Povežite se s nama

Moja županija

Vladimir Bregović (53) gradonačelnik je Vrbovca, prvi čovjek županijskog sporta i kandidat za župana

Kao dječak bio je prvak Jugoslavije u hrvanju, završio je građevinu, u mladosti dolazio iz Vrbovca u Veliku Goricu zbog djevojaka, sudjelovao u Domovinskom ratu, dovršio privatizaciju PIK Vrbovca… Vladimir Bregović upravo dovršava treći mandat gradonačelnika u svom gradu, a uskoro bi mogao brinuti o cijeloj županiji. Novi cilj je – postati župan

Objavljeno

na

Obilaznicom prema Bjelovaru, na 35 minuta vožnje od Velike Gorice, skrene se prema Vrbovcu. Gradiću od 15-ak tisuća stanovnika, s lijepo uređenim središtem grada, na kojem je i jedna relativno skromna zgrada. Nimalo glamurozna. A na ploči piše: “Grad Vrbovec – gradonačelnik”. Preskočiš tih nekoliko stepenica, dođeš na prvi kat i tu si. Gradonačelnik – a to je u Vrbovcu već 12 godina Vladimir Bregović – dočekao nas je odlično raspoložen. Nasmijan, u odijelu, ali bez kravate, u nešto opuštenijem izdanju…

Photo: Borna Filic/PIXSELL

– Odijelo je meni uniforma. Da se mene pita, najrađe bih bio u trenirci. Ipak sam ja sportaš, čim dođem doma, odmah upadam u trenirku – kaže nam Bregović dok nudi gosta pićem i kavom.

Podsjećam ga za početak da smo se već upoznali, na jednoj od dodjela nagrada najboljima u sportu u Zagrebačkoj županiji, jer Bregović je i predsjednik Zajednice sportskih udruga i saveza Zagrebačke županije. Ta dodjela održavala se, naravno, u Velikoj Gorici. Nije mu to, naravno, bio ni prvi ni zadnji put da je dolazio u naš grad. Baš naprotiv, Gorica i Bregović znaju se već dugo, posljednjih godina viđaju se relativno često…

– Pa imao sam ja i cure u Velikoj Gorici! Ali to je bilo nekih davnih, davnih dana, još u vrijeme dok sam imao kosu – sa smiješkom kaže Bregović pa u istom tonu dodaje:

– Kad se sve zbroji, moram reći da imam lijepe uspomene na to vrijeme, o Goričankama sve najbolje.

Vladimir Bregović

Gorica – grad sporta i lijepih žena

Gradonačelnik Vrbovca je od 2005., sve ove godine razne obveze povremeno ga dovedu u Veliku Goricu, na koju danas gleda kroz naočale jednog lokalnog političara.

– Budući da sam vezan uz županiju, više sam involviran u sva događanja u gradovima, pa tako i Veliku Goricu. Zato mi je prva asocijacija na Goricu da je to najveći grad u Zagrebačkoj županiji. Svima drugima, realno, prva asocijacija je zračna luka – svjestan je Bregović, koji ima još jednu asocijaciju na VG:

– Druga asocijacija definitivno je gorički sport. Kako sam i predsjednik županijske Zajednice sportskih udruga i saveza, odmah mi padnu na pamet svi uspješni gorički sportaši. U našoj županiji imamo 25.000 aktivnih sportaša, a velik dio toga otpada upravo na goričke sportaše. I zato mislim da slobodno mogu reći kako je Velika Gorica grad sporta.

Ako je doista tako, valjda će se i predsjednik Zajednice složiti da je krajnje vrijeme da jedan takav grad sporta konačno opet dobije prvoligaša u nogometu.

– Uh, Gorica je jako blizu i stvarno se nadam da će uspjeti ove sezone. Uvjeren sam da je Gorica to zaslužila, i infrastrukturom, i radom svih koji su uključeni u klub, iako to zapravo i nije samo jedan klub. Riječ je o cijelom nogometnom bazenu, svim onim manjim klubovima s goričkog područja koji gravitiraju gradskom klubu i Gorica kao prvoligaš za sve njih bila bi vrhunac sportskog djelovanja – svjestan je Bregović.

