Sport
Vlado Horvat: Nogometna hijerarhija u Turopolju konačno je idealna!
Najiskusniji trener u nogometnom Turopolju u opširnom intervjuu govori o svojim počecima, o igračkim i trenerskim danima… Vodi našeg jedinog četvrtoligaša, Gradiće…
Vlado Horvat (57) iz Starog Čiča najiskusniji je nogometni trener Nogometnog središta Velika Gorica. Trenutno je strateg četvrtoligaša Gradića i ima što zanimljivo kazati o amaterskom nogometu našeg podneblja. Prije no što smo sjeli za stol, uručio je prigodne poklone (bez željene kemijske, ha, ha) i započeo svoju priču.
– Moj je stav da je konačno u nogometnom Turopolju uspostavljena gotovo idealna hijerarhija. Gorica je prvoligaš za naklon do poda, prvenstveno zaslugom predsjednika Nenada Črnka, a onda i čelnih ljudi Velike Gorice. Suradnja Gorice i trećeligaša Kurilovca također je hvalevrijedan potez, logičan i vjerojatno ekonomičan. Gradići su trećerangirani klub pri NS velika Gorica i zadovoljstvo mi je tamo raditi. Vjerujem da će se odgovorni iz našeg prvoligaša malo sjetiti i nas te nam pomoći oko očuvanja rejtinga – uvodno je malo ozbiljno, a malo uz dozu šale, kazao Horvat.
Iza njega je zanimljiva nogometna karijera, kao igrača centarfora, ali i kao trenera. Iz širokog spektra predviđenih tema najprije je zamoljen da se konkretnije predstavi.
– Počeo sam igrati u tadašnjem Borcu u Vukovini, nastavio u Trnju, Samoboru, Dinamu (OO), Maksimiru, Maloj Mlaki i na kraju Hrašću. Osim Borca, sve su to bili klubovi rejtinga za današnju 3. HNL, bilo je tu vrlo zanimljivih igrača i trenera. U Samoboru mi je tako suigrač bio Stjepan Bašić, danas trener u HNS-u, trenutno vodi četvrtoligaša Dinama iz Odranskog Obreža. U spomenutom Dinamu trener mi je bio Miljenko Ćorić, otac poznatog igrača Ante Ćorića. Igrao sam i mali nogomet, za primjer na čuvenoj Kutiji šibica, uz suigrače Ninu Matkovića, Šljivca, Pršira, Hrvoje Braovića, Dražena Plodinec i Rogala – rekao je Horvat i dodao:
– Karijeru igrača seniora zaključio sam u 36. godini, a zatim u veteranima Male Mlake igrao u društvu poznatih nogometaša Drage Rukljača Geca, Ismeta Hadžića, Ivice Poljaka, Ivande, Šćurica… Kao treneru, negdje u 37. godini, prvi klub bio mi je Mala Mlaka, koju sam preuzeo od Drage Rukljača, negdašnjeg velikog igrača Zagreba i Hajduka. Sjećam se, vodio sam tada i igrača Darka Janječića Žicu, velikog znalca, ali isto tako i treneru teško kontroliranog fakina i zaljubljenika u nogomet, kao što je i danas kao nogometni djelatnik (ima velike zasluge za možda i najveće rezultate Udarnika, kasnije Kurilovca). Iz Mlake u školu Radnika, doveo me legendarni Silvio Kranjac Šime, a za dobivenu mladu selekciju koju sam trenirao igrali su onda Matija Dvorneković i Ante Radoš. Trenirao sam još Jelačić iz Vukovine i Lekenik, koje sam uveo u 4. HNL, zatim Turopoljac, Dinamo Hidrel i Mraclin. Za Polet iz Buševca angažirao me sad prvi čovjek Gorice Nenad Črnko, a osim treniranja juniora, asistirao sam i prvom treneru i kumu Nini Matkoviću – prisjeća(o) se Vlado Horvat.
