Povežite se s nama

Sport

VIDEO Rajko izbliza: ‘Nemoguć sam kad gubim. Srećom, to se ne događa često…’

Novi trener Gorice Rajko Vidović predstavio se javnosti kroz gostovanje na klupskom YouTube kanalu, a tom je prilikom ispričao cijeli niz detalja o svojoj igračkoj i trenerskoj karijeri, ali i privatnom životu…

Objavljeno

na

Usporedno s prvim informacijama koje su se probile u eter i ponudile njegovo ime kao novu opciju za novog trenera Gorice, pojavilo se i pitanje koje nekako i pripada našem folkloru: “Tko je sad taj?” Budući da je čovjek o kojem pričamo Rajko Vidović, takvo pitanje postavljali su svi osim okorjelih nogometnih zaljubljenika, ali i ljubitelja HNL-a iz nekih ranijih vremena.

Za sve osim njih, evo tko je Rajko Vidović, deveti trener u prvoligaškoj povijesti HNK Gorice…

Rajko Vidović krenuo je iz rodnih Zavidovića, u središnjoj Bosni, put ga je preko izbjeglištva i nogometnog odrastanja vodio prvo do Njemačke, pa onda i čakovečkog Međimurja, natrag u BiH, odnosno u Kiseljak. Tu su ga negdje vidjeli i ljudi iz Rijeke, koja je 2002. ponudila 27-godišnjem Rajku šansu u HNL-u.

– Nakon dobre sezone u Premijer ligi imao sam ponude Sarajeva i Željezničara, ali tad se javila Rijeka i odabrao sam taj put. Prva godina na kultnoj Kantridi nije bila osobita, pa sam otišao u Kamen Ingrad, zatim se vratio u Rijeku, a 2004. potpisao za NK Zagreb. Bio sam tamo dvije i pol godine, pamtim to razdoblje samo po lijepome, iako nije završilo lijepo – ukratko prepričava prvi dio svoje igračke priče Vidović, kojeg HNL romantici smatraju i ikonom, igračem koji se pamti, jer nije spadao u velike igrače, a opet se nekako izdvajao borbenošću, željom…

– Nisam bio neki veliki strijelac, više sam bio radni napadač, tako da sam sezone završavao s nekih sedam-osam golova, ali pomagao sam momčadima na druge načine. Osim prve godine u Rijeci i u Kamen Ingradu, gdje su uz mene bili Joško Popović, Zoran Zekić i takvi igrači, svugdje sam bio standardan, svugdje sam igrao – ističe Rajko.

U vrijeme kad je došao u Kamen Ingrad, još jednu romantičnu HNL postaju, Vidović je upoznao i Sergeja Jakirovića, s kojim je igrao i u Zagrebu, a nekoliko godina nakon upoznavanja bio mu je i kum na vjenčanju!

– Pitaj ga u čemu je spavao na pripremama u Medulinu kod Mile Petkovića… – glasila je Jakirova instrukcija kad je zamoljen da pomogne sa zajedničkim anegdotama.

– Da, pamtim to, kako ne – sa smiješkom odgovara Rajko.

– Kod Mile u Zagrebu imali smo četiri treninga na dan na pripremama! Prvi dan-dva još nekako i izdržiš, ali poslije toga smo promijenili metodu. Nakon treninga bih se otuširao, odmah obukao za sljedeći trening i tako se bacio u krevet, da uspijem barem malo odspavati… I kad sat zazvoni, dižeš se i ideš ravno na trening! Tad smo mislili da čovjek nije normalan, ali te sezone smo doslovno letjeli terenom, pet puta smo dobili Dinamo, triput Hajduk…

 

Epizoda u Zagrebu završila je neslavno, a i to je imalo veze s kumom Jakirom. Došlo je do problema između njega i predsjednika Medića, Vidović je stao na prijateljevu stranu i završio u – juniorima. Trenirao je tako s 32 godine sa Zagrebovim nadama i čekao bolje dane, koji su stigli nakon poziva iz Kine.

– Zove me menadžer i kaže: “Slušaj, ovi kažu da im se sviđaš, da ćeš biti kapetan!” Ja mu odgovaram da me nije briga za nikakvog kapetana, daj samo da potpišem, da se maknem iz Zagreba… I potpišem, dođem tamo, dobijem traku i odradim jako dobru sezonu, ali tad sam se odlučio vratiti kući – pamti Vidović.