Navijam za Goricu u prvoj ligi

Bit će u svibnju i HDZ-ov kandidat za župana Zagrebačke županije, uvjeren je da će na izborima i pobijediti, pa bi kraj sezone mogao dočekati na još važnijoj funkciji od ove dosadašnje. I, nadamo se, već nakon nekoliko dana mandata proslaviti s Goričanima ulazak drugog kluba iz županije, uz zaprešićki Inter, u najviši rang hrvatskog nogometa.

– Ako mene pitate, ‘Gorica u prvoj ligi’ nije pitanje hoće li se to dogoditi ili neće. Pitanje je samo kad će se to dogoditi. To je zacrtani smjer – vjeruje Bregović.

Gorica je jedna od perjanica našega gradskog sporta, ali zna dobro i prvi čovjek Vrbovca da nije jedina.

– Dovoljno je reći da je ovogodišnji najbolji sportaš Zagrebačke županije vaš predstavnik, sjajni paraolimpijac Velimir Šandor. Time smo, zapravo, rekli sve. Neću sad izdvajati nekoga, odličan košarkaški klub, ili odbojkaše, atletičare, boksače… Velikogorički sport je zaista na jednoj zavidnoj razini.

Bregović sam loptu nikad nije previše naganjao, od najmlađih dana njegov je izbor bio nešto neobičniji – hrvanje. Medalje osvojene i prije 40-ak godina još čuva, a od treninga nije odustao ni sad, kad je duboko zagazio u šesto desetljeće.

– Da, kad ulovim vremena, odem i odraditi trening, barem jedanput ili dvaput tjedno. To je za moj gušt, a i mislim da se svi moramo na neki način održavati. Uostalom, barem jednom godišnje vodimo automobile na servise, a sami sebe baš i ne održavamo. Netko igra tenis, netko šah, a ja se bavim hrvanjem – objašnjava Bregović i nastavlja svoju hrvačku priču:

– Kao pionir bio sam jednom prvak Jugoslavije, jednom sam bio drugi, a imao sam uspjeha i po Hrvatskoj. Ali davno je to bilo, još tamo u prvoj polovici 70-ih.

 I gradonačelnik zna dobiti po glavi…

Ljubav prema hrvanju osjeća se u svakoj njegovoj rečenici, na poseban način govori o sportu koji ga prati kroz cijeli život.

– Hrvanje je jedan od najkompleksnijih sportova. Tko prođe školu hrvanja, nakon toga će znati igrati i nogomet, i košarku, a ujedno je prošao i školu gimnastike. Garantiram da sva djeca koja se u osnovnoj školi prođu nekoliko godina škole hrvanja, ako se nakon toga više ne žele baviti hrvanjem, imaju podlogu za sve sportove. Baviti se hrvanjem znači biti fizički maksimalno spreman. Nema mišića na tijelu koji ne radi u tom sportu – objašnjava Bregović, koji se u vrbovečki hrvački klub uključio čim je osnovan.

– Naš lokalni hrvački klub djeluje od 1973. i ja sam jedan od prvih članova kluba, ali i jedan od prvih osvajača medalja. Zavolio sam taj sport odmah i sve nakon toga je bila nadgradnja. Zato sam do danas ostao u hrvanju, koristim svako slobodno vrijeme za to. A to je i ključno pitanje – čime se čovjek bavi kad ima vremena. Ja skidam odijelo, oblačim trenirku i odem odraditi trening sa svojim dečkima. U zadnje vrijeme sam malo rijeđe na strunjači s njima, više sam rekreacijski tip, ali ne bježim ni od toga.

Zanimljiv je to slučaj, puno mlađim i spremnijim hrvačima nije s druge strane bilo tko, nije lako “opaliti” gradonačelnika… Ili?

– Kako dečki reagiraju? Ma nemaju respekta, ali ja to od njih ni ne tražim. Evo, baš jučer sam bio na treningu, mogu vam reći da sam dobro dobio po glavi. I još izgubio u našoj verziji košarke. Igramo ‘ragbi košarku’, bez faula.

