Sport

VIDEO Trenirao Šandora, došao kao tajnik, preko noći postao trener i – oživio VG košarku!

Miron Češkić je 34-godišnjak iz Đakova, ne tako davno prvoligaški košarkaš, a posljednjih 15-ak godina i trener. U KK Goricu došao je kao tajnik, podmetnuo leđa i postao trener, pa kreirao jednu lijepu priču u skromnim uvjetima…

Objavljeno

prije 2 godine

7. veljače 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je prošlog ljeta velikogorička košarka napravila korak unatrag, kad je došao trenutak da se možemo prestati hvaliti kako smo “uz Zagreb, jedini grad u Hrvatskoj s prvoligašima u muškom nogometu, košarci i rukometu”, došlo je vrijeme za novi početak. S istim predsjednikom kluba, ali sa značajno izmijenjenim igračkim rosterom te s novim trenerom, sportskim direktorom i tajnikom. Momčad je tako preuzeo Neven Nikolić, povratnik na klupu Gorice, sportski sektor preuzeo Tonći Mašina, relativno poznato ime u košarkaškim krugovima, a tajnik je postao dečko o kojem smo dotad, realno, jako malo znali…

Miron Češkić (34) preuzeo je ulogu prvoga klupskog operativca, ideja je bila da radi sve ono što spada pod poslove tajnika jednoga kluba, u prvom redu u organizacijskom smislu, a ujedno je i želio pomoći treneru Nikoliću kao njegov asistent. A onda je, samo par dana prije starta sezone, prije prve utakmice u Prvoj ligi, odnosno drugom rangu, Nikolić odlučio da to nije projekt za njega. I otišao. Klub koji je ionako bio u problemima, na teškom novom početku, našao se u teškoj gabuli.

– Ako treba, tu sam!

Tim se riječima tajnik Miron stavio na raspolaganje upravi kluba, a kako za neko drugo rješenje nije bilo ni vremena ni pretjeranih mogućnosti, odabir je bio upravo on. Tajnik i pomoćni trener podmetnuo je leđa i postao – tajnik i trener! Nastavio je raditi u organizacijskom dijelu kluba, i dalje je bio zadužen za sve detalje vezane uz svakodnevni život kluba, organizaciju utakmicu, kontaktiranje redara, liječnika, službenog spikera, fotografa… I, uz sve to, još i poveo momčad s klupe.

– S trenerskim poslom počeo sam se baviti s 19 godina. Gdje god sam bio kao igrač, istovremeno sam radio i kao trener u mlađim kategorijama – kaže Miron na početku svoje košarkaške priče.

Momak iz Đakova bio je vrlo dobar košarkaš, dogurao je i do najvišeg ranga hrvatske košarke, pri čemu nikad nije odustao od ideje da se bavi košarkom u punom smislu te fraze. U hrvatskoj košarci, znamo to jako dobro, nije lako funkcionirati, tu nema ni velikog novca ni bilo kakvoga glamura, pa se taj svijet pretvorio u mjesto u kojem opstaju samo fanatici.

Fanatici poput Mirona Češkića. Bilo je u toj njegovoj priči i jako teških trenutaka, uključivalo je to i borbu za golu egzistenciju, pa je u svemu tome tražio svoje mjesto pod suncem čak i u nekim drugim sportovima, u potpuno drukčijim okruženjima.

– U Velikoj Gorici sam radio i prije dolaska u klub, i to kao jedan od trenera našeg paraolimpijca Velimira Šandora. Nisam do tad imao praktički nikakav doticaj s paraatletikom, ali uživao sam u tom iskustvu. Velimir je sjajan tip, čovjek od kojeg možeš puno toga naučiti – govori danas Češkić, koji uživa u pobjedničkom razdoblju svoje mlade trenerske seniorske karijere.

Momčad Gorice, sastavljena od tek nekolicine igrača iz lanjskoga kadra, mnogi su unaprijed otpisali, računali da će ova sezona biti gola borba za preživljavanje, kroz pokušaje da ne dođe do novog poniranja. Nekoliko mjeseci poslije, s Mironom Češkićem na čelu, Gorica je treća momčad lige, odmah uz nedodirljive Vrijednosnice Osijek i Kvarner, a u 2024. godini u savršenom je nizu od pet pobjeda. I zato je ovo bio idealan trenutak da se naoružamo kamerama i mikrofonima pa odemo košarkašima u goste.

