Sport
VIDEO Rajko izbliza: ‘Nemoguć sam kad gubim. Srećom, to se ne događa često…’
Novi trener Gorice Rajko Vidović predstavio se javnosti kroz gostovanje na klupskom YouTube kanalu, a tom je prilikom ispričao cijeli niz detalja o svojoj igračkoj i trenerskoj karijeri, ali i privatnom životu…
Usporedno s prvim informacijama koje su se probile u eter i ponudile njegovo ime kao novu opciju za novog trenera Gorice, pojavilo se i pitanje koje nekako i pripada našem folkloru: “Tko je sad taj?” Budući da je čovjek o kojem pričamo Rajko Vidović, takvo pitanje postavljali su svi osim okorjelih nogometnih zaljubljenika, ali i ljubitelja HNL-a iz nekih ranijih vremena.
Za sve osim njih, evo tko je Rajko Vidović, deveti trener u prvoligaškoj povijesti HNK Gorice…
Rajko Vidović krenuo je iz rodnih Zavidovića, u središnjoj Bosni, put ga je preko izbjeglištva i nogometnog odrastanja vodio prvo do Njemačke, pa onda i čakovečkog Međimurja, natrag u BiH, odnosno u Kiseljak. Tu su ga negdje vidjeli i ljudi iz Rijeke, koja je 2002. ponudila 27-godišnjem Rajku šansu u HNL-u.
– Nakon dobre sezone u Premijer ligi imao sam ponude Sarajeva i Željezničara, ali tad se javila Rijeka i odabrao sam taj put. Prva godina na kultnoj Kantridi nije bila osobita, pa sam otišao u Kamen Ingrad, zatim se vratio u Rijeku, a 2004. potpisao za NK Zagreb. Bio sam tamo dvije i pol godine, pamtim to razdoblje samo po lijepome, iako nije završilo lijepo – ukratko prepričava prvi dio svoje igračke priče Vidović, kojeg HNL romantici smatraju i ikonom, igračem koji se pamti, jer nije spadao u velike igrače, a opet se nekako izdvajao borbenošću, željom…
– Nisam bio neki veliki strijelac, više sam bio radni napadač, tako da sam sezone završavao s nekih sedam-osam golova, ali pomagao sam momčadima na druge načine. Osim prve godine u Rijeci i u Kamen Ingradu, gdje su uz mene bili Joško Popović, Zoran Zekić i takvi igrači, svugdje sam bio standardan, svugdje sam igrao – ističe Rajko.
U vrijeme kad je došao u Kamen Ingrad, još jednu romantičnu HNL postaju, Vidović je upoznao i Sergeja Jakirovića, s kojim je igrao i u Zagrebu, a nekoliko godina nakon upoznavanja bio mu je i kum na vjenčanju!
– Pitaj ga u čemu je spavao na pripremama u Medulinu kod Mile Petkovića… – glasila je Jakirova instrukcija kad je zamoljen da pomogne sa zajedničkim anegdotama.
– Da, pamtim to, kako ne – sa smiješkom odgovara Rajko.
– Kod Mile u Zagrebu imali smo četiri treninga na dan na pripremama! Prvi dan-dva još nekako i izdržiš, ali poslije toga smo promijenili metodu. Nakon treninga bih se otuširao, odmah obukao za sljedeći trening i tako se bacio u krevet, da uspijem barem malo odspavati… I kad sat zazvoni, dižeš se i ideš ravno na trening! Tad smo mislili da čovjek nije normalan, ali te sezone smo doslovno letjeli terenom, pet puta smo dobili Dinamo, triput Hajduk…
Epizoda u Zagrebu završila je neslavno, a i to je imalo veze s kumom Jakirom. Došlo je do problema između njega i predsjednika Medića, Vidović je stao na prijateljevu stranu i završio u – juniorima. Trenirao je tako s 32 godine sa Zagrebovim nadama i čekao bolje dane, koji su stigli nakon poziva iz Kine.
– Zove me menadžer i kaže: “Slušaj, ovi kažu da im se sviđaš, da ćeš biti kapetan!” Ja mu odgovaram da me nije briga za nikakvog kapetana, daj samo da potpišem, da se maknem iz Zagreba… I potpišem, dođem tamo, dobijem traku i odradim jako dobru sezonu, ali tad sam se odlučio vratiti kući – pamti Vidović.
Vratio se u zaprešićki Inker, a zatim i u tada drugoligašku Lokomotivu, u kojoj se okupila hrpa talentiranih klinaca poput Pivarića, Antolića, Barbarića, Tomečaka i ostalih, a vodila su ih dva “starca” na kraju karijere. Rajko Vidović i – Željko Sopić!
– Već tad smo bili sigurni da će ti dečki napraviti velike karijere i jako mi je drago što je tako ispalo, što smo im nas dvojica mogli barem malo pomoći. Jedini je problem što su nas ljudi znali često zamijeniti, ali samo zbog frizure, ne zbog igračkih kvaliteta, jer Željko je bio puno ozbiljniji igrač od mene – sa smiješkom priča trener Gorice.
Godinu dana, u poznim igračkim godinama, odradio je čak i u dalekom Vijetnamu, u nogometnoj egzotici, ali i u državi koju bi, kaže, svakom igraču preporučio. Vratio se zbog puknuća križnih ligamenata, ali i željan obitelji, djece…
Igračka karijera završila je, opet na poziv kuma Jakira, u trećeligašu iz Dugog Sela. Tamo je i preuzeo juniore, i to nakon što je Jakir otišao u Sesvete, bio je i pomoćnik Milivoju Bračunu, a zatim i samostalno vodio prvu momčad. Put ga je nakon toga vodio u Lučko, Trnje, Sesvete i na kraju u Kustošiju, s kojom je baš planirao povratak u drugi rang.
– Nakon utakmice protiv Hajduka nazvao me Mario Brkljača i moram priznati da na prvu nisam toliko ozbiljno shvatio cijelu tu priču. Imao sam ugovor s Kustošijom, imao sam dogovor s Andyjem Barom i Vladom Babićem, i zato je moj odgovor bio da se u slučaju da dođe to toga svakako prvo jave njima. Dan poslije nazvao me Bara i rekao da je sve na meni, da razumije ako želim napredovati i da mi neće stajati na putu. Hvala ljudima iz Kustošije na tome, jer bila je ovo prilika koja se ne ukazuje baš svaki dan – opisuje Rajko dane velike promjene u svom životu.
Goricu je, naravno, gledao redovito, često je i dolazio na utakmice, sjedio na tribinama, ne znajući da će dobiti priliku voditi te dečke. I jako je dobro znao gdje dolazi.
– Imao sam ove sezone dva poziv iz prvoligaša, ali promijenio sam da u tom klubu ne bih mogao napraviti pomake. Kad se otvorila opcije u Gorici, to ni u jednom trenutku nije bilo tako. Da ne vjerujem da ne mogu napraviti dobre stvari ovdje, da ne vjerujem u sebe i svoj rad, ne bih ni ovo prihvaćao, bez obzira što se radi o prvoj ligi – tvrdi Vidović.
Odmah je krenuo raditi jako, već drugog dana svog mandata zakazao je dva treninga, vrlo brzo odradio i neslužbeni debi u prijateljskom ogledu s Mariborom, a kroz sve to provlačio i puno razgovora.
– Oni koji me poznaju da sam jako zahtjevan kao trener, da mi je jako bitno kako igrači rade na treningu i na utakmici, kakav im je pristup. Kakav si na treningu, takav ćeš biti i na utakmici, zato nema i ne smije biti šparanja, a dečki to jako dobro odrađuju i zadovoljan sam – govori trener Vidović.
Njegovi bivši igrači odreda ga jako cijene i poštuju, a to će reći da uspijeva pronaći balans između “prijateljstva”, odnosno prisnog odnosa s igračima i onoga što se radi na terenu.
– Ja sam za svog igrača na raspolaganju 24 sata. Ako mogu pomoći i s privatnim problemom, tu sam, ali kad je teren u pitanju… Prvo meni leti glava! I zato jasno postavljam zahtjeve i ciljeve pred igrača, a tu nema popusta. Kad izađemo s terena, to je druga priča. Moramo biti svjesni da ovisimo jedni o drugima, da svatko mora nositi svoj dio odgovornosti, a ne da smo si mi dobri, a ti mi se šetaš po terenu… E, toga nema. Ako daješ sve od sebe na terenu, lave ti igraš, ako ne… – zastao je Vidović, jer nastavak i nije bio potreban.
I sve te misli, sve ideje i nacrte, Rajko Vidović sabire na svom posebnome mjestu. U sobici na katu dvoetažnog stana u Sesvetama ima svoj kutak, u koji ne zalazi ni supruga Josipa, ni kćerke Laura i Kjara, kao ni sin Luka, i sam nogometaš.
– Dobar je, zanimljiv igrač, igra lijevog beka ili krila… I nije baš na tatu, čini mi se da je talent za nogomet povukao s mamine strane, jer ja tehnički baš i nisam bio nešto, a on je jako dobar. Iako, kad sam mu u onih par utakmica u Trnju bio trener, znao je biti i na klupi – sa smiješkom kaže Rajko i završava:
– Moja obitelj jako mi je važna, velika su mi potpora, a pogotovo sve to prati sin. Mali je znao više detalja o igračima Gorice nego ja… Ali obitelj me jako dobro poznaje kad je nogomet u pitanju. Već kad me vide na parkingu ispred zgrade znaju jesam li pobijedio ili izgubio. Kad pobijedim, sve može, sve je dozvoljeno. Kad izgubim, treba mi neko vrijeme da se posložim. Zatvorim se u svoju sobicu, pogledam utakmicu dvaput zaredom, analiziram, razmišljam… Srećom, moram reći da mi se dosad nije često događalo da gubim.
A ništa, neka se onda tako i nastavi…
Sport
Malo mladosti, malo iskustva: Mraclin u proljeće jači za Kosa i Smolkovića
Novi igrači NK Mraclina i službeno su postala dva povratnika u klub – Dominik Smolković stigao je kao velika želja iz susjednog Buševca, a Nikola Kos vratio se nakon efikasne jeseni u Gradićima
Sport
Večer velikogoričkog sporta: Svi na istome mjestu, nagrade za najbolje
U dvorani Pučkog otvorenog učilišta u petak od 18 sati okupit će se sve najbolje što velikogorički sport ima, zajedno s gostima iz Grada, Županije, Ministarstva…
Sport
Lorena Rinčić ponovno proglašena mladom nadom hrvatskog paraolimpijskog sporta
Gorička stolnotenisačica, članica Parastolnoteniskog kluba USPON, osvojila je drugo priznanje Hrvatske paraolimpijskog odbora.
Sport
Nogomet se smrznuo! Ništa od Gorice i Varaždina, igra se u ponedjeljak…
Prva utakmica druge polovice sezone u SuperSport HNL-u, ogled Varaždina i Gorice na stadionu Varteks, odgođen je zbog smrznutog terena. Utakmica će se igrati u ponedjeljak u 16 sati
Sve je tu bilo jasno i dan-dva ranije, no sastanak za donošenje definitivne odluke zakazan je za petak, na dan utakmice, u 11 sati. Ljudi iz Varaždina i Gorice, zajedno s delegatom i sucem, prošetali su travnjakom stadiona Varteks i vrlo brzo donijeli zajedničku odluku: tu nema uvjeta za igru!
Potpuno zamrznuti teren definitivno nije podloga na kojoj bi se nogomet mogao igrati bez posljedica po zdravlje igrača, jer to je praktički beton, i zato je ovakva odluka i bila jedina moguća. Dobra je okolnost to što je polusezona tek počela, što nema gužva u rasporedu, pa neće biti ni problem pronaći novi termin. Jedan se već nameće sam po sebi, sve upućuje na to da će Varaždinci i Goričani igrati u ponedjeljak u poslijepodnevnom terminu, ali puno toga ovisi i o vremenskim uvjetima.
– Pitanje je u kakvim ćemo uvjetima igrati, budući da je teren do prije dan-dva bio pod snijegom – rekao je i trener Carević u najavi utakmice, dodavši kako je o stanju terena razgovarao i s kolegom Šafarićem.
Minusi koji vladaju ovih dana tek očišćeni snijeg su zaledili i bilo bi jako dobro da vikend bude u što većem plusu. Budući da prognoze kažu da će u subotu i nedjelju tijekom dana biti pet-šest stupnjeva, a onda u ponedjeljak i narasti za još dva ili tri stupnja, ponedjeljak se nameće kao vrlo izvjesna opcija.
Umjesto utakmice, nogometaši Gorice tako su u petak odradili trening, a kompletan razvoj situacije za trenera Carevića bio je prije svega – dobra vijest! Goričani su otvaranje proljeća dočekali s nekoliko važnih ozlijeđenih igrača, s nekoliko bolesnih, a u tom će smislu ova dva dodatna dana jako dobro doći za dodatni oporavak. Bakić i Josić oporavljaju se od viroze, a odgodom rastu šanse da nastupe ili Pršir, ili Trontelj, ili Vrzić…
Nije nemoguće da tijekom vikenda stigne i poneko novo ime u svlačionicu Gorice, no dojam je kako je takvo što realnije očekivati sljedećega tjedna.
Sport
Gorica otvara proljeće: ‘Trebaju nam nove face, volio bih da dodamo gas…’
Nogometaši Gorice u petak od 16 sati gostovanjem kod Varaždina otvaraju drugi dio sezone u SuperSport HNL-u. Trener Mario Carević u tu utakmicu ulazi bez ijednog pojačanja, ali bez nekoliko ozlijeđenih, bolesnih i kartoniranih…
Trideset i tri dana nakon što su na nju otišli, porazom kod Rijeke, nogometaši Gorice završavaju svoju zimsku stanku, ali i stanku u HNL-u općenito. Smjestilo se u ta 33 dana nekoliko blagdana, poneki dan odmora, ali i nepunih 20 dana priprema. Počeli su Goričani na goričkom snijegu, pa nastavili pod zubatim umaškim suncem, da bi posljednji tjedan odradili opet doma, pripremajući se za sve što slijedi.
– Imali smo zaista fantastične uvjete u Umagu, počevši od hotela i hrane, pa sve do uvjeta za trening. Odigrali smo i tri prijateljske utakmice, koje su ispunile svoju svrhu, a i rezultatski je to bilo dobro. Iako, to će vam reći svi koji me poznaju, ja ne volim pobjeđivati u prijateljskim utakmicama, tako da me nije impresioniralo ni to što smo pobijedili Radomlje i ZTE, puno mi je važniji način na koji smo ispravljali neke slabije detalje koji su nas pratili kroz jesen. Uostalom, na tim lošim stvarima smo i bazirali cijeli plan, željeli smo njih ispravljati, a uz to i raditi dalje na onome u čemu smo bili dobri – rekao je trener Mario Carević u najavi novoga goričkog proljeća, a onda i ponudio ponešto razloga za zabrinutost.
– Pripreme smo odradili jako dobro, igrači su radili stvarno predano, ali na kraju smo imali i nekoliko ozlijeđenih, nekoliko bolesnih… Evo, tu zadnju utakmicu igrali smo bez sedmorice igrača, neki su morali pokrivati i pozicije na kojima nemamo alternativu, a sve to je i razlog zašto bih volio da dobijemo i neku novu facu u svlačionici – dodao je Car.
I otvorio posebno poglavlje priče o zimskoj stanci. Na raspolaganju mu je, naime, gotovo identičan kadar kao jesenas. Otišao je Jakov Gurlica, koji je postao novi igrač Vukovara, a došao nije nitko! Dan prije utakmice s Varaždinom, na 32 dana od Rijeke, momčad nije osnažena niti jednim imenom, što i nije toliko neobično znamo li da je prijelazni rok otvoren sve do 17. veljače. Međutim, naravno da bi trener volio da su novi igrači, pojačanja, već ovdje…
– Da, to bi bilo idealno, a u ovom trenutku stvarno bih volio da dodamo malo gasa i da dobijemo neku novu facu u svlačionici. Stalno ponavljam da sam zadovoljan kadrom koji imam i to je stvarno tako, samim time ne mislim da je problem odigrati prve dvije, tri ili četiri utakmice s ovim igračima, ali dugoročno nam novi igrači svakako trebaju. Trenutačno smo u situaciji da na nekim pozicijama doslovno nemamo drugu opciju, što se na jesen nije pokazalo kobnim, budući da nije bilo nekih težih ozljeda ili previše kartona, ali definitivno moramo proširiti kadar. Uostalom, konkurencija po tom pitanju radi vrlo aktivno, svi će biti bolji nego jesenas, i oni koji su ispred i oni koji su iza nas – kazao je trener Carević pa nastavio:
– Situacija na tržištu je takva da nije nimalo lako dovesti dobrog igrača, pogotovo u zimskom prijelaznom roku. Neki razgovori su vođeni, mi smo jasno odredili i kakav profil igrača želimo, na kojim pozicijama, ali dosad se ništa nije realiziralo. Kako vrijeme prolazi, i ti kriteriji su nešto niži, ali naravno da i dalje tražimo samo igrače koji nam mogu pomoći. Trebaju nam novi igrači i zbog ovih koji su sad tu, jer i oni će biti bolji s pojavom konkurencije, kao što će i sam trening biti bolji i kvalitetniji. U ovoj situaciji ponekad na treninzima neke stvari i žrtvujem, neke igrače štedim, a sve zbog toga da se netko ne bi ozlijedio. Dugoročno to nije dobro i zato se stvarno nadam da ćemo uskoro dovesti nekoliko igrača. Nadam se već ovaj ili najkasnije sljedeći tjedan.
Prema dostupnim informacijama, blizu dolasku u ovim su trenucima golman, desni bočni i napadač, ali po tom će pitanju situacija biti jasnija u sljedećim danima. U danima nakon prve utakmice u drugom dijelu prvenstva, koja je na rasporedu u petak od 16 sati na stadionu Varteks u Varaždinu. Gorica će u proljeće u HNL-u otvoriti uz puno problema…
– Pršir, Trontelj i Vrzić upitni su zbog ozljede mišića, Pavičić zbog ozljede zgloba, Bakić i Josić su bolesni, Perić je suspendiran… Neki od njih na kraju možda i zaigraju, neki sigurno neće, ali posložit ćemo se mi već. I sigurno ćemo biti dobri u Varaždinu – optimističan je Carević.
– Znamo što možemo očekivati od Varaždina, nema tu velikih nepoznanica, budući da nije bilo ni puno promjena u njihovu sastavu, što je za nas dobro. S druge strane, kod Šafarića nikad ne znaš kako će krenuti, dosta rotira, koristi puno igrača, no njihove osnovne principe znamo. Zadnje dvije godine jako su konkurentni svakome, izgledaju kao prava momčad, jako se dobro brane i napadaju iz tranzicije, imaju glavu i rep, a sad imaju i širinu. Sve u svemu, sigurno je da nas čeka zahtjevna utakmica. Vidjet ćemo i u kakvim ćemo uvjetima igrati, budući da je do prije par dana njihov teren bio pod snijegom, ali na nama je da se prilagodimo. I da odigramo najbolje što možemo – zaključio je trener Gorice.
MOGUĆIH PRVIH 11 ZA VARAŽDIN:
Matijaš – Filipović, Leš, Čabraja – Bakić, Pozo, Kavelj, Duraković – Fiolić, Erceg – Čuić
-
Sportprije 2 danaRaj za golmane: Najveći talent u državi iz Dinama došao u Goricu!
-
prometprije 3 danaFOTO Novi semafor na ulazu u grad!
-
Vijestiprije 2 danaObitelj u Glini ostala bez doma u požaru – “Odrecite se jedne kave, jednog malog dnevnog troška i pomozimo zajedno ovim ljudima”
-
HOTNEWSprije 5 danaIN MEMORIAM Ivica Potočnik – njegova tišina sada je glasnija od svake melodije