Odavno više nije natjecatelj, u sportu je kao rekreativac, ali i fanatik. Zato stalno i razmišlja kako pomoći sportašima, omogućiti im što više. A evo i što je smislio…

– Moj prijedlog je da obavezno izdvajanje svih općina, gradova i županije za sport bude minimalno tri posto od proračuna. Time bismo dobili puno veću masu, a lokalne samouprave ne bi trebale biti previše opterećene. Takav bi sustav donio veću sigurnost i ozbiljnost u svim sredinama, pa tako i kod vas, u Velikoj Gorici. Svi najbolji sportaši, olimpijski i svjetski prvaci, značajan dio karijere provedu baš u lokalnom sportu, tu sve počinje. Sport je najbolji marketing za našu državu i zato mora dobiti što zaslužuje – vjeruje Bregović.

Vizija ‘tri posto’ za još više medalja

Prođe li njegova ideja, ukoliko se zakonski odredi komad proračuna koji mora ići na sport, rezultati će se brzo vidjeti.

– Ako bi tih tri posto primijenili kao kriterij u Zagrebačkoj županiji, to bi značilo da bi proračun za sport sa 4,8 milijuna kuna porastao dvostruko, na između devet i deset milijuna. Za Županiju, koja ima proračun 500 milijuna kuna, to ne bi bilo nikakvo preopterećenje. A na taj bi se način direktno utjecalo na 100.000 ljudi. Kako? Sportaša imamo 25.000, a tu dolaze i treneri, roditelji, obitelj… Dakle, govorimo o utjecanju na toliki broj ljudi s nekoliko milijuna kuna. Nema projekta u kojem kvalitetnije, brže i bolje možemo doći do efekta – govori gradonačelnik Vrbovca.

Nije tipičan političar, vokabular je kudikamo opušteniji, bliži običnim ljudima, ali na “politički jezik” prebaci se iste sekunde kad se spomene, recimo, kandidatura za župana. I izbori.

– Treći mandat završavam i kad pogledam unatrag, mogu biti zadovoljan onim što je učinjeno u Vrbovcu. Nije bilo investicije koja nije osmišljena u našoj kancelariji i zatim realizirana. Međutim, najveće investicije tek slijede. Čeka nas projekt od 100 milijuna eura u vodoopskrbi, a paralelno radimo i na sustavu odvodnje i pročiščivača, na poduzetničkom centru… A sve to sufinancirat će se iz EU-a i sljedeće tri godine će biti realizirano – govori Bregović, koji po četvrti gradonačelnički mandat neće ići iz samo jednog razloga.

– Budući da, odlukom moje stranke (HDZ), idem u utrku za župana, ne mogu više biti kandidat za gradonačelnika, ali vjerujem u dobre rezultate moje stranke i u gradu i u županiji. Takvi su trendovi, imamo pravo nadati se, željeti župana. Vjerujem da možemo doći do željenog cilja. Brojke su na našoj strani, imamo vjetar u leđa od Vlade i našeg predsjednika stranke Plenkovića, kojeg bi svaka majka poželjela za zeta. To moramo iskoristiti, bez obzira na ime našeg političkog protivnika. Velika Gorica, uvjeren sam, u toj nam je priči najvažniji kotačić – svjestan je Bregović.

Nema čarobnog štapića, ajmo raditi

U vrlo je dobrim odnosima s goričkim gradonačelnikom Barišićem, kao i s ljudima koji vode gorički sport, a iz Velike Gorice bi, da može, u Vrbovec uzeo…

– Proračun! – bez previše razmišljanja, uz široki osmijeh, ispalio je Bregović pa pojasnio:

– Gorica je velik grad, 350 milijuna kuna ozbiljan je proračun, ali Grad odlično funkcionira. Kolega Barišić ulagao je izuzetan napor u posljednja dva mandata i uopće ne sumnjam da će dobiti i treći. Ustroj cjelokupnih djelatnosti napravljen je uzorno, za primjer drugim gradovima u Hrvatskoj.

Tu pohvalama nije bio kraj.

