Sport

VIDEO Rajko izbliza: ‘Nemoguć sam kad gubim. Srećom, to se ne događa često…’

Novi trener Gorice Rajko Vidović predstavio se javnosti kroz gostovanje na klupskom YouTube kanalu, a tom je prilikom ispričao cijeli niz detalja o svojoj igračkoj i trenerskoj karijeri, ali i privatnom životu…

Objavljeno

prije 2 godine

28. ožujka 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Usporedno s prvim informacijama koje su se probile u eter i ponudile njegovo ime kao novu opciju za novog trenera Gorice, pojavilo se i pitanje koje nekako i pripada našem folkloru: “Tko je sad taj?” Budući da je čovjek o kojem pričamo Rajko Vidović, takvo pitanje postavljali su svi osim okorjelih nogometnih zaljubljenika, ali i ljubitelja HNL-a iz nekih ranijih vremena.

Za sve osim njih, evo tko je Rajko Vidović, deveti trener u prvoligaškoj povijesti HNK Gorice…

Rajko Vidović krenuo je iz rodnih Zavidovića, u središnjoj Bosni, put ga je preko izbjeglištva i nogometnog odrastanja vodio prvo do Njemačke, pa onda i čakovečkog Međimurja, natrag u BiH, odnosno u Kiseljak. Tu su ga negdje vidjeli i ljudi iz Rijeke, koja je 2002. ponudila 27-godišnjem Rajku šansu u HNL-u.

– Nakon dobre sezone u Premijer ligi imao sam ponude Sarajeva i Željezničara, ali tad se javila Rijeka i odabrao sam taj put. Prva godina na kultnoj Kantridi nije bila osobita, pa sam otišao u Kamen Ingrad, zatim se vratio u Rijeku, a 2004. potpisao za NK Zagreb. Bio sam tamo dvije i pol godine, pamtim to razdoblje samo po lijepome, iako nije završilo lijepo – ukratko prepričava prvi dio svoje igračke priče Vidović, kojeg HNL romantici smatraju i ikonom, igračem koji se pamti, jer nije spadao u velike igrače, a opet se nekako izdvajao borbenošću, željom…

– Nisam bio neki veliki strijelac, više sam bio radni napadač, tako da sam sezone završavao s nekih sedam-osam golova, ali pomagao sam momčadima na druge načine. Osim prve godine u Rijeci i u Kamen Ingradu, gdje su uz mene bili Joško Popović, Zoran Zekić i takvi igrači, svugdje sam bio standardan, svugdje sam igrao – ističe Rajko.

U vrijeme kad je došao u Kamen Ingrad, još jednu romantičnu HNL postaju, Vidović je upoznao i Sergeja Jakirovića, s kojim je igrao i u Zagrebu, a nekoliko godina nakon upoznavanja bio mu je i kum na vjenčanju!

– Pitaj ga u čemu je spavao na pripremama u Medulinu kod Mile Petkovića… – glasila je Jakirova instrukcija kad je zamoljen da pomogne sa zajedničkim anegdotama.

– Da, pamtim to, kako ne – sa smiješkom odgovara Rajko.

– Kod Mile u Zagrebu imali smo četiri treninga na dan na pripremama! Prvi dan-dva još nekako i izdržiš, ali poslije toga smo promijenili metodu. Nakon treninga bih se otuširao, odmah obukao za sljedeći trening i tako se bacio u krevet, da uspijem barem malo odspavati… I kad sat zazvoni, dižeš se i ideš ravno na trening! Tad smo mislili da čovjek nije normalan, ali te sezone smo doslovno letjeli terenom, pet puta smo dobili Dinamo, triput Hajduk…

Epizoda u Zagrebu završila je neslavno, a i to je imalo veze s kumom Jakirom. Došlo je do problema između njega i predsjednika Medića, Vidović je stao na prijateljevu stranu i završio u – juniorima. Trenirao je tako s 32 godine sa Zagrebovim nadama i čekao bolje dane, koji su stigli nakon poziva iz Kine.

– Zove me menadžer i kaže: “Slušaj, ovi kažu da im se sviđaš, da ćeš biti kapetan!” Ja mu odgovaram da me nije briga za nikakvog kapetana, daj samo da potpišem, da se maknem iz Zagreba… I potpišem, dođem tamo, dobijem traku i odradim jako dobru sezonu, ali tad sam se odlučio vratiti kući – pamti Vidović.