Prije dolaska u Gradiće napravio je pravi podvig u Mraclinu.
– Preuzeo sam Mraclin dok je na kontu bio samo jedan bod (!?), a imali smo toliko i nakon još nekoliko kola pod mojom komandom, dok je, recimo, Turopolje imalo već 20. Na kraju, Mraclin je bio četvrti a Turopoljac sedmi.
Horvatov dobar i zapažen rad itekako je zapeo za oko ljudima u četvrtoligašu Gradiću, kojem nije išlo kako je zamišljeno. – Atmosfera u Gradićima tada nije bila sjajna, daleko od toga. Mnogi su me sumnjičavo gledali kad sam odlučio prihvatiti se teškog izazova. Nisam, međutim, ni trena dvojio, jer vodila me intrigantna činjenica da nije isto odlaziti igrati u Karlovac, Sisak, Petrinju, Zabok, Sveti Ivan Zelinu ili u Zvekovac, Ostrnu ili Oborovo (neka dotični oproste jer nije to nikako podcjenjivanje). Imao sam tada podršku i uže obitelji, a danas sam sve sigurniji da nisam pogriješio. Ubrzo nakon mojeg preuzimanja momčadi, došlo je do smjene predsjednika, a uzde je čvrsto preuzeo Želimir Matičević. Presložena je Uprava, momčad je konsolidirana i uz stvorenu pozitivnu atmosferu stigli su i rezultati, nakon kojih imamo realne šanse ostati četvrtoligaš – kazao je trener Gradića i nastavio:
– Moram spomenuti iskusnije igrače Milanovića, Igora Hajduka, Krešu Budimira (kapetan), Cindrića, Župetića, Štefnera, Furića i Krstanovića. Oni su trpjeli najveći teret i pokrenuli mlađe da svi zajedno prionu radu i treninzima te u stvaranju zajedništva u momčadi, pa onda i u klubu. Planiramo preko zime angažirati nekoliko ciljanih pojačanja, prvenstveno u vezi, pa je nekako i optimizam sada realan i opravdan.
Borba za ostanak u 4. HNL odmah je sugerirala i pitanje o najavljenoj reorganizaciji natjecanja i eventualnom formiranju pet, umjesto sadašnjih tri 3. HNL. Horvat se u vezi toga nije držao samo uskih interesa.
– Nama u Gradiću bi odgovaralo da se klubovi zagrebačkog prstena odvoje od onih s Kvarnera, Rijeke i Istre, jer bi reorganizacijom i mi u nižim ligama lakše izborili ostanak u četvrtom rangu. Šteta je, međutim, razvodnjavati kvalitetu sadašnje 3. HNL zapad jer Kurilovec više ne bi igrao protiv Orijenta, Krka, Opatije, Jadrana Poreč, Novigrada istarskog, Pazinke iz Pazina. Vjerojatno bi pao i interes za novoformirane trećeligaške lige, a za primjer susret Orijenta i Opatije pratilo je na tako davno oko 1500 gledatelja, što je za naše prilike zavidan broj.
Horvat je komentirao i jesenji učinak nižerangiranih klubova središta Velika Gorica.
– Lukavec kao petoligaš u Jedinstvenoj županijskoj ligi ima kvalitetu i trenutni plasman da uspije u pohodu na 4. HNL. Mislim da je i logično da se Gradićima pridruži još jedan klub iz Turopolja kao četvrtoligaš. Turopoljac je pri samom vrhu 1. ŽNL istok i opet bije boj za ulazak među petoligaše, ali već nekoliko sezona su prokockali velike prilike. I opet će biti vrlo teško kontra favoriziranog Naftaša iz Ivanić Grada. Najugodnije iznenađenje jesenas za mene je Vatrogasac i čestitke treneru Nini Matkoviću za preporod momčadi iz Kobilića.