Vratio se u zaprešićki Inker, a zatim i u tada drugoligašku Lokomotivu, u kojoj se okupila hrpa talentiranih klinaca poput Pivarića, Antolića, Barbarića, Tomečaka i ostalih, a vodila su ih dva “starca” na kraju karijere. Rajko Vidović i – Željko Sopić!

– Već tad smo bili sigurni da će ti dečki napraviti velike karijere i jako mi je drago što je tako ispalo, što smo im nas dvojica mogli barem malo pomoći. Jedini je problem što su nas ljudi znali često zamijeniti, ali samo zbog frizure, ne zbog igračkih kvaliteta, jer Željko je bio puno ozbiljniji igrač od mene – sa smiješkom priča trener Gorice.

Godinu dana, u poznim igračkim godinama, odradio je čak i u dalekom Vijetnamu, u nogometnoj egzotici, ali i u državi koju bi, kaže, svakom igraču preporučio. Vratio se zbog puknuća križnih ligamenata, ali i željan obitelji, djece…

Igračka karijera završila je, opet na poziv kuma Jakira, u trećeligašu iz Dugog Sela. Tamo je i preuzeo juniore, i to nakon što je Jakir otišao u Sesvete, bio je i pomoćnik Milivoju Bračunu, a zatim i samostalno vodio prvu momčad. Put ga je nakon toga vodio u Lučko, Trnje, Sesvete i na kraju u Kustošiju, s kojom je baš planirao povratak u drugi rang.

– Nakon utakmice protiv Hajduka nazvao me Mario Brkljača i moram priznati da na prvu nisam toliko ozbiljno shvatio cijelu tu priču. Imao sam ugovor s Kustošijom, imao sam dogovor s Andyjem Barom i Vladom Babićem, i zato je moj odgovor bio da se u slučaju da dođe to toga svakako prvo jave njima. Dan poslije nazvao me Bara i rekao da je sve na meni, da razumije ako želim napredovati i da mi neće stajati na putu. Hvala ljudima iz Kustošije na tome, jer bila je ovo prilika koja se ne ukazuje baš svaki dan – opisuje Rajko dane velike promjene u svom životu.

Goricu je, naravno, gledao redovito, često je i dolazio na utakmice, sjedio na tribinama, ne znajući da će dobiti priliku voditi te dečke. I jako je dobro znao gdje dolazi.

– Imao sam ove sezone dva poziv iz prvoligaša, ali promijenio sam da u tom klubu ne bih mogao napraviti pomake. Kad se otvorila opcije u Gorici, to ni u jednom trenutku nije bilo tako. Da ne vjerujem da ne mogu napraviti dobre stvari ovdje, da ne vjerujem u sebe i svoj rad, ne bih ni ovo prihvaćao, bez obzira što se radi o prvoj ligi – tvrdi Vidović.

Odmah je krenuo raditi jako, već drugog dana svog mandata zakazao je dva treninga, vrlo brzo odradio i neslužbeni debi u prijateljskom ogledu s Mariborom, a kroz sve to provlačio i puno razgovora.

– Oni koji me poznaju da sam jako zahtjevan kao trener, da mi je jako bitno kako igrači rade na treningu i na utakmici, kakav im je pristup. Kakav si na treningu, takav ćeš biti i na utakmici, zato nema i ne smije biti šparanja, a dečki to jako dobro odrađuju i zadovoljan sam – govori trener Vidović.

Njegovi bivši igrači odreda ga jako cijene i poštuju, a to će reći da uspijeva pronaći balans između “prijateljstva”, odnosno prisnog odnosa s igračima i onoga što se radi na terenu.

– Ja sam za svog igrača na raspolaganju 24 sata. Ako mogu pomoći i s privatnim problemom, tu sam, ali kad je teren u pitanju… Prvo meni leti glava! I zato jasno postavljam zahtjeve i ciljeve pred igrača, a tu nema popusta. Kad izađemo s terena, to je druga priča. Moramo biti svjesni da ovisimo jedni o drugima, da svatko mora nositi svoj dio odgovornosti, a ne da smo si mi dobri, a ti mi se šetaš po terenu… E, toga nema. Ako daješ sve od sebe na terenu, lave ti igraš, ako ne… – zastao je Vidović, jer nastavak i nije bio potreban.

I sve te misli, sve ideje i nacrte, Rajko Vidović sabire na svom posebnome mjestu. U sobici na katu dvoetažnog stana u Sesvetama ima svoj kutak, u koji ne zalazi ni supruga Josipa, ni kćerke Laura i Kjara, kao ni sin Luka, i sam nogometaš.

– Dobar je, zanimljiv igrač, igra lijevog beka ili krila… I nije baš na tatu, čini mi se da je talent za nogomet povukao s mamine strane, jer ja tehnički baš i nisam bio nešto, a on je jako dobar. Iako, kad sam mu u onih par utakmica u Trnju bio trener, znao je biti i na klupi – sa smiješkom kaže Rajko i završava:

– Moja obitelj jako mi je važna, velika su mi potpora, a pogotovo sve to prati sin. Mali je znao više detalja o igračima Gorice nego ja… Ali obitelj me jako dobro poznaje kad je nogomet u pitanju. Već kad me vide na parkingu ispred zgrade znaju jesam li pobijedio ili izgubio. Kad pobijedim, sve može, sve je dozvoljeno. Kad izgubim, treba mi neko vrijeme da se posložim. Zatvorim se u svoju sobicu, pogledam utakmicu dvaput zaredom, analiziram, razmišljam… Srećom, moram reći da mi se dosad nije često događalo da gubim.

A ništa, neka se onda tako i nastavi…

Sport

Klaf se rastao sa Širokim: ‘Hvala na profesionalnosti, radu i zalaganju!’

Dean Klafurić više nije trener NK Širokog Brijega, s kojim se sporazumno razišao nakon velikih promjena u upravi kluba. Kad riješi sve formalnosti, Klaf će se vratiti kući i čekati novu priliku…

Objavljeno

na

Objavio/la

Čudnovati su trenerski putevi. Bit će tu na trenutke i ponešto glamura, uživanja u nogometu i poslu, ali i izazova u svakom smislu. Ona rečenica “treneri uvijek moraju imati spakirane kofere” na ovim je prostorima odavno prestala biti fraza i pretvorila se u čisti fakt. Nikad ne znaš što će se dogoditi sutra, nikad ne znaš kakvu će odluku donijeti oni koji donose odluke…

Dean Klafurić, jedan od najboljih trenera koje je turopoljski kraj ikad imao, savršeno se uklapa u tu priču. Kad je u predbožićno vrijeme iz Širokog Brijega otišao kući, svojoj Maji i dečki, teško je mogao zamisliti da će jedva 20-ak dana poslije biti – bivši trener Širokog Brijega! Ostavio je momčad u miru sredine tablice, što je s obzirom na sve okolnosti ocijenjeno kao zadovoljavajući rezultat, a ostavio je i cijeli klub u nešto drukčijem obliku od onog u kojem ga je našao.

I svejedno – postao je bivši.

“NK Široki Brijeg i šef stručnog stožera Dean Klafurić postigli su sporazumni raskid ugovora. Tijekom svog mandata, Klafurić je pokazao profesionalnost, predanost radu i maksimalno zalaganje.

Klub se ovim putem zahvaljuje treneru Klafuriću na dosadašnjem radu, profesionalnosti i doprinosu te mu želi puno sreće i uspjeha u nastavku trenerske karijere. NK Široki Brijeg želi mu sve najbolje u budućim sportskim izazovima”, stoji u klupskoj objavi koja se pojavila prvog dana priprema.

U svome mandatu na klupi Širokog Brijega Klaf je upisao 17 pobjeda, 12 remija i 14 poraza, a prošle sezone klub je iz dramatične borbe za opstanak dovukao do petoga mjesta i finala Kupa. Međutim, svi ti uspjesi i dobre stvari koje je napravio u zadnjih godinu dana pali su u drugi plan nakon što su iz uprave kluba otišli ljudi koji su Klafurića doveli u Hercegovinu.

Klub se našao u ozbiljnim organizacijskim problemima, koji su se nadovezali i na one financijske prirode, pa je tijekom praznika bilo sve više dvojbi kako su dani odmicali. Na kraju je očito pronađeno rješenje koje se može prevesti kao sporazumni raskid, a tko će iz toga više profitirati, tek ćemo vidjeti. Klafurić ima ozbiljno ime na trenerskoj sceni, novi izazovi nedvojbeno ga čekaju, a svojim putem ide i Široki Brijeg. Prema nekim informacijama, kandidat za Klafurićeva nasljednika je Rajko Vidović, još jedan bivši trener Gorice.

Nastavite čitati

Sport

Mraclin krenuo u akciju: Vratio se šahist Kos, doletio i Krilić

Novi igrači NK Mraclina postali su Nikola Kos (17) i Fran Krilić (20), a u narednim danima i tjednima možemo očekivati i nova pojačanja, pri čemu će sad u fokusu biti nešto iskusniji igrači

Objavljeno

na

Objavio/la

Čim je jesenski dio sezone završio, bilo je jasno da će za upravu NK Mraclina ovo biti aktivna zima. I iz svlačionice, i od trenera, i od ljudi iz kluba mogla se čuti jedna i jedina poruka: trebaju nam pojačanja! Posljednju utakmicu jeseni Mraclin je, naime, odigrao sa samo 13 igrača, a i dobar dio od tih 13 je “pokrpan” za tu priliku, što je bio posljednji u nizu znakova da kadar kojim raspolaže trener Saša Sabljak vapi za osvježenjima, ali i dodatnom kvalitetom.

I jedno i drugo mogla bi donijeti prva dva igrača koja su stigla na Grabu ove zime. Službena objava tek se čeka, ali više nema nikakvih dvojbi da će novi igrači NK Mraclina biti 17-godišnji napadač Nikola Kos i 20-godišnji krilni igrač Fran Krilić. Prvi se zapravo vraća u Mraclin, u kojem je proveo dobar dio omladinskog staža, a posljednja destinacija bili su mu Gradići, dok se drugi u turopoljski kraj vraća nakon kraće epizode u Samoboru, kod trenera Marka Pancirova.

Priča Nikole Kosa već je ispričana, poseban je to mladić koji je talentiran za nogomet, što je ponovno potvrdio i sa osam golova u dresu Gradića u jesenskom dijelu sezone, što je za jednog klinca od 17 godina ozbiljna brojka, ali možda je čak i talentiraniji u – šahu! Nema od toga dugo, prošle su tek nešto više od tri godine otkad je Nikola postao i prvak Hrvatske u brzopoteznom šahu, kojim se u to doba bavio i više nego rekreativno. A opet, ekstremno uspješno. Međutim, nogomet je bio i ostao prvi izbor i najveća ljubav, a povratak u Mraclin možda će poslužiti i kao uzletna pista za još veće stvari u budućnosti…

Slično vrijedi i za Frana Krilića, 20-godišnjega klinca koji je jesen iza nas odigrao u redovima NK Velike Mlake 1947. Već u prvim utakmicama pokazao je da ima kvalitetu i za rang ili dva više, što i nije osobito čudilo, s obzirom da je iz viših rangova i došao. Naime, nakon što je prošao sustav HNK Gorice u omladinskim kategorijama, igrao je za Trnje, Segestu i Samobor, da bi se prošlog ljeta skrasio u Velikoj Mlaki. Postigao je sedam golova u 14 nastupa u prvoj polovici sezone u Premier ligi, a sad će se okušati u petom rangu.

Riješit će Kos i Krilić svojim dolaskom dio problema koje trener Sabljak ima s mlađim igračima, a nakon njih možemo očekivati i dva do tri iskusnija igrača dokazane kvalitete. U Mraclinu aktivno rade na tome, ali na tom putu nailaze i na brojne zapreke koje će valjati preskočiti. Vremena je još dovoljno, razgovori se vode, a mi pratimo i dalje čime će to agilna ekipa iz uprave razveseliti trenera Saleta…

Nastavite čitati

Sport

Pet velikih pojačanja u Kurilovcu, a zasad nije došao – nitko!

Nogometaši Kurilovca u pripreme za proljetni dio sezone krenut će 16. siječnja, nakon čega im slijedi šest tjedana ozbiljnog posla pod vodstvom trenera Harambašića. U mislima je, naravno, samo jedan datum…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nikad već pozitivan nemir igrači Kurilovca nisu osjećali tijekom zimskog predaha kao što je to ovoga puta. Imali su vremena i prostora za ozbiljan odmor, imat će ga i u sljedećih desetak dana, ali nema ni truna sumnje da se i za blagdanskim stolom, i gledajući “Sam u kući”, i prateći koncert bečke filharmonije, po glavi igrača i stručnog stožera motao – Dinamo!

Sami su Kurilovčani zaslužili takvu vrstu nemira, pred njima je utakmica za povijest, a debelo podcrtani datum je 4. ožujka. Tog će dana nogometaši malog, ali ponosnog NK Kurilovca istrčati na maksimirski travnjak, na megdan Dinamu, i to u četvrtfinalu Kupa Hrvatske. Podatak koji, koliko god puta izgovorili ili ispisali, i dalje ne zvuči realno… A opet, itekako je realno. I dogodit će se.

Točno 57 dana daleko od te utakmice igrači Kurilovca i dalje odmaraju. Baš kao i trener Senad Harambašić, koji je prvo okupljanje zakazao za onaj sljedeći petak, 16. siječnja.

– Budući da u proljetni dio sezone krećemo krajem veljače, odnosno početkom ožujka, imat ćemo šest tjedana priprema. U ovim okolnostima, s obzirom na sve, trebat će nam to vrijeme ako želimo odraditi dobar posao. A naravno da želimo – kaže Senad, koji je ujedno i sportski direktor Kurilovca.

U prijevodu, dok ga nema na terenu, ima ga na telefonu. Promjena će biti, ali one ne bi trebale biti značajne ni u jednom smjeru.

– Svi smo ostali na okupu, uz izuzetak Florijana Rakovića, koji više nije naš član. Otišao je u zagrebačku Devetku, u jedan rang niže, u želji za većom minutažom, a mi mu želimo puno sreće i uspjeha – ističe trener Harambašić, koji planira i neka osvježenja.

– Razgovaramo s nekoliko mladih igrača, uglavnom su to dečki koji su i dalje juniori, voljeli bismo na taj način malo proširiti kadar, a moramo razmišljati i o budućnosti. Trebat će nam mladih igrača i za sljedeću sezonu, ovo je dobar trenutak da ih počnemo uvoditi u naš sustav. U svakom slučaju, tu će se raditi o maksimalno dva igrača.

Pojačanja Kurilovcu i nisu neophodna, barem ona koja bi došla sa strane, ali zato je tu čak pet “unutarnjih” pojačanja.

– Veselim se povratku nakon ozljeda cijelog niza igrača. Vraćaju nam se Stjepan Završki, Đevad Selman, Eliah Chikwado i Jakov Caganić, a njima možemo dodati i konačno spremnog Filipa Turkalja, koji je pauzirao godinu i pol, pa se kroz jesen polako vraćao. Sad bi svi trebali biti spremni i to će nam puno značiti. S njima petoricom na popisu imamo 24 igrača, a to je kadar koji je jak i postojan, kojem ne treba previše dodataka – vjeruje trener Kurilovca.

Dobra je vijest i to što je suspenziju zbog crvenoga kartona odradio Mak Goziembah, pa bi Kurilovec 1. ožujka, a možda i koji dan ranije, mogao krenuti na Gaj Mače s najjačim snagama. Budući da se na Maksimir ide već tri dana poslije, pokušat će Kurilovčani dogovoriti da se u Maču utakmica odigra dan ili dva ranije, ali to je već do domaćina…

Za Gaj Mače, ali i za Dinamo, kao i za sve ono što slijedi nakon toga spektakla, Kurilovčani će se pripremati i kroz seriju prijateljskih utakmica, počevši od ogleda s Hrvatskim dragovoljcem 27. siječnja. Četiri dana poslije protivnik će biti Bjelovar, nakon čega slijede sudari sa Zelengajem, TOP Kerestincem i Dugim Selom, dok se protivnik za “generalku” 21. veljače i dalje traži.

Nastavite čitati

Sport

Kralj Pamplone: Opet ovacije za Antu Budimira, pao je još jedan rekord!

Ante Budimir i ranije je rušio rekorde svoga kluba, a u subotu je postao i stranac s najviše nastupa za Osasunu u stogodišnjoj povijesti. Ovacije je dobio u remiju protiv Athletic Bilbaa…

Objavljeno

na

Objavio/la

Igrala se 76. minuta utakmice između Osasune i Athletic Bilbaa, Raul Garcia bio je spreman za ulazak u igru, a na semaforu kojeg je podignuo četvrti sudac crvenim je bio ispisan broj 17. Kako je Ante Budimir krenuo koračati prema klupi, kompletan auditorij stadiona El Sadar u Pamploni ustao je sa svojih stolica i zapljeskao. Ne zbog onoga što je Ante napravio u tih 75 i nešto minuta, jer nije to bila partija za pamćenje, nego zbog svega onoga što Ante Budimir za njih jest.

Heroj. Idol. Kralj. Ljubimac najviše kategorije.

Uz sve to, dečko sa Cibljanice od subote je i rekorder kluba u novoj kategoriji. Remi (1-1) s gostima iz Baskije bio je njegov 198. nastup u dresu Osasune, što nikad ranije nije uspjelo jednom strancu. Dosad je rekord držao Iranac Javad Nekounam, a sad je na vrhu te liste naš Ante. Dugo je tražio svoje mjesto sreće, pronalazio ga je ranije i u Zaprešiću, i u Crotoneu, i na Mallorci, ali veza s Osasunom nešto je posebno. Traje od 2020. godine, a u posljednjih pet i pol godina postajala je samo sve snažnija i snažnija.

Budimir je danas, na šest godina udaljenosti od dolaska u grad na sjeveru Španjolske u kojem je živio i stvarao veliki Ernest Hemingway, apsolutno nogometna institucija u Pamploni. Navijači ga doslovno obožavaju, posvećuju mu stihove, pjevaju pjesme… Kažu svjedoci, ono što je Marko Livaja u Splitu, to je Ante Budimir u Pamploni.

Zaslužio je Ante takav status igrama, prezentacijama na terenu, ali i ponašanjem izvan terena. Poznata je priča kako je bolesnu susjedu vozio kod liječnika, zna se i da je počastio cijeli klub, od predsjednika do čistačice, nakon što je postao najbolji strijelac u povijesti kluba u La Ligi, a jako se cijeni i to što je često na treninzima mlađih kategorija, spreman pomoći djeci koja ga idoliziraju.

– Ne moramo mi njega tražiti da dođe jer on je taj koji želi sudjelovati. Dječaci i mladići su oduševljeni. Budi promatra akcije, sudjeluje u njima i govori im što i kad napraviti. Podučava ih kretanju u napadu, ‘fintama‘ i udarcima, uči ih kako interpretirati trenutke – kaže voditelj Osasunine akademije Francisco Punal Martinez.

Prošle sezone Budimir je igrao nogomet života, sa 21 golom u sezoni La Lige, što u stogodišnjoj povijesti nije uspjelo niti jednom igraču Osasune, a ne ide mu loše ni ove sezone. Doduše, imao je kratku stvaralačku pauzu tijekom jeseni, ali dogurao je do osam golova u 19 nastupa u prvenstvu i kupu, što nisu nimalo loše brojke. U posljednje dvije utakmice u 2025. godini zabio je tri gola, forma je u rastu i možemo očekivati nove vijesti o golovima Ante sa Ciblje u jednoj od najjačih liga svijeta…

Nastavite čitati

Sport

Gorica krenula! ‘Intenzivno tražimo pojačanja. Želimo pogoditi, a na žuriti…’

Nogometaši Gorice okupili su se na pripremama za nastavak sezone trećeg dana ove nove godine, a na svome stadionu ostat će do četvrtka. Protivnike u pripremama znamo, promjene u kadru tek će se događati…

Objavljeno

na

Objavio/la

Subota se probudila u sivim nijansama, prohladna, idealnija za ostati u krevetu nego kretati u nove početke, ali nogometaše Gorice čekalo je upravo ovo drugo. Trener Mario Carević uvodni je sastanak s igračima odradio u svlačionici, prve poruke igračima u 2026. godini prenio je prije nego što su svi zajedno izašli na pomoćno igralište Gradskog stadiona, što se dogodilo nekoliko minuta nakon 11 sati.

Opravdano odsutni bili su bolesni Jakov Gurlica i Fran Gurlica, no glavna je novost zapravo bilo to što novosti – nema! Carević je okupio kadar identičan onom kojeg je raspustio neposredno uoči Božića, što baš i nije česta pojava u svijetu nogometa. Međutim, promjena će biti…

– Startali smo, odradili uvodni trening, a u nedjelju imamo testiranje i dva treninga. Doma ćemo biti do četvrtka, kad idemo za Umag, gdje imamo i tri dogovorene pripremne utakmice – uvodno je kazao trener Carević nakon što je odrađen prvi trening.

– Da, promjena zasad nema, ali naravno da su dogovoru s upravom radimo na tome da proširimo kadar, a na nekim pozicijama trebaju nam i drukčiji profili igrača. Već sam sto puta rekao da nam prema naprijed fali malo brzine, individualnosti, i takvog igrača svakako bismo željeli dovesti. Na nekim pozicijama nam trebaju alternative, no sve ostalo je u redu – vjeruje Carević i nastavlja:

– Nama stvarno ne treba puno da bismo svi skupa bili bolji i napravili neke iskorake. Intenzivno smo u potrazi za takvim igračima, ali ne želimo žuriti, jer tu moraš biti siguran da ćeš pogoditi. U prvom redu karakterno, a onda i igrački. U svakom slučaju, u potrazi smo, pokušavamo neke igrače potpisati, a što će se događati, vidjet ćemo. To su neke interne stvari koje pokušavamo riješiti, ali nije to lako u zimskom prijelaznom roku, jer uvijek se tu radi o igračima koji su u problemu; ili nisu igrali, ili se vraćaju iz ozljede. Kompleksno je tu naći dobrog igrača, vidjeli smo to i prošle zime, ali nema nam druge nego pogoditi.

Iako je svjestan da se kadar mora i proširiti i osnažiti, svaku priliku će Carević iskoristiti da ponovi kako je uvjeren da ova momčad ima veliki potencijal. Međutim, na akciju te tjera i konkurencija…

– Da, Vukovar je već potpisao četiri-pet dobrih igrača, Lokomotiva također, Osijek da ne govorim, to nije ni tema… Sve je to varljivo, koliko god si na par bodova od Europe, toliko si i na par bodova od borbe za ostanak. A kad je tako, važna je širina kadra, široka klupa, da možeš u svakoj fazi utakmice osvježavati momčad. Ali kažem, vidjet ćemo što se može napraviti na tržištu, što će se pojaviti, što ćemo uspjeti, a što ne.

U ovom trenutku, kad se sve zbroji, najvažnije je da nitko nije otišao.

– Tako je, za početak mi je drago da su svi od jeseni živi i zdravi, ovdje s nama, jer to znači da imamo odličnu bazu igrača. Stalno sam i komunicirao da mi se sviđa ova momčad, način na koji igramo, ali na to nam sad treba taj jedan drukčiji profil, koji će sve to oploditi. Ako to uspijemo dovesti, mislim da ćemo stvarno biti dobri – ističe trener Gorice.

Do četvrtka će Goričani, dakle, trenirati na našem stadionu, a onda će doći vrijeme da se pakiraju stvari. U Umagu će gorička delegacija biti od 8. do 17. siječnja. Protiv Radomlja će se igrati 10. siječnja, protiv Kopra 13., a na kraju je za 17. siječnja predviđen mađarski ZTE.

– Dovoljne će biti tri utakmice, budući da je pauza kratka, jer još i protiv Varaždina igramo već u petak… Važno je da imamo normalan trenažni proces, pokušat ćemo uhodavati neke nove stvari i nadam se samo da neće biti ozljeda i bolesti. Prošle godine u Medulinu to nas je izmučilo, bilo je puno bolesnih, a i sad je vrijeme gripa i viroza… Ali dobro, za sad smo ok – zaključio je Carević.

GORICA PRVOG DANA PRIPREMA

GOLMANI: Davor Matijaš, Darjan Žarkov, Fran Došen

BRANIČI: Jakov Filipović, Stefan Perić, Mateo Leš, Zvonimir Josić, Marijan Čabraja, Elvir Duraković

VEZNI IGRAČI: Jurica Pršir, Iker Pozo, Ante Kavelj, Domagoj Pavičić, Ivan Fiolić, Žan Trontelj, Ognjen Bakić, Luka Vrzić, Stjepan Kučiš

NAPADAČI: Ante Erceg, Filip Čuić, Vanja Pelko, Medin Gashi

NEDOSTAJU: Jakov Gurlica, Fran Kasumović

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno