Sport
VIDEO Rajko izbliza: ‘Nemoguć sam kad gubim. Srećom, to se ne događa često…’
Novi trener Gorice Rajko Vidović predstavio se javnosti kroz gostovanje na klupskom YouTube kanalu, a tom je prilikom ispričao cijeli niz detalja o svojoj igračkoj i trenerskoj karijeri, ali i privatnom životu…
Usporedno s prvim informacijama koje su se probile u eter i ponudile njegovo ime kao novu opciju za novog trenera Gorice, pojavilo se i pitanje koje nekako i pripada našem folkloru: “Tko je sad taj?” Budući da je čovjek o kojem pričamo Rajko Vidović, takvo pitanje postavljali su svi osim okorjelih nogometnih zaljubljenika, ali i ljubitelja HNL-a iz nekih ranijih vremena.
Za sve osim njih, evo tko je Rajko Vidović, deveti trener u prvoligaškoj povijesti HNK Gorice…
Rajko Vidović krenuo je iz rodnih Zavidovića, u središnjoj Bosni, put ga je preko izbjeglištva i nogometnog odrastanja vodio prvo do Njemačke, pa onda i čakovečkog Međimurja, natrag u BiH, odnosno u Kiseljak. Tu su ga negdje vidjeli i ljudi iz Rijeke, koja je 2002. ponudila 27-godišnjem Rajku šansu u HNL-u.
– Nakon dobre sezone u Premijer ligi imao sam ponude Sarajeva i Željezničara, ali tad se javila Rijeka i odabrao sam taj put. Prva godina na kultnoj Kantridi nije bila osobita, pa sam otišao u Kamen Ingrad, zatim se vratio u Rijeku, a 2004. potpisao za NK Zagreb. Bio sam tamo dvije i pol godine, pamtim to razdoblje samo po lijepome, iako nije završilo lijepo – ukratko prepričava prvi dio svoje igračke priče Vidović, kojeg HNL romantici smatraju i ikonom, igračem koji se pamti, jer nije spadao u velike igrače, a opet se nekako izdvajao borbenošću, željom…
– Nisam bio neki veliki strijelac, više sam bio radni napadač, tako da sam sezone završavao s nekih sedam-osam golova, ali pomagao sam momčadima na druge načine. Osim prve godine u Rijeci i u Kamen Ingradu, gdje su uz mene bili Joško Popović, Zoran Zekić i takvi igrači, svugdje sam bio standardan, svugdje sam igrao – ističe Rajko.
U vrijeme kad je došao u Kamen Ingrad, još jednu romantičnu HNL postaju, Vidović je upoznao i Sergeja Jakirovića, s kojim je igrao i u Zagrebu, a nekoliko godina nakon upoznavanja bio mu je i kum na vjenčanju!
– Pitaj ga u čemu je spavao na pripremama u Medulinu kod Mile Petkovića… – glasila je Jakirova instrukcija kad je zamoljen da pomogne sa zajedničkim anegdotama.
– Da, pamtim to, kako ne – sa smiješkom odgovara Rajko.
– Kod Mile u Zagrebu imali smo četiri treninga na dan na pripremama! Prvi dan-dva još nekako i izdržiš, ali poslije toga smo promijenili metodu. Nakon treninga bih se otuširao, odmah obukao za sljedeći trening i tako se bacio u krevet, da uspijem barem malo odspavati… I kad sat zazvoni, dižeš se i ideš ravno na trening! Tad smo mislili da čovjek nije normalan, ali te sezone smo doslovno letjeli terenom, pet puta smo dobili Dinamo, triput Hajduk…
Epizoda u Zagrebu završila je neslavno, a i to je imalo veze s kumom Jakirom. Došlo je do problema između njega i predsjednika Medića, Vidović je stao na prijateljevu stranu i završio u – juniorima. Trenirao je tako s 32 godine sa Zagrebovim nadama i čekao bolje dane, koji su stigli nakon poziva iz Kine.
– Zove me menadžer i kaže: “Slušaj, ovi kažu da im se sviđaš, da ćeš biti kapetan!” Ja mu odgovaram da me nije briga za nikakvog kapetana, daj samo da potpišem, da se maknem iz Zagreba… I potpišem, dođem tamo, dobijem traku i odradim jako dobru sezonu, ali tad sam se odlučio vratiti kući – pamti Vidović.