– Potencijal koji Gorica ima je ogroman, jednako kao i županija, ali i moj Vrbovec. No moramo biti svjesni da nitko neće doći čarobnim štapićem i napraviti posao umjesto nas. Međutim, mi znamo taj posao, znamo kako se osmišljaju i razrađuju projekte, znamo aplicirati za fondove EU-a i nastaviti napredovati. Cilj je ulaganjima i investicijama od jedne kune napraviti četiri ili pet kuna – jasan je Bregović.

Kad se priča okrene, kad ga upitaš što bi Goričanima preporučio da uzmu iz Vrbovca, kad bi to bilo moguće, ima spreman odgovor.

– Uh, definitivno naše vrbovečke delicije… Mi, recimo, ne znamo raditi kompjutore, ali zato znamo raditi kobasice. Dio tradicije je i da ljudi iz ovoga kraja sami rade svoje kobasice, praktički se natječu jedni s drugima čije će ispasti bolje. Ja baš i nisam u tome, više sam s druge strane, moj posao je degustacija, ha, ha. Znam prepoznati što je dobro – smije se Bregović.

Cilj je da nešto ostane iza mene

Uz sve ostalo, predsjednik je i Hrvatskog hrvačkog saveza, usko je vezan uz sport, ali politika je ipak životni poziv. Kako se to nekome dogodi, zapitat će se mnogi koji zaziru od politike…

– Meni je politika došla nekakvih automatizmom. Od sredine 90-ih bio pročelnik u gradskoj upravi, a to onda čovjeka povuče. Motivirala me želja da ostavim nešto iza sebe, to mi je bio glavni cilj. Stavljati ciglu na ciglu, graditi nešto, da jednog dana ljudi prolaze Vrbovcem i kažu: ‘Taj i taj čovjek ovo je započeo graditi’. I da se sjete mene. Mislim da bi cilj svakog čovjeka trebao biti upravo to, da ostavi nešto iza sebe – priča Bregović i dodaje:

– Kroz političko djelovanje, kroz izvršne funkcije, načelnika, gradonačelnika i župana, imamo vezu sa stvarnim životom, sa stvarnom brigom za standard građana, ali sa stvarnim projektima. Tu je i ta želja da iza sebe ostaviš konkretne projekte. Eto, sve su to motivi koji natjeraju mladog čovjeka da krene u politiku.

Prije nego što je krenuo u taj dio karijere, radio je sve i svašta.

– Prije rata sam radio u struci, u građevini. Zatim je došao Domovinski rat, bio sam dragovoljac, nakon čega sam postao pročelnik u gradskoj upravi, pa se opet vratio u gospodarstvo. Bio sam predsjednik Uprave Gradipa, a godinu dana sam bio i predsjednik Uprave PIK Vrbovca, i u tom razdoblju uspješno završio privatizaciju tvrtke. PIK je sad dio koncerna Agrokor, jedan od njegovih najuspješnijih dijelova – ponosan je Bregović, koji je potpuno uvjeren da će u svibnju postati novi župan.

– Od 2005. sam gradonačelnik, dvaput izabran i neposredno. Da ne pokvarimo taj uspješan niz, trebalo bi se slično nastaviti i ove godine. Na drugom nivou, ali opet svi zajedno, za uspješnu županiju – zaključio je Vladimir Bregović.

Vladimir Bregović

 ‘Mi u Vrbovcu imamo finu klopu, Zagorku i bana Petra Zrinskog’

 Jedan od najvažnijih autora koji su pisali o povijesti Turopolja, povjesničar Emil Laszowski, rođen je u – Vrbovcu. Međutim, autor djela koje se zove “Povijest plemenite općine Turopolja nekoć Zagrebačko polje zvane” nije najpoznatiji Vrbovčanin. Ni izbliza.

– Ponosni smo na činjenicu da su u Vrbovcu rođeni ban Petar Zrinski, ali i velika Marija Jurić Zagorka – istaknuo je Bregović.

Iz Vrbovca su i glumica Leona Paraminski, legendarni “pučki tribun” Joža Pankretić, njegov sin Božidar… No od svih njih poznatije su vrbovečke kobasice.

