Povežite se s nama

Sport

VIDEO Rajko izbliza: ‘Nemoguć sam kad gubim. Srećom, to se ne događa često…’

Novi trener Gorice Rajko Vidović predstavio se javnosti kroz gostovanje na klupskom YouTube kanalu, a tom je prilikom ispričao cijeli niz detalja o svojoj igračkoj i trenerskoj karijeri, ali i privatnom životu…

Objavljeno

na

Usporedno s prvim informacijama koje su se probile u eter i ponudile njegovo ime kao novu opciju za novog trenera Gorice, pojavilo se i pitanje koje nekako i pripada našem folkloru: “Tko je sad taj?” Budući da je čovjek o kojem pričamo Rajko Vidović, takvo pitanje postavljali su svi osim okorjelih nogometnih zaljubljenika, ali i ljubitelja HNL-a iz nekih ranijih vremena.

Za sve osim njih, evo tko je Rajko Vidović, deveti trener u prvoligaškoj povijesti HNK Gorice…

Rajko Vidović krenuo je iz rodnih Zavidovića, u središnjoj Bosni, put ga je preko izbjeglištva i nogometnog odrastanja vodio prvo do Njemačke, pa onda i čakovečkog Međimurja, natrag u BiH, odnosno u Kiseljak. Tu su ga negdje vidjeli i ljudi iz Rijeke, koja je 2002. ponudila 27-godišnjem Rajku šansu u HNL-u.

– Nakon dobre sezone u Premijer ligi imao sam ponude Sarajeva i Željezničara, ali tad se javila Rijeka i odabrao sam taj put. Prva godina na kultnoj Kantridi nije bila osobita, pa sam otišao u Kamen Ingrad, zatim se vratio u Rijeku, a 2004. potpisao za NK Zagreb. Bio sam tamo dvije i pol godine, pamtim to razdoblje samo po lijepome, iako nije završilo lijepo – ukratko prepričava prvi dio svoje igračke priče Vidović, kojeg HNL romantici smatraju i ikonom, igračem koji se pamti, jer nije spadao u velike igrače, a opet se nekako izdvajao borbenošću, željom…

– Nisam bio neki veliki strijelac, više sam bio radni napadač, tako da sam sezone završavao s nekih sedam-osam golova, ali pomagao sam momčadima na druge načine. Osim prve godine u Rijeci i u Kamen Ingradu, gdje su uz mene bili Joško Popović, Zoran Zekić i takvi igrači, svugdje sam bio standardan, svugdje sam igrao – ističe Rajko.

U vrijeme kad je došao u Kamen Ingrad, još jednu romantičnu HNL postaju, Vidović je upoznao i Sergeja Jakirovića, s kojim je igrao i u Zagrebu, a nekoliko godina nakon upoznavanja bio mu je i kum na vjenčanju!

– Pitaj ga u čemu je spavao na pripremama u Medulinu kod Mile Petkovića… – glasila je Jakirova instrukcija kad je zamoljen da pomogne sa zajedničkim anegdotama.

– Da, pamtim to, kako ne – sa smiješkom odgovara Rajko.

– Kod Mile u Zagrebu imali smo četiri treninga na dan na pripremama! Prvi dan-dva još nekako i izdržiš, ali poslije toga smo promijenili metodu. Nakon treninga bih se otuširao, odmah obukao za sljedeći trening i tako se bacio u krevet, da uspijem barem malo odspavati… I kad sat zazvoni, dižeš se i ideš ravno na trening! Tad smo mislili da čovjek nije normalan, ali te sezone smo doslovno letjeli terenom, pet puta smo dobili Dinamo, triput Hajduk…

 

Epizoda u Zagrebu završila je neslavno, a i to je imalo veze s kumom Jakirom. Došlo je do problema između njega i predsjednika Medića, Vidović je stao na prijateljevu stranu i završio u – juniorima. Trenirao je tako s 32 godine sa Zagrebovim nadama i čekao bolje dane, koji su stigli nakon poziva iz Kine.

