Moja županija

VIDEO Ribolov nije ribičija: Stolac od tisuću eura, štap od 13 metara i treće poluvrijeme

Dubravko Šeketa, predsjednik športsko-ribolovnog saveza Zagrebačke županije, govori o protekle 24 godine saveza na čijem je čelu, ali i o svemu što taj sport čini posebnim, teškim i zahtjevnim

Objavljeno

prije 1 godina

29. kolovoza 2023.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Sportski ribolov po definiciji je sav ribolov, dok je sami natjecateljski dio izuzetno naporan, a u pojedinim državama svijeta i izuzetno cijenjen sport. A ja ću dodati i dosta skup sport, govori u serijalu “Sport Zagrebačke županije” Dubravko Šeketa, prvi čovjek županijskog športsko-ribolovnog saveza, u čijem sustavu se nalazi više od pet tisuća natjecatelja svih dobi.

– Naš savez postoji od lipnja 1999. godine i stalno rastemo i napredujemo. U ovom trenutku smo došli do te brojke od pet tisuća članova, što nas čini trećim najmasovnijim savezom u državi. Ispred nas su međimurski i osječko-baranjski, ali po rezultatima smo u vrhu – kaže.

Za one koji nisu bliski svijetu sportskog ribolova, nepoznanica je tu jako puno.

– Kad pričamo o natjecateljskom ribolovu, pričamo o vrlo strogim pravilima, budući da smo vezani i uz zakone o slatkovodnom ribarstvu, zakone o zaštiti prirode… Postoji desetak disciplina, neke su se pojavile ranije, neke kasnije, a nekakav temelj je lov ribe udicom na plovak, koji je i najzastupljeniji. Nakon toga slijedi šaranski ribolov, a u usponu je i fider ribolov – ističe Šeketa i dodaje:

– U natjecateljskom dijelu traži se dosta koncentracije i fizičke pripremljenosti. Samo natjecanje traje oko četiri sata, pri čemu se radi o ekipnim natjecanjima s pojedinačnim plasmanom. Govoreći o plovku, koji je najzahtjevniji, radi se o stalnom kretanju kroz ta četiri sata. Ako se u tom razdoblju, recimo, ulovi oko 500 riba, to znači da 500 puta moraš ustati, čučnuti, otkačiti ribu, izvući štap dugačak 13 metara… Sve je to jako zahtjevno, pogotovo ako vremenski uvjeti nisu idealni, a često nisu Čovjek mora stvarno biti i psihički i fizički spreman za takvo što. Morate imati na umu da na sve to dolaze i neka dva sata pripreme za natjecanje, pa onda i vaganje ribe, sve ostale procedure, da to sve skupa dođe do nekih osam-devet sati u komadu.

Što se tiče pribora, radi se o posebnoj vrsti opreme, koja se baš i ne može kupiti u bilo kojem dućanu.

– Za jednog natjecatelja, da bi mogao kvalitetno odraditi natjecanje, važno je krenuti od platforme, od stolca na kojem sjedi. Stolac srednje kvalitete stoji oko tisuću eura, iako ih ima i tri puta skupljih, no to su već fotelje. Štapovi stoje od nekih 700 pa sve do par tisuća eura, ovisno o disciplini i, naravno, mogućnostima. To su štapovi od grafita, dužine oko 13 metara, koji teže oko 900 grama. I s tim treba raditi četiri sata.

Na najjačim natjecanjima, primjerice na prvenstvu Hrvatske, zna se okupiti i vrlo značajan broj gledatelja.

– Bude tu i nekoliko tisuća gledatelja, ljudi dolaze, zanima ih, a atmosfera na tim natjecanjima mogla bi se usporediti s tenisom. Zabranjena je galama, jer to plaši ribu, treba paziti i na to da svaka natjecateljska staza ima svoju širinu, da svaki boks ima svoju dubinu…

I svaki natjecatelj, naravno, mora ispuniti cijeli niz preduvjeta da bi bio uspješan.

– Treninzi snage i kondicije su slični kao u drugim sportovima, ali posebno su važni treninzi na vodi. Bitno je uigrati motoriku, brzinu… Tamo gdje je riba brza, gdje posebno grize, ključno je biti vješt u načinu kako skinuti ribu, staviti novog crva, potegnuti, zategnuti… Sve su to finese koje se moraju utrenirati.

