Povežite se s nama

Sport

VIDEO Rajko izbliza: ‘Nemoguć sam kad gubim. Srećom, to se ne događa često…’

Novi trener Gorice Rajko Vidović predstavio se javnosti kroz gostovanje na klupskom YouTube kanalu, a tom je prilikom ispričao cijeli niz detalja o svojoj igračkoj i trenerskoj karijeri, ali i privatnom životu…

Objavljeno

na

Usporedno s prvim informacijama koje su se probile u eter i ponudile njegovo ime kao novu opciju za novog trenera Gorice, pojavilo se i pitanje koje nekako i pripada našem folkloru: “Tko je sad taj?” Budući da je čovjek o kojem pričamo Rajko Vidović, takvo pitanje postavljali su svi osim okorjelih nogometnih zaljubljenika, ali i ljubitelja HNL-a iz nekih ranijih vremena.

Za sve osim njih, evo tko je Rajko Vidović, deveti trener u prvoligaškoj povijesti HNK Gorice…

Rajko Vidović krenuo je iz rodnih Zavidovića, u središnjoj Bosni, put ga je preko izbjeglištva i nogometnog odrastanja vodio prvo do Njemačke, pa onda i čakovečkog Međimurja, natrag u BiH, odnosno u Kiseljak. Tu su ga negdje vidjeli i ljudi iz Rijeke, koja je 2002. ponudila 27-godišnjem Rajku šansu u HNL-u.

– Nakon dobre sezone u Premijer ligi imao sam ponude Sarajeva i Željezničara, ali tad se javila Rijeka i odabrao sam taj put. Prva godina na kultnoj Kantridi nije bila osobita, pa sam otišao u Kamen Ingrad, zatim se vratio u Rijeku, a 2004. potpisao za NK Zagreb. Bio sam tamo dvije i pol godine, pamtim to razdoblje samo po lijepome, iako nije završilo lijepo – ukratko prepričava prvi dio svoje igračke priče Vidović, kojeg HNL romantici smatraju i ikonom, igračem koji se pamti, jer nije spadao u velike igrače, a opet se nekako izdvajao borbenošću, željom…

– Nisam bio neki veliki strijelac, više sam bio radni napadač, tako da sam sezone završavao s nekih sedam-osam golova, ali pomagao sam momčadima na druge načine. Osim prve godine u Rijeci i u Kamen Ingradu, gdje su uz mene bili Joško Popović, Zoran Zekić i takvi igrači, svugdje sam bio standardan, svugdje sam igrao – ističe Rajko.

U vrijeme kad je došao u Kamen Ingrad, još jednu romantičnu HNL postaju, Vidović je upoznao i Sergeja Jakirovića, s kojim je igrao i u Zagrebu, a nekoliko godina nakon upoznavanja bio mu je i kum na vjenčanju!

– Pitaj ga u čemu je spavao na pripremama u Medulinu kod Mile Petkovića… – glasila je Jakirova instrukcija kad je zamoljen da pomogne sa zajedničkim anegdotama.

– Da, pamtim to, kako ne – sa smiješkom odgovara Rajko.

– Kod Mile u Zagrebu imali smo četiri treninga na dan na pripremama! Prvi dan-dva još nekako i izdržiš, ali poslije toga smo promijenili metodu. Nakon treninga bih se otuširao, odmah obukao za sljedeći trening i tako se bacio u krevet, da uspijem barem malo odspavati… I kad sat zazvoni, dižeš se i ideš ravno na trening! Tad smo mislili da čovjek nije normalan, ali te sezone smo doslovno letjeli terenom, pet puta smo dobili Dinamo, triput Hajduk…

 

Epizoda u Zagrebu završila je neslavno, a i to je imalo veze s kumom Jakirom. Došlo je do problema između njega i predsjednika Medića, Vidović je stao na prijateljevu stranu i završio u – juniorima. Trenirao je tako s 32 godine sa Zagrebovim nadama i čekao bolje dane, koji su stigli nakon poziva iz Kine.