– Imali smo problema s ozljedama i bolestima u prvom dijelu sezone, trebalo je vremena da se sve skupa uigra, ali mi smo radili čak i tijekom božićnih i novogodišnjih blagdana, želeći napraviti sve da što spremniji dočekamo drugi dio prvenstva. Trenutačno sve ide baš kako treba, imamo tih pet pobjeda zaredom, izgradili smo i kemiju unutar momčad… I došli do toga da se čak i jedan Ante Mašić, sa svojih 38 godina, baca za svakom loptom, da želi igrati čak i s posjekotinom na laktu – ponosan je Miron.

I ima zašto biti ponosan. U uvjetima koji su milijun kilometara daleko od idealnih, u situaciji kad je njegov dio posla čak i otići kupiti bandaže i drugu osnovnu opremu, pa onda i organizirati utakmicu, uspije još i pripremiti momčadi, povesti je do niza pobjeda… Gorička košarka “oživjela” je velikim dijelom njegovom zaslugom, a sljedeći korak bio bi da sve te napore i žrtve njega i njegovih igrača prepoznaju i Velikogoričani. Košarkaška publika u ovom gradu nije brojna, daleko od toga, ali ovo je momčad koja zaslužuje pažnju.

– Da, volio bih da nas ljudi malo bolje poprate. Prva sljedeća prilika je već u subotu od 16 sati, kad dočekujemo Vrijednosnice Osijek, jedan od dva vodeća sastava. Pokazali smo već u prvom dijelu sezone da možemo igrati s njima, u Osijeku smo nesretno izgubili nakon produžetka, tako da vjerujem da nas čeka dobra utakmica, u kojoj ćemo imati svoju šansu – kaže Miron pa zaključuje:

– Pozivam sve Velikogoričani da dođu u dvoranu ove subote, da nas podrže i da vide što i koliko možemo. Mi im možemo obećati da ćemo dati sve od sebe!

I nije to nikakva floskula. Ova momčad uvijek daje maksimum, utakmice u ovoj ligi su dobre, zanimljive, često i vrlo napete, s velikim brojem koševa, atraktivnih poteza… Isplati se dati im šansu.

Povezane teme:hotnews kk gorica miron češkić vrijednosnice osijek

Sport

Otišla dva igrača i po jedan trener, team manager i glasnogovornica

Nogometaši Gorice na pripremama će se okupiti 22. lipnja, a u međuvremenu se preslaguju kockice. Pojačanja na terenu i izvan njega su potrebna, jer otišli su Leš i Fiolić, ali i Mujdža i Dvorneković…

Objavljeno

prije 9 sati

2. lipnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Gazda Ilija Karamatić nastavlja svoj projekt s HNK Goricom, klubom koji je od sredine listopada prošle godine u njegovu vlasništvu, a novi korak donijet će i još neke nove ljude. Bit će tako kako bi Gorica postala još jači, bolji, snažniji, bolje organiziran klub, ali i zato što dio ljudi iz dosadašnje postavi odlazi svojim putem. Vrijedi to i za svlačionicu, i za kabinu stručnog stožera, i za urede.

Za početak, nakon isteka ugovora igrači Gorice više nisu Mateo Leš i Ivan Fiolić, koji će potražiti nove sredine. U svoje tri velikogoričke sezone Leš je upisao 79 nastupa u dresu “ponosa grada”, upisavši pritom i dvije asistencije. Fiolić je u Gorici proveo dvostruko manje vremena, sezonu i pol, u kojima je upisao 27 nastupa, a sad izlazi na nogometno tržište.

Na njemu bi se mogao naći i Elvir Duraković, koji je pao u drugi plan i slobodan je u potrazi za novim klubom, a posudba je istekla Žanu Trontelju, kojeg je Gorica imala pravo i otkupiti. Zasad nije poznato je li to i učinila… Svoju bi posudbu iz Poljske mogao nastaviti Muhamed Šahinović, rezervni vratar, dok je ugovor istekao Darijanu Žarkovu.

