VIDEO Rajko izbliza: ‘Nemoguć sam kad gubim. Srećom, to se ne događa često…’
Novi trener Gorice Rajko Vidović predstavio se javnosti kroz gostovanje na klupskom YouTube kanalu, a tom je prilikom ispričao cijeli niz detalja o svojoj igračkoj i trenerskoj karijeri, ali i privatnom životu…
Usporedno s prvim informacijama koje su se probile u eter i ponudile njegovo ime kao novu opciju za novog trenera Gorice, pojavilo se i pitanje koje nekako i pripada našem folkloru: “Tko je sad taj?” Budući da je čovjek o kojem pričamo Rajko Vidović, takvo pitanje postavljali su svi osim okorjelih nogometnih zaljubljenika, ali i ljubitelja HNL-a iz nekih ranijih vremena.
Za sve osim njih, evo tko je Rajko Vidović, deveti trener u prvoligaškoj povijesti HNK Gorice…
Rajko Vidović krenuo je iz rodnih Zavidovića, u središnjoj Bosni, put ga je preko izbjeglištva i nogometnog odrastanja vodio prvo do Njemačke, pa onda i čakovečkog Međimurja, natrag u BiH, odnosno u Kiseljak. Tu su ga negdje vidjeli i ljudi iz Rijeke, koja je 2002. ponudila 27-godišnjem Rajku šansu u HNL-u.
– Nakon dobre sezone u Premijer ligi imao sam ponude Sarajeva i Željezničara, ali tad se javila Rijeka i odabrao sam taj put. Prva godina na kultnoj Kantridi nije bila osobita, pa sam otišao u Kamen Ingrad, zatim se vratio u Rijeku, a 2004. potpisao za NK Zagreb. Bio sam tamo dvije i pol godine, pamtim to razdoblje samo po lijepome, iako nije završilo lijepo – ukratko prepričava prvi dio svoje igračke priče Vidović, kojeg HNL romantici smatraju i ikonom, igračem koji se pamti, jer nije spadao u velike igrače, a opet se nekako izdvajao borbenošću, željom…
– Nisam bio neki veliki strijelac, više sam bio radni napadač, tako da sam sezone završavao s nekih sedam-osam golova, ali pomagao sam momčadima na druge načine. Osim prve godine u Rijeci i u Kamen Ingradu, gdje su uz mene bili Joško Popović, Zoran Zekić i takvi igrači, svugdje sam bio standardan, svugdje sam igrao – ističe Rajko.
U vrijeme kad je došao u Kamen Ingrad, još jednu romantičnu HNL postaju, Vidović je upoznao i Sergeja Jakirovića, s kojim je igrao i u Zagrebu, a nekoliko godina nakon upoznavanja bio mu je i kum na vjenčanju!
– Pitaj ga u čemu je spavao na pripremama u Medulinu kod Mile Petkovića… – glasila je Jakirova instrukcija kad je zamoljen da pomogne sa zajedničkim anegdotama.
– Da, pamtim to, kako ne – sa smiješkom odgovara Rajko.
– Kod Mile u Zagrebu imali smo četiri treninga na dan na pripremama! Prvi dan-dva još nekako i izdržiš, ali poslije toga smo promijenili metodu. Nakon treninga bih se otuširao, odmah obukao za sljedeći trening i tako se bacio u krevet, da uspijem barem malo odspavati… I kad sat zazvoni, dižeš se i ideš ravno na trening! Tad smo mislili da čovjek nije normalan, ali te sezone smo doslovno letjeli terenom, pet puta smo dobili Dinamo, triput Hajduk…
Epizoda u Zagrebu završila je neslavno, a i to je imalo veze s kumom Jakirom. Došlo je do problema između njega i predsjednika Medića, Vidović je stao na prijateljevu stranu i završio u – juniorima. Trenirao je tako s 32 godine sa Zagrebovim nadama i čekao bolje dane, koji su stigli nakon poziva iz Kine.
– Zove me menadžer i kaže: “Slušaj, ovi kažu da im se sviđaš, da ćeš biti kapetan!” Ja mu odgovaram da me nije briga za nikakvog kapetana, daj samo da potpišem, da se maknem iz Zagreba… I potpišem, dođem tamo, dobijem traku i odradim jako dobru sezonu, ali tad sam se odlučio vratiti kući – pamti Vidović.
Vratio se u zaprešićki Inker, a zatim i u tada drugoligašku Lokomotivu, u kojoj se okupila hrpa talentiranih klinaca poput Pivarića, Antolića, Barbarića, Tomečaka i ostalih, a vodila su ih dva “starca” na kraju karijere. Rajko Vidović i – Željko Sopić!
– Već tad smo bili sigurni da će ti dečki napraviti velike karijere i jako mi je drago što je tako ispalo, što smo im nas dvojica mogli barem malo pomoći. Jedini je problem što su nas ljudi znali često zamijeniti, ali samo zbog frizure, ne zbog igračkih kvaliteta, jer Željko je bio puno ozbiljniji igrač od mene – sa smiješkom priča trener Gorice.
Godinu dana, u poznim igračkim godinama, odradio je čak i u dalekom Vijetnamu, u nogometnoj egzotici, ali i u državi koju bi, kaže, svakom igraču preporučio. Vratio se zbog puknuća križnih ligamenata, ali i željan obitelji, djece…
Igračka karijera završila je, opet na poziv kuma Jakira, u trećeligašu iz Dugog Sela. Tamo je i preuzeo juniore, i to nakon što je Jakir otišao u Sesvete, bio je i pomoćnik Milivoju Bračunu, a zatim i samostalno vodio prvu momčad. Put ga je nakon toga vodio u Lučko, Trnje, Sesvete i na kraju u Kustošiju, s kojom je baš planirao povratak u drugi rang.
– Nakon utakmice protiv Hajduka nazvao me Mario Brkljača i moram priznati da na prvu nisam toliko ozbiljno shvatio cijelu tu priču. Imao sam ugovor s Kustošijom, imao sam dogovor s Andyjem Barom i Vladom Babićem, i zato je moj odgovor bio da se u slučaju da dođe to toga svakako prvo jave njima. Dan poslije nazvao me Bara i rekao da je sve na meni, da razumije ako želim napredovati i da mi neće stajati na putu. Hvala ljudima iz Kustošije na tome, jer bila je ovo prilika koja se ne ukazuje baš svaki dan – opisuje Rajko dane velike promjene u svom životu.
Goricu je, naravno, gledao redovito, često je i dolazio na utakmice, sjedio na tribinama, ne znajući da će dobiti priliku voditi te dečke. I jako je dobro znao gdje dolazi.
– Imao sam ove sezone dva poziv iz prvoligaša, ali promijenio sam da u tom klubu ne bih mogao napraviti pomake. Kad se otvorila opcije u Gorici, to ni u jednom trenutku nije bilo tako. Da ne vjerujem da ne mogu napraviti dobre stvari ovdje, da ne vjerujem u sebe i svoj rad, ne bih ni ovo prihvaćao, bez obzira što se radi o prvoj ligi – tvrdi Vidović.
Odmah je krenuo raditi jako, već drugog dana svog mandata zakazao je dva treninga, vrlo brzo odradio i neslužbeni debi u prijateljskom ogledu s Mariborom, a kroz sve to provlačio i puno razgovora.
– Oni koji me poznaju da sam jako zahtjevan kao trener, da mi je jako bitno kako igrači rade na treningu i na utakmici, kakav im je pristup. Kakav si na treningu, takav ćeš biti i na utakmici, zato nema i ne smije biti šparanja, a dečki to jako dobro odrađuju i zadovoljan sam – govori trener Vidović.
Njegovi bivši igrači odreda ga jako cijene i poštuju, a to će reći da uspijeva pronaći balans između “prijateljstva”, odnosno prisnog odnosa s igračima i onoga što se radi na terenu.
– Ja sam za svog igrača na raspolaganju 24 sata. Ako mogu pomoći i s privatnim problemom, tu sam, ali kad je teren u pitanju… Prvo meni leti glava! I zato jasno postavljam zahtjeve i ciljeve pred igrača, a tu nema popusta. Kad izađemo s terena, to je druga priča. Moramo biti svjesni da ovisimo jedni o drugima, da svatko mora nositi svoj dio odgovornosti, a ne da smo si mi dobri, a ti mi se šetaš po terenu… E, toga nema. Ako daješ sve od sebe na terenu, lave ti igraš, ako ne… – zastao je Vidović, jer nastavak i nije bio potreban.
I sve te misli, sve ideje i nacrte, Rajko Vidović sabire na svom posebnome mjestu. U sobici na katu dvoetažnog stana u Sesvetama ima svoj kutak, u koji ne zalazi ni supruga Josipa, ni kćerke Laura i Kjara, kao ni sin Luka, i sam nogometaš.
– Dobar je, zanimljiv igrač, igra lijevog beka ili krila… I nije baš na tatu, čini mi se da je talent za nogomet povukao s mamine strane, jer ja tehnički baš i nisam bio nešto, a on je jako dobar. Iako, kad sam mu u onih par utakmica u Trnju bio trener, znao je biti i na klupi – sa smiješkom kaže Rajko i završava:
– Moja obitelj jako mi je važna, velika su mi potpora, a pogotovo sve to prati sin. Mali je znao više detalja o igračima Gorice nego ja… Ali obitelj me jako dobro poznaje kad je nogomet u pitanju. Već kad me vide na parkingu ispred zgrade znaju jesam li pobijedio ili izgubio. Kad pobijedim, sve može, sve je dozvoljeno. Kad izgubim, treba mi neko vrijeme da se posložim. Zatvorim se u svoju sobicu, pogledam utakmicu dvaput zaredom, analiziram, razmišljam… Srećom, moram reći da mi se dosad nije često događalo da gubim.
Stolnotenisači Velike Gorice izgubili su u 11. kolu Superlige oba meča odigrana u Gradskoj sportskoj dvorani u Velikoj Gorici, protiv STK Star (Varaždin) 1:3 u subotu (29. ožujka) i STK Zagreb 0:3 (30. ožujka).
Velika Gorica, 30.03.2025. Superliga – 11.kolo: HSTK Velika Gorica-STK Zagreb 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.03.2025. Superliga – 11.kolo: HSTK Velika Gorica-STK Zagreb 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Domagoj Elger pobijedio je u prvom meču protiv varaždinske momčadi Leona Šanteka 3:2, ostala tri meča dobili su gostujući stolnotenisači.
Velika Gorica, 30.03.2025. Superliga – 11.kolo: HSTK Velika Gorica-STK Zagreb 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.03.2025. Superliga – 11.kolo: HSTK Velika Gorica-STK Zagreb 0:3. Marko Habijanec. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Ante Jakić je u susretu sa STK Zagreb uspio dobiti prvi set protiv Tomislava Kolareka, ali za eventualnu pobjedu nije imao realne šanse.
Velika Gorica, 30.03.2025. Superliga – 11.kolo: HSTK Velika Gorica-STK Zagreb 0:3. Domagoj Elger. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.03.2025. Superliga – 11.kolo: HSTK Velika Gorica-STK Zagreb 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.03.2025. Superliga – 11.kolo: HSTK Velika Gorica-STK Zagreb 0:3. Ante Jakić. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gorička ekipa u posljednjem 12. kolu (12./13.04.2025.) igra oba meča u gostima, u Požegi i Osijeku.
Galerija fotografija
Superliga Muški 2024./2025., 11. kolo
Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Subota / Nedjelja 29./30.03.2025.
Raspored utakmica u 15. kolu Lige veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) prorijedile su kiša i loše vrijeme. Odigrane su samo dvije utakmice, dvije su prolongirane, a dvije odgođene.
Polet se pobjedom (2:0) protiv Lukavca podigao na 3. mjesto, strijelci su bili Goran Horvat i Igor Rožić.
Velika Gorica, 01.04.2025. Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica, 15.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Vatrogasac je sa 7:1 pobijedio Lekenik i pomaknuo se na 5. mjesto. Strijelci za visoku pobjedu: Selver Muhić 2, Roman Grabović 2, Dario Tkalec, Tihomir Mirenić i Mladen Bedić, za Lekenik Jurica Culović.
Velika Gorica, 01.04.2025. Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica, 15.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Derbi 16. kola je utakmica VG Boys – Mladost Obrezina.
Galerija fotografija
Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2024./2025., 15. kolo
Rezultati 15. kola (28./31.03.2025.): Polet (Buševec) – Lukavec 2:0, Vatrogasac (Kobilić) – Lekenik 7:1, Velika Mlaka 1947 – VG Boys (04.04.2025.), Buna (Mala Buna) – Kurilovec (04.04.2025.), Dinamo (Novo Čiče) – Klas (Mičevec) odgođeno, Hruševec (Donji Hruševec) – Mladost (Obrezina) odgođeno, Gradići slobodni.
Funkcionalnim treningom pod vodstvom iskusnih trenera kineziologa i instruktora funkcionalnog fitnesa, usvajaju se i razvijaju motoričke sposobnosti, poput snage, koordinacije, ravnoteže, brzine i fleksibilnosti, ali i na poboljšanju kardiovaskularnog, aerobnog i anaerobnog kapaciteta, posebice kada je riječ o tinejdžerima čija tijela, zbog sjedilačkog načina života, vape za pokretom.
Treninzi VG teen fitness održavat će se kroz mjesec travanj u prostoru na katu Gradskog bazena svake subote u 10.30 sati, a namijenjen je djeci i mladima u dobi od 12 do 16 godina.
Broj sudionika je ograničen, stoga su potrebne prijave (ime i prezime sudionika, dob i kontakt broj) putem maila: [email protected].
Rukometašice Gorice su u 17. kolu 3. HRL Središte odigrale neodlučeno s vodećom ekipom Sesvete 2 rezultatom 28:28 te tako osvojile bod za plasman na 6. mjesto.
Velika Gorica, 30.03.2025. 3.HRL Sredite – 17.kolo: ŽRK Gorica-RK Sesvete 2 28:28. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.03.2025. 3.HRL Sredite – 17.kolo: ŽRK Gorica-RK Sesvete 2 28:28. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Nakon izjednačenog rezultata (4:4) na početku susreta, Sesvete 2 je u prvom poluvremenu bilo u stalnom vodstvu (1 do 3 gola) do 27. minute (11:12). Serijom 4:0 gostujuća ekipa je na kraju prve dionice imala 5 pogodaka prednosti – 11:16.
Velika Gorica, 30.03.2025. 3.HRL Sredite – 17.kolo: ŽRK Gorica-RK Sesvete 2 28:28. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.03.2025. 3.HRL Sredite – 17.kolo: ŽRK Gorica-RK Sesvete 2 28:28. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kada su Sesvete 2 početkom drugog poluvremena povisile svoju prednost na 7 golova (11:18), činilo se da se rezultat lomi u njihovu korist. Ipak, domaće su iskoristile ležernost suparnica i s nekoliko kontranapada izjednačile rezultat u 46. minuti (21:21) pogotkom Maje Đuričić, koja je serijom od 4 gola bila najzaslužnija za veliki obrat, uz nekoliko obrana Lukrecije Čurek. Pogotkom Danijele Mihaljević domaće su u 48. prešle u vodstvo – 22:21!
Velika Gorica, 30.03.2025. 3.HRL Sredite – 17.kolo: ŽRK Gorica-RK Sesvete 2 28:28. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Domaća ekipa je u završnici uspjela četiri puta izjednačiti rezultat (23:23, 24:24, 27:27, 28:28), propustila je posljednji napad za pobjedu.
Velika Gorica, 30.03.2025. 3.HRL Sredite – 17.kolo: ŽRK Gorica-RK Sesvete 2 28:28. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.03.2025. 3.HRL Sredite – 17.kolo: ŽRK Gorica-RK Sesvete 2 28:28. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gorica (15 7 2 6 408:383 16) je sa 16 bodova na 6. mjestu u trenutačnom redoslijedu, a Sesvete 2 (16 13 1 2 470:414 27) su s 27 bodova na 1. mjestu.
Galerija fotografija
3.HRL Središte – Žene 2024./2025., 17. kolo
ŽRK Gorica – RK Sesvete 2 28:28 (11:16)
Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Gledatelja: 50. Nedjelja, 30.03.2025., 14:30 sati. Suci: Leon Babić i Patrik Cipriš (oba Dubrava). Delegat: Marijo Zečević (Zagreb).
Karate klub Centar tijekom ove godine već je nastupio na pet turnira na kojima je zabilježio odlične rezultate. Mjesec ožujak bio je također plodonosan i to na dva jaka turnira.
Zagreb karate fun turnir okupio je gotovo 500 karatista iz 51 kluba, a Centar je nastupio s 5 natjecatelja koji su osvojili isto toliko medalja. Lara Dugonjić u uzrastima učenica i mlađih kadetkinja osvojila je zlato i srebro, a Sara Brletić u istim uzrastima srebro i broncu. Uz Laru i Saru, medalju je osvojila i Dora Paić u uzrastu mlađih učenica.
Na karate turniru u Križu bilo je gotovo 350 natjecatelja iz 35 klubova, a Centar je imao 5 natjecateljica koje su postigle najbolje uspjehe u godini. Naime, okitile su se sa 7 medalja, od čega čak 4 zlatne, 2 srebrne i 1 broncom.
Foto: Karate klub Centar Velika Gorica
Zlata su osvojile Lara Dugonjić, Dora Paić i Kim Kumic, srebro Sara Brletić i Kim Kumic, a broncu Sara Brletić u starijem uzrastu mlađih kadetkinja.
Ponovno se Lara Dugonjić istaknula kao najbolja pojedinka, osvojivši u Križu dva zlata!
–Lara Dugonjić je aktualna prvakinja Hrvatske i veliki potencijal karate kluba Centar, ali i ostale cure koje zaista osvajaju puno medalja i dominiraju u svojim kategorijama. U travnju naše borce očekuje Kup Hrvatske u Zagrebu za koji su u tijeku aktivne pripreme u klubu – istaknula je predsjednica kluba Ines Grdenić.