Povežite se s nama

Sport

VIDEO Rajko izbliza: ‘Nemoguć sam kad gubim. Srećom, to se ne događa često…’

Novi trener Gorice Rajko Vidović predstavio se javnosti kroz gostovanje na klupskom YouTube kanalu, a tom je prilikom ispričao cijeli niz detalja o svojoj igračkoj i trenerskoj karijeri, ali i privatnom životu…

Objavljeno

na

Usporedno s prvim informacijama koje su se probile u eter i ponudile njegovo ime kao novu opciju za novog trenera Gorice, pojavilo se i pitanje koje nekako i pripada našem folkloru: “Tko je sad taj?” Budući da je čovjek o kojem pričamo Rajko Vidović, takvo pitanje postavljali su svi osim okorjelih nogometnih zaljubljenika, ali i ljubitelja HNL-a iz nekih ranijih vremena.

Za sve osim njih, evo tko je Rajko Vidović, deveti trener u prvoligaškoj povijesti HNK Gorice…

Rajko Vidović krenuo je iz rodnih Zavidovića, u središnjoj Bosni, put ga je preko izbjeglištva i nogometnog odrastanja vodio prvo do Njemačke, pa onda i čakovečkog Međimurja, natrag u BiH, odnosno u Kiseljak. Tu su ga negdje vidjeli i ljudi iz Rijeke, koja je 2002. ponudila 27-godišnjem Rajku šansu u HNL-u.

– Nakon dobre sezone u Premijer ligi imao sam ponude Sarajeva i Željezničara, ali tad se javila Rijeka i odabrao sam taj put. Prva godina na kultnoj Kantridi nije bila osobita, pa sam otišao u Kamen Ingrad, zatim se vratio u Rijeku, a 2004. potpisao za NK Zagreb. Bio sam tamo dvije i pol godine, pamtim to razdoblje samo po lijepome, iako nije završilo lijepo – ukratko prepričava prvi dio svoje igračke priče Vidović, kojeg HNL romantici smatraju i ikonom, igračem koji se pamti, jer nije spadao u velike igrače, a opet se nekako izdvajao borbenošću, željom…

– Nisam bio neki veliki strijelac, više sam bio radni napadač, tako da sam sezone završavao s nekih sedam-osam golova, ali pomagao sam momčadima na druge načine. Osim prve godine u Rijeci i u Kamen Ingradu, gdje su uz mene bili Joško Popović, Zoran Zekić i takvi igrači, svugdje sam bio standardan, svugdje sam igrao – ističe Rajko.

U vrijeme kad je došao u Kamen Ingrad, još jednu romantičnu HNL postaju, Vidović je upoznao i Sergeja Jakirovića, s kojim je igrao i u Zagrebu, a nekoliko godina nakon upoznavanja bio mu je i kum na vjenčanju!

– Pitaj ga u čemu je spavao na pripremama u Medulinu kod Mile Petkovića… – glasila je Jakirova instrukcija kad je zamoljen da pomogne sa zajedničkim anegdotama.

– Da, pamtim to, kako ne – sa smiješkom odgovara Rajko.

– Kod Mile u Zagrebu imali smo četiri treninga na dan na pripremama! Prvi dan-dva još nekako i izdržiš, ali poslije toga smo promijenili metodu. Nakon treninga bih se otuširao, odmah obukao za sljedeći trening i tako se bacio u krevet, da uspijem barem malo odspavati… I kad sat zazvoni, dižeš se i ideš ravno na trening! Tad smo mislili da čovjek nije normalan, ali te sezone smo doslovno letjeli terenom, pet puta smo dobili Dinamo, triput Hajduk…

 

Epizoda u Zagrebu završila je neslavno, a i to je imalo veze s kumom Jakirom. Došlo je do problema između njega i predsjednika Medića, Vidović je stao na prijateljevu stranu i završio u – juniorima. Trenirao je tako s 32 godine sa Zagrebovim nadama i čekao bolje dane, koji su stigli nakon poziva iz Kine.

– Zove me menadžer i kaže: “Slušaj, ovi kažu da im se sviđaš, da ćeš biti kapetan!” Ja mu odgovaram da me nije briga za nikakvog kapetana, daj samo da potpišem, da se maknem iz Zagreba… I potpišem, dođem tamo, dobijem traku i odradim jako dobru sezonu, ali tad sam se odlučio vratiti kući – pamti Vidović.

