Na međunarodnoj izložbi vina ‘Vinodar 2016.‘ u Daruvaru, gorički vinar Vlado Mikulčić osvojio je zlatnu diplomu za svoj Turopoljski škrlet. To je ujedno i jedini škrlet kojem je stručna komisija od 15 članova dodijelila zlatno priznanje. Na ocjenjivanje je stiglo 168 uzoraka i to uglavnom vina iz prošlogodišnje berbe. Najbolje ocijenjeni Sauvignon je Badel 1862 Vinarije Daruvar sa 88 bodova, najbolje ocjenjeno suho mirno vino iz protekle berbe od nearomatičnih sorata je graševina OPG Mirko Crnković, a najbolje ocjenjena vina su Kutjevo d.d. Graševina ledeno vino 2012. i Kutjevo d.d. Graševina izborne berbe prosušenih bobica 2011. sa 92 boda.
Mikulčićev škrlet dobio je visokih 86 bodova. Ovo, međutim, nije jedino priznanje koje je gorički vinar dobio za svoju ‘kapljicu’. Posljednje vrijeme osvojio je najveće ovacije na ocjenjivanjima u Ludbregu, Čazmi, Kutini, Svetom Ivanu Zelini i Velikoj Gorici.
„Moj trud ne samo u vinogradu u Vukomeričkim goricama nego i u podrumu, sada dolazi na naplatu. U dobrom rezultatu mi pomažu konstantne edukacije i studijska putovanja u druge regije, dok mi je prošle godine na ruku išla dobra vinogradarska godina. Naime, sva vina prošlogodišnje berbe pokazala su se izuzetno dobra“, kaže Vlado Mikulčić, inače predsjednik Udruge vinogradara i vinara Grozd i prvi čovjek goričkog Udruženja obrtnika.
Turopolje dobiva svoj brend
Za priznanja koja dobiva kaže da su rezultat mukotrpnog desetogodišnjeg rada na proizvodu kojeg želi zaštititi. Škrlet je, naime, autohtona sorta specifična za moslavačko vinogorje, dok Mikulčić intenzivno radi na zaštiti Turopoljskog škrleta. Ako će u tome uspjeti, goričko područje i Vukomeričke gorice dobit će poseban enološki značaj.
„Turopoljski škrlet je već brendiran. Na izložbe dolazim s nazivom vina Turopoljski, a sa sortom Škrlet. Proizvod je postao prepoznatljiv. Radim na tome da ta sorta postane zaštićena“, kaže Mikulčić.
Turopoljski škrlet ima specifičnu aromu. Kod vina te sorte naglašene su kiseline i dosta je osvježavajuće, osobito za vrijeme ljetnih vrućina. Vino sadrži i manje alkohola.
O sorti Škrlet…
Autohtona je sorta Pokuplja i Moslavine, a kao kultivar manje zastupljen je i na području Prigorja. Istoznačnica za škrlet bijeli je ovnek žuti, ovnek slatki, škrlet tusti, škrtec, osukač ili maslec, itd. Po dozrijevanju spada u kasnije sorte tj. u 3. epohu. Trs škrleta bujnog je rasta, debele rozgve, solidne otpornosti na peronosporu i pepelnicu, neredovite rodnosti, a zbog slabije oplodnje sklon je osipanju cvata i rehuljanju grozda. Grozd je pak srednje velik, valjkasto piramidni i vrlo često s jednim ili dva krila. Žuto zelenkaste je boje tj. u punoj zrelosti osut crvenkastim mrljama. Zbog svoje rastresitosti dosta otporan na botrytis odnosno sivu plijesan. Vino je dobre kakvoće, svjetlo žućkasto-zelenkaste boje, harmonično i zaobljeno, lagano cvjetnog mirisa, s izraženom finom i nježnom, nenametljivom specifičnom sortnom aromom. Kao i kod većine bijelih vina temperatura serviranja je 10-12 stupnjeva Celzijevih, a preporuća se uz jela od bijelog mesa i tjestenine, sve vrste ribljih jela, kao i uz pikantna jela.
