Povežite se s nama

Sport

VIDEO Rajko izbliza: ‘Nemoguć sam kad gubim. Srećom, to se ne događa često…’

Novi trener Gorice Rajko Vidović predstavio se javnosti kroz gostovanje na klupskom YouTube kanalu, a tom je prilikom ispričao cijeli niz detalja o svojoj igračkoj i trenerskoj karijeri, ali i privatnom životu…

Objavljeno

prije 2 godine

na

Usporedno s prvim informacijama koje su se probile u eter i ponudile njegovo ime kao novu opciju za novog trenera Gorice, pojavilo se i pitanje koje nekako i pripada našem folkloru: “Tko je sad taj?” Budući da je čovjek o kojem pričamo Rajko Vidović, takvo pitanje postavljali su svi osim okorjelih nogometnih zaljubljenika, ali i ljubitelja HNL-a iz nekih ranijih vremena.

Za sve osim njih, evo tko je Rajko Vidović, deveti trener u prvoligaškoj povijesti HNK Gorice…

Rajko Vidović krenuo je iz rodnih Zavidovića, u središnjoj Bosni, put ga je preko izbjeglištva i nogometnog odrastanja vodio prvo do Njemačke, pa onda i čakovečkog Međimurja, natrag u BiH, odnosno u Kiseljak. Tu su ga negdje vidjeli i ljudi iz Rijeke, koja je 2002. ponudila 27-godišnjem Rajku šansu u HNL-u.

– Nakon dobre sezone u Premijer ligi imao sam ponude Sarajeva i Željezničara, ali tad se javila Rijeka i odabrao sam taj put. Prva godina na kultnoj Kantridi nije bila osobita, pa sam otišao u Kamen Ingrad, zatim se vratio u Rijeku, a 2004. potpisao za NK Zagreb. Bio sam tamo dvije i pol godine, pamtim to razdoblje samo po lijepome, iako nije završilo lijepo – ukratko prepričava prvi dio svoje igračke priče Vidović, kojeg HNL romantici smatraju i ikonom, igračem koji se pamti, jer nije spadao u velike igrače, a opet se nekako izdvajao borbenošću, željom…

– Nisam bio neki veliki strijelac, više sam bio radni napadač, tako da sam sezone završavao s nekih sedam-osam golova, ali pomagao sam momčadima na druge načine. Osim prve godine u Rijeci i u Kamen Ingradu, gdje su uz mene bili Joško Popović, Zoran Zekić i takvi igrači, svugdje sam bio standardan, svugdje sam igrao – ističe Rajko.

U vrijeme kad je došao u Kamen Ingrad, još jednu romantičnu HNL postaju, Vidović je upoznao i Sergeja Jakirovića, s kojim je igrao i u Zagrebu, a nekoliko godina nakon upoznavanja bio mu je i kum na vjenčanju!

– Pitaj ga u čemu je spavao na pripremama u Medulinu kod Mile Petkovića… – glasila je Jakirova instrukcija kad je zamoljen da pomogne sa zajedničkim anegdotama.

– Da, pamtim to, kako ne – sa smiješkom odgovara Rajko.

– Kod Mile u Zagrebu imali smo četiri treninga na dan na pripremama! Prvi dan-dva još nekako i izdržiš, ali poslije toga smo promijenili metodu. Nakon treninga bih se otuširao, odmah obukao za sljedeći trening i tako se bacio u krevet, da uspijem barem malo odspavati… I kad sat zazvoni, dižeš se i ideš ravno na trening! Tad smo mislili da čovjek nije normalan, ali te sezone smo doslovno letjeli terenom, pet puta smo dobili Dinamo, triput Hajduk…

 

Epizoda u Zagrebu završila je neslavno, a i to je imalo veze s kumom Jakirom. Došlo je do problema između njega i predsjednika Medića, Vidović je stao na prijateljevu stranu i završio u – juniorima. Trenirao je tako s 32 godine sa Zagrebovim nadama i čekao bolje dane, koji su stigli nakon poziva iz Kine.

– Zove me menadžer i kaže: “Slušaj, ovi kažu da im se sviđaš, da ćeš biti kapetan!” Ja mu odgovaram da me nije briga za nikakvog kapetana, daj samo da potpišem, da se maknem iz Zagreba… I potpišem, dođem tamo, dobijem traku i odradim jako dobru sezonu, ali tad sam se odlučio vratiti kući – pamti Vidović.

Vratio se u zaprešićki Inker, a zatim i u tada drugoligašku Lokomotivu, u kojoj se okupila hrpa talentiranih klinaca poput Pivarića, Antolića, Barbarića, Tomečaka i ostalih, a vodila su ih dva “starca” na kraju karijere. Rajko Vidović i – Željko Sopić!

– Već tad smo bili sigurni da će ti dečki napraviti velike karijere i jako mi je drago što je tako ispalo, što smo im nas dvojica mogli barem malo pomoći. Jedini je problem što su nas ljudi znali često zamijeniti, ali samo zbog frizure, ne zbog igračkih kvaliteta, jer Željko je bio puno ozbiljniji igrač od mene – sa smiješkom priča trener Gorice.

Godinu dana, u poznim igračkim godinama, odradio je čak i u dalekom Vijetnamu, u nogometnoj egzotici, ali i u državi koju bi, kaže, svakom igraču preporučio. Vratio se zbog puknuća križnih ligamenata, ali i željan obitelji, djece…

Igračka karijera završila je, opet na poziv kuma Jakira, u trećeligašu iz Dugog Sela. Tamo je i preuzeo juniore, i to nakon što je Jakir otišao u Sesvete, bio je i pomoćnik Milivoju Bračunu, a zatim i samostalno vodio prvu momčad. Put ga je nakon toga vodio u Lučko, Trnje, Sesvete i na kraju u Kustošiju, s kojom je baš planirao povratak u drugi rang.

– Nakon utakmice protiv Hajduka nazvao me Mario Brkljača i moram priznati da na prvu nisam toliko ozbiljno shvatio cijelu tu priču. Imao sam ugovor s Kustošijom, imao sam dogovor s Andyjem Barom i Vladom Babićem, i zato je moj odgovor bio da se u slučaju da dođe to toga svakako prvo jave njima. Dan poslije nazvao me Bara i rekao da je sve na meni, da razumije ako želim napredovati i da mi neće stajati na putu. Hvala ljudima iz Kustošije na tome, jer bila je ovo prilika koja se ne ukazuje baš svaki dan – opisuje Rajko dane velike promjene u svom životu.

Goricu je, naravno, gledao redovito, često je i dolazio na utakmice, sjedio na tribinama, ne znajući da će dobiti priliku voditi te dečke. I jako je dobro znao gdje dolazi.

– Imao sam ove sezone dva poziv iz prvoligaša, ali promijenio sam da u tom klubu ne bih mogao napraviti pomake. Kad se otvorila opcije u Gorici, to ni u jednom trenutku nije bilo tako. Da ne vjerujem da ne mogu napraviti dobre stvari ovdje, da ne vjerujem u sebe i svoj rad, ne bih ni ovo prihvaćao, bez obzira što se radi o prvoj ligi – tvrdi Vidović.

Odmah je krenuo raditi jako, već drugog dana svog mandata zakazao je dva treninga, vrlo brzo odradio i neslužbeni debi u prijateljskom ogledu s Mariborom, a kroz sve to provlačio i puno razgovora.

– Oni koji me poznaju da sam jako zahtjevan kao trener, da mi je jako bitno kako igrači rade na treningu i na utakmici, kakav im je pristup. Kakav si na treningu, takav ćeš biti i na utakmici, zato nema i ne smije biti šparanja, a dečki to jako dobro odrađuju i zadovoljan sam – govori trener Vidović.

Njegovi bivši igrači odreda ga jako cijene i poštuju, a to će reći da uspijeva pronaći balans između “prijateljstva”, odnosno prisnog odnosa s igračima i onoga što se radi na terenu.

– Ja sam za svog igrača na raspolaganju 24 sata. Ako mogu pomoći i s privatnim problemom, tu sam, ali kad je teren u pitanju… Prvo meni leti glava! I zato jasno postavljam zahtjeve i ciljeve pred igrača, a tu nema popusta. Kad izađemo s terena, to je druga priča. Moramo biti svjesni da ovisimo jedni o drugima, da svatko mora nositi svoj dio odgovornosti, a ne da smo si mi dobri, a ti mi se šetaš po terenu… E, toga nema. Ako daješ sve od sebe na terenu, lave ti igraš, ako ne… – zastao je Vidović, jer nastavak i nije bio potreban.

I sve te misli, sve ideje i nacrte, Rajko Vidović sabire na svom posebnome mjestu. U sobici na katu dvoetažnog stana u Sesvetama ima svoj kutak, u koji ne zalazi ni supruga Josipa, ni kćerke Laura i Kjara, kao ni sin Luka, i sam nogometaš.

– Dobar je, zanimljiv igrač, igra lijevog beka ili krila… I nije baš na tatu, čini mi se da je talent za nogomet povukao s mamine strane, jer ja tehnički baš i nisam bio nešto, a on je jako dobar. Iako, kad sam mu u onih par utakmica u Trnju bio trener, znao je biti i na klupi – sa smiješkom kaže Rajko i završava:

– Moja obitelj jako mi je važna, velika su mi potpora, a pogotovo sve to prati sin. Mali je znao više detalja o igračima Gorice nego ja… Ali obitelj me jako dobro poznaje kad je nogomet u pitanju. Već kad me vide na parkingu ispred zgrade znaju jesam li pobijedio ili izgubio. Kad pobijedim, sve može, sve je dozvoljeno. Kad izgubim, treba mi neko vrijeme da se posložim. Zatvorim se u svoju sobicu, pogledam utakmicu dvaput zaredom, analiziram, razmišljam… Srećom, moram reći da mi se dosad nije često događalo da gubim.

A ništa, neka se onda tako i nastavi…

Povezane teme:

Sport

Raj za golmane: Najveći talent u državi iz Dinama došao u Goricu!

Vito Babić rođen je 2015. godine, majka mu je Velikogoričanka s iskustvima u medijima i politici, a otac bivši košarkaški reprezentativac. Mladi vratar koji slovi za generacijskog talenta Maksimir je zamijenio Gradskim stadionom…

Objavljeno

prije 20 sati

na

21. siječnja 2026.

Objavio/la

Povijesno gledajući, bilo je u našem kraju jako dobrih golmana, posebno u dresu NK Radnika, neki od njih dospjeli su i do prvoligaške razine, ali uspon HNK Gorice u najviši rang hrvatskog nogometa podudara se i s golmanskom renesansom na Gradskom stadionu.

Počelo je s Kristijanom Kahlinom, nezaboravnim kapetanom iz posljednjih drugoligaških i prvih prvoligaških godina, hodajućom legendom kluba, golmanom koji danas živi i radi na visokoj razini američkog MLS-a. Preko Bare otišao je kroz Bugarsku, gradeći ozbiljnu karijeru, pa nekako već pod normalno dođu vijesti koje govore da su ga proglasili najboljim golmanom lige, da je bolji od Llorisa, da brani penale Messiju…

Njegov nasljednik po odlasku iz Gorice trebao je biti Ivan Banić, no njegov procvat doživio je odgodu dolaskom Dominika Kotarskog. Gorica je i dalje bila u sigurnim rukama, s golmanom visoke klase, za što je potvrda stigla vrlo brzo. Kotarski je u onom lukavom Črnkovom transferu otkupljen od Ajaxa i prodan u grčki PAOK, iz kojega je ljetos preselio u danski Kopenhagen. Ukratko, izgradio je karijeru koja uključuje Ligu prvaka, hrvatsku reprezentaciju i, posljedično, svjetla najvećih nogometnih pozornica.

A kad je na red došao Ivan Banić, niz je nastavljen. Bane je na golu Gorice bio sjajan, često i ključan, a u svojoj posljednjoj sezoni po mnogim procjenama i najbolji igrač Gorice! Neke od njegovih obrana u nezaboravne, neke sekvence ostaju u dugom sjećanju, a mnoge bodove Gorici su donijele baš njegove obrane. Danas je u FK Sarajevu, slaže se svi da je ponajbolji golman lige, da ima i puno veće dosege…

Nakon što je naslijedio njih trojicu ovog ljeta, Davor Matijaš našao se u nezahvalnoj poziciji. Letvica je postavljena iznimno visoko, a 26-godišnji Splićanin davao je sve od sebe da očekivanja i ispuni. U tome je ponekad uspijevao, ponekad baš i ne, no kvalitetu neosporno ima.

A ima i sve više potencijalnih nasljednika za godine koje dolaze!

Jedna neobično uspješna golmanska priča svoj nastavak, naime, sve više dobiva u omladinskoj školi, u kojoj odrasta nekoliko vrlo talentiranih mladih vratara, među kojima iskače 15-godišnji Lovro Lojen. Iako je rođen 2010., dečko sa zagrebačke Pešćenice brani za reprezentaciju koju čine igrači 2009. godišta, dok su ga Goričani već priključili juniorskoj momčadi.

Zahvaljujući kvalitetnom radu trenera golmana u HNK Gorici, zahvaljujući jasnom i dugoročnom razvojnom planu koji mu je predstavljen, Lojen je dolazak u naš klub odabrao unatoč tome što je više puta bio na razgovorima u Dinamu, unatoč tome što živi u neposrednoj blizini maksimirskog stadiona… Odabrao je Goricu i pogodio, jer upućeni kažu da se razvija jako dobro, a s time su upoznati i u brojnim velikim europskim klubovima, koji pozorno prate mladoga golmana. Za seniore, usput rečeno, pravo nastupa stječe u ljeto ove godine, nakon što navrši 16.

Primjer Lovre Lojena, korelacija dogovorenog i odrađenog, nedvojbeno je bilo dodatni motiv da se na Goricu odluče roditelji još jednog talentiranog mladoga golmana kojeg je želio (zadržati) i Dinamo! I zbog čijeg odlaska u Maksimiru jako žale… Donedavno je bilo nezamislivo da igrač Gorice u mlađim uzrastima u bilo kojoj soluciji odbije poziv da pređe u Dinamo, a sad smo došli do situacije u kojoj klinci odlaze iz Dinama kako bi došli u Goricu… Posebno kad je riječ o vratarima.

Dječak o kojem je riječ zove se Vito Babić i tek mu je deset godina. Rodio se 2015. godine, a ponosni roditelji su Velikogoričanka Barbara Županić, bivša televizijska voditeljica, ali i kandidatkinja za zamjenicu gradonačelnika na lokalnim izborima 2021. godine, te Luka Babić, umirovljeni košarkaš, bivši hrvatski reprezentativac, igrač Splita, Cedevite, Istanbula, njemačkog Ulma…

Da, riječ je o vrlo mladim godinama, ali treba istaknuti kako Vito slovi za jednog od najtalentiranijih mladih vratara u Hrvatskoj, pa čak i u Europi. U Dinamu je branio za starije uzraste kao prvi vratar, a na europskim turnirima interes za njega pokazali su gotovo svi veliki klubovi koji su ga imali priliku vidjeti. Riječ je o dječaku koji je već sad visok 175 cm, a uz to posjeduje sve fizičke i motoričke predispozicije za vrhunsku vratarsku karijeru.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Leonard Kovačić (@kova_goalkeeping)

Zašto je Vito odabrao Goricu? U prvom redu zato što Škola nogometa HNK Gorice ima jasan cilj i viziju u kojoj rezultati i plasman na tablici nisu prioritet. Fokus je prvenstveno na prepoznavanju, zadržavanju, usmjeravanju, razvoju i konačnom plasmanu najtalentiranijih igrača u seniorsku momčad. Unutar škole nogometa izuzetno dobro je posložena i škola vratara, koju koordinira trener Kovačić, u suradnji s kolegama Cianijem, Vidovićem i Balentom.

Igrači proizvedeni u Školi u seniorskoj momčadi danas su Josić, Kučiš, Došen, Gashi, Kasumović i Vrzić, koji je i sam nakon sedam i pol godina provedenih u Dinamu došao u Goricu, ovdje pronašao svoj razvojni put i danas slovi za jednog od najzanimljivijih mladih igrača HNL-a. Važno je također napomenuti i da na pripremama s prvom momčadi bili juniori Prgomet i Orešković, kao i kadet Kelava, bio bi i njegov vršnjak Frigan da nije ozlijeđen, dok su ugovor s Goricom potpisali Fran Stunja i Lovro Dukić, koji svoj seniorski razvoj grade na posudbi.

Sve ove činjenice dovode do zaključka da ono što je nekada bilo nezamislivo – da najveći talenti iz Dinama dolaze u Goricu u potrazi za ozbiljnim razvojnim putem – danas sve više postaje realnost. A to je jasan znak da Škola nogometa Gorice sve više postaje tražena i respektabilna adresa na tržištu, rame uz rame s mnogo većim klubovima.

Nastavite čitati

Sport

Karate Klub Velika Gorica otvorio sezonu novom broncom – kreću pripreme za buduće izazove

Sezona je počela!

Objavljeno

prije 1 dan

na

21. siječnja 2026.

Objavio/la

U Rijeci je proteklog vikenda održan Grand Prix Croatia, međunarodni karate turnir koji je okupio 1569 natjecatelja iz 26 zemalja. Među njima istaknula se velikogorička karatistica Ema Jukić, koja je u kategoriji juniorki do 48 kilograma osvojila brončanu medalju.

Jukić je kroz četiri teška meča pobijedila predstavnice Italije, Kosova, Slovačke, a za broncu je svladala još jednu Italijanku. Ostali članovi velikogoričkog tima, koji je na turniru brojao osam kadeta i juniora, napredovali su kroz nekoliko rundi, ali medalja im je izmakla.

“Vrlo smo sretni sa brojevima mečeva koji su odradili naši borci, no lijepo bi bilo da se još netko popeo na postolje. Pružili smo dobre mečeve i jako smo zadovoljni načinom na koji smo ušli u novu 2026. godinu”, poručuju iz kluba.

Turnir je poslužio i kao posljednja provjera pred Europskim prvenstvom, na kojem će Katja Braica predstavljati Hrvatsku u kategoriji juniorki do 59 kilograma. Nakon perioda fokusiranog na fizičku pripremu, karatisti se vraćaju intenzivnom treningu jer ih sredinom veljače očekuje Svjetska liga u Fujairahu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Nastavite čitati

Sport

PTSK USPON organizira Velikogorički KUP! Evo do kada se natjecatelji mogu prijaviti

Objavljeno

prije 2 dana

na

20. siječnja 2026.

Objavio/la

U subotu, 7. veljače, PTSK Uspon Velika Gorica organizira Velikogorički KUP u Gradskoj sportskoj dvorani na Rakarskoj, s početkom u 10 sati, uz pokroviteljstvo Parasportskog saveza Zagrebačke županije.

Natjecanje će se odvijati u dvije kategorije. Prva je rezervirana za sportaše u kolicima (kategorija 1 – 5), dok je druga otvorena za stojeće igrače i igrače u kolicima (kategorija 1 – 11) do navršene 23. godine. Mečevi će se igrati na tri dobivena seta, a sustav natjecanja bit će prilagođen broju prijavljenih sudionika kako bi se osigurala što kvalitetnija i pravednija borba za medalje.

Organizatori najavljuju prigodne nagrade za najbolje, a klubovi svoje natjecatelje mogu prijaviti najkasnije do 5. veljače putem e-maila na [email protected] ili na broj telefona 098/9802956.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Gorica dominira u konkurenciji mlađih pionira, kod pionira Ban Jelačić 1 u vodstvu ispred Kurilovca

Objavljeno

prije 2 dana

na

20. siječnja 2026.

Objavio/la

Natjecanje 19.velikogoričke malonogometne lige 2025./2026. u organizaciji Zajednice sportskih udruga Velike Gorice i pokroviteljstva Nogometnog saveza Velika Gorica nastavljeno je utakmicama 07. kola na terenu s umjetnom travom u SC Panadić Sport prošle subote (17.01.2026.).

Velika Gorica, 17.01.2026. 19.velikogorièka malonogometna liga-07.kolo. Foto: David Joliæ/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.01.2026. 19.velikogorièka malonogometna liga-07.kolo. Foto: David Joliæ/cityportal.hr

Nije bilo iznenađujućih rezultata u konkurenciji mlađih pionira odnosno pionira, jer su vodeće ekipe izborile nove pobjede. Gorica je u konkurenciji mlađih pionira izborila i sedmu pobjedu za vodstvo, na 2. mjestu prati je Buna s pobjedom manje. Vodeći dvojac u konkurenciji pionira, Ban Jelačić 1 i Kurilovec , novim pobjedama su dodatno potvrdili svoju nadmoć u ovoj kategoriji.

Velika Gorica, 17.01.2026. 19.velikogorička malonogometna liga-07.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.01.2026. 19.velikogorička malonogometna liga-07.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Liga je organizirana za četiri dobna uzrasta: prstići, početnici, mlađi pioniri i pioniri. Prijavljene su ukupno 44 ekipe: prstići 12, početnici 14 (7+7), mlađi pioniri 10 i pioniri 8 ekipa. Utakmice se igraju sa sastavima 5+1 igrač na terenu, u trajanju od 1×30 minuta. Voditelji Lige: Zlatko Petrac i Stjepan Petrac.

Velika Gorica, 17.01.2026. 19.velikogorička malonogometna liga-07.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.01.2026. 19.velikogorička malonogometna liga-07.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Liga se nastavlja u uobičajenim terminima, u subotu, 24. siječnja 2026. godine.

Galerija fotografija

19.velikogorička malonogometna liga 2025./2026., 07. kolo

Mlađi pioniri – 07.kolo (17.01.2026.):  Gradići – Velika Mlaka 1947 2:4, Kurilovec – Gorica 0:2, Mraclin – Ban Jelačić 7:1, Polet – Vatrogasac 0:4, Mladost – Buna 0:2. Poredak: 1. Gorica (7 7 0 0 41:5 21), 2. Buna (7 6 0 1 19:6 18), 3. Mraclin (7 5 0 2 32:12 15), 4. Velika Mlaka 1947 (7 5 0 2 21:11 15), 5. Vatrogasac (7 3 1 3 17:24 10), 6. Gradići (7 3 0 4 11:16 9), 7. Polet (7 2 0 5 12:27 6), 8. Kurilovec (7 1 1 5 8:24 4), 9. Ban Jelačić 7 1 0 6 8:27 3), 10. Mladost (7 0 2 5 4:14 2).

Pioniri – 07. kolo (17.01.2026.): Vatrogasac – Ban Jelačić 1 1:5, Lomnica – Ban Jelačić 2 2:1, Mladost – Kurilovec 0:1, Mraclin – Buna 1:1. Poredak: 1. Ban Jelačić 1 (7 6 1 0 21:3 19), 2. Kurilovec (7 6 0 1 25:4 18), 3. Mraclin (7 4 1 2 9:5 13), 4. Vatrogasac (7 4 0 3 18:14 12), 5. Buna (7 2 3 2 8:9 9), 6. Mladost (7 1 0 6 5:13 3), 7. Lomnica (7 2 0 5 7:29 3), 8. Ban Jelačić 2 (7 0 1 6 2:18 1).

Prstići – 07. kolo (17.01.2026.): Gradići – Velika Mlaka 1947 0:2, Klas – Gorica 0:8, Kurilovec – Dinamo Hidrel 1:5, Lukavec – Buna 0:9, Mladost –Vatrogasac 1:12, Polet – Turopolje 0:1. Početnici B – 07. kolo (17.01.2026.): Lukavec – Klas 2:1, Mraclin – Gorica 03 5:0, Vatrogasac – Buna 1:4, Kurilovec slobodni. Početnici A – 07.kolo (17.01.2026.): Mladost – Gorica 0:1, Polet – Dinamo Hidrel 1:0, Velika Mlaka 1947 – Ban Jelačić 0:3, Gradići slobodni.

Nastavite čitati

Sport

Uspješan početak sezone za AK Maraton Velika Gorica – Dva zlata i dva srebra

U prvom kolu Premier atletske lige Maraton VG je pokazao širinu i kvalitetu kroz odlične rezultate u gotovo svim kategorijama.

Objavljeno

prije 3 dana

na

19. siječnja 2026.

Objavio/la

Foto: AK Maraton VG/FB

Atletičari AK Maraton Velika Gorica uspješno su započeli novu sezonu Premier atletske lige nastupom na prvom kolu održanom u Zagrebu u nedjelju, 18. siječnja 2026. godine. Gorički klub kući se vratio s dvije pobjede, dva druga mjesta i nizom osobnih rekorda.

Najistaknutiji rezultat ostvarila je limačica Neli Komljenović (2016.), koja je slavila na 800 metara s vremenom 2:39,16, ujedno i najboljim rezultatom te discipline u ukupnom poretku natjecanja. U kategoriji mlađih limača pobjedu je upisao Patrik Buntak (2017.), koji je bio najbrži na 60 metara s 9,64 sekunde. Na postolje su se još popeli Marta Marinčić (2017.), druga u skoku u dalj (3,00 m) među mladim limačicama, te Luka Nikšić (2017.), koji je zauzeo drugo mjesto na 60 metara u istoj dobnoj skupini s vremenom 10,05 sekundi.

Uz medalje, zapažene su i brojne druge izvedbe članova kluba. U konkurenciji limača na 60 metara nastupili su Rafael Mirenić (9,96 s), Luka Đurić (10,37 s), Emanuel Žagar (10,59 s) i Noa Šimičić (10,83 s), dok je Matej Marinčić (2015.) bio peti na 800 metara (3:04,63). U mlađim kategorijama nastupili su i Maxim Šimek (60 m), Ana Bedeković i Mihaela Mirenić (60 m), pri čemu je Bedeković istrčala osobni rekord. Kod mlađih kadeta Mateo Đurić zauzeo je peto mjesto u bacanju kugle (5,63 m, PB), dok su kadeti Leo Žagar i Denis Kujundžić istrčali osobne rekorde na 300 metara.

Među kadetkinjama je osobni rekord ostvarila Vita Pilerlić na 1500 metara, a u seniorskoj konkurenciji dobre nastupe upisale su Tea Stojaković (60 m) te Nika, Katarina i Iva Jurić na 400 metara, pri čemu su prve dvije također postavile osobne rekorde.

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno