VIDEO Rajko izbliza: ‘Nemoguć sam kad gubim. Srećom, to se ne događa često…’
Novi trener Gorice Rajko Vidović predstavio se javnosti kroz gostovanje na klupskom YouTube kanalu, a tom je prilikom ispričao cijeli niz detalja o svojoj igračkoj i trenerskoj karijeri, ali i privatnom životu…
Usporedno s prvim informacijama koje su se probile u eter i ponudile njegovo ime kao novu opciju za novog trenera Gorice, pojavilo se i pitanje koje nekako i pripada našem folkloru: “Tko je sad taj?” Budući da je čovjek o kojem pričamo Rajko Vidović, takvo pitanje postavljali su svi osim okorjelih nogometnih zaljubljenika, ali i ljubitelja HNL-a iz nekih ranijih vremena.
Za sve osim njih, evo tko je Rajko Vidović, deveti trener u prvoligaškoj povijesti HNK Gorice…
Rajko Vidović krenuo je iz rodnih Zavidovića, u središnjoj Bosni, put ga je preko izbjeglištva i nogometnog odrastanja vodio prvo do Njemačke, pa onda i čakovečkog Međimurja, natrag u BiH, odnosno u Kiseljak. Tu su ga negdje vidjeli i ljudi iz Rijeke, koja je 2002. ponudila 27-godišnjem Rajku šansu u HNL-u.
– Nakon dobre sezone u Premijer ligi imao sam ponude Sarajeva i Željezničara, ali tad se javila Rijeka i odabrao sam taj put. Prva godina na kultnoj Kantridi nije bila osobita, pa sam otišao u Kamen Ingrad, zatim se vratio u Rijeku, a 2004. potpisao za NK Zagreb. Bio sam tamo dvije i pol godine, pamtim to razdoblje samo po lijepome, iako nije završilo lijepo – ukratko prepričava prvi dio svoje igračke priče Vidović, kojeg HNL romantici smatraju i ikonom, igračem koji se pamti, jer nije spadao u velike igrače, a opet se nekako izdvajao borbenošću, željom…
– Nisam bio neki veliki strijelac, više sam bio radni napadač, tako da sam sezone završavao s nekih sedam-osam golova, ali pomagao sam momčadima na druge načine. Osim prve godine u Rijeci i u Kamen Ingradu, gdje su uz mene bili Joško Popović, Zoran Zekić i takvi igrači, svugdje sam bio standardan, svugdje sam igrao – ističe Rajko.
U vrijeme kad je došao u Kamen Ingrad, još jednu romantičnu HNL postaju, Vidović je upoznao i Sergeja Jakirovića, s kojim je igrao i u Zagrebu, a nekoliko godina nakon upoznavanja bio mu je i kum na vjenčanju!
– Pitaj ga u čemu je spavao na pripremama u Medulinu kod Mile Petkovića… – glasila je Jakirova instrukcija kad je zamoljen da pomogne sa zajedničkim anegdotama.
– Da, pamtim to, kako ne – sa smiješkom odgovara Rajko.
– Kod Mile u Zagrebu imali smo četiri treninga na dan na pripremama! Prvi dan-dva još nekako i izdržiš, ali poslije toga smo promijenili metodu. Nakon treninga bih se otuširao, odmah obukao za sljedeći trening i tako se bacio u krevet, da uspijem barem malo odspavati… I kad sat zazvoni, dižeš se i ideš ravno na trening! Tad smo mislili da čovjek nije normalan, ali te sezone smo doslovno letjeli terenom, pet puta smo dobili Dinamo, triput Hajduk…
Epizoda u Zagrebu završila je neslavno, a i to je imalo veze s kumom Jakirom. Došlo je do problema između njega i predsjednika Medića, Vidović je stao na prijateljevu stranu i završio u – juniorima. Trenirao je tako s 32 godine sa Zagrebovim nadama i čekao bolje dane, koji su stigli nakon poziva iz Kine.
