Povežite se s nama

Sport

VIDEO Rajko izbliza: ‘Nemoguć sam kad gubim. Srećom, to se ne događa često…’

Novi trener Gorice Rajko Vidović predstavio se javnosti kroz gostovanje na klupskom YouTube kanalu, a tom je prilikom ispričao cijeli niz detalja o svojoj igračkoj i trenerskoj karijeri, ali i privatnom životu…

Objavljeno

na

Usporedno s prvim informacijama koje su se probile u eter i ponudile njegovo ime kao novu opciju za novog trenera Gorice, pojavilo se i pitanje koje nekako i pripada našem folkloru: “Tko je sad taj?” Budući da je čovjek o kojem pričamo Rajko Vidović, takvo pitanje postavljali su svi osim okorjelih nogometnih zaljubljenika, ali i ljubitelja HNL-a iz nekih ranijih vremena.

Za sve osim njih, evo tko je Rajko Vidović, deveti trener u prvoligaškoj povijesti HNK Gorice…

Rajko Vidović krenuo je iz rodnih Zavidovića, u središnjoj Bosni, put ga je preko izbjeglištva i nogometnog odrastanja vodio prvo do Njemačke, pa onda i čakovečkog Međimurja, natrag u BiH, odnosno u Kiseljak. Tu su ga negdje vidjeli i ljudi iz Rijeke, koja je 2002. ponudila 27-godišnjem Rajku šansu u HNL-u.

– Nakon dobre sezone u Premijer ligi imao sam ponude Sarajeva i Željezničara, ali tad se javila Rijeka i odabrao sam taj put. Prva godina na kultnoj Kantridi nije bila osobita, pa sam otišao u Kamen Ingrad, zatim se vratio u Rijeku, a 2004. potpisao za NK Zagreb. Bio sam tamo dvije i pol godine, pamtim to razdoblje samo po lijepome, iako nije završilo lijepo – ukratko prepričava prvi dio svoje igračke priče Vidović, kojeg HNL romantici smatraju i ikonom, igračem koji se pamti, jer nije spadao u velike igrače, a opet se nekako izdvajao borbenošću, željom…

– Nisam bio neki veliki strijelac, više sam bio radni napadač, tako da sam sezone završavao s nekih sedam-osam golova, ali pomagao sam momčadima na druge načine. Osim prve godine u Rijeci i u Kamen Ingradu, gdje su uz mene bili Joško Popović, Zoran Zekić i takvi igrači, svugdje sam bio standardan, svugdje sam igrao – ističe Rajko.

U vrijeme kad je došao u Kamen Ingrad, još jednu romantičnu HNL postaju, Vidović je upoznao i Sergeja Jakirovića, s kojim je igrao i u Zagrebu, a nekoliko godina nakon upoznavanja bio mu je i kum na vjenčanju!

– Pitaj ga u čemu je spavao na pripremama u Medulinu kod Mile Petkovića… – glasila je Jakirova instrukcija kad je zamoljen da pomogne sa zajedničkim anegdotama.

– Da, pamtim to, kako ne – sa smiješkom odgovara Rajko.

– Kod Mile u Zagrebu imali smo četiri treninga na dan na pripremama! Prvi dan-dva još nekako i izdržiš, ali poslije toga smo promijenili metodu. Nakon treninga bih se otuširao, odmah obukao za sljedeći trening i tako se bacio u krevet, da uspijem barem malo odspavati… I kad sat zazvoni, dižeš se i ideš ravno na trening! Tad smo mislili da čovjek nije normalan, ali te sezone smo doslovno letjeli terenom, pet puta smo dobili Dinamo, triput Hajduk…

 

Epizoda u Zagrebu završila je neslavno, a i to je imalo veze s kumom Jakirom. Došlo je do problema između njega i predsjednika Medića, Vidović je stao na prijateljevu stranu i završio u – juniorima. Trenirao je tako s 32 godine sa Zagrebovim nadama i čekao bolje dane, koji su stigli nakon poziva iz Kine.

– Zove me menadžer i kaže: “Slušaj, ovi kažu da im se sviđaš, da ćeš biti kapetan!” Ja mu odgovaram da me nije briga za nikakvog kapetana, daj samo da potpišem, da se maknem iz Zagreba… I potpišem, dođem tamo, dobijem traku i odradim jako dobru sezonu, ali tad sam se odlučio vratiti kući – pamti Vidović.