Vratio se u zaprešićki Inker, a zatim i u tada drugoligašku Lokomotivu, u kojoj se okupila hrpa talentiranih klinaca poput Pivarića, Antolića, Barbarića, Tomečaka i ostalih, a vodila su ih dva “starca” na kraju karijere. Rajko Vidović i – Željko Sopić!
– Već tad smo bili sigurni da će ti dečki napraviti velike karijere i jako mi je drago što je tako ispalo, što smo im nas dvojica mogli barem malo pomoći. Jedini je problem što su nas ljudi znali često zamijeniti, ali samo zbog frizure, ne zbog igračkih kvaliteta, jer Željko je bio puno ozbiljniji igrač od mene – sa smiješkom priča trener Gorice.
Godinu dana, u poznim igračkim godinama, odradio je čak i u dalekom Vijetnamu, u nogometnoj egzotici, ali i u državi koju bi, kaže, svakom igraču preporučio. Vratio se zbog puknuća križnih ligamenata, ali i željan obitelji, djece…
Igračka karijera završila je, opet na poziv kuma Jakira, u trećeligašu iz Dugog Sela. Tamo je i preuzeo juniore, i to nakon što je Jakir otišao u Sesvete, bio je i pomoćnik Milivoju Bračunu, a zatim i samostalno vodio prvu momčad. Put ga je nakon toga vodio u Lučko, Trnje, Sesvete i na kraju u Kustošiju, s kojom je baš planirao povratak u drugi rang.
– Nakon utakmice protiv Hajduka nazvao me Mario Brkljača i moram priznati da na prvu nisam toliko ozbiljno shvatio cijelu tu priču. Imao sam ugovor s Kustošijom, imao sam dogovor s Andyjem Barom i Vladom Babićem, i zato je moj odgovor bio da se u slučaju da dođe to toga svakako prvo jave njima. Dan poslije nazvao me Bara i rekao da je sve na meni, da razumije ako želim napredovati i da mi neće stajati na putu. Hvala ljudima iz Kustošije na tome, jer bila je ovo prilika koja se ne ukazuje baš svaki dan – opisuje Rajko dane velike promjene u svom životu.
Goricu je, naravno, gledao redovito, često je i dolazio na utakmice, sjedio na tribinama, ne znajući da će dobiti priliku voditi te dečke. I jako je dobro znao gdje dolazi.
– Imao sam ove sezone dva poziv iz prvoligaša, ali promijenio sam da u tom klubu ne bih mogao napraviti pomake. Kad se otvorila opcije u Gorici, to ni u jednom trenutku nije bilo tako. Da ne vjerujem da ne mogu napraviti dobre stvari ovdje, da ne vjerujem u sebe i svoj rad, ne bih ni ovo prihvaćao, bez obzira što se radi o prvoj ligi – tvrdi Vidović.
Odmah je krenuo raditi jako, već drugog dana svog mandata zakazao je dva treninga, vrlo brzo odradio i neslužbeni debi u prijateljskom ogledu s Mariborom, a kroz sve to provlačio i puno razgovora.
– Oni koji me poznaju da sam jako zahtjevan kao trener, da mi je jako bitno kako igrači rade na treningu i na utakmici, kakav im je pristup. Kakav si na treningu, takav ćeš biti i na utakmici, zato nema i ne smije biti šparanja, a dečki to jako dobro odrađuju i zadovoljan sam – govori trener Vidović.
Njegovi bivši igrači odreda ga jako cijene i poštuju, a to će reći da uspijeva pronaći balans između “prijateljstva”, odnosno prisnog odnosa s igračima i onoga što se radi na terenu.
– Ja sam za svog igrača na raspolaganju 24 sata. Ako mogu pomoći i s privatnim problemom, tu sam, ali kad je teren u pitanju… Prvo meni leti glava! I zato jasno postavljam zahtjeve i ciljeve pred igrača, a tu nema popusta. Kad izađemo s terena, to je druga priča. Moramo biti svjesni da ovisimo jedni o drugima, da svatko mora nositi svoj dio odgovornosti, a ne da smo si mi dobri, a ti mi se šetaš po terenu… E, toga nema. Ako daješ sve od sebe na terenu, lave ti igraš, ako ne… – zastao je Vidović, jer nastavak i nije bio potreban.
I sve te misli, sve ideje i nacrte, Rajko Vidović sabire na svom posebnome mjestu. U sobici na katu dvoetažnog stana u Sesvetama ima svoj kutak, u koji ne zalazi ni supruga Josipa, ni kćerke Laura i Kjara, kao ni sin Luka, i sam nogometaš.
