Sport

VIDEO Rajko izbliza: ‘Nemoguć sam kad gubim. Srećom, to se ne događa često…’

Novi trener Gorice Rajko Vidović predstavio se javnosti kroz gostovanje na klupskom YouTube kanalu, a tom je prilikom ispričao cijeli niz detalja o svojoj igračkoj i trenerskoj karijeri, ali i privatnom životu…

Objavljeno

prije 1 godina

28. ožujka 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Usporedno s prvim informacijama koje su se probile u eter i ponudile njegovo ime kao novu opciju za novog trenera Gorice, pojavilo se i pitanje koje nekako i pripada našem folkloru: “Tko je sad taj?” Budući da je čovjek o kojem pričamo Rajko Vidović, takvo pitanje postavljali su svi osim okorjelih nogometnih zaljubljenika, ali i ljubitelja HNL-a iz nekih ranijih vremena.

Za sve osim njih, evo tko je Rajko Vidović, deveti trener u prvoligaškoj povijesti HNK Gorice…

Rajko Vidović krenuo je iz rodnih Zavidovića, u središnjoj Bosni, put ga je preko izbjeglištva i nogometnog odrastanja vodio prvo do Njemačke, pa onda i čakovečkog Međimurja, natrag u BiH, odnosno u Kiseljak. Tu su ga negdje vidjeli i ljudi iz Rijeke, koja je 2002. ponudila 27-godišnjem Rajku šansu u HNL-u.

– Nakon dobre sezone u Premijer ligi imao sam ponude Sarajeva i Željezničara, ali tad se javila Rijeka i odabrao sam taj put. Prva godina na kultnoj Kantridi nije bila osobita, pa sam otišao u Kamen Ingrad, zatim se vratio u Rijeku, a 2004. potpisao za NK Zagreb. Bio sam tamo dvije i pol godine, pamtim to razdoblje samo po lijepome, iako nije završilo lijepo – ukratko prepričava prvi dio svoje igračke priče Vidović, kojeg HNL romantici smatraju i ikonom, igračem koji se pamti, jer nije spadao u velike igrače, a opet se nekako izdvajao borbenošću, željom…

– Nisam bio neki veliki strijelac, više sam bio radni napadač, tako da sam sezone završavao s nekih sedam-osam golova, ali pomagao sam momčadima na druge načine. Osim prve godine u Rijeci i u Kamen Ingradu, gdje su uz mene bili Joško Popović, Zoran Zekić i takvi igrači, svugdje sam bio standardan, svugdje sam igrao – ističe Rajko.

U vrijeme kad je došao u Kamen Ingrad, još jednu romantičnu HNL postaju, Vidović je upoznao i Sergeja Jakirovića, s kojim je igrao i u Zagrebu, a nekoliko godina nakon upoznavanja bio mu je i kum na vjenčanju!

– Pitaj ga u čemu je spavao na pripremama u Medulinu kod Mile Petkovića… – glasila je Jakirova instrukcija kad je zamoljen da pomogne sa zajedničkim anegdotama.

– Da, pamtim to, kako ne – sa smiješkom odgovara Rajko.

– Kod Mile u Zagrebu imali smo četiri treninga na dan na pripremama! Prvi dan-dva još nekako i izdržiš, ali poslije toga smo promijenili metodu. Nakon treninga bih se otuširao, odmah obukao za sljedeći trening i tako se bacio u krevet, da uspijem barem malo odspavati… I kad sat zazvoni, dižeš se i ideš ravno na trening! Tad smo mislili da čovjek nije normalan, ali te sezone smo doslovno letjeli terenom, pet puta smo dobili Dinamo, triput Hajduk…

Epizoda u Zagrebu završila je neslavno, a i to je imalo veze s kumom Jakirom. Došlo je do problema između njega i predsjednika Medića, Vidović je stao na prijateljevu stranu i završio u – juniorima. Trenirao je tako s 32 godine sa Zagrebovim nadama i čekao bolje dane, koji su stigli nakon poziva iz Kine.

– Zove me menadžer i kaže: “Slušaj, ovi kažu da im se sviđaš, da ćeš biti kapetan!” Ja mu odgovaram da me nije briga za nikakvog kapetana, daj samo da potpišem, da se maknem iz Zagreba… I potpišem, dođem tamo, dobijem traku i odradim jako dobru sezonu, ali tad sam se odlučio vratiti kući – pamti Vidović.

Vratio se u zaprešićki Inker, a zatim i u tada drugoligašku Lokomotivu, u kojoj se okupila hrpa talentiranih klinaca poput Pivarića, Antolića, Barbarića, Tomečaka i ostalih, a vodila su ih dva “starca” na kraju karijere. Rajko Vidović i – Željko Sopić!

– Već tad smo bili sigurni da će ti dečki napraviti velike karijere i jako mi je drago što je tako ispalo, što smo im nas dvojica mogli barem malo pomoći. Jedini je problem što su nas ljudi znali često zamijeniti, ali samo zbog frizure, ne zbog igračkih kvaliteta, jer Željko je bio puno ozbiljniji igrač od mene – sa smiješkom priča trener Gorice.

Godinu dana, u poznim igračkim godinama, odradio je čak i u dalekom Vijetnamu, u nogometnoj egzotici, ali i u državi koju bi, kaže, svakom igraču preporučio. Vratio se zbog puknuća križnih ligamenata, ali i željan obitelji, djece…

Igračka karijera završila je, opet na poziv kuma Jakira, u trećeligašu iz Dugog Sela. Tamo je i preuzeo juniore, i to nakon što je Jakir otišao u Sesvete, bio je i pomoćnik Milivoju Bračunu, a zatim i samostalno vodio prvu momčad. Put ga je nakon toga vodio u Lučko, Trnje, Sesvete i na kraju u Kustošiju, s kojom je baš planirao povratak u drugi rang.

– Nakon utakmice protiv Hajduka nazvao me Mario Brkljača i moram priznati da na prvu nisam toliko ozbiljno shvatio cijelu tu priču. Imao sam ugovor s Kustošijom, imao sam dogovor s Andyjem Barom i Vladom Babićem, i zato je moj odgovor bio da se u slučaju da dođe to toga svakako prvo jave njima. Dan poslije nazvao me Bara i rekao da je sve na meni, da razumije ako želim napredovati i da mi neće stajati na putu. Hvala ljudima iz Kustošije na tome, jer bila je ovo prilika koja se ne ukazuje baš svaki dan – opisuje Rajko dane velike promjene u svom životu.

Goricu je, naravno, gledao redovito, često je i dolazio na utakmice, sjedio na tribinama, ne znajući da će dobiti priliku voditi te dečke. I jako je dobro znao gdje dolazi.

– Imao sam ove sezone dva poziv iz prvoligaša, ali promijenio sam da u tom klubu ne bih mogao napraviti pomake. Kad se otvorila opcije u Gorici, to ni u jednom trenutku nije bilo tako. Da ne vjerujem da ne mogu napraviti dobre stvari ovdje, da ne vjerujem u sebe i svoj rad, ne bih ni ovo prihvaćao, bez obzira što se radi o prvoj ligi – tvrdi Vidović.

Odmah je krenuo raditi jako, već drugog dana svog mandata zakazao je dva treninga, vrlo brzo odradio i neslužbeni debi u prijateljskom ogledu s Mariborom, a kroz sve to provlačio i puno razgovora.

– Oni koji me poznaju da sam jako zahtjevan kao trener, da mi je jako bitno kako igrači rade na treningu i na utakmici, kakav im je pristup. Kakav si na treningu, takav ćeš biti i na utakmici, zato nema i ne smije biti šparanja, a dečki to jako dobro odrađuju i zadovoljan sam – govori trener Vidović.

Njegovi bivši igrači odreda ga jako cijene i poštuju, a to će reći da uspijeva pronaći balans između “prijateljstva”, odnosno prisnog odnosa s igračima i onoga što se radi na terenu.

– Ja sam za svog igrača na raspolaganju 24 sata. Ako mogu pomoći i s privatnim problemom, tu sam, ali kad je teren u pitanju… Prvo meni leti glava! I zato jasno postavljam zahtjeve i ciljeve pred igrača, a tu nema popusta. Kad izađemo s terena, to je druga priča. Moramo biti svjesni da ovisimo jedni o drugima, da svatko mora nositi svoj dio odgovornosti, a ne da smo si mi dobri, a ti mi se šetaš po terenu… E, toga nema. Ako daješ sve od sebe na terenu, lave ti igraš, ako ne… – zastao je Vidović, jer nastavak i nije bio potreban.

I sve te misli, sve ideje i nacrte, Rajko Vidović sabire na svom posebnome mjestu. U sobici na katu dvoetažnog stana u Sesvetama ima svoj kutak, u koji ne zalazi ni supruga Josipa, ni kćerke Laura i Kjara, kao ni sin Luka, i sam nogometaš.

– Dobar je, zanimljiv igrač, igra lijevog beka ili krila… I nije baš na tatu, čini mi se da je talent za nogomet povukao s mamine strane, jer ja tehnički baš i nisam bio nešto, a on je jako dobar. Iako, kad sam mu u onih par utakmica u Trnju bio trener, znao je biti i na klupi – sa smiješkom kaže Rajko i završava:

– Moja obitelj jako mi je važna, velika su mi potpora, a pogotovo sve to prati sin. Mali je znao više detalja o igračima Gorice nego ja… Ali obitelj me jako dobro poznaje kad je nogomet u pitanju. Već kad me vide na parkingu ispred zgrade znaju jesam li pobijedio ili izgubio. Kad pobijedim, sve može, sve je dozvoljeno. Kad izgubim, treba mi neko vrijeme da se posložim. Zatvorim se u svoju sobicu, pogledam utakmicu dvaput zaredom, analiziram, razmišljam… Srećom, moram reći da mi se dosad nije često događalo da gubim.

A ništa, neka se onda tako i nastavi…

Sport

FOTO Lazina pobijedila Pešćenicu i potvrdila vodeću poziciju

Objavljeno

prije 22 sata

30. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Utakmicama 6. kola (nedjelja, 29.06.2025.) na igralištu u Okuju nastavljena je 11. Malonogometna liga Turopolja i Posavine.

Okuje, 29.06.2025. 11.MNT Turopolja i Posavine-06.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Okuje, 29.06.2025. 11.MNT Turopolja i Posavine-06.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Lazina je u derbiju kola glatkom 3:0 pobjedom protiv Pešćenice potvrdila vodeću poziciju i zasad ostaje jedina momčad bez poraza. Derbi je s dva gola u prvom poluvremenu odlučio Patrik Đurašić, koji je već u 3.minuti projektilom s desne strane neobranjivo pogodio suprotne rašlje za vodstvo 1:0. Drugi pogodak Đurašić je postigao snažnim udarcem iz blizine po sredini vrata za 2:0.

Okuje, 29.06.2025. 11.MNT Turopolja i Posavine-06.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Okuje, 29.06.2025. 11.MNT Turopolja i Posavine-06.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon promjene strana Pešćenica je igrala bolje, ipak nije uspjela smanjiti zaostatak i učiniti utakmicu otvorenom. Poraz je bio neizbježan kada su pogodili svoja vrata za 0:3!

Okuje, 29.06.2025. 11.MNT Turopolja i Posavine-06.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Okuje, 29.06.2025. 11.MNT Turopolja i Posavine-06.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Poljana Čička je minimalnom pobjedom (1:0) protiv Drnka zadržala 2. mjesto u trenutačnom poretku. Okuje je pobjedom 2:0 na domaćem terenu opet izborilo mjesto u vodećem kvartetu.

Okuje, 29.06.2025. 11.MNT Turopolja i Posavine-06.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Okuje, 29.06.2025. 11.MNT Turopolja i Posavine-06.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Liga nastavlja sljedećeg vikenda s Kup natjecanjem u Turopolju (nedjelja, 06.07.2025., početak u 16 sati).

Galerija fotografija

11.Malonogometna liga Turopolja i Posavine 2025 – 06. kolo

Rezultati 06. kola (Okuje, 29.06.2025.): Pešćenica – Lazina 0:3, Ribnica – Okuje 0:2, Poljana Čička – Drnek 1:0, Mraclin – Rakitovec 2:1, Jagodno – Novo Čiče 1:1, Kuče – Turopolje 2:0.

Rezultati 05. kola (Jagodno, 28.06.2025.): Turopolje – Jagodno 1:2, Kuče – Pešćenica 2:3, Novo Čiče – Mraclin 0:1, Drnek – Ribnica 3:1, Okuje – Lazina 1:6, Rakitovec – Poljana Čička 1:10.

Redoslijed: 1. Lazina 16 (6 5 1 0 26:6), 2. Poljana Čička 15 (6 5 0 1 22:5), 3. Kuče 15 (6 5 0 1 22:8), 4. Okuje 12 (6 4 0 2 15:11), 5. Pešćenica 12 (6 4 0 2 9:7), 6. Mraclin 10 (6 3 1 2 7:9), 7. Drnek 9 (6 3 0 3 8:7), 8. Ribnica 6 (6 2 0 4 14:19), 9. Jagodno 4 (6 1 1 4 4:14), 10. Rakitovec 3 (6 1 0 5 11:36), 11. Novo Čiče 2 (6 0 2 4 3:12), 12. Turopolje 1 (6 0 1 5 8:15).

Najbolji strijelci nakon 6. kola: 7 golova – Šutalo (Kuče), Žugaj (Lazina), V.Hemen (Poljana Čička); 6 golova – Milatović (Kuče), Sudar (Ribnica), Lozić (Turopolje); 4 gola – M.Ivančić (Pešćenica), Žarina (Drnek), L.Roginić, Slivak, P.Đurašić (Ribnica), Saraf (Kuče), …

Nastavite čitati

Sport

FOTO Radovi u tijeku: Naziru se obrisi kampa HNS-a u nastajanju…

Nakon što je gradilište pripremljeno, na lokaciji uz Aveniju Pape Ivana Pavla II. počeo je nicati budući kamp HNS-a. Dio posla već je odrađen, a napredak se očekuje iz dana u dan, jer radovi neće stajati…

Objavljeno

prije 23 sata

30. lipnja 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Dva i pol mjeseca prošla su od trenutka kad su premijer Plenković, župan Kožić, gradonačelnik Ačkar i predsjednik HNS-a Kustić svečano otvorili radove na budućem kampu HNS-a u Velikoj Gorici. Bio je to glamurozan trenutak, uz svitu uvaženih gostiju, ali odmah je bilo jasno da je puno važnije ono što će se događati nakon što se uglednici raziđu.

Kad se to i dogodilo, počeli su radovi! U obliku u kojem to nalažu građevinski uzusi, u ritmu koji bi iz naše “navijačke” perspektive možda mogao biti za nijansu brži, ali važno je da se radi. Dugo smo čekali bagere, kao garanciju da cijela priča neće i ovoga puta neslavno propasti, a sad smo već i odmaknuli od te faze. Na križanju Avenije Pape Ivana Pavla II. i zaobilaznice odavno je kompletna mašinerija, kranovi, ljudstvo…

A kad je tako, vrlo brzo se mogu naslutiti i obrisi onoga što bismo trebali dobiti tamo negdje u proljeće 2027. godine. Za početak su napravljeni prilazi gradilištu, uz prigodnu oznaku da je skretanje desno dozvoljeno samo za vozila gradilišta, a kad je i to odrađeno, moglo se krenuti i u konkretnije radove.

Tako se danas, sedamdeset i nešto dana od onog ekskluzivnog okupljanja, jasno može vidjeti na kojem će mjestu biti tribine s popratnim sadržajima, gdje će niknuti glavna upravna zgrada, ali i gdje će se smjestiti igrališta. Zainteresirani Velikogoričani koji prolaze tim putem iz dana u dan mogu pratiti kako se gradilište mijenja, kako radovi napreduju, a to će se nastaviti događati i u ljetnim mjesecima. U teškim uvjetima, po velikim vrućinama, ali nema stajanja…

Znalo je u pojedinim trenucima gradilištem “operirati” svega nekoliko radnika, zato se i činilo da sve to skupa može ići i kudikamo brže, no očito sve ima svoje faze u ovakvom projektu. Pa smo pri našem posljednjem obilasku gradilišta naišli na dvadesetak građevinaca, lako uočljivih zahvaljujući narančastim prslucima, ali i kacigama, pod kojima nije lako preživljavati ove vruće dane.

U svakom slučaju, kamp raste i napreduje, a radovi bi se trebali i dodatno intenzivirati tijekom jeseni. Kako možemo doznati, sve zasad ide po planu, pa imamo pravo nadati se da ćemo u predviđenom roku imati tri igrališta, upravnu zgradu, veliki skladišni prostor… Pratit ćemo radove, naravno, i dalje…

Nastavite čitati

Sport

SVJETSKA LIGA Franka Jerkin osvojila povijesnu klupsku medalju!

U konkurenciji više od 3.200 natjecatelja iz čak 78 zemalja svijeta, Karate klub Velika Gorica iz Poreča se vratio s broncom.

Objavljeno

prije 1 dan

30. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Najprestižnije karate natjecanje za mlađe uzraste – Svjetska liga mladih (Youth League) pod okriljem Svjetske karate federacije, u Poreču je okupilo više od 3.200 natjecatelja iz čak 78 zemalja svijeta, među kojima su nastupali i naši gorički karatisti, njih 11 u svim dobnim kategorijama.

Inače, ovo je jedan od pet najjačih turnira, namijenjenih dobnim kategorijama mlađih kadeta do mlađih seniora.

Katja Braica, koja iz godine u godinu na turnirima Youth League bilježi odlične nastupe, ovoga puta je završila na visokom 9. mjestu, a do 2. i 3. kola došli su i Vito Hulina te Ema Jukić, no njihovi protivnici u nastavku nisu uspjeli doći do završnice, pa tako nisu imali mogućnost za repasaž.

Povijesni trenutak imala je Franka Jerkin, koja je u kategoriji U14 -47 kg osvojila broncu – prvu medalju kluba na Svjetskoj ligi mladih!

Franka je tijekom cijelog natjecanja pokazala iznimnu tehničku i taktičku zrelost, mirnoću i borbenost, a njezin put do odličja bio je impresivan, pobijedivši suparnice iz Irske, Francuske, Italije i Hrvatske, zatim gubi od Njemačke, te pobjeđuje Ukrajinu u repasažu za broncu.

Ovim velikim rezultatom Karate klub Velika Gorica uspješno je zaključio sezonu i odlazi na zasluženi ljetni odmor. Fokus sada seli na pripreme za izborne turnire za Europsko prvenstvo, koji počinju već u rujnu.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Ilba Graditeljstvo pobjednik 10. Memorijala Nikole Gmižića u Poljani Čičkoj

Objavljeno

prije 1 dan

30. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Ilba Graditeljstvo pobjednik je 10. memorijalnog malonogometnog turnira Nikole Gmižića u Poljani Čičkoj, koji je organizirala Udruga mladih Frajer i DVD Čička Poljana. Na turniru je sudjelovalo 15 ekipa, koje su prvo igrale u pet eliminacijskih skupina po 3 ekipe.