Velikih 20 godina uspješne karijere popularni velikogorički bend Pirati obilježava objavom nove pjesme ‘Samo ne plači’ u kojoj udružuje snage s dokazanim hitmejkerima Denisom Dumančićem i Fayom. Ova dvojica autora uvijek pogode žicu benda koji svojim pjesmama i live nastupima publici istovremeno daje i neopisivu zabavu i nevjerojatnu emociju.

Nakon hitova ‘Tebe da zaboravim’, ‘Godina za godinom’, ‘Da je sreće’, ‘Laka meta’ i ‘Horizont’ koji su se našli na albumu prvijencu ‘Tebe da zaboravim’ objavljenom 2020. u izdanju Croatia Recordsa, Pirati nastavljaju snimati nove pjesme u svom prepoznatljivom stilu.

– Osjećamo nalet neke ludo pozitivne energije koja rezultira sjajnim pjesmama koje nastaju u fenomenalnoj studijskoj atmosferi s Denisom i Fayom koji nas poznaju u dušu pa ne trebamo puno riječi, sviramo i uživamo. Jedva čekamo reakcije publike na novu pjesmu, legla nam je 100 posto i evo već ovoga petka ju izvodimo uživo na koncertu pa ćemo iz prve ruke vidjeti što kaže sud koji jedini priznajemo kad je o glazbi riječ – sud publike – ističu iz Pirata.

Videospot dramatične radnje za ‘Samo ne plači’ potpisuje Igor Kolarec iz VG foto studija, a glavna uloga pripala je glumici i radijskoj novinarki Maji Štrbac koja je svojim glumačkim umijećem oduševila cijelu ekipu na setu.

– Nakon 40 dana priprave u korizmi, molitvom, postom i dobrim djelima, slavimo najveću svetkovinu naše vjere, Isusovo uskrsnuće. To je naša najveća radost i nada života vječnoga koji nam je otvorio vrata raja jer je pobijedio grijeh i smrt – istaknuo je u svojoj blagdanskoj poruci velečasni Norbert Ivan Koprivec svim vjernicima koji danas slave Uskrs.

Više poslušajte u videu:

Poduzetnički inkubator u Velikoj Gorici i službeno može početi s radom. Danas ga je svečano otvorio premijer Andrej Plenković u društvu gradonačelnika Krešimira Ačkara. Mjesto je to koje će biti na raspolaganju budućim poduzetnicima te koje će potaknuti još veći razvoj gospodarstva na području grada. Projekt je vrijedan 3.477.013,43 eura od čega je 2.820.359,68 eura sufinancirano iz Europskog fonda za regionalni razvoj putem programa OP Koherentnost i kohezija te 656.653,75 eura sredstvima korisnika.

– Ovaj projekt primjer je kako je Velika Gorica inteligentno iskoristila sredstva koja smo prije nekoliko godina namijenili grupi najvećih gradova iz ITU mehanizma te precizno identificirala što je to što nedostaje mladim poduzetnicima ovdje na području grada i krenula u realizaciju ovog projekta. Čuo sam kako ste napravili pravu komparativnu analizu, snimanje sličnih inkubatora diljem Hrvatske kojih ima više od 40 i mislim da ste točno pogodili da osigurate budućim korisnicima infrastrukturu koja im je nužna. Sve to skupa daje im šansu da uz vašu potporu realiziraju svoje ideje i veseli me što ste ovaj projekt realizirali zaista brzo te da će, kada idući puta dođemo, biti prepun mladih s odličnim idejama – istaknuo je premijer Plenković.

Inkubator se prostire na dvije tisuće kvadratnih metara u Ulici Podložnica, a na dvije razine nalazi se 32 ureda od kojih je 26 namijenjeno poduzetnicima, 24 radna mjesta u zajedničkom radnom prostoru za poduzetnike početnike, tu su i dvije manje dvorane za sastanke, velika modularna dvorana ukupnog kapaciteta 150 mjesta sa svom popratnom opremom i tehnikom.

– Projekt je financiran zahvaljujući Vladi i europskim sredstvima, a posljednjih je nekoliko godina u naš grad uloženo više od 100 milijuna eura nepovratnih sredstava. Pred nama su novi izazovi na koje moramo odgovoriti, a ono što me posebno veseli je da će ovdje u blizini bit i hrvatski nacionalni nogometni kamp, na parceli do gradit će se Centar za starije osobe čiji će natječaj za izvođača radova kreće kroz desetak dana. Uz dva nova velika vrtića, školu u Kurilovcu, proširenje Kumičića, trenutno intenzivno komuniciramo s Vladom da se na ovom potezu od ZTC-a i obilaznice smjesti jedna dnevna bolnica – najavio je gradonačelnik Ačkar te zahvalio svima koji su radili na projektu.