– Dobar je, zanimljiv igrač, igra lijevog beka ili krila… I nije baš na tatu, čini mi se da je talent za nogomet povukao s mamine strane, jer ja tehnički baš i nisam bio nešto, a on je jako dobar. Iako, kad sam mu u onih par utakmica u Trnju bio trener, znao je biti i na klupi – sa smiješkom kaže Rajko i završava:
– Moja obitelj jako mi je važna, velika su mi potpora, a pogotovo sve to prati sin. Mali je znao više detalja o igračima Gorice nego ja… Ali obitelj me jako dobro poznaje kad je nogomet u pitanju. Već kad me vide na parkingu ispred zgrade znaju jesam li pobijedio ili izgubio. Kad pobijedim, sve može, sve je dozvoljeno. Kad izgubim, treba mi neko vrijeme da se posložim. Zatvorim se u svoju sobicu, pogledam utakmicu dvaput zaredom, analiziram, razmišljam… Srećom, moram reći da mi se dosad nije često događalo da gubim.
A ništa, neka se onda tako i nastavi…
Revijalna utakmica između NK Klas-veterani i reprezentacije veterana Zagrebačkog nogometnog saveza (ZNS) odigrana je jučer (petak, 09.05.2026., početak u 20:30 sati.) na igralištu ŠRC Mičevec u Mičevcu.
Mičevec, 08.05.2026. Revijalna utakmica veterana: NK Klas (veterani) – ZNS (reprezentacija veterana). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Mičevec, 08.05.2026. Revijalna utakmica veterana: NK Klas (veterani) – ZNS (reprezentacija veterana). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Mičevec, 08.05.2026. Revijalna utakmica veterana: NK Klas (veterani) – ZNS (reprezentacija veterana). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Utakmica je odigrana povodom nove rasvjete na igralištu i tom prigodom su osobama koje su zaslužne za realizaciju ovog projekta uručeni prigodni odnosno simbolični darovi.
Mičevec, 08.05.2026. Revijalna utakmica veterana: NK Klas (veterani) – ZNS (reprezentacija veterana). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Mičevec, 08.05.2026. Revijalna utakmica veterana: NK Klas (veterani) – ZNS (reprezentacija veterana). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Mičevec, 08.05.2026. Revijalna utakmica veterana: NK Klas (veterani) – ZNS (reprezentacija veterana). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Mičevec, 08.05.2026. Revijalna utakmica veterana: NK Klas (veterani) – ZNS (reprezentacija veterana). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Susret je odigran u trajanju 2×35 minuta.
Galerija fotografija
KLAS: Dražen Špoljarić (v), Tomislav Bedeković, Branko Pavlica, Igor Barukčić, Robert Štrauber, Nikola Furić, Vlado Majić, Renato Furić, Deni Bektaši, Domagoj Bedeković, Vedran Hlevnjak, Danijel Devčić, Damir Kotarski (v), Antonio Klenović, Marko Bedeković, Tomislav Posavac, Luka Kulušić, Manu Devedžić, Vlado Haluga.
ZNS (reprezentacija): Goran Grba (v), Miro Mikulić, Igor Čagalj, Dalibor Vučić, Zoran Kutleša, Domagoj Abramović, Dario Skoko, Antonio Maričević, Milan Milošević, Siniša Ferenček, Filip Gelo, Dražen Sitnik, Gabrijel Glasnović, Hrvoje Gelo, Mladen Marković, Toni Raković, Jurica Podvorac, Danijel Borovac, Ante Karlović (cap.).
Direktor reprezentacije: Jerko Leko. Izbornik: Dalibor Vučić.
Meštrica je u 26. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila Jamnicu rezultatom 4:1, s tri gola Božidara Karamatića i jednim Marka Tolja. Domaća momčad nije od početka djelovala uvjerljivo kao u prethodnim utakmicama, akcije nisu bile hitre i činilo se da su igrači umorni.
Gornja Lomnica, 08.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: NK Metrica-NK Jamnica 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gornja Lomnica, 08.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: NK Metrica-NK Jamnica 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Ipak, domaći su došli u vodstvo pogotkom Tolja, koji je s dvadesetak metara s desne strane zabio loptu u suprotne rašlje za 1:0. Jamnica je igrala otvoreno, igru im je uspješno vodio kapetan Silvestar Grčević, ali dvije povoljne prigode nisu iskoristili.