Ugovor istječe i kapetanu Jurici Prširu, no njegova situacija je specifična s obzirom da taj ugovor traje do 31. kolovoza. Takav je ugovor dogovoren kod potpisa posljednjeg produženja ugovora, u vrijeme bivše uprave, a ova sadašnja tog se datuma na ugovoru drži. I Pršir će, kako sad stvari stoje, s Goricom proći pripreme, možda i krenuti u prvenstvo, a onda prvog dana rujna otići kao slobodan igrač. Druga je opcija da netko od zainteresiranih klubova otkupi ta dva mjeseca ugovora, što će reći da je situacija – krajnje komplicirana.

Što se dolazaka tiče, u kuloarima se spominjalo ime napadača Vukovara Jakova Puljića, ali sad su sve glasnije priče kako je iskusni ofenzivac ipak zaobišao Veliku Goricu i skrasio se na Rujevici, budući da je navodno pred potpisom za Rijeku. Druga imena se ne spominju, a aktivnosti na tržištu ovisit će zasigurno i o mogućim odlascima najatraktivnijih eksponata poput Ikera Poze i Ante Kavelja.

Što se odlazaka iz klupskih ureda tiče, opet pričamo o bivšim kapetanima. Matija Dvorneković zvani Nindža, naime, više nije zaposlenik kluba nakon isteka ugovora, posvetit će se nekim drugim stvarima, malo se odmaknuti od nogometa i time završiti ovu svoju eru u voljenom klubu, koja se iz igračkih dana prenijela na posljednje četiri godine u ulozi team managera.

Matija Dvorneković s Goricom je ušao u prvu ligu, bio je i kapetan, a dosad je bio i team manager… Foto: Jurica Galoić/PIXSELL

Od HNK Gorice se oprostila i glasnogovornica Marta Jurenić, koje je u klubu bila posljednjih osam godina, a u ulozi glasnogovornice u prvom dijelu sezone naslijedila Larisu Krizmanić. U klubu će tako tražiti novo rješenje za tu poziciju, baš kao što će tražiti novo rješenje i za posao koji je odrađivao Dvorneković. U tom drugom slučaju, priča se, rješenje bi moglo biti vrlo zanimljivo, ali pričekajmo još malo službene objave, oproštaje, pozdrave…

U svakom slučaju, Gorica ide dalje, a momčad će se s odmora vratiti 22. lipnja. Bit će vrlo zanimljivo vidjeti kako će izgledati kadar koji će se javiti na prozivku trenera Marija Carevića. U njegovu stožeru, kad smo već kod odlazaka, više neće biti Mensur Mujdža, dugogodišnji pomoćnik i trener u omladinskoj školi. I on ide svojim, nekim drugim putem, u potragu za prilikama koje će se, ne sumnjamo, otvarati.

Nastavite čitati

Sport

Stiže Nexe, cilj je – odgoditi kraj! A onda stižu dva velika pojačanja…

Rukometaši Gorice u srijedu od 19 sati dočekuju našički Nexe i drugoj utakmici razigravanja za treće mjesto. Našičani imaju četiri od potrebnih šest bodova, Gorica je zasad i dalje na dva…

Objavljeno

prije 9 sati

2. lipnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Rukometaši Gorice ušli su u samu završnice sezone za pamćenje, ali ne bi baš voljeli da je pred njima još samo šezdeset minuta. U tijeku je borba za treće mjesto u prvenstvu, u koje su Gorica i Nexe donijeli po dva boda iz Lige za prvaka, da bi u prvoj utakmici doigravanja Nexe u petak slavio 34-26 i došao do četiri boda u seriji u kojoj je cilj osvojiti ih šest.

Marko Karaula opet je predvodio Goricu s osam golova, Hrvoje Ceković dodao je četiri, Mlakar i Starčević po tri, ali prava šansa ovoga puta nije postojala. Našičani su imali i dvoznamenkastu prednost i do pobjede došli neusporedivo jednostavnije nego u polufinalu Kupa koji dan ranije. Novu priliku Gorica će imati u srijedu od 19 sati u svojoj dvorani, a sve osim poraza donijelo bi još najmanje jednu utakmicu u Našicama.

Međutim, bez obzira na to kako će ova serija završiti, iza Gorice je zaista sjajna sezona. Plasman u Europu i polufinale Kupa u ovim su okolnostima maksimum koji Gorica može ostvariti, ali već sljedeće sezone mogla bi se tražiti prilika za dodatni iskorak.

Naime, Gorica će u novu europsku avanturu, ali i novu sezonu domaćeg prvenstva, krenuti s kadrom koji će biti vrlo sličan aktualnom, jer svi važni igrači ostaju i dalje u klubu, a u pripremi su i pojačanja koja bi trebala nadograditi cijelu priču.

– Dogovorena su dva velika pojačanja, navijači će biti jako zadovoljni… – došapnuli su iz kluba, zasad ne želeći otkriti o kojim se igračima radi.

Dostupne informacije kažu da se radi o jednom ozbiljnom igraču na krilu i jednom vanjskom igraču, koji bi trebao upotpuniti taj dio momčadi, i ovako jako dobro popunjen s Karaulom, Neralićem, Grubišićem, Lopcem, Pittom… Tajanstveni, ali zadovoljan smiješak koji se ukaže na licu kad se najavljuje zasad neimenovana pojačanja kaže da se radi o vrlo zanimljivim imenima, a u danima pred nama trebali bismo doznati i tko se to krije iza ovih najava.

– U svakom slučaju, Gorice će s njima dvojicom biti bolja momčad – uvjereni su iz kluba.

Zvuči jako dobro…

Nastavite čitati

Sport

“Bitka za Turopolje” na Grabi: Finale goričkoga kupa za kraj sezone

U utorak u 18 sati kreće finale velikogoričkog nogometnoga kupa, ogled Mraclina i Kurilovca na mraclinskoj Grabi. Bit će to repriza lanjskog finala, koje je bilo sjajno, ali i još jedan korak prema završetku zahtjevnih sezona

Objavljeno

prije 10 sati

2. lipnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad se sve zbroji i oduzme, kad se sva uložena energija pomnoži s rezultatima, bit će i u Kurilovcu i u Mraclinu sretni i zadovoljni, i to u prvom redu zato što je – gotovo! Razlozi iz kojih će i jednima i drugima biti drago staviti točku na ovu sezonu nisu jednaki, svatko ima svoje, ali nema dvojbe da će u trećem poluvremenu uživati svi zajedno.

Bude li u nogometnom smislu imalo nalik onome što smo gledali prošle godine u ovo doba, u utakmici identičnog uloga, na istome mjestu, bit će razloga za uživanje i u prva dva poluvremena. I prošle godine, naime, u finalu Kupa Nogometnog središta Velika Gorica, u Mraclinu je domaćin dočekao goste s Udarnika, a završilo je 3-3! Odluka je tako pala s bijele točke, a u raspucavanju je bolji bio Kurilovec.

Gledajući rangove u kojima naši niželigaški klubovi igraju, logično je da su u finalu opet baš Kurilovec i Mraclin. Uz prvoligaša Goricu, koja ne ulazi u ovu vrstu priče, Kurilovec i Mraclin najbolje su što turopoljski nogomet u ovom trenutku ima. I jedina dva kluba koji se natječu pod ingerencijom HNS-a, odnosno drže izvan županijskog nogometa, Kurilovec u četvrtom (3. NL Centar), a Mraclin u petom rangu (4. NL Središte B).

Ništa se po tom pitanju neće mijenjati u sezoni koja dolazi, budući da u ovoj tek završenoj nitko od naših predstavnika u Premijer ligi Zagrebačke županije nije uspio izboriti iskorak, a sezona za nama ponudila je i zanimljive priče iz naših finalista… A tu se vraćamo na onu tezu iz uvoda.

Mraclinci, dakle, jedva čekaju da sezona završi zato što je cijela išla naopako. Krenulo se s gotovo istom momčadi kao prošle sezone, ali s novim trenerom, Milanom Marinićem na klupi. Nije išlo, zaredali su se porazi, pa je preuzeo Saša Sabljak, koji je uspio donekle stabiliirati igru i rezultate, da bi na zimu otišao i on. Pa je krenula potraga za novim trenerom, koja je na Grabu vratila Marka Pancirova, mijenjao se i kadar, ali rezultati su ostali – tu negdje.