Otvorenju Poduzetničkog inkubatora nazočili su i ministar regionalnog razvoja i EU fondova Šime Erlić te ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs.

A kako je bilo na otvorenju, pogledajte u videu.

Kad je prošlog ljeta velikogorička košarka napravila korak unatrag, kad je došao trenutak da se možemo prestati hvaliti kako smo “uz Zagreb, jedini grad u Hrvatskoj s prvoligašima u muškom nogometu, košarci i rukometu”, došlo je vrijeme za novi početak. S istim predsjednikom kluba, ali sa značajno izmijenjenim igračkim rosterom te s novim trenerom, sportskim direktorom i tajnikom. Momčad je tako preuzeo Neven Nikolić, povratnik na klupu Gorice, sportski sektor preuzeo Tonći Mašina, relativno poznato ime u košarkaškim krugovima, a tajnik je postao dečko o kojem smo dotad, realno, jako malo znali…

Miron Češkić (34) preuzeo je ulogu prvoga klupskog operativca, ideja je bila da radi sve ono što spada pod poslove tajnika jednoga kluba, u prvom redu u organizacijskom smislu, a ujedno je i želio pomoći treneru Nikoliću kao njegov asistent. A onda je, samo par dana prije starta sezone, prije prve utakmice u Prvoj ligi, odnosno drugom rangu, Nikolić odlučio da to nije projekt za njega. I otišao. Klub koji je ionako bio u problemima, na teškom novom početku, našao se u teškoj gabuli.

– Ako treba, tu sam!

Tim se riječima tajnik Miron stavio na raspolaganje upravi kluba, a kako za neko drugo rješenje nije bilo ni vremena ni pretjeranih mogućnosti, odabir je bio upravo on. Tajnik i pomoćni trener podmetnuo je leđa i postao – tajnik i trener! Nastavio je raditi u organizacijskom dijelu kluba, i dalje je bio zadužen za sve detalje vezane uz svakodnevni život kluba, organizaciju utakmicu, kontaktiranje redara, liječnika, službenog spikera, fotografa… I, uz sve to, još i poveo momčad s klupe.

– S trenerskim poslom počeo sam se baviti s 19 godina. Gdje god sam bio kao igrač, istovremeno sam radio i kao trener u mlađim kategorijama – kaže Miron na početku svoje košarkaške priče.

Momak iz Đakova bio je vrlo dobar košarkaš, dogurao je i do najvišeg ranga hrvatske košarke, pri čemu nikad nije odustao od ideje da se bavi košarkom u punom smislu te fraze. U hrvatskoj košarci, znamo to jako dobro, nije lako funkcionirati, tu nema ni velikog novca ni bilo kakvoga glamura, pa se taj svijet pretvorio u mjesto u kojem opstaju samo fanatici.

Fanatici poput Mirona Češkića. Bilo je u toj njegovoj priči i jako teških trenutaka, uključivalo je to i borbu za golu egzistenciju, pa je u svemu tome tražio svoje mjesto pod suncem čak i u nekim drugim sportovima, u potpuno drukčijim okruženjima.

– U Velikoj Gorici sam radio i prije dolaska u klub, i to kao jedan od trenera našeg paraolimpijca Velimira Šandora. Nisam do tad imao praktički nikakav doticaj s paraatletikom, ali uživao sam u tom iskustvu. Velimir je sjajan tip, čovjek od kojeg možeš puno toga naučiti – govori danas Češkić, koji uživa u pobjedničkom razdoblju svoje mlade trenerske seniorske karijere.

Momčad Gorice, sastavljena od tek nekolicine igrača iz lanjskoga kadra, mnogi su unaprijed otpisali, računali da će ova sezona biti gola borba za preživljavanje, kroz pokušaje da ne dođe do novog poniranja. Nekoliko mjeseci poslije, s Mironom Češkićem na čelu, Gorica je treća momčad lige, odmah uz nedodirljive Vrijednosnice Osijek i Kvarner, a u 2024. godini u savršenom je nizu od pet pobjeda. I zato je ovo bio idealan trenutak da se naoružamo kamerama i mikrofonima pa odemo košarkašima u goste.

