Povežite se s nama

Sport

VIDEO Rajko izbliza: ‘Nemoguć sam kad gubim. Srećom, to se ne događa često…’

Novi trener Gorice Rajko Vidović predstavio se javnosti kroz gostovanje na klupskom YouTube kanalu, a tom je prilikom ispričao cijeli niz detalja o svojoj igračkoj i trenerskoj karijeri, ali i privatnom životu…

Objavljeno

na

Usporedno s prvim informacijama koje su se probile u eter i ponudile njegovo ime kao novu opciju za novog trenera Gorice, pojavilo se i pitanje koje nekako i pripada našem folkloru: “Tko je sad taj?” Budući da je čovjek o kojem pričamo Rajko Vidović, takvo pitanje postavljali su svi osim okorjelih nogometnih zaljubljenika, ali i ljubitelja HNL-a iz nekih ranijih vremena.

Za sve osim njih, evo tko je Rajko Vidović, deveti trener u prvoligaškoj povijesti HNK Gorice…

Rajko Vidović krenuo je iz rodnih Zavidovića, u središnjoj Bosni, put ga je preko izbjeglištva i nogometnog odrastanja vodio prvo do Njemačke, pa onda i čakovečkog Međimurja, natrag u BiH, odnosno u Kiseljak. Tu su ga negdje vidjeli i ljudi iz Rijeke, koja je 2002. ponudila 27-godišnjem Rajku šansu u HNL-u.

– Nakon dobre sezone u Premijer ligi imao sam ponude Sarajeva i Željezničara, ali tad se javila Rijeka i odabrao sam taj put. Prva godina na kultnoj Kantridi nije bila osobita, pa sam otišao u Kamen Ingrad, zatim se vratio u Rijeku, a 2004. potpisao za NK Zagreb. Bio sam tamo dvije i pol godine, pamtim to razdoblje samo po lijepome, iako nije završilo lijepo – ukratko prepričava prvi dio svoje igračke priče Vidović, kojeg HNL romantici smatraju i ikonom, igračem koji se pamti, jer nije spadao u velike igrače, a opet se nekako izdvajao borbenošću, željom…

– Nisam bio neki veliki strijelac, više sam bio radni napadač, tako da sam sezone završavao s nekih sedam-osam golova, ali pomagao sam momčadima na druge načine. Osim prve godine u Rijeci i u Kamen Ingradu, gdje su uz mene bili Joško Popović, Zoran Zekić i takvi igrači, svugdje sam bio standardan, svugdje sam igrao – ističe Rajko.

U vrijeme kad je došao u Kamen Ingrad, još jednu romantičnu HNL postaju, Vidović je upoznao i Sergeja Jakirovića, s kojim je igrao i u Zagrebu, a nekoliko godina nakon upoznavanja bio mu je i kum na vjenčanju!

– Pitaj ga u čemu je spavao na pripremama u Medulinu kod Mile Petkovića… – glasila je Jakirova instrukcija kad je zamoljen da pomogne sa zajedničkim anegdotama.

– Da, pamtim to, kako ne – sa smiješkom odgovara Rajko.

– Kod Mile u Zagrebu imali smo četiri treninga na dan na pripremama! Prvi dan-dva još nekako i izdržiš, ali poslije toga smo promijenili metodu. Nakon treninga bih se otuširao, odmah obukao za sljedeći trening i tako se bacio u krevet, da uspijem barem malo odspavati… I kad sat zazvoni, dižeš se i ideš ravno na trening! Tad smo mislili da čovjek nije normalan, ali te sezone smo doslovno letjeli terenom, pet puta smo dobili Dinamo, triput Hajduk…

 

Epizoda u Zagrebu završila je neslavno, a i to je imalo veze s kumom Jakirom. Došlo je do problema između njega i predsjednika Medića, Vidović je stao na prijateljevu stranu i završio u – juniorima. Trenirao je tako s 32 godine sa Zagrebovim nadama i čekao bolje dane, koji su stigli nakon poziva iz Kine.

– Zove me menadžer i kaže: “Slušaj, ovi kažu da im se sviđaš, da ćeš biti kapetan!” Ja mu odgovaram da me nije briga za nikakvog kapetana, daj samo da potpišem, da se maknem iz Zagreba… I potpišem, dođem tamo, dobijem traku i odradim jako dobru sezonu, ali tad sam se odlučio vratiti kući – pamti Vidović.