– Zove me menadžer i kaže: “Slušaj, ovi kažu da im se sviđaš, da ćeš biti kapetan!” Ja mu odgovaram da me nije briga za nikakvog kapetana, daj samo da potpišem, da se maknem iz Zagreba… I potpišem, dođem tamo, dobijem traku i odradim jako dobru sezonu, ali tad sam se odlučio vratiti kući – pamti Vidović.

Vratio se u zaprešićki Inker, a zatim i u tada drugoligašku Lokomotivu, u kojoj se okupila hrpa talentiranih klinaca poput Pivarića, Antolića, Barbarića, Tomečaka i ostalih, a vodila su ih dva “starca” na kraju karijere. Rajko Vidović i – Željko Sopić!

– Već tad smo bili sigurni da će ti dečki napraviti velike karijere i jako mi je drago što je tako ispalo, što smo im nas dvojica mogli barem malo pomoći. Jedini je problem što su nas ljudi znali često zamijeniti, ali samo zbog frizure, ne zbog igračkih kvaliteta, jer Željko je bio puno ozbiljniji igrač od mene – sa smiješkom priča trener Gorice.

Godinu dana, u poznim igračkim godinama, odradio je čak i u dalekom Vijetnamu, u nogometnoj egzotici, ali i u državi koju bi, kaže, svakom igraču preporučio. Vratio se zbog puknuća križnih ligamenata, ali i željan obitelji, djece…

Igračka karijera završila je, opet na poziv kuma Jakira, u trećeligašu iz Dugog Sela. Tamo je i preuzeo juniore, i to nakon što je Jakir otišao u Sesvete, bio je i pomoćnik Milivoju Bračunu, a zatim i samostalno vodio prvu momčad. Put ga je nakon toga vodio u Lučko, Trnje, Sesvete i na kraju u Kustošiju, s kojom je baš planirao povratak u drugi rang.

– Nakon utakmice protiv Hajduka nazvao me Mario Brkljača i moram priznati da na prvu nisam toliko ozbiljno shvatio cijelu tu priču. Imao sam ugovor s Kustošijom, imao sam dogovor s Andyjem Barom i Vladom Babićem, i zato je moj odgovor bio da se u slučaju da dođe to toga svakako prvo jave njima. Dan poslije nazvao me Bara i rekao da je sve na meni, da razumije ako želim napredovati i da mi neće stajati na putu. Hvala ljudima iz Kustošije na tome, jer bila je ovo prilika koja se ne ukazuje baš svaki dan – opisuje Rajko dane velike promjene u svom životu.

Goricu je, naravno, gledao redovito, često je i dolazio na utakmice, sjedio na tribinama, ne znajući da će dobiti priliku voditi te dečke. I jako je dobro znao gdje dolazi.

– Imao sam ove sezone dva poziv iz prvoligaša, ali promijenio sam da u tom klubu ne bih mogao napraviti pomake. Kad se otvorila opcije u Gorici, to ni u jednom trenutku nije bilo tako. Da ne vjerujem da ne mogu napraviti dobre stvari ovdje, da ne vjerujem u sebe i svoj rad, ne bih ni ovo prihvaćao, bez obzira što se radi o prvoj ligi – tvrdi Vidović.

Odmah je krenuo raditi jako, već drugog dana svog mandata zakazao je dva treninga, vrlo brzo odradio i neslužbeni debi u prijateljskom ogledu s Mariborom, a kroz sve to provlačio i puno razgovora.

– Oni koji me poznaju da sam jako zahtjevan kao trener, da mi je jako bitno kako igrači rade na treningu i na utakmici, kakav im je pristup. Kakav si na treningu, takav ćeš biti i na utakmici, zato nema i ne smije biti šparanja, a dečki to jako dobro odrađuju i zadovoljan sam – govori trener Vidović.

Njegovi bivši igrači odreda ga jako cijene i poštuju, a to će reći da uspijeva pronaći balans između “prijateljstva”, odnosno prisnog odnosa s igračima i onoga što se radi na terenu.

– Ja sam za svog igrača na raspolaganju 24 sata. Ako mogu pomoći i s privatnim problemom, tu sam, ali kad je teren u pitanju… Prvo meni leti glava! I zato jasno postavljam zahtjeve i ciljeve pred igrača, a tu nema popusta. Kad izađemo s terena, to je druga priča. Moramo biti svjesni da ovisimo jedni o drugima, da svatko mora nositi svoj dio odgovornosti, a ne da smo si mi dobri, a ti mi se šetaš po terenu… E, toga nema. Ako daješ sve od sebe na terenu, lave ti igraš, ako ne… – zastao je Vidović, jer nastavak i nije bio potreban.

I sve te misli, sve ideje i nacrte, Rajko Vidović sabire na svom posebnome mjestu. U sobici na katu dvoetažnog stana u Sesvetama ima svoj kutak, u koji ne zalazi ni supruga Josipa, ni kćerke Laura i Kjara, kao ni sin Luka, i sam nogometaš.

– Dobar je, zanimljiv igrač, igra lijevog beka ili krila… I nije baš na tatu, čini mi se da je talent za nogomet povukao s mamine strane, jer ja tehnički baš i nisam bio nešto, a on je jako dobar. Iako, kad sam mu u onih par utakmica u Trnju bio trener, znao je biti i na klupi – sa smiješkom kaže Rajko i završava:

– Moja obitelj jako mi je važna, velika su mi potpora, a pogotovo sve to prati sin. Mali je znao više detalja o igračima Gorice nego ja… Ali obitelj me jako dobro poznaje kad je nogomet u pitanju. Već kad me vide na parkingu ispred zgrade znaju jesam li pobijedio ili izgubio. Kad pobijedim, sve može, sve je dozvoljeno. Kad izgubim, treba mi neko vrijeme da se posložim. Zatvorim se u svoju sobicu, pogledam utakmicu dvaput zaredom, analiziram, razmišljam… Srećom, moram reći da mi se dosad nije često događalo da gubim.

A ništa, neka se onda tako i nastavi…

Sport

Bivši igrač Gorice: ‘Prao sam automobile i raznosio pizze, a sad igram prvu ligu!’

Vanja Kulenović (22) nosio je dres juniora Gorice, ali priliku u seniorskoj momčadi nikad nije dobio. Svoj je put gradio preko Krapine, Samobora i Velenja, usput radio razne poslove, a sad je postao igrač slovenske Mure

Objavljeno

na

Dok nogometaši Gorice nastavljaju sa svojim pripremama u Umagu i čekaju sljedeću prijateljsku utakmicu, koju će odigrati u utorak protiv slovenskog prvoligaša Radomlja, prva zimska pojačanja i dalje se čekaju. Novih igrača, međutim, zasad nema, pa se u pričama o transferima pojavljuju isključivo – bivši igrači Gorice.

Jakov Gurlica je tako, nakon što je prije nekoliko dana raskinuo ugovor s Goricom nakon jedne i pol sezone, potpisao ugovor s Vukovarom 1991. Ostat će Gurlica tako u najvišem razredu hrvatskog nogometa, Silvijo Čabraja vjeruje da će mu mladić iz Škabrnje biti od pomoći, pa će mu Goričani po novome biti suparnici, rivali u mogućoj borbi za ostanak.

“U redove Vukovara dolazi iz Gorice kao slobodan igrač, a prve nogometne korake napravio je u NK Škabrnja ‘91, zatim u NK Zadar i u Dinamovoj školi nogometa. Premijerni nastup u HNL-u upisao je 2023. godine u dresu modrih, nakon čega je dio sezone proveo na posudbi u slovenskom NK Bravo. Dobro došao u Vukovar, Jakove!”, objavili su Vukovarci, koji punom parom rade na osnaživanju momčadi.

Filmska priča mladog Kulenovića…

Za to vrijeme, iz susjedne Slovenije stiže još jedna vijest koja uključuje bivšeg igrača Gorice. Vanja Kulenović je 22-godišnji napadač koji je u Goricu došao kao junior, a otišao kao nerealizirani senior. Kad već prilika u Gorici nije stigla, Kulenović je krenuo okolnim putem. Prije samo godinu dana igrao je u dresu Samobora, uz to je i radio u praonici automobila i kao dostavljač pizze, ali san o uspješnoj nogometnoj karijeri nije se ugasio.

Danas je Vanja igrač slovenskog prvoligaša Mure, koji je svoju priču ispričao u velikom intervjuu za 24sata.

