VIDEO Rajko izbliza: ‘Nemoguć sam kad gubim. Srećom, to se ne događa često…’
Novi trener Gorice Rajko Vidović predstavio se javnosti kroz gostovanje na klupskom YouTube kanalu, a tom je prilikom ispričao cijeli niz detalja o svojoj igračkoj i trenerskoj karijeri, ali i privatnom životu…
Usporedno s prvim informacijama koje su se probile u eter i ponudile njegovo ime kao novu opciju za novog trenera Gorice, pojavilo se i pitanje koje nekako i pripada našem folkloru: “Tko je sad taj?” Budući da je čovjek o kojem pričamo Rajko Vidović, takvo pitanje postavljali su svi osim okorjelih nogometnih zaljubljenika, ali i ljubitelja HNL-a iz nekih ranijih vremena.
Za sve osim njih, evo tko je Rajko Vidović, deveti trener u prvoligaškoj povijesti HNK Gorice…
Rajko Vidović krenuo je iz rodnih Zavidovića, u središnjoj Bosni, put ga je preko izbjeglištva i nogometnog odrastanja vodio prvo do Njemačke, pa onda i čakovečkog Međimurja, natrag u BiH, odnosno u Kiseljak. Tu su ga negdje vidjeli i ljudi iz Rijeke, koja je 2002. ponudila 27-godišnjem Rajku šansu u HNL-u.
– Nakon dobre sezone u Premijer ligi imao sam ponude Sarajeva i Željezničara, ali tad se javila Rijeka i odabrao sam taj put. Prva godina na kultnoj Kantridi nije bila osobita, pa sam otišao u Kamen Ingrad, zatim se vratio u Rijeku, a 2004. potpisao za NK Zagreb. Bio sam tamo dvije i pol godine, pamtim to razdoblje samo po lijepome, iako nije završilo lijepo – ukratko prepričava prvi dio svoje igračke priče Vidović, kojeg HNL romantici smatraju i ikonom, igračem koji se pamti, jer nije spadao u velike igrače, a opet se nekako izdvajao borbenošću, željom…
– Nisam bio neki veliki strijelac, više sam bio radni napadač, tako da sam sezone završavao s nekih sedam-osam golova, ali pomagao sam momčadima na druge načine. Osim prve godine u Rijeci i u Kamen Ingradu, gdje su uz mene bili Joško Popović, Zoran Zekić i takvi igrači, svugdje sam bio standardan, svugdje sam igrao – ističe Rajko.
U vrijeme kad je došao u Kamen Ingrad, još jednu romantičnu HNL postaju, Vidović je upoznao i Sergeja Jakirovića, s kojim je igrao i u Zagrebu, a nekoliko godina nakon upoznavanja bio mu je i kum na vjenčanju!
– Pitaj ga u čemu je spavao na pripremama u Medulinu kod Mile Petkovića… – glasila je Jakirova instrukcija kad je zamoljen da pomogne sa zajedničkim anegdotama.
– Da, pamtim to, kako ne – sa smiješkom odgovara Rajko.
– Kod Mile u Zagrebu imali smo četiri treninga na dan na pripremama! Prvi dan-dva još nekako i izdržiš, ali poslije toga smo promijenili metodu. Nakon treninga bih se otuširao, odmah obukao za sljedeći trening i tako se bacio u krevet, da uspijem barem malo odspavati… I kad sat zazvoni, dižeš se i ideš ravno na trening! Tad smo mislili da čovjek nije normalan, ali te sezone smo doslovno letjeli terenom, pet puta smo dobili Dinamo, triput Hajduk…
Epizoda u Zagrebu završila je neslavno, a i to je imalo veze s kumom Jakirom. Došlo je do problema između njega i predsjednika Medića, Vidović je stao na prijateljevu stranu i završio u – juniorima. Trenirao je tako s 32 godine sa Zagrebovim nadama i čekao bolje dane, koji su stigli nakon poziva iz Kine.
– Zove me menadžer i kaže: “Slušaj, ovi kažu da im se sviđaš, da ćeš biti kapetan!” Ja mu odgovaram da me nije briga za nikakvog kapetana, daj samo da potpišem, da se maknem iz Zagreba… I potpišem, dođem tamo, dobijem traku i odradim jako dobru sezonu, ali tad sam se odlučio vratiti kući – pamti Vidović.
Vratio se u zaprešićki Inker, a zatim i u tada drugoligašku Lokomotivu, u kojoj se okupila hrpa talentiranih klinaca poput Pivarića, Antolića, Barbarića, Tomečaka i ostalih, a vodila su ih dva “starca” na kraju karijere. Rajko Vidović i – Željko Sopić!
