Povežite se s nama

Sport

VIDEO Rajko izbliza: ‘Nemoguć sam kad gubim. Srećom, to se ne događa često…’

Novi trener Gorice Rajko Vidović predstavio se javnosti kroz gostovanje na klupskom YouTube kanalu, a tom je prilikom ispričao cijeli niz detalja o svojoj igračkoj i trenerskoj karijeri, ali i privatnom životu…

Objavljeno

na

Usporedno s prvim informacijama koje su se probile u eter i ponudile njegovo ime kao novu opciju za novog trenera Gorice, pojavilo se i pitanje koje nekako i pripada našem folkloru: “Tko je sad taj?” Budući da je čovjek o kojem pričamo Rajko Vidović, takvo pitanje postavljali su svi osim okorjelih nogometnih zaljubljenika, ali i ljubitelja HNL-a iz nekih ranijih vremena.

Za sve osim njih, evo tko je Rajko Vidović, deveti trener u prvoligaškoj povijesti HNK Gorice…

Rajko Vidović krenuo je iz rodnih Zavidovića, u središnjoj Bosni, put ga je preko izbjeglištva i nogometnog odrastanja vodio prvo do Njemačke, pa onda i čakovečkog Međimurja, natrag u BiH, odnosno u Kiseljak. Tu su ga negdje vidjeli i ljudi iz Rijeke, koja je 2002. ponudila 27-godišnjem Rajku šansu u HNL-u.

– Nakon dobre sezone u Premijer ligi imao sam ponude Sarajeva i Željezničara, ali tad se javila Rijeka i odabrao sam taj put. Prva godina na kultnoj Kantridi nije bila osobita, pa sam otišao u Kamen Ingrad, zatim se vratio u Rijeku, a 2004. potpisao za NK Zagreb. Bio sam tamo dvije i pol godine, pamtim to razdoblje samo po lijepome, iako nije završilo lijepo – ukratko prepričava prvi dio svoje igračke priče Vidović, kojeg HNL romantici smatraju i ikonom, igračem koji se pamti, jer nije spadao u velike igrače, a opet se nekako izdvajao borbenošću, željom…

– Nisam bio neki veliki strijelac, više sam bio radni napadač, tako da sam sezone završavao s nekih sedam-osam golova, ali pomagao sam momčadima na druge načine. Osim prve godine u Rijeci i u Kamen Ingradu, gdje su uz mene bili Joško Popović, Zoran Zekić i takvi igrači, svugdje sam bio standardan, svugdje sam igrao – ističe Rajko.

U vrijeme kad je došao u Kamen Ingrad, još jednu romantičnu HNL postaju, Vidović je upoznao i Sergeja Jakirovića, s kojim je igrao i u Zagrebu, a nekoliko godina nakon upoznavanja bio mu je i kum na vjenčanju!

– Pitaj ga u čemu je spavao na pripremama u Medulinu kod Mile Petkovića… – glasila je Jakirova instrukcija kad je zamoljen da pomogne sa zajedničkim anegdotama.

– Da, pamtim to, kako ne – sa smiješkom odgovara Rajko.

– Kod Mile u Zagrebu imali smo četiri treninga na dan na pripremama! Prvi dan-dva još nekako i izdržiš, ali poslije toga smo promijenili metodu. Nakon treninga bih se otuširao, odmah obukao za sljedeći trening i tako se bacio u krevet, da uspijem barem malo odspavati… I kad sat zazvoni, dižeš se i ideš ravno na trening! Tad smo mislili da čovjek nije normalan, ali te sezone smo doslovno letjeli terenom, pet puta smo dobili Dinamo, triput Hajduk…

 

Epizoda u Zagrebu završila je neslavno, a i to je imalo veze s kumom Jakirom. Došlo je do problema između njega i predsjednika Medića, Vidović je stao na prijateljevu stranu i završio u – juniorima. Trenirao je tako s 32 godine sa Zagrebovim nadama i čekao bolje dane, koji su stigli nakon poziva iz Kine.

