Povežite se s nama

Sport

VIDEO Trenirao Šandora, došao kao tajnik, preko noći postao trener i – oživio VG košarku!

Miron Češkić je 34-godišnjak iz Đakova, ne tako davno prvoligaški košarkaš, a posljednjih 15-ak godina i trener. U KK Goricu došao je kao tajnik, podmetnuo leđa i postao trener, pa kreirao jednu lijepu priču u skromnim uvjetima…

Objavljeno

na

Kad je prošlog ljeta velikogorička košarka napravila korak unatrag, kad je došao trenutak da se možemo prestati hvaliti kako smo “uz Zagreb, jedini grad u Hrvatskoj s prvoligašima u muškom nogometu, košarci i rukometu”, došlo je vrijeme za novi početak. S istim predsjednikom kluba, ali sa značajno izmijenjenim igračkim rosterom te s novim trenerom, sportskim direktorom i tajnikom. Momčad je tako preuzeo Neven Nikolić, povratnik na klupu Gorice, sportski sektor preuzeo Tonći Mašina, relativno poznato ime u košarkaškim krugovima, a tajnik je postao dečko o kojem smo dotad, realno, jako malo znali…

Miron Češkić (34) preuzeo je ulogu prvoga klupskog operativca, ideja je bila da radi sve ono što spada pod poslove tajnika jednoga kluba, u prvom redu u organizacijskom smislu, a ujedno je i želio pomoći treneru Nikoliću kao njegov asistent. A onda je, samo par dana prije starta sezone, prije prve utakmice u Prvoj ligi, odnosno drugom rangu, Nikolić odlučio da to nije projekt za njega. I otišao. Klub koji je ionako bio u problemima, na teškom novom početku, našao se u teškoj gabuli.

– Ako treba, tu sam!

Tim se riječima tajnik Miron stavio na raspolaganje upravi kluba, a kako za neko drugo rješenje nije bilo ni vremena ni pretjeranih mogućnosti, odabir je bio upravo on. Tajnik i pomoćni trener podmetnuo je leđa i postao – tajnik i trener! Nastavio je raditi u organizacijskom dijelu kluba, i dalje je bio zadužen za sve detalje vezane uz svakodnevni život kluba, organizaciju utakmicu, kontaktiranje redara, liječnika, službenog spikera, fotografa… I, uz sve to, još i poveo momčad s klupe.

– S trenerskim poslom počeo sam se baviti s 19 godina. Gdje god sam bio kao igrač, istovremeno sam radio i kao trener u mlađim kategorijama – kaže Miron na početku svoje košarkaške priče.

Momak iz Đakova bio je vrlo dobar košarkaš, dogurao je i do najvišeg ranga hrvatske košarke, pri čemu nikad nije odustao od ideje da se bavi košarkom u punom smislu te fraze. U hrvatskoj košarci, znamo to jako dobro, nije lako funkcionirati, tu nema ni velikog novca ni bilo kakvoga glamura, pa se taj svijet pretvorio u mjesto u kojem opstaju samo fanatici.

Fanatici poput Mirona Češkića. Bilo je u toj njegovoj priči i jako teških trenutaka, uključivalo je to i borbu za golu egzistenciju, pa je u svemu tome tražio svoje mjesto pod suncem čak i u nekim drugim sportovima, u potpuno drukčijim okruženjima.

– U Velikoj Gorici sam radio i prije dolaska u klub, i to kao jedan od trenera našeg paraolimpijca Velimira Šandora. Nisam do tad imao praktički nikakav doticaj s paraatletikom, ali uživao sam u tom iskustvu. Velimir je sjajan tip, čovjek od kojeg možeš puno toga naučiti – govori danas Češkić, koji uživa u pobjedničkom razdoblju svoje mlade trenerske seniorske karijere.

Momčad Gorice, sastavljena od tek nekolicine igrača iz lanjskoga kadra, mnogi su unaprijed otpisali, računali da će ova sezona biti gola borba za preživljavanje, kroz pokušaje da ne dođe do novog poniranja. Nekoliko mjeseci poslije, s Mironom Češkićem na čelu, Gorica je treća momčad lige, odmah uz nedodirljive Vrijednosnice Osijek i Kvarner, a u 2024. godini u savršenom je nizu od pet pobjeda. I zato je ovo bio idealan trenutak da se naoružamo kamerama i mikrofonima pa odemo košarkašima u goste.

– Imali smo problema s ozljedama i bolestima u prvom dijelu sezone, trebalo je vremena da se sve skupa uigra, ali mi smo radili čak i tijekom božićnih i novogodišnjih blagdana, želeći napraviti sve da što spremniji dočekamo drugi dio prvenstva. Trenutačno sve ide baš kako treba, imamo tih pet pobjeda zaredom, izgradili smo i kemiju unutar momčad… I došli do toga da se čak i jedan Ante Mašić, sa svojih 38 godina, baca za svakom loptom, da želi igrati čak i s posjekotinom na laktu – ponosan je Miron.

I ima zašto biti ponosan. U uvjetima koji su milijun kilometara daleko od idealnih, u situaciji kad je njegov dio posla čak i otići kupiti bandaže i drugu osnovnu opremu, pa onda i organizirati utakmicu, uspije još i pripremiti momčadi, povesti je do niza pobjeda… Gorička košarka “oživjela” je velikim dijelom njegovom zaslugom, a sljedeći korak bio bi da sve te napore i žrtve njega i njegovih igrača prepoznaju i Velikogoričani. Košarkaška publika u ovom gradu nije brojna, daleko od toga, ali ovo je momčad koja zaslužuje pažnju.

– Da, volio bih da nas ljudi malo bolje poprate. Prva sljedeća prilika je već u subotu od 16 sati, kad dočekujemo Vrijednosnice Osijek, jedan od dva vodeća sastava. Pokazali smo već u prvom dijelu sezone da možemo igrati s njima, u Osijeku smo nesretno izgubili nakon produžetka, tako da vjerujem da nas čeka dobra utakmica, u kojoj ćemo imati svoju šansu – kaže Miron pa zaključuje:

– Pozivam sve Velikogoričani da dođu u dvoranu ove subote, da nas podrže i da vide što i koliko možemo. Mi im možemo obećati da ćemo dati sve od sebe!

I nije to nikakva floskula. Ova momčad uvijek daje maksimum, utakmice u ovoj ligi su dobre, zanimljive, često i vrlo napete, s velikim brojem koševa, atraktivnih poteza… Isplati se dati im šansu.

Moja županija

Div iz predgrađa na pola puta: ‘Dvije godine, dvije titule… Neka se tako nastavi!’

Bernard Gulić, trener Inkera iz Zaprešića, gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije” i prisjetio se šampionske sezone iza nas, igračkih dana, ali i pogledao prema naprijed…

Objavljeno

na

Objavio/la

Uz onu na najvećoj razini, onu originalnu, imali smo u hrvatskom nogometnom svijetu još najmanje jednu “a kaj ako uspijemo” situaciju u sezoni iza nas. Događalo se to u petom rangu, u ligi koja se kompleksno zove 4. NL Središte Zagreb poskupina B, a u ovom slučaju, za razliku od Dinama u HNL-u, Inker iz Zaprešića je uspio. Naizgled neuhvatljiv bio je Vrbovec, no na kraju je Inker čak i u miru i spokoju dočekao zadnje kolo sezone.

– Uh, sezona je bila jako kompleksna. U jednom trenutku stvarno je izgledalo da nema šanse da stignemo Vrbovec, koji je imao osam bodova prednosti, ali odlučili smo napraviti sve da se na kraju sezone možemo pogledati u oči, spremni čestitati Vrbovčanima ako budu prvaci. U svlačionici sam imao skupinu igrača koji su puno toga prošli, koji zajedno imaju više od 500 utakmica prve lige, a zbog njih je i meni bilo puno lakše. Bili smo mirni, išli iz utakmice u utakmicu i sezonu završili s 10 pobjeda i tri remija. Pobijedili smo i Vrbovec u gostima, u utakmici koju je pratila pozornost nevjerojatna za peti rang, i na kraju zasluženo uzeli naslov prvaka i drugu godinu zaredom – priča nam Bernard Gulić, nekog igrač Intera iz Zaprešića, a u prošloj sezoni trener ovog novog Inkera iz Zaprešića.

Priča je poznata, u ljeto 2022. godine NK Inter Zaprešić je ugašen, a novi subjekt pod imenom NK Inker Zaprešić nastavio je raditi kroz omladinsku školu. Jednu sezonu seniori nisu postojali, da bi se u ljeto 2023. oformila momčad i krenulo od šestog ranga. Klub koji je osvojio prvi kup Hrvatske 1992. godine, koji je 2005. do posljednjega kola bio u igri za naslov prvaka države, čiji dres su nosili i velikani poput Luke Modrića, Vedrana Ćorluke, Dejana Lovrena, Eduarda i ostalih, našao se u situaciji da gostuje u Lomnici, Kuču, Buševcu…

Sljedeći korak bila je sezona u kojoj je Inker gostovao u Mraclinu i Gradićima, na Novoj grabi i doživio prvi poraz već u prvom kolu (3-0), ali sve je završilo najbolje moguće po Zaprešićane.

– Moramo zahvaliti i Mraclinu, koji je uzeo dva boda Vrbovcu, ali pogotovo Naftaš Ivaniću, koji je u samoj završnici preokrenuo s 1-3 na 4-3 i ostavio Vrbovčane bez bodova – kaže trener Gulić.

Iako je odmor od nogometa u tijeku, rado je potpisnik ove druge titule zaredom dočekao našu ekipu na stadionu u Zaprešiću. Smjestili smo se u prekrasno uređenu svlačionicu prve momčadi i prevrtjeli ponešto tema iz sadašnjosti, prošlosti i budućnosti… U kojoj je želja, ne skrivaju to u Zaprešiću, doći “najmanje do drugog ranga”. Dakle, Bernard i prijatelji na polovici su puta.

 

Nastavite čitati

Najave

NK Torpedo odavno je ugašen, ali nogomet se ove nedjelje vraća u Okuje!

Ove će se nedjelje malonogometaši iz te “trećine” našega kraja okupiti na igralištu u Okuju, na kojem je nekad davno egzistirao lokalni NK Torpedo. U međuvremenu se pojavio i Marcelo, a sad je vrijeme za mali nogomet…

Objavljeno

na

Kao i ostale ljetne malonogometne lige, a imamo ih tri u našem kraju, i Malonogometna liga Turopolja i Posavine svakog vikenda ima novog domaćina. Došla je ta liga već do šestoga kola, koje će lokalni nogometni heroji odraditi ove nedjelje, i to u – Okuju!

Tako je, naučili su nas, pravilo reći, da Okujci žive u Okuju, a vrlo ispravnom čini se i vratiti nogomet u to mjesto, barem na ovaj način. Mjesto je ovo, naime, poznato po nogometašu svjetskoga glasa, po najvećem nogometašu kojeg je Turopolje ikad imalo, po našem Marcelu Brozoviću. I pomalo čudno zvuči da selo koje je svijetu nogometa dalo igrača takvoga kalibra nema svoj nogometni klub, pogotovo kad znamo da ih u turopoljskom kraju egzistira čak 19, ali baš je zato još veća čar dolaska malonogometaša u “selo by Marcelo”.

Lokalni NK Torpedo godinama je funkcionirao, djelovao, igrao, ali početkom devedesetih ta se priča ugasila. I nikad više klub u Okuju nije ponovno “oživljen”… Povijesni izvori kažu da je u tim predratnim i prvim ratnim godinama ugašen cijeli niz klubova iz manjih turopoljskih mjesta: NK Budućnost Lekneno, NK Croatia Dubranec, NK Šiljak Šiljakovina, NK Mladost Rakitovec,
NK Sava Bukevski Strmec, NK Sloboda Bukevje, NK Posavina Veleševec…

No, da se vratimo u sadašnjost… U nedjelju će program biti otvoren u 16.30 sati, kad će igrati Pešćenica i Lazina, nakon njih slijede Ribnica i Okuje, zatim Čička Poljana i Drnek, pa Mraclin i Rakitovec, Jagodno i Novo Čiče te na kraju, od 19.50 sati, Kuče i Turopolje. Kako najavljuju iz Okuja, uz nogomet će u ponudi biti i “hladne cuge, tople hrane i muzike uživo”…

Nastavite čitati

Sport

KVALIFIKACIJE Lejla, Katarina i Dora idu na Taekwondo Grand Prix!

Najbolje plasirana u Srbiji bila je Lejla Lea Kajfeš koja je osvojila 3. mjesto i brončanu medalju.

Objavljeno

na

U Vršcu u Srbiji se održao E3 kvalifikacijski turnir za ETU Grand Prix, za uzrast kadeta i juniora, na kojem je nastupilo više od 560 natjecatelja iz više od 20 država.  

Naš Taekwondo klub Velika Gorica predstavljale su juniorke Lana Gavrilov, Lana Horvat, Katarina Bačurin, Lejla Lea Kajfeš i Dora Habijančić. 

Najbolje plasirana je bila Lejla Lea Kajfeš koja je osvojila 3. mjesto i brončanu medalju, dok su Katarina Bačurin i Dora Habijančić zaustavljene u borbama za medalju, te su se morale zadovoljiti sa 5. mjestom. No unatoč tome bile su među 8 najboljih u svojoj kategoriji što im je osiguralo plasman na Grand Prix, koji će se u rujnu ponovo održati u Vršcu. 

Inače, Grand Prix je pozivni turnir na kojem nastupa najboljih 32 u kategoriji, a 22 sportaša sa ETU rang liste imaju direktan ulazak na turnir, odnosno 8 sportaša sa kvalifikacija plus 2 wild carda.

–Krajem godine održat će se i Finalni Grand Prix na kojem će nastupiti samo 16 najboljih u kategoriji, te se nadamo kako ćemo i tamo imati našeg predstavnika. Ovo je veliki uspjeh za naš klub i ponosni smo na uspjehe naših sportašica. Navikle su nas na velike rezultate i svaki put nas razvesele sa novim uspjehom. Čestitke na ostvarenom rezultatu – poručio je klub. 

Sa ovim turnirom ujedno je završila natjecateljska polusezona u kojoj je klub odradio 24 turnira, a nakon odmora, 15. srpnja sportaši već kreću s pripremama za drugi dio sezone.

Nastavite čitati

Sport

Ndockyt iz Gorice, ali ne iz HNL-a: Treća hrvatska postaja – Rijeka!

Nakon 78 nastupa u dresu s goričkim grbom u posljednje tri godine, Merveil Ndockyt postao je igrač prvaka Rijeke. Nakon Gradskog vrta i našega Gradskog stadiona, sad će mu dom biti Rujevica

Objavljeno

na

Objavio/la

Prošle su pune tri godine otkad je Merveil Ndockyt iz Osijeka stigao u Goricu. Dečko iz Konga, bivši igrač Barcelone B, stigao je kao igrač koji je davao neke dobre naznake, ali u osječkom dresu nije se do kraja potvrdio u HNL-u. U Gorici je u tome uspio. Udomaćio se u Turopolju, igrao je jako dobar nogomet, a onda ovog ljeta dočekao kraj ugovora.

Već neko vrijeme bilo je jasno da Ndockyt neće produžiti ugovor s Goricom, da će napustiti naš klub, ali budući da je ugovor trajao do 30. lipnja, uredno se pojavio prvog dana na pripremama. Ranije od ostalih otišao je na tuširanje i tako se u skraćenom programu oprostio od Gorice. Koja se dva dana kasnije oprostila od njega.

“Nakon gotovo tri godine u dresu Gorice, po isteku ugovora klub napušta Merveil Ndockyt. Tijekom svog boravka u Velikoj Gorici, Merveil je za našu momčad upisao ukupno 78 službenih nastupa, postigao sedam pogodaka i podijelio pet asistencija. Miljenik mnogih – zbog svoje igre, borbenosti i srčanosti na terenu, ali i zbog zaraznog karaktera izvan njega. Uvijek spreman na šalu, često na hrvatskom jeziku, Doki je svakodnevno unosio pozitivnu energiju u svlačionicu i klub. I zato, našem dragom Merveilu ovim putem iskreno zahvaljujemo na svemu što je dao za Goricu u ove tri godine. Sretno, Doki brate”, stoji u goričkom pozdravu igraču koji je ostavio dubok trag.

I isključivo pozitivan dojam, kakav će nedvojbeno ostaviti i u Rijeci, na sljedećoj postaji svog nogometnog puta. Nije česta pojava da nogometaš iz dalekog Konga promijeni čak tri kluba u Hrvatskoj, ali Doki je u tome uspio. Preko Osijeka i Gorice do Rujevice.

– Sretan sam i uzbuđen što sam ovdje. Ovo je pravi trenutak za mene da dođem u Rijeku. Jedan od najboljih klubova u Hrvatskoj me htio i to je bilo dovoljno za mene. Želim da Rijeka opet bude prvak, da ostvarimo što bolje rezultate u Europi i da uživam u nogometu – rekao je Ndockyt nakon potpisa ugovora s Rijekom.

Odsad će četiri puta godišnje biti na “krivoj” strani, tamo gdje su u zadnje vrijeme bili i Fruk, Janković i Rukavina, ali takvom je liku teško ne poželjeti sve najbolje i najljepše. Osim, naravno, kad igra protiv Gorice…

Nastavite čitati

Sport

Sjajni nastupi Karate Cluba Centar – čak 16 medalja na kraju sezone!

Zvijezda natjecanja – Sara Brletić!

Objavljeno

na

Karate Club Centar iz Velike Gorice zaključio je natjecateljsku sezonu s odličnim rezultatima na dva velika natjecanja, čime je potvrdio kvalitetu rada i pokazao da ima perspektivne mlade borce spremne za najveće izazove.

Naime, prvo natjecanje je održano 30. svibnja u Sisku, gdje je u sportskoj dvorani Zeleni Brijeg organiziran Sisak Cup. Na turniru je sudjelovalo 208 natjecatelja iz 27 klubova iz cijele Hrvatske. Karate Club Centar nastupio je sa sedam natjecatelja, a kući su se vratili s impresivnih šest medalja: tri zlata, jedno srebro i dvije bronce. U ukupnom poretku svih klubova u konkureniciji borbi zauzeli su visoko četvrto mjesto.

Sara Brletić bila je prava zvijezda natjecanja s dvije zlatne medalje u konkurenciji učenica (U12 godina, -39 kg) i mlađih kadetkinja (U14 godina, -37 kg).

Zlatom se okitio i Patrik Jeromić u kategoriji mlađih kadeta (U14 godina, -50 kg).

Srebrnu medalju osvojila je Dora Paić (učenice -39 kg), dok su bronce pripale također Dori Paić (mlađe kadetkinje -37 kg) i Kim Kumic (mlađe kadetkinje -42 kg).

Samo dva tjedna kasnije, 14. lipnja, održano je Prvenstvo Zagrebačke županije u Križu, među deset klubova, Centar je nastupio s 13 natjecatelja i osvojio čak deset medalja: četiri zlata, četiri srebra i dvije bronce, čime su zauzeli šesto mjesto u ukupnom poretku klubova.

Ponovo je briljirala Sara Brletić osvojivši dva zlata: među učenicama (-44 kg) i mlađim kadetkinjama (-37 kg). Zlatne medalje donijeli su i Patrik Jeromić (mlađi kadeti -55 kg) te Mihaela Pavlečić (učenice -34 kg).

Srebrne medalje osvojili su:

  • Toma Novosel (mlađi kadeti -50 kg),
  • Dora Paić (učenice -44 kg),
  • Mihaela Pavlečić (mlađe kadetkinje -37 kg),
  • Mihael Jurlina (učenici -39 kg).

Brončane medalje osvojili su Dora Paić (mlađe kadetkinje -37 kg) i Patrik Jeromić (kadeti -52 kg).

–Broj medalja mogao je biti i veći, no dio članova nije mogao nastupiti zbog školskih obveza pred kraj nastavne godine te zbog bolesti. Ovim dvama natjecanjima zatvorili smo još jednu iznimno uspješnu sezonu. Već sada s nestrpljenjem iščekujemo nove izazove na jesen, s time da se treninzi nastavljaju krajem kolovoza, a svi zainteresirani pozvani su da im se pridruže u maloj dvorani Osnovne škole Nikole Hribara i postanu dio naše sve brojnije i uspješnije karate obitelji – poručila je Ines Grdenić, predsjednica kluba.

Nastavite čitati

Reporter 450 - 26.06.2025.

Facebook

Izdvojeno