Vratio se u zaprešićki Inker, a zatim i u tada drugoligašku Lokomotivu, u kojoj se okupila hrpa talentiranih klinaca poput Pivarića, Antolića, Barbarića, Tomečaka i ostalih, a vodila su ih dva “starca” na kraju karijere. Rajko Vidović i – Željko Sopić!

– Već tad smo bili sigurni da će ti dečki napraviti velike karijere i jako mi je drago što je tako ispalo, što smo im nas dvojica mogli barem malo pomoći. Jedini je problem što su nas ljudi znali često zamijeniti, ali samo zbog frizure, ne zbog igračkih kvaliteta, jer Željko je bio puno ozbiljniji igrač od mene – sa smiješkom priča trener Gorice.

Godinu dana, u poznim igračkim godinama, odradio je čak i u dalekom Vijetnamu, u nogometnoj egzotici, ali i u državi koju bi, kaže, svakom igraču preporučio. Vratio se zbog puknuća križnih ligamenata, ali i željan obitelji, djece…

Igračka karijera završila je, opet na poziv kuma Jakira, u trećeligašu iz Dugog Sela. Tamo je i preuzeo juniore, i to nakon što je Jakir otišao u Sesvete, bio je i pomoćnik Milivoju Bračunu, a zatim i samostalno vodio prvu momčad. Put ga je nakon toga vodio u Lučko, Trnje, Sesvete i na kraju u Kustošiju, s kojom je baš planirao povratak u drugi rang.

– Nakon utakmice protiv Hajduka nazvao me Mario Brkljača i moram priznati da na prvu nisam toliko ozbiljno shvatio cijelu tu priču. Imao sam ugovor s Kustošijom, imao sam dogovor s Andyjem Barom i Vladom Babićem, i zato je moj odgovor bio da se u slučaju da dođe to toga svakako prvo jave njima. Dan poslije nazvao me Bara i rekao da je sve na meni, da razumije ako želim napredovati i da mi neće stajati na putu. Hvala ljudima iz Kustošije na tome, jer bila je ovo prilika koja se ne ukazuje baš svaki dan – opisuje Rajko dane velike promjene u svom životu.

Goricu je, naravno, gledao redovito, često je i dolazio na utakmice, sjedio na tribinama, ne znajući da će dobiti priliku voditi te dečke. I jako je dobro znao gdje dolazi.

– Imao sam ove sezone dva poziv iz prvoligaša, ali promijenio sam da u tom klubu ne bih mogao napraviti pomake. Kad se otvorila opcije u Gorici, to ni u jednom trenutku nije bilo tako. Da ne vjerujem da ne mogu napraviti dobre stvari ovdje, da ne vjerujem u sebe i svoj rad, ne bih ni ovo prihvaćao, bez obzira što se radi o prvoj ligi – tvrdi Vidović.

Odmah je krenuo raditi jako, već drugog dana svog mandata zakazao je dva treninga, vrlo brzo odradio i neslužbeni debi u prijateljskom ogledu s Mariborom, a kroz sve to provlačio i puno razgovora.

– Oni koji me poznaju da sam jako zahtjevan kao trener, da mi je jako bitno kako igrači rade na treningu i na utakmici, kakav im je pristup. Kakav si na treningu, takav ćeš biti i na utakmici, zato nema i ne smije biti šparanja, a dečki to jako dobro odrađuju i zadovoljan sam – govori trener Vidović.

Njegovi bivši igrači odreda ga jako cijene i poštuju, a to će reći da uspijeva pronaći balans između “prijateljstva”, odnosno prisnog odnosa s igračima i onoga što se radi na terenu.

– Ja sam za svog igrača na raspolaganju 24 sata. Ako mogu pomoći i s privatnim problemom, tu sam, ali kad je teren u pitanju… Prvo meni leti glava! I zato jasno postavljam zahtjeve i ciljeve pred igrača, a tu nema popusta. Kad izađemo s terena, to je druga priča. Moramo biti svjesni da ovisimo jedni o drugima, da svatko mora nositi svoj dio odgovornosti, a ne da smo si mi dobri, a ti mi se šetaš po terenu… E, toga nema. Ako daješ sve od sebe na terenu, lave ti igraš, ako ne… – zastao je Vidović, jer nastavak i nije bio potreban.

I sve te misli, sve ideje i nacrte, Rajko Vidović sabire na svom posebnome mjestu. U sobici na katu dvoetažnog stana u Sesvetama ima svoj kutak, u koji ne zalazi ni supruga Josipa, ni kćerke Laura i Kjara, kao ni sin Luka, i sam nogometaš.

