Sport
VIDEO Rajko izbliza: ‘Nemoguć sam kad gubim. Srećom, to se ne događa često…’
Novi trener Gorice Rajko Vidović predstavio se javnosti kroz gostovanje na klupskom YouTube kanalu, a tom je prilikom ispričao cijeli niz detalja o svojoj igračkoj i trenerskoj karijeri, ali i privatnom životu…
Usporedno s prvim informacijama koje su se probile u eter i ponudile njegovo ime kao novu opciju za novog trenera Gorice, pojavilo se i pitanje koje nekako i pripada našem folkloru: “Tko je sad taj?” Budući da je čovjek o kojem pričamo Rajko Vidović, takvo pitanje postavljali su svi osim okorjelih nogometnih zaljubljenika, ali i ljubitelja HNL-a iz nekih ranijih vremena.
Za sve osim njih, evo tko je Rajko Vidović, deveti trener u prvoligaškoj povijesti HNK Gorice…
Rajko Vidović krenuo je iz rodnih Zavidovića, u središnjoj Bosni, put ga je preko izbjeglištva i nogometnog odrastanja vodio prvo do Njemačke, pa onda i čakovečkog Međimurja, natrag u BiH, odnosno u Kiseljak. Tu su ga negdje vidjeli i ljudi iz Rijeke, koja je 2002. ponudila 27-godišnjem Rajku šansu u HNL-u.
– Nakon dobre sezone u Premijer ligi imao sam ponude Sarajeva i Željezničara, ali tad se javila Rijeka i odabrao sam taj put. Prva godina na kultnoj Kantridi nije bila osobita, pa sam otišao u Kamen Ingrad, zatim se vratio u Rijeku, a 2004. potpisao za NK Zagreb. Bio sam tamo dvije i pol godine, pamtim to razdoblje samo po lijepome, iako nije završilo lijepo – ukratko prepričava prvi dio svoje igračke priče Vidović, kojeg HNL romantici smatraju i ikonom, igračem koji se pamti, jer nije spadao u velike igrače, a opet se nekako izdvajao borbenošću, željom…
– Nisam bio neki veliki strijelac, više sam bio radni napadač, tako da sam sezone završavao s nekih sedam-osam golova, ali pomagao sam momčadima na druge načine. Osim prve godine u Rijeci i u Kamen Ingradu, gdje su uz mene bili Joško Popović, Zoran Zekić i takvi igrači, svugdje sam bio standardan, svugdje sam igrao – ističe Rajko.
U vrijeme kad je došao u Kamen Ingrad, još jednu romantičnu HNL postaju, Vidović je upoznao i Sergeja Jakirovića, s kojim je igrao i u Zagrebu, a nekoliko godina nakon upoznavanja bio mu je i kum na vjenčanju!
– Pitaj ga u čemu je spavao na pripremama u Medulinu kod Mile Petkovića… – glasila je Jakirova instrukcija kad je zamoljen da pomogne sa zajedničkim anegdotama.
– Da, pamtim to, kako ne – sa smiješkom odgovara Rajko.
– Kod Mile u Zagrebu imali smo četiri treninga na dan na pripremama! Prvi dan-dva još nekako i izdržiš, ali poslije toga smo promijenili metodu. Nakon treninga bih se otuširao, odmah obukao za sljedeći trening i tako se bacio u krevet, da uspijem barem malo odspavati… I kad sat zazvoni, dižeš se i ideš ravno na trening! Tad smo mislili da čovjek nije normalan, ali te sezone smo doslovno letjeli terenom, pet puta smo dobili Dinamo, triput Hajduk…
Epizoda u Zagrebu završila je neslavno, a i to je imalo veze s kumom Jakirom. Došlo je do problema između njega i predsjednika Medića, Vidović je stao na prijateljevu stranu i završio u – juniorima. Trenirao je tako s 32 godine sa Zagrebovim nadama i čekao bolje dane, koji su stigli nakon poziva iz Kine.
– Zove me menadžer i kaže: “Slušaj, ovi kažu da im se sviđaš, da ćeš biti kapetan!” Ja mu odgovaram da me nije briga za nikakvog kapetana, daj samo da potpišem, da se maknem iz Zagreba… I potpišem, dođem tamo, dobijem traku i odradim jako dobru sezonu, ali tad sam se odlučio vratiti kući – pamti Vidović.
Vratio se u zaprešićki Inker, a zatim i u tada drugoligašku Lokomotivu, u kojoj se okupila hrpa talentiranih klinaca poput Pivarića, Antolića, Barbarića, Tomečaka i ostalih, a vodila su ih dva “starca” na kraju karijere. Rajko Vidović i – Željko Sopić!
– Već tad smo bili sigurni da će ti dečki napraviti velike karijere i jako mi je drago što je tako ispalo, što smo im nas dvojica mogli barem malo pomoći. Jedini je problem što su nas ljudi znali često zamijeniti, ali samo zbog frizure, ne zbog igračkih kvaliteta, jer Željko je bio puno ozbiljniji igrač od mene – sa smiješkom priča trener Gorice.
Godinu dana, u poznim igračkim godinama, odradio je čak i u dalekom Vijetnamu, u nogometnoj egzotici, ali i u državi koju bi, kaže, svakom igraču preporučio. Vratio se zbog puknuća križnih ligamenata, ali i željan obitelji, djece…
Igračka karijera završila je, opet na poziv kuma Jakira, u trećeligašu iz Dugog Sela. Tamo je i preuzeo juniore, i to nakon što je Jakir otišao u Sesvete, bio je i pomoćnik Milivoju Bračunu, a zatim i samostalno vodio prvu momčad. Put ga je nakon toga vodio u Lučko, Trnje, Sesvete i na kraju u Kustošiju, s kojom je baš planirao povratak u drugi rang.
– Nakon utakmice protiv Hajduka nazvao me Mario Brkljača i moram priznati da na prvu nisam toliko ozbiljno shvatio cijelu tu priču. Imao sam ugovor s Kustošijom, imao sam dogovor s Andyjem Barom i Vladom Babićem, i zato je moj odgovor bio da se u slučaju da dođe to toga svakako prvo jave njima. Dan poslije nazvao me Bara i rekao da je sve na meni, da razumije ako želim napredovati i da mi neće stajati na putu. Hvala ljudima iz Kustošije na tome, jer bila je ovo prilika koja se ne ukazuje baš svaki dan – opisuje Rajko dane velike promjene u svom životu.
Goricu je, naravno, gledao redovito, često je i dolazio na utakmice, sjedio na tribinama, ne znajući da će dobiti priliku voditi te dečke. I jako je dobro znao gdje dolazi.
– Imao sam ove sezone dva poziv iz prvoligaša, ali promijenio sam da u tom klubu ne bih mogao napraviti pomake. Kad se otvorila opcije u Gorici, to ni u jednom trenutku nije bilo tako. Da ne vjerujem da ne mogu napraviti dobre stvari ovdje, da ne vjerujem u sebe i svoj rad, ne bih ni ovo prihvaćao, bez obzira što se radi o prvoj ligi – tvrdi Vidović.
Odmah je krenuo raditi jako, već drugog dana svog mandata zakazao je dva treninga, vrlo brzo odradio i neslužbeni debi u prijateljskom ogledu s Mariborom, a kroz sve to provlačio i puno razgovora.
– Oni koji me poznaju da sam jako zahtjevan kao trener, da mi je jako bitno kako igrači rade na treningu i na utakmici, kakav im je pristup. Kakav si na treningu, takav ćeš biti i na utakmici, zato nema i ne smije biti šparanja, a dečki to jako dobro odrađuju i zadovoljan sam – govori trener Vidović.
Njegovi bivši igrači odreda ga jako cijene i poštuju, a to će reći da uspijeva pronaći balans između “prijateljstva”, odnosno prisnog odnosa s igračima i onoga što se radi na terenu.
– Ja sam za svog igrača na raspolaganju 24 sata. Ako mogu pomoći i s privatnim problemom, tu sam, ali kad je teren u pitanju… Prvo meni leti glava! I zato jasno postavljam zahtjeve i ciljeve pred igrača, a tu nema popusta. Kad izađemo s terena, to je druga priča. Moramo biti svjesni da ovisimo jedni o drugima, da svatko mora nositi svoj dio odgovornosti, a ne da smo si mi dobri, a ti mi se šetaš po terenu… E, toga nema. Ako daješ sve od sebe na terenu, lave ti igraš, ako ne… – zastao je Vidović, jer nastavak i nije bio potreban.
I sve te misli, sve ideje i nacrte, Rajko Vidović sabire na svom posebnome mjestu. U sobici na katu dvoetažnog stana u Sesvetama ima svoj kutak, u koji ne zalazi ni supruga Josipa, ni kćerke Laura i Kjara, kao ni sin Luka, i sam nogometaš.
– Dobar je, zanimljiv igrač, igra lijevog beka ili krila… I nije baš na tatu, čini mi se da je talent za nogomet povukao s mamine strane, jer ja tehnički baš i nisam bio nešto, a on je jako dobar. Iako, kad sam mu u onih par utakmica u Trnju bio trener, znao je biti i na klupi – sa smiješkom kaže Rajko i završava:
– Moja obitelj jako mi je važna, velika su mi potpora, a pogotovo sve to prati sin. Mali je znao više detalja o igračima Gorice nego ja… Ali obitelj me jako dobro poznaje kad je nogomet u pitanju. Već kad me vide na parkingu ispred zgrade znaju jesam li pobijedio ili izgubio. Kad pobijedim, sve može, sve je dozvoljeno. Kad izgubim, treba mi neko vrijeme da se posložim. Zatvorim se u svoju sobicu, pogledam utakmicu dvaput zaredom, analiziram, razmišljam… Srećom, moram reći da mi se dosad nije često događalo da gubim.
A ništa, neka se onda tako i nastavi…
Utakmica 14. kola Druge županijske lige-Istok u Kobiliću između NK Vatrogasac i NK Gaj (Gaj) prekinuta je u 58. minuti nakon prekršaja i izazvane žestoke reakcije.
Kobilić, 12.04.2026. Druga ŽNL-Istok, 14.kolo: NK Vatrogasac – NK Gaj 3:0, prekid u 58. minuti. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kobilić, 12.04.2026. Druga ŽNL-Istok, 14.kolo: NK Vatrogasac – NK Gaj 3:0, prekid u 58. minuti. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kobilić, 12.04.2026. Druga ŽNL-Istok, 14.kolo: NK Vatrogasac – NK Gaj 3:0, prekid u 58. minuti. Foto: David Jolić/cityportal.hr
U službenom zapisniku, između ostalog, stoji: ”…U 58. minuti domaći igrač br.19, nakon opravdano dosuđenog prekršaja nad njim, snažno je udario nogom u predjelu stražnjice gostujućeg igrača koji je napravio prekršaj i koji je nakon istog završio na travi u poluležećem položaju. Odmah nakon toga nastao je stampedo u šprintu po terenu svih igrača i vratara obje momčadi, a naročito gostujućih igrača prema domaćem igraču br.19. U par sekundi, na malom prostoru su se našli gotovo svi igrači obje momčadi te su na kraju završili na ogradi središnjeg zapadnog dijela terena gdje je došlo do generalnog međusobnog guranja, navlačenja za dresove, razdvajanja te vjerojatno i nekog međusobnog udaranja igrača u toj masi. Na navedeni dio terena su došli i redari domaćeg kluba s oznakama te i dio publike koja prema navodima sudaca nije ulazila u teren već je bila na ogradi s vanjske strane…U tom događanju najviše je stradao gostujući igrač br.9, kojem je kasnije pozlilo i kolima Hitne odvezen je na daljnje pretrage u KB Dubrava. Gostujući igrači su se međusobno konzultirali te definirali da ne mogu nastaviti utakmicu, jer su u stanju šoka zbog gore navedenih događanja i povukli se u svlačionicu.”
Galerija fotografija
Druga ŽNL – Istok 2025./2026., 14. kolo
NK Vatrogasac – NK Gaj (Gaj) 3:0 (2:0), prekid u 58. minuti
Kobilić. Stadion: ŠRC Kobilić. Gledatelja: 60. Nedjelja, 12.04.2026., 17 sati. Sudac: Tihomir Čunčić. Pomoćni suci: Davor Merkaš i Tihomir Bratković (svi Velika Gorica). Delegat: Zdenko Hrešć (Velika Gorica). Strijelac: 1:0 – Mijatović (15), 2:0 – Mijatović (37), 3:0 – Mijatović (49).
VATROGASAC: Grabović, Hrženjak (od 46. Jovanić), Haraminčić, Kovačević (od 46. Sukser), Lihtar, Vukadin, Berišić, Mijatović, Kirinić, Vodelšek, Wesseh. Trener: Kristijan Golub.
GAJ: Kuten (od 12. Medverec), Berko, F.Hren, Špekuljak, Benko, Gregoran, Čulina, Ma.Suša, Jovanović, Mi.Suša, M.Hren. Trener: Tomislav Biškupec.
Sport
Velikogorički “Paraatletski miting” donio osam državnih rekorda – donosimo sve rezultate
Okupilo se 144 natjecatelja iz 16 klubova, a uz jaku konkurenciju i 155 nastupa, dan je obilježila serija državnih rekorda i uspješni nastupi domaćih sportaša.
Sport
Prvi reketi županije: Četiri različita kupa i nekoliko medalja za goričke klince
Na terenima pokraj srednje škole odigrano je HTS-ovo županijsko prvenstvo, na kojem su sjajne rezultate zabilježili brojni domaći predstavnici
Ove je nedjelje na teniskim terenima pokraj srednje škole bilo vrlo živahno. Velikogorički klub iTeam VG bio je domaćin i organizator županijskog HTS-ova turnira za tenisačice i tenisače do 14 godina, turnira koji je okupio 38 natjecatelja iz osam klubova: TK Gorica (Sv. Križ Začretje), ŠK Ivanić, TK Karlovac, TK Samobor, TK Vrbovec, TK Movens te domaćin TK iTeam VG.
Boje našega kluba branilo je 15 mladih tenisačica: Eva Lukac, Kiara Brestovec, Nika Meštrović, Ana Đurašin, Leonarda Tomašković, Natali Medanović, Gabrijela Babić, Marta Zagorac, Maša Žužić, Mia Ćujo, Katja Marin, Jasna Pličanić, Vinka Antolović, Lucija Ešegović i Marta Kovačević. Uz njih, bilo je tu i osam tenisača: Stjepan Zagorac, Leo Ključević, Matej Mihelić, David Pohorelyi, Ivano Radočaj, Dominik Omazić, Jan Troha i Ivan Mikulčić.
Kvalifikacije su se igrale kroz deset skupina, u kojima je svatko išao na svakoga, nakon čega su se dobili plasmani. Pobjednici skupina igrali su “zlatni kut”, drugoplasirani “srebrni kup”, trećeplasirani “brončani kup”, a četvrtoplasirani “žuti kup”.
– Ovakav sustav natjecanja pokazao se jako dobrim, jer djeca odigraju prilično veliki broj mečeva na kojima stječu iskustva za turnire koji slijede – poručuju iz našega kluba, iz kojega su se imali i za pohvaliti rezultatima.
ZLATNI KUP
🏆1. mjesto – Stjepan Zagorac, TK ITeam VG
🥈2. mjesto – Eva Pelin, TK Gorica
🥉1/2 finale – Eva Palčić, Tenis Klub Samobor
🥉1/2 finale – Leo Ključević, TK iTeam VG
SREBRNI KUP
🏆1. mjesto – Matej Mihelić, TK iTeam VG
🥈2. mjesto – Mateo Parent, TK Karlovac
🥉1/2 finale – Samanta Kecerin, TK Movens
🥉1/2 finale – Evan Balen, TK Zaprešić
BRONČANI KUP
🏆1. mjesto – Tea Drobec, TK Gorica
🥈2. mjesto – Katja Marin, TK iTeam VG
🥉1/2 finale – Leonarda Tomašković, TK iTeam VG
🥉1/2 finale – Sara Križan, TK Vrbovec
ŽUTI KUP
🏆1. mjesto – Ana Đurašin, TK iTeam VG
🥈 2. mjesto – Marta Kovačević, TK iTeam VG
🥉1/2 finale – Maša Žužić, TK iTeam VG
🥉1/2 finale – Jasna Pličanić, TK iTeam VG
Sport
Obaranje ruke u muzeju! Gorički “vikinzi” kući se vratili s tri medalje
U Sinju, u Muzeju Sinjske alke, održano je Prvenstvo Hrvatske u obaranju ruke, na kojem je svoje predstavnike imao i velikogorički klub KOR Viking VG. Imao je predstavnike, a imao je i lijepe uspjehe…
Sport
U debelom minusu na Kvarneru: ‘Ovako se ne predstavlja svoj klub…’
Košarkaši Gorice doživjeli su težak poraz 108-72 u gostima kod DepoLink Škrljeva, čime su ozbiljno naljutili svoga trenera. U posljednjoj utakmici sezone Gorica će ugostiti Novi Zagreb u svojoj dvorani
-
Crna kronikaprije 2 danaDvostruka tragedija – žena skočila sa zgrade, u stanu pronađeno tijelo maloljetnice
-
HOTNEWSprije 4 danaVIDEO Sova je sletjela! U Veliku Goricu stigao KTC centar
-
CityLIGHTSprije 4 danaVIDEO Kraj smrada: Moderni pročistač donosi rješenje, prvi korisnici uskoro spojeni
-
Crna kronikaprije 3 danaProvala na gradilištu u Velikoj Gorici – ukrali kablove, alate i odvezli kombi