Kako komentirate činjenicu da Jelačić u vlastitom okruženju u Vukovini ima matične trenere Horvata, Matkovića i Ivicu Burića, trenutno u Turopoljcu, a znatno pojačane “banove” vodi strateg iz Zagreba? I pritom rezultati nisu očekivani. Također, što mislite o potezu Dinama Hidrela, koji je na mjesto predsjednice ustoličio gospođu Ivanu Cesarec, koja je prva dama u Turopolju konkretnije zaposlena u muškom nogometu?
– U Jelačiću su kao treneri već radili i Horvat i Matković i Burić pa zašto ne bi i Rakuljić iz Zagreba. Vjerujem i želim da im rezultati budu bolji jer, koliko čujem, ne igraju loše. Što se tiče žene predsjednice u Dinamu Hidrelu, šteta što se takvo što nije dogodilo dok sam tamo ja bio trener. Šalu na stranu, ali mislim da to nije loš potez kluba iz Čiča. Kaže se da žena drži tri strane svake kuće, a podržava i četvrtu ako tlo podrhtava. Gospođa Cesarec već je pokazala hrabrost, a čujem također da ima mirnoću, povjerenje u suradnike i strpljivost. Na ostalima iz kluba je da joj maksimalno pomognu pa žena na čelu nogometnog kluba više i neće biti nekakav raritet – mišljenja je Vlado Horvat.
U već blagdanskom ozračju i nevezanom razgovoru stiglo se i do tek minulog 3. malonogometnog turnira svih 18 klubova središta Velika Gorica “Sveta Lucija 2018.” povodom dana grada.
– Ideja o takvom turniru na kraju godine je odlična. Šteta što je naš prvoligaš Gorica zbog prvenstvenog dvoboja nastupao s mladom momčadi iz škole nogometa i ispao od Poleta iz Buševca. Moji Gradići su, pak, na sedmerce izbacili trećeligaša Kurilovec pa je u finalu Kupa iz Pokupskog u razigravanju s Poletom i Gradićima bila najbolja i osvojila turnir te zaslužuje ogromnu čestitku. Polet ja na kraju bio drugi, a Gradići treći, čime smo mi u klubu zadovoljni. Konačni plasman i nije toliko važan (za Kupu bome je), važno je druženje nas Turopoljaca povodom dana grada i dolazećih blagdana. Na kraju, redakciji City portala i onima koji otvaraju stranicu želim sve najbolja za Božić i u novoj 2019 – zaključio je najiskusniji nogometni trener i strateg u Turopolju Vlado Horvat.
Sport
Gorički Spartan najbrži u Međimurju – Ivan Zvonar pobijedio na memorijalnoj utrci
Na krosu posvećenom poginulom branitelju i policajcu Željku Murku u Gornjem Kuršancu okupilo se stotinjak natjecatelja.
U Gornjem Kuršancu, na obali Drave, u subotu je održana kros utrka povodom 23. godišnjice pogibelji hrvatskog branitelja i policajca Željka Murka. Memorijal su organizirali Policijska uprava međimurska, IPA Međimurje – Čakovec, UHVIDR-a Čakovec, Općina Nedelišće i Atletski klub Nedelišće. Na startu se okupilo oko stotinu natjecatelja, a utrka je trčana šljunčanim putem i trim stazom IPA centra.
Najbrži na stazi bio je Gorički Spartan Ivan Zvonar, pripadnik Hrvatske vojske, koji je u cilj utrčao s vremenom 19:01 te osvojio ukupnu pobjedu, ali i prvo mjesto u kategoriji policije, vojske i vatrogasaca.
U ženskoj konkurenciji iste kategorije slavila je Marija Bortek iz 2. gardijske brigade “Gromovi”. Među građanima je kod žena najbrža bila Gabrijela Benjak iz AK Sloboda Varaždin, dok je u muškoj konkurenciji pobjedu odnio Mario Sever iz TK Međimurski Runners.