– Radio sam nekoliko poslova, tražio sam posao da mi prati nogomet jer mi je nogomet bio broj jedan. Nikad nisam odustao od sna, nisam se zadovoljio igrati u četvrtom rangu. Nije bilo lako, ali pomoglo mi je da sazrem, izrastem kao osoba – ispričao je Kulenović.

– Tražio sam poslove koje mogu raditi ujutro da popodne mogu ići na treninge. Prao sam automobile, dostavljao pizze, radio nekad i noćne smjene. Sve samo da mogu igrati nogomet. Jako puno igrača se izgubi kad odu u niže lige i kad krenu raditi. Izgube taj žar i glad za uspjehom, ali mene to nikada nije napustilo. To me guralo naprijed. No ovo je tek početak. Nisam ja još ništa napravio, tek sam došao ovdje i sad je vrijeme za još veći rad, još veće dokazivanje i traženje još većeg uspjeha – dodao je Vanja, koji je s Murom na pripremama u Turskoj.

A prije samo godinu dana njegov radni dan je izgledao ovako…

– Budio sam se oko 7 ujutro, a smjena bi bila od 9.30 do 16 sati. Došao bih doma, malo predahnuo, navečer bih imao trening, a prije njega bih odradio zagrijavanje u teretani. Vratio bih se doma oko 21 sat i pripremao bih se za sljedeći dan. I tako svaki dan. Kad se sjetim što sam sve prošao, a sad se probudim oko 9 ujutro, sve je servirano, dočeka me doručak i odem na trening. Tad sam sanjao ovo što imam sad, a sad sanjam još nešto više.

Važno je u svemu tome, kaže, bilo da odustajanje nikad nije opcija.

– Kada sam dostavljao pizze, mnogi bi mi rekli: ‘Još ganjaš nogomet ili je gotovo?’ Moj odgovor uvijek je bio isti: ‘Nikad nije gotovo’. Znao sam da ću se uvijek baviti nogometom, bila to prva, druga ili četvrta liga, jer meni je nogomet sve. Puno ljudi u Samoboru me zna, bilo je dosta podrške, ali bilo je i onih koji su mu uporno govorili da nikad neću postići ništa više od pizza i NK Samobora. No, sumnje su sumnje, a ja sam na terenu pokazao kako stvari stoje. Meni je nogomet život, ne može proći dan da ne pogledam rezultate, tko je s kim i kako igrao. Pratim sve lige i bivše suigrače, uvijek sam sanjao da ću ja biti u toj poziciji da igram prvu ligu. Eto, želja mi se ispunila – kaže Vanja.

Svoju nogometnu priču počeo je u NK Bregani, da bi je nastavio u Lokomotivi, a zatim i s Dinamom, nakon čega je završio u Gorici. Bio je i na pripremama sa seniorskom momčadi, no brzo je shvatio da prilika tu neće doći. Preko Zagorca iz Krapine završio je u Samoboru, a to se pokazalo ključnim.

– Da, ispostavilo se da je to najbolja stvar koju sam napravio. Igrali smo u Kupu protiv Lokomotive, izgubili smo 4-2, ali odigrao sam utakmicu života. Zapazili su me menadžeri Mario Musa, bivši igrač Dinama, i Dženis Mujičić, te su me uzeli pod svoje. Stvarno dobri ljudi, oni su mi jako puno pomogli u karijeri – kaže Kulenović.

Velika prilika otvorila se u slovenskoj drugoj ligi, u dresu Rudara iz Velenja minulog se proljeća prilagođavao, a minule jeseni – eksplodirao! Zabio je sedam golova i upisao sedam asistencija u 16 odigranih utakmica, čime je privukao pozornost Mure, kluba koji je 2020. pobijedio Tottenham u Europskoj ligi.

– Taman pred Božić sam potpisao, bolji poklon nisam mogao dobiti. Naplata je to truda i rada, ova godina nije mogla bolje početi. Super su me dočekali u klubu, tu su i trojica Hrvata. Mimoišao sam se s Robertom Murićem, on je baš otišao prije mog dolaska – kaže Vanja.

Dio snova, eto, postao je java, ali jedan san i dalje aktivno sanja:

– Zaigrati za Dinamo na krcatom Maksimiru! To je jedini san za koji želim da se ispuni.