Vinogorje Vukomeričke gorice
Nalazi se u vinogradarskoj regiji Kontonentalna Hrvatska, podregija Pokuplje i po klimatskim značajkama spada u zonu humidne kontinentalne klime. Ovo prostrano vinogorje smješteno je na niskobrežuljkastom gorju Vukomeričkih gorica, južno od rijeke Save pa sve do Kupe. Vinogradi su u vlasništvu seljaka i građana, nevelikih parcela, uskog razmaka sadnje i tradicionalnog niskog uzgoja uz kolac. Posljednjih desetljeća vinogorje je značajno devastirano gradnjom vikendica, ali je to ponegdje rezultiralo poboljšanjem tradicionalnog i zastarjelog sortimenta i dovelo do uvođenja suvremenijih i produktivnijih uzgojnih oblika. Prema geološko-pedološkim karakteristikama preporučene i dozvoljene sorte su prije svega autohtona sorta škrlet bijeli, zatim graševina, pinot bijeli, pinot sivi, silvanac zeleni, rizvanac, sauvignon, rajnski rizling, traminac cveni, traminac bijeli, chardonay, dišeća ranina bijela, ranfol, šipelj, plavec žuti, muškat bijeli, muškat žuti, muškat ottonel, zelenac slatki, manzoni bijeli, moslavac, frankovka, portugizac crni, pinot crni, merlot, zweigelt, lovrijenac.Vina proizvedena u Vukomeričkim goricama uglavnom služe za kućnu potrošnju, pa je vinogorje zasad bez veće gospodarske vrijednosti. Međutim u zadnjih nekoliko godina zahvaljujući radu Udruge vinogradara i vinara Grozd Velika Gorica došlo je do znatnog napretka na području vinogradarstva i vinarstva vinogorja Vukomeričke gorice.
Što se događa iza sirena hitne pomoći – “Građani nekad ne razumiju s kakvim se mi izazovima suočavamo na terenu”
O nedavnoj situaciji s hitnom pomoći i kako iznenadne odluke utječu na njihov već zahtjevan posao, razgovarali smo s voditeljem velikogoričke hitne službe, dr. Sinišom Golubom.
Hitna pomoć i prijevoz pacijenata, tema je za koju smo već počeli osjećati da iskače iz paštete. Sve se odvijalo iznenada, a ni nove odluke nisu dolazile ništa sporijim tempom. Naime, zbog opterećenosti bolničkog prijema na Rebru i smanjenih kapaciteta uslijed obnove, Ministarstvo zdravstva prvo je naložilo da se velikogorički pacijenti voze u KB Dubrava. Ubrzo je došla nova odluka da će se ipak raspodjela prebaciti na više bolnica, među kojima su bile KBC Sestre milosrdnice te Klinička bolnica Sveti Duh.
Odluke su se mijenjale u kratkom razdoblju, a prema riječima voditelja velikogoričke hitne službe Siniše Goluba, dr. med., spec. OM i HM, sve je počelo jednim mailom.
“Mi smo bili iznenađeni jer smo dobili samo mail da se od danas događa to i to. Prvo smo preusmjereni u Dubravu, ali onda je Dubrava pod nasrtajem svih pacijenata koji su dolazili, bila preopterećena i otkazivali su im sustavi, ne samo ljudski nego i tehnički. Onda smo preusmjereni na druge tri bolnice. To je bilo sve lijepo zamišljeno, međutim mi nismo znali uzrok tome, a to smo kasnije kroz razgovor saznali, da se Rebro uređuje, da je kapacitet prijema s 1800 kreveta spao na 800 kreveta”, objašnjava Golub.
Problem je nastao zbog nejasnoća u samoj uputi. “Sami mail je napisan vrlo kratko i jasno, ali dao je širinu za razne interpretacije. Pa su si bolnice to prevele onako kako njima paše. Npr. dođu dva pacijenta, pa jedan mora u drugu bolnicu. Nikom to nije baš logično, a najmanje onom tko je pogođen, tj. pacijent”.
Dodaje da struka na terenu prije donošenja odluka nije bila konzultirana. “Prije toga nas nitko nije kontaktirao da bi saznao neke statističke podatke. Dakle to su ljudi koji dolaze na kontrole, preglede ili ih njihovi doktori opće medicine voze taj dan u bolnicu”.
