Povežite se s nama

Sport

VIDEO Rajko izbliza: ‘Nemoguć sam kad gubim. Srećom, to se ne događa često…’

Novi trener Gorice Rajko Vidović predstavio se javnosti kroz gostovanje na klupskom YouTube kanalu, a tom je prilikom ispričao cijeli niz detalja o svojoj igračkoj i trenerskoj karijeri, ali i privatnom životu…

Objavljeno

na

Usporedno s prvim informacijama koje su se probile u eter i ponudile njegovo ime kao novu opciju za novog trenera Gorice, pojavilo se i pitanje koje nekako i pripada našem folkloru: “Tko je sad taj?” Budući da je čovjek o kojem pričamo Rajko Vidović, takvo pitanje postavljali su svi osim okorjelih nogometnih zaljubljenika, ali i ljubitelja HNL-a iz nekih ranijih vremena.

Za sve osim njih, evo tko je Rajko Vidović, deveti trener u prvoligaškoj povijesti HNK Gorice…

Rajko Vidović krenuo je iz rodnih Zavidovića, u središnjoj Bosni, put ga je preko izbjeglištva i nogometnog odrastanja vodio prvo do Njemačke, pa onda i čakovečkog Međimurja, natrag u BiH, odnosno u Kiseljak. Tu su ga negdje vidjeli i ljudi iz Rijeke, koja je 2002. ponudila 27-godišnjem Rajku šansu u HNL-u.

– Nakon dobre sezone u Premijer ligi imao sam ponude Sarajeva i Željezničara, ali tad se javila Rijeka i odabrao sam taj put. Prva godina na kultnoj Kantridi nije bila osobita, pa sam otišao u Kamen Ingrad, zatim se vratio u Rijeku, a 2004. potpisao za NK Zagreb. Bio sam tamo dvije i pol godine, pamtim to razdoblje samo po lijepome, iako nije završilo lijepo – ukratko prepričava prvi dio svoje igračke priče Vidović, kojeg HNL romantici smatraju i ikonom, igračem koji se pamti, jer nije spadao u velike igrače, a opet se nekako izdvajao borbenošću, željom…

– Nisam bio neki veliki strijelac, više sam bio radni napadač, tako da sam sezone završavao s nekih sedam-osam golova, ali pomagao sam momčadima na druge načine. Osim prve godine u Rijeci i u Kamen Ingradu, gdje su uz mene bili Joško Popović, Zoran Zekić i takvi igrači, svugdje sam bio standardan, svugdje sam igrao – ističe Rajko.

U vrijeme kad je došao u Kamen Ingrad, još jednu romantičnu HNL postaju, Vidović je upoznao i Sergeja Jakirovića, s kojim je igrao i u Zagrebu, a nekoliko godina nakon upoznavanja bio mu je i kum na vjenčanju!

– Pitaj ga u čemu je spavao na pripremama u Medulinu kod Mile Petkovića… – glasila je Jakirova instrukcija kad je zamoljen da pomogne sa zajedničkim anegdotama.

– Da, pamtim to, kako ne – sa smiješkom odgovara Rajko.

– Kod Mile u Zagrebu imali smo četiri treninga na dan na pripremama! Prvi dan-dva još nekako i izdržiš, ali poslije toga smo promijenili metodu. Nakon treninga bih se otuširao, odmah obukao za sljedeći trening i tako se bacio u krevet, da uspijem barem malo odspavati… I kad sat zazvoni, dižeš se i ideš ravno na trening! Tad smo mislili da čovjek nije normalan, ali te sezone smo doslovno letjeli terenom, pet puta smo dobili Dinamo, triput Hajduk…

 

Epizoda u Zagrebu završila je neslavno, a i to je imalo veze s kumom Jakirom. Došlo je do problema između njega i predsjednika Medića, Vidović je stao na prijateljevu stranu i završio u – juniorima. Trenirao je tako s 32 godine sa Zagrebovim nadama i čekao bolje dane, koji su stigli nakon poziva iz Kine.