– Dobar je, zanimljiv igrač, igra lijevog beka ili krila… I nije baš na tatu, čini mi se da je talent za nogomet povukao s mamine strane, jer ja tehnički baš i nisam bio nešto, a on je jako dobar. Iako, kad sam mu u onih par utakmica u Trnju bio trener, znao je biti i na klupi – sa smiješkom kaže Rajko i završava:

– Moja obitelj jako mi je važna, velika su mi potpora, a pogotovo sve to prati sin. Mali je znao više detalja o igračima Gorice nego ja… Ali obitelj me jako dobro poznaje kad je nogomet u pitanju. Već kad me vide na parkingu ispred zgrade znaju jesam li pobijedio ili izgubio. Kad pobijedim, sve može, sve je dozvoljeno. Kad izgubim, treba mi neko vrijeme da se posložim. Zatvorim se u svoju sobicu, pogledam utakmicu dvaput zaredom, analiziram, razmišljam… Srećom, moram reći da mi se dosad nije često događalo da gubim.

A ništa, neka se onda tako i nastavi…

Sport

Buna jesenski prvak kolo prije kraja

Objavljeno

na

Objavio/la

Sljedećeg vikenda (23./24.11.2024.) utakmicama 15. kola završava jesenska polusezona u Jedinstvenoj 1.županijskoj nogometnoj ligi. Jesenski prvak je Buna, neovisno o rezultatima zadnjeg kola, jer ima prednost od 4 boda ispred Lonje i pet više od trećeplasiranog Rakovca.

Velika Gorica, 21.11.2024. Jedinstvena 1.ŽŽNL 2024./2025., 15. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dinamo Hidrel je zahvaljujući odličnim rezultatima (od 8. do 14. kola) stigao na visoku 5. poziciju, zajedno s novim trenerom Stivenom Žitnikom. Posavec je u gornjem dijelu ljestvice s 23 boda na 7. mjestu, a Mladost Obrezina je s najmlađom momčadu u ligi na sigurnom 10. mjestu s 18 bodova. Dojam je da Turopolje bolje igra nego što to pokazuje plasman na 12. mjestu.

Velika Gorica, 21.11.2024. Jedinstvena 1.ŽŽNL 2024./2025., 15. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vatrogasac je na 15. mjestu s jednom pobjedom i jednim remijem, a Kupa ima samo jedan bod na zadnjem mjestu.

Galerija fotografija

Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025.

Rezultati 14. kola (16./17.11.2024.): Jamnica – Buna (Mala Buna) 1:3, Dinamo Hidrel (Novo Čiče) – Vatrogasac (Kobilić) 2:0, Posavec (Orle) – Turopolje (Turopolje) 0:0, Mladost Obrezina – Milka Trnina (Vezišće) 2:0, Pribić (Pribić) – Kupa 3:0, Rakovec (Rakovec) – Graničar Tučenik 1:1, Lonja – Pušća 1:1, Ban Jelačić (Banovo) – Dinamo Jakovlje 0:3.

Redoslijed: 1. Buna 34 (14 11 1 2 25:9), 2. Lonja 30, 3. Rakovec 29, 4. Pušća 25, 5. Dinamo Hidrel 24 (14 7 3 4 28:22), 6. Dinamo Jakovlje 24, 7. Posavec 23 (14 7 2 5 26:17), 8. Pribić 22, 9. Graničar Tučenik 19, 10. Mladost Obrezina18 (14 5 3 6 26:20), 11. Jamnica 18, 12. Turopolje 16 (14 4 5 5 16:20), 13. Ban Jelačić (B) 14, 14. Milka Trnina 12, 15. Vatrogasac 4 (14 1 1 12 12:39), 16. Kupa 1 (14 0 1 13 9:39).

Nastavite čitati

Sport

FOTO Otvoreno novo igralište u Lazini Čičkoj

Objavljeno

na

Objavio/la

Novo igralište u Lazini Čičkoj otvoreno je jučer (srijeda, 20.11.2024.) malonogometnim susretom između Reprezentacije Grada i Malonogometnog kluba Lazina. Lokacija je ostala ista, sada je umjesto trave asfalt, ovo igralište je trajnije i lakše ga je održavati.

Lazina Čička, 20.11.2024. Otvoreno novo igralište. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Lazina Čička, 20.11.2024. Otvoreno novo igralište. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Lazina Čička, 20.11.2024. Otvoreno novo igralište. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Igralište maksimalnih dimenzija je jučerašnjim susretom i službeno stavljeno u funkciju, a svoje nogometno umijeće demonstrirao je i gradonačelnik Krešimir Ačkar sa svojim suradnicima. Predviđeno je da će se o novom sportskom objektu ponajviše skrbiti MNK Lazina.