Nastavite čitati

Sport

Rukometaši u akciji: ‘Idemo se potući za Europu… A onda će doći i pojačanja!’

Rukometaši Gorice krenuli su s pripremama odmah nakon Tri kralja, a prvu utakmicu odigrat će ovog petka u Rudama. Pojačanja nema, neće ih vjerojatno ni biti, ali novim lica na treninzima ima…

Objavljeno

na

Objavio/la

Već više od dva desetljeća čuva se tradicija po kojoj se siječanj u Hrvata naziva i “mjesec rukometa”, što podrazumijeva praćenje hrvatske reprezentacije na velikim natjecanjima, često i velike i lijepe uspjehe koji se događaju… I ovoga puta ćemo se, naravno, nadati da naša reprezentacija može kreirati siječanjsku rukometnu euforiju, kao toliko puta do sad, ali jednim okom i dalje ćemo pratiti onaj dio rukometnog svijeta koji ovih dana odlazi u debelu zavjetrinu…

Dok su Dagurovi momci vodili pripremne bitke s Nijemcima, naime, u Velikoj Gorici je trener Matej Mišković okupio svoju ekipu. Dobro odmorenu, ali i dobro raspoloženu, jer završnica jeseni donijela je isključivo svijetle tonove. Za razliku od onog tragičnog raspleta iz prošle sezone, završnica 2025. godine donijela je povratak goričkog rukometa u gornji dom domaćeg prvenstva, među šest najboljih u državi, odnosno u – Ligu za prvaka!

Sveti cilj je ostvaren, dogodilo se to u dramatičnim okolnostima, trebalo se iscrpljivati i fizički i mentalno, a kad je sve konačno završilo, došao je idealan trenutak za odahnuti. I mirno krenuti u nastavak sezone, koja će nositi svoje vrste izazova.

– Želja i cilj nam je uključiti se u borbu za četvrto mjesto. Nećemo, naravno, unaprijed odustati ni od još viših pozicija, ali realnost kaže da su prva tri mjesta ipak rezervirana za Zagreb, Nexe i Sesvete. U borbi za to četvrto mjesto, koje vodi u Europu, mi ćemo se ravnopravno nadmetati s Dugim Selom i Trogirom, pri čemu ćemo napraviti sve što možemo da ponovno izborimo izlazak na europsku scenu – kaže Vlado Malbašić, direktor HRK Gorice.

Momčad koju vodi trener Mišković ostala je na okupu u stopostotnoj varijanti, odlazaka nema, a samim time nije se otvorila ni potreba za dolascima. Kako sad stvari stoje, ne postoje veliki izgledi da se to promijeni do početka drugog dijela sezone.

– Ne, nećemo nikoga dovoditi. Neke razgovore i pregovore vodimo, ali svi oni odnose se na sljedeću sezonu. Na ljeto će dolazaka svakako biti, ali i tu će nam temeljni cilj biti zadržati ovu momčad na okupu. Uz jedno, dva ili tri prava pojačanja, pogotovo uspijemo li izboriti Europu, imat ćemo sve što nam je potrebno da budemo još bolji – uvjeren je direktor Malbašić.

S pripremama za Ligu za prvaka Goričani su krenuli u srijedu, odmah nakon Tri kralja, ali zasad nisu kompletni. Marko Grubišić i Ante Lasan, naime, u sastavu su juniorske reprezentacije, dok u kadetskom uzrastu Goricu pod nacionalnim stijegom predstavlja Lucas Pitt. Međutim, dok njih nema, svoju priliku traže neki drugi klinci…

– Pripremama smo priključili nekoliko naših mladih igrača za koje smatramo kako imaju potencijal vrijedan pažnje. Takvih igrača u našem pogonu definitivno imamo i željeli smo da ti dečki osjete kako je biti dio prve momčadi, da ih polako uvodimo i u tu priču, računajući da će barem dio njih u godinama koje dolaze imati važne uloge u momčadi – ističe Malbašić.

Igrat će Goričani tijekom priprema i prijateljske utakmice, a prva u tom nizu odigrat će se u petak u Rudama, protiv momčadi s kojom se Gorica susrela dvaput tijekom jeseni iza nas.