– Zove me menadžer i kaže: “Slušaj, ovi kažu da im se sviđaš, da ćeš biti kapetan!” Ja mu odgovaram da me nije briga za nikakvog kapetana, daj samo da potpišem, da se maknem iz Zagreba… I potpišem, dođem tamo, dobijem traku i odradim jako dobru sezonu, ali tad sam se odlučio vratiti kući – pamti Vidović.

Vratio se u zaprešićki Inker, a zatim i u tada drugoligašku Lokomotivu, u kojoj se okupila hrpa talentiranih klinaca poput Pivarića, Antolića, Barbarića, Tomečaka i ostalih, a vodila su ih dva “starca” na kraju karijere. Rajko Vidović i – Željko Sopić!

– Već tad smo bili sigurni da će ti dečki napraviti velike karijere i jako mi je drago što je tako ispalo, što smo im nas dvojica mogli barem malo pomoći. Jedini je problem što su nas ljudi znali često zamijeniti, ali samo zbog frizure, ne zbog igračkih kvaliteta, jer Željko je bio puno ozbiljniji igrač od mene – sa smiješkom priča trener Gorice.

Godinu dana, u poznim igračkim godinama, odradio je čak i u dalekom Vijetnamu, u nogometnoj egzotici, ali i u državi koju bi, kaže, svakom igraču preporučio. Vratio se zbog puknuća križnih ligamenata, ali i željan obitelji, djece…

Igračka karijera završila je, opet na poziv kuma Jakira, u trećeligašu iz Dugog Sela. Tamo je i preuzeo juniore, i to nakon što je Jakir otišao u Sesvete, bio je i pomoćnik Milivoju Bračunu, a zatim i samostalno vodio prvu momčad. Put ga je nakon toga vodio u Lučko, Trnje, Sesvete i na kraju u Kustošiju, s kojom je baš planirao povratak u drugi rang.

– Nakon utakmice protiv Hajduka nazvao me Mario Brkljača i moram priznati da na prvu nisam toliko ozbiljno shvatio cijelu tu priču. Imao sam ugovor s Kustošijom, imao sam dogovor s Andyjem Barom i Vladom Babićem, i zato je moj odgovor bio da se u slučaju da dođe to toga svakako prvo jave njima. Dan poslije nazvao me Bara i rekao da je sve na meni, da razumije ako želim napredovati i da mi neće stajati na putu. Hvala ljudima iz Kustošije na tome, jer bila je ovo prilika koja se ne ukazuje baš svaki dan – opisuje Rajko dane velike promjene u svom životu.

Goricu je, naravno, gledao redovito, često je i dolazio na utakmice, sjedio na tribinama, ne znajući da će dobiti priliku voditi te dečke. I jako je dobro znao gdje dolazi.

– Imao sam ove sezone dva poziv iz prvoligaša, ali promijenio sam da u tom klubu ne bih mogao napraviti pomake. Kad se otvorila opcije u Gorici, to ni u jednom trenutku nije bilo tako. Da ne vjerujem da ne mogu napraviti dobre stvari ovdje, da ne vjerujem u sebe i svoj rad, ne bih ni ovo prihvaćao, bez obzira što se radi o prvoj ligi – tvrdi Vidović.

Odmah je krenuo raditi jako, već drugog dana svog mandata zakazao je dva treninga, vrlo brzo odradio i neslužbeni debi u prijateljskom ogledu s Mariborom, a kroz sve to provlačio i puno razgovora.

– Oni koji me poznaju da sam jako zahtjevan kao trener, da mi je jako bitno kako igrači rade na treningu i na utakmici, kakav im je pristup. Kakav si na treningu, takav ćeš biti i na utakmici, zato nema i ne smije biti šparanja, a dečki to jako dobro odrađuju i zadovoljan sam – govori trener Vidović.