– Već tad smo bili sigurni da će ti dečki napraviti velike karijere i jako mi je drago što je tako ispalo, što smo im nas dvojica mogli barem malo pomoći. Jedini je problem što su nas ljudi znali često zamijeniti, ali samo zbog frizure, ne zbog igračkih kvaliteta, jer Željko je bio puno ozbiljniji igrač od mene – sa smiješkom priča trener Gorice.
Godinu dana, u poznim igračkim godinama, odradio je čak i u dalekom Vijetnamu, u nogometnoj egzotici, ali i u državi koju bi, kaže, svakom igraču preporučio. Vratio se zbog puknuća križnih ligamenata, ali i željan obitelji, djece…
Igračka karijera završila je, opet na poziv kuma Jakira, u trećeligašu iz Dugog Sela. Tamo je i preuzeo juniore, i to nakon što je Jakir otišao u Sesvete, bio je i pomoćnik Milivoju Bračunu, a zatim i samostalno vodio prvu momčad. Put ga je nakon toga vodio u Lučko, Trnje, Sesvete i na kraju u Kustošiju, s kojom je baš planirao povratak u drugi rang.
– Nakon utakmice protiv Hajduka nazvao me Mario Brkljača i moram priznati da na prvu nisam toliko ozbiljno shvatio cijelu tu priču. Imao sam ugovor s Kustošijom, imao sam dogovor s Andyjem Barom i Vladom Babićem, i zato je moj odgovor bio da se u slučaju da dođe to toga svakako prvo jave njima. Dan poslije nazvao me Bara i rekao da je sve na meni, da razumije ako želim napredovati i da mi neće stajati na putu. Hvala ljudima iz Kustošije na tome, jer bila je ovo prilika koja se ne ukazuje baš svaki dan – opisuje Rajko dane velike promjene u svom životu.
Goricu je, naravno, gledao redovito, često je i dolazio na utakmice, sjedio na tribinama, ne znajući da će dobiti priliku voditi te dečke. I jako je dobro znao gdje dolazi.
– Imao sam ove sezone dva poziv iz prvoligaša, ali promijenio sam da u tom klubu ne bih mogao napraviti pomake. Kad se otvorila opcije u Gorici, to ni u jednom trenutku nije bilo tako. Da ne vjerujem da ne mogu napraviti dobre stvari ovdje, da ne vjerujem u sebe i svoj rad, ne bih ni ovo prihvaćao, bez obzira što se radi o prvoj ligi – tvrdi Vidović.
Odmah je krenuo raditi jako, već drugog dana svog mandata zakazao je dva treninga, vrlo brzo odradio i neslužbeni debi u prijateljskom ogledu s Mariborom, a kroz sve to provlačio i puno razgovora.
– Oni koji me poznaju da sam jako zahtjevan kao trener, da mi je jako bitno kako igrači rade na treningu i na utakmici, kakav im je pristup. Kakav si na treningu, takav ćeš biti i na utakmici, zato nema i ne smije biti šparanja, a dečki to jako dobro odrađuju i zadovoljan sam – govori trener Vidović.
Njegovi bivši igrači odreda ga jako cijene i poštuju, a to će reći da uspijeva pronaći balans između “prijateljstva”, odnosno prisnog odnosa s igračima i onoga što se radi na terenu.
– Ja sam za svog igrača na raspolaganju 24 sata. Ako mogu pomoći i s privatnim problemom, tu sam, ali kad je teren u pitanju… Prvo meni leti glava! I zato jasno postavljam zahtjeve i ciljeve pred igrača, a tu nema popusta. Kad izađemo s terena, to je druga priča. Moramo biti svjesni da ovisimo jedni o drugima, da svatko mora nositi svoj dio odgovornosti, a ne da smo si mi dobri, a ti mi se šetaš po terenu… E, toga nema. Ako daješ sve od sebe na terenu, lave ti igraš, ako ne… – zastao je Vidović, jer nastavak i nije bio potreban.
I sve te misli, sve ideje i nacrte, Rajko Vidović sabire na svom posebnome mjestu. U sobici na katu dvoetažnog stana u Sesvetama ima svoj kutak, u koji ne zalazi ni supruga Josipa, ni kćerke Laura i Kjara, kao ni sin Luka, i sam nogometaš.
– Dobar je, zanimljiv igrač, igra lijevog beka ili krila… I nije baš na tatu, čini mi se da je talent za nogomet povukao s mamine strane, jer ja tehnički baš i nisam bio nešto, a on je jako dobar. Iako, kad sam mu u onih par utakmica u Trnju bio trener, znao je biti i na klupi – sa smiješkom kaže Rajko i završava:
– Moja obitelj jako mi je važna, velika su mi potpora, a pogotovo sve to prati sin. Mali je znao više detalja o igračima Gorice nego ja… Ali obitelj me jako dobro poznaje kad je nogomet u pitanju. Već kad me vide na parkingu ispred zgrade znaju jesam li pobijedio ili izgubio. Kad pobijedim, sve može, sve je dozvoljeno. Kad izgubim, treba mi neko vrijeme da se posložim. Zatvorim se u svoju sobicu, pogledam utakmicu dvaput zaredom, analiziram, razmišljam… Srećom, moram reći da mi se dosad nije često događalo da gubim.
VIDEO Josip Mučnjak izbliza: Kako mi je rukomet “zamijenio” nogomet…
Dugogodišnji predsjednik ŽRK Udarnika Josip Mučnjak dobitnik je Povelje Zagrebačke županije, a u posebnom videu objasnio je kako je iz svijeta nogometa prešao u svijet ženskog rukometa…
U svijetu velikogoričkog sporta jako je dobro poznato ime Josipa Mučnjaka. U nogometnim krugovima dugo su ga najuže povezivali s NK Udarnikom, u kojem je prošao sve što se može proći u okviru jednoga takvoga kluba, ali posljednja dva desetljeća u nekom je drugom điru. Točnije, u rukometnom điru…
I ponovno je uspješan, aktivan, ponosan na učinjeno. Nekoć je odgajao mlade generacije kao trener u omladinskoj školi NK Udarnika, u praktički svim selekcijama, a u nekoliko navrata bio je i trener seniorske momčadi. Uz to, u klubu je obnašao i brojne druge funkcije, nudio svoju energiju, znanje, vještine i osobni integritet. Sve to u posljednjih nekoliko predsjedničkih mandata čini i u Ženskom rukometnom klubu Udarnik, jedinim klubom na ovome svijetu koji i dalje nosi to ime.
Josip Mučnjak je skroman čovjek, s obje noge na zemlji, ali i vrlo racionalan sportski djelatnik. Jedan od onih koji neće “lupati” obećanja, nego će ispunjavati ono što se dogovori. Tako funkcionira kad su u pitanju seniorke, članice drugog ranga hrvatskog rukometa, ali pogotovo kad je riječ o mlađim uzrastima, koji su na poseban način ponos ovoga kluba.
Godine su prošle u svemu tome, točnije desetljeća, pa polako dolazi vrijeme da neki drugi ljudi pokušaju biti barem dio onoga što je Josip Mučnjak bio u razdoblju iza nas. Najave kažu da će uskoro napustiti funkciju predsjednika ŽRK Udarnika, a taj važan trenutak prepoznali su i u Zagrebačkoj županiji. Mučnjak je tako dobio Povelju Zagrebačku županije za svojih 50 aktivnih sportskih godina, a dobio je i video uradak snimljen tim povodom…
Predsjednik HNS-a obišao kamp u izgradnji: ‘Puno je toga već napravljeno…’
Sve teče svojim tijekom, kako je i bilo zacrtano, što je vrlo značajno jer smo izgradnju kampa postavili kao strateški prioritet Saveza, zadovoljno je konstatirao Marijan Kustić nakon što je obišao radove
Predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, Marijan Kustić, obišao je gradilište budućeg kampa Hrvatskog nogometnog saveza u Velikoj Gorici. Prvi čovjek krovne organizacije hrvatskog nogometa gradilište je obišao u društvu voditeljice odjela infrastrukture HNS-a Andree Dokuš, voditelja gradilišta Nikole Čuljka iz tvrtke Kamgrad kao izvođača radova te Mladena Strganca, predstavnika tvrtke PMC, zadužene za stručni nadzor.
Od početka radova na gradilištu su već izvedene armiranobetonske temeljne ploče objekata stadiona i upravne zgrade, uključujući i temeljni razvod instalacija, a u tijeku je izvođenje armiranobetonskih zidova prizemlja i temelja prilaznog mosta stadiona.
– Presretan sam kako napreduju radovi na gradilištu budućeg kampa Hrvatskog nogometnog saveza. Od svečanog otvaranja gradilišta prošla su tri i pol mjeseca, a uistinu je već puno toga napravljeno. To samo ukazuje da sve teče svojim tijekom kako je i bilo zacrtano, što je vrlo značajno jer smo izgradnju kampa postavili kao strateški prioritet Saveza. Naš je cilj novim generacijama omogućiti najbolje uvjete te je stoga ovaj projekt od krucijalne važnosti za daljnji razvoj hrvatskog nogometa – rekao je Marijan Kustić.
VIDEO Popularni YouTuber na Breškoj ligi: ‘Tehničari, neredi i suplementacija…’
Pritisak Na Tlak, YouTuber i TikToker kojeg prati veliki broj ljudi, a mi smo ga upoznali kroz priču Ivana Šćepine, odlučio je posjetiti čuvenu Brešku ligu i doživjeti sve što nudi jedno takvo iskustvo…
Antonio Oroz, vrlo praćeni i vrlo aktivni YouTuber, odnosno TikToker, već se odavno povezao s našim krajem. Učinio je to u prvom redu kroz slučaj Ivana Šćepine, uz kojega je praktički od prvoga dana kad je nastradao, kojem pomaže na sve načine, s kojim se sprijateljio, jednako kao i s njegovim roditeljima i prijateljima… Dolazio je i na utakmice HNK Gorice, pritom oduševljavao klince i one malo starije koji ga vjerno prate na društvenim mrežama, a sad je došlo vrijeme za novi korak.
Na svom profilu, kojeg je nazvao “Pritisak na tlak”, ovoga puta je odabrao nešto drukčiju tematiku – objavio video sa Breške lige! I kako to može završiti nego živopisno, zabavno, s puno smijeha, pozitive i najboljeg mogućeg raspoloženja. Kako je završio njegov posjet Bregima, pogledate u videu…
Velika Mlaka misli ozbiljno! ‘Pa ovo su pojačanja i za puno više lige…’
Nogometaši Velike Mlake 1947 u svojoj su prvoj sezoni sa seniorima otišli u 1. ŽNL, u kojoj će biti vrlo konkurentni. Dobili su četiri pojačanja koja će doista i biti pojačanja u punom smislu…
Velika Mlaka je, u nogometnom smislu gledano, u turopoljskom niželigaškom svijetu – veliko osvježenje! Klupske društvene mreže rade punom parom, na onome što prikazuju u tom smislu mogu im zavidjeti i klubovi iz puno viših rangova natjecanja, a sve govori da će sve to skupa i na terenu izgledati prilično ozbiljno. Prva četiri pojačanja su predstavljena, njihova imena u našim niželigaškim krugovima dobro su poznata, a poveznice s ovim klubom su snažne…
” Nekako nam to djeluje prirodno, da dečki koji tu žive, koji su odrastali tu ili se pak priženili, igraju u svom lokalnom klubu. Jedan takav, prekaljeni igrač s puno utakmica na visokom seniorskom nivou, dečko je koji se nakon dugo, dugo godina vraća u matično jato. I jednu gusku vratili smo tako svome jatu, jer novi igrač naše seniorske ekipe je – Igor Gusak!”, objavili su iz kluba na početku ovog niza.
Igoru je 37 godina, iza sebe ima sezonu u kojoj je igrao i za seniore i za veterane Klasa iz susjednog Mičevca, a ranije je igrao i za Lomnicu, Lukavec, Polet iz Sv. Klare, Lekenik, Vrbovec…
Domaći igrač je i sljedeće, veliko pojačanje…
“Nakon što je prošao škole nogometa Gorice, Hrvatskog Dragovoljca i Kurilovca, pa upisao seniorske utakmice treće lige u Kurilovcu i četvrte u Mraclinu, gdje je zadnje i igrao prije povratka doma, kako bi pomogao svome klubu, u kojem je i počeo napucavati loptu po zelenom travnjaku. Priča se da je od njega brži jedino njegov limeni ljubimac, on je prava napast za protivničke obrane, on je – Fran Krsto Lukavečki!”, stajalo je u novoj objavi.
Fran Krsto Lukavečki stigao je iz Mraclina, a prije toga bio je i u Kurilovcu
U istu kategoriju spada i treće pojačanje.
“Navijači i pratitelji našega kluba, očekujemo i vjerujemo da nas na svojim krilima može dodatno podići naš novi igrač – Fran Krilić! Još jedan domaći mladac, koji je prve korake napravio upravo na terenima u Velikoj Mlaki, a put ga je vodio dalje kroz škole nogometa HAŠK-a, Zagreba, Gorice i Trnja. U Gorici okusio je igranje u juniorskoj 1. HNL, a minutažu u seniorskom nogometu nastavio je tražiti u Trnju, da bi u sezoni iza nas završio u Staroj dami hrvatskog nogometa, sisačkoj Segesti, a zatim i u Samoboru kod trenera Pancirova”, s ponosom su objavili iz NK Velike Mlake.
Dodali su i kako je posljednjih tjedana Krilić odbijao ponude čak i iz drugog ranga hrvatskog nogometa, kao i iz nekolicine više rangiranih klubova iz okolice, sve zbog želje da dođe doma i zaigra s prijateljima iz djetinjstva.
“U skladu s tim, i sam često zna reći u razgovoru s drugim dečkima iz Velike Mlake i Velikog Polja: idemo skupa podići ovaj klub tamo gdje pripada, korak po korak!”, otkrivaju iz kluba.
A nakon trojice “sto posto domaćih”, stigao je i četvrti, jednako toliko domaći, jer znate kako se kaže: odakle ti je žena, od tamo si…
“Nakon trojice koji su od malih nogu odrasli ovdje, imamo jednog koji je domaći postao ženidbom – Marka Kolaka. I njemu se, jednako kao i našem treneru Đuračiću, fatalnom pokazala jedna Velikomlačanka… Uskoro puni okrugli 30. rođendan, a nadamo se da će puniti i protivničke mreže. Vjerujemo da je forma prolazna, a klasa vječna i da će prolazak kvalitetnih priprema i njega vratiti na put golgeterske forme”, poželjeli su iz NK Velike Mlake.
Kolak je nogomet počeo igrati u redovima tadašnje Croatije Sesvete, gdje je zaslužio poziv iz Dinama. Zahvaljujući prikazanom kroz omladinske kategorije, dobio je profesionalni ugovor, kao i priliku kod tadašnjeg trenera Krune Jurčića, i to u vrijeme kad su u Dinamu bili Kramarić, Šimunić, Brozović, Junior Fernandes, Soudani… Seniorske minute skupljao je u Maksimiru i Dubravi Tim Kabel, no problemi s ozljedama odveli su njegovu karijeru drugim smjerom, pa je nastavio igrati nogomet na nižim razinama, u dresovima Nedelišća, Nura, GOŠK-a iz Gotalova i prošle sezone Graničara iz Novog Virja.
Komentari upućenih kažu da je Velika Mlaka u ovoj četvorici igrača dobila itekako ozbiljna pojačanja za nadmetanje u sedmom rangu natjecanja, u kojem će Velikomlačanima društvo praviti Meštrica, Posavec, Dinamo Hidrel, Turopolje, Mladost Obrezina, Kupa… Društvo je to u kojem Velika Mlaka, očito, želi igrati važnu ulogu.
Mraclin doveo tri nova igrača, otišao jedan, pripreme u ponedjeljak
Nogometaši Mraclina sljedećeg ponedjeljka krenut će u pripreme za novu sezonu na čelu s novim trenerom Milanom Marinićem. Novi igrači stižu iz Pule, Obrezine i Kurilovca, jedini odlazak je u smjeru Velike Mlake
Prvi turopoljski klub, odnosno HNK Gorica, polako već ulazi u završnicu svojih priprema. Drugi turopoljski klub, NK Kurilovec, sa svojim je pripremama krenuo ovog ponedjeljak, a treći turopoljski klub, NK Mraclin, sa svojima će krenuti idućeg ponedjeljka. Uz minimalne promjene u kadru, ali i uz važnu promjenu na klupi…
Marka Biljana, naime, u ulozi trenera Mraclina naslijedio je Milan Marinić, koji je svojevremeno uspješno vodio NK Turopoljac, a prvog dana priprema trebali bi mu se javiti svi igrači iz prošle sezone osim jednog. Fran Krsto Lukavečki, naime, odlučio je promijeniti adresu, ali i rang natjecanja, pa će sljedeće sezone igrati za NK Veliku Mlaku 1947.
S druge strane, na pripremama će se pojaviti tri nova igrača. Dres Mraclina odjenut će 19-godišnji Adrian Manuel Perić, koji stiže iz pulske Istre, a preostale dvije prinove stići će s puno bližih destinacija. Adis Smajić dolazi iz Mladosti iz Obrezine, dok će Josip Tokić doći iz Kurilovca.
Ostali su, dakle, i vratari Matejčić i Zagorac, kao i igrači Brdek, Dandić, Domitrović, Đurašić, Godinić, Grižić, Hajduk, Ivanković, Jančić, Kaurin, Marjanović, Matić, Paradžik, Rajić, Rakas, Strunje i Sudar.
Taj kadar prvi će test imati protiv Zagreba 2. kolovoza, pa tjedan dana poslije protiv Tomislava Radnika iz Sv. Ivana Žabnog, pa tjedan dana poslije sa zagrebačkim Kraljem Tomislavom, pa na kraju sa Samoborom. Start sezone je 27. kolovoza u županijskom kupu protiv Lonje, a prvenstvo kreće četiri dana poslije ogledom doma sa Stupnikom.