Nastavite čitati

Najave

Postnatalna tjelovježba – Klokan Sport zove mame i bebice na proljetni ciklus

Objavljeno

na

Otvoreni su upisi u proljetni ciklus programa tjelovježbe Mame i bebe, koji se već dugi niz godina uspješno provodi u organizaciji Udruge za sport i rekreaciju Klokan Sport Velika Gorica.

Program provodi Ana Cesarec, mag. logopedije i instruktorice funkcionalnog fitnesa, koja je specifično educirana za postnatalnu tjelovježbu, s višegodišnjim iskustvom rada s mamama i bebama.

Program je namijenjen mamama i njihovim bebama u dobi od 3 do 12 mjeseci, a odvijat će se od 3. veljače do 3. lipnja.

Treninzi se održavaju utorkom i četvrtkom na gradskom bazenu Velika Gorica (dvorana, 1. kat) od 10.30 sati za grupu početnika i od 11.30 sati za mame s prethodnim iskustvom vježbanja nakon poroda.

Od ove sezone formirana je i nova grupa u Montessori Family Centru Zagreb – Obrt za čuvanje djece od 0 do 6 godina. Treninzi se održavaju srijedom i petkom u 17.45 sati.

Prijave se primaju putem e-mail adrese: [email protected] u kojoj treba navesti ime i prezime majke, ime rođenja bebe, kontakt broj i željenu lokaciju (Velika Gorica ili Montessori Family Centar).

Prvi trening je proban i besplatan, grupe će imati 10 polaznika s bebama. Požurite s prijavom!

(Foto: Mame i bebe facebook)

Nastavite čitati

HOTNEWS

JUBILARKA U Velikoj Gorici otvorene 30. Plazma sportske igre mladih

Gradonačelniku Ačkaru dodijeljen poseban rad iz OŠ Eugena Kumičića “Moj zeleni Grad”.

Objavljeno

na

Jutros je u sportskoj dvorani srednjih škola u Velikoj Gorici počela 30. sezona najveće sportsko-amaterske manifestacije u Europi – Plazma Sportskih igara mladih.

Više od 1.200 djece ispunilo je dvoranu u želji za pobjedom u sportskim disciplinama a podršku im je došao dati gradonačelnik Krešimir Ačkar, državni tajnik u Ministarstvu sporta i turizma Josip Pavić, predsjednik Plazma Sportskih igara mladih Zdravko Marić, kao i brojni sportaši, prijatelji i ambasadori Igra poput Gorana Ivaniševića, Vlade Šole, Leon Ljevar i Jakova Gojuna koji je imao čast upaliti plamen Plazma Sportskih igara mladih.

Foto: Marija Vrbanus

– Zahvaljujem svim učiteljicama i učiteljima, nastavnicima i kompletnim stručnim timovima u našim osnovnim školama na čelu s ravnateljicama i ravnateljima bez kojih ova prekrasna manifestacija u Velikoj Gorici ne bi bila moguća – rekao je gradonačelnik i službeno otvorio natjecanja.

Foto: Marija Vrbanus

Inače, jubilarna sezona uključila je i nagrađivani projekt „Zero Waste – Budi dio igre – Čuvajmo naš planet“, koji spaja sport, igru i edukaciju o održivom razvoju, pa su djeca ujedno na kreativan način i motoričke vještine kroz igru razvrstavanja otpada, učila kako svojim ponašanjem mogu pridonijeti očuvanju okoliša, a tom je prilikom gradonačelniku Ačkaru dodijeljen poseban rad iz OŠ Eugena Kumičića “Moj zeleni Grad”.

Foto: Marija Vrbanus

– U ovih 30 godina kroz igre je prošlo gotovo 3.5 milijuna djece i stvoreno je mnogo prijateljstava, a i nekih ljubavi. Pokazali smo kako se ponašaju pravi sportaši jer smo promicali one prave vrijednosti kao što su prijateljstvo, tolerancija i fer play. Također se zahvaljujem domaćinu, gradonačelniku Krešimiru Ačkaru što nas uvijek tako velikodušno primi. Želim da vam sezona bude posebna, da stvorite nova prijateljstva, da nešto novo naučite i da se dobro provedete – poručio je Slaven Marić u ime organizatora Igara.