– Naša tradicija počiva na nekoliko temelja – na PIK Vrbovcu, proizvodnji mesa za koju bi ja rekao da je najbolja u Europi, na manifestaciji ‘Kaj su jeli naši stari’, opet vezanoj uz finu klopu, ali i na našoj povijesti, odnosno Zagorki i ostalim velikanima – kazao je vrbovečki gradonačelnik.

‘Gradonačelnik na baušteli: Gradio sam mostove i vodio šihtericu’

Diplomirao sam građevinu i skupio nešto radnog iskustva na ‘baušteli’ Radio sam godinu dana na televiziji kad se gradila, a zatim na zaobilaznici od Ivanje Reke do Popovca, na niskogradnji. Vodio sam izgradnju mostova, imao svoje tri ‘brigade’, oko 150 ljudi, i radio sam sve, od vođenja ‘šihterice’ do proizvodnje toliko i toliko kubika betona, armature…, priča Vladimir Bregović, koji nije zadovoljan aktualnim stanjem u struci:

– Žao mi je što se to zanimanje danas gotovo pa prostituira. To će tek biti problem, kad konačno završimo s ovom krizom, kad se kotač pokrene i krenu investicije, veliki projekti. Stručnih ljudi nam nedostaje. Odnosno, naši ljudi to znaju raditi, ali rade u Njemačkoj ili Irskoj… Nadam se da će se ti ljudi vratiti natrag kad krene posao.

‘Ponosan sam na ratno vrijeme, ali bilo je tu i tuge, boli…’

Poseban dio života, kao i kod svakoga tko je to prošao, za Vladimira Bregovića je ratno vrijeme.

– Dragovoljac domovinskog rata sam bio od početka, bio sam i jedan od osnivača naše 51. samostalne bojne, kasnije zamjenik zapovjednika prvog dobrovoljačkog voda, a u registru se vidi da imam oko 700 dana u te prve dvije godine rata. Mislim da sam svoj obol dao i na taj dio svog života mogu biti samo izuzetno ponosan. Bio sam oko Novske, u zapadnoj Slavoniji, tu nam je bilo žarište… Pamtim i prijatelje koji su poginuli u tim akcijama, to su bolne uspomene – kazao je Bregović na tu temu.

Deset godina bio je i predsjednik braniteljske udruge u Vrbovcu, prije nego što je postao gradonačelnik, na to je također posebno ponosan.

‘Rokerska’ bradica? To su vam ostaci ostataka od frizure…

Kad ulovi pauzu od politike, kad odradi sve potrebno u županijskoj zajednici sportova i hrvačkom savezu, kad provede nešto vremena s obitelji, unukom prije svih, Vladimir Bregović uzima vrijeme samo za sebe. I dok mnogi mir traže u tišini, on voli buku. Kvalitetnu, točno određenu…

– Ja sam vam pasionirani audiofil. Još od osnovne škole sam totalni “tehno frik”, stalno tražim pojačala i druge tehničke stvari, aktivno sudjelujem u toj ‘second-hand’ sceni, na kojoj su cijene puno prihvatljivije. Kupovati novo, ono što mene zanima, ipak je preskupo – priča Bregović, koji nas nije previše iznenadio odgovorom na pitanje što najčešće svira iz zvučnika.

– Temelj je rock’n’roll, ali tu su i razne izvedenice – kaže.

Iznenađenja nema jer i imidž je takav, rokerski, s bradicom koju ne vidimo prečesto na političkim licima.

– Je, i imidž je malo u tom rokerskom duhu, ali to je zapravo ostatak ostataka, ono što je ostalo od bujne frizure, ha, ha.

HOTNEWS

Zagrebačka županija ponovno uz svoje branitelje: Održane 24. sportske igre HVIDRA-e

Ovogodišnje igre još su jednom pokazale kako sport, uz natjecateljski duh, predstavlja i važan način očuvanja zajedništva među hrvatskim braniteljima, što su sudionici tijekom cijelog dana posebno isticali.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Morena Martinović/Cityportal

U Velikoj Gorici održane su 24. Županijske sportske igre Hrvatskih ratnih vojnih invalida Zagrebačke županije, koje je ove godine ugostila HVIDRA Velika Gorica.