Vratio se u zaprešićki Inker, a zatim i u tada drugoligašku Lokomotivu, u kojoj se okupila hrpa talentiranih klinaca poput Pivarića, Antolića, Barbarića, Tomečaka i ostalih, a vodila su ih dva “starca” na kraju karijere. Rajko Vidović i – Željko Sopić!

– Već tad smo bili sigurni da će ti dečki napraviti velike karijere i jako mi je drago što je tako ispalo, što smo im nas dvojica mogli barem malo pomoći. Jedini je problem što su nas ljudi znali često zamijeniti, ali samo zbog frizure, ne zbog igračkih kvaliteta, jer Željko je bio puno ozbiljniji igrač od mene – sa smiješkom priča trener Gorice.

Godinu dana, u poznim igračkim godinama, odradio je čak i u dalekom Vijetnamu, u nogometnoj egzotici, ali i u državi koju bi, kaže, svakom igraču preporučio. Vratio se zbog puknuća križnih ligamenata, ali i željan obitelji, djece…

Igračka karijera završila je, opet na poziv kuma Jakira, u trećeligašu iz Dugog Sela. Tamo je i preuzeo juniore, i to nakon što je Jakir otišao u Sesvete, bio je i pomoćnik Milivoju Bračunu, a zatim i samostalno vodio prvu momčad. Put ga je nakon toga vodio u Lučko, Trnje, Sesvete i na kraju u Kustošiju, s kojom je baš planirao povratak u drugi rang.

– Nakon utakmice protiv Hajduka nazvao me Mario Brkljača i moram priznati da na prvu nisam toliko ozbiljno shvatio cijelu tu priču. Imao sam ugovor s Kustošijom, imao sam dogovor s Andyjem Barom i Vladom Babićem, i zato je moj odgovor bio da se u slučaju da dođe to toga svakako prvo jave njima. Dan poslije nazvao me Bara i rekao da je sve na meni, da razumije ako želim napredovati i da mi neće stajati na putu. Hvala ljudima iz Kustošije na tome, jer bila je ovo prilika koja se ne ukazuje baš svaki dan – opisuje Rajko dane velike promjene u svom životu.

Goricu je, naravno, gledao redovito, često je i dolazio na utakmice, sjedio na tribinama, ne znajući da će dobiti priliku voditi te dečke. I jako je dobro znao gdje dolazi.

– Imao sam ove sezone dva poziv iz prvoligaša, ali promijenio sam da u tom klubu ne bih mogao napraviti pomake. Kad se otvorila opcije u Gorici, to ni u jednom trenutku nije bilo tako. Da ne vjerujem da ne mogu napraviti dobre stvari ovdje, da ne vjerujem u sebe i svoj rad, ne bih ni ovo prihvaćao, bez obzira što se radi o prvoj ligi – tvrdi Vidović.

Odmah je krenuo raditi jako, već drugog dana svog mandata zakazao je dva treninga, vrlo brzo odradio i neslužbeni debi u prijateljskom ogledu s Mariborom, a kroz sve to provlačio i puno razgovora.

– Oni koji me poznaju da sam jako zahtjevan kao trener, da mi je jako bitno kako igrači rade na treningu i na utakmici, kakav im je pristup. Kakav si na treningu, takav ćeš biti i na utakmici, zato nema i ne smije biti šparanja, a dečki to jako dobro odrađuju i zadovoljan sam – govori trener Vidović.

Njegovi bivši igrači odreda ga jako cijene i poštuju, a to će reći da uspijeva pronaći balans između “prijateljstva”, odnosno prisnog odnosa s igračima i onoga što se radi na terenu.

– Ja sam za svog igrača na raspolaganju 24 sata. Ako mogu pomoći i s privatnim problemom, tu sam, ali kad je teren u pitanju… Prvo meni leti glava! I zato jasno postavljam zahtjeve i ciljeve pred igrača, a tu nema popusta. Kad izađemo s terena, to je druga priča. Moramo biti svjesni da ovisimo jedni o drugima, da svatko mora nositi svoj dio odgovornosti, a ne da smo si mi dobri, a ti mi se šetaš po terenu… E, toga nema. Ako daješ sve od sebe na terenu, lave ti igraš, ako ne… – zastao je Vidović, jer nastavak i nije bio potreban.