Sudionici su tijekom događaja donirali 250 eura, a prikupljeni iznos bit će uplaćen Zakladi policijske solidarnosti.
Zadnje subote mjeseca veljače 2026. godine Društveni dom u Mraclinu bio je središnje okupljalište članova i prijatelja Nogometnog kluba Mraclin. U večernjim satima ondje je održana redovna godišnja Skupština izvještajnog karaktera, na kojoj su članovima predstavljeni rezultati rada u protekloj godini. Vodstvo kluba podnijelo je detaljna izvješća o sportskim uspjesima svih selekcija, financijskom poslovanju te planovima za nadolazeće razdoblje.
Na Skupštini je potvrđena i manja promjena u sastavu Upravnog odbora. Dosadašnji član Damir Cvetko istupio je iz Odbora na vlastiti zahtjev, a članovi Skupštine zahvalili su mu na dosadašnjem doprinosu i angažmanu u radu kluba. Na njegovo mjesto jednoglasno je izabran novi član Upravnog odbora, Marko Kovačić – Kova, kojemu je tom prilikom iskazana dobrodošlica i podrška u budućem radu.
Poseban naglasak stavljen je na rad s mlađim kategorijama, infrastrukturne projekte te nastavak stabilnog i transparentnog upravljanja klubom.
Što se tiče natjecateljskog dijela seniorske momčadi, istaknuto je kako su na kraju prošle sezone seniori osvojili odlično 3. mjesto u IV. NL Središte Zagreb, potvrdivši tako kontinuitet dobrih rezultata i stabilnost momčadi.
Jesenski dio aktualne sezone, međutim, nije protekao prema očekivanjima. Seniori su prvi dio prvenstva zaključili na 10. mjestu iste lige, uz izraženu želju i uvjerenje kako će proljetni nastavak donijeti znatno bolje igre i rezultatski iskorak.
U Kup natjecanju momčad je ostvarila zapažen uspjeh plasmanom u finale Kupa NSVG, gdje su u odlučujućem susretu nakon izvođenja jedanaesteraca poraženi od NK Kurilovec.
Na kraju radnog dijela Skupštine riječ su dobili brojni uvaženi gosti. Među gostima su bili predstavnici svih udruga koje djeluju u Mraclinu, kao i predstavnici prijateljskih nogometnih klubova: NK Turopolje, NK Polet, NK Ban Jelačić, NK Turopoljac, NK Buna te NK Vatrogasac Kobilić.
Skupštini su nazočili i predstavnici gospodarskog i političkog života Velike Gorice i Zagrebačke županije. Posebno valja istaknuti dopredsjednika Zajednica športskih udruga Grada Velike Gorice Marija Karapandžića, akademika Željka Cvetnića, voditelja zavoda HAZU u Velikoj Gorici, Juricu Mihalja direktora VG Komunalac, kao i niz drugih uzvanika. Okupljenima su se prigodnim riječima obratili predsjednik Mjesnog odbora Mraclin Tomislav Hubak, tajnik velikogoričke sportske zajednice Darko Blažinčić, tajnik Nogometnog saveza Zagrebačke županije Ivan Mihalj, zamjenik gradonačelnika Velike Gorice Neven Karas te na kraju zamjenik župana Zagrebačke županije Ervin Kolarec.
Svi su u svojim obraćanjima istaknuli važnost rada kluba za društveni i sportski život Mraclina, pohvalili dosadašnje rezultate te izrazili podršku daljnjem razvoju i ambicioznim planovima kluba.
Sport
Spektakl se bliži: Kurilovečka invazija na Maksimir, telefoni gore, dresovi se traže…
Ostala su još četiri dana do najveće utakmice u povijesti kluba s Udarnika, ogleda s Dinamom u Maksimiru (srijeda, 18 sati), pa nije lako fokusirati se na Gaj Mače u nedjelju. Oko kluba vlada prava euforija u svakom smislu…
Veliki izazov čeka nogometaše Kurilovca ove nedjelje, na otvaranju proljetnog dijela sezone Kurilovčani će na teško gostovanje kod Gaj Mača, bit će jako važno uloviti ta prva tri boda, uhvatiti zalet za prvenstveno proljeće…
Tako bi nekako, u nekim drugim okolnostima, išla najava utakmice čiji je početak zakazan za nedjelju u 11.30 sati. Ovako, u ovim okolnostima, sretnim i prekrasnim okolnostima, za Gaj Mače u ovom trenutku realno nikoga nije briga! I, da stvar bude još bolja, nikoga nije briga što nikoga nije briga.
Naime, čuli ste već možda za taj detalj, tri dana poslije Kurilovec igra protiv Dinama na Maksimiru u četvrtfinalu Kupa Hrvatske. Drugim riječima, Kurilovec tri dana poslije igra daleko najveću i najvažniju utakmicu u gotovo osam desetljeća svoga postojanja. I zato, koga briga za Gaj Mače…
Doduše, rivali iz Zagorja dali su sve od sebe da preuzmu što važniju ulogu, budući da su odbili prebaciti utakmicu s nedjelje na subotu, možda i petak, čime bi omogućili Kurilovčanima da se što bolje pripreme za povijesni ogled u srijedu. Nešto slično dogodilo se i uoči utakmice protiv Istre 1961 u osmini finala, tad je Dinamo iz Odranskog Obreža odbio napraviti ustupak i pomaknuti utakmicu, pa se pokazalo nevažnim. Neka tako bude i ovoga puta.
– Računaju ljudi valjda da ćemo mi nešto kombinirati, da ćemo štedjeti neke igrače, pa da će na račun toga možda lakše doći do bodova… Neka im bude, mi ćemo svakako dati sve od sebe da do bodova dođemo mi – kaže trener Senad Harambašić, jedan od ljudi iz kluba čiji telefoni ovih dana hoće izgorjeti od poziva.
– Svjesni smo što nas čeka, kakva nas utakmica čeka, ali opet mi je nevjerojatno da je sve ovo izazvalo toliki interes. Evo, baš sam nekidan slao 23 dresa na razne adrese po cijeloj Europi, svi zovu, žele barem na taj način biti dio ove priče…
“Akcija Maksimir” na Udarniku je i službeno započela već prvog dana priprema za proljetni dio sezone, još tamo sredinom siječnja.
– Jako smo motivirani da se što bolje pripreme, jer ovo je ipak malo drukčiji pripremni period. Naravno da svi razmišljamo o toj utakmici protiv Dinama, jer to je jedna od utakmica zbog kojih smo svi mi i počeli igrati nogomet – govorio je tih dana Luka Sedlaček uime svlačionice.
Nimalo u skladu s veličinom i važnošću događaja koji je pred njima, Kurilovčani su najveći dio priprema odradili na komadiću terena s umjetnom travom, često i u kombinaciji s pionirima ili prstićima, koji su bili na drugoj polovici terena, ali motivacija je od početka maksimalno prisutna. Motivacija i zajebancija.
– Evo, ovako će te Hoxha slomiti, ha, ha… – govori jedan igrač drugome nakon što ga na treningu prođe driblingom.
– Je, je, ajde tako uđi Mišiću kad si frajer – govori drugi igrač svome suigraču nakon malo jačeg duela na treningu.
I tako dalje, i tako dalje. Dinamo je u mislima svaki dan, u svakom trenutku, pristupan u svakom razgovoru. Posla tu ima i mentalni trener Zlatko Olić, smišlja čovjek kako igrače malo spustiti na zemlju, kako ih pripremiti za sve ono što ih čeka kad zakorače u maksimirske odaje, kad uđu u svlačionice, kad izađu na teren… Pomaže u tome i trener Harambašić, ima i on svoje metode, ali tu euforijicu koja neprestano tinja zapravo je nemoguće ugasiti. Iako, nije ni cilj potpuno je ugasiti, samo je obuzdati, staviti u nekakve okvire.