Na sportskom susretu okupilo se oko 200 sudionika iz cijele županije, a natjecanja su poslužila kao kvalifikacije za državno natjecanje koje organizira HVIDRA Republike Hrvatske.

Sudionici su se od ranih jutarnjih sati okupljali na igralištu pokraj Osnovne škole Jurja Habdelića, gdje su prije početka natjecanja imali organiziranu okrjepu.

Natjecanja su obuhvatila osam sportskih disciplina. Ribičija je prethodno održana 31. svibnja u Dugom Selu, dok su se dvoranska kuglana, stolni tenis i pikado igrali u Velikoj Gorici. Šah se igrao u Buševcu, streljaštvo i boćanje u Zagrebu, a među disciplinama bila je i viseća kuglana.

Predsjednik HVIDRA-e Zagrebačke županije Đuro Đurić istaknuo je važnost ovakvih susreta za braniteljsku populaciju.

– Danas smo se ovdje okupili u provođenju 24. sportskih igara Zagrebačke županije. To je natjecanje kroz koje se ljudi kvalificiraju za središnje državno natjecanje koje provodi HVIDRA Republike Hrvatske. Atmosfera je dobra, vrijeme nas je poslužilo.

Da rezultat nije bio u prvom planu naglasio je predsjednik HVIDRA-e Velika Gorica Željko Klasnić.

– Atmosfera je super. Došlo nas je oko 200 ljudi. Sve je veselo, zabavljamo se. Cilj nije vilo osvajanje prvog mjesta i na to sam dečkima skrenuo pažnju. Između prijateljstva i rezultata, uvijek odaberite prijateljstvo.

Osim sportskog natjecanja, igre su bile prilika za druženje i povezivanje hrvatskih branitelja iz različitih dijelova Zagrebačke županije. To je potvrdio i jedan od sudionika, Davor Župančić.

– Danas sam bio strastveni navijač za sve koji su igrali, upoznao sam mnoge naše branitelje. Lijepo je, ugodno je druženje“.

U poslijepodnevnim satima održana je dodjela nagrada, kojoj su nazočili zamjenik župana Zagrebačke županije Ervin Kolarec i zamjenik gradonačelnika Velike Gorice Neven Karas.

Ovogodišnje igre još su jednom pokazale kako sport, uz natjecateljski duh, predstavlja i važan način očuvanja zajedništva među hrvatskim braniteljima, što su sudionici tijekom cijelog dana posebno isticali.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Fotogalerija: Morena Martinović/Cityportal

 

Nastavite čitati

Moja županija

Županija podijelila 91 tisuću eura braniteljskim udrugama – potporu dobilo 39 projekata

Sredstva idu za psihosocijalnu pomoć, edukaciju učenika o Domovinskom ratu, obilježavanja i sportske programe, a dodatno se nastavlja i program medicinske rehabilitacije za branitelje u Naftalanu.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Zagrebačka županija

Zagrebačka županija raspodijelila je 91.400 eura za 39 projekata braniteljskih udruga, od psihosocijalne podrške i rehabilitacije do edukativnih programa za djecu i obilježavanja važnih datuma iz Domovinskog rata. Ugovori su uručeni u sklopu javnog natječaja, a predstavnicima udruga dodijelio ih je zamjenik župana Ervin Kolarec.

Kako je istaknuto, riječ je o kontinuiranoj potpori županijske uprave braniteljskim udrugama, koje kroz različite projekte rade s braniteljskom populacijom i lokalnom zajednicom. Među programima su i edukacije školske djece o Domovinskom ratu, sportske aktivnosti te obilježavanja obljetnica.