Uoči posljednjega kola, po Mraclin rezultatski nevažnog okršaja s Rugvicom, momčad je na 11. mjestu prvenstvene ljestvice, što sigurno ne zadovoljava ambicioznu i vrijednu upravu kluba. Čeka se zato kraj sezone i prekrajanje rostera, pa novi početak u novoj sezoni, pri čemu će se pojačanja potražiti i u redovima današnjeg protivnika.

Kurilovec je, naime, ove sezone ispisao zlatne stranice svoje povijesti u Kupu, istovremeno u prvenstvu odigrao tek prosječnu sezonu, ali i – došao do ruba. Problemi s financijama dovode do toga da postoji ozbiljna mogućnost da najbolji igrači odu i u niži rang, za nešto boljim uvjetima… Kurilovčane čeka još i Alpas Cup, posla će biti i nakon ovoga finala, ali iste brige morit će ih i dalje, budući da nema naznaka da će se financijsko stanje popravljati, pa je pitanje i što nas čeka sljedeće sezone.

Ovu će Kurilovčani, za razliku od domaćina, u utorak i definitivno završiti, i to sa gorko-slatkim uspomenama. Trofej za kraj, naravno, žele i jedni i drugi…

Nastavite čitati

Najave

U Novom Čiču memorijalni nogometni turnir Franjo Milanščak-Gira

Objavljeno

prije 12 sati

2. lipnja 2026.

Objavio/la

Mato Paviša

Na blagdan Tijelova, u četvrtak 4. lipnja, na igralištu NK Dinama Hidrel u Novom Čiču, igra se memorijalni nogometni turnir u spomen na jednu od legendi kluba Franju Milanščaka-Giru. Organizatori su obitelj Milanščak i Dinamo Hidrel. Igraju dječaci rođeni 2013. i mlađi (mlađi pioniri) a sudjeluju HAŠK 1903 iz Zagreba, Ban Jelačić Vukovina, Polet Buševec, Gradići, Velika Mlaka, Stupnik, Mladost Buzin i Vatrogasac Kobilić. Turnir starta u 9 sati a finale je na rasporedu u 19. Turnire su minule tri godine osvajali Jelačić Vukovina, Kurilovec i Jarun.

Foto: Mato Paviša

Foto: Mato Paviša

Tko je bio Franjo Milanščak-Gira? Pisali smo već o tome ali vrijedi ponoviti zbog novih mladih nogometaša koji su tu i još dolaze pa i nas starijih da ne zaboravimo. Rođen je 1955. godine, starosjedilac je Novog Čiča a iznenada je preminuo puno prerano 2017. kad je navršio samo 62. godine. Čitav život posvetio je Dinamu Novo Čiče kao igrač, trener, član Uprave, domar. Osim obitelji, najviše je volio nogomet a pamtimo ga i kao velikog navijača Radnika još u Kolarevoj U Velikoj Gorici.

Posebno se mora istaknuti da je Gira bio standardni igrač najbolje generacije Dinama Novo Čiče kroz povijest koja traje već 78 godina (osnovan 1948. godine). Danas zvuči gotovo nevjerojatno, tada 80-ih prošlog stoljeća igrali su uglavnom domaći dečki pojačani velikogoričkim legendama Željkom Plepelićem-Belim, Stjepanom Mesarićem-Čapom, kasnije i nogometnim gospodinom Krunom Zaloker… Ukratko, tri godine a tri ranga gore! Gira i ostali domaći boemi (vidi fotografiju, jedanaestorica više nije s nama)! Sve uz podršku supruge Dubravke (bila je i dopisnica Sportskih novosti) čiji je otac Ivan Palle također bio uspješan trener Dinama Novo Čiče.

Foto: Mato Paviša

Franjo je iza sebe ostavio sinove nogometaše Marijana i Miru koji su također ostavili dubok trag u Dinamu Čiče, danas je već i unuk Fran sa 16 godina standardni član prve momčadi. Unuka Marina igra u ženskoj HNK Gorici i planira upisati tečaj za trenericu a najmlađi Jan “špana” za “Prstiće” kluba iz Novog Čiča. Jedinstveno, zar nije?