Gornja Lomnica, 08.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: NK Metrica-NK Jamnica 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gornja Lomnica, 08.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: NK Metrica-NK Jamnica 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gosti su bili neoprezni u svom kaznenom prostoru u 53. minuti i Karabatić je pogodio praznu mrežu za 2:0. Desetak minuta kasnije na suprotnoj strani sličnu situaciju iskoristio je Potesak i smanjio na 2:1. Jamnica je igrala posve otvoreno uvjerena da može doći do izjednačenja.
Gornja Lomnica, 08.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: NK Metrica-NK Jamnica 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Sve njihove nade srušio je Karamatić eurogolom u 72. minuti, kada je s lijeve strane projektilom pogodio suprotne rašlje za 3:1! Pet minuta kasnije Karabatić je još jednom, skoro sa istog mjesta, ponovio svoju maestralnu daljinsku majstoriju i povisio na – 4:1!! Dva eurogola u samo pet minuta, to se rijetko događa.
Gornja Lomnica, 08.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: NK Metrica-NK Jamnica 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
U 23. minuti ozlijedio se Marco Ban, u sprintu je stao na loptu i srušio se, čini se teža ozljeda koljena. Iznesen je s igrališta, Hitna pomoć odvezla ga je u bolnicu na pregled.
Gornja Lomnica, 08.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: NK Metrica-NK Jamnica 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Meštrica (26 10 0 16 49:78 30) je s 30 bodova na 12. mjestu prvenstvene ljestvice, a Jamnica (16 10 2 14 56:60 32) je s 32 boda na 10. mjestu.
Galerija fotografija
Jedinstvena 1.ŽNL 2025./2026., 26. kolo
NK Meštrica – NK Jamnica (Pisarovina) 4:1 (1:0)
Gornja Lomnica. Stadion: ŠRC Meštrica. Gledatelja: 40. Petak, 08.05.2026., 18 sati. Sudac: Dario Cikojević (Novaki). Pomoćni suci: Tihomir Sopić i Ivan Rešetar (oba Samobor). Delegat: Marko Slivak (Bukevje). Strijelci: 1:0 – Tolj (17), 2:0 – Karamatić (53), 2:1 – Potesak (62), 3:1 – Karamatić (77), 4:1 – Karamatić (82).
MEŠTRICA: Budimir, Ban (od 23. Božić), Šebek (od 79. Radovanac), Štuban (cap.), Tolj (od 67. Krajina), Karamatić, Rukavina, Kovačević, Meter, Gaši, Zorić (od 83. Jeftić). Trener: Mario Meter.
JAMNICA: Šetek, Grčević, L.Špišić (od 58. Skender), Čačković, Grebenić, Mihaljević (od 84. Mikša), D.Špišić, Mioković, Lolić, Potesak, Vujanić. Trener: Marko Kovačić.
Sport
Samo Nexe paze! ‘Imamo mentalitet pobjednika, neće im biti lako…’
Rukometaši Gorice predahnuli su nakon posljednje utakmice Lige za prvaka, ali pred njima je i konačna nagrada: polufinale Kupa protiv Nexea, pa razigravanje za treće mjesto u ligi protiv Nexea…
Neće puno pretjerati onaj tko ovih dana ustvrdi da rukomet u Velikoj Gorici trenutačno živi svoje možda i najljepše dane. Bilo je sjajnih generacija i dobrih rezultata i ranije, ali ovo je trenutak u kojem rukometaši Gorice u tri dana osiguraju prvo Final Four kupa, pobjedom protiv favoriziranih Sesveta u gostima, a zatim i potvrde četvrto mjesto u Ligi za prvaka, sigurnom domaćom pobjedom protiv Trogira.
Preostalo je tako samo u zadnjem kolu ovog dijela sezone odraditi domaći sraz sa Sesvetama, koje su također imale svoju računicu. Završilo je na kraju 35-35, pred punim tribinama naše Gradske dvorane, uz rukomet koji se isplati gledati.
– Imala je ova utakmica dosta velik značaj i za nas i za Sesvete – kaže Marin Sorić, golman Gorice, jedan od ključnih ljudi u ovoj priči.