“Siguran sam da će ta sredstva biti iskorištena odgovorno i na dobrobit braniteljske populacije i cijele zajednice. Sretan sam i ponosan na našu suradnju koja je u kontinuitetu jako dobra sa svim braniteljskim udrugama na području Zagrebačke županije. Važno nam je da sve ove godine potičemo i dajemo financijsku podršku za projekte i programe braniteljske populacije”, rekao je Kolarec

Jedan od projekata koji se već godinama provodi je i program udruge branitelja 151. samoborske brigade, koja učenike uči o Domovinskom ratu. Predsjednik udruge Rudolf Jedvaj naglasio je da u projektu sudjeluju učenici iz Samobor i Sveta Nedelja, a cilj je, kako navodi, prenositi iskustva sudionika rata mlađim generacijama.

Foto: Zagrebačka županija

“Mi smo sudionici rata koji prenosimo istinu djeci jer svi znamo da premalo o tome uče i znaju. Domovinski rat je temelj Hrvatske i utkan je duboko i dužni smo prema našim suborcima koji su izgubili život u ratu, kao i onima koji nose svoje skrivene rane, dužni smo da prenosimo upravo to, istinu o Domovinskom ratu. Svake godine vodimo u Slavoniju, na naše bojište 1000 djece s njihovim profesorima gdje im uz podršku stručnjaka prezentiramo događaje i zbivanje, kako je zapravo krenulo oslobađanje Hrvatske. To nije samohvala, ali zahvaljujući županiji, mi to uspješno možemo realizirati na čemu im zahvaljujemo”, istaknuo je Jedvaj.

Uz projektne potpore, županija već deset godina financira i medicinsku rehabilitaciju branitelja u Specijalnoj bolnici Specijalna bolnica Naftalan. Ove godine za taj program osigurano je oko 102 tisuće eura, a kroz njega rehabilitaciju prođe približno 120 branitelja godišnje.

Iz županije poručuju i da će se Dan hrvatskih branitelja ove godine obilježiti 27. lipnja u Zaprešiću, gdje se očekuje okupljanje branitelja iz cijelog područja županije.

“Vjerujem da će se okupiti velik broj braniteljica i branitelja i da ćemo to na dostojan način obilježiti.
Taj dan ćemo se posebno prisjetiti svih onih junaka i vitezova, svih onih koji su dali ono najvrjednije za našu domovinu, a to je svoj život. Upravo će njihova imena ostati zauvijek, zlatnim slovima, ostati upisani u temelje lijepe naše”, poručio je Kolarec.

Zamjenik župana je dodao da će županija uvijek biti uz sve branitelje jer su, prema njegovim riječima, svojim djelima, radom i trudom zaslužili punu podršku.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

na

Objavio/la

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Moja županija

Poznati lipanjski termini darivanja krvi u Zagrebačkoj županiji – evo kada Gorica dolazi na red

Akcije dobrovoljnog darivanja krvi tijekom lipnja održat će se u više gradova Zagrebačke županije, a darivatelji u Velikoj Gorici na raspolaganju će imati čak tri termina.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Gradsko društvo Crvenog križa Velika Gorica

Gradska društva Crvenog križa diljem Zagrebačke županije tijekom lipnja ponovno organiziraju niz akcija dobrovoljnog darivanja krvi. Akcije počinju 1. lipnja u Samoboru, a završavaju 29. lipnja u Dugom Selu.

Mjesec započinje s dva termina u Samoboru, 1. i 2. lipnja, nakon čega akcija 9. lipnja stiže u Zaprešić, u prostoru Novih dvora. Dva dana kasnije, 11. lipnja, krv će se moći darovati i u Sportskom centru u Svetoj Nedelji.

Najviše aktivnosti predviđeno je sredinom mjeseca. Tako će 15. lipnja akcije biti organizirane u Križu, Novoselcu i Vrbovcu, dok su za 16. i 17. lipnja zakazani termini u Spomen domu Alojza Vulinca u Ivanić-Gradu. Istoga dana, 17. lipnja, akcija će se održati i u Savskom Marofu. Darivatelji će potom 19. lipnja krv moći darovati u Glazbenoj školi Jastrebarsko.