Vratio se u zaprešićki Inker, a zatim i u tada drugoligašku Lokomotivu, u kojoj se okupila hrpa talentiranih klinaca poput Pivarića, Antolića, Barbarića, Tomečaka i ostalih, a vodila su ih dva “starca” na kraju karijere. Rajko Vidović i – Željko Sopić!

– Već tad smo bili sigurni da će ti dečki napraviti velike karijere i jako mi je drago što je tako ispalo, što smo im nas dvojica mogli barem malo pomoći. Jedini je problem što su nas ljudi znali često zamijeniti, ali samo zbog frizure, ne zbog igračkih kvaliteta, jer Željko je bio puno ozbiljniji igrač od mene – sa smiješkom priča trener Gorice.

Godinu dana, u poznim igračkim godinama, odradio je čak i u dalekom Vijetnamu, u nogometnoj egzotici, ali i u državi koju bi, kaže, svakom igraču preporučio. Vratio se zbog puknuća križnih ligamenata, ali i željan obitelji, djece…

Igračka karijera završila je, opet na poziv kuma Jakira, u trećeligašu iz Dugog Sela. Tamo je i preuzeo juniore, i to nakon što je Jakir otišao u Sesvete, bio je i pomoćnik Milivoju Bračunu, a zatim i samostalno vodio prvu momčad. Put ga je nakon toga vodio u Lučko, Trnje, Sesvete i na kraju u Kustošiju, s kojom je baš planirao povratak u drugi rang.

– Nakon utakmice protiv Hajduka nazvao me Mario Brkljača i moram priznati da na prvu nisam toliko ozbiljno shvatio cijelu tu priču. Imao sam ugovor s Kustošijom, imao sam dogovor s Andyjem Barom i Vladom Babićem, i zato je moj odgovor bio da se u slučaju da dođe to toga svakako prvo jave njima. Dan poslije nazvao me Bara i rekao da je sve na meni, da razumije ako želim napredovati i da mi neće stajati na putu. Hvala ljudima iz Kustošije na tome, jer bila je ovo prilika koja se ne ukazuje baš svaki dan – opisuje Rajko dane velike promjene u svom životu.

Goricu je, naravno, gledao redovito, često je i dolazio na utakmice, sjedio na tribinama, ne znajući da će dobiti priliku voditi te dečke. I jako je dobro znao gdje dolazi.

– Imao sam ove sezone dva poziv iz prvoligaša, ali promijenio sam da u tom klubu ne bih mogao napraviti pomake. Kad se otvorila opcije u Gorici, to ni u jednom trenutku nije bilo tako. Da ne vjerujem da ne mogu napraviti dobre stvari ovdje, da ne vjerujem u sebe i svoj rad, ne bih ni ovo prihvaćao, bez obzira što se radi o prvoj ligi – tvrdi Vidović.

Odmah je krenuo raditi jako, već drugog dana svog mandata zakazao je dva treninga, vrlo brzo odradio i neslužbeni debi u prijateljskom ogledu s Mariborom, a kroz sve to provlačio i puno razgovora.

– Oni koji me poznaju da sam jako zahtjevan kao trener, da mi je jako bitno kako igrači rade na treningu i na utakmici, kakav im je pristup. Kakav si na treningu, takav ćeš biti i na utakmici, zato nema i ne smije biti šparanja, a dečki to jako dobro odrađuju i zadovoljan sam – govori trener Vidović.

Njegovi bivši igrači odreda ga jako cijene i poštuju, a to će reći da uspijeva pronaći balans između “prijateljstva”, odnosno prisnog odnosa s igračima i onoga što se radi na terenu.

– Ja sam za svog igrača na raspolaganju 24 sata. Ako mogu pomoći i s privatnim problemom, tu sam, ali kad je teren u pitanju… Prvo meni leti glava! I zato jasno postavljam zahtjeve i ciljeve pred igrača, a tu nema popusta. Kad izađemo s terena, to je druga priča. Moramo biti svjesni da ovisimo jedni o drugima, da svatko mora nositi svoj dio odgovornosti, a ne da smo si mi dobri, a ti mi se šetaš po terenu… E, toga nema. Ako daješ sve od sebe na terenu, lave ti igraš, ako ne… – zastao je Vidović, jer nastavak i nije bio potreban.

I sve te misli, sve ideje i nacrte, Rajko Vidović sabire na svom posebnome mjestu. U sobici na katu dvoetažnog stana u Sesvetama ima svoj kutak, u koji ne zalazi ni supruga Josipa, ni kćerke Laura i Kjara, kao ni sin Luka, i sam nogometaš.

– Dobar je, zanimljiv igrač, igra lijevog beka ili krila… I nije baš na tatu, čini mi se da je talent za nogomet povukao s mamine strane, jer ja tehnički baš i nisam bio nešto, a on je jako dobar. Iako, kad sam mu u onih par utakmica u Trnju bio trener, znao je biti i na klupi – sa smiješkom kaže Rajko i završava:

– Moja obitelj jako mi je važna, velika su mi potpora, a pogotovo sve to prati sin. Mali je znao više detalja o igračima Gorice nego ja… Ali obitelj me jako dobro poznaje kad je nogomet u pitanju. Već kad me vide na parkingu ispred zgrade znaju jesam li pobijedio ili izgubio. Kad pobijedim, sve može, sve je dozvoljeno. Kad izgubim, treba mi neko vrijeme da se posložim. Zatvorim se u svoju sobicu, pogledam utakmicu dvaput zaredom, analiziram, razmišljam… Srećom, moram reći da mi se dosad nije često događalo da gubim.

A ništa, neka se onda tako i nastavi…

Sport

FOTO Klas i Lomnica odigrali miroljubivo i bez pobjednika

Objavljeno

prije 13 sati

16. studenoga 2025.

Objavio/la

David Jolić

Klas i Lomnica su u 16. kolu Premier lige odigrali neodlučeno, strijelci su bili Leonardo Mikić za domaću momčad i Hrvoje Skupnjak za gostujući sastav.

Mičevec, 15.11.2025. Premier liga-16.kolo: Klas-Lomnica 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Mičevec, 15.11.2025. Premier liga-16.kolo: Klas-Lomnica 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Polovicom prvog poluvremena u samo dvije minute narušena je rezultatska ravnoteža tako što su domaći došli u vodstvo pogotkom Mikića (21.), ali rezultat je u ravnotežu vratio svojim golom Skupnjak za izjednačenje 1:1 (23.).

Mičevec, 15.11.2025. Premier liga-16.kolo: Klas-Lomnica 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Mičevec, 15.11.2025. Premier liga-16.kolo: Klas-Lomnica 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Obje momčadi su u drugom poluvremenu odigrale otvoreno, ali pogodaka nije bilo. Oba vratara su branila bez pogreške, napadači nisu bili dovoljno precizni te je nekoliko obećavajućih situacija ostalo bez rezultatskog efekta.

Mičevec, 15.11.2025. Premier liga-16.kolo: Klas-Lomnica 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Klas je zadnja četiri kola odigrao odlično, vezao je tri pobjede (Dubrava 3:1, Vatrogasac 1:0 i Lukavec 3:1) te neodlučeno s Lomnicom.

Klas (16 5 3 8 23:29 18) je s 18 bodova na 13. mjestu, a Lomnica (16 5 3 8 17:24 18) je također s 18 bodova na 14. mjestu u trenutačnom poretku.

Galerija fotografija

Premier liga NSZŽ-e 2025./2026., 16. kolo

NK Klas – NK Lomnica (Donja Lomnica) 1:1 (1:1)

Mičevec. Stadion: ŠC Mičevec. Gledatelja: 60. Subota, 15.11.2025., 14 sati. Sudac: Dario Cikojević (Novaki). Pomoćni suci: Albert Trstenjak i Ivan Rešetar (oba Samobor). Delegat: Mario Fabečić (Gradići). Strijelci: 1:0 – Mikić (21), 1:1 – Skupnjak (23).

KLAS: Mujkić, Kovačić (od 46. Perša), Petir (cap.), Županić, Mikić, Mesić (od 72. Matić), Maričević (od 72. Marković), M.Tadić, Gajski (od 85. Kulušić), Gredelj, Celčić. Trener: Josip Tadić.

LOMNICA: Luter, Garvanović (od 61. Delić), Gudelj, Dijanežević, Burazer (od 88. Kevrić), Skupnjak, Šćurić, Šoštarec, Čizmadija, Galić, Arbanas. Trener: Zoran Tomčić.

Nastavite čitati

Sport

Igor Hajduk usmjerio pobjedu Mraclina protiv Moslavine

Objavljeno

prije 14 sati

16. studenoga 2025.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Mraclin je na svojoj domaćoj travnatoj pozornici Nove grabe dočekao Moslavinu u utakmici koja će se pamtiti po nevjerojatnim trenucima i izuzetnoj igri kapetana Igora Hajduka. Iako su domaći početak utakmice dočekali s dozom velikog opreza, Igor Hajduk je već u 13. minuti svojom briljantnom majstorijom, iz nemoguće pozicije lobao kutinskog golmana Tomislava Ilinića i doveo Mraclin u prednost. Prava drama nastala je nakon što je Mraclin promašio kazneni udarac u 27. minuti koji je izborio naravno Igor Hajduk srušen od strane gostujućeg stopera Andreja Burića. Jurica Brdek je s bijele točke poslao loptu u suprotan kut od golmana, ali nažalost, van okvira vrata. Ta promašena prilika mogla je značiti početak velikog preokreta za Moslavinu, no srećom za domaće, nisu platili cijenu te pogreške. Ali to nije bio kraj Hajdukovih čuda. U 42. minuti, nakon lucidne asistencije suigrača, opet je napao, i ponovo pogodio u malu mrežicu suprotnog kuta, ostavivši Ilinića bez odgovora i dižući Mraclin na 2:0. Dok su domaći slavili, Moslavina nije odustajala. U 65. minuti, trenutak nade za goste, Luka Lončarević je iskoristio priliku, jedan ubačaj je glavom loptu spremio u mrežu, smanjio je rezultat na 2:1. Unatoč tom pogotku, Moslavina nije uspjela napraviti potpuni preokret, gostujući napadi bili su žestoki, nastojali su slomiti obranu domaćih. Međutim, mraclinska čvrsta obrana, predvođena Ivanom Rajićem, izdržala je sve nalete, dok je golman Ivan Zagorac briljirao sa nekoliko ključnih intervencija. Na kraju, zadržavši svoju prednost, Mraclin je slavio, a igrač utakmice, bez ikakve sumnje, bio je Igor Hajduk, čiji je genij zasjenio sve ostale. Za Moslavinu, iako je pokušavala, ostao je gorki osjećaj neiskorištenih šansi, jer unatoč trudu i borbenosti, nisu uspjeli doći do izjednačenja.

IV. NL SREDIŠTE ZAGREB , 14. kolo

MRACLIN – MOSLAVINA 2:1

Stadion Nova graba. Gledatelja 80.
Sudac: Čerkez (Vrbovec). Pomoćnici: Tišljar i Rešetar.

STRIJELCI: 1:0 – I. Hajduk (13), 2:0 – I. Hajduk (42), 2:1 – Lončarević (65).

MRACLIN: Zagorac, Marjanović, Strunje, Rajić, M. Paradžik (od 26. Perić), Brdek (od 72. J. Domitrović), Tokić, Borovac, Đurašić, Matić (od 81. Rakas), Hajduk (od 59. B. Dandić). Trener: Saša Sabljak.

MOSLAVINA: Ilinić, Crnoja (od 84. Škurla), Grubišić, Grgić, Slekovac (od 18. Horvat), Lilovac, Batarelo, Burić, Veltruski (od 35. Lončarević), L. Ćosić (od 46. Dajčar), R. Ćosić. Trener: Siniša Grubišić.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Ban Jelačić nadigrao drugoplasirani Kloštar

Objavljeno

prije 23 sata

16. studenoga 2025.

Objavio/la

David Jolić

Ban Jelačić je u 16. kolu Premier lige zabilježio glatku pobjedu u susretu s drugoplasiranim Kloštrom rezultatom 2:0, golovima Ivana Pušića i Tina Kovačevića.