– Mi smo željeli jednu jako dobru sezonu privesti kraju na najbolji način, s pozitivnim rezultatom, a Sesvećani su se borili za svoj povijesni uspjeh, drugo mjesto u prvenstvu i razigravanje sa Zagrebom. To se moglo i osjetiti, utakmica je od početka bila dosta žustra i tvrda. Mi smo u prvom poluvremenu držali vodstvo, na odmor otišli s dva razlike, ali do kraja je bilo gusto i na kraju smo i jedni i drugi sretno i spretno uzeli taj bod. Kad se sve zbroji, možda je to i najpravedniji rezultat, iako kod nas ostaje mala žal za tim drugim bodom, jer željeli smo domaćim navijačima priuštiti tu pobjedu protiv renomiranog protivnika. Sesvetama je na kraju taj bod bio dovoljan, a mi ćemo s Nexeom u razigravanje za treće mjesto. Krećemo s nulte pozicije, pa tko bude bolji!
Ovaj remi s trenutačno drugom momčadi u državi dogodio se bez “četiri i pol” važna igrača na raspolaganju, jer nije bilo ni Grubišića ni Neralića, nije igrao ni Malin, kao ni kapetan Ceković, kojeg je odmijenio Maksimilijan Jurić.
– Baš su nas pred kraj sezone napale ozljede, vjerojatno i od umora i potrošenosti. Uz ta četiri izostanka, još je i crveni karton u 35. minuti dobio Mlakar, jedino preostalo lijevo krilo… Ali eto, mi ostali uspjeli smo se posložiti, koliko god bilo teško i zahtjevno. Dvorana je bila puna, nismo baš ni na to naviknuti, ali pokazali smo da smo postali jedna ozbiljna momčad. Podrška je stizala i s klupe i s tribina, a to nam je puno značilo – kaže Maks i dodaje:
– Prošle sezone nam je nešto falilo u najvažnijim utakmicama, možda i iskustvo, možda i malo tog pobjedničkog mentaliteta, ali ove sezone to smo definitivno preokrenuli. Uz dolazak novih igrača, poput Karaule, koji nam je baš pravi vođa, zajedno s Cekovićem, napravili smo pravi korak naprijed. Uspjesima koje postižemo i koje ćemo nadam se još postizati do kraja sezone, pokazali smo da smo pravi.
Često kroz glavu prođe ta prošla sezone, u kojoj je Liga za prvaka pobjegla na gotovo nevjerojatan način, nakon dva poraza od -14 u dvije ključne utakmice, i to nakon fenomenalnog otvaranja sezone.
– Bilo je to dosta traumatično iskustvo, iako smo u prvom dijelu te prošle sezone igrali stvarno fantastično. Nisam nikad igrao u klubu koji je u prvih desetak utakmica sve pobjeđivao po deset razlike u prosjeku, ali na kraju je splet nesretnih okolnosti doveo do po nas jako lošeg raspleta. U bitnim utakmicama smo podbacili i na kraju ispali za jedan gol… Ali radili smo dalje, a ova sezona je pokazala da se svaki trud isplati. Za sad smo sve ciljeve ostvarili. Osigurali smo plasman u Europu, plasirali smo se na završni turnir kupa, a sad se idemo potući i za to treće mjesto – najavljuje Marin Sorić, inženjer elektrotehnike među goričkim vratnicama.
Ima Sora i objašnjenje za ovako uspješnu sezonu…
– Vođeni smo od vrhunskog trenera, velika zasluga za sve ovo ide Mateju Miškoviću, koji nas je posložio i napravio od nas pobjednike. U svaku utakmicu, tko god bio na suprotnoj strani, ulazimo bez respekta i s jedinim ciljem da osvojimo dva boda. Kako trener to postiže? On više govori djelima nego riječima. Naravno da nas i nabrije i motivira, ali nešto drugo je još važnije. Kad u bilo kojem poslu, pa tako i u sportu, svaka osoba zna što radi u kojem trenutku, uspjeh ne može izostati. Možemo mi izgubiti utakmicu, ali put je ispravan i to će u konačnici doći na vidjelo. Svakim treningom, svakom videoanalizom, svaki od nas napreduje i ide korak po korak prema gore. Dobrim radom i dobrim rezultatima napunili smo se i samopouzdanjem, a posljedično i pobjedničkim mentalitetom, koji nam je prošle sezone falio. Izvukli smo pouke i ove sezone smo u svakoj važnoj utakmici bili na razini i izborili ono što smo željeli.
Nakon remija sa Sesvetama dobili su naši rukometaši tri slobodna dana, a od četvrtka se krenulo s pripremama za Festival rukometa u Poreču, koji je na rasporedu od 21. do 24. svibnja. Gorica i Nexe na rasporedu su u petak, 22. svibnja, s početkom u 19.30 sati.