I sve te misli, sve ideje i nacrte, Rajko Vidović sabire na svom posebnome mjestu. U sobici na katu dvoetažnog stana u Sesvetama ima svoj kutak, u koji ne zalazi ni supruga Josipa, ni kćerke Laura i Kjara, kao ni sin Luka, i sam nogometaš.

– Dobar je, zanimljiv igrač, igra lijevog beka ili krila… I nije baš na tatu, čini mi se da je talent za nogomet povukao s mamine strane, jer ja tehnički baš i nisam bio nešto, a on je jako dobar. Iako, kad sam mu u onih par utakmica u Trnju bio trener, znao je biti i na klupi – sa smiješkom kaže Rajko i završava:

– Moja obitelj jako mi je važna, velika su mi potpora, a pogotovo sve to prati sin. Mali je znao više detalja o igračima Gorice nego ja… Ali obitelj me jako dobro poznaje kad je nogomet u pitanju. Već kad me vide na parkingu ispred zgrade znaju jesam li pobijedio ili izgubio. Kad pobijedim, sve može, sve je dozvoljeno. Kad izgubim, treba mi neko vrijeme da se posložim. Zatvorim se u svoju sobicu, pogledam utakmicu dvaput zaredom, analiziram, razmišljam… Srećom, moram reći da mi se dosad nije često događalo da gubim.

A ništa, neka se onda tako i nastavi…

Sport

Šokantan poraz košarkaša! Brođani uvjerljivo do prve pobjede u sezoni

Košarkaši Gorice doživjeli su treći poraz ove sezone u Prvoj ligi, bolja od njih bila je Marsonia iz Slavonskog Broda, koja je rezultatom 85-69 došla do svoje prve pobjede u prvenstvu, nakon sedam uvodnih poraza

Objavljeno

na

Iznenađenje u Velikoj Gorici. Neugodno iznenađenje, nažalost, ali oni koji su ispratili znaju da je drukčije teško moglo biti… Jer, u susretu između Gorice i Marsonije gosti iz Slavonskog Broda sasvim su zasluženo slavili pobjedu. Završilo je 85-69 za Marsoniju, za čije je igrače ovo prva prvenstvena pobjeda nakon sedam uvodnih poraza!

Goričani su u susret ušli s nizom od četiri pobjede, no ovoga puta nisu bili na željenoj razini. Najblaže rečeno. Prvi dio su završili u plusu, no u drugih dvadeset minuta gosti su serijom dalekometnih ubačaja prešli u vodstvo, koje su do kraja susreta podebljali do konačnih plus16.

Tijekom prve četvrtine ni jedan sastav nije imao osjetniju prednost, s time da su većim dijelom igre u prvih deset minuta minimalnu prednost imali gosti. Druga četvrtina pripada Gorici, koja nakon 15 minuta igre po prvi puta ima deset razlike (36:26), da bi nakon koševa Filipa Kalajžića domaći sastav na dvije i pol minute prije kraja odlaska na odmor imao i najvećih plus 12 (42:30). Međutim, s dvije uzastopne trice iskusnoga Pere Ćosića Brođani na odmor odlaze sa samo minus šest (44:38).

Te dvije trice kao da su gostima dale krila, te su nakon samo četiri minute igre stigli do egala (50:50), da bi u posljednjih deset minuta ušli s prednošću 64:60. Košem Roka Ivankovića odmah na početku četvrtine Gorica je došla na minus dva (62:64), na što gosti odgovaraju serijom 8:0 za vodstvo 62:72, koje domaći igrači do kraja susreta nisu uspjeli preokrenuti. Sve što su pokušavali nije padalo na plodno tlo, dok su gosti predvođeni Maričevićem i Ćosićem znalački sačuvali prednost za prvu ovogodišnju pobjedu.

– Čestitka Marsoniji na pobjedi. Moji igrači drugo poluvrijeme nisu se pojavili na terenu. Jednostavno, nismo imali volje ni želje pobijediti utakmicu. Ekipa Marsonije to je iskoristila i ja im na tome čestitam te im želim puno sreće u nastavku natjecanja – kazao je nakon utakmice trener Damir Miljković.