Na red zatim dolazi Velika Gorica, gdje su predviđena tri termina u prostorijama Gradskog društva Crvenog križa Velika Gorica. Akcije će se održati 23. lipnja od 9 do 14 sati, 24. lipnja od 12 do 18 sati te 25. lipnja od 13 do 19 sati.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Više od tisuću invazivnih kornjača uklonjeno iz jezera Zagrebačke županije

Invazivne kornjače zauzimaju mjesta za sunčanje, natječu se za hranu te remete prirodnu ravnotežu ekosustava.

Objavljeno

na

Objavio/la

Čak 437 invazivnih kornjača tijekom 2025. godine uklonjeno je na području Zagrebačke županije, što ovu regiju svrstava među najpogođenija područja u Hrvatskoj kada je riječ o širenju stranih vrsta u vodenim ekosustavima.

Podaci su predstavljeni na završnoj konferenciji projekta „Spas za barske – stop za invazivne kornjače“, održanoj na jezeru Rakitje. Projekt zaštite zavičajne barske kornjače trajao je tri i pol godine, a tijekom provedbe djelatnici Javne ustanove Zeleni prsten Zagrebačke županije uklonili su više od 1100 invazivnih crvenouhih i žutouhih kornjača s 22 lokacije diljem županije.

Riječ je o vrstama koje ne pripadaju hrvatskoj prirodi, nego su u okoliš unesene ljudskim djelovanjem, najčešće nakon što su ih vlasnici pustili iz kućnih akvarija i terarija u jezera, ribnjake i druge vodene površine. Stručnjaci upozoravaju kako takve vrste predstavljaju ozbiljan problem jer se brzo razmnožavaju i potiskuju domaće životinje iz njihovih prirodnih staništa.

Na konferenciji je istaknuto kako invazivne kornjače zauzimaju mjesta za sunčanje, natječu se za hranu te remete prirodnu ravnotežu ekosustava. Nakon uklanjanja dijela populacije invazivnih vrsta na pojedinim lokacijama zabilježeno je više opažanja barske kornjače, što pokazuje pozitivan učinak provedenih aktivnosti. Osim terenskog rada, projekt je uključivao i edukaciju građana. Organizirana su 23 predavanja i radionice za djecu, ribiče i širu javnost, a sudjelovalo je više od 750 ljudi. Građanima je kroz edukativne materijale posebno skrenuta pozornost na štetnost puštanja kućnih ljubimaca u prirodu. Ravnateljica Javne ustanove Zeleni prsten Zagrebačke županije dr. sc. Tatjana Masten Milek rekla je kako su crvenouhe i žutouhe kornjače među najopasnijim invazivnim vrstama na svijetu te naglasila da je, uz Grad Zagreb, najveća koncentracija invazivnih kornjača evidentirana upravo na području Zagrebačke županije. Zahvalila je Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije te Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost na financijskoj potpori projektu, kao i Zoološkom vrtu Grada Zagreba koji je prihvatio velik broj uklonjenih jedinki.

Na posljedice koje invazivne kornjače ostavljaju na ribolov upozorio je predsjednik Športsko ribolovnog saveza Zagrebačke županije Dubravko Šeketa. Naveo je kako ove vrste smanjuju riblji fond, oštećuju ulov te često skidaju mamce s udica, zbog čega predstavljaju problem sportskim i rekreativnim ribičima. Predstavnica Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Vlatka Gulan Zetić podsjetila je kako je Fond u posljednje četiri godine financirao 26 projekata uklanjanja invazivnih stranih vrsta ukupne vrijednosti 4,2 milijuna eura, među kojima je bio i projekt „Spas za barske – stop za invazivne kornjače“. Petra Kutleša iz Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije predstavila je aktualne aktivnosti i sustav upravljanja invazivnim vrstama u Hrvatskoj, dok je Tina Belej iz Zavoda Republike Slovenije za varstvo narave govorila o iskustvima Slovenije i mjerama koje se ondje provode u suzbijanju invazivnih kornjača.

Skup na jezeru Rakitje zaključen je raspravom stručnjaka i sudionika o izazovima koje invazivne vrste predstavljaju za zaštitu prirode te razmjenom iskustava i primjera dobre prakse u njihovu uklanjanju i kontroli.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

Reporter 460 - 28.05.2026.

Facebook

Izdvojeno