– Imali smo problema s ozljedama i bolestima u prvom dijelu sezone, trebalo je vremena da se sve skupa uigra, ali mi smo radili čak i tijekom božićnih i novogodišnjih blagdana, želeći napraviti sve da što spremniji dočekamo drugi dio prvenstva. Trenutačno sve ide baš kako treba, imamo tih pet pobjeda zaredom, izgradili smo i kemiju unutar momčad… I došli do toga da se čak i jedan Ante Mašić, sa svojih 38 godina, baca za svakom loptom, da želi igrati čak i s posjekotinom na laktu – ponosan je Miron.

I ima zašto biti ponosan. U uvjetima koji su milijun kilometara daleko od idealnih, u situaciji kad je njegov dio posla čak i otići kupiti bandaže i drugu osnovnu opremu, pa onda i organizirati utakmicu, uspije još i pripremiti momčadi, povesti je do niza pobjeda… Gorička košarka “oživjela” je velikim dijelom njegovom zaslugom, a sljedeći korak bio bi da sve te napore i žrtve njega i njegovih igrača prepoznaju i Velikogoričani. Košarkaška publika u ovom gradu nije brojna, daleko od toga, ali ovo je momčad koja zaslužuje pažnju.

– Da, volio bih da nas ljudi malo bolje poprate. Prva sljedeća prilika je već u subotu od 16 sati, kad dočekujemo Vrijednosnice Osijek, jedan od dva vodeća sastava. Pokazali smo već u prvom dijelu sezone da možemo igrati s njima, u Osijeku smo nesretno izgubili nakon produžetka, tako da vjerujem da nas čeka dobra utakmica, u kojoj ćemo imati svoju šansu – kaže Miron pa zaključuje:

– Pozivam sve Velikogoričani da dođu u dvoranu ove subote, da nas podrže i da vide što i koliko možemo. Mi im možemo obećati da ćemo dati sve od sebe!

I nije to nikakva floskula. Ova momčad uvijek daje maksimum, utakmice u ovoj ligi su dobre, zanimljive, često i vrlo napete, s velikim brojem koševa, atraktivnih poteza… Isplati se dati im šansu.

Predvorjem hotela u Medulinu ovih je desetak dana iza nas defiliralo cijeli niz igrača iz velikog broja klubova, svatko je bio u nekom svom filmu, pa su se svi ti filmovi spajali u jedan tijekom druženja između ili nakon treninga. Viđali su se i družili i treneri, a tamo negdje sa strane svoj su dio posla odrađivali i ljudi iz drugih klupskih struktura.

Sportski direktori, primjerice. Jedan od njih, u trenirci HNK Gorice, bio je i Mario Brkljača, 38-godišnjak koji posljednjih nešto više od godinu dana vodi brigu o sportskoj politici kluba.

– Bilo nam je jako ugodno u Medulinu, osjećali smo se kao kod kuće i pokušali smo najbolje moguće iskoristiti ovo vrijeme. Pauza u prvenstvu je relativno kratka, samim time su i pripreme maksimalno skraćene, ali svakako nam je dobro došlo ovih desetak dana zajedno. Kako u smislu kondicijske pripreme, tako i tehničko-taktičke, ali i zbog toga da se u ovim danima još malo povežemo, stvorimo još veće zajedništvo kroz druženja – govorio je Brkljača u kamere klupske televizije u posljednjoj fazi ovog dijela priprema.

Telefon je često zvonio, takvo je doba godine, vrijeme kad su i transferi u fokusu.

– Posao sportskog direktora je više operativan, veže se i za urede i za teren, za sinkronizaciju procesa koji se događaju na svim klupskim razinama. Volim biti uz dečke, u rutini igrača, to mi odgovara, budući da sam donedavno i sam bio igrač. Uz to, naravno da svaki slobodan trenutak koristim za sastanke, za gledanje treninga i utakmica… Kroz sve to dobije se i neka šira slika momčadi, koja je ovo prilikom prilično mlada. Od 30 igrača na pripremama, njih 16 je mlađe od 23 godine, čime šaljemo dobru poruku i pokazujemo u kojem smjeru idemo – kazao je Brkljača, pa otkrio i koji su mladi igrači u prvom planu.