– Pobijedili smo već Nexe ove sezone. Ne kažem da će se to stalno ponavljati, Nexe je i dalje jedna vrhunska europska momčad, koja je pobijedila i veliki Kiel u Našicama, pa u Njemačkoj ispala tek na sedmerce, ali svakako ćemo pokušati zapapriti im što je više moguće. Pokušat ćemo biti na tragu onoga što smo odigrali u pobjedi protiv njih u Velikoj Gorici, ali i u dobrom dijelu utakmice u Našicama. Vidimo svoju šansu, koja možda nije velika, ali bogami nije ni mala! Dat ćemo sve od sebe da im što više zakompliciramo situaciju i da izborimo finale ako bude ikako moguće – obećao je Sorić, a nadovezao se suigrač Jurić:
– Igramo na neutralnom terenu i vjerujem da su i oni svjesni da im neće biti lako. Pogotovo s obzirom na spoznaju da su nedavno izgubili od nas, i to vrlo uvjerljivo. Na kraju smo dobili sedam razlike, a krenuli smo u utakmicu s 0-6, što jako dobro pokazuje da nikad ne treba odustati. Igrali smo sedam na šest, brzo se vratili, nastavili tim tempom, igrali agresivnu obranu, puno se rotirali… I to je pravi put. Imamo šanse, želimo se dokazati na takvoj sceni i napravit ćemo sve da izborimo to finale sa Zagrebom. Čisto da ne igramo baš samo s Nexeom do kraja sezone, ha, ha…
Plan ne zvuči loše. Kad je već Nexe u polufinalu Kupa, pa onda i u razigravanju za treće mjesto, u utrci do šest bodova (trenutačno je 2-2), ne bi bilo loše malo to “razbiti” jednim povijesnim uspjehom.
Sport
Suze pokraj igrališta: HNK Gorica iznenadila navijača za rođendan
Vjerni navijač HNK Gorice Branimir Kuhar proslavio je 80. rođendan, a tim povodom u klubu su mu pripremili malo iznenađenje, koje mu je predao predsjednik kluba Ilija Karamatić
Nogometaši Gorice možda nemaju navijače koji su posebno brojni, a dijelom i baš zato posebnu pozornost zaslužuju oni koji su tu, koji pokušavaju biti podrška klubu iz svoga grada. Dobro su to poznata lica, ljudi koji su sa svojim miljenicima proputovali cijelu Hrvatsku, a u samu srž te specifične navijačke priče smjestio se jedan poseban lik.
Branimir Kuhar ostavio je iza sebe cijelih osam desetljeća, došlo je vrijeme i za okrugli rođendan, a to je bila prilika koju u klubu nisu propustili.
“Bio je to posebno emotivan dan za naš klub i za jednog našeg vjernog navijača. Predsjednik Ilija Karamatić uručio je dres s potpisima svih igrača Branimiru Kuharu povodom njegovog 80. rođendana.
Uvijek uz teren, na svakoj utakmici i svakom treningu prve momčadi HNK Gorica. Svojom vedrinom, pristupačnošću i neizmjernom ljubavlju prema klubu postao je neizostavan dio naše sportske obitelji. Jer klub čine ljudi poput njega – vjerni, predani i srcem uz Goricu.
Sretan 80. rođendan, Branimire!”, objavili su iz kluba.
Lijepa je to gesta, Branimiru je puno značilo, a svima zajedno ostaje nam nadati se da će nešto slično osjećati i generacije koje dolaze…
Sport
Velikogorički hrvači putuju u Poreč – prvo Europsko prvenstvo, zatim Svjetska serija
HK Velika Gorica 1991 šalje četiri mlada reprezentativca na Europsko prvenstvo, a zatim i seniora Matu Filipovića u Svjetsku seriju hrvanja na pijesku.
-
HOTNEWSprije 4 danaFOTO Novi čelnik županijskih vatrogasaca: ‘Zapovjednici, glave skupa, idemo delati’
-
Vijestiprije 4 danaFOTO Kamion zapeo u križanju kod Petrola, stvorila se velika kolona
-
Vijestiprije 4 danaU petak ujutro dio Velike Gorice ostaje bez struje – evo gdje će se odvijati radovi
-
Priča iz kvartaprije 5 danaLegenda o RVG-u: ‘I najveće zvijezde radije su dolazile k nama nego na HRT…’