Antun Maričević s 24 poena bio prvi strijelac Marsonije za koju je Nikola Miletić ubacio 19, a Duje Lisica 16 uz 13 skokova. Kod Gorice bolji od ostatka Filip Kalajžić s 19 poena i osam skokova. Dvocifren učinak imao je još jedino Roko Ivanković s deset ubačenih poena.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Nikad “jači” okršaj Gorice i Dinama! Modri više ne vole Turopolje…

Nogometaši Gorice u ponedjeljak u 18 sati dočekuju Dinamo na svom stadionu, na kojem su doživjeli samo jedan poraz u posljednjih pet okršaja s “modrima”. Protiv kojih imaju dvije uzastopne pobjede, a imali su i dovoljno vremena…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nikad više, za pretpostaviti je, Gorica neće imati priliku doći do treće uzastopne pobjede protiv Dinama. U ponedjeljak navečer će je imati. Nikad više, lako je za povjerovati, Dinamo neće u naš grad doći u ovako kaotičnoj situaciji. U ponedjeljak navečer će doći, četiri dana nakon bolnog europskog šamara u Lilleu, s trenerom kojem su mnogi već ispisali otpusno pismo…

I zato je, između svega ostaloga, ogled Gorice i Dinama zakazan za ponedjeljak u 18 sati, možda i nikad “otvoreniji”. Godinama je igračima Gorice kretala “treskavica” kad bi se trebalo ići na megdan Dinamu, društvo iz Maksimira nabijalo je Goričanima komplekse sa 17 pobjeda i jednim jedinim remijem u prvih 18 međusobnih ogleda, no ovo je neko prilično drukčije vrijeme. Drukčiji su trendovi, drukčiji je trener, drukčija je momčad Gorice, a možda i najvažnije je što je ovo drukčiji Dinamo.

I ovaj i ovakav Dinamo, naravno, u Veliku Goricu stiže kao favorit, tako je uostalom bilo u svih 30 prethodnih međusobnih okršaja, ali ovo je možda i prvi put da se Gorica uoči ogleda s rivalom iz Maksimira s pravom ima čemu nadati. Dobro, nada uvijek postoji, postajala je i svih tih 30 puta, pa bi točnije bilo reći da ona vjera u uspjeh nikad nije imala jače argumente. Ohrabrena s jako dobrih sedam bodova iz zadnja tri kola, s osam dana odmora od prošle utakmice, Gorica definitivno ima pravo vjerovati.

– Veseli me to što smo u dobrom rezultatskom nizu, ali svejedno je Dinamo favorit – svjestan je nedvojbene realnosti i trener Mario Carević, koji u četiri svoja gorička ogleda s Dinamom ima dvije pobjede, jedan remi i jedan poraz.

– Morat ćemo biti na vrhuncu svojih mogućnosti da bismo mogli tražiti svoju šansu protiv ovakvog protivnika. Manjak kvalitete možemo kompenzirati požrtvovnošću, velikom količinom trke, ogromnom disciplinom i ispunjavanjem svih taktičkih zahtjeva. Ako ćemo zaista biti na najvišem mogućem nivou, nadam se da možemo nešto izvući.

Naravno, i svaki bod je dobar u ogledima Dinamo, a po bod je Gorica lovila dvaput u posljednjim pet domaćih ogleda s Dinamom na svom stadionu. U nekim prilikama dolasci u srce Turopolja za Dinamo su bili i lagani izleti, a dugo su i unatoč poteškoćama na putu izlazili kao pobjednici na Gradskom stadionu. Danas to više nije tako, jer Dinamo je u Velikoj Gorici slavio samo jedanput u posljednjih pet dolazaka. Dogodilo se to 13. travnja 2024., no u tih posljednjih pet, uz dva remija, smjestile su se i dvije pobjede, prvo ona u produkciji Nikole Vujnovića i Ante Mateja Jurić, a zatim i ona Pajazitijeva u proljeće.

Dodatne poticaje argumentima za optimizam daje i ono što se dogodilo 14. rujna u Maksimiru. Iker Pozo i Žan Trontelj zabijali su u pobjedi 2-1 za povijest, prvoj protiv Dinama u Maksimiru. Bila je to posljednja utakmica Nenada Črnka u ulozi predsjednika kluba, bila je to večer za pamćenje, a bio je to i pokazatelj kojim putem ići ovog ponedjeljka navečer.

– Rezultat iz Lillea neće nas zavarati, to je ipak neka druga razina kvalitete, i zato očekujem potpuno drukčiji Dinamo. Siguran sam da će juriti pobjedu od prve minute, što im omogućuje njihova kvaliteta. Ako ne igra Bakrar, igraju Beljo ili Kulenović, a sve su to vrhunski pojedinci i morat ćemo biti oprezni u svakom trenutku – ističe trener Carević.

Njegov kolega Mario Kovačević dočekuje ovu utakmicu puno manje spokojan, iako bi najtočnije bilo reći da u njegovu životu trenutačno nema ni S od spokoja. Mediji mu vise nad glavom, što nekako i ide s funkcijom, a rezultati su šareni. Iako, ne stoji Dinamo ni toliko loše, jer pobjeda u Velikoj Gorici donijela bi mu – prvo mjesto! I zato je Kova već u Lilleu spominjao Goricu, otkrio da je neke igrače i štedio za nekoć lagodno gostovanje u Turopolju…

– Gorica je u dobrom nizu, a koliko je kvalitetna osjetili smo i na svojoj koži, kad smo izgubili u Maksimiru. I želimo im uzvratiti za taj poraz. Dobra su momčad, igraju kvalitetan i zanimljiv nogomet, i morat ćemo biti na maksimumu za pobjedu. Vjerujem da ćemo takvi i biti – rekao je Kovačević.

Dinamo lovi prvo mjesto, Gorica lovi europske pozicije, domaćin je u boljem trenutku nego gost, šansa je nikad ozbiljnija… Moglo bi biti zabavno!

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

FOTO Klas zasluženo pobijedio u Gradićima

Objavljeno

na

Objavio/la

Gradići su u zadnjem 17. kolu Premijer lige izgubili od Klasa rezultatom 0:2, strijelci za goste iz Mičevca bili su Leonardo Mikić iz kaznenog udarca i Toni Maričević.

Gradići, 30.11.2025. Premier liga-17.kolo: NK Gradići – NK Klas 0:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gradići, 30.11.2025. Premier liga-17.kolo: NK Gradići – NK Klas 0:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Susret dvije momčadi iz donjeg dijela prvenstvene ljestvice u prvom poluvremenu ponudio je malo izglednih prigoda za pogodak, gosti su bili bliži pogotku, ali lopta je pogodila vratnicu.

Gradići, 30.11.2025. Premier liga-17.kolo: NK Gradići – NK Klas 0:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gradići, 30.11.2025. Premier liga-17.kolo: NK Gradići – NK Klas 0:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon odmora utakmica je bila dinamičnija, i na jednoj i na drugoj strani bilo je izglednih prigoda, ali i promašaja. Sredinom drugog poluvremena Klas je udarcima iz kuta riješio utakmicu u svoju korist. Nakon kornera u 68. minuti domaći su nakratko odbili loptu, ali je drugi pokušaj pogodio nekoga u ruku i sudac je dosudio najstrožu kaznu. Siguran realizator s bijele točke bio je Mikić za 0:1.

Gradići, 30.11.2025. Premier liga-17.kolo: NK Gradići – NK Klas 0:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gradići, 30.11.2025. Premier liga-17.kolo: NK Gradići – NK Klas 0:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Klas je udvostručio svoju prednost u 75. minuti kada je Maričević loptu iz kuta u skoku poslao pod gredu za – 0:2. Gradići su pojačali napade, ali gosti su se bez problema uspješno čuvali svoja vrata i zasluženo pobijedili.

Gradići, 30.11.2025. Premier liga-17.kolo: NK Gradići – NK Klas 0:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gradići (17 5 1 11 23:45 16) su na kraju jesenske polusezone 2025. sa 16 bodova zauzeli 17. mjesto, a Klas (17 6 3 8 25:29 21) je s 21 bodom na 13. mjestu.