Vratio se u zaprešićki Inker, a zatim i u tada drugoligašku Lokomotivu, u kojoj se okupila hrpa talentiranih klinaca poput Pivarića, Antolića, Barbarića, Tomečaka i ostalih, a vodila su ih dva “starca” na kraju karijere. Rajko Vidović i – Željko Sopić!

– Već tad smo bili sigurni da će ti dečki napraviti velike karijere i jako mi je drago što je tako ispalo, što smo im nas dvojica mogli barem malo pomoći. Jedini je problem što su nas ljudi znali često zamijeniti, ali samo zbog frizure, ne zbog igračkih kvaliteta, jer Željko je bio puno ozbiljniji igrač od mene – sa smiješkom priča trener Gorice.

Godinu dana, u poznim igračkim godinama, odradio je čak i u dalekom Vijetnamu, u nogometnoj egzotici, ali i u državi koju bi, kaže, svakom igraču preporučio. Vratio se zbog puknuća križnih ligamenata, ali i željan obitelji, djece…

Igračka karijera završila je, opet na poziv kuma Jakira, u trećeligašu iz Dugog Sela. Tamo je i preuzeo juniore, i to nakon što je Jakir otišao u Sesvete, bio je i pomoćnik Milivoju Bračunu, a zatim i samostalno vodio prvu momčad. Put ga je nakon toga vodio u Lučko, Trnje, Sesvete i na kraju u Kustošiju, s kojom je baš planirao povratak u drugi rang.

– Nakon utakmice protiv Hajduka nazvao me Mario Brkljača i moram priznati da na prvu nisam toliko ozbiljno shvatio cijelu tu priču. Imao sam ugovor s Kustošijom, imao sam dogovor s Andyjem Barom i Vladom Babićem, i zato je moj odgovor bio da se u slučaju da dođe to toga svakako prvo jave njima. Dan poslije nazvao me Bara i rekao da je sve na meni, da razumije ako želim napredovati i da mi neće stajati na putu. Hvala ljudima iz Kustošije na tome, jer bila je ovo prilika koja se ne ukazuje baš svaki dan – opisuje Rajko dane velike promjene u svom životu.

Goricu je, naravno, gledao redovito, često je i dolazio na utakmice, sjedio na tribinama, ne znajući da će dobiti priliku voditi te dečke. I jako je dobro znao gdje dolazi.

– Imao sam ove sezone dva poziv iz prvoligaša, ali promijenio sam da u tom klubu ne bih mogao napraviti pomake. Kad se otvorila opcije u Gorici, to ni u jednom trenutku nije bilo tako. Da ne vjerujem da ne mogu napraviti dobre stvari ovdje, da ne vjerujem u sebe i svoj rad, ne bih ni ovo prihvaćao, bez obzira što se radi o prvoj ligi – tvrdi Vidović.

Odmah je krenuo raditi jako, već drugog dana svog mandata zakazao je dva treninga, vrlo brzo odradio i neslužbeni debi u prijateljskom ogledu s Mariborom, a kroz sve to provlačio i puno razgovora.

– Oni koji me poznaju da sam jako zahtjevan kao trener, da mi je jako bitno kako igrači rade na treningu i na utakmici, kakav im je pristup. Kakav si na treningu, takav ćeš biti i na utakmici, zato nema i ne smije biti šparanja, a dečki to jako dobro odrađuju i zadovoljan sam – govori trener Vidović.

Njegovi bivši igrači odreda ga jako cijene i poštuju, a to će reći da uspijeva pronaći balans između “prijateljstva”, odnosno prisnog odnosa s igračima i onoga što se radi na terenu.

– Ja sam za svog igrača na raspolaganju 24 sata. Ako mogu pomoći i s privatnim problemom, tu sam, ali kad je teren u pitanju… Prvo meni leti glava! I zato jasno postavljam zahtjeve i ciljeve pred igrača, a tu nema popusta. Kad izađemo s terena, to je druga priča. Moramo biti svjesni da ovisimo jedni o drugima, da svatko mora nositi svoj dio odgovornosti, a ne da smo si mi dobri, a ti mi se šetaš po terenu… E, toga nema. Ako daješ sve od sebe na terenu, lave ti igraš, ako ne… – zastao je Vidović, jer nastavak i nije bio potreban.