Ribolovci seniori traju do 55. godine, oni do 60 godina spadaju u kategoriju “master”, a svi stariji od toga su veterani. Među njima ima i ljudi od 80 godina, a s druge strane su klinci od četiri-pet godina, zaljubljeni u ribolov.

– Gotovo u pravilu to su djeca natjecatelja, a za njih je važno da budu dovoljno samostalni, budući da pravila zabranjuju da im itko pomaže, da bilo tko uđe u njihov boks. Zna to biti zabavno, kao i uvijek s klincima, ali uvijek je pitanje koliko će dugo ostati u tome.

A kad se završi natjecanje, kad se ova ekipa umori od ribolova, dođe vrijeme za ribičiju. I za, naravno, ribičke priče.

– Da, i vrhunski ribolovci ponekad odu na ribičiju. To je i najljepši dio. Kad sve završi, sjedneš uz štap i odmoriš uz pivu. To je nešto kao treće ribolovno poluvrijeme. Oni koji uživaju u vodi i ribolovu ne brinu u tim trenutima hoće li nešto uloviti, važno je guštati – zaključio je svoju priču Dubravko Šeketa.

Moja županija

‘Sretni smo što imamo tradiciju sporta u gradu. A i Kosteliće smo prisvojili…’

Igor Mužina je dopredsjednik županijske sportske zajednice, predsjednik županijskog košarkaškog saveza i trećeligaša KK Ivanića, a ujedno je i tajnik sportske zajednice u Ivanić Gradu. Gostovao je u novom izdanju serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 23 sata

22. studenoga 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Iz kvantitativnih razloga, u strahu da nešto ne bismo propustili, na početku novog izdanja serijala “Sport Zagrebačke županije” prepustili smo Igoru Mužini da sam nabroji svoje funkcije.

– Glavni tajnik sportske zajednice grada Ivanić Grada, predsjednik Košarkaškog saveza Zagrebačke županije, ujedno i predsjednik KK Ivanića, te dopredsjednik Zajednice sportskih udruga i saveza Zagrebačke županije – predstavio se sportu posvećeni Mužina, nastavljajući s predstavljanjem svoga Ivanić Grada.

– Ivanić je ugodno mjesto za život, a grad i gradska sportska priča razvijaju se zajedno. Blizu smo Zagrebu, a nudimo ležeran život pun sadržaja, pogotovo u sportskom smislu. Grad ulaže jako puno u sportsku infrastrukturu, počevši od našeg čuvenog Sportskog parka Zelenjak, koji iz godine u godinu raste u smislu ponude našim građanima. Obuhvaća nogometni stadion, teren s umjetnom travom, teniske terene, restorane i kafiće, dječji park… Imamo i dio koji zovemo Amfiteatrum, nastao na propalom pokušaju građenja bazena. Tu su tijekom ljeta kazališne predstave, stand up komedija, kino na otvorenom, koncerti… Puno toga se događa u Zelenjaku, uz koji prolazi i šetnica uz rijeku Lonju, tako da je to baš jedan ambijent koji svi koji dođu sa strane ističu kao ogromnu zelenu oazu usred grada – ističe Mužina.

U gradu s nešto više od 13.000 stanovnika imaju 17 klubova iz 17 sportova, vrijedi nepisano načelo “jedan sport, jedan klub”. I svi ti sportaši rade u jako dobrim uvjetima, jer infrastruktura postoji, a o raspolaganju njome odlučuju sami.

– Imamo specifičan način upravljanja sportskim objektima. Sportska zajednica, osim što se bavi sportom i sportskim klubovima, bavi se i upravljanjem objektima. Uz park Zelenjak imamo i veliku školsku dvoranu, koja je do 15 sati na raspolaganju školi, a nakon toga klubovima. Uz to, imamo manju dvoranu u školi na Posavskim Bregima, otvara se dvorana i u OŠ Graberje Ivanečko, a u nekom sljedećem periodu u planu je u Zelenjaku staviti balon na teren rukometnih dimenzija, da dobijemo još prostora u zimskim mjesecima. Tu ćemo dobiti puno više prostora za treninge rukometnih klubova, jer kod nas je rukomet jako popularan i jedna dvorana rukometnih dimenzija je premalo. Ostali sportovi imaju već sad dobre uvjete – zadovoljno konstatira Mužina.