A to nije nimalo jednostavno u situaciji poput ove. Naime, “akcija Maksimir” daleko je šira i obuhvatnija od samoga terena, proteže se u sve segmente klupskog djelovanja, a to se mora osjetiti na svakom koraku. Ulaznice se prodaju kao lude, papirić je to koji s približavanjem utakmice za povijest dobiva težinu zlatne poluge, pri čemu sve govori da će ih, koliko god ih bude, biti premalo.
– U Dinamu su postupili zaista gospodski. U prvoj varijanti trebali smo dobiti 500 ulaznica za naše navijače, da bi naknadno da brojka bila povećana na 900 komada. I sve su planule, imamo još možda par komada. Srećom, postoji i opcija da se ulaznice kupe i na blagajnama u Maksimiru na dan utakmice, tako da vjerujemo da ćemo imati zaista ozbiljnu podršku u hramu hrvatskog nogometa – izvještava Zdenko Sovina, jedan od ljudi koji su u klubu “oduvijek”, a ovu će utakmicu pamtiti zauvijek.
Dali su Kurilovčani sve od sebe, u suradnji s Alpasom izradili su i posebnu ediciju dresa za ovu utakmicu. Na poleđini su mali grbovi Kurilovca i Dinama, tu je i datum odigravanja utakmice, a svatko može ispisati i vlastito ime ili prezime iznad željenog broja. Zainteresiranih ima jako puno, jer dosad je već prodano debelo iznad 300 dresova?! A nije isključeno da će ih u ovih par dana do utakmice biti prodano još, što će pomoći i skromnom klupskom budžetu.
Kurilovečka invazija na Maksimir bit će tako i više nego ozbiljna. Zasad su osigurana četiri autobusa za navijače, jako puno ljudi prema istoku Zagreba krenut će automobilima i nedvojbeno je da će južna maksimirska tribina biti jako lijepo popunjena. Ljudi iz kluba i njihovi gosti smjestit će se u loži “Kaptol”, koja je u kompletu dodijeljena Kurilovčanima, a svi oni pamtit će ovaj dan iz svih mogućih perspektiva.
Oni koji ne budu mogli biti tamo, svi koji će propustiti utakmicu za povijest, dobit će uvid u nju u danima koji će slijediti, jer najavljeno je i snimanje čak dva dokumentarna filma o ovom događaju za pamćenje.
– Sve skupa na trenutke zna biti naporno, ali prije svega uživamo u trenutku – kažu iz kluba.
Svi koji su zaduženi za “popratne sadržaje” svoj će dio posla odrađivati sve do prvog sučeva zvižduka, a onda će doći red samo na igrače. Neće, nažalost, među njima biti Mije Šarića, koji je završio na operaciji koljena, a izvan kadra su i oporavljenici Đevad Selman i Elijah Chikwado. Oni će žaliti, možda na trenutke i patiti zbog toga, ali bit će tu, uz svoje suigrače, koji su imali sve osim idealnog pripremnog razdoblja. Prva i jedina utakmica na pripremama na prirodnoj travi odigrana je protiv Dugog Sela, ali ovdje će ionako svi detalji i problemi biti zaboravljeni onog trenutka kad lopta krene s centra.
Senad Harambašić će tamo uz klupu pozdraviti svog starog znanca Marija Kovačevića, s kojim se već susretao u svojoj karijeri. Još tamo 2009. godine, pa onda i dvije, tri godine poslije, Kova je bio trener Strmeca iz Bedenice, a Senad je i tad vodio svoj Kurilovec. Ovoga puta ogled dvojice trenera dogodit će se u nešto drukčijim okolnostima, na velikoj pozornici, pred televizijskim kamerama, ali svejedno će Kurilovčani tražiti svoju šansu. Može im malo pomoći i Gorica, koja će tri dana ranije također gostovati na Maksimiru, ne bi bilo loše da Goričani što više namuče Dinamo i tako ih energetski potroše za Kurilovec, koji će u Maksimir doći s planom.
