Sport

Viroza, gripa i pobjeda za kraj: Gorica kući ide šmrcava i – za nijansu bolja!

Nogometaši Gorice pobijedili su drugoligaša Dugopolje 1-0, golom Ante Ercega, u posljednjoj utakmici zimskih priprema. Dio momčadi se kući vraća spreman za proljeće, a drugi dio, u posebnom prijevozu, pod gripom i virozom…

Objavljeno

prije 1 godina

17. siječnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Devet medulinskih dana ostalo je iza nogometaša Gorice, devet dana prošaranih utakmicama, treninzima, ali i – bolešću! Trener Mario Carević sa svojim je stožerom nametnuo žestok tempo, radilo se ozbiljno i naporno, a dogovoreno je i pet utakmica. Međutim, odigrane su četiri, dok je peta otpala iz razloga navedenog u posljednjoj riječi prve rečenice…

Goričani su, dakle, u petak trebali igrati utakmicu s Dugopoljem za plasman na Arena Cupu, koju su i odigrali, a ona protiv Varaždina, u kojoj je punu minutažu trebao dobiti ostatak igrača, otkazana je zbog cijelog niza bolesnih, viroznih i gripoznih. Tijekom cijelih ovih priprema igrači su se razboljevali jedni za drugima, virus se proširio po cijelom hotelu, pa je bolesnih bilo i u drugim momčadima, a Gorica je zadnji dan dočekala s desetak ljudi izvan pogona.

Kako se virus ne bi širio dalje, po bolesne je u petak došao poseban kombi, koji ih je poveo prema Velikoj Gorici i prije nego što su njihovi suigrači odradili posljednji dio posla na središnjem dijelu zimskih priprema. S druge strane za kraj je bio drugoligaš Dugopolje, a trener Carević slagao je postavu od igrača koji su mogli, koji su bili spremni, koji su iza sebe ostavili zdravstvene probleme.

Na golu je tako i ovoga puta počeo Banić, ispred njega smjestila se trojka Steenvoorden, Bralić i Leš, a na bočnim pozicijama Mikanović i Sikošek. Sredinu igrališta držao je trojac Čaić, Halilović i Elezi, a u vrhu napada prijetili su Erceg i Čuić.

U takvom sastavu, ponovno po snažnom vjetru i na terenu koji nije omogućavao previše kombinatorike, Gorica je prvih 45 minuta ostala na nuli, pri čemu je odigrala samo pristojno poluvrijeme. Već početkom nastavka dogodio se trenutak odluke, budući da je Bralić asistirao za Ercega u 47. minuti, nakon čega se rezultat više nije mijenjao. Carevićev sastav uspio je iskontrolirati zbivanja na terenu i upisati drugu pobjedu u četiri pripremne utakmice, drugu uzastopnu, drugu minimalnu…

Priliku su u nastavku dobili i ljudi s klupe, Ndockyt, Šlogar, Vrzić, Maloča, Matković, Kasumović i Bašić, desni bek koji je na probi, svatko je dobio još ponešto minuta na terenu, no teško je u cijeloj toj priči izdvojiti posebno raspoloženog pojedinca. Umor je nagomilan, približio se povratak kući, teško se tu mogao očekivati maksimalan naboj, ali najvažnije je da je posao odrađen.

Nije ovo bila partija koja će bilo koga baciti u trans, oduševiti na bilo koji način, ali može se primijetiti da Gorica dobiva na kompaktnosti, na uigranosti. Svjesni su i u stožeru da to mora biti bolje, da je prostora za napredak jako puno, a upravo na tome će se i raditi u ovih posljednjih tjedan dana. Vikend će biti slobodan, a u ponedjeljak u 15 sati kreće se u zadnju fazu priprema za Varaždin na domaćem terenu na otvaranju proljetnog dijela sezone.

Viđeno u Medulinu nije pravo mjerilo kvalitete ove renovirane Gorice, jer bile su tu uključene raznorazne okolnosti, ali notirat ćemo da je Gorica primila tri gola, dva od Lokomotive u razmaku od pet minuta i jedan u posljednjim sekundama ogleda sa slovenskim Primorjem, a istovremeno je tri i zabila – dva Ante Erceg, jedan Mateo Leš, i to vrlo atraktivno, iz velike daljine. U globalu, Gorica se iz Medulina vraća ipak za nijansu bolja i posloženija nego što je to bila prije odlaska na pripreme.

Nadat ćemo se, naravno, da će se bolesni u narednim danima oporaviti, da će što veći dio kadra biti na raspolaganju, jer sasvim je dovoljno problema i ako se ne računaju bolesni. Naime, situacija s kapetanom Juricom Prširom nije osobita, morat će Jura pauzirati još neko vrijeme, a na terenu ćemo ga teško vidjeti prije sredine veljače. Adrion Pajaziti, s druge strane, i dalje nije spreman, nije odigrao ni minutu u četiri pripremne utakmice, pa je time bolje što su ove zime stigli Elezi i Fiolić, što se oporavio Halilović, što je u veznog igrača prekomandiran Gurlica…

Gorica, podsjećamo ako je netko možda zaboravio, u proljeće kreće s posljednjega mjesta, sa 15 bodova, jednim manje od Šibenika, četiri manje od Lokomotive i Istre.

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 5 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 11 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.