Galerija fotografija

Premier liga NSZŽ-e 2025./2026., 17.kolo

NK Gradići – NK Klas (Mičevec) 0:2 (0:0)

Gradići. Gledatelja: 70. Nedjelja, 30.11.2025., 14 sati. Sudac: Loris Konjuh (Bregana). Pomoćni suci: Ivan Rešetar (Samobor) i Ivan Mirenić (Velika Gorica). Delegat: Zlatko Petrac (Velika Buna). Strijelci: 0:1 – Mikić (68.-11m), 0:2 – Maričević (75).

GRADIĆI: Jerković, Premac (od 89. Cvetković), Obućina, Antunović (od 71. Mišić), Bazira, Plećaš (od 46. Lovrić), Kos, Belić, Cindrić (od 78. Janječić), Kotoraš, Meštrović (od 78. Pušić). Trener: Marko Rajić.

KLAS: Mujkić, Petir, Županić, Mikić, Jambrišak (od 72. Kulušić), M.Tadić, Gajski (od 72. Marković), Gredelj (od 64. Perša), Maričević, Celčić (od 78. Kruezi), Janić (od 64. Mesić). Trener: Josip Tadić.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Turopoljac i Dubrava odigrali bez pobjednika u zadnjem kolu jesenske polusezone 2025.

Objavljeno

na

Objavio/la

Turopoljac je u 17. kolu Premier lige na domaćem terenu odigrao neodlučeno s Dubravom (Dubrava Vrbovečka) 1:1, nakon što su gosti imali gol prednosti.

Kuče, 30.11.2025. Premier liga – 17.kolo: Turopoljac – Dubrava 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kuče, 30.11.2025. Premier liga – 17.kolo: Turopoljac – Dubrava 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prije početka utakmice upriličen je oproštaj od Mislava Čunčića, dugogodišnjeg kapetana Turopoljca, koji je odlučio završiti nogometnu karijeru kao aktivni igrač. Članovi klupske uprave darivali su kapetana Čunčića posebnim dresom. Fotoaparat je uhvatio dirljiv oproštaj kapetana od aktivnog igranja, ali to ne znači da on odlazi iz nogometa. Već je na današnjoj utakmici demonstrirao kako bi on vodio momčad.

Kuče, 30.11.2025. Premier liga – 17.kolo: Turopoljac – Dubrava 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kuče, 30.11.2025. Premier liga – 17.kolo: Turopoljac – Dubrava 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Momčadi su u prvom poluvremenu igrale na sigurno, Dubrava je u obrambenoj zoni imala i do šest igrača, ali su izveli nekoliko obećavajućih napada preskačući igru dugim loptama. Sreća za domaće da gosti nisu bili precizni sa završnim udarcima.

Kuče, 30.11.2025. Premier liga – 17.kolo: Turopoljac – Dubrava 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kuče, 30.11.2025. Premier liga – 17.kolo: Turopoljac – Dubrava 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon odmora ulaskom u igru Filipa Sarafa domaći su počeli konkretnije ugrožavati gostujuća vrata. Ipak, Dubrava je sredinom drugog poluvremena došla do prednosti pogotkom Dina Škarice (66.). Petnaestak minuta kasnije izjednačio je F.Saraf (80.). Domaći su u završnici utakmice imali igrača više (isključen Marcel Matejak u 84.), ali nije bilo dovoljno vremena da se nešto konkretno promijeni.

Kuče, 30.11.2025. Premier liga – 17.kolo: Turopoljac – Dubrava 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turopoljac (17 7 3 7 23:24 24) je s 24 boda na 10. mjestu jesenske polusezone, a Dubrava(17 9 3 5 28:21 30) je s 30 bodova na 4. mjestu prvenstvene ljestvice.

Galerija fotografija

Premier liga NSZŽ-e 2025./2026., 17. kolo

NK Turopoljac – NK Dubrava (Dubrava Vrbovečka) 1:1 (0:0)

Kuče. ŠRC Kuče. Nedjelja, 30.11.2025., 14 sati. Gledatelja: 60. Sudac: Marko Matijašec (Zaprešić). Pomoćni suci: Antonio Jurakić i Hrvoje Radoš (oba iz Dugog Sela). Delegat: Bojan Stanilović (Lukavec). Strijelci: 0:1 – Škarica (66), 1:1 – F.Saraf (80). Isključenje: Marcel Matejak (84.).

