, pokazavši da može ozbiljno konkurirati i za “jedinicu” reprezentacije. E, tako to izgleda kad ostvariš snove.

Kale i Kota moraju biti i pokazatelj kako svoj posao radi dugogodišnji trener golmana u HNK Gorici Siniša Klafurić, legenda turopoljskog nogometa, a sasvim sigurno mogu biti primjeri za Ivana Banića, Karla Žigera i svakog sljedećega golmana koji dođe u Goricu, klub koji ih voli lansirati u visine…

Nastavite čitati

Moja županija

‘Sretni smo što imamo tradiciju sporta u gradu. A i Kosteliće smo prisvojili…’

Igor Mužina je dopredsjednik županijske sportske zajednice, predsjednik županijskog košarkaškog saveza i trećeligaša KK Ivanića, a ujedno je i tajnik sportske zajednice u Ivanić Gradu. Gostovao je u novom izdanju serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 8 sati

22. studenoga 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Iz kvantitativnih razloga, u strahu da nešto ne bismo propustili, na početku novog izdanja serijala “Sport Zagrebačke županije” prepustili smo Igoru Mužini da sam nabroji svoje funkcije.

– Glavni tajnik sportske zajednice grada Ivanić Grada, predsjednik Košarkaškog saveza Zagrebačke županije, ujedno i predsjednik KK Ivanića, te dopredsjednik Zajednice sportskih udruga i saveza Zagrebačke županije – predstavio se sportu posvećeni Mužina, nastavljajući s predstavljanjem svoga Ivanić Grada.

– Ivanić je ugodno mjesto za život, a grad i gradska sportska priča razvijaju se zajedno. Blizu smo Zagrebu, a nudimo ležeran život pun sadržaja, pogotovo u sportskom smislu. Grad ulaže jako puno u sportsku infrastrukturu, počevši od našeg čuvenog Sportskog parka Zelenjak, koji iz godine u godinu raste u smislu ponude našim građanima. Obuhvaća nogometni stadion, teren s umjetnom travom, teniske terene, restorane i kafiće, dječji park… Imamo i dio koji zovemo Amfiteatrum, nastao na propalom pokušaju građenja bazena. Tu su tijekom ljeta kazališne predstave, stand up komedija, kino na otvorenom, koncerti… Puno toga se događa u Zelenjaku, uz koji prolazi i šetnica uz rijeku Lonju, tako da je to baš jedan ambijent koji svi koji dođu sa strane ističu kao ogromnu zelenu oazu usred grada – ističe Mužina.

U gradu s nešto više od 13.000 stanovnika imaju 17 klubova iz 17 sportova, vrijedi nepisano načelo “jedan sport, jedan klub”. I svi ti sportaši rade u jako dobrim uvjetima, jer infrastruktura postoji, a o raspolaganju njome odlučuju sami.

– Imamo specifičan način upravljanja sportskim objektima. Sportska zajednica, osim što se bavi sportom i sportskim klubovima, bavi se i upravljanjem objektima. Uz park Zelenjak imamo i veliku školsku dvoranu, koja je do 15 sati na raspolaganju školi, a nakon toga klubovima. Uz to, imamo manju dvoranu u školi na Posavskim Bregima, otvara se dvorana i u OŠ Graberje Ivanečko, a u nekom sljedećem periodu u planu je u Zelenjaku staviti balon na teren rukometnih dimenzija, da dobijemo još prostora u zimskim mjesecima. Tu ćemo dobiti puno više prostora za treninge rukometnih klubova, jer kod nas je rukomet jako popularan i jedna dvorana rukometnih dimenzija je premalo. Ostali sportovi imaju već sad dobre uvjete – zadovoljno konstatira Mužina.

Najbolja sportašica Ivanić Grada prošle godine dolazi iz streljaštva, najbolji sportaš iz kickboxinga, a to puno govori i o najvećim uspjesima sporta u Ivaniću.

– Imamo sreću što imamo tradiciju sporta. Tu su i obiteljske linije, od djedova i očeva sve do djece, na to se ponosimo i pokušavamo održati masovnost. Imamo konstantnu brojku sportaša, oko tisuću, od čega je 90 posto djece. Voljeli bismo da je ta brojka veća, ali u tom smislu imamo konstantu i očito na to ne možemo previše utjecati – svjestan je Mužina.

Šira sportska javnost na prvu će povezivat sport u Ivanić Gradu s onom famoznom pobjedom Naftaša protiv Dinama s Eduardom i ekipom, ali poveznica je snažna i s rukometom.

– U povijesnim knjigama stoji da se u našem gradu prvo počeo igrati nogomet, 1919. osnovan je prvi nogometni klub, a već dvadesetih godina igrao se i rukomet, u to doba na dimenzijama nogometnog terena. Prve su krenule cure, tako da smo već obilježili stotinu godina rukometa u gradu. Iako, prvi klubovi osnovani su tek pedesetih godina – kaže pa nastavlja nabrajati lokalne junake.

– Biciklist Stjepan Grgac je u doba prije drugog svjetskog rata osvajao etape na Tour de Franceu, a njemu u čast imamo i biciklistički memorijal Stjepana Grgca već više od 50 godina. Tradiciju ima i streljaštvo, imali smo u doba Jugoslavije i prvake države, što je bila velika stvar, a i sad imamo strijelce koji osvajaju državna prvenstva, koji su jako konkurentni i na međunarodnoj sceni.

Snažnu poveznicu s vrhunskim sportom Ivanić Grad ima i kroz jednu obitelji…

– Mi u Ivaniću svojatamo Kosteliće! Ante je sedamdesetih godina bio trener ženske ekipe, koja je povijesno imala veće uspjehe nego muški klub, a tu je i upoznao suprugu Maricu. Uostalom, Ivica živi u Ivaniću, djeca mu kod nas idu u školu… Zasad su u karateu, ali s obzirom na roditelje i djeda, ne sumnjam da će oni naći svoj sportski put – kaže Mužina.

Nastave li sa sportom u Ivaniću, imat će ponudu iz koje mogu birati

– Konstantne rezultate imamo i u kickboxingu, i na državnim i međunarodnim natjecanjima, u karateu također, a posebno smo ponosni i na to što u mlađim kategorijama često osvajamo državna prvenstva. Pogotovo u ženskom rukometu, budući da smo nedavno imali dvije ekipe koje su postale prvaci Hrvatske, što je čudo za jednu malu sredinu poput Ivanića – zaključio je Igor Mužina.

S košarkašima Ivanića planira povratak u drugu ligu, a usput se neumorno bavi gradskim i županijskim sportom…

Nastavite čitati

Sport

Buna jesenski prvak kolo prije kraja

Objavljeno

prije 1 dan

21. studenoga 2024.

Objavio/la

David Jolić

Sljedećeg vikenda (23./24.11.2024.) utakmicama 15. kola završava jesenska polusezona u Jedinstvenoj 1.županijskoj nogometnoj ligi. Jesenski prvak je Buna, neovisno o rezultatima zadnjeg kola, jer ima prednost od 4 boda ispred Lonje i pet više od trećeplasiranog Rakovca.

Velika Gorica, 21.11.2024. Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 15. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dinamo Hidrel je zahvaljujući odličnim rezultatima (od 8. do 14. kola) stigao na visoku 5. poziciju, zajedno s novim trenerom Stivenom Žitnikom. Posavec je u gornjem dijelu ljestvice s 23 boda na 7. mjestu, a Mladost Obrezina je s najmlađom momčadu u ligi na sigurnom 10. mjestu s 18 bodova. Dojam je da Turopolje bolje igra nego što to pokazuje plasman na 12. mjestu.

Velika Gorica, 21.11.2024. Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 15. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vatrogasac je na 15. mjestu s jednom pobjedom i jednim remijem, a Kupa ima samo jedan bod na zadnjem mjestu.

Galerija fotografija

Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025.

Rezultati 14. kola (16./17.11.2024.): Jamnica – Buna (Mala Buna) 1:3, Dinamo Hidrel (Novo Čiče) – Vatrogasac (Kobilić) 2:0, Posavec (Orle) – Turopolje (Turopolje) 0:0, Mladost Obrezina – Milka Trnina (Vezišće) 2:0, Pribić (Pribić) – Kupa 3:0, Rakovec (Rakovec) – Graničar Tučenik 1:1, Lonja – Pušća 1:1, Ban Jelačić (Banovo) – Dinamo Jakovlje 0:3.

Redoslijed: 1. Buna 34 (14 11 1 2 25:9), 2. Lonja 30, 3. Rakovec 29, 4. Pušća 25, 5. Dinamo Hidrel 24 (14 7 3 4 28:22), 6. Dinamo Jakovlje 24, 7. Posavec 23 (14 7 2 5 26:17), 8. Pribić 22, 9. Graničar Tučenik 19, 10. Mladost Obrezina18 (14 5 3 6 26:20), 11. Jamnica 18, 12. Turopolje 16 (14 4 5 5 16:20), 13. Ban Jelačić (B) 14, 14. Milka Trnina 12, 15. Vatrogasac 4 (14 1 1 12 12:39), 16. Kupa 1 (14 0 1 13 9:39).

Nastavite čitati

Sport

FOTO Otvoreno novo igralište u Lazini Čičkoj

Objavljeno

prije 2 dana

21. studenoga 2024.

Objavio/la

David Jolić

Novo igralište u Lazini Čičkoj otvoreno je jučer (srijeda, 20.11.2024.) malonogometnim susretom između Reprezentacije Grada i Malonogometnog kluba Lazina. Lokacija je ostala ista, sada je umjesto trave asfalt, ovo igralište je trajnije i lakše ga je održavati.