I sve te misli, sve ideje i nacrte, Rajko Vidović sabire na svom posebnome mjestu. U sobici na katu dvoetažnog stana u Sesvetama ima svoj kutak, u koji ne zalazi ni supruga Josipa, ni kćerke Laura i Kjara, kao ni sin Luka, i sam nogometaš.

– Dobar je, zanimljiv igrač, igra lijevog beka ili krila… I nije baš na tatu, čini mi se da je talent za nogomet povukao s mamine strane, jer ja tehnički baš i nisam bio nešto, a on je jako dobar. Iako, kad sam mu u onih par utakmica u Trnju bio trener, znao je biti i na klupi – sa smiješkom kaže Rajko i završava:

– Moja obitelj jako mi je važna, velika su mi potpora, a pogotovo sve to prati sin. Mali je znao više detalja o igračima Gorice nego ja… Ali obitelj me jako dobro poznaje kad je nogomet u pitanju. Već kad me vide na parkingu ispred zgrade znaju jesam li pobijedio ili izgubio. Kad pobijedim, sve može, sve je dozvoljeno. Kad izgubim, treba mi neko vrijeme da se posložim. Zatvorim se u svoju sobicu, pogledam utakmicu dvaput zaredom, analiziram, razmišljam… Srećom, moram reći da mi se dosad nije često događalo da gubim.

A ništa, neka se onda tako i nastavi…

Sport

FOTO Pioniri HNK Gorica na pragu osvajanja šampionske titule!

Objavljeno

na

Objavio/la

Velika Gorica, 26.04.2024. Prva NL Pioniri-24.kolo: HNK Gorica-NK Varaždin 2:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 26.04.2024. Prva NL Pioniri-24.kolo: HNK Gorica-NK Varaždin 2:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Pioniri HNK Gorica su u 24. kolu Prve nogometne lige pobijedili NK Varaždin rezultatom 2:1 golovima Aranha Elisandro Kožine i Francis Chinedu Echue te tako 16. pobjedom povećali prednost na vodećoj poziciji.

Velika Gorica, 26.04.2024. Prva NL Pioniri-24.kolo: HNK Gorica-NK Varaždin 2:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 26.04.2024. Prva NL Pioniri-24.kolo: HNK Gorica-NK Varaždin 2:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 26.04.2024. Prva NL Pioniri-24.kolo: HNK Gorica-NK Varaždin 2:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gorica dva kola prije kraja prvenstva ima prednost od 7 bodova ispred Hajduka i Lokomotive (oba kluba imaju utakmicu manje odigranu) i s 55 bodova nalazi se pred osvajanjem titule državnog prvaka!! Gorica u idućem kolu igra kao gost protiv Solina (11. mjesto s 15 bodova), a u posljednjem 26. kolu igra doma protiv Rijeke (7. mjesto s 37 bodova). Dovoljna su joj minimalno tri boda (možda čak i manje) da nakon 26 utakmica osvoji 1. mjesto!

Galerija fotografija

Prva nogometna liga – Pioniri 2023./2024., 24. kolo

HNK Gorica –NK Varaždin 2:1 (1:1)

Velika Gorica. Gradski stadion (teren s umjetnom travom). Gledatelja 100. Petak, 26.04.2024., 11 sati. Sudac: Zvonimir Radinić (Karlovac). Pomoćni suci: Igor Marić (Sisak) i Roberto Jakovac (Karlovac). Delegat: Antonio Pavlečić (Zagreb). Strijelci: 1:0  – Kožina (5), 1:1 – Mikulčić (15), 2:1 – Echue (61-11m). Isključenje: Luka Čolić (70.+2 – dvije opomene).

GORICA: Karkachov, Čolić (cap.), Kožina, Radujković (od 67. Čagalj), Župetić (od 52. Rezek), Miholić (od 67. Prahir), Cindrić (od 60. Hranilović), Echue (od 67. Šebek), Bilobrk, Frigan, Drčelić (od 67. Miletić). Trener: Boris Trivunov.

VARAŽDIN: Cigula, Hrelec, Vugrin, Debelec, Mikulčić (od 70.+2 Večković), Flinčec (od 46. Levanić), Leljak (od 36. Benko), Babok, Stojaković, Habek (od 44. Pavlina), Stamenković. Trener: Josip Brezovec.

Redoslijed nakon 24. kola: 1. HNK Gorica 55 (24 16 7 1 50:19), 2. HNK Hajduk 48 (23 13 9 1 39:10), 3. NK Lokomotiva 48 (23 14 6 3 40:16), 4. GNK Dinamo 46 (23 15 1 7 55:29), 5. NK Osijek 45 (23 13 6 4 38:21), 6. Rudeš 41 (24 11 8 5 37:24), …

Nastavite čitati

Sport

Sve o Dinamo Hidrelu iz Novog Čiča uskoro u emisiji ‘Mi živimo za nogomet’

Govorilo se o aktualnoj situaciji u klubu, ali i ostalim zanimljivostima.

Objavljeno

na

Objavio/la

U četvrtak 25. travnja bilo je vrlo zanimljivo popodne na stadiončiću Dinama Hidrel u Novom Čiču. Televizija Arena sport najavila je dolazak kako bi svoje gledatelje upoznala o djelovanju čisto amaterskog nogometnog kluba iz turopoljske ravnice čiji ljubitelji nogometa se ponose svojim prvoligašem HNK Goricom. Predstavnica i voditeljica Arena sport TV-a bila je mlada i vrlo simpatična Marija Bjelivuk te dostupan svim informacijama snimatelj Vladek Feltrin.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Najprije je vođen razgovor s legendom kluba Josipom Đuksi koji je već u devetom desetljeću a koji se rado prisjetio dana od samog osnutka kluba. O aktualnoj situaciji oko vođenja Dinama Hidrel, koje nije nimalo jednostavno, govorio je predsjednik Dinama Čiče Željko Hemen.

Domaći trener seniora Mario Paviša otkrio je svoj nogometni životni put od Dinama Zagreb, Radnika iz Velike Gorice do povratka u matični Dinamo Čiče za koji danas živi. Spomenuo je Paviša i najbolju generaciju u povijesti kluba koja je 80-tih minulog stoljeća u tri godine zaredom napredovala tri ranga do ondašnje Regionalne lige, danas možda 3. HNL (Zagorec Krapina, Moslavina Kutina, Kurilovec, Samobor, Rudeš, Končar Zagreb, Ponikve..).

Sportski direktor Krešo Đuksi, sin prvospomenutog Josipa Đuksi, govorio je o aktualnoj situaciji u Dinamu što se igrača tiče, rezultata koji nisu imperativ pod svaku cijenu, forsiranju domaćih igrača, školi nogometa..

Voditelj škole nogometa Marijan Milanščak morao je istaknuti sve selekcije i brojnu djecu mlade nogometaše jer Dinamo Hidrel je po kvantiteti četvrti klub pri nogometnom savezu Velika Gorica. Na kraju su trening odradile dvije selekcije mlađih selekcija koje su u više skupina ispunile gotovo čitav glavni teren pa su gosti iz TV Arena sport mogli zadovoljno napustiti Novo Čiče. Termin emitiranja bit će poznat uskoro.

Već po običaju, mlade nogometaše na trening dovode roditelji koji su u lijepom broju s velikim zanimanjem pratili snimanje.

Fotografije: TV Arena sport

Nastavite čitati

Sport

Martin u polufinalu EP-a: ‘Zadovoljan sam gdje sam na svome putu…’

Velikogorički zet Damir Martin nastupa na Europskom prvenstvu u mađarskom Szegedu, gdje je u četvrtak osvojio drugo mjesto u kvalifikacijama i izborio nastup u polufinalu u petak

Objavljeno

na

Objavio/la

Zahvaljujući jednoj Ivani i jednoj lijepoj svadbenoj svečanosti, popraćenoj foto sessionom pokraj Muzeja Turopolja, posljednjih godina velikogorički sport dobio je još jednog jakog aduta – Damira Martina. Ljubav ga je pretvorila u našega sugrađanina, uvijek je lijepo sresti proslavljenog olimpijca na goričkim ulicama i u dječjim parkovima, gdje se druži sa kćerkicom, a lijepo je iz ove perspektive pratiti i Europsko prvenstvo u veslanju.

Ono se održava u susjedstvu, u mađarskog Szegedu, gdje su u četvrtak na rasporedu bile kvalifikacije. Damir je opravdao očekivanja, osvojio drugo mjesto, odmah do Britanca Georgea Bournea, čime se osvajač olimpijskog srebra i bronce plasirao u finale samca. Držao je Martin prvo mjesto nakon dva tri prolaza, no posustao je u posljednjih 500 metara i skliznuo na drugo mjesto.

– Jako sam zadovoljan gdje sam trenutačno na svom putu. Znam da je nedavno šesto mjesto na Svjetskom kupu u Vareseu bilo zapravo najlošije stanje ove sezone, odnosno iz toga se samo može nešto dobro razvijati, jer nisam bio umoran nakon četiri utrke u tri dana, ništa me nije boljelo… Stvarno imam snage za tri brutalne utrke na visokoj razini, a bila bi i četvrta takva da se nisam “prevrtio” na početku finala u Vareseu – rekao je Damir u razgovoru za Sportske novosti uoči početka Europskog prvenstva.

– Kad sam se nakon polufinala u Vareseu čuo s kondicijskim trenerom Perom Kuterovcem, rekao mi je da “ni ne može biti drukčije nego dobro kad nismo propustili niti jedan trening ove zime”. Jednostavno smo super odradili zimu, i kondicijski dio za koji je zadužen Kuterovac, i veslački koji je domena Sreća Šuka. Nije bilo kiksa prethodnih mjeseci, baza je stvarno jako dobra – dodao je gorički Vukovarac, fanatik treninga i profesionalac kakve se ne susreće često.

Godina je Olimpijskih igara, što će reći da je sve zapravo podređeno što boljem nastupu u Parizu. Uključujući i Europsko prvenstvo, na kojem će mu biti važno loviti što bolji plasman, ali i što bolju formu za razdoblje koje dolazi.

– Nema većeg cilja nego što su Igre i naravno da je sve u funkciji toga, ali naravno da želim napraviti iskorak u odnosu na prvi Svjetski kup. Što sam mogao napraviti u ovako kratkom vremenu između Varesea i Szegeda? Ne puno, mogao sam se dobro odmoriti, a dobio sam i novi čamac, koji smo morali namjestiti, prilagoditi. Imat ću opet četiri utrke, ali sad nisu dvije u jednom danu nego po jedna od četvrtka do nedjelje i očekujem jedan mali iskorak u odnosu na Varese. Ili da bude minimalno kao ondje – zaključio je Damir.

Naslovna fotografija: Igor Kralj/PIXSELL

Nastavite čitati

Sport

Gorica od vrtića! Kako je klinac od 17 završio na dječjim crtežima…

Luka Vrzić ima samo 17 godina, i dalje je kadet, ali upravo su se navršila dva tjedna otkad je dio seniorske momčadi HNK Gorice. A to je, pokazalo se, dovoljno vremena da postane idol dječacima zaluđenima nogometom…

Objavljeno

na

Objavio/la

Na nekih dvije tisuće i tristo metara udaljenosti od Gradskog stadiona, na kojem se priča rodila, na katu jednog velikogoričkog dječjeg vrtića, dogodilo se ono što bi svi koji vole VG-sport voljeli da se pretvori u standard. Dvojica šestogodišnjaka, posloženi jedan do drugoga, crtaju. Prevladavaju crna i crvena boja, vidi se tu i nekakva brojka, pa sve skupa zaslužuje detaljniji uvid…

I doista, nije nikakva fatamorgana, dečki crtaju – dres HNK Gorice! Broj je 20, a iznad njega piše “Vrzić”.

– Čekaj, stvarno crtate dres od Luke Vrzića iz Gorice – pitamo dečke uz solidnu dozu nevjerice, jer takvo nešto donedavno je bilo nezamislivo.

– Da, Vrzić! Jesi vidio kako on jako puca, igrao je super protiv Rijeke – odgovara mali nogometni fanatik Toma, kojeg bi malo što u tom trenutku oduševilo više od rečenice koja je slijedila:

– Ja ti njega poznajem…

U dječjim očima pojavio se neki poseban sjaj.

– Stvarno? Pa jel poznaješ onda i Mitrovića? A Ndockyta? A Sekou Sagnu?

Kod ovog trećeg imena čovjek shvati da ima posla s malo drukčijim klincem, posebno nabrijanim na nogomet, na klub iz svoga grada, pa preostaje jedino dati klincu “peticu” i u sebi poželjeti da se slične scene ponavljaju što češće…

Scene koju smo, budući da ga poznajemo, prepričali i – Luki Vrziću. Klincu koji je sa 17 debitirao za prvu momčad Gorice protiv Dinama, koji je nastupio i pritom impresionirao Tomu i protiv Rijeke, koji je posljednjih desetak dana dio prve momčadi. Čuvši priču iz vrtića, Luka se samo sramežljivo nasmijao, nenaviknut na takvu vrstu pozornosti, jer do prije nekoliko mjeseci igrao je u kadetima Gorice.

Na život u seniorima pokalo se navikava.

– Da, zadnja dva tjedna u prvoj momčadi i stvarno je sve super. Dečki su me super prihvatili, dojmovi su baš odlični – kaže nam Luka, pa se prisjeća prvog dana, prvih trenutaka:

– Malo je bilo straha i treme, nisam znao kako će to sve izgledati… Pamtim da su me prvi dočekali Leš i Mitrović, s njima sam se prvima upoznao, a onda su počeli dolaziti i svi ostali… Naravno da je odmah krenula i zezancija, u stilu “šta je ovo, osnovna škola?”, ha, ha. Ali dobro, već nakon par dana sam se prilagodio i sad je već sve nekako normalno.

Trener Rajko Vidović već ga je javno pohvalio, kazao da radi fenomenalno na treninzima, a identičan dojam imaju i suigrači, koji su vrlo brzo shvatili da im “mali iz osnovne škole” može parirati, nositi se i s puno starijima i iskusnijima. S druge strane, treneri iz omladinske škole reći će da se radi o izrazito karakternom mladom igraču, klincu koji se ničega i nikoga ne boji, ali naravno da je u početku bilo impresioniranosti.

– Ovo je ostvarenje snova. Jedan dan gledaš te igrače na TV-u, čitaš o njima na internetu, a sad si s njima u svlačionici… Cijeli život sam radio za to, ovo sam čekao, naravno da ti ne može biti svejedno – priznaje Luka, koji je debitirao u posebnim uvjetima.

Na tribinama Gradskog stadiona tog 13. travnja bilo je više od 5700 ljudi, tisuće Bad Blue Boysa, a na terenu aktualni prvak države.

– To je bilo nestvarno. Taj osjećaj, ta atmosfera na tribinama… Poklopilo se da je baš na moj debi pao rekord stadiona, da je s druge strane bio Dinamo, sve skupa stvarno nezaboravno – govori Vrzić.

Dečko iz Borovja svoj nogometni put vezao je upravo uz Dinamu, u čijoj je akademiji proveo sedam godina, da bi u Veliku Goricu došao u ljeto 2022. nakon sezone u Rudešu.

– Čim sam došao, super sam prihvaćen. Prvo sam došao u kadete, pa sam igrao HNL s godinu starijom generacijom, a ove sezone bio sam i kapetan kadeta. U drugi dio sezone ušao sam s juniorima, što je također prošlo odlično, a zadnjih 15-ak dana sam sa seniorima. Sve ide jako lijepo, imam podršku od obitelji, ali i od prijatelja. Sve ih zanima, sve pitaju…

Ponekoj minuti nada se i u utakmici protiv Osijeka u nedjelju, a dan poslije priključit će se U-17 reprezentaciji. Standardni je reprezentativac, dio momčadi koju vodi Marijan Budimir, koja je izborila nastup na Euru na Cipru krajem svibnja i početkom lipnja, pa je pozvan i na kratko okupljanje sljedećeg tjedna, posljednje uoči priprema za Euro.

– Imamo trening kamp od tri dana, koji je završiti utakmicom protiv juniora Dinama u srijedu – kaže Luka pa nastavlja:

– Prvi poziv dobio sam u rujnu i od tad sam stalo s reprezentacijom. U početku se i tu trebalo uklopiti, ali sa svakom sljedećom akcijom osjećam se sve bolje s tim dečkima.

Prema svemu sudeći, Vrzić je vrlo blizu i odlaska na Europsko prvenstvo, a dosadašnja iskustva kažu da će ga se koristiti na desnome boku, odnosno desnom krilu. Iako…

– Ako se mene pita, ja sam polušpica. Desetka. Tu se najbolje osjećam – zaključuje 17-godišnji Vrzić, glavni lik goričke nogometne priče koja bi mogla poslužiti kao model za budućnost.

Talentiran, karakteran, sa šansom u pravo vrijeme, s kvalitetom da šansu iskoristi. I da, evo, postane heroj dječice u vrtićima…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Gradići penalima u polufinalu Kupa Grada Velike Gorice

Objavljeno

na

Objavio/la

Gradići, 24.04.2024. Kup Grada Velike Gorice-3.kolo: NK Gradići-NK Ban Jelačić 2:2, 7:6-11m. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Susret dva četveroligaša Gradića i Bana Jelačića u četvrtfinalu Kupa Grada Velike Gorice (srijeda, 24.04.2024.) završen je neodlučeno rezultatom 2:2, tako da je odluka o polufinalisti pala nakon udaraca sa 11m. Gradići su bili uspješniji i sada čine kvartet polufinalista zajedno s Kurilovcem, Lukavcem i Poletom (Buševec).

Gradići, 24.04.2024. Kup Grada Velike Gorice-3.kolo: NK Gradići-NK Ban Jelačić 2:2, 7:6-11m. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gradići, 24.04.2024. Kup Grada Velike Gorice-3.kolo: NK Gradići-NK Ban Jelačić 2:2, 7:6-11m. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Na odlično pripremljenom terenu u prvom poluvremenu prikazano je manje-više taktičko nadmudrivanje u kojem su domaći bili bolji i propustili su dvije velike prigode za pogodak, a pogodili su i okvir vrata.

Gradići, 24.04.2024. Kup Grada Velike Gorice-3.kolo: NK Gradići-NK Ban Jelačić 2:2, 7:6-11m. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Početkom drugog poluvremena trener Hrvoje Jančetić uveo je u igru svoje startere i situacija na travnjaku se promijenila, ali su domaći ipak pogotkom Barossa došli u vodstvo. Izjednačenje je stiglo u 72. kada je Hrvoje Krstanović nes(p)retno pogodio vlastitu mrežu. Pet minuta kasnije Luka Artuković poentira za 1:2, ali domaći preko Stjepana Pralasa poravnavaju na 2:2. Odluka je pala u raspucavanju penala.

Galerija fotografija

Kup Grada Velike Gorice 2024., 3. kolo

NK Gradići – NK Ban Jelačić (Vukovina) 2:2 (0:0), 7:6 – 11m

Velika Gorica, Gradići. Igralište: ŠRC Gradići. Gledatelja: 50. Srijeda, 24.04.2024., 17:30 sati. Sudac: Stjepan Sučić. Pomoćni suci: Alen Sučec i Katarina Ćulumović (svi iz Velike Gorice). Delegat: Darko Stanilović (Lukavec). Strijelci: 1:0 – Baross (55), 1:1 – Krstanović (72-ag), 1:2 – Artuković (77), 2:2 – Pralas (83).

GRADIĆI: Božurić, Raković, Belčić (od 70. Lovrić), Božić, Donahue (od 58. Koleš), Pralas, Vojnić, Baross, Budimir (cap.)(od 58. Preradović), Bencalić, Krstanović. Trener: Zoran Tomčić.

BAN JELAČIĆ: Buđak, Mikulčić (od 64. Hrženjak), A.Nikić, Bubalo (46. Maslač), Augustić (od 64. Artuković), M.Nikić (od 46. Song), Klasnić, Vuksanović (od 64. M.Memić), N.Memić, Koprivčić, Nezirović (od 38. Milatović). Trener: Hrvoje Jančetić.

Nastavite čitati

Reporter 436 - 11.04.2024.

Facebook

Izdvojeno