TUROPOLJAC: Buđak, Blažev, Martinić (cap.), Gogić, Krasnić, Blažičko, Fiket, Jandriš, Čurek, Milić (od 46. F.Saraf), J.Saraf. Trener: Goran Banović.

DUBRAVA: Banović, Videc, Ravlić, Novosel (od 77. Matejak), Škarica (od 70. Bradić), Ribić, Horvat, Tarle, Beljan (cap.), Brodarić, Kolarov (od 70. Štajdohar). Trener: Igor Ćorković

Nastavite čitati

Sport

Težak poraz, da li i koban?! Goričanin uništio Goričane u Čakovcu…

Rukometaši Gorice poraženi su 38-35 u gostima kod Čakovca, nakon čega više ne ovise samo o sebi u borbi za plasman u Ligu za prvaka. U posljednja dva kola imaju dva teška zadatka, a navijat će i za Rude, odnosno Umag…

Objavljeno

na

Objavio/la

U ovih 60 minuta stat će cijela sezona, i naša i njihova!

Tim je riječima, na prvu dramatičnim, ali sasvim logičnim, gostovanje u Čakovcu najavio trener rukometaša Gorice Matej Mišković. Znali smo da će biti teško, znali smo da će Gorica morati odigrati spektakulanu utakmicu, znali smo da će Gorica morati pobijediti ako želi u Ligu za prvaka. Teško je i bilo, utakmica koju je Gorica odigrala može se opisati kao dobra, ali pobijedila Gorica – nije.

I sve će, kako se čini, biti isto kao lani…

Da stvar bude još gora, u ključnoj utakmici sezone Goričane je “uneredio” Velikogoričanin Lucian Bura. Bivši igrač Gorice, ponajbolji “pjeskaš” svijeta, blistao je u ovoj utakmici, utrpao nevjerojatnih 15 golova iz 18 pokušaja i odgurnuo naše rukometaše iz zone koja vodi u Ligu za prvaka. Tamo gdje su Matej Mišković i njegovi igrači toliko silno željeli biti…

Iako,

Gorica je imala otvaranje utakmicie iz snova. Gosti iz Turopolja u prvih su sedam minuta susreta napravili niz od pomalo nevjerojatnih 7-1, a takvu su prednost držali sve do polovice prvog poluvremena, kad su Čakovčani “oživjeli”. U 20. minuti Čakovec tako prvi put dolazi na minus tri (11-14), a u 26. minuti stigli su na samo pogodak zaostatka (14-15). No, do isteka prvih 30 minuta Gorica uspijeva napraviti novi niz i na odmor naši rukometaši odlaze s prednošću 20-17.

Nažalost, kako je Gorica ušla u prvo, tako je Čakovec ušao u drugo poluvrijeme. Otvorili su domaćini nastavak sa četiri uzastopna gola i preuzeli vodstvo, nošeni glasnom podrškom s tribina, a nakon toga naši se rukometaši više nisu uspjeli iščupati iz minusa. Igrali su dobru utakmicu, pokazivali i hrabrost i odlučnost, ali jednostavno nije bilo rješenja za sve što je nudio Čakovec. Točnije, za sve što je nudio čudesni Lucian Bura. Tko će kome…

Bilo je nekoliko puta i “iks”, vraćali su se Goričani u egal, no na kraju su morali čestitati protivniku. I shvatiti da su propustili veliku, ogromnu priliku da ostvare cilj. Unatoč 11 golova Marka Grubišića iz 13 pokušaja, unatoč sedam golova Marka Karaule i šest Andre Lopca. Nije bilo dovoljno za više od poraza u utakmici koju će neutralni promatrači opisati kao odličnu, a mi kao frustrirajuću…

U posljednja dva kola Lige A Gorica će dočekati Bjelin Spačvu pa gostovati kod Trogira, koji ima tri boda više. Sad će Goričani morati svim silama navijati za Umag i Rudar, koji u sljedećem kolu dočekuju Čakovec i Trogir, nadati se da rivali tu mogu izgubiti bodove, ali još je važnije da sami odrade svoj dio posla.

Nažalost, više ne ovise samo o sebi…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Reporter 455 - 17.11.2025.

Facebook

Izdvojeno