– Ante Matej Jurić je jedan od tih mlađih na kojima je fokus ove sezone. Skrenuo je pažnju na sebe s golovima Dinamu i Hajduku, od njega nekako i najviše očekujemo. Tu je i Luka Kapulica, koji je tek navršio 19 godina, ali svojim talentom je već pokazao da može tu participirati i nadamo se da će se nastaviti razvijati, da ćemo mu moći omogućiti još više minuta na terenu.

Zanimljivi su i Senegalci Sekou Sagna i Arona Fall, koji su i definitivno postali članovi prve momčadi.

– To je jedna zanimljiva priča. Njih dvojica prošli su akademiju jedne nizozemske agencije, koja radi u Senegalu već nekoliko godina, a oni su neka vrsta “pilot projekta” što se odlazaka u Europu tiče. To su dečki koji su nam ponuđeni, koji su došli na probu, pa vrlo brzo pokazali dobre stvari, zbog kojih smo ih odlučili zadržati. Kroz utakmice za juniore su potvrdili svoju vrijednost i priključili smo ih prvoj momčadi. Sekou Sagna je jedan odgovoran zadnji vezni, pokazuje zavidnu zrelost za svoje godine, a Arona Fall je atraktivno krilo izvanserijske brzine. Treba biti strpljiv s njima, kao i sa svim mladim igračima, u tijeku je period adaptacije na seniorski nogomet, na intenzitet i zahtjeve, a njihov odgovor na sve to odredit će kad će njih dvojica postati i kandidati za prvih 11. U svakom slučaju, skrenuli su pažnju na sebe – pojasnio je Brkljača, pred kojim je još jako puno posla, sve tamo do 15. veljače, kad se zatvara prijelazni rok.

– Prijelazni rok otvoren je jučer, a kad pričamo o odlascima, zna se koja su imena u opticaju. Pršir i Krizmanić su tu u prvom redu, postoje upiti za Ndockyta, koji je do ozljede igrao sjajno, pa i za Mitrovića, koji je proljetos nosio Goricu, pa Banića, ponajboljega golmana lige… Nije još došlo ono što nas zadovoljava, ali razmišljamo u tom smjeru, ako i o alternativama na njihovim pozicijama. Osobno bih volio i da dovedemo još jednog krilnog igrača koji će tražiti dubinu, što je tip igrača koje baš i nemamo. Volio bih tu pronaći mlađeg igrača koji bi mogao donijeti energiju, ali i ostati ovdje nešto duže razdoblje. Razmišljamo i o alternativi za Ndockyta, s obzirom na njegovo zdravstveno stanje… Ciljano želimo dovoditi igrače, ovisno o tim eventualnim odlascima – istaknuo je sportski direktor Gorice pa nastavio:

– Ne znam koliko transferi na najvišoj razini utječu na transfera klubova kao što je Gorica, ali ima to poveznica. Dok najbogatiji ne pokrenu taj kotač plaćanjem odšteta klubovima iz srednjeg razreda, mi u ovom donjem teško dolazimo do financijskih sredstava. To je neka vrsta domino efekta. Imamo neke želje za naše igrače, ali vrijeme će pokazati jesmo li u pravu. S druge strane, imamo ambiciju i ostati u toj borbi za Europu, pa ne bismo imali ništa protiv ni da ih zadržimo i pokušamo izgurati tu priču do kraja. To je i njima motivacija, stalno im to i ponavljam, da čak i u slučaju da ne odu imaju zašto ostati ovdje, da se imaju za što boriti.

Situacija na nogometnom tržištu je kompleksna, puno na nju utječu i saudijske intervencije, a uz nešto bliži istok vežu se i najveće aktivnosti u ovom trenutku.

– Prijelazni rok u određenoj situaciji definira tko će biti aktivniji, tako da je teško tu generalizirati. Za naše igrače u ovom trenutku najviše je upita s istoka, to nije tajna, tu je najrealnija šansa da profitiramo financijski, iako bih ja njima želio da idu prema zapadu, budući da smatram da imaju kvalitetu. Prilično su aktivni, primjerice, Turci, ali u svemu tome važno je reći da interes i konkretna ponuda nisu ista stvar, već dvije prilično udaljene kategorije.

U budućnosti je želja pojačanja tražiti u vlastitim redovima, u svojoj omladinskoj školi.

– Da, to je naša želja i cilj. Igrači koje sam odgajaš i usmjeravaