VIDEO Rajko izbliza: ‘Nemoguć sam kad gubim. Srećom, to se ne događa često…’
Novi trener Gorice Rajko Vidović predstavio se javnosti kroz gostovanje na klupskom YouTube kanalu, a tom je prilikom ispričao cijeli niz detalja o svojoj igračkoj i trenerskoj karijeri, ali i privatnom životu…
Usporedno s prvim informacijama koje su se probile u eter i ponudile njegovo ime kao novu opciju za novog trenera Gorice, pojavilo se i pitanje koje nekako i pripada našem folkloru: “Tko je sad taj?” Budući da je čovjek o kojem pričamo Rajko Vidović, takvo pitanje postavljali su svi osim okorjelih nogometnih zaljubljenika, ali i ljubitelja HNL-a iz nekih ranijih vremena.
Za sve osim njih, evo tko je Rajko Vidović, deveti trener u prvoligaškoj povijesti HNK Gorice…
Rajko Vidović krenuo je iz rodnih Zavidovića, u središnjoj Bosni, put ga je preko izbjeglištva i nogometnog odrastanja vodio prvo do Njemačke, pa onda i čakovečkog Međimurja, natrag u BiH, odnosno u Kiseljak. Tu su ga negdje vidjeli i ljudi iz Rijeke, koja je 2002. ponudila 27-godišnjem Rajku šansu u HNL-u.
– Nakon dobre sezone u Premijer ligi imao sam ponude Sarajeva i Željezničara, ali tad se javila Rijeka i odabrao sam taj put. Prva godina na kultnoj Kantridi nije bila osobita, pa sam otišao u Kamen Ingrad, zatim se vratio u Rijeku, a 2004. potpisao za NK Zagreb. Bio sam tamo dvije i pol godine, pamtim to razdoblje samo po lijepome, iako nije završilo lijepo – ukratko prepričava prvi dio svoje igračke priče Vidović, kojeg HNL romantici smatraju i ikonom, igračem koji se pamti, jer nije spadao u velike igrače, a opet se nekako izdvajao borbenošću, željom…
– Nisam bio neki veliki strijelac, više sam bio radni napadač, tako da sam sezone završavao s nekih sedam-osam golova, ali pomagao sam momčadima na druge načine. Osim prve godine u Rijeci i u Kamen Ingradu, gdje su uz mene bili Joško Popović, Zoran Zekić i takvi igrači, svugdje sam bio standardan, svugdje sam igrao – ističe Rajko.
U vrijeme kad je došao u Kamen Ingrad, još jednu romantičnu HNL postaju, Vidović je upoznao i Sergeja Jakirovića, s kojim je igrao i u Zagrebu, a nekoliko godina nakon upoznavanja bio mu je i kum na vjenčanju!
– Pitaj ga u čemu je spavao na pripremama u Medulinu kod Mile Petkovića… – glasila je Jakirova instrukcija kad je zamoljen da pomogne sa zajedničkim anegdotama.
– Da, pamtim to, kako ne – sa smiješkom odgovara Rajko.
– Kod Mile u Zagrebu imali smo četiri treninga na dan na pripremama! Prvi dan-dva još nekako i izdržiš, ali poslije toga smo promijenili metodu. Nakon treninga bih se otuširao, odmah obukao za sljedeći trening i tako se bacio u krevet, da uspijem barem malo odspavati… I kad sat zazvoni, dižeš se i ideš ravno na trening! Tad smo mislili da čovjek nije normalan, ali te sezone smo doslovno letjeli terenom, pet puta smo dobili Dinamo, triput Hajduk…
Epizoda u Zagrebu završila je neslavno, a i to je imalo veze s kumom Jakirom. Došlo je do problema između njega i predsjednika Medića, Vidović je stao na prijateljevu stranu i završio u – juniorima. Trenirao je tako s 32 godine sa Zagrebovim nadama i čekao bolje dane, koji su stigli nakon poziva iz Kine.
– Zove me menadžer i kaže: “Slušaj, ovi kažu da im se sviđaš, da ćeš biti kapetan!” Ja mu odgovaram da me nije briga za nikakvog kapetana, daj samo da potpišem, da se maknem iz Zagreba… I potpišem, dođem tamo, dobijem traku i odradim jako dobru sezonu, ali tad sam se odlučio vratiti kući – pamti Vidović.
Vratio se u zaprešićki Inker, a zatim i u tada drugoligašku Lokomotivu, u kojoj se okupila hrpa talentiranih klinaca poput Pivarića, Antolića, Barbarića, Tomečaka i ostalih, a vodila su ih dva “starca” na kraju karijere. Rajko Vidović i – Željko Sopić!
– Već tad smo bili sigurni da će ti dečki napraviti velike karijere i jako mi je drago što je tako ispalo, što smo im nas dvojica mogli barem malo pomoći. Jedini je problem što su nas ljudi znali često zamijeniti, ali samo zbog frizure, ne zbog igračkih kvaliteta, jer Željko je bio puno ozbiljniji igrač od mene – sa smiješkom priča trener Gorice.
Godinu dana, u poznim igračkim godinama, odradio je čak i u dalekom Vijetnamu, u nogometnoj egzotici, ali i u državi koju bi, kaže, svakom igraču preporučio. Vratio se zbog puknuća križnih ligamenata, ali i željan obitelji, djece…
Igračka karijera završila je, opet na poziv kuma Jakira, u trećeligašu iz Dugog Sela. Tamo je i preuzeo juniore, i to nakon što je Jakir otišao u Sesvete, bio je i pomoćnik Milivoju Bračunu, a zatim i samostalno vodio prvu momčad. Put ga je nakon toga vodio u Lučko, Trnje, Sesvete i na kraju u Kustošiju, s kojom je baš planirao povratak u drugi rang.
– Nakon utakmice protiv Hajduka nazvao me Mario Brkljača i moram priznati da na prvu nisam toliko ozbiljno shvatio cijelu tu priču. Imao sam ugovor s Kustošijom, imao sam dogovor s Andyjem Barom i Vladom Babićem, i zato je moj odgovor bio da se u slučaju da dođe to toga svakako prvo jave njima. Dan poslije nazvao me Bara i rekao da je sve na meni, da razumije ako želim napredovati i da mi neće stajati na putu. Hvala ljudima iz Kustošije na tome, jer bila je ovo prilika koja se ne ukazuje baš svaki dan – opisuje Rajko dane velike promjene u svom životu.
Goricu je, naravno, gledao redovito, često je i dolazio na utakmice, sjedio na tribinama, ne znajući da će dobiti priliku voditi te dečke. I jako je dobro znao gdje dolazi.
– Imao sam ove sezone dva poziv iz prvoligaša, ali promijenio sam da u tom klubu ne bih mogao napraviti pomake. Kad se otvorila opcije u Gorici, to ni u jednom trenutku nije bilo tako. Da ne vjerujem da ne mogu napraviti dobre stvari ovdje, da ne vjerujem u sebe i svoj rad, ne bih ni ovo prihvaćao, bez obzira što se radi o prvoj ligi – tvrdi Vidović.
Odmah je krenuo raditi jako, već drugog dana svog mandata zakazao je dva treninga, vrlo brzo odradio i neslužbeni debi u prijateljskom ogledu s Mariborom, a kroz sve to provlačio i puno razgovora.
– Oni koji me poznaju da sam jako zahtjevan kao trener, da mi je jako bitno kako igrači rade na treningu i na utakmici, kakav im je pristup. Kakav si na treningu, takav ćeš biti i na utakmici, zato nema i ne smije biti šparanja, a dečki to jako dobro odrađuju i zadovoljan sam – govori trener Vidović.
Njegovi bivši igrači odreda ga jako cijene i poštuju, a to će reći da uspijeva pronaći balans između “prijateljstva”, odnosno prisnog odnosa s igračima i onoga što se radi na terenu.
– Ja sam za svog igrača na raspolaganju 24 sata. Ako mogu pomoći i s privatnim problemom, tu sam, ali kad je teren u pitanju… Prvo meni leti glava! I zato jasno postavljam zahtjeve i ciljeve pred igrača, a tu nema popusta. Kad izađemo s terena, to je druga priča. Moramo biti svjesni da ovisimo jedni o drugima, da svatko mora nositi svoj dio odgovornosti, a ne da smo si mi dobri, a ti mi se šetaš po terenu… E, toga nema. Ako daješ sve od sebe na terenu, lave ti igraš, ako ne… – zastao je Vidović, jer nastavak i nije bio potreban.
I sve te misli, sve ideje i nacrte, Rajko Vidović sabire na svom posebnome mjestu. U sobici na katu dvoetažnog stana u Sesvetama ima svoj kutak, u koji ne zalazi ni supruga Josipa, ni kćerke Laura i Kjara, kao ni sin Luka, i sam nogometaš.
– Dobar je, zanimljiv igrač, igra lijevog beka ili krila… I nije baš na tatu, čini mi se da je talent za nogomet povukao s mamine strane, jer ja tehnički baš i nisam bio nešto, a on je jako dobar. Iako, kad sam mu u onih par utakmica u Trnju bio trener, znao je biti i na klupi – sa smiješkom kaže Rajko i završava:
– Moja obitelj jako mi je važna, velika su mi potpora, a pogotovo sve to prati sin. Mali je znao više detalja o igračima Gorice nego ja… Ali obitelj me jako dobro poznaje kad je nogomet u pitanju. Već kad me vide na parkingu ispred zgrade znaju jesam li pobijedio ili izgubio. Kad pobijedim, sve može, sve je dozvoljeno. Kad izgubim, treba mi neko vrijeme da se posložim. Zatvorim se u svoju sobicu, pogledam utakmicu dvaput zaredom, analiziram, razmišljam… Srećom, moram reći da mi se dosad nije često događalo da gubim.
Gorica na Euru! Klinci se iz ‘kockastog’ vratili sa širokim osmijesima
Europsko prvenstvo u danima iza nas izborila je U-17 reprezentacija Hrvatske, u kojoj su trojica igrača Gorice i jedan dečko iz Šćitarjeva, kao i ona U-19, čiji je dio Luka Vrzić, a u dresu U-21 selekcije blistao je Ante Kavelj…
Tjedan priprema za Varaždin trajao je u Velikoj Gorici, a usporedno su se na raznim lokacijama po Hrvatskoj i Europi vodile bitke za plasman na Europsko prvenstvo u mlađim kategorijama. A tu je gorički pečat bio poprilično snažan, i to gdje god pogledaš, u koju god od uspješnih hrvatskih selekcija…
Najbrojniji i najsnažnije zastupljeni igrači HNK Gorice bili su u selekciji U-17, koja je igrala Elitnu rundu kvalifikacija za Euro u Poljskoj. Hrvatske boje u ogledima s vršnjacima iz Slovačke, Irske i Poljske branila su trojica Goričana, ali i još jedan naš dečko, koji nogometno odrasta u Maksimiru.
Hrvatska je do pobjede 5-2 protiv Slovačke i 2-0 protiv Irske te remija 1-1 s Poljskom došla uz doprinos vratara Lovre Lojena, čvrste “jedinice” unatoč tome što je godinu mlađi od ostalih, Juraja Frigana, koji je dobio ozbiljnu minutažu, te Mihaela Kelave, koji je dobio nešto manje prilike. Uz njih, u ovoj je selekciji i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva, koji je u Dinamo otišao preko Mladosti iz Obrezine još kao sedmogodišnjak.
Sa sedam bodova iz tri utakmice, uz pet golova napadača Osijeka Jakova Dedića, Hrvatska se u ovoj kategoriji plasirala na Europsko prvenstvo koje će se igrati u Estoniji od 25. svibnja do 7. lipnja. Kako stvari stoje, sva četvorica bi trebala biti u kadru izbornika Marijana Budimira…
Za plasman na Euro istovremeno se borila i reprezentacija U-19, u kojoj je također Gorica imala svog predstavnika. Luka Vrzić ima možda i najveću seniorsku HNL minutažu u cijelom kadru, no dobio je svega deset minuta prilike od izbornika, bivšeg trenera Gorice Siniše Oreščanina. Jedina šansa stigla je u pobjedi 4-1 protiv Švicarske, nakon čega je ova selekcija pobijedila i Norvešku (1-0), pa je i remi (1-1) s Francuskom u posljednjem kolu bio dovoljan za prvo mjesto u skupini.
Sve te utakmice odigrane su u Varaždinu, gdje će se Luka vratiti već u petak sa svojom Goricom, a Europsko prvenstvo igrat će se u Walesu, i to od 28. lipnja do 11. srpnja. Vrzić ima sve argumente da se nađe u rosteru koji će ići na Euro, stalan je član ove momčadi posljednjih godina, a voljeli bismo da zasluži/dobije i bolji status od ovoga kojeg ima trenutačno…
Sve bliža Europskom prvenstvu je i reprezentacija U-21, koja je odigrala samo jednu, ali vrlo uspješnu i vrlo neobičnu utakmicu. Na osječkoj Opus Areni protivnik je bila Turska, čiji se izbornik teško ozlijedio uz rub terena, prekid je trajao satima, da bi na kraju Hrvatska pobijedila 3-0 i napravila ogroman korak prema cilju. Velikim dijelom tako je bilo i zahvaljujući Anti Kavelju, koji igra sjajnu sezonu u Gorici, a samim time ima i sve važniju ulogu u reprezentaciji.
Izbornik Ivica Olić ponudio mu je šansu, a Kavelj je ponuđeno iskoristio. Za ovu su selekcije kvalifikacije tek na polovici, ova će ekipa svoj Euro, ukoliko ga izbori, igrati u ljeto 2027. godine, a dotad možda još poneki igrač Gorice izbori mjesto u tom društvu…
Slučaj Ulaznice: Dinamo tražio niže cijene, iz Gorice stiglo odlučno “ne”
Iz HNK Gorice objavili su kako će ulaznice za polufinale Kupa prodavati po cijeni od 20 eura za obje tribine, iz Dinama su apelirali na korekciju cijena, ali u našem klubu ostali su pri svojoj odluci
Dva dana prije prvenstvenog ogleda u Varaždinu, usred klimatološki depresivnog tjedna, iz HNK Gorice objavili su kako su u prodaju puštene ulaznice za onu sljedeću utakmicu, prvu sljedeću domaću, po mnogo toga posebnu. U srijedu u 18.30 sati na rasporedu je, naime, utakmica polufinala SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa između Gorice i Dinama. Treći je to put da je Gorica u polufinalu Kupa, drugi put da se sudara s Dinamom u ovoj fazi, ali prvi put da je domaćin.
U skladu s tim, nastavno na posebnost koju ova utakmica ima, donesena je odluka o cijeni ulaznica, koje su iste za obje tribine – 20 eura! Iznos je to koji je uzburkao duhove, gotovo dvostruko viši od redovnih cijena ulaznica, pa je već nekoliko sati kasnije stigla objava iz Maksimira.
“GNK Dinamo iznenađen je objavljenom cijenom ulaznica za navijače Dinama za utakmicu polufinala SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa u Velikoj Gorici sljedeće srijede. Smatramo kako bi cijena trebala biti usklađenija s praksom i duhom dobrih odnosa između klubova i njihovih navijača te smo HNK Gorica službeno zamolili za njezinu korekciju.
Vjerujemo kako će HNK Gorica izaći u susret našoj zamolbi te našim navijačima savjetujemo da pričekaju s kupovinom ulaznica dok situacija ne bude razriješena”, objavljeno je u priopćenju.
U kasnim večernjim satima istoga dana došao je odgovor s Gradskom stadiona.
“HNK Gorica želi se očitovati povodom objava vezanih uz cijene ulaznica za utakmicu polufinala SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa.
Naglašavamo da su cijene ulaznica jednake za sve posjetitelje utakmice te su određene u skladu s organizacijskim i sigurnosnim zahtjevima susreta koji, s obzirom na njegov značaj i očekivani broj gledatelja, ima obilježja događaja visokog rizika i podrazumijeva povećane troškove organizacije.
Nakon razmatranja svih okolnosti donesena je odluka da cijene ulaznica za ovu utakmicu ostaju nepromijenjene.
Vjerujemo da će utakmica proteći u sportskom i korektnom ozračju te pozivamo navijače da svojim dolaskom podrže svoje momčadi”, objavljeno je iz našeg prvoligaša.
Najkraće moguće rečeno, cijena ulaznica je 20 eura i tako je i ostati. U Gorici su odluku donijeli, iza nje su čvrsto stali i na kraju zauzeli gard kad ju je trebalo obraniti. I to treba poštovati. Kako će se to odraziti na odaziv publike i broj prodanih ulaznica, kao i na buduće odnose s velikanom iz Maksimira, tek ćemo doznati, ali u našem prvoligašu imaju svoju poslovnu logiku, svoju računicu i svoj način. Tko voli, nek’ izvoli…
Košarkaši Gorice su u 22. kolu Prve lige pobijedili momčad Mladosti rezultatom 78:71, nakon što su u zaključnu četvrtinu donijeli prednost od sedam poena (63:56).
Velika Gorica, 01.04.2026. Prva liga-24.kolo: KK Gorica – HAKK Mladost (Zagreb) 78:71. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 01.04.2026. Prva liga-24.kolo: KK Gorica – HAKK Mladost (Zagreb) 78:71. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Rezultat je na isteku 35. minute bio 66:63 i nakon toga obje momčadi su napravile seriju pogrešaka. Gorica je zatim bolje reagirala i vodstvo od 7 poena prednosti (71:64) zadržala do kraja za zasluženu pobjedu.
Velika Gorica, 01.04.2026. Prva liga-24.kolo: KK Gorica – HAKK Mladost (Zagreb) 78:71. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 01.04.2026. Prva liga-24.kolo: KK Gorica – HAKK Mladost (Zagreb) 78:71. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Borna Dramalija je s 22 poena opet bio najefikasniji u redovima domaće momčadi, ali je Kristijan Validžić bio igrač utakmice s 20 poena i 6 skokova. Standardno dobro je odigrao Kristijan Šutalo sa 9 poena i 9 skokova te Pavao Turić s 8 poena, 5 skokova i 5 asistencija.
Velika Gorica, 01.04.2026. Prva liga-24.kolo: KK Gorica – HAKK Mladost (Zagreb) 78:71. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 01.04.2026. Prva liga-24.kolo: KK Gorica – HAKK Mladost (Zagreb) 78:71. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kod Mladosti su tri igrača bili dvoznamenkasti, najbolji i najefikasniji kapetan Luka Mršić s 18 poena, Lovro Pešić 14 poena i 6 skokova, Ivan Pavić 10 poena te Filip Ferderber 9 poena i 6 skokova.
Gorica (24 14 10 1997:1921 38) je na 5. mjestu u trenutačnom poretku.
Karate klub Velika Gorica ostvario je odličan rezultat na međunarodnom turniru TAD CUP, održanom u nedjelju 29. ožujka u Rijeci, u sportskoj dvorani Zamet. Velikogoričani su nastupili s devet boraca u 14 kategorija, a kući su se vratili s čak osam medalja, tri zlatne, dvije srebrne i tri brončane. Turnir je okupio 637 natjecatelja iz 66 klubova iz Austrije, Slovenije, Italije i Hrvatske.
Najuspješniji član velikogoričke ekipe bio je Nikola Huzjak, koji je osvojio zlato u kategoriji U21 (-75 kg), a uz to je dodao i broncu među juniorima U18 (-76 kg). Do najvišeg postolja stigli su i Vito Hulina, zlatni u kategoriji juniori U18 (-61 kg), te Ita Noršić, koja je slavila u uzrastu U14 (-57 kg).
Srebrne medalje za Veliku Goricu osvojile su Ena Lukačić u kategoriji U14 (-52 kg) te Franka Jerkin u kategoriji juniorke (-53 kg). Jerkin je pritom nastup završila s dvije medalje jer je osvojila i broncu u uzrastu U14 (-54 kg).
Broncu su izborili Sara Banović u kategoriji U14 (-57 kg) te već spomenuti Huzjak u juniorskoj konkurenciji.
Na turniru su nastupile i Mia Čunčić, Sara Stojaković i Matea Kordić, no ovoga puta ostale su bez plasmana na postolje.
Velikogorička pjevačka skupina VG Vatreni snimila je i objavila novu navijačku pjesmu „Vatreni“, posvećenu hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji i navijačima. Pjesma je nastala s ciljem podizanja atmosfere i zajedništva uoči i tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva 2026. godine u Sjedinjenim Američkim Državama.
Autor pjesme je Dražen Mihel iz Velike Gorice, koji ju je napisao i uglazbio 2024. godine, a sama ideja, kako navodi, proizašla je iz želje za dodatnom navijačkom energijom uoči velikog natjecanja. Pjesma je snimljena u studiju STEY Music, a izvodi je skupina VG Vatreni u sastavu: Krešimir Majić, Željko Tufegdžić, Leon Harkay, Franjo Juretić i Dražen Mihel te bek vokalistice: Nika Vojković te Nedjeljka Stanić Gulam.
Kako ističu, pjesma se može slušati na Spotifyju, Tidalu, Deezeru i drugim platformama . a video spot je moguće pogledati na YouTubeu.
VG Vatreni navode kako su prije snimanja pohađali i tečaj pjevanja u POUVG-u, a projekt vide kao doprinos navijačkoj atmosferi i podršci hrvatskoj reprezentaciji na Svjetskom prvenstvu u Americi.