Najbolja sportašica Ivanić Grada prošle godine dolazi iz streljaštva, najbolji sportaš iz kickboxinga, a to puno govori i o najvećim uspjesima sporta u Ivaniću.

– Imamo sreću što imamo tradiciju sporta. Tu su i obiteljske linije, od djedova i očeva sve do djece, na to se ponosimo i pokušavamo održati masovnost. Imamo konstantnu brojku sportaša, oko tisuću, od čega je 90 posto djece. Voljeli bismo da je ta brojka veća, ali u tom smislu imamo konstantu i očito na to ne možemo previše utjecati – svjestan je Mužina.

Šira sportska javnost na prvu će povezivat sport u Ivanić Gradu s onom famoznom pobjedom Naftaša protiv Dinama s Eduardom i ekipom, ali poveznica je snažna i s rukometom.

– U povijesnim knjigama stoji da se u našem gradu prvo počeo igrati nogomet, 1919. osnovan je prvi nogometni klub, a već dvadesetih godina igrao se i rukomet, u to doba na dimenzijama nogometnog terena. Prve su krenule cure, tako da smo već obilježili stotinu godina rukometa u gradu. Iako, prvi klubovi osnovani su tek pedesetih godina – kaže pa nastavlja nabrajati lokalne junake.

– Biciklist Stjepan Grgac je u doba prije drugog svjetskog rata osvajao etape na Tour de Franceu, a njemu u čast imamo i biciklistički memorijal Stjepana Grgca već više od 50 godina. Tradiciju ima i streljaštvo, imali smo u doba Jugoslavije i prvake države, što je bila velika stvar, a i sad imamo strijelce koji osvajaju državna prvenstva, koji su jako konkurentni i na međunarodnoj sceni.

Snažnu poveznicu s vrhunskim sportom Ivanić Grad ima i kroz jednu obitelji…

– Mi u Ivaniću svojatamo Kosteliće! Ante je sedamdesetih godina bio trener ženske ekipe, koja je povijesno imala veće uspjehe nego muški klub, a tu je i upoznao suprugu Maricu. Uostalom, Ivica živi u Ivaniću, djeca mu kod nas idu u školu… Zasad su u karateu, ali s obzirom na roditelje i djeda, ne sumnjam da će oni naći svoj sportski put – kaže Mužina.

Nastave li sa sportom u Ivaniću, imat će ponudu iz koje mogu birati

– Konstantne rezultate imamo i u kickboxingu, i na državnim i međunarodnim natjecanjima, u karateu također, a posebno smo ponosni i na to što u mlađim kategorijama često osvajamo državna prvenstva. Pogotovo u ženskom rukometu, budući da smo nedavno imali dvije ekipe koje su postale prvaci Hrvatske, što je čudo za jednu malu sredinu poput Ivanića – zaključio je Igor Mužina.

S košarkašima Ivanića planira povratak u drugu ligu, a usput se neumorno bavi gradskim i županijskim sportom…

Nastavite čitati

Moja županija

Što je zima bez – sarme?

Ime smo u dalekoj prošlosti preuzeli od Turaka na čijem jeziku riječ sarmak znači oviti, poviti, saviti.

Objavljeno

prije 23 sata

22. studenoga 2024.

Objavio/la

Marija Vrbanus

Sarma je, složit ćete se, nezaobilazni „gost“ za našim stolom tijekom zimskih mjeseci, tradicionalno oko Božića ili Nove Godine. Najvjerojatnije smo ideju pripremanja ovoga jela pokupili pod utjecajem turskih osvajanja na našim prostorima, budući da riječ sarmak na turskom znači oviti, poviti, saviti.

Modificirali smo sastojke u skladu s našim podnebljem, i još ako kupus ili zelje, koji obavija tradicionalno punjenje od mesa, raste u našem susjedstvu – tim je gurmanski doživljaj bolji i veći. To svakako znaju u Udruzi proizvođača marke kiselog zelja Laktec jer nam za ovu subotu pripremaju tradicionalnu manifestaciju Sarmijada u Laktecu.

Na 18. Sarmijadu u Vatrogasnom domu Laktec, u okolici Svetog Ivana Zeline, dođite u subotu s početkom u 18 sati, poziva predsjednik Udruge Mario Kelebuh.

–Imat ćemo natjecanje u kuhanju jela sa kiselim zeljem, s tim da prijavljene ekipe imaju tri člana a zadatak im je kao prvo jelo pripremiti sarmu, i još jedno jelo po izboru. Popis jela koje uključuje kiselo zelje je zaista dugačak, tijekom ovih svih godina održavanja manifestacije prikupili smo čak 60 recepata, s tim da su inovacije i dalje dobrodošle – kaže Kelebuh, uz napomenu da na ovaj festival kiselog zelja dolaze ekipe iz svih krajeva Zagrebačke županije.

Foto: TZ grada Sveti Ivan Zelina

Podsjetimo da je Zagrebačka županija još 1999. godine prva u Hrvatskoj krenula s brendiranjem prehrambenih proizvoda koji se proizvode na poljoprivrednim gospodarstvima, a jedan od proizvoda koji nosi oznaku zaštićene županijske robne marke je i zelje Laktec.

Na pitanje po čemu je ono posebno, Kelebuh odgovara kako i sa stručne strane drže sve pod kontrolom.

–Naš proizvod specifičan je po tome jer se nakon fermentacije radi analiza proizvoda. Ako nakon analize naše kiselo zelje zadovolji sve propisane parametre tek tada se može pakirati i prodavati pod markom kiselog zelja Laktec. Naše zelje je iz lokalnog uzgoja, a trenutačno Udruga proizvođača marke kiselog zelja Laktec broji 15 proizvođača – kaže nam sugovornik.

No, vratimo se na početak! Festival koji slavi sarmu i ovog će vikenda zaintrigirati gurmane da dođu u zelinski kraj kušati najbolje primjerke, i možda doznati pokoju tajnu ili dodatak u pripremi, jer znamo da gastronomija otkriva majstore u nama.

–Za dobro pripremljenu sarmu osnovno je, po meni, imati vrhunsko zelje a naravno da ja preporučam naše iz Lakteca, jer garantiramo kvalitetu svojom oznakom. Punjenje varira ali je isto važno odabrati kvalitetno meso, i uz zamotanu sarmu ja volim da se krčka špek hamburger ili malo pancete, a dobro je i u samu „filu“ ubaciti sitno nasjeckane pancete ili špeka jer kad se okusi povežu dat će jedan poseban „šmek“! – otkrio je Kelebuh.

Preporuka je da na ovaj festival zelja dođete gladni, jer će na 18. Sarmijadi u Laktecu biti velik izbor delicija od ili sa zeljem, a možda vam vrsni majstori šapnu i pokoji tajni sastojak, kako biste i sami za nadolazeće blagdane, iznenadili svoje goste – vrhunskom sarmom.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Županijski vatrogasci studeni iskoristili za osposobljavanje i školovanje

Prema statistici oko 70 posto intervencija čine brojne tehničke intervencije, stoga županijski vatrogasci moraju biti spremni na sve.

Objavljeno

prije 2 dana

21. studenoga 2024.

Objavio/la

Petra Škrinjarić

Županijski vatrogasci studeni su posvetili učenju i osposobljavanju. Iako se vatrogastvo često percipira kroz gašenje požara, prema statistici oko 70 posto intervencija čine brojne tehničke intervencije kao što su prometne nesreće, spašavanje iz ruševina, intervencije s opasnima tvarima ili spašavana s visina i dubina. Upravo kako bi vatrogasci bili spremni na sve i pomogli stanovništvu u nevolji, svakodnevno prolaze obuke, uvježbavaju različite scenarije te se školuju.

Tako je nedavno održano osposobljavanje županijskih vatrogasaca za 12 pripadnika iz šest Vatrogasnih zajecica, od kojih su Velika Gorica, Dugo Selo, Vrbovec, Samobor, Zaprešić i Jastrebarsko. Na lokaciji Javne vatrogasne postrojbe Velika Gorica vatrogasci su prolazili obuku za Spašavanje iz dubina i visina 2. stupanj. Osposobljavanje je provodio Marijo Paluh, inače pomoćnik glavnog vatrogasnog zapovjednika za kontinent.