Velikogorička hitna je ionako odgovorna za manji dio ukupnih pacijenata koji dolaze u bolnicu, no uvođenje novih ruta dodatno je opteretilo timove. “Ako odete na Rebro i niste ništa s time obavili, naš tim sjedi na hodniku sat vremena dok se negdje oslobodi krevet. Tek kada je pacijent predan u bolničku ustanovu, nama završava intervencija, a ne onog trenutka kad smo se pokrenuli prema bolnici”, objašnjava Golub
Premda je komunikacija bila puno šumova, posebno ističe angažman gradonačelnika koji se pobrinuo da sve krene u boljem smjeru.
“Nakon konkretnih mjera i angažmana našeg gradonačelnika, komunikacija je značajno poboljšana. On osobno je svojim zalaganjem razriješio na dobrobit građana Velike Gorice tu cijelu situaciju. Mislim da je kasnije kad se bura podigla, kad je prešlo sve neku granicu tolerancije prema građanima Velike Gorice, on odigrao veliku, čak i najveću ulogu. Za to mu je trebala i informacija sa same hitne pomoći, pa sam i ja bio uključen, na čemu mu zahvaljujem jer mi je pružena mogućnost da objasnim u razgovoru sa samom ministricom gdje je ustvari problem. Komunikacija je kasnije bila sasvim u redu. Kad smo mi saslušani sa zdravstvenog aspekta i aspekta statističkog pritiskom na same bolnice”.
Promjene su značile i dulje izbivanje timova s terena, što se posebno osjetilo kod udaljenih naselja Velike Gorice. “Dubranec, Pokupsko, to nije manje od 20 km blizu nas. Ovo je inače posao u kojem imate puno izazova. Onda vam ovakve turbulencije nimalo ne pogoduju jer produžuju naše vrijeme dolaska, zbrinjavanja pacijenta i prelaska do bolnice”.
Osim logističkih problema, promjene su stvorile i dodatni psihološki pritisak na djelatnike. Golub opisuje svakodnevni rad hitne kao stihijski i nepredvidiv: “Svaka minuta je važna. A kad se pravila mijenjaju iz dana u dan, to dodatno opterećuje tim. Tek kad pacijenta predamo u bolničku ustanovu, nama završava intervencija, a ne onog trenutka kad smo se uputili prema bolnici. Svaka minuta manje je više vremena posvećeno na sljedeću intervenciju ili odmor koji zaslužujemo nakon same intervencije”.
Najviše su, ističe, nezadovoljstvo osjetili građani. “Najteže je bilo što je nastala greška u komunikaciji, ali isto tako i nepravda prema građanima Velike Gorice i oni su to osjetili, komentirali su da se osjećaju kao građani drugog reda i s pravom su to rekli. Mi tu nismo mogli ništa kao hitna pomoć. Nismo se nigdje oglasili, ali daleko od toga da se ne bi složili s građanima, njihovim očekivanjima i nezadovoljstvom koje su pokazali”.
Također dodao je da građani isto tako ne razumiju uvijek s čime se oni suočavaju na terenu. “Mislim da su ovakvi razgovori uvijek potrebni i najčešće prigovori koje dobijem, volim da su usmeni i da su isti dan jer tad im najbolje mogu pomoći. Kasnije istraživanje što je tko radio i kad, naravno da mogu provesti, ali najviše volim dati konkretan odgovor za datu situaciju u datom trenutku. U prosjeku treba 20-ak minuta da dođemo do pacijenta, to znači da smo kod nekog došli za 5, a kod nekog za 40 minuta”.
Nakon angažmana gradonačelnika, situacija se stabilizirala. “Jako smo zadovoljni, sve se vratilo na staro, to ne znači uvijek loše, nekad je i dobro. Mi kao zdravstveni radnici smo navikli na prilagođavanje. Zadovoljni smo s ovim rješenjem, to je nešto što smo priželjkivali, kao građani Velike Gorice i kao oni koji se brinu o njihovom zdravlju”.
Na 117.Turopoljskom fašniku – Dječji fašnik u kategoriji Predškolske grupe u organizaciji Turističke zajednice Grada Velike Gorice u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole jučer (petak, 06. veljače 2026., početak u 16:30 sati) su se djeca iz Dječjih vrtića, 12 grupa, natjecala za vrijedne nagrade.
Velika Gorica, 06.02.2026. 117. Turopoljski fanik – Mali fanik. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 06.02.2026. 117. Turopoljski fanik – Mali fanik. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 06.02.2026. 117. Turopoljski fanik – Mali fanik. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Vrtićanci su pokazali svoju kreativnost, smjelost u nastupu, visoki stupanj uvježbane koreografije i sve to na ponos svojih roditelja, teta u vrtiću, baka i deda. Kroz program vodio ih je voditeljski par Princ i Princeza. Svi sudionici su nakon izvedbe posluženi krafnama.
Velika Gorica, 06.02.2026. 117. Turopoljski fanik – Mali fanik. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 06.02.2026. 117. Turopoljski fanik – Mali fanik. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 06.02.2026. 117. Turopoljski fanik – Mali fanik. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Prema prosudbi četveročlanog žirija konačne odluke bilo je teško donijeti, jer su sve kreacije bile odlične. Dodijeljena je prva nagrada (1. mjesto) i druga nagrada (2. mjesto), a sve ostale grupe (10) plasirale su se na 3. mjesto.
Velika Gorica, 06.02.2026. 117. Turopoljski fanik – Mali fanik. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 06.02.2026. 117. Turopoljski fanik – Mali fanik. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 06.02.2026. 117. Turopoljski fanik – Mali fanik. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 06.02.2026. 117. Turopoljski fanik – Mali fanik. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 06.02.2026. 117. Turopoljski fanik – Mali fanik. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Poredak: 1. mjesto: DV Čarobna šuma (skupina Goričanka) – ”Mali junaci komunalci” (djece 35) – voditeljice: Tena Andrijanić, Josipa Ćubela, Lucija Musić, Sara Vlainić i Vanja Cebin), 2. mjesto: DV Velika Gorica (Područni objekt Buševec – ”Zaljubljeni žabac”) – voditeljice: Danijela Antolčić, Anita Jelkić Cavrić, Ilija Klasan), 3. mjesto: sve ostale predškolske grupe (10).
Školske grupe (10) 1. mjesto: OŠ Nikole Hribara – ”Ako ne znaš šta je bilo” (djece 52) – voditeljice: Jadranka Jelisavac, Vesna Stipić, Marija Patrlj, Petra Črnko. 2. mjesto: OŠ Šćitarjevo – ”Fašnik u Andautoniji” (djece 35), voditeljice Petra Radošević i Martina Burilović. 3. mjesto: ostale grupe (8).
Skupine (10) 1. mjesto: Plesni klub Megablast – ”Ludi šeširđija” (djece 20), voditeljica Ana Vesel Križaj, 2. mjesto: KUD Slavuj Bukevje – ”Posavski poljoprivrednici nekad i danas” (djece 13), voditeljica Jasminka Podlejan.
Jutros su nas iznenadile neugodne slike javnih gradskih površina, koje su naši sugrađani počeli koristiti za odlaganje božićnih jelki. Da se malo našalimo, pitanje koje nam se nametnulo na prvu je tko uopće drži božićnu jelku do kraja siječnja? S druge strane sudeći po izgledu ove jelke nisu bile u toplom okruženju, obzirom na njihovu očuvanost. No, šalu na stranu, ovdje se ipak radi o nemaru i ružnim navikama naših sugrađana koje su u konačnici i kažnjive, a vjerujemo da će okolne kamere video nadzora na kraju pomoći nadležnim komunalnim inspektorima da ovakva ponašanja pojedinaca adekvatno i kazne.
Izbor najboljih u sportu Grada Velike Gorice za 2025. godinu održan je jučer (petak, 24.01.2026., početak u 18 sati) pred ispunjenom Dvoranom Gorica Pučkog otvorenog učilišta u Velikoj Gorici. Bila je to istinska sportska manifestacija Grada koji se može pohvaliti sa 55 sportskih udruga i preko 7.000 sportaša i sportašica, a više od polovice su mlađi od 18 godina.
Velika Gorica, 23.01.2026. Izbor najboljih u sportu Velike Gorice u 2025. godini. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.01.2026. Izbor najboljih u sportu Velike Gorice u 2025. godini. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.01.2026. Izbor najboljih u sportu Velike Gorice u 2025. godini. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Sportašice i sportaše pozdravili su predsjednik Zajednice sportskih udruga Grada Velike Gorice Goran Kovačić i gradonačelnik Grada Velike Gorice Krešimir Ačkar. Nazočni su bili, između ostalih, zamjenik župana Ervin Kolarec, zamjenik gradonačelnika Neven Karas, Darko Bekić, predsjednik Gradskog vijeća Grada Velike Gorice, dopredsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Nenad Črnko i Damir Martin, proslavljeni veslač, dvostruki svjetski i europski prvak te osvajač dvije olimpijske medalje.
Velika Gorica, 23.01.2026. Izbor najboljih u sportu Velike Gorice u 2025. godini. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.01.2026. Izbor najboljih u sportu Velike Gorice u 2025. godini. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.01.2026. Izbor najboljih u sportu Velike Gorice u 2025. godini. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Glazbeni program izveli su učenici Umjetničke škole Franje Lučića.
Velika Gorica, 23.01.2026. Izbor najboljih u sportu Velike Gorice u 2025. godini. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.01.2026. Izbor najboljih u sportu Velike Gorice u 2025. godini. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.01.2026. Izbor najboljih u sportu Velike Gorice u 2025. godini. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Voditeljice su bile: Marija Vrbanus i Petra Škrinjarić.
Velika Gorica, 23.01.2026. Izbor najboljih u sportu Velike Gorice u 2025. godini. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.01.2026. Izbor najboljih u sportu Velike Gorice u 2025. godini. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.01.2026. Izbor najboljih u sportu Velike Gorice u 2025. godini. Foto: David Jolić/cityportal.hr
LISTA NAJBOLJIH u 2025.
Sportaš godine: Kristijan Kancelar (Streljačko društvo Gord).
Sportašica godine: Jelena Buchberger (Badminton klub Velika Gorica).
Momčad godine: Hrvatski rukometni klub Gorica.
Ekipa godine: Šahovski klub Polet.
Trener godine: Goran Živković (Karate klub Velika Gorica) i Matej Mišković (Hrvatski rukometni klub Gorica.
Posebna dostignuća: Ženski rukometni klub Udarnik, Taekwondo klub Velika Gorica, Sara Vukadin (Plesni klub Megablast), Nogometni klub Kurilovec, Roko Marinković (Hrvački klub Velika Gorica 1991).
Promidžba velikogoričkog sporta: Plesni klub Megablast, Sportsko plesni klub Vega.
Sportski djelatnici godine:zlatna plaketa – Dragutin Kovačević (Hrvatski rukometni klub Gorica), Ivan Mihalić – Bašo (Nogometni klub Kurilovec), Zlatko Jotić (Košarkaški klub Gorica), Zdenka Orlović, liječnica u sportu dugi niz godina; srebrna plaketa – Goran Vukašinec (Nogometni klub Mraclin), Dubravko Flegar (Nogometni klub Velika Mlaka 1947); brončana plaketa – Domagoj Zajec (Plivački klub Gorica), ražen Dandić (Nogometni klub Mraclin), Andreja Mlinac (Odbojkaški klub Velika Gorica), Ervin Vujica (Streljački klub Turopolje Lukavec), Daniel Zagorac (Nogometni klub Turopoljac), Damir Slojšek (Ženski rukometni klub Udarnik).
Nade godine (m/ž do 15 godina): Nika Sever (OK Velika Gorica), Gita Ćosić (HOK Gorica), Kim Kumić (Karate klub Centar), Franka Jerkin (Karate klub Velika Gorica), Tara Zgurić (Judo klub Kokica), Rafaela Medved (Judo klub Pinky), Paula Kučiš (Taekwondo klub Velika Gorica), Vita Tot (Sportsko plesni klub Vega), Luana Bigec Sabljak (ŽRK Udarnik); Ivan Vidaković (Plivački klub Gorica), Lovro Deverić (HRK Gorica), Fran Josić (Hrvački klub VG 1991), Patrik Jeromić (Karate klub Centar), Petar Buhin (Karate klub Velika Gorica), Ivan Pereković (Judo klub Kokica), Ivan Došen (HNK Gorica), Karlo Holub (Plesni klub Megablast), Rikard Farago (Streljački klub Turopolje Lukavec), Patrik Lončar (Taekwondo klub Velika Gorica), Noa Goleš (Sportsko plesni klub Vega, godište 06.06 2012.), Domagoj Sitler (NK Kurilovec).
