Sport

VIDEO Rajko izbliza: ‘Nemoguć sam kad gubim. Srećom, to se ne događa često…’

Novi trener Gorice Rajko Vidović predstavio se javnosti kroz gostovanje na klupskom YouTube kanalu, a tom je prilikom ispričao cijeli niz detalja o svojoj igračkoj i trenerskoj karijeri, ali i privatnom životu…

Objavljeno

prije 2 godine

28. ožujka 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Usporedno s prvim informacijama koje su se probile u eter i ponudile njegovo ime kao novu opciju za novog trenera Gorice, pojavilo se i pitanje koje nekako i pripada našem folkloru: “Tko je sad taj?” Budući da je čovjek o kojem pričamo Rajko Vidović, takvo pitanje postavljali su svi osim okorjelih nogometnih zaljubljenika, ali i ljubitelja HNL-a iz nekih ranijih vremena.

Za sve osim njih, evo tko je Rajko Vidović, deveti trener u prvoligaškoj povijesti HNK Gorice…

Rajko Vidović krenuo je iz rodnih Zavidovića, u središnjoj Bosni, put ga je preko izbjeglištva i nogometnog odrastanja vodio prvo do Njemačke, pa onda i čakovečkog Međimurja, natrag u BiH, odnosno u Kiseljak. Tu su ga negdje vidjeli i ljudi iz Rijeke, koja je 2002. ponudila 27-godišnjem Rajku šansu u HNL-u.

– Nakon dobre sezone u Premijer ligi imao sam ponude Sarajeva i Željezničara, ali tad se javila Rijeka i odabrao sam taj put. Prva godina na kultnoj Kantridi nije bila osobita, pa sam otišao u Kamen Ingrad, zatim se vratio u Rijeku, a 2004. potpisao za NK Zagreb. Bio sam tamo dvije i pol godine, pamtim to razdoblje samo po lijepome, iako nije završilo lijepo – ukratko prepričava prvi dio svoje igračke priče Vidović, kojeg HNL romantici smatraju i ikonom, igračem koji se pamti, jer nije spadao u velike igrače, a opet se nekako izdvajao borbenošću, željom…

– Nisam bio neki veliki strijelac, više sam bio radni napadač, tako da sam sezone završavao s nekih sedam-osam golova, ali pomagao sam momčadima na druge načine. Osim prve godine u Rijeci i u Kamen Ingradu, gdje su uz mene bili Joško Popović, Zoran Zekić i takvi igrači, svugdje sam bio standardan, svugdje sam igrao – ističe Rajko.

U vrijeme kad je došao u Kamen Ingrad, još jednu romantičnu HNL postaju, Vidović je upoznao i Sergeja Jakirovića, s kojim je igrao i u Zagrebu, a nekoliko godina nakon upoznavanja bio mu je i kum na vjenčanju!

– Pitaj ga u čemu je spavao na pripremama u Medulinu kod Mile Petkovića… – glasila je Jakirova instrukcija kad je zamoljen da pomogne sa zajedničkim anegdotama.

– Da, pamtim to, kako ne – sa smiješkom odgovara Rajko.

– Kod Mile u Zagrebu imali smo četiri treninga na dan na pripremama! Prvi dan-dva još nekako i izdržiš, ali poslije toga smo promijenili metodu. Nakon treninga bih se otuširao, odmah obukao za sljedeći trening i tako se bacio u krevet, da uspijem barem malo odspavati… I kad sat zazvoni, dižeš se i ideš ravno na trening! Tad smo mislili da čovjek nije normalan, ali te sezone smo doslovno letjeli terenom, pet puta smo dobili Dinamo, triput Hajduk…

Epizoda u Zagrebu završila je neslavno, a i to je imalo veze s kumom Jakirom. Došlo je do problema između njega i predsjednika Medića, Vidović je stao na prijateljevu stranu i završio u – juniorima. Trenirao je tako s 32 godine sa Zagrebovim nadama i čekao bolje dane, koji su stigli nakon poziva iz Kine.

– Zove me menadžer i kaže: “Slušaj, ovi kažu da im se sviđaš, da ćeš biti kapetan!” Ja mu odgovaram da me nije briga za nikakvog kapetana, daj samo da potpišem, da se maknem iz Zagreba… I potpišem, dođem tamo, dobijem traku i odradim jako dobru sezonu, ali tad sam se odlučio vratiti kući – pamti Vidović.