– Zove me menadžer i kaže: “Slušaj, ovi kažu da im se sviđaš, da ćeš biti kapetan!” Ja mu odgovaram da me nije briga za nikakvog kapetana, daj samo da potpišem, da se maknem iz Zagreba… I potpišem, dođem tamo, dobijem traku i odradim jako dobru sezonu, ali tad sam se odlučio vratiti kući – pamti Vidović.

Vratio se u zaprešićki Inker, a zatim i u tada drugoligašku Lokomotivu, u kojoj se okupila hrpa talentiranih klinaca poput Pivarića, Antolića, Barbarića, Tomečaka i ostalih, a vodila su ih dva “starca” na kraju karijere. Rajko Vidović i – Željko Sopić!

– Već tad smo bili sigurni da će ti dečki napraviti velike karijere i jako mi je drago što je tako ispalo, što smo im nas dvojica mogli barem malo pomoći. Jedini je problem što su nas ljudi znali često zamijeniti, ali samo zbog frizure, ne zbog igračkih kvaliteta, jer Željko je bio puno ozbiljniji igrač od mene – sa smiješkom priča trener Gorice.

Godinu dana, u poznim igračkim godinama, odradio je čak i u dalekom Vijetnamu, u nogometnoj egzotici, ali i u državi koju bi, kaže, svakom igraču preporučio. Vratio se zbog puknuća križnih ligamenata, ali i željan obitelji, djece…

Igračka karijera završila je, opet na poziv kuma Jakira, u trećeligašu iz Dugog Sela. Tamo je i preuzeo juniore, i to nakon što je Jakir otišao u Sesvete, bio je i pomoćnik Milivoju Bračunu, a zatim i samostalno vodio prvu momčad. Put ga je nakon toga vodio u Lučko, Trnje, Sesvete i na kraju u Kustošiju, s kojom je baš planirao povratak u drugi rang.

– Nakon utakmice protiv Hajduka nazvao me Mario Brkljača i moram priznati da na prvu nisam toliko ozbiljno shvatio cijelu tu priču. Imao sam ugovor s Kustošijom, imao sam dogovor s Andyjem Barom i Vladom Babićem, i zato je moj odgovor bio da se u slučaju da dođe to toga svakako prvo jave njima. Dan poslije nazvao me Bara i rekao da je sve na meni, da razumije ako želim napredovati i da mi neće stajati na putu. Hvala ljudima iz Kustošije na tome, jer bila je ovo prilika koja se ne ukazuje baš svaki dan – opisuje Rajko dane velike promjene u svom životu.

Goricu je, naravno, gledao redovito, često je i dolazio na utakmice, sjedio na tribinama, ne znajući da će dobiti priliku voditi te dečke. I jako je dobro znao gdje dolazi.

– Imao sam ove sezone dva poziv iz prvoligaša, ali promijenio sam da u tom klubu ne bih mogao napraviti pomake. Kad se otvorila opcije u Gorici, to ni u jednom trenutku nije bilo tako. Da ne vjerujem da ne mogu napraviti dobre stvari ovdje, da ne vjerujem u sebe i svoj rad, ne bih ni ovo prihvaćao, bez obzira što se radi o prvoj ligi – tvrdi Vidović.

Odmah je krenuo raditi jako, već drugog dana svog mandata zakazao je dva treninga, vrlo brzo odradio i neslužbeni debi u prijateljskom ogledu s Mariborom, a kroz sve to provlačio i puno razgovora.

– Oni koji me poznaju da sam jako zahtjevan kao trener, da mi je jako bitno kako igrači rade na treningu i na utakmici, kakav im je pristup. Kakav si na treningu, takav ćeš biti i na utakmici, zato nema i ne smije biti šparanja, a dečki to jako dobro odrađuju i zadovoljan sam – govori trener Vidović.