– Zove me menadžer i kaže: “Slušaj, ovi kažu da im se sviđaš, da ćeš biti kapetan!” Ja mu odgovaram da me nije briga za nikakvog kapetana, daj samo da potpišem, da se maknem iz Zagreba… I potpišem, dođem tamo, dobijem traku i odradim jako dobru sezonu, ali tad sam se odlučio vratiti kući – pamti Vidović.
Vratio se u zaprešićki Inker, a zatim i u tada drugoligašku Lokomotivu, u kojoj se okupila hrpa talentiranih klinaca poput Pivarića, Antolića, Barbarića, Tomečaka i ostalih, a vodila su ih dva “starca” na kraju karijere. Rajko Vidović i – Željko Sopić!
– Već tad smo bili sigurni da će ti dečki napraviti velike karijere i jako mi je drago što je tako ispalo, što smo im nas dvojica mogli barem malo pomoći. Jedini je problem što su nas ljudi znali često zamijeniti, ali samo zbog frizure, ne zbog igračkih kvaliteta, jer Željko je bio puno ozbiljniji igrač od mene – sa smiješkom priča trener Gorice.
Godinu dana, u poznim igračkim godinama, odradio je čak i u dalekom Vijetnamu, u nogometnoj egzotici, ali i u državi koju bi, kaže, svakom igraču preporučio. Vratio se zbog puknuća križnih ligamenata, ali i željan obitelji, djece…
Igračka karijera završila je, opet na poziv kuma Jakira, u trećeligašu iz Dugog Sela. Tamo je i preuzeo juniore, i to nakon što je Jakir otišao u Sesvete, bio je i pomoćnik Milivoju Bračunu, a zatim i samostalno vodio prvu momčad. Put ga je nakon toga vodio u Lučko, Trnje, Sesvete i na kraju u Kustošiju, s kojom je baš planirao povratak u drugi rang.
– Nakon utakmice protiv Hajduka nazvao me Mario Brkljača i moram priznati da na prvu nisam toliko ozbiljno shvatio cijelu tu priču. Imao sam ugovor s Kustošijom, imao sam dogovor s Andyjem Barom i Vladom Babićem, i zato je moj odgovor bio da se u slučaju da dođe to toga svakako prvo jave njima. Dan poslije nazvao me Bara i rekao da je sve na meni, da razumije ako želim napredovati i da mi neće stajati na putu. Hvala ljudima iz Kustošije na tome, jer bila je ovo prilika koja se ne ukazuje baš svaki dan – opisuje Rajko dane velike promjene u svom životu.
Goricu je, naravno, gledao redovito, često je i dolazio na utakmice, sjedio na tribinama, ne znajući da će dobiti priliku voditi te dečke. I jako je dobro znao gdje dolazi.
– Imao sam ove sezone dva poziv iz prvoligaša, ali promijenio sam da u tom klubu ne bih mogao napraviti pomake. Kad se otvorila opcije u Gorici, to ni u jednom trenutku nije bilo tako. Da ne vjerujem da ne mogu napraviti dobre stvari ovdje, da ne vjerujem u sebe i svoj rad, ne bih ni ovo prihvaćao, bez obzira što se radi o prvoj ligi – tvrdi Vidović.
Odmah je krenuo raditi jako, već drugog dana svog mandata zakazao je dva treninga, vrlo brzo odradio i neslužbeni debi u prijateljskom ogledu s Mariborom, a kroz sve to provlačio i puno razgovora.
– Oni koji me poznaju da sam jako zahtjevan kao trener, da mi je jako bitno kako igrači rade na treningu i na utakmici, kakav im je pristup. Kakav si na treningu, takav ćeš biti i na utakmici, zato nema i ne smije biti šparanja, a dečki to jako dobro odrađuju i zadovoljan sam – govori trener Vidović.
Njegovi bivši igrači odreda ga jako cijene i poštuju, a to će reći da uspijeva pronaći balans između “prijateljstva”, odnosno prisnog odnosa s igračima i onoga što se radi na terenu.