Lazina Čička, 20.11.2024. Otvoreno novo igralište. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Lazina Čička, 20.11.2024. Otvoreno novo igralište. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Lazina Čička, 20.11.2024. Otvoreno novo igralište. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Podsjećamo, MNK Lazina je ove godine u MNL Turopolja i Posavine 2024. svoje domaćinstvo odradila na igralištu NK Dinamo Hidrel u Novom Čiču.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

HOTNEWS

Šest medalja za Karate klub Velika Gorica, Franka Jerkin osvojila zlato

Dan nakon Noći borilačkih sportova, gorički karatisti nastupili su na ZAGREB KARATE CUP-u-

Objavljeno

na

Nakon održane Noći borilačkih sportova 16. studenoga, kadeti i juniori Karate kluba Velika Gorica, dan nakon nastupili su na ZAGREB KARATE CUP koji je okupio oko 700 natjecatelja iz 5 država.

Turnir je bio izbornog karaktera za uzrast kadeta, juniora i U21 za Europsko prvenstvo koje će se održati u Poljskoj u veljači 2025. godine. Gorički klub predstavljalo je 10 natjecatelja u ukupno 11 kategorija, a osvojili su 6 medalja, od čega 1 zlato, 2 srebra i 3 bronce.

– Franka Jerkin je bila najuspješnija osvojivši zlato u mlađoj kategoriji U14 -49kg pobijedivši u sve tri borbe. Matea Kordić u juniorkama -53kg i Vito Hulina u kadetima -63kg osvajaju srebro, a Ema Jukić u juniorkama -48kg, Katja Braica u juniorkama -59kg i David Lovrinović u juniorima +76kg osvajaju broncu – ističu iz kluba.

Još su nastupili Petar Tibor, Nika Mirosavljević i Nikola Huzjak koji na žalost nisu uspjeli osvojiti medalju.

Ovog vikenda ekipu kadeta i juniora očekuje novi bodovni turnir u Osijeku. Sretno!

David Lovrinović

Vito Hulina

Katja Braica

Matea Kordić

Nastavite čitati

Sport

FOTO Posavec i Turopolje odigrali bez golova

Objavljeno

na

Objavio/la

Posavec i Turopolje odigrali su u pretposljednjem 14. kolu jesenske polusezone neodlučeno, bez golova. Strijelci nisu imali svoj dan tako da niti najizglednije šanse nisu realizirane, a i vratari su imali nekoliko uspješnih intervencija.

Lekneno, 17.11.2024. Jedinstvena 1.ŽŽNL-14.kolo: Posavec-Turopolje 0:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Lekneno, 17.11.2024. Jedinstvena 1.ŽŽNL-14.kolo: Posavec-Turopolje 0:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Momčad domaćih usmjeravala je svoje napadačke akcije preko Milatovića odnosno Lucina uz pomoć Desputa i Jakovljevića, ali nije bilo opasnijih udaraca za vratara Culovića. Najzrelije dvije prigode domaći su propustili nakon dva vezana ubačaja iz kuta, posebno promašaj Breščakovića koji je neometan s tri-četiri metra loptu glavom uputio pored bliže vratnice u golaut.

Lekneno, 17.11.2024. Jedinstvena 1.ŽŽNL-14.kolo: Posavec-Turopolje 0:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Lekneno, 17.11.2024. Jedinstvena 1.ŽŽNL-14.kolo: Posavec-Turopolje 0:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ipak, najveću šansu za domaće kreirali su gosti, koji su nepažnjom pogodili vratnicu svojih vrata. Turopolje je s Jambrešićem i Karlovićem uspijevalo održati ravnotežu na sredini terena i onda preko Perića sporadično napadati, nedovoljno za eventualno vodstvo. Izlazak Karlovića iz igre zbog ozljede u završnici prvog poluvremena pokriven je ozbiljnom igrom u obrani u kojoj su dominirali T.Lučić, Kos i Kapović.

Lekneno, 17.11.2024. Jedinstvena 1.ŽŽNL-14.kolo: Posavec-Turopolje 0:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Posavec (14 7 2 5 26:17 23) je s 23 boda na 7. mjestu prvenstvene ljestvice.

Galerija fotografija

Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 14. kolo

NK Posavec (Orle) – NK Turopolje (Turopolje) 0:0

Lekneno. Stadion: Lekneno. Nedjelja, 17.11.2024., 14 sati. Gledatelja: 50. Sudac: Antonio Kožarec (Samobor). Pomoćni suci: Ivan Rešetar (Samobor) i Daniel Vidmar (Domaslovec). Delegat: Marko Slivak (Bukevje).

POSAVEC: Zagorac, Prosenjak, Jakovljević (od 82. J.Rajić), M.Breščaković (cap.), Lucin,, Milatović, Koljević (od 46. Škrtić), Delač (od 68. Musolli), Brtan, Kralj, Desput. Trener: Nino Matković.

TUROPOLJE: Culović, Kapović, Ceković (cap.), Zdunić (od 76. Josić), Benke (od 54. Golubić), Karlović (od 43. Anđelić), Perić, Lozić (od 63. Robić), Jambrešić, Kos, T.Lučić. Trener: Goran Smolčić.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Dinamo Hidrel sigurno do pobjede protiv Vatrogasca

Objavljeno

na

Objavio/la

Dinamo Hidrel je u derbiju susjeda u 14. kolu Jedinstvene 1. županijske lige pobijedio Vatrogasac iz Kobilića rezultatom 2:0 golovima Maria Pavlovića te tako nastavio uspješan niz u drugom dijelu jesenske polusezone.

Novo Čiče, 17.11.2024. Jedinstvena 1.ŽŽNL-14.kolo: Dinamo Hidrel-Vatrogasac(K) 2:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novo Čiče, 17.11.2024. Jedinstvena 1.ŽŽNL-14.kolo: Dinamo Hidrel-Vatrogasac(K) 2:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Klub iz Novog Čiča s trenerom Stivenom Žitnikom je od sedmog kola neporažen, a od 8. do 14. kola zabilježio je pet pobjeda i dva neodlučena rezultata te je s 24 boda na 5. mjestu u trenutačnom poretku.

Novo Čiče, 17.11.2024. Jedinstvena 1.ŽŽNL-14.kolo: Dinamo Hidrel-Vatrogasac(K) 2:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novo Čiče, 17.11.2024. Jedinstvena 1.ŽŽNL-14.kolo: Dinamo Hidrel-Vatrogasac(K) 2:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Momčad domaćih protiv Vatrogasca nije uspjela doći do prednosti u prvom poluvremenu, jer nije bilo dovoljno mirnoće odnosno preciznosti u izglednim prigodama. Nakon odmora gosti su uspjeli sačuvati svoju mrežu sve do polovice drugog poluvremena, a onda su u samo pet minuta dva puta kardinalno pogriješili i servirali dva zicera Pavloviću, koji je oba puta (68. i 73.) poslao loptu u praznu mrežu za – 2:0!

Novo Čiče, 17.11.2024. Jedinstvena 1.ŽŽNL-14.kolo: Dinamo Hidrel-Vatrogasac(K) 2:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novo Čiče, 17.11.2024. Jedinstvena 1.ŽŽNL-14.kolo: Dinamo Hidrel-Vatrogasac(K) 2:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dinamo Hidrel (14 7 3 4 28:22 24) je s 24 boda na 5. mjestu u trenutačnom redoslijedu.

Galerija fotografija

Jedinstvena 1.županijska nogometna liga 2024./2025., 14.kolo

NK Dinamo Hidrel – NK Vatrogasac (Kobilić) 2:0 (0:0)

Novo Čiče. Stadion: Dinamo Hidrel. Gledatelja: 50. Nedjelja, 17.11.2024., 14 sati. Sudac: Petar Jantolek. Pomoćni suci: Tihomir Čunčić i Tihomir Bratković (svi iz Velike Gorice). Delegat: Velibor Miličević (Velika Gorica). Strijelci: 1:0 – Pavlović (68), 2:0 – Pavlović (73).

DINAMO HIDREL: Šimić, Balenović, Balabanić Džoić (od 20. Čurla), Beljan (od 88. Risonjić), Đuksi, Varivoda, Štivić, Pravdić (od 76. Groznica), Žarina (od 76. Kvakan), Pavlović (od 88. Hrkovac), Kadoić (od 88. Vidović). Trener: Stiven Žitnik.

VATROGASAC: B. Grilec, Jandriš (od 80. Čavar), Kontić (cap.), L.Badrić, Vukadin, Kirinić, Haraminčić, Hrženjak, Krasnić (od 80. I.Mikulčić), J.Grilec (od 80. A.Badrić), Kovačić. Trener: Vjekoslav Čavar.

Nastavite čitati

Reporter 442 - 24.10.2024.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.