Vratio se u zaprešićki Inker, a zatim i u tada drugoligašku Lokomotivu, u kojoj se okupila hrpa talentiranih klinaca poput Pivarića, Antolića, Barbarića, Tomečaka i ostalih, a vodila su ih dva “starca” na kraju karijere. Rajko Vidović i – Željko Sopić!

– Već tad smo bili sigurni da će ti dečki napraviti velike karijere i jako mi je drago što je tako ispalo, što smo im nas dvojica mogli barem malo pomoći. Jedini je problem što su nas ljudi znali često zamijeniti, ali samo zbog frizure, ne zbog igračkih kvaliteta, jer Željko je bio puno ozbiljniji igrač od mene – sa smiješkom priča trener Gorice.

Godinu dana, u poznim igračkim godinama, odradio je čak i u dalekom Vijetnamu, u nogometnoj egzotici, ali i u državi koju bi, kaže, svakom igraču preporučio. Vratio se zbog puknuća križnih ligamenata, ali i željan obitelji, djece…

Igračka karijera završila je, opet na poziv kuma Jakira, u trećeligašu iz Dugog Sela. Tamo je i preuzeo juniore, i to nakon što je Jakir otišao u Sesvete, bio je i pomoćnik Milivoju Bračunu, a zatim i samostalno vodio prvu momčad. Put ga je nakon toga vodio u Lučko, Trnje, Sesvete i na kraju u Kustošiju, s kojom je baš planirao povratak u drugi rang.

– Nakon utakmice protiv Hajduka nazvao me Mario Brkljača i moram priznati da na prvu nisam toliko ozbiljno shvatio cijelu tu priču. Imao sam ugovor s Kustošijom, imao sam dogovor s Andyjem Barom i Vladom Babićem, i zato je moj odgovor bio da se u slučaju da dođe to toga svakako prvo jave njima. Dan poslije nazvao me Bara i rekao da je sve na meni, da razumije ako želim napredovati i da mi neće stajati na putu. Hvala ljudima iz Kustošije na tome, jer bila je ovo prilika koja se ne ukazuje baš svaki dan – opisuje Rajko dane velike promjene u svom životu.

Goricu je, naravno, gledao redovito, često je i dolazio na utakmice, sjedio na tribinama, ne znajući da će dobiti priliku voditi te dečke. I jako je dobro znao gdje dolazi.

– Imao sam ove sezone dva poziv iz prvoligaša, ali promijenio sam da u tom klubu ne bih mogao napraviti pomake. Kad se otvorila opcije u Gorici, to ni u jednom trenutku nije bilo tako. Da ne vjerujem da ne mogu napraviti dobre stvari ovdje, da ne vjerujem u sebe i svoj rad, ne bih ni ovo prihvaćao, bez obzira što se radi o prvoj ligi – tvrdi Vidović.

Odmah je krenuo raditi jako, već drugog dana svog mandata zakazao je dva treninga, vrlo brzo odradio i neslužbeni debi u prijateljskom ogledu s Mariborom, a kroz sve to provlačio i puno razgovora.

– Oni koji me poznaju da sam jako zahtjevan kao trener, da mi je jako bitno kako igrači rade na treningu i na utakmici, kakav im je pristup. Kakav si na treningu, takav ćeš biti i na utakmici, zato nema i ne smije biti šparanja, a dečki to jako dobro odrađuju i zadovoljan sam – govori trener Vidović.

Njegovi bivši igrači odreda ga jako cijene i poštuju, a to će reći da uspijeva pronaći balans između “prijateljstva”, odnosno prisnog odnosa s igračima i onoga što se radi na terenu.

– Ja sam za svog igrača na raspolaganju 24 sata. Ako mogu pomoći i s privatnim problemom, tu sam, ali kad je teren u pitanju… Prvo meni leti glava! I zato jasno postavljam zahtjeve i ciljeve pred igrača, a tu nema popusta. Kad izađemo s terena, to je druga priča. Moramo biti svjesni da ovisimo jedni o drugima, da svatko mora nositi svoj dio odgovornosti, a ne da smo si mi dobri, a ti mi se šetaš po terenu… E, toga nema. Ako daješ sve od sebe na terenu, lave ti igraš, ako ne… – zastao je Vidović, jer nastavak i nije bio potreban.

I sve te misli, sve ideje i nacrte, Rajko Vidović sabire na svom posebnome mjestu. U sobici na katu dvoetažnog stana u Sesvetama ima svoj kutak, u koji ne zalazi ni supruga Josipa, ni kćerke Laura i Kjara, kao ni sin Luka, i sam nogometaš.

– Dobar je, zanimljiv igrač, igra lijevog beka ili krila… I nije baš na tatu, čini mi se da je talent za nogomet povukao s mamine strane, jer ja tehnički baš i nisam bio nešto, a on je jako dobar. Iako, kad sam mu u onih par utakmica u Trnju bio trener, znao je biti i na klupi – sa smiješkom kaže Rajko i završava:

– Moja obitelj jako mi je važna, velika su mi potpora, a pogotovo sve to prati sin. Mali je znao više detalja o igračima Gorice nego ja… Ali obitelj me jako dobro poznaje kad je nogomet u pitanju. Već kad me vide na parkingu ispred zgrade znaju jesam li pobijedio ili izgubio. Kad pobijedim, sve može, sve je dozvoljeno. Kad izgubim, treba mi neko vrijeme da se posložim. Zatvorim se u svoju sobicu, pogledam utakmicu dvaput zaredom, analiziram, razmišljam… Srećom, moram reći da mi se dosad nije često događalo da gubim.

A ništa, neka se onda tako i nastavi…

Sport

FOTO Poznati polufinalisti 5. Super malonogometne lige VG 2025, Finale je danas

Objavljeno

prije 43 minute

14. prosinca 2025.

Objavio/la

David Jolić

Četvrtfinalni susreti 5. Super malonogometne lige odigrani su jučer (subota, 13. prosinca 2025.) u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici.

Velika Gorica, 13.12.2025. 5.Super malonogometna liga VG 2025 – četvrtfinale. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 13.12.2025. 5.Super malonogometna liga VG 2025 – četvrtfinale. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Mlaka je u prvoj utakmici dana s Pešćenicom odigrala neodlučeno 2:2, prošla je u polufinale boljim izvođenjem udaraca sa 7m. Lučelnica je bila bolja od Velike Bune, a za pobjedu poentirali su po dva puta Matija Petković i Tomislav Miković.

Velika Gorica, 13.12.2025. 5.Super malonogometna liga VG 2025 – četvrtfinale. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 13.12.2025. 5.Super malonogometna liga VG 2025 – četvrtfinale. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Šćitarjevo je u ”obiteljskom susretu” očekivano bilo bolje od Obrezine rezultatom 5:1, tako što su već u 3. minuti imali vodstvo 2:0 (Tadić, Matić). Kurilovec je tek u drugih 15 minuta postigao dva gola za prolazak u završnicu Lige.

Velika Gorica, 13.12.2025. 5.Super malonogometna liga VG 2025 – četvrtfinale. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 13.12.2025. 5.Super malonogometna liga VG 2025 – četvrtfinale. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Utakmice su odigrane u trajanju 2×15 minuta. Sudili su Zlatko Petrac i Velibor Miličević.

Galerija fotografija

5.Super malonogometna liga VG 2025

Četvrtfinale (subota, 13.12.2025., 15 – 18 sati): Velika Mlaka – Pešćenica 2:2, 4:3-7m (Cundeković, Raković / Kirin, Banić), Lučelnica – Velika Buna 4:0 (Matija Petković 2, Tomislav Miković 2), Šćitarjevo – Obrezina 5:1 (Adis Smajić 2, Josip Tadić, Šimun Matić, Noa Šalković / Piličić), Kurilovec – Strezojevo 2:0 (Leon Klasnić, M.Čumpek).

Polufinale (nedjelja, 14.12.2025., 15 sati): Velika Mlaka – Lučelnica, Šćitarjevo – Kurilovec.

Nastavite čitati

Sport

Gorica među elitom: Čistih deset razlike u Trogiru za plasman u Ligu za prvaka!

Rukoemtaši Gorice pobijedili su Trogir u gostima 32-22 u najvažnijoj utakmici ove jeseni. Na krilima sjajnog Marka Grubišića Goričani su uzeli bodove koji su ih doveli do ostvarenja cilja

Objavljeno

prije 2 sata

14. prosinca 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Situacija je djelovala gotovo dramatično uoči posljednjega kola prvog dijela prvenstva, pogotovo s obzirom na traume iz prošle sezone, ali i ime protivnika u tih zadnjih 60 minuta borbe za Ligu za prvaka. Rukometaši Gorice gostovali su u Trogiru, kod momčadi koja ih je na njihovu terenu prilično uvjerljivo pobijedila, no postojala je u svemu tome i jedna dobra okolnost.

– Oni su svoje već napravili, plasirali su se u Ligu za prvaka, samim time vjerujem da ćemo mi imati puno veći motiv u ovoj utakmici – najavio je trener Gorice Matej Mišković, a upravo to se i dogodilo.

Trogir je, zadovoljan učinjenim, došao odraditi zadnju utakmicu Lige A, a Goričani su stigli u Dalmaciju silno motivirani, spremni “pojesti parket” za pobjedu koja bi dovela do ostvarenja cilja. I tako su se ponašali od prve minute utakmice, što je dovelo do jedne vrste rukometne rapsodije u dvorani u Trogiru.

Goričani su već u ranoj fazi utakmice preuzeli vodstvo i zadržali ga do kraja. Za razliku od domaćina, zabijali su u serijama i dizali i svoje samopouzdanje, ali i razliku. Najveća prednost u prvom dijelu bila je plus sedam (16-9), a na poluvremenu je ona iznosila pet pogodaka viška (16-11).

Ništa se dramatičnije nije promijenilo u nastavku. Gosti iz Turopolja ostali su maksimalno koncentrirani i fokusirani, znajući koliko je velik ulog i koliko im znači ova utakmica. I mudro su čuvali svoju prednost, čak i u trenucima kada su se Trogirani približili na minus tri (14:17).

Do sredine drugog poluvremena bila je to igra pogodak za pogodaka, a onda je stigla jedna lijepa serija Gorice od četiri pogotka za redom i pobjednik je bio odlučen. Imala je naša momčad na kraju čak 11 pogodaka viška, a završilo je s lijepih okruglih plus deset (32-22). Pritom je sjajnu utakmicu odigrao Marko Grubišić, koji je zabio čak deset komada, a po šest golova dodali su Marko Karaula i Andro Lopac. Na to je svojih 13 obrana dodao Marin Sorić, što se pokazalo dovoljnim za najvažniju pobjedu ove sezone.

Foto: MRK Trogir/Facebook

Završila je tako Gorica tamo gdje je željela završiti, u društvu najboljih momčadi u državi, zajedno s Trogirom i Zagrebom i svoje te Nexeom, Sesvetama i Dugim Selom iz druge skupine. Imat ćemo tako županijski derbi u Ligi za prvaka, imat ćemo Goricu u eliti, a to je velik i važan uspjeh za naše rukometaše.

Bravo za igrače, bravo za trenera, bravo za cijeli klub! Idemo dalje…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Gorica neporažena iz Osijeka: Jedan udarac, jedan crveni i – jedan bod!

Nogometaši Gorice odigrali su 1-1 s Osijekom na Opus Areni, i to nakon što su posljednjih 40-ak minuta morali igrati s čovjekom manje. Filipović je zabio za vodstvo, Perić je dobio crveni, Matković je izjednačio….

Objavljeno

prije 2 sata

14. prosinca 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Prilika je djelovala idealno, malo je bilo boljih trenutaka za otići u goste Osijeku na Opus Arenu od ovoga, dala se naslutiti i izražena ambicija nogometaša Gorice uoči odlaska za Slavoniju, a na kraju je završilo – nedorečeno. Gorica je imala prednost, vodila je golom Jakova Filipovića, a zatim ostala s čovjekom manje i do posljednjeg sučeva zvižduka pokušavala je sve da iz vodstva ne ode u poraz. U tome je i uspjela, bod je u džepu, što je ishod koji je mogao biti i bolji, ali i lošiji…

Drugu utakmicu zaredom Goričani su startali bez Jurice Pršira, ovoga puta je nedovoljno spremni kapetan sjeo na klupu, a na terenu su bili Matijaš na golu, Perić, Filipović, Čabraja i Duraković ispred njega, Kavelj i Pozo u sredini, a Trontelj, Bakić i Pavić iza leđa napadača Čuića.

– Prije svega ćemo morati biti oprezni, pokušati spriječiti dobre stvari koje Osijek radi – najavio je utakmicu trener Carević, a tako je nekako i postavio igru svoje momčadi.

Istra je tjedan dana ranije imala nešto drukčiji pristup, no Carević je odlučio da ne želi upasti u zamku te Osijekove loše forme, pa je obrana ipak bila važnija od napada. Pritom je, jasno, trebalo biti maksimalno učinkovit u izlascima prema naprijed, što je Gorica i bila. Naime, u 22. minuti dobili su naši nogometaši korner, Čabraja je ubacio, a Filipović nakon lijepo odrađene uigrane akcije pogodio glavom za vodstvo u pravi čas. Iz prvog udarca na osječki gol.

Ionako poljuljani Osječani upali su u tom trenutku u još veće probleme, no ima Osijek i svoju kvalitetu, pa Gorica nije uspjela dobar trenutak pretvoriti u još bolji rezultat. Pojavila se prilika preko Bakića, koji je išao sam na Malenicu, no nije dovoljno dobro primio loptu, na kraju je završio i na travnjaku, no nije bilo ni gola ni penala.

Nije do poluvremena ni Osijek mogao do prave prilike, pa se na odmor otišlo s vodstvom Gorice, a uoči početka nastavka domaći trener Sopić napravio je jednu promjenu. Gorica je ostala u istom sastavu, ali samo do 56. minute i trenutka koji je usmjerio posljednju fazu ove utakmice. Anton Matković je pokušao pobjeći po desnoj strani, Stefan Perić je oštro startao na njega, sudac mu je pokazao žuti karton, ali je nakon intervencije iz VAR sobe promijenio tu odluku – nije žuti, nego je crveni!

Morali su Goričani tako u posljednjih gotovo 40 minuta igrati s čovjekom manje, svi oni koji tvrde da Gorici treba zimsko pojačanje na desnoj strani obrane dobili su novi argument, a Osijek je dobio priliku maksimalno pritisnuti Goricu. Dobro se Carevićeva momčad snašla u takvoj situaciji, koncentracija je bila na razini, ali domaćin je prijetio sve ozbiljnije. U 81. minuti uspjeli su Osječani i probiti taj gorički blok, zabio je Matković nakon ubacivanja iz auta, i do kraja je trebalo – preživjeti.

Gorica je u tome uspjela, obranila se i sačuvala bod, pri čemu su napadačke ambicije gotovo potpuno zanemarene. Važno je bilo ostati neporažen, a u tome su Goričani i uspjeli.

– U prvom poluvremenu bili smo odlični u posjedu, opasni iz tog posjeda, a pogotovo smo bili dobri na druge lopte, budući da smo znali da će Osijek biti izrazito agresivan. Bili smo hrabri, oni su imali neke situacije iz naše kontrole, a mi smo preko Bakića mogli otići i na 2-0. Imali smo kontrolu utakmice do crvenoga kartona, koji je usmjerio utakmicu, ali vrlo je važno da na kraju ne izgubiš u susretu u kojem si zadnjih više od pola sata s igračem manje. Teško se na taj način braniti, ali pokazali smo i hrabrost i dobar mentalitet, a na kraju se moramo zadovoljiti bodom – rekao je trener Carević.

Za kraj jeseni ostalo je još gostovanje kod Rijeke na Rujevici, koje će Goričani dočekati na sedmome mjestu, budući da su s ovim bodom preskočili Lokomotivu.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

FOTO Košarkaši Gorice izgubili od Omiša neefikasnom igrom u zaključnoj četvrtini

Objavljeno

prije 3 sata

14. prosinca 2025.

Objavio/la

David Jolić

Košarkaši Gorice su u 10. kolu Prve lige izgubili od Omiš Čagalj Toursa rezultatom 74:86, nakon što su prvo poluvrijeme završili s 11 poena viška (48:37).