– Ja sam za svog igrača na raspolaganju 24 sata. Ako mogu pomoći i s privatnim problemom, tu sam, ali kad je teren u pitanju… Prvo meni leti glava! I zato jasno postavljam zahtjeve i ciljeve pred igrača, a tu nema popusta. Kad izađemo s terena, to je druga priča. Moramo biti svjesni da ovisimo jedni o drugima, da svatko mora nositi svoj dio odgovornosti, a ne da smo si mi dobri, a ti mi se šetaš po terenu… E, toga nema. Ako daješ sve od sebe na terenu, lave ti igraš, ako ne… – zastao je Vidović, jer nastavak i nije bio potreban.
I sve te misli, sve ideje i nacrte, Rajko Vidović sabire na svom posebnome mjestu. U sobici na katu dvoetažnog stana u Sesvetama ima svoj kutak, u koji ne zalazi ni supruga Josipa, ni kćerke Laura i Kjara, kao ni sin Luka, i sam nogometaš.
– Dobar je, zanimljiv igrač, igra lijevog beka ili krila… I nije baš na tatu, čini mi se da je talent za nogomet povukao s mamine strane, jer ja tehnički baš i nisam bio nešto, a on je jako dobar. Iako, kad sam mu u onih par utakmica u Trnju bio trener, znao je biti i na klupi – sa smiješkom kaže Rajko i završava:
– Moja obitelj jako mi je važna, velika su mi potpora, a pogotovo sve to prati sin. Mali je znao više detalja o igračima Gorice nego ja… Ali obitelj me jako dobro poznaje kad je nogomet u pitanju. Već kad me vide na parkingu ispred zgrade znaju jesam li pobijedio ili izgubio. Kad pobijedim, sve može, sve je dozvoljeno. Kad izgubim, treba mi neko vrijeme da se posložim. Zatvorim se u svoju sobicu, pogledam utakmicu dvaput zaredom, analiziram, razmišljam… Srećom, moram reći da mi se dosad nije često događalo da gubim.
Oproštaj od jeseni s odgodom: Dva lokalna derbija i lider Polet u gostima
Prva polovica sezone u Premier ligi Zagrebačke županije završit će tjedan dana kasnije nego što je bilo planirano, a među osam utakmica za kraj kriju se i neke poslastice za ljubitelje niželigaškog lokalnog nogometa…
Prva polovica Premier lige Zagrebačke županije, šestoga ranga natjecanja, nakrcanog sa čak osam naših klubova, trebala je biti okončana prošlog vikenda, no vremenski uvjeti to nisu dozvolili. Dio utakmica, doduše, odigran je po planiranom rasporedu, ali najveći dio njih snijeg je odgodio za tjedan dana. Posljedično, nama najzanimljiviji rang natjecanja svoje će posljednje jesenske retke ispisati ovog vikenda…
Od subote do ponedjeljka na rasporedu je tako osam utakmica, a među njima se krije i nekoliko poslastica za ljubitelje turopoljskog niželigaškog nogometa. Naravno, tu u prvom redu mislimo na utakmice koje daju puni smisao jednom ovakvom natjecanju, a to su lokalni derbiji. S obzirom na broj naših predstavnika u “premijerki”, praktički ne postoji kolo u kojem nema barem jednog ogleda naših i naših, a takav je slučaj i u ovom posljednjem što se prve polusezone tiče.
U subotu takvih utakmica neće biti, budući da je jedina utakmica subotnjeg rasporeda okršaj Sloge i Vatrogasca iz Zdenaca u Križu, dok će nedjelja biti puno bogatija i sadržajnija.
Nakon nedjeljnog ručka, naime, s početkom od 14 sati, snage će odmjeriti klubovi iz donjeg dijela tablice: nogometaši Gradića, koji se pokušavaju na sve moguće načine odmaknuti od dna, na svom će terenu dočekati Klas iz Mičevca, koji ima samo dva boda više, što je u ovom trenutku dovoljno za tri mjesta bolji plasman. Uspije li domaćin doći do šeste pobjede u sezoni, preskočit će Mičevčane, a samim time će i slika na kraju jeseni biti kudikamo pozitivnija. S druge strane, uspiju li gosti doći do bodova, na zimsku stanku otići će puno mirnije…
Mirno će na “zimski san” moći otići nogometaši Lukavca, koji će u posljednjem kolu jeseni gostovati u Donjoj Lomnici kod NK Lomnice, koja je u gotovo identičnoj situaciji kao ranije spomenuti Klas. Lukavčani su na 24 boda, smješteni na vrhu dolje polovice tablice, dok njihovi susjedi iz Lomnice imaju šest bodova manje, samo dva više od pretposljednjih Gradića. Nije lako zaključiti da će domaćini krenuti žestoko po puni plijen, ali nešto će se tu pitati i Lukavčane…
Najbolje u ovoj ligi stoji Polet iz Buševca, koji je u pretposljednjem kolu osigurao titulu jesenskog prvaka, a nju će valjati potvrditi i dobrim nastupom u zadnjem kolu. Neće biti lako u gostima kod petoplasirane Lonje, no ohrabrujuće po trenera Josipa Rožića i njegove igrače može zvučati podatak da je Lonja dobila samo dvije od posljednjih pet utakmica.
Turopoljcu u Kuče stiže Dubrava iz vrbovečkoga kraja, koja bi se eventualnom pobjedom poravnala s Poletom u slučaju poraza društva iz Buševca, a sve to će reći da Kučani mogu pomoći Buševčanima da sama završnica jeseni bude još uspješnija. Doma će igrati i Buna, koja će bod iz Buševca u prošlom kolu pokušati kapitalizirati dobrim rezultatom doma protiv Zrinskog iz Farkaševca, koji nije pokazao previše tijekom ove jeseni. U goste će, za kraj, ići nogometaši Jelačića, koji će na putovanje do Bestovja, na noge trenutačno osmoj momčadi lige, koja ima samo bod manje od društva iz Vukovine.
Sve u svemu, dovoljno razloga da se posljednji put ove jeseni uživa u čarima “premijerke”…
Utakmicu koju treba dobiti! ‘Cijela naša sezona stat će u ovih 60 minuta…’
Rukometaši Gorice u subotu od 18 sati gostuju kod Čakovca, izravnoga konkurenta za plasman u Ligu za prvaka. Uspomene iz prošle sezone su bolne, raspored do kraja je opako težak, ali sve je u rukama naših rukometaša…
Zagreb je očekivano odmaglio konkurenciji, naravno da je prvo mjesto u skupini A domaćeg prvenstva od prve sekunde rezervirano za jedinog prvaka države, a samim time bilo je jasno da će se svi ostali boriti za drugo i treće mjesto. Svi koji žele u Ligu za prvaka, a tu ambiciju rukometaši Gorice nikad nisu skrivali.
Na putu do ostvarenja tog cilja Goričani su dobar dio ove jeseni gurali jako dobro, iako ne savršeno, a stvari su se zakomplicirale prije dva tjedna u Umagu. Domaćin je u tom susretu došao do tek druge pobjede u sezoni i ostavio Goricu bez dva iznimno važna boda. Budući da je slijedio ogled sa Zagrebom, u kojem se na bodove nije moglo računati, odmah je postalo očito da će odluka padati u posljednja tri kola.
Nakon dva vezana poraza Goričani su s drugog pali na treće mjesto poretka, s bodom više od četvrtog Čakovca, svog sljedećeg protivnika. U subotu od 18 sati Gorica, naime, gostuje baš kod Čakovca, koji ima želju, cilj i ambiciju pobjedom preskočiti Goričane i izgurati ih iz kruga prve tri momčadi.
U prijevodu, to znači sljedeće:
– Praktički cijela sezona i njima i nama će stati u tih 60 minuta!
Izgovorio je to trener Gorice Matej Mišković, svjestan važnosti ovog ogleda. Eventualni poraz bio bi težak udarac goričkim ambicijama, eventualna pobjeda bila bi ogroman korak naprijed, možda i presudan.
– Čeka nas teško gostovanje kod dobro nam poznatog protivnika. Nema dvojbe da je pred nama veliki derbi, jer kad pričamo o Čakovcu, pričamo o jednoj vrlo kvalitetnoj momčadi. S razlogom zajedno s nama ciljaju plasman u Ligu za prvaka, ali mi se pripremamo, motivirani smo i siguran sam da ćemo dati sve od sebe – ističe Mišković.
Podsjetit ćemo opet na prošlu sezonu, kad je situacija bila vrlo slična. Gorica je također išla u Čakovec i prošla… Nije prošla! Poraz od 14 razlike, koji se ponovio i u gostima kod Bjelin Spačve, ukrao je Gorici šansu za plasman u gornji dom hrvatskog klupskog rukometa, a te rane sve do danas nisu do kraja zacijelile. I ovom prilikom će raspored do kraja biti sličan, jer nakon Čakovca slijedi i težak domaći okršaj s Bjelin Spačvom te za kraj gostovanje kod Trogira, trenutačno druge momčadi Lige A.
U prijevodu, treba napraviti sve što se može napraviti za pobjedu u subotu.
– Neće biti nimalo lako, toga smo itekako svjesni, ali idemo se baciti na glavu. Spremni smo i motivirani, nadamo se da ćemo se kući vratiti s dva boda – zaključio je Mišković.
Pod svjetlima reflektora: ‘Navikli smo na umjetnu travu, mi i naši prstići zajedno…’
Nogometaši Kurilovca u petak od 19 sati gostuju kod Prečkog, oslabljeni neigranjem šestorice igrača, ali spremni da pokažu sve što mogu u pretposljednjoj utakmici jesenske polusezone
Službeno će to biti posljednje, 15. kolo jesenskog dijela prvenstva u 3. NL Centar, a ono će biti otvoreno u Prečkom u petak od 19 sati. U tom će terminu, u kojem nogometaši Prečkog već po običaju igraju svoje domaće utakmice, na zagrebački zapad stići nogometaši Kurilovca, sad već i željni utakmica, jer ona iz prošloga kola protiv Tigra iz Svete Nedelje je odgođena.
– Spremni smo koliko možemo biti s obzirom na okolnosti. Ušli smo u završnicu jeseni sa 17 igrača, imamo petoricu ozlijeđenih i suspendiranog Maka Goziembaha, koji treba odraditi još dvije utakmice zbog crvenoga kartona protiv HAŠK-a. Osjeti se i određeno zasićenje nakon svega što smo prošli posljednjih mjeseci, ali vjerujem da ćemo skupiti snage i energije za što bolje odraditi još ovo što je ostalo – kaže trener Kurilovca Senad Harambašić.
Cijelu jesen propustili su kapetan Dodo Završki i Nigerijac Elijah Chikwado, dobar dio jeseni propustili su i Đevad Selman i Jakov Caganić, a ozlijedio se i mladi Filip Kraljević… Uz sve to, otegotna okolnost u Prečkom će biti i hladnoća koja je neizbježna u večernjim satima, ali i teren s umjetnom travom. Iako…
– Pa dobro, treniramo i mi na umjetnoj travi. Na pola mi, na pola prstići. Tako da smo optimisti – duhovit je trener Senad, kojem je više puna kapa ponavljati u koliko skromnim uvjetima Kurilovčani moraju funkcionirati.
– Ajmo pričati o nogometu, stvarno ne bih išao opet u te priče…
A kad pričamo o nogometu, možemo reći da Prečko ima mladu i zanimljivu momčad, na desnom krilu navodno je njihov najbolji igrač, a Kurilovčani će na sve to imati spreman odgovor. Kao što su ga imali i u najvećem dijelu jesenskih bitaka.
– S ovim gostovanjem kod Prečkog nećemo završiti polusezonu, budući da smo dogovorili da odgođenu utakmicu protiv Tigra odigramo 6. prosinca, odnosno sljedeći vikend. Igrat ćemo tamo, u gostima, opet na umjetnoj travi, budući da smo zamijenili domaćinstva – otkriva Senad.
Tih bi dana, nakon što se odigraju i posljednje utakmice osmine finala, Kurilovčani mogli saznati protivnika u četvrtfinalu SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa. Ta je utakmica na rasporedu krajem veljače ili početkom ožujka, ima do tad još dovoljno vremena, ali neke senzacionalne promjene tijekom zimske stanke nemamo razloga očekivati. Financijska situacija je poslovično problematična, u potpunom neskladu s rezultatima i općim dojmom, ali na to su Kurilovčani već naviknuti.
I zato će im zimska pauza jako dobro doći. Da se odmore, resetiraju, prikupe još poneku dozu entuzijazma, pa krenu dalje. O istom trošku…
Dinamo je za Goricu dugo bio bauk. Sad je Gorica za Dinamo – opasnost!
U prvih 18 međusobnih ogleda s Dinamom nogometaši Gorice ulovili su samo jedan jedini bod, a u posljednjih 12 poraženi su šest puta, uz tri remija i tri pobjede. Uključujući i dvije zaredom, proljetos i jesenas…
Nakon što u četvrtak navečer odrade europski okršaj s francuskim Lilleom, nogometaši Dinama okrenut će se prvom sljedećem izazovu – Gorici u Velikoj Gorici! Poznavajući Marija Kovačevića, nema dvojbe da će u izjavama nakon utakmice u Francuskoj, kako god ona završi, spomenuti i Goricu, pri čemu to ni u kojem slučaju neće biti samo pitanje skromnosti i posvećenosti svakom sljedećem protivniku, nego i pitanje opreza… Naime, u modrom taboru konačno imaju prave razloge za to.
Gorica će, za početak, imati čak osam dana vremena između pobjede nad Istrom i ogleda s Dinamom na svom stadionu. Momčad iz Maksimira, s druge strane, iz Francuske će se vratiti u noći na petak, sljedećeg dana odradit će regeneracijski trening, pa nakon toga imati jedan dan za ozbiljnu pripremu za Goricu i još jedan uoči same utakmice, koja je na rasporedu u ponedjeljak od 18 sati. Bez obzira na veliku razliku u kvaliteti, bit će to svakako faktor na kojeg će gosti iz Zagreba morati obratiti pozornost.
Međutim, i bez tog faktora umora, u Dinamu neće mirno spavati uoči dolaska u Turopolje. Na našem stadionu, naime, dočekat će ih protivnik koji ih je pobijedio dvaput zaredom! Doma je Gorica slavila 23. travnja, kad je Adrion Pajaziti pogodio za konačnih 1-0, a povijest je ispisana 14. rujna, kad su Pozo i Trontelj svojim golovima kreirali pobjedu 2-1, prvu goričku protiv Dinama u gostima. A ne tako davno činilo se gotovo nemogućim da Goričani “skinu” modre, pogotovo da to učine dvaput u nizu, što je treneru Mariju Careviću uspjelo…
Povijest međusobnih ogleda Dinama i Gorice, naime, dugo i predugo bila je potpuno jednostrana. Nakon što su Goričani ušli u HNL u ljeto 2018. godine, krenula je užasavajuća serija od sedam pobjeda Dinama zaredom. Bilo je tu i peha za Goričane, bilo je tu nesreće, ali bodova nije bilo. Pa je i tadašnji trener Gorice Sergej Jakirović, nakon posljednjeg u nizu poraza, duhovito ustanovio:
– Zovite me Agent 007!
Sergej Jakirović doživio je svih sedam poraza s Goricom od Dinama, ali i prvi poraz s Dinamom od Gorice… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
Niz je konačno prekinut 23. svibnja 2020. godine, ali u prijateljskoj utakmici, u kojoj je Gorica slavila 3-2 u Maksimiru, pod vodstvom Valdasa Dambrauskasa. Zabijali su Suk, Ndiaye i Golubickas za Goricu, Ćuže i Majer za Dinamo, Cherif je još i promašio penal, ali tu utakmicu nećemo brojati u ovaj niz, jer nije se radilo o “pravoj” utakmici.
Prvi bod tako su Goričani protiv Dinama upisali nepunih mjesec dana poslije, jer 20. lipnja 2020. završilo je 0-0 na našem stadionu, u trenerskom okršaju Valdasa Dambrauskasa i Igora Jovićevića.
Nakon toga ponovno je krenula dominacija Dinama, koji je povezao deset uzastopnih pobjeda, u što ubrajamo i onih 4-1 u polufinalu Kupa nakon produžetaka. Nakon 90 minuta bilo je 1-1, možemo i to gledati kao pozitivan rezultat, ali konačan ishod ipak nije bio takav. I Gorica nije izborila finale Kupa u Velikoj Gorici, u kojem je Dinamo do trofeja došao protiv Istre 1961.
Seriju od deset pobjeda Dinama, koji je u prvih 18 službenih utakmica s Goricom upisao 17 pobjeda i jedan remi (!?!?) prekinuo je Željko Sopić, čija je momčad 21. siječanja 2023. na Maksimiru izborila novih 0-0 i otvorila godinu koja će ipak početi mijenjati stvari. Naime, u prvom sljedećem ogledu Gorica je ponovno uzela bod, na Gradskom stadionu Josip Mitrović je pogodio za konačnih 1-1 i poništio gol Roberta Ljubičića, da bi u zadnjem kolu prvenstva Bišćanov Dinamo slavio 4-1, što je bila i jedina pobjeda Dinama protiv Gorice u 2023. godini, i to u pet odigranih utakmica.
Željko Sopić pronašao je način kako s Goricom uzimati bodove Dinamu, ali prvu pobjedu nije dočekao… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
Na otvaranju nove sezone, bilo je to 5. kolovoza 2023., Sopićeva Gorica opet je odigrala 0-0 na Maksimiru, no fakin s Rudeša ipak nije dočekao i povijesnu prvu pobjedu Gorice protiv Dinama. Ona se dogodila iz 23. pokušaja, a datum koji je ostao zapisan je 21. listopada 2023. Na klupi Gorice sjedio je Dinko Jeličić, prvi poraz Dinama potpisao je Sergej Jakirović, a navijači Gorice i dalje pamte kako je Ademi doveo modre u vodstvo, da bi Nikola Vujnović u 70. i Ante Matej Jurić u 94. minuti donijeli senzacionalni preokret.
Ante Matej Jurić u 94. minuti srušio je prvo Dinamo, a malo potom u 94. minuti srušio je i Hajduk… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL
Slijedio je nakon toga novi Dinamov niz, Zagrepčani su dobili četiri sljedeća ogleda s Goricom, a prvi sljedeći bod s Goricom je osvojio aktualni trener Mario Carević. Tog 9. studenog 2024. završilo je 2-2 u Velikoj Gorici, Banić je bio sjajan na vratima, a Krešimir Krizmanić i Marko Kolar zabijali su za domaćina. S druge strane, bod Dinamu donijeli su Dario Špikić i Nathaniel Mbuku.
Posljednja pobjeda Dinama protiv Gorice dogodila se 15. veljače ove godine, i to nakon što je Agon Elezi doveo Goricu u vodstvo na Maksimiru. Stvari su preokrenuli onaj simpatični Kanga te Pjaca i Kulenović, a takvo nešto modri nakon toga više nisu uspjeli ponoviti. Slijedile su u uvodu spomenute dvije vezane pobjede, ona iz travnja doma i ona iz rujna u gostima, što će poslužiti kao jako dobro upozorenje za Dinamo uoči novog dolaska u Turopolje.
Goričanima će, pak, te dvije utakmice poslužiti kao dokaz da se može, kao velik zalog za optimizam, kao recept kojim se može doći do uspjeha. Zastrašujuće je izgledalo onih 0-1-17 nakon prvih 18 međusobnih ogleda, ali nakon toga je omjer 3-3-6, što je dovelo do učinka od tri pobjede Gorice, četiri remija i 23 pobjede Dinama u ukupnom zbroju.
Trendovi se, eto, mijenjaju u posljednje vrijeme, bilo bi lijepo nastaviti u istom tonu. Ponovno će, naravno, na tribinama biti neusporedivo više poklonika Dinama nego Gorice, ali to su situacije na koje smo već naviknuti. I s kojima će se ova momčad znati nositi. Pogotovo bude li Dinamo malo umoran, ispuhan, a Gorica maksimalno motivirana i angažirana. A nema razloga da ne bude takva.
Gorica je do prve pobjede na Maksimiru došla 14. rujna ove godine, pet mjeseci nakon prethodne na svom stadionu… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL
Klinci iz Kvaternika i dalje nepobjedivi: Opet prvaci grada u graničaru
Nakon proljetnog osvajanja gradskog i županijskog natjecanja te trećeg mjesta na državnom natjecanju i ćetvrtog mjesta na završnici Sportskih igara mladih, još jedan lijep uspjeh u graničaru za OŠ Eugena Kvaternika
Graničar je, kaže definicija, ekipni sport u kojem igrači dviju protivničkih momčadi pokušavaju bacati loptu i pogoditi protivnike, izbjegavajući da i sami budu pogođeni. Cilj svakog tima je eliminirati sve članove protivničkog tima tako što će ih pogoditi bačenim loptama, uhvatiti loptu koju je protivnik bacio ili navesti protivnika da počini prekršaj, kao što je izlaženje izvan terena.
Graničar je, kažu naša najranija sjećanja, igra kojom smo se zabavljali na satovima tjelesnog, a posljednjih godina u tom se sportu natječu i učenici velikogoričkih osnovnih škola. I u kojem dominira OŠ Eugena Kvaternika, koja je svih tih godina – nepobjediva. Ništa se nije promijenilo ni ove godine, jer na gradskom natjecanju u graničaru pobjednik je ponovno bio isti.
Sudjelovalo je pet školskih ekipa, podijeljenih u dvije skupine, pri čemu su u skupini A bili OŠ Eugena Kvaternika, OŠ Novo Čiče i OŠ Šćitarjevo, a u skupini B sudarili su se OŠ Eugena Kumičića i OŠ Jurja Habdelića. U jedinoj utakmici skupine B klinci iz Kumičića bili su bolji od vršnjaka iz Habdelića (2-0), dok je u skupini A nedodirljiva ekipa OŠ Eugena Kvaternika pobijedila i OŠ Šćitarjevo (2-1) i OŠ Novo Čiče (2-0), dok je u posljednjoj utakmici po skupinama Novo Čiče bilo bolje od OŠ Šćitarjeva.
U borbi za treće mjesto OŠ Eugena Kumičića došla je do pobjede protiv OŠ Novo Čiče (2-0), dok je OŠ Eugena Kvaternika istim rezultatom pobijedila OŠ Jurja Habdelića. Konačni poredak na kraju je izgledao ovako:
1. OŠ Eugena Kvaternika
2. OŠ Jurja Habdelića
3. OŠ E. Kumičića
4. OŠ Novo Čiče
5. OŠ Šćitarjevo
Pobjednička ekipa nastupila je u sljedećem sastavu: Grgur Zuanović 4.a, Damjan Zrinski 4.a, Ivan Prahir 4.a, Borna Piličić 4.a, Paula Juranović 4.a, Maya Orozović 4.a, Una Komosar 4.a, Alan Mate Hadžić 4.b, Marko Budak 4.b, Matea Pavunčec 4.b i Katja Čavar 4.b. Voditelj i trener: profesor Ivica Herceg.