Coca cola je najdugovječniji partner već 12 godina, podsjetila je direktorica javnih poslova komunikacije održivog poslovanja Coca-Cola Adria Ana Ciglenečki, uz čiju pomoć realiziraju najveći malonogometni susret u Europi Coca Cola Cup i projekt Zero waste već 5 godina.

Foto: Marija Vrbanus

– Osmislili smo edukativnu platformu, jedno sportsko-edukativno događanje za edukacije o zaštiti okoliša, ali kroz male kvalitetne navike poput recikliranja, smanjenja otpada, odvajanje otpada i sve aktivnosti koje bi trebale stvoriti buduće generacije koje su osviještene za očuvanje okoliša. Danas smo ovdje na važnoj prigodi, 30 je zaista velika, jubilarna brojka. Želim vam puno zabave, odlične sportske rezultate i nezaboravne uspomene – rekla je Ciglenečki.

Foto: Marija Vrbanus

U realizaciji manifestacije važnu ulogu ima Ministarstvo turizma i sporta.

-Svima hvala što ste dio ovog projekta, hvala organizatorima što rade ovo već sjajnih 30 godina, a vjerujem da ćemo se i za novih 30 ponovno naći na otvaranju. Čestitam i sretno svima – poželio je izaslanik Ministarstva i državni tajnik u Ministarstvu Josip Pavić.

Program su vodili energični voditelji Irina Čulinović i Frano Ridjan, uz Velikogoričke mažoretkinje koje su „držale“ dobru atmosferu.

 

Foto: Marija Vrbanus

U sklopu programa održan je i kratki panel „Velika Gorica – Mladi, naša zelena budućnost“, na kojem su Jurica Jurjević, predsjednik Uprave VG Čistoće, te učenici Osnovne škole Eugena Kumičića podsjetili na koji način Grad Velika Gorica brine o okolišu i na koji način razvrstava otpad.

Foto: Marija Vrbanus

Podsjetimo kako su Plazma Sportske igre mladih prilika svoj djeci da besplatno sudjeluju u natjecanjima u 10 sportskih disciplina: Coca-Cola Cupu, Tommy turniru u malom nogometu, Telemach Danu sporta, Kinder Joy turniru u stolnom tenisu, Sprite turniru u uličnoj košarci, FIDE turniru u šahu, odbojci, odbojci na pijesku, tenisu i rukometu. Coca-Cola Cup, najveći malonogometni turnir u Europi za godišta 2011. i mlađe, koji kreću u borbu za plasman na Državnu završnicu Igara koja će održati u Splitu.

FOTO galerija:

 

Nastavite čitati

Sport

Taxi Bračić pobjednik 33. Kupa HVIDR-a, Dominik Smolković najbolji igrač, David Buđak najbolji vratar

U sklopu turnira odigran je i Winter Cup U13

Objavljeno

na

Objavio/la

Tradicionalni turnir 33. Kup HVIDR-a završen je jučer (nedjelja, 11.01.2026.) polufinalnim utakmicama, utakmicom za 3. mjesto i finalnom utakmicom. Pobjednik turnira je Taxi Bračić, koji je u finalu pobijedio Slane Srdele rezultatom 3:2.

Nakon finala uslijedila je podjela pojedinačnih i ekipnih priznanja, koje su uručivali: Darko Nekić, državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja, zamjenik gradonačelnika Neven Karas, predsjednik Gradskog vijeća Darko Bekić, predsjednik Zajednice sportskih udruga Grada Velike Gorice Goran Kovačić, predsjednik Nogometnog saveza Velike Gorice Željko Mihalj i Željko Klasnić, predsjednik Udruge HVIDR-a. Ceremonijal je vodio Slavko Tolić, koji je bio i voditelj cjelokupnog turnira.

11.01.2026. Završnica 33. Kupa HVIDR-e. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Poredak: 1. mjesto – Taxi Bračić, prijelazni pehar, pehar i novčana nagrada 5.500,00 eura, 2. mjesto – Slane Srdele, pehar i 3.000,00 eura, 3. mjesto – Turbina, pehar i 1.000,00 eura, 4. mjesto – Pizza Factory CB Concordia, pehar i 500,00 eura.