Najbolja parasportašica: Mirjana Lučić (Parastolnoteniski klub Uspon.
Najbolji parasportaš: Velimir Šandor (Paraatletski klub Uspon).
Početak godine uobičajeno sa sobom nosi pad raspoloženja i motivacije ili zamor nakon razdoblhja blagdana, a tu ne pomaže ni učestalo razmišljanje o hrpi obaveza koje sa sobom nose novi počeci.
Siječanj zato ima etiketu zlovoljnog mjeseca u godini, tijekom kojeg još uvijek nedostaje dovoljno dnevnog svjetla, hladnoća nas drži u zatvorenom i sa sjetom gledamo prosinac koji nam je zalupio vrata… No, zašto sami ne poduzmemo nešto, što bi ovaj period učinilo manje napornim, lakše prebrodivim i srcu dražem?
Da se mene pita, kronični nedostatak opuštajućih trenutaka tijekom dana trebalo bi zabraniti zakonom i negdje u Ustav ubaciti obavezni reset!
I zato vam predlažem, prema vlastitom iskustvu, opuštajući Head spa tretman koji mi je potvrdio da za sreću ne treba puno. Doživljaj u Velikoj Gorici po pristupačnim cijenama nudi Studio ljepote Lulu, pa se nadam da nemate ništa protiv da vas upoznam sa svojim iskustvom, nakon kojeg mi ruke same lete po tipkovnici 😊.
♥ Mmmmm, opuštanje.
To je garancija koju daje Head spa tretman tijekom kojeg ćete biti u nježnim rukama educiranih djelatnica salona, a sve kreće u posebnoj relax zoni, u ležećem položaju pod dekicom uz laganu glazbu.
Prvi korak je piling vlasišta kako bi ga temeljito očistili i “otvorili” za sve njegujuće sastojke luksuznih spa proizvoda – uputila me je uvodno vlasnica Helena, jer, kako je objasnila, pranje kose kod kuće miče površinske nečistoće, za razliku od pilinga, nakon kojeg vlasište “prodiše”.
To mi je bilo fora iskustvo, jer mi nikad nije nitko oprao kosu na ležećki! I još uz masažicu i poseban tuš koji u intervalima lijeva toplu vodu naprijed-nazad. Naježila sam se 😊.
Nakon što je sve čisto k’o suza, idu dva reda šamponiranja – uz laganu masažu posebnim alatima za vlasišteH – opet milina od osjećaja za sve nas koji obožavamo da nam netko “petlja” po kosi.
E sad ćemo kosu nahraniti! – obavijestila me Helena dok sam ja već padala u REM fazu sna! Moja glava je dobila “ručak” u tri slijeda – protox masku za duboku hidrataciju sa steam (parnom) terapijom, na lice mi je kliznula mirisna hidratantna maska, a nakon terapije na vlasište mi je nježno umasirana ampula na bazi placente za poticanje rasta kose…
Zvuči kraljevski? Da, i bilo je!
Još jedna dobra stvar je što postoji i “sensation desert” – završna masaža vlasišta, vrata, dekoltea i ramena dok ti na očima stoji “grijajuća” maska koja opušta to područje.
OK. Mislim si u tom trenutku: Nek me netko, molim vas, uštipne!
Jedina “mana” je što nakon toga moraš ići doma, a ostala bi do prekosutra. No, moram priznati da je ovo stvarno bilo ugodno, opuštajuće i prepuštajuće iskustvo koje je potpuno odradilo svoj posao – totalni relax.
Još jedan veliki plus, koji će razumjeti vlasnice pramenova, kosa mi je nakon sušenja – bez upotrebe četke – bila mekana, glatka i bez “zapetljanaca” – sve je odradio fen!
Svima kojima je potreban trenutak “stani na loptu”, ovo mogu upotrijebiti kao povratak u ravnotežu ili svojoj kosi dati luksuz koji zaslužuje. Dobra ideja je i kao poklon vašim najdražima za rođendan, zahvala za učinjeno dobro djelo ili kuc-kuc: Valentinovo!
Studio ljepote Lulu potražite na društvenim mrežama ili uživo u Zagrebačkoj 60/1