Njegovi bivši igrači odreda ga jako cijene i poštuju, a to će reći da uspijeva pronaći balans između “prijateljstva”, odnosno prisnog odnosa s igračima i onoga što se radi na terenu.

– Ja sam za svog igrača na raspolaganju 24 sata. Ako mogu pomoći i s privatnim problemom, tu sam, ali kad je teren u pitanju… Prvo meni leti glava! I zato jasno postavljam zahtjeve i ciljeve pred igrača, a tu nema popusta. Kad izađemo s terena, to je druga priča. Moramo biti svjesni da ovisimo jedni o drugima, da svatko mora nositi svoj dio odgovornosti, a ne da smo si mi dobri, a ti mi se šetaš po terenu… E, toga nema. Ako daješ sve od sebe na terenu, lave ti igraš, ako ne… – zastao je Vidović, jer nastavak i nije bio potreban.

I sve te misli, sve ideje i nacrte, Rajko Vidović sabire na svom posebnome mjestu. U sobici na katu dvoetažnog stana u Sesvetama ima svoj kutak, u koji ne zalazi ni supruga Josipa, ni kćerke Laura i Kjara, kao ni sin Luka, i sam nogometaš.

– Dobar je, zanimljiv igrač, igra lijevog beka ili krila… I nije baš na tatu, čini mi se da je talent za nogomet povukao s mamine strane, jer ja tehnički baš i nisam bio nešto, a on je jako dobar. Iako, kad sam mu u onih par utakmica u Trnju bio trener, znao je biti i na klupi – sa smiješkom kaže Rajko i završava:

– Moja obitelj jako mi je važna, velika su mi potpora, a pogotovo sve to prati sin. Mali je znao više detalja o igračima Gorice nego ja… Ali obitelj me jako dobro poznaje kad je nogomet u pitanju. Već kad me vide na parkingu ispred zgrade znaju jesam li pobijedio ili izgubio. Kad pobijedim, sve može, sve je dozvoljeno. Kad izgubim, treba mi neko vrijeme da se posložim. Zatvorim se u svoju sobicu, pogledam utakmicu dvaput zaredom, analiziram, razmišljam… Srećom, moram reći da mi se dosad nije često događalo da gubim.

A ništa, neka se onda tako i nastavi…

Sport

FOTO Vatrogasac vrlo dobar. Iznenađujući porazi Mlake i Klasa

Objavljeno

na

Objavio/la

Velika Gorica, 23.04.2024. Liga veterana NSVG-a 17. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.04.2024. Liga veterana NSVG-a 17. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Utakmicama 17. kola nastavljeno je natjecanje veteranskih momčadi Lige veterana Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) 2023./2024. Susjedski derbi između Vatrogasca i Mladosti (Obrezina) odigran je u Kobiliću (petak, 19.04.2024.) i završen je efektnim golovima pobjedom ”vatrogasaca” (o tome smo već pisali).

Velika Gorica, 23.04.2024. Liga veterana NSVG-a 17. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.04.2024. Liga veterana NSVG-a 17. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Iznenađuju porazi Klasa (Lukavec 0:3, Mladost 3:8) i drugoplasirane Mlake u susretu s Bunom (0:3). Podsjećamo, Klas igra finale protiv VNK Sava Strmec za prvaka veteranskih klubova Zagrebačke županije. Nakon dugog niza pobjeda Mlaki je ovo bio tek treći poraz.

Galerija fotografija

Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2023./2024., 17. kolo

Rezultati 17. kola (19/.22.04.2024.): Mlaka (Velika Mlaka) – Buna (Mala Buna) 0:3, Vatrogasac (Kobilić) – Mladost (Obrezina) 4:2, Hruševec (Donji Hruševec) – Lekenik 1:2, Lukavec – Klas (Mičevec) 3:0, Gorica – VG Boys 0:3, Dinamo (Novo Čiče) – Polet (Buševec) odgođeno, Gradići slobodni. 13. kolo: Mladost – Klas 8:3.

Redoslijed: 1. VG Boys 43 (16 14 1 1 55:14), 2. Mlaka 36 (15 12 0 3 40:19), 3. Gorica 30 (16 9 3 4 30:19), 4. Vatrogasac 29 (16 8 5 3 44:27), 5. Mladost 24 (16 6 6 4 36:25), 6. Buna 21 (16 6 3 7 30:38), 7. Klas 18 (15 5 3 7 42:37), 8. Polet 18 (15 4 6 5 28:29), 9. Gradići 16 (15 5 1 9 22:44), 10. Dinamo 14 (15 3 5 7 25:37), 11. Lukavec 14 (16 3 5 8 19:42), 12. Lekenik 11 (15 2 5 8 21:32), 13. Hruševec 6 (16 1 3 12 22:52).

Nastavite čitati

Sport

Odjeci Rujevice: Jedan sporan detalj, dva poznata lica i tri razloga da se ne odustane

Nogometaši Gorice dobili su dan i pol odmora nakon poraza od Rijeke, od utorka poslijepodne kreće priprema za Osijek doma u nedjelju, a pogled na učinak kaže da se Goričani i dalje itekako imaju za što boriti…

Objavljeno

na

Objavio/la

Oblačni, tmurni, više jesenski nego proljetni utorak donio je nogometašima Gorice onih “pol” od ukupno dana i pol slobodnog nakon poraza na Rujevici. Drugog poraza Rajka Vidovića u ulozi trenera našeg prvoligaša, drugog poraza zaredom, drugog poraza zaredom od kluba koji se bori za naslov prvaka… I novog poraza od Rijeke, četvrtog u četiri ogleda ove sezone. Uz, da se i to ponovi, sudačke odluke koje u utakmici protiv Rijeke nisu išle u korist Gorice.

I to u trenucima kad smo jedva nekako zaboravili na one dvije utakmice u Velikoj Gorici, u razmaku od samo 18 dana, u kojima su suci Mateo Erceg i Duje Strukan dosudili pet penala za Rijeku. I dalje, i uz ovaj vremenski odmak, zvuči nevjerojatno, pogotovo kad se sjetimo kako su izgledali, da su barem tri od tih pet kaznenih udaraca bili u najmanju ruku dvojbeni, a prilično nevjerojatno je i ono što se dogodilo u 38. minuti utakmice na Rujevici.

Bruno Goda, onaj isti tip koji je napao Blummela u završnici prve od dvije goričke utakmice, nakon čega je Mrzljak napao njega i dobio crveni karton, bio je u glavnoj ulozi. Išao je na loptu, čak je i dodirnuo, a onda “krvnički” startao na stajnu nogu Josip Mitrovića. Imalo objektivni promatrači odmah su zaključili da je tu bilo ozbiljnih argumenata za crveni karton, a to su potvrdila i mišljenja iz sudačkih krugova dan poslije.

Međutim, za suca Matea Ercega to nije bio čak ni prekršaj! Čovjek se malo i naljutio na Mitrovića, jer “što sad tu ležiš bezveze”, da bi usporena snimka jako dobro pokazala zašto Mitrović leži. Da je situacija bila samo za nijansu drukčija, da Mitrović nije vrhunski spreman, lako je tu moglo doći i do loma noge, ali nema ni faula. Nema ni reakcije Duje Strukana iz VAR sobe, pri čemu se nismo zabunili. Suci iz one dvije goričke, penalima bogate utakmice, spojili su se na Rujevici u prvoj sljedećoj. I zaradili, prema svemu sudeći, negativne ocjene za svoju izvedbu.

Da stvar bude gora, uz to što Gorica nije imala priliku sljedećih 50 i nešto minuta biti u brojčanoj prednosti, upravo je Goda spriječio dvije dobre prilike u nastajanju, a na kraju je i zabio gol za konačnih 3-0 u završnici utakmice, u trenucima kad više nije trebao biti ni na stadionu, a kamoli na terenu.

– Zaslužena pobjeda Rijeke, čestitam im na tome, pokazalo se opet da posjeduju veću kvalitetu od nas, pogotovo nakon ulaska Pjace i Marića. Kolega Sopić uvede njih dvojicu i Ivanovića, a mi uvedemo ono što uvedemo… – komentirao je trener Rajko Vidović nakon utakmice, rekavši time što misli o doprinosu igrača s klupe, s koje su ulazili Majstorović, Kapulica, Jurić i Munksgaard.

Najmanje je tu mislio na 17-godišnjeg Luku Vrzića, koji je u završnici upisao i drugi uzastopni seniorski nastup, ali upućena poruka dovoljno je jasna. Možda ne i najtaktičnije sročena, jer neće takva konstrukcija najbolje sjesti dečkima koji su ušli s klupe, no može se pretpostaviti i da nije slučajno izrečena. I poslužit će kao objašnjenje zašto Munksgaard sjedi na klupi dok desnog beka igra lijevi stoper, zašto je Jurić izgubio mjesto u početnih 11, zašto Kapulica ne dobiva više šansi…

Trener Vidović, uz sve ostalo, očito želi izazvati reakciju svojih igrača, možda ih malo i isprovocirati, natjerati da se s još više želje okrenu preostalim utakmicama. U kojima se ne bore za goli život, kao što je to bio slučaj prošle sezone, u kojima se ne bore za Europu, kao što je to bio slučaj u tri od šest goričkih prvoligaških sezona, ali u kojima se mogu boriti za sebe, za klub, za što bolji plasman.

A to nije nevažno. Za početak, nije nevažno zbog financijskoga kolača koji dolazi od TV prava. Gorica je, naime, nakon ovog poraza, ali i pobjede Varadžina kod Rudeša, skliznula sa šeste na sedmu poziciju. Prevedeno u novac, time je Gorica “izgubila” 45.000 eura, koliko iznosi razlika između nagrade za onoga tko završi šesti i onoga tko bude sedmi. Osma Istra ima četiri, a devet Slaven Belupo pet bodova manje, što znači da ni tu nije sve gotovo. I zato nije loše pogledati kako sve to skupa izgleda po pitanju love od TV prava…

1. mjesto – 1.231.667 €
2. mjesto – 1.141.416 €
3. mjesto – 1.051.161 €
4. mjesto – 1.006.038 €
5. mjesto – 915.787 €
6. mjesto – 870.661 €
7. mjesto – 825.535 €
8. mjesto – 780.410 €
9. mjesto – 690.158 €
10. mjesto – 645.033 €

Realno gledajući, Gorica do petoga mjesta više ne može, a posljednji već neko vrijeme ne može biti nitko osim Rudeša. Dakle, nude se pozicije između šestog i devetog mjesta, a razlika je tu značajna, gotovo 200.000 eura! Za klubove iz donje polovice HNL-a to je ozbiljan novac i, ako nigdje drugdje, tu bi se moglo pronaći ponešto razloga da se u posljednjih pet utakmica sezone da sve što se može dati. I pokuša uzeti što više bodova.

Drugi razlog svakako je osobna želja svakog od igrača da se prezentira u što boljem izdanju, time možda netko od njih i izbori priliku da karijeri nastavi na nekoj atraktivnijom i lukrativnijoj destinaciji, a postoji tu i još jedan detalj, kojeg možemo nazvati “borba sa samim sobom”. Točnije, nadmetanje s Goricom iz recentne prošlosti.

Svoj prvoligaški put Goričani su započeli u sezoni 2018/19., u kojoj su osvojili rekordnih 59 bodova, što su ponovili i dvije sezone poslije. U oba slučaja to je bilo dovoljno za peto mjesto, a u sezoni poput ove bilo bi dovoljno za Europu. Međutim, Gorica je ove čudnovate sezone miljama daleko od takvog učinka, pa preostaje jedino “loviti” preostale dvije uspješne sezone. Uspješno je na kraju završila i ona prošla, u kojoj je Gorica osvojila 32 boda, vrijedna ostanka u ligi, a ove sezone dosad ih je skupila 35.

Dakle, ovo neće biti bodovno najlošija prvoligaška sezona Gorice, ali ne bi bilo loše da ne bude ni druga najlošija…

2018/19. – peto mjesto 59 bodova
2019/20. – šesto mjesto 49 bodova
2020/21. – peto mjesto 59 bodova
2021/22. – šesto mjesto 45 bodova
2022/23. – deveto mjesto 32 boda
2023/24. – ?

Prvi cilj je, dakle, dostići ili prestići učinak iz sezone 2021/22., u kojoj su momčad vodili Kruno Rendulić i Samir Toplak. Za dostizanje njihova učinka nedostaje još 11 bodova, a to bi značilo da Gorica u posljednjih pet utakmica mora upisati tri pobjede i dva remija. Ili četiri pobjede i poraz. S obzirom da su do kraja ostali još domaći ogledi s Osijekom, Rudešem i Istrom te gostovanja kod Slaven Belupa i Hajduka, jasno je da će to biti jako težak zadatak. Iako, ne mora to biti i nedostižno…

Matematički je i dalje moguće da se prebaci učinak i iz sezone 2019/20., koju je započeo Sergej Jakirović, a završio Valdas Dambrauskas, ali za to bi Gorica morala dobiti svih pet utakmica do kraja. Što opet nije nemoguće, ali je jako, jako teško dostižno s obzirom na sve okolnosti.

Najmanji koeficijent bio bi na okladu da će ovo na kraju biti druga najlošija sezona Gorice u prvoj ligi, najlošija nakon traumatične prošle, a na igračima je da to pokušaju izbjeći. Počevši od utorka poslijepodne, kad kreću pripreme za domaći ogled s Osijekom, koji je na rasporedu u nedjelju od 17 sati.

Nastavite čitati

Sport

FOTO OK Velika Gorica II – 6. pobjeda u 2. ligi

Objavljeno

na

Objavio/la

Velika Gorica, 2.liga Regija Sjever: OK Velika Gorica II-OK Brcko (Gračec) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Igračice OK Velika Gorica II pobijedile su ekipu OK Brcko (Gračec) rezultatom 3:0 u 2. ligi Regija Sjever u 13. kolu doigravanja za poredak od 13. do 18. mjesta. Ishod utakmice je očekivan, jer je i prvi susret ove dvije ekipe jednako tako okončan maksimalnom pobjedom goričke ekipe.

Velika Gorica, 2.liga Regija Sjever: OK Velika Gorica II-OK Brcko (Gračec) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 2.liga Regija Sjever: OK Velika Gorica II-OK Brcko (Gračec) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gostujuća ekipa odigrala je utakmicu sa samo 7 igračica i bez trenera. Trener goričke ekipe Dražen Uzelac iskoristio je ovaj susret i dao prigodu svim igračicama da sudjeluju u pobjedi. Ova pobjeda je šesta u sedam odigranih utakmica u ovoj fazi natjecanja.

Velika Gorica, 2.liga Regija Sjever: OK Velika Gorica II-OK Brcko (Gračec) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 2.liga Regija Sjever: OK Velika Gorica II-OK Brcko (Gračec) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ukupno trajanje utakmice 60 minuta, omjer poena 75:49.

Velika Gorica, 2.liga Regija Sjever: OK Velika Gorica II-OK Brcko (Gračec) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završetak natjecanja u 2. ligi je idućeg vikenda. OK Velika Gorica II igra kao gost u Vrbovcu utakmicu sa ŽOK Vrbovec II.

Galerija fotografija

2.liga Regija Sjever – seniorke 2023./2024., 13. kolo

OK Velika Gorica II – OK Brcko (Gračec) 3:0 (25:15, 25:18, 25:16)

Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Gledatelja: 11. Nedjelja, 21.04.2024., 15:30 sati. Sutkinje: Melani Galić i Viktorija Knezović (obje iz Zagreba). Zapisničarka: Vanja Kuzmić.

VELIKA GORICA II: Ana Panežić (L), Gabriela Tomić (L), Ivana Grahovac, Eni Zvonar, Isabella Marić, Paulina Mašek (cap.), Nina Butina, Antonija Jozepović, Petra Šoštarec, Sara Brcković, Nika Krišto, Viktorija Levak, Melani Gršetić, Lea Milišić. Trener: Dražen Uzelac.

BRCKO: Ena Vinojčić, Klara Vuković, Dorotea Matić, Gabriela Cojkić, Hana Bionda, Sara Bionda, Antonela Pavičić (cap.). Trener: -.

Nastavite čitati

Sport

Kadeti Šahovskog kluba Polet (Buševec) plasirali se na državno natjecanje

Objavljeno

na

Objavio/la

Kadeti Šahovskog kluba Polet iz Buševca osvajanjem 3. mjesta u Prvoj kadetskoj ligi Regija Centar plasirali su se na Državno kadetsko prvenstvo. Poletovi kadeti nisu najbolje startali u Ligi te su nakon dva pomalo neočekivana rezultata (neriješen rezultat u 1. kolu i poraz od Samobora u 3. kolu) bili udaljeni od plasmana na državno finale.

Prva kadetska liga Regija Centar – 3.mjesto ŠK Polet (Buševec). Foto: ŠK Polet

Ipak, u posljednjem 9. kolu Polet je pobijedio rezultatom 2.5:1.5 ŠK Stridon (Štrigova), koji je po rejtingu bio jači od Poletovog kadetskog kvarteta, i osvojio 3. mjesto. To je bilo dovoljno za plasman na državnu završnicu, a favorit je ostao na 5. mjestu i bez završnice.

Prva kadetska liga Regija Centar – 3.mjesto ŠK Polet (Buševec). Foto: ŠK Polet

Najuspješniji Poletov kadet bio je Nikola Kos koji je 7 partija dobio i dvije remizirao te je osvojio 8 bodova iz 9 partija. Za takav odličan rezultat nagrađen je medaljom za najuspješnijeg igrača na 2. ploči. Za Polet su igrali Dominik Delibašić (4/9), Nikola Kos (8/9), Ivan Martić (5/9), Roko Gašparović (5,5/7) i Tin Spicijarić (0,5/2).

 

Rezultati 9. kolo: ŠK Stridon (Štrigova) – ŠK Polet (Buševec) 1.5:2.5 (Ivor Colev Rtg 2130 – Dominik Delibašić Rtg 1701 1:0, Max Poljan 1877 – Nikola Kos 1594 0:1, Adrian Petrus 1673 – Ivan Martić 1584 0.5:0.5, Grga Brnadić 1449 – Roko Gašparović 1523 0:1.

Prva kadetska liga Regija Centar, konačni plasman: 1. ŠK Oroslavje (Oroslavje) 15 (9 6 3 0 ) 28, 2. ŠK Sveta Nedjelja (Bestovje) 13 (9 6 1 2) 27, 3. ŠK Polet (Buševec) 13 (9 5 3 1) 23.5, 4. ŠK Samobor (Samobor) 13 (9 6 1 2 ) 20, 5. ŠK Stridon (Štrigova) 12 (9 6 0 3) 24, 6.ŠK Novi Zagreb (Zagreb) 9 (9 4 1 4) 18, 7. ŠD Sisak (Sisak) 6 (9 3 0 6) 11.5, 8. ŠKRM Caissa (Zagreb) 2 (9 1 0 8) 8.5, 9. ŠK Sesvete-Agroproteinka (Sesvete) 2 (9 0 2 7) 7.5.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

Počele igrati na minus devet: Udarnik pao, bivše igračice utrpale deset komada

Rukometašice Udarnika izgubile su 29-26 na gostovanju kod Trešnjevke, koja je već ranije osigurala prvo mjesto i povratak u prvoligaško društvo. U redovima ovog protivnika igraju i tri djevojke koje su ove zime napustile Udarnik

Objavljeno

na

Objavio/la

Još tamo od zimske prvenstvene stanke, od druge polovice siječnja, u taboru ŽRK Udarnika počeli su razmišljati o onome što slijedi u vikendu koji je ostao iza nas. U pretposljednjem kolu prvenstva “udarnice” su išle u goste Trešnjevki, ekipi u kojoj su baš tih dana završile tri dotadašnje igračice našega kluba – Ela Bajkuša, Lena Durđenović i Nikolina Laco.

Ambiciozna Trešnjevka “pokupila” je tako tri važne igračice izravnih protivnica u borbi za prvo mjesto, značajno ojačala svoje akcije u toj utrci, ali i smanjila Udarnikove šanse. I bilo je već tad jasno da će Udarnik teško moći ostati na istoj razini kao jesenas, kao i to da će Trešnjevka biti veliki favorit za povratak u prvoligaško društvo. Upravo tako stvari su se i razvile, pa je Udarnik kao četvrta ekipa lige gostovao kod protivnika koji je već ranije osigurao prvo mjesto i povratak u najviši rang.

Željele su igračice Udarnika pokušati pokvariti domaću feštu, iznenaditi favoriziranu Trešnjevku, ali stvari ne idu uvijek po zamišljenom scenariju. Kao što ni ovoga puta nisu išle. Već nakon četiri i pol minute Trešnjevka je odjurila na 5-0, a kako su minute prolazile, bilo je sve očitije da se Udarnik na otvaranju ove utakmice – nije pojavio! I bilo je tako sve do 21. minute, kad je domaća ekipa otišla na ogromnih 15-6 i praktički riješila utakmicu.

Uspjele su probuđene igračice Martine Vugrinović do poluvremena smanjiti taj zaostatak na minus šest, da bi u nastavku ipak ponudile puno bolju sliku vlastitih mogućnosti. Igralo se praktički gol na gol sve do sredine drugog poluvremena, a tad je Udarnik režirao seriju 5-1 i došao do 22-24 nešto više od deset minuta prije kraja.

Imale su u dva navrata Velikogoričanke i napad za približavanje na minus jedan, pri čemu nisu pomogle ni neke sudačke odluke, ali unatoč tome je rezultatska neizvjesnost potrajala do samoga kraja. Na minus dva Udarnik je opet došao minutu i 15 sekundi prije kraja, no do sirene koja je označavala kraj zabila je još samo Trešnjevka, odnosno bivša igračica Udarnika Ela Bajkuša.

Bio je to njezin šesti gol, a budući da je Nikolina Laco dodala četiri, brojka se zaokružila na deset golova bivših igračica Udarnika u dresu protivnica. Kod gošći iz Turopolja ponovno je najefikasnija bila Magdalena Jurić sa osam golova, a po pet su dodale Bernarda Mostarlić i Iva Žerdin.

Do kraja sezone tako je ostalo još samo 60 minuta protiv Samobora u posljednjem kolu. Bit će to utakmica koja će otvoriti sportski vikend, jer igra se u “bakariću” u petak od 20 sati, ali to je i utakmica kojom će Udarnik pokušati sačuvati četvrto mjesto na tablici. Pobjedom bi u tome djevojke svakako uspjele, a poraz bi ih mogao spustiti na jedno mjesto niže.

Nastavite čitati

Reporter 436 - 11.04.2024.

Facebook

Izdvojeno