Njegovi bivši igrači odreda ga jako cijene i poštuju, a to će reći da uspijeva pronaći balans između “prijateljstva”, odnosno prisnog odnosa s igračima i onoga što se radi na terenu.

– Ja sam za svog igrača na raspolaganju 24 sata. Ako mogu pomoći i s privatnim problemom, tu sam, ali kad je teren u pitanju… Prvo meni leti glava! I zato jasno postavljam zahtjeve i ciljeve pred igrača, a tu nema popusta. Kad izađemo s terena, to je druga priča. Moramo biti svjesni da ovisimo jedni o drugima, da svatko mora nositi svoj dio odgovornosti, a ne da smo si mi dobri, a ti mi se šetaš po terenu… E, toga nema. Ako daješ sve od sebe na terenu, lave ti igraš, ako ne… – zastao je Vidović, jer nastavak i nije bio potreban.

I sve te misli, sve ideje i nacrte, Rajko Vidović sabire na svom posebnome mjestu. U sobici na katu dvoetažnog stana u Sesvetama ima svoj kutak, u koji ne zalazi ni supruga Josipa, ni kćerke Laura i Kjara, kao ni sin Luka, i sam nogometaš.

– Dobar je, zanimljiv igrač, igra lijevog beka ili krila… I nije baš na tatu, čini mi se da je talent za nogomet povukao s mamine strane, jer ja tehnički baš i nisam bio nešto, a on je jako dobar. Iako, kad sam mu u onih par utakmica u Trnju bio trener, znao je biti i na klupi – sa smiješkom kaže Rajko i završava:

– Moja obitelj jako mi je važna, velika su mi potpora, a pogotovo sve to prati sin. Mali je znao više detalja o igračima Gorice nego ja… Ali obitelj me jako dobro poznaje kad je nogomet u pitanju. Već kad me vide na parkingu ispred zgrade znaju jesam li pobijedio ili izgubio. Kad pobijedim, sve može, sve je dozvoljeno. Kad izgubim, treba mi neko vrijeme da se posložim. Zatvorim se u svoju sobicu, pogledam utakmicu dvaput zaredom, analiziram, razmišljam… Srećom, moram reći da mi se dosad nije često događalo da gubim.

A ništa, neka se onda tako i nastavi…

Sport

Ništa od oduzimanja bodova: Šibenik riješio dugove, Cvita uzeo “lokose”!

Nakon što je Disciplinska komisija HNS-a donijela konačnu presudu da će se Šibeniku oduzimati dva boda po svakom sljedećem nastupu, na Šubićevcu su pronašli novac za isplatu duga bivšim trenerima. Jedan od njih preuzeo je konkurente…

Objavljeno

na

Objavio/la

U četvrtak poslijepodne stigle su vijesti koje su govorile da je borba za ostanak u SuperSport HNL-u definitivno riješena, jer Šibenik je odlukom Disciplinske komisije HNS-a kažnjen oduzimanje po dva boda u svakom sljedećem nastupu zbog dugova prema dvojici bivših trenera. Prve informacije govorile su o dugu od 400.000 eura, nadopune koje su kasnije stigle korigirale su to na nekih stotinjak tisuća eura manje, a kasnije navečer došlo je do preokreta.

Šibenik je, naime, pronašao potreban novac, podmirio dugove prema Damiru Čanadiju i Mariju Cvitanoviću te time riješio situaciju koja ih je momentalno vodila u niži rang, budući da ni sa svih pet eventualnih pobjeda do kraja sezone ne bi mogli prestići trenutačno pretposljednju Lokomotivu. I koliko god bi taj jučerašnji rasplet situacije bio dobar za konkurenciju, uključujući i našu Goricu, dobro je za nogomet i za prvenstvo da je dug riješen, odnosno da će odluka padati na nogometnom travnjaku.

Gorica je u ovom trenutku, gledajući iz te perspektive, u dobroj poziciji, budući da pet kola prije kraja ima sedam bodova više od Šibenika, ali pogrešno bi bilo pomisliti da je bilo što i definitivno gotovo. Bit će tako ukoliko Gorica u ponedjeljak, u utakmici 32. kola, uspije doći do četvrte uzastopne pobjede, i to baš na šibenskom Šubićevcu, ali to tek treba zaslužiti, taj posao tek treba odraditi. I svakako bi trebalo izbjeći najgori scenarij po Goricu, a to je eventualni poraz na Šubićevcu, jer u tom bi se slučaju prednost smanjila na samo četiri boda četiri kola prije kraja…

S druge strane, nije Gorica jedina koja i dalje brine kako se odmaknuti od Šibenika, jer sad je u problemima i Lokomotiva. U slučaju tog neželjenog raspleta, odnosno pobjede Šibenika u ponedjeljak, a istovremeno i eventualnog poraza Lokomotive u Varaždinu, razlika između Šibenčana i “lokosa” bila bi samo dva boda. Donedavno se takvo nešto činilo nezamislivim, ali tako je bilo samo do onog trenutka kad je Silvio Čabraja nakon dugog i uspješnog razdoblja napustio klupu kluba s Kajzerice.

Pod vodstvom njegova nasljednika Damira Ferenčine, u posljednjih pet kola Lokomotiva je uzela samo dva boda, po jedan u sudarima s Goricom i Hajdukom, što je izazvalo paniku u Novom Zagrebu. Posljedično, Damir Ferenčina smijenjen je s mjesta trenera prve momčad, koju je preuzeo – Mario Cvitanović!

Nakon što je velikogorički trener, bivši as Radnika, ali i Dinama i nekolicine inozemnih klubova, dobio svoj zarađeni novac od Šibenika, sad će se upravo sa Šibenikom boriti za izbjegavanje ispadanja iz lige. Opreza radi, ponovit ćemo još jedanput, ne treba iz tih priča u potpunosti isključiti ni trenutačno sedmoplasiranu Goricu, kao ni osmoplasirani Osijek, ali trenutačno stanje stvari govori da će se Cvita sa svojim novim klubom boriti u prvom redu sa svojim bivšim klubom, koji mu je doslovno do jučer dugovao više od 250.000 eura!

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Riješene sve dvojbe: HNS će Šibeniku oduzimati dva boda po utakmici?!

Ako u sljedeća četiri dana ne podmire nešto manje od 400.000 eura dugovanja prema bivšim trenerima Cvitanoviću i Čanadiju, Šibenčani će biti kažnjeni oduzimanjem dva boda u utakmici protiv Gorice u ponedjeljak

Objavljeno

na

U utorak navečer činilo se da će borba za ostanak u najvišem rangu hrvatskog nogometa ipak biti dramatična, jer Šibenik je pobijedio Lokomotivu u gostima i prišao Osijeku na tri, a Gorici na četiri boda. U srijedu poslijepodne Gorica je šokirala Dinamo, vratila se na plus sedam u odnosu na fenjeraša, a u srijedu navečer na plus šest se pobjedom u Rijeci odmaknuo i Osijek. I Šibenik se opet našao u problemima…

Međutim, već u četvrtak postalo je jasno da pravi problemi za klub sa Šubićevca tek slijede. Naime, iz HNS-a je stigla odluka da će se Šibeniku u svakoj sljedećoj utakmici oduzeti po dva boda zbog nepodmirenih dugova?!

Zašto? Kako? Zbog čega? Evo odgovora…

Bivši treneri Šibenika, Austrijanac Damir Čanadi i Velikogoričanin Mario Cvitanović tužili su klub zbog duga u iznosu nešto manjem od 400.000 eura. Arbitražni sud HNS-a u tom je predmetu presudio u korist trenerskog dvojca iz sezone u kojoj je Šibenik ispao iz lige, nakon čega su se Cvitanović i Čanadi nagodili s klubom. Međutim, budući da Šibenik nagodbu nije ispoštovao, prijavili su ga Disciplinskoj komisiji HNS-a, koja je kaznila posljednji klub HNL-a oduzimanjem po jednog boda za svaku odigranu utakmicu po svakom treneru. U prijevodu, dva boda po nastupu.

Na tu odluku Šibenik je uložio žalbu, ali time je samo kratko odgodio njezinu provedbu. Žalba očekivano nije prihvaćena i nakon što je istekao i posljednji rok, ta je odluka ovog četvrtka postala pravomoćna. Šibenik, dakle, nije suspendiran na način da ne smije igrati, nego će za svaku sljedeću odigranu utakmicu biti kažnjen s dva oduzeta boda. U prijevodu, ostane li to na snazi, odnosno ne isplate li u međuvremenu bivše trenere ili ako ne dobiju mrvicu milosti od njih, ne potpišu li Čanadi i Cvitanović odgodu do utakmice s Goricom u ponedjeljak u 19.15 sati, Šibenik će u toj utakmici u slučaju pobjede osvojiti jedan bod. U slučaju poraza s aktualnih 28 bodova past će na 26…

Nastavite čitati

Sport

Golman je u napadu, Bistra je na koljenima, Kurilovec je u polufinalu kupa!

Nogometaši Kurilovca pobijedili su Bistru u gostima 1-0 u četvrtfinalu županijskoga kupa, a uspjeli su pritom i dozirati minutažu ključnim igračima uoči subotnjeg derbija u Lučkom. Zaigrao je i golman Patrick Crnolatec…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nesvakidašnju utakmicu odigrali su ove srijede nogometaši Kurilovca. Suludo gust raspored, koji je Kurilovčanima donio šest utakmica u 18 dana, ovoga je puta odveo momčad trenera Senada Harambašića na gostovanje kod Bistre u četvrtfinalu županijskoga kupa. S obzirom na okolnosti, nije tu bilo ni “I” od imperativa, trebao je to čak biti i nešto poput natjecateljskog treninga nakon slobodne nedjelje i ponedjeljka, pa onda i lakšeg treninga u utorak, dan prije utakmice, ali…

Kurilovec je prošao dalje! Na gostovanju na kojem mnogi jako teško prolaze, kod protivnika iz svoga ranga, uz doziranu minutažu za nositelje igre. I uz ozlijeđenoga golmana u vrhu napada! No, ajmo redom.

Krenuli su Kurilovčani s Darijem Banićem i Davidom Prširom na klupi, te s Išekom, Šarićem, Vujnovićem, Selmanom, Sedlačekom, Bolješićem, Mateom Prširom, Žlebečićem, Novakom, Završkim i Starčevićem u početnih 11. I odmah je Kurilovec krenuo dominirati, ukazala se i velika prilika za Selmana, koji je tad bio neprecizan, ali već u 31. minuti uspio se korigirati. I zabiti.

Žlebečić je primio loptu na lijevoj strani, došao do kaznenog prostora, dao povratnu za Đevada Selmana na sredini šesnaesterca, a on je opalio toliko snažno i precizno da se domaći golman nije ni pomaknuo. Kurilovec je zasluženo poveo 1-0 i nastavio u istom ritmu.

Imao je Senadov sastav još dvije prilike do kraja poluvremena, kontrolirao je Kurilovec utakmicu, da bi na velikom odmoru trener odlučio da je Miji Šariću i kapetanu Stjepanu Završkom bilo dosta za ovaj put. Nakon desetak minuta nastavka svoj su nastup završili i Antonio Novak te Luka Sedlaček, u špicu je otišao bek Banić, priliku je dobio i Francesco Antonio Brunetti, koji se nije naigrao ove sezone, ali nije se puno toga mijenjalo. Kurilovec je i dalje bio bolji, stvarao šanse, čak i kad je u 60. minuti trener Harambašić napravio i petu izmjenu, izveo Žlebečića iz igre…

Šestu izmjenu Senad je napravio u 71. minuti, kad je umjesto strijelca Selmana ušao – Patrick Crnolatec! Poznajemo ga kao bivšega golmana Gorice, ove sezone bio je u ulozi drugoga golmana Kurilovca, no obnovio je ozljedu ramena pa je otpala opcija da čuva leđa Išeku. A kad već ne može braniti, može igrati.

– Treneru, na koju me poziciju mislite staviti? – pitao je Crni inovativnog Senada, a odgovor je stigao kao iz topa:

– Ideš u špicu!

Otišao je u špicu i odradio posao. Onako visok i snažan, dobar u skoku, uspio je nekoliko dugih lopti prenijeti suigračima, čak je i kreirao jednu priliku, borio se, trčao, davao sve što je mogao u defenzivi…

– Čekaj, jeste vi ozbiljni? – upitao je Crnolateca jedan od igrača Bistre, koji ga već godinama poznaje kao golmana.

– A što da ti kažem… – sa smiješkom je odgovorio Crni i nastavio “peglati”.

Bistra je u završnici utakmice uspjela pritisnuti ovakav Kurilovec, oslabljen neigranjem petorice ozlijeđenih važnih igrača, tresla se prečka, imali su i jednu izrazitu priliku, ali tu je svoje odradio Leon Išek, golman koji je bio na golu. I ostalo je 1-0, Kurilovec je prošao dalje, jednako kao Samobor, Vrbovec i Dugo Selo.

Imat će tako Kurilovec još najmanje jednu utakmicu više u završnici sezone, a možda će i golman iz napada u svemu tome dobiti još poneku priliku. S brojem šest na leđima, u dresu iste boje kao suigrači, na što baš i nije navikao u svojoj dosadašnjoj karijeri.

Da skratimo priču, ovaj Kurilovec je čudo…

Nastavite čitati

Najave

Tatami i grah – Fuji i Buvljakuše udružili snage!

Koliko velika može biti mala žlica graha?

Objavljeno

na

Objavio/la

Judo klub osoba s invaliditetom „Fuji“ i poznate goričke humanitarke „Buvljakuše“ pozivaju na humanitarnu akciju kojom žele pomoći svojim sugrađanima.

Naime, 11. svibnja ispred Gradske sportske dvorane Velika Gorica održava se EJU Velika Gorica Get Together Turnir, na kojem nastupaju borci iz Fujija, a Buvljakuše će cijeli dan kuhati fini humanitarni grah.

Sav prihod od prodanih porcija graha namijenjen je za pomoć potrebitim sugrađanima.

Pozivamo vas da navijate iz petnih žila, jedete iz punih tanjura i uživate u najboljoj kombinaciji sporta i humanitarke koju ste ikad vidjeli! Pokažimo zajedno koliko velika može biti mala žlica graha… i veliko srce koje stoji iza nje – poziva Fuji i Buvljakuše.

Nastavite čitati

Sport

Sve zbog jedne fotke, 3. dio… Mali odbojkaši iz Kravarskog idu na državno!

Na međužupanijskom natjecanju u odbojci za učenike petih i šestih razreda OŠ Slavka Kolara iz Kravarskog osvojila je prvo mjesto i plasirala se na državnu završnicu, koja će se igrati početkom lipnja u Vinkovcima

Objavljeno

na

Objavio/la

U srijedu ujutro odbojkaška momčad OŠ Slavka Kolara u Kravarskom, dečki iz petih i šestih razreda, okupili su se ispred škole sa svojom sportskom opremom. Stigli su ući u predvorje škole i još jedanput pogledati fotografiju koja ima svoje posebno mjesto u školi. Na njoj je momčad koja je prije dvije godine bili viceprvak Hrvatske u konkurenciji sedmih i osmih razreda, društvo koje je doživjelo prekrasan doček po povratku u školu.

– Profesore, želimo da naša fotografija bude pokraj ove – otvoreno su svome treneru Leonu Levaru rekli ovi novi klinci još tamo na početku svoga puta, prije nego što su krenuli na gradsko natjecanje.

Na njemu su uvjerljivo osvojili prvo mjesto i izborili županijsko natjecanje u Zaprešiću. I tamo su, naravno, sredili sve protivnike, pa izborili i međužupanijski turnir, koji je na rasporedu bio samo dva tjedna poslije u Karlovcu, baš ove srijede. Pogledali su još jedanput u tu fotografiju, pa se zaputili prema novom koraku na svome putu, prema OŠ Dubovac u Karlovcu.

Tamo ih je čekala ozbiljna konkurencija, četiri protivnika koja su bila najbolja u svojim županijama: uz klince iz Kravarskog, u Karlovac su stigli i njihovi vršnjaci iz OŠ Stoja iz Pule kao predstavnik Istarske županije, sisačka OŠ 22. lipnja kao pobjednik u Sisačko-moslavačkoj županiji, OŠ Ogulin kao prvak Karlovačke županije te OŠ Milan Brozović iz Kastva, najbolja odbojkaška momčad u Primorsko-goranskoj županiji.

Igralo se u dvije skupine, pri čemu su odbojkaši iz Kravarskog u svojoj grupi imali samo jednog protivnika, ŠSD Zvirić iz Kastva. Nikakvih problema tu nije bilo, OŠ Slavka Kolara slavila je uvjerljivo, sa 2-0 u setovima, pri čemu su protivniku prepustili osam, odnosno 11 poena. Sustav je bio takav da je za titulu pobjednika bilo potrebno slaviti još samo u finalu, u kojem je čekala pulska OŠ Stoja. Tu je bilo nešto teže i kompliciranije, ali opet je sve bilo gotovo u dva seta; prvi je završio 25-23, drugi 25-21. I posao je, i treći put ovog proljeća, bio odrađen…

Slavlje nakon pobjede u finalu bilo je sukladno s ostvarenim uspjehom, veliko i emotivno, ali u svemu tome su dečki iz Kravarskog bili svjesni da još nisu gotovi sa svojom misijom. Ona će svoje veliko finale doživjeti na državnom natjecanju, koje će se održati u Vinkovcima od 3. do 5. lipnja. I tamo će OŠ Slavka Kolara imati cilj otići do kraja, no nema dvojbe da će to biti izuzetno teško ostvariti. Teško, ali ne i nemoguće, jer ovo je očito još jedna posebna generacija.

Međutim, sve se nekako slaže. Pomoglo je ovoga puta i to što je profesoru Leonu Levaru došao pomoći kolega Matija Ribić iz OŠ Šćitarjevo, čovjek koji je odbojku i “donio” u Kravarsko, jer upravo je njega Levar naslijedio u OŠ Slavka Kolara. Levar je vodio momčad, Ribić je bio podrška, a dečki su na terenu odradili svoj dio posla.

A igrali su u sljedećem sastavu: Gabriel Cavrić, Luka Domitrović, Stjepan Grdenić, Mihael Ilijević, Jakov Kolarec, Luka Kolarec, Luka Kordić, Emanuel Lovrić, Leon Miković, Ivan Posavec, David Vlahovac, Lovro Vranešić.

Momčad je to koja je već do sad napravila ogroman uspjeh, ali nema dvojbe da se time neće zadovoljiti. Ranije opjevana generacija iz Kravarskog na svom je državnom natjecanju završila na drugome mjestu, Ribićevo Šćitarjevo iste je godine u konkurenciji petih i šestih razreda otišlo do kraja i uzelo naslov državnog prvaka, a to je dokaz da se može.

I da je moguće dospjeti na neku novu fotografiju u školskom holu… Neka im se ostvare želje!

Nastavite čitati

Reporter 447 - 17.04.2025.

Facebook

Izdvojeno