– Zove me menadžer i kaže: “Slušaj, ovi kažu da im se sviđaš, da ćeš biti kapetan!” Ja mu odgovaram da me nije briga za nikakvog kapetana, daj samo da potpišem, da se maknem iz Zagreba… I potpišem, dođem tamo, dobijem traku i odradim jako dobru sezonu, ali tad sam se odlučio vratiti kući – pamti Vidović.

Vratio se u zaprešićki Inker, a zatim i u tada drugoligašku Lokomotivu, u kojoj se okupila hrpa talentiranih klinaca poput Pivarića, Antolića, Barbarića, Tomečaka i ostalih, a vodila su ih dva “starca” na kraju karijere. Rajko Vidović i – Željko Sopić!

– Već tad smo bili sigurni da će ti dečki napraviti velike karijere i jako mi je drago što je tako ispalo, što smo im nas dvojica mogli barem malo pomoći. Jedini je problem što su nas ljudi znali često zamijeniti, ali samo zbog frizure, ne zbog igračkih kvaliteta, jer Željko je bio puno ozbiljniji igrač od mene – sa smiješkom priča trener Gorice.

Godinu dana, u poznim igračkim godinama, odradio je čak i u dalekom Vijetnamu, u nogometnoj egzotici, ali i u državi koju bi, kaže, svakom igraču preporučio. Vratio se zbog puknuća križnih ligamenata, ali i željan obitelji, djece…

Igračka karijera završila je, opet na poziv kuma Jakira, u trećeligašu iz Dugog Sela. Tamo je i preuzeo juniore, i to nakon što je Jakir otišao u Sesvete, bio je i pomoćnik Milivoju Bračunu, a zatim i samostalno vodio prvu momčad. Put ga je nakon toga vodio u Lučko, Trnje, Sesvete i na kraju u Kustošiju, s kojom je baš planirao povratak u drugi rang.

– Nakon utakmice protiv Hajduka nazvao me Mario Brkljača i moram priznati da na prvu nisam toliko ozbiljno shvatio cijelu tu priču. Imao sam ugovor s Kustošijom, imao sam dogovor s Andyjem Barom i Vladom Babićem, i zato je moj odgovor bio da se u slučaju da dođe to toga svakako prvo jave njima. Dan poslije nazvao me Bara i rekao da je sve na meni, da razumije ako želim napredovati i da mi neće stajati na putu. Hvala ljudima iz Kustošije na tome, jer bila je ovo prilika koja se ne ukazuje baš svaki dan – opisuje Rajko dane velike promjene u svom životu.

Goricu je, naravno, gledao redovito, često je i dolazio na utakmice, sjedio na tribinama, ne znajući da će dobiti priliku voditi te dečke. I jako je dobro znao gdje dolazi.

– Imao sam ove sezone dva poziv iz prvoligaša, ali promijenio sam da u tom klubu ne bih mogao napraviti pomake. Kad se otvorila opcije u Gorici, to ni u jednom trenutku nije bilo tako. Da ne vjerujem da ne mogu napraviti dobre stvari ovdje, da ne vjerujem u sebe i svoj rad, ne bih ni ovo prihvaćao, bez obzira što se radi o prvoj ligi – tvrdi Vidović.

Odmah je krenuo raditi jako, već drugog dana svog mandata zakazao je dva treninga, vrlo brzo odradio i neslužbeni debi u prijateljskom ogledu s Mariborom, a kroz sve to provlačio i puno razgovora.

– Oni koji me poznaju da sam jako zahtjevan kao trener, da mi je jako bitno kako igrači rade na treningu i na utakmici, kakav im je pristup. Kakav si na treningu, takav ćeš biti i na utakmici, zato nema i ne smije biti šparanja, a dečki to jako dobro odrađuju i zadovoljan sam – govori trener Vidović.

Njegovi bivši igrači odreda ga jako cijene i poštuju, a to će reći da uspijeva pronaći balans između “prijateljstva”, odnosno prisnog odnosa s igračima i onoga što se radi na terenu.

– Ja sam za svog igrača na raspolaganju 24 sata. Ako mogu pomoći i s privatnim problemom, tu sam, ali kad je teren u pitanju… Prvo meni leti glava! I zato jasno postavljam zahtjeve i ciljeve pred igrača, a tu nema popusta. Kad izađemo s terena, to je druga priča. Moramo biti svjesni da ovisimo jedni o drugima, da svatko mora nositi svoj dio odgovornosti, a ne da smo si mi dobri, a ti mi se šetaš po terenu… E, toga nema. Ako daješ sve od sebe na terenu, lave ti igraš, ako ne… – zastao je Vidović, jer nastavak i nije bio potreban.

I sve te misli, sve ideje i nacrte, Rajko Vidović sabire na svom posebnome mjestu. U sobici na katu dvoetažnog stana u Sesvetama ima svoj kutak, u koji ne zalazi ni supruga Josipa, ni kćerke Laura i Kjara, kao ni sin Luka, i sam nogometaš.

– Dobar je, zanimljiv igrač, igra lijevog beka ili krila… I nije baš na tatu, čini mi se da je talent za nogomet povukao s mamine strane, jer ja tehnički baš i nisam bio nešto, a on je jako dobar. Iako, kad sam mu u onih par utakmica u Trnju bio trener, znao je biti i na klupi – sa smiješkom kaže Rajko i završava:

– Moja obitelj jako mi je važna, velika su mi potpora, a pogotovo sve to prati sin. Mali je znao više detalja o igračima Gorice nego ja… Ali obitelj me jako dobro poznaje kad je nogomet u pitanju. Već kad me vide na parkingu ispred zgrade znaju jesam li pobijedio ili izgubio. Kad pobijedim, sve može, sve je dozvoljeno. Kad izgubim, treba mi neko vrijeme da se posložim. Zatvorim se u svoju sobicu, pogledam utakmicu dvaput zaredom, analiziram, razmišljam… Srećom, moram reći da mi se dosad nije često događalo da gubim.

A ništa, neka se onda tako i nastavi…

Sport

Maksimir za kraj serije: ‘Sve znamo, moramo biti i iznad svojih mogućnosti!’

Nogometaši Gorice u nedjelju od 19.15 sati gostovanjem kod Dinama na Maksimiru zatvaraju šesto kolo SuperSport HNL-a, ali i seriju gostovanja na početku sezone

Objavljeno

na

Reprezentativna stanka je završila pobjedom u Kupu, Gorica je na kraju rutinski slavila u Novskoj, a prvenstvu se vraća s izazovom potpuno drukčijeg tipa. Šesto ligaško gostovanje zaredom, posljednje uoči povratka na svoj ušminkani stadion, donosi ogled s impresivnim Dinamom.

– Dobro nam je došla reprezentativna stanka, neki igrači koji nisu prošli cijele pripreme dobili su malo poštede za odmor, a oni s manjom minutažom dobili su puno više minuta u tim utakmicama kod Maribora (4-2) te Libertasa (1-3) u Kupu. Mislim da smo malo izbalansirali trenažni proces, dobro nam je došla ta utakmica u Sloveniji, iako smo odmah na početku drugog dijela dobili crveni karton, pa smo igrali s igračem manje i nismo dobili sve što smo mislili dobiti iz te utakmice, ali i to je neko iskustvo – rekao je trener Mario Carević.

U Novskoj je srijedu bilo manjih komplikacija, budući da su domaćini poveli, ali na koncu se sve odvilo onako kako je zamišljeno.

– Mislim da smo zasluženo pobijedili, iako smo gubili, ali to su te draži Kupa. Rutinski smo prošli dalje i stvarno mogu biti zadovoljan pristupom igrača. Nekad u takvim utakmicama imaš problem pristupa, međutim nama se to nije dogodilo i zato mi je drago – istaknuo je trener Gorice.

Priprema za Dinamo, jasno, bit će potpuno drukčija, jer Goricu čeka gostovanje kod protivnika kojeg nikad nije uspjela pobijediti u Maksimiru u službenoj utakmici.

– Stvarno su puno uložili u momčad, to je totalno druga momčad u odnosu na prošlogodišnju. Puno su moderniji, vertikalniji i agilniji, dosta su dobri i opasni ove sezone. Imaju i neke loše strane, koje smo vidjeli u prethodnim utakmicama i nadam se da ćemo mi biti na svome vrhuncu. Kad ideš u goste momčadima poput Hajduka ili Dinama, svaki pojedinac mora biti na vrhuncu svojih mogućnosti i na maksimumu, čak i iznad svojih mogućnosti. Čak i vratar mora ima svoj dan, da bi nešto uzeo u takvim utakmicama. Svjesni smo toga i spremni smo na taj izazov – rekao je Carević.

Nastavite čitati

Sport

Gorica bez milosti u Ogulinu: Otvorili sezonu sa zastrašujuća 94 koša razlike!

Košarkaši Gorice pobijedili su Ogulin u gostima 144-50 u prvom kolu regionalnoga kupa. U listu strijelaca upisali su se svi osim najiskusnijeg Mašića, a sad je na redu drugi korak u istom natjecanju

Objavljeno

na

Objavio/la

Novu sezonu košarkaši Gorice otvorili su u gradu koji je velikogoričkom sportu dao – Kristijana Lovrića. Ogulin je niželigaš, bilo je jasno i unaprijed da će Goričani tu biti veliki favoriti, a to se na kraju i potvrdilo u prilično izraženom smislu. Pita li se nesretne Ogulince, bilo je to čak i brutalno, jer momci trenera Damira Miljkovića Cicija zaista nisu imali milosti…

Završilo je na kraju sa gotovo nestvarnih 144-50, malo je nedostajalo da sve skupa ode do okruglih stotinu koševa razlike, a u košarci se teško može utakmici dobiti uvjerljivije čak i kad igraš protiv djece… Željni dokazivanja, Goričani su odlučili odraditi posao maksimalno ozbiljno, a na kraju su se na listu strijelaca upisali svi osim Ante Mašića, 40-godišnjaka u smiraju karijere:

Matija Pavlic 21, Borna Dramalija 21, Rinaldo Bljaić 18, Roko Ivanković 17, Pavao Turić 16, Frano Miloloža 15, Jakov Ninić 14, Kristijan Validžić 8, Kristijan Šutalo 7, Petar Gruja 5, Tvrtko Gluhak 2, Ante Mašić 0.

Već nakon prve četvrtine Goričani su imali 27 koševa viška, na veliki predah otišli su s rezultatom 69-21, a još uvjerljivije bilo je u nastavku. Treću dionicu dobili su 40-14, a posljednju 35-12.

Posao je, dakle, odrađen brzo i lako, slijedi drugo kolo regionalnoga kupa, čiji pobjednik odlazi u Kup Hrvatske.

Nastavite čitati

Sport

ŽRK Udarnik pokreće prvu rukometnu školu! Broj mjesta ograničen

Školica je zamišljena kao mjesto na kojemu će se djeca kroz igru i zabavu upoznavati s osnovama sporta.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Marino Bobetic/unsplash.com

Velika Gorica uskoro će dobiti prvu rukometnu “školicu”. Pokrenut će ju Ženski rukometni klub Udarnik, a namijenjena je djevojčicama rođenim 2019. i 2020. godine. Prvi trening kreće 15. rujna, od 18:20 do 19:20 h u velikoj dvorani Srednje strukovne škole Velika Gorica.

Školica je zamišljena kao mjesto na kojemu će se djeca kroz igru i zabavu upoznavati s osnovama sporta. Program uključuje razvoj motoričkih sposobnosti, koordinacije, agilnosti, ravnoteže, fleksibilnosti i brzine, učenje osnovnih elemenata trčanja te prve rukometne vještine. Treninge će voditi iskusne trenerice Jelena Boban, prof. kineziologije i Josipa Nuić, mag. praesc. educ.

Prijave su moguće na broj 098 471 130, a iz kluba napominju da je broj mjesta ograničen.

Nastavite čitati

Sport

Nova sezona, isti cilj: Renovirani rukometaši u prvenstvo ulaze s Rudama

Rukometaši Gorice prošli su prva dva kola Kupa, uvjerljivo su pobijedili niželigaša Rugvicu i premijerligaša Moslavinu, a u nedjelju u 17 sati na rasporedu je i otvaranje prvenstva s Rudarom na domaćem parketu

Objavljeno

na

Objavio/la

Nova sezona, nova prilika! Tako to nekako ide u svijetu rukometaša Gorice, koji su u novu sezonu već ušli kroz dvije utakmice Kupa Hrvatske, a u nedjelju u 17 sati otvorit će i novu kampanju u prvenstvu, u natjecanju koje se zove Paket24 Premijer liga. Momčad je formirana, siromašnija je za Jakova Dujića i Juru Čakarića, koji su sreću odlučili potražiti u inozemstvu, ali zato je bogatija za petoricu novih igrača. Ima tu i iskusnijih, i mlađih, ima i onih koji su napredovali iskoračili…

Sve u svemu, Gorica će imati argumente za vjerovati da ove sezone cilj može biti ostvaren. A cilj je samo jedan – Liga za prvaka! Prošle sezone nije išlo, u čudnovatom i po Goričane užasavajućem raspletu ostali su bez tog dosega, pa je trener Matej Mišković u pripreme ušao s izrazitom ambicijom da ove sezone gornji dom hrvatskog rukometa postane i dom velikogoričkog rukometa. Da je takvo što realno, da imamo razloga vjerovati u takav rasplet, doznali smo već u drugoj utakmici nove sezone.

Goričani su, naime, preskočili prvo kolo Kupa, da bi u drugom lakoćom sredili niželigaša Rugvicu. Na tom je gostovanju Miškovićev sastav pobijedio s visokih 41-20, uz osam golova Lucasa Pitta, momka kojem je samo 16 godina. Sedam puta zabijao je Rok Malin, po šest Emanuel Šima Jurić i Hrvoje Ceković, a sve skupa ispalo je kao dobar trening.

Kudikamo drukčiji opis može se prikačiti ogledu s kutinskom Moslavinom u sljedećem kolu. Gorica je gostovala u Kutini, kod momčadi čiji je dio i naš Ivan Laljek, a nakon zahtjevnih 60 minuta završilo je 29-22 u korist naših rukometaša. Blistao je u tom ogledu mladi reprezentativac Marko Grubišić, koji je utrpao sedam komada iz devet pokušaja, a po četiri gola dodali su Vid Starčević i Bruno Mlakar, još jedno od ovoljetnih pojačanja.

Svoje predstavljanje u dresu Gorice u tim su utakmicama odradili i preostali novi igrači, iskusni Marko Karaula i Andro Lopac te mladi Luka Bakula. Uz Pitta i Mlakara, to je petorka novih igrača, koji bi trebali donijeti i dodatnu kvalitetu i dodatnu širinu. Hoće li tako i biti, doznat ćemo vrlo brzo, jer pred Goričanima je zanimljivo otvaranje prvenstva. U nedjelju u 17 sati na rasporedu je Rudar iz Ruda u županijskom derbiju, igrat će se u našoj dvorani, a nakon toga slijedi gostovanje u Varaždinu, domaći sraz s Umagom, pa onda i gostovanje kod vječnog prvaka Zagreba.

Nastavite čitati

Sport

‘U Gorici me oduševilo – sve! Dobri smo, naše vrijeme tek dolazi…’

Elvir Duraković (24) ovog je ljeta stigao u HNK Goricu i odmah zauzeo svoje mjesto u prvih 11. Propustio je dvije utakmice zbog crvenog kartona na Poljudu, ali u Puli se vratio i spreman čeka Dinamo

Objavljeno

na

Serija gostovanja nogometaša Gorice zasad se zaustavila na brojci šest, u nju spada pet utakmica i prvenstvu i ova posljednja u kupu, a stiže i sedma. Goričani su ove sezone već gostovali na Maksimiru, baš su na tom stadionu odigrali i najbolju od dosadašnjih šest utakmica, pobijedili Lokomotivu 2-1, ali ovoga puta posao će biti nekoliko puta teži, budući da će u nedjelju od 19.15 sati s druge strane biti Dinamo.

Svaki igrač Gorice, naravno, morat će biti na visini zadatka, svatko na svom dijelu terena, a Dinamove napade po desnoj strani pokušat će zaustaviti 24-godišnji Elvir Duraković. Lijevi bek iz BiH jedno je od ovoljetnih pojačanja, jedan od onih koji su se odmah nametnuli i zauzeli mjesto u prvih 11.

– Gorica je zdrava sredina, dobra priča. Pričao sam s nekima koji su bili ovdje i svi su mi rekli da je Gorica idealna za nastavak karijere – rekao je Duraković u razgovoru za Germanijak, u kojem je otkrio i kako je ugovor sa Sarajevom raskinuo na vlastitu štetu, sve zbog želje da dođe u Turopolje.

– Dugo je trajala ta ‘hoću-neću’ situacija. Htio sam otići, ali u klubu nisu bili baš presretni mojom odlukom. I onda smo se malo natezali, da bi na koncu raskinuo ugovor. Jednostavno, nisam više bio pravi u glavi. Izgubio sam i volju i želju – kazao je Duraković.

Ispričao je i svoju nogometnu priču, počevši od ranih dana u omladinskoj školi Željezničara. Prošao je i Zrinjski, ponovno Želju, pa se preko Gračanice, Tuzle, Kaknja i Konjica dokopao Sarajeva, koje ga je prošlog proljeća poslalo na posudbu u Šibenik. Vratio se na stadion Asim Ferhatović Hase ovoga ljeta, no odlučio se za novi početak.

– Nazvao sam agenta i rekao mu da je vrijeme za promjene. Da mi treba nova priča, neka zdrava sredina. I ponudili su mi Goricu, u kojoj me oduševilo sve. Od suigrača i atmosfere u svlačionici, stručnog stožera, predsjednika, ljudi iz Uprave. Svi dišu za klub, a opet, rade to nenametljivo. Jednostavno, osjećam se sjajno i nadam se da će se to vidjeti na mojim igrama – ističe Duraković, dodavši kako se veseli nedjeljnom ogledu na Maksimiru.

– Spremamo se, čekamo i nadamo se. Pričati bilo što o Dinamu bilo bi suvišno. Nova su momčad, traže se, ali to se ne vidi na rezultatima. No, svjesni smo svojih kvaliteta i znamo da ćemo imati prilika na toj utakmici. Na nama je da ih iskoristimo, pa ćemo vidjeti na kraju koliko smo bili uspješni u tome – govori Elvir.

S obzirom na dobar osjećaj koji ga prati u novoj sredini, raste i optimizam po pitanju ishoda sezone.

– Dobra smo momčad, ali sigurno će trebati neko vrijeme da se posložimo i dovedemo u situaciju da možemo ponuditi ono najbolje što znamo. Rekao bih da naše vrijeme tek dolazi – zaključio je Duraković u razgovoru za Germanijak.

Nastavite čitati

Reporter 452 - 28.08.2025.

Facebook

Izdvojeno