Kad je prošlog ljeta velikogorička košarka napravila korak unatrag, kad je došao trenutak da se možemo prestati hvaliti kako smo “uz Zagreb, jedini grad u Hrvatskoj s prvoligašima u muškom nogometu, košarci i rukometu”, došlo je vrijeme za novi početak. S istim predsjednikom kluba, ali sa značajno izmijenjenim igračkim rosterom te s novim trenerom, sportskim direktorom i tajnikom. Momčad je tako preuzeo Neven Nikolić, povratnik na klupu Gorice, sportski sektor preuzeo Tonći Mašina, relativno poznato ime u košarkaškim krugovima, a tajnik je postao dečko o kojem smo dotad, realno, jako malo znali…

Miron Češkić (34) preuzeo je ulogu prvoga klupskog operativca, ideja je bila da radi sve ono što spada pod poslove tajnika jednoga kluba, u prvom redu u organizacijskom smislu, a ujedno je i želio pomoći treneru Nikoliću kao njegov asistent. A onda je, samo par dana prije starta sezone, prije prve utakmice u Prvoj ligi, odnosno drugom rangu, Nikolić odlučio da to nije projekt za njega. I otišao. Klub koji je ionako bio u problemima, na teškom novom početku, našao se u teškoj gabuli.

– Ako treba, tu sam!

Tim se riječima tajnik Miron stavio na raspolaganje upravi kluba, a kako za neko drugo rješenje nije bilo ni vremena ni pretjeranih mogućnosti, odabir je bio upravo on. Tajnik i pomoćni trener podmetnuo je leđa i postao – tajnik i trener! Nastavio je raditi u organizacijskom dijelu kluba, i dalje je bio zadužen za sve detalje vezane uz svakodnevni život kluba, organizaciju utakmicu, kontaktiranje redara, liječnika, službenog spikera, fotografa… I, uz sve to, još i poveo momčad s klupe.

– S trenerskim poslom počeo sam se baviti s 19 godina. Gdje god sam bio kao igrač, istovremeno sam radio i kao trener u mlađim kategorijama – kaže Miron na početku svoje košarkaške priče.

Momak iz Đakova bio je vrlo dobar košarkaš, dogurao je i do najvišeg ranga hrvatske košarke, pri čemu nikad nije odustao od ideje da se bavi košarkom u punom smislu te fraze. U hrvatskoj košarci, znamo to jako dobro, nije lako funkcionirati, tu nema ni velikog novca ni bilo kakvoga glamura, pa se taj svijet pretvorio u mjesto u kojem opstaju samo fanatici.

Fanatici poput Mirona Češkića. Bilo je u toj njegovoj priči i jako teških trenutaka, uključivalo je to i borbu za golu egzistenciju, pa je u svemu tome tražio svoje mjesto pod suncem čak i u nekim drugim sportovima, u potpuno drukčijim okruženjima.

– U Velikoj Gorici sam radio i prije dolaska u klub, i to kao jedan od trenera našeg paraolimpijca Velimira Šandora. Nisam do tad imao praktički nikakav doticaj s paraatletikom, ali uživao sam u tom iskustvu. Velimir je sjajan tip, čovjek od kojeg možeš puno toga naučiti – govori danas Češkić, koji uživa u pobjedničkom razdoblju svoje mlade trenerske seniorske karijere.

Momčad Gorice, sastavljena od tek nekolicine igrača iz lanjskoga kadra, mnogi su unaprijed otpisali, računali da će ova sezona biti gola borba za preživljavanje, kroz pokušaje da ne dođe do novog poniranja. Nekoliko mjeseci poslije, s Mironom Češkićem na čelu, Gorica je treća momčad lige, odmah uz nedodirljive Vrijednosnice Osijek i Kvarner, a u 2024. godini u savršenom je nizu od pet pobjeda. I zato je ovo bio idealan trenutak da se naoružamo kamerama i mikrofonima pa odemo košarkašima u goste.

– Imali smo problema s ozljedama i bolestima u prvom dijelu sezone, trebalo je vremena da se sve skupa uigra, ali mi smo radili čak i tijekom božićnih i novogodišnjih blagdana, želeći napraviti sve da što spremniji dočekamo drugi dio prvenstva. Trenutačno sve ide baš kako treba, imamo tih pet pobjeda zaredom, izgradili smo i kemiju unutar momčad… I došli do toga da se čak i jedan Ante Mašić, sa svojih 38 godina, baca za svakom loptom, da želi igrati čak i s posjekotinom na laktu – ponosan je Miron.

I ima zašto biti ponosan. U uvjetima koji su milijun kilometara daleko od idealnih, u situaciji kad je njegov dio posla čak i otići kupiti bandaže i drugu osnovnu opremu, pa onda i organizirati utakmicu, uspije još i pripremiti momčadi, povesti je do niza pobjeda… Gorička košarka “oživjela” je velikim dijelom njegovom zaslugom, a sljedeći korak bio bi da sve te napore i žrtve njega i njegovih igrača prepoznaju i Velikogoričani. Košarkaška publika u ovom gradu nije brojna, daleko od toga, ali ovo je momčad koja zaslužuje pažnju.

– Da, volio bih da nas ljudi malo bolje poprate. Prva sljedeća prilika je već u subotu od 16 sati, kad dočekujemo Vrijednosnice Osijek, jedan od dva vodeća sastava. Pokazali smo već u prvom dijelu sezone da možemo igrati s njima, u Osijeku smo nesretno izgubili nakon produžetka, tako da vjerujem da nas čeka dobra utakmica, u kojoj ćemo imati svoju šansu – kaže Miron pa zaključuje:

– Pozivam sve Velikogoričani da dođu u dvoranu ove subote, da nas podrže i da vide što i koliko možemo. Mi im možemo obećati da ćemo dati sve od sebe!

I nije to nikakva floskula. Ova momčad uvijek daje maksimum, utakmice u ovoj ligi su dobre, zanimljive, često i vrlo napete, s velikim brojem koševa, atraktivnih poteza… Isplati se dati im šansu.