– Dečkima ne moram puno toga govoriti, znaju oni sve živo. I koga od Dinamovih igrača bole leđa, i tko nije dovoljno spreman, i tko bi mogao igrati… Naravno da mi imamo svoj plan, sportski je nadati se i vjerovati da su i čuda moguća, pa ćemo vidjeti… – kaže trener Senad.
Neće, kaže, pisati godišnji taj dan. Otići će na posao, odraditi što ima do nekog trenutka, pa odjuriti na Udarnik. I povesti svoje dečke u avanturu za povijest…
Moja županija
Tko su najbolji sportaši u županiji? Nagrade su putovale posvuda, ali često su završavale u Gorici
Posebno su se istaknuli velikogorički parasportaši.
Najbolji sportaši Zagrebačke županije za 2025. godinu proglašeni su u petak, 27. veljače, na svečanosti održanoj u Vrbovcu, gdje su se okupili sportaši, treneri, sportski djelatnici i predstavnici javnog života iz cijele županije. Organizator događanja bila je Zajednica športskih udruga i saveza Zagrebačke županije, dok je domaćin i tehnički organizator bila Sportska zajednica grada Vrbovca.
Prema podacima organizatora, u Zajednicu športskih udruga i saveza Zagrebačke županije danas je udruženo devet gradskih i sedam općinskih sportskih zajednica te 23 sportska saveza s više od 750 klubova. Na području županije djeluje više od 25 tisuća aktivnih sportaša, uz oko 1500 trenera, sudaca i delegata, a sportski programi provode se na približno 200 sportskih objekata.
Titulu najbolje sportašice ponijela je Sadea Bećirović iz Karate kluba Samobor, dok je za najboljeg sportaša proglašen olimpijski pobjednik Josip Glasnović iz Streljačkog kluba J.G.TEAM. Za najbolju žensku ekipu izabran je Odbojkaški klub Nebo iz Zaprešića, a u muškoj konkurenciji Hokej klub Zelina.
Velika Gorica i ove je godine imala čvrstu poziciju među nagrađenima, ponajprije zahvaljujući uspjesima u parasportu.
Najboljom parasportašicom Zagrebačke županije proglašena je Mirjana Lučić iz Parastolnoteniskog kluba Uspon Velika Gorica, dok je naslov najboljeg parasportaša osvojio Velimir Šandor iz Paraatletskog kluba Uspon Velika Gorica. Upravo je Paraatletski klub Uspon Velika Gorica proglašen i najboljim parasportskim klubom u županiji, a priznanje za najboljeg parasportskog trenera pripalo je Ivanu Čengiću.
Među dobitnicima priznanja za sportske djelatnike našao se i Dragutin Kovačević iz Hrvatskog rukometnog kluba Gorica.
Također, u kategoriji sportskih nada nagrađena je Franka Jerkin iz Karate kluba Velika Gorica, dok je priznanje u muškoj konkurenciji osvojio Fran Josić iz Hrvačkog kluba Velika Gorica 1991.
FOTO: Marija Vrbanus/Cityportal
-
Crna kronikaprije 5 danaSudar na ulazu u Veliku Goricu! Oba vozila pretrpjela velika oštećenja
-
Vijestiprije 6 danaIntervju s direktorom VG Vodoopskrbe Ivanom Rakom – veće cijene su neophodne zbog razvoja sustava
-
Sportprije 2 danaNogomet u blatu
-
HOTNEWSprije 5 danaAktualni sat: Rasprava o poskupljenjima i radovima – “cijene u Velikoj Gorici su još uvijek među najnižima u Hrvatskoj”