Te 2005. godine, toliko davno da je tad i Hajduk osvajao naslove prvaka, rukometaši Gorice ispisali su povijest. Bila je to famozna, nezaboravna generacija čiji su dio bili Tomo Mesarov, Hrvoje Pekera, Mate Svalina, Kiki Lazić, Trpimir Petrač, Kruno Ercegovac i ostali, uz snažan domaći pečat u likovima Ive Nedića, Matka Jurinovića, Matije Černetića, Krunoslava Konjara, Josipa Dijanića, Gordana Šimunića…
Bila je to generacija koja se u povijest upisala prvim plasmanom na završni turnir Kupa Hrvatske. Igralo se u Osijeku, svjedoci vremena kažu da je bilo vrlo živopisno, da se utakmica za treće mjesto igrala u, recimo to tako, vinogradarskim uvjetima, a svakako je ostalo zapamćeno. Velikim dijelom i zbog pobjede u toj utakmici za treće mjesto, u kojoj je s druge strane bio Medveščak, ali u prvom redu zbog veličine tog dosega.
Bit će tako, vjerujemo – za pamćenje, a ne vinogradarski – i cijelih 20 godina poslije. Na kraju sezone koja je ispala lošija nego što smo se nadali, vjerovali i očekivali, jer Goričani su se prvim mjestom u Ligi za ostanak samo neznatno utješili za ispuštanje Lige za prvaka, rukometaši Gorice odradit će svoju drugu završnicu kupa. Ovoga puta igrat će se u Poreču, a prva prepreka odmah je i najveća moguća.
Budući da su uz njih na Final Fouru još i Zagreb, Osijek te drugoligaš Dugo Selo, nadali su se Goričani da će im ždrijeb dati priliku za još malo povijesti – za plasman u finale. Međutim, ždrijeb je odlučio da je dosta bilo poklona za jednu sezonu… Gorica je, naime, do završnice kupa stigla nakon dva dobra ždrijeba, nakon dva ogleda s drugoligašima, pa je možda bilo i očekivano da to tako neće ići dovijeka. I da će u polufinalu biti jedini protivnik kojeg su baš svi željeli izbjeći – baš Zagreb.
– Pred nama je velika utakmica i veliki izazov! U polufinalu ćemo snage odmjeriti s višestrukim prvakom Zagrebom, a naša momčad dolazi spremna, motivirana i bez respekta prema imenu protivnika. Svjesni smo kvalitete Zagreba, njihove širine kadra i iskustva u velikim utakmicama, ali vjerujemo u sebe, u našu borbenost, timski duh i energiju kojom smo došli do ove faze natjecanja. Pokušat ćemo odigrati kvalitetnu utakmicu i prezentirati sebe na najbolji način – rekao je trener Gorice Matej Mišković.
Uvijek tako razmišlja, svakom prilikom će ponoviti da mu nikad ne pada napamet unaprijed odustati, i nema dvojbe da je napravio sve da takav gard prenese i na svoje igrače. Pa kako bude…
– Nakon 20 godina izborili smo Final Four kupa Hrvatske, što je veliki uspjeh za naš klub. U polufinalu smo izvukli Zagreb, koji će sigurno biti favorit po kvaliteti, ali pripremili smo se najbolje što možemo i želimo pružiti što bolju utakmicu. Zbog nas i zbog gledatelja – rekao je Hrvoje Ceković, koji je u vrijeme prvoga goričkog FF-a bio klinac na ulasku u seniore, a danas je prekaljeni kapetan u ozbiljnim igračkim godinama.
I s ozbiljnim igračkim kvalitetama, koje Gorica ima i u ostatku momčadi. Pokazali su to Goričani više puta ove pomalo nesretne sezone, senzacija svih senzacija u polufinalu bila bi prekrasna eventualna nagrada.
Iako, pitat će se nešto i “zagrebaše”, koje je u Poreč doveo bivši trener Gorice Andrija Nikolić.
– Očekivanja su uvijek velika u rukometnom klubu kao šo je Zagreb. Gorica je dobar klub i dobra momčad. Sigurno ih nećemo podcijeniti. Pripremit ćemo se dobro. To je Kup, gdje nemate pravo na pogrešku, ali vjerujem da smo mi favoriti. Tako ćemo se i postaviti i obje utakmice odigrati maksimalno, da taj Kup i osvojimo – pogledao je Andrija već i prema finalu.
Uz izravni prijenos na Sportskoj televiziji, Goričani će u lov na čudo krenuti od 19 sati… Sretno!