Suci na turniru 33.Kup HVIDR-a: Hrvoje Radoš, Robert Šimac, Tomislav Prpić, Ivan Mirenić, Antonio Jurakić i Jurica Huzjak.

Digitalna obrada podataka: Luka Kelihar i Branko Pavlica. Voditelj turnira: Slavko Tolić. Dodijeljena su i priznanja za najbolje ekipe i pojedince na turniru mladih – 2. VG Winter Cup U13.

Ukratko – turnir je bio odlično organiziran, kvaliteta turnira vrlo dobra, suđenje za pohvalu, gledatelji su u završnim danima posve ispunili tribinu i navijačkim rekvizitima (bubnjevi) su dodatno podizali raspoloženje.

Galerija fotografija:

33.Kup HVIDR-a 2025. (28.12.2025. – 11.01.2026.)

Polufinale (11.01.2026.): Slane Srdele – Turbina 4:0 (Debeljak 2, Veronek, Košutić), Taxi Bračić – Pizza Factory CB Concordia 2:1 (Lovrić, Barišić / Prugovečki). Za 3. mjesto: Pizza Factory CB Concordia – Turbina 0:2 (Šimić, N.Tolj). Finale: Taxi Bračić – Slane Srdele 3:2 (Barišić, Buđak, Harambašić / Grubeša 2).

Najbolji igrač: Dominik Smolković (Taxi Bračić). Najbolji vratar: David Buđak (Taxi Bračić). Najbolji strijelac: Josip Budeša (Slane Srdele) – 7 golova.

Rezultati 1/4 finala (subota, 10.01.2026.): 18:00 Slane Srdele – Max Forma 0:0, 2:0-7m, 18:45 Pizza Factori CB Concordia – Musculus Gym MBE Sesvete 2:0 (Prenkpalaj, Kos), 19:30 Taxi Bračić – Agrad Projekt 5:0 (Preradović, Harambašić, Lovrić, Vukelić-ag, Smolković), 20:15 Gorenc Transporti – Turbina 0:3 (Niko Šestak-ag, Carić, Niko Tolj).

Rezultati 1/8 finala (petak, 09.01.2026.): 17:30 Agrad Projekt – Otpremnik Zagreb 2:0 (Pajalić, Kosić), 18:10 Max Forma – Keraterm 5plus1 3:2 (Matej Markanović, Marin Markanović, Topić-ag / Krainović, Bajrić), 18:50 Pitstop Servis – Gorenc Transporti 1:2 (Novak / Cebin, Galović), 19:30 Boemi – Turbina 3:4 (Šoštarec, T.Kovačević, Čizmadija / Šimić 2, N.Tolj, Kelava).

Rezultati 1/8 finala (četvrtak, 08.01.2026.): Taxi Bračić – Kos Prijevoz 3:1 (Preradović, Smolković, Barišić / Drezga), Pizza Factori CB Concordia – Autoservis Deva 4:0 (F.Kos 2, Grkinić, Glasnović), Stridon Promet – Musculus Gym MBE Sesvete 1:1 (D.Klarić-ag / Pavlović), 2:3-7m, Slane Srdele – Metal Medo CB Black 8:1 (Grubeša 5, Debeljak, Košutić, Pavlečić).

Winter Cup U13

Rezultati (subota, 10.01.2026.): 13:00 NK Polet (B) – Odra 3:3, 13:25 NK Buna – NK Sava Jakuševec 1:0, 13:50 MNK Kurilovec – NK Zelengaj 2:0, 14:15 NK Mraclin – NK Mladost Buzin, 14:40 NK Polet (B) – MNK Kurilovec 0:8, 15:05 NK Buna – NK Mraclin 2:1, 15:30 NK Odra – NK Zelengaj 0:0, 15:55 NK Sava Jakuševec – NK Mladost Buzin 0:2, 16:20 NK Zelengaj – NK Polet (B) 0:2, 16:45 NK Mladost Buzin – NK Buna 1:3, 17:10 NK Odra – MNK Kurilovec 0:3, 17:35 NK Sava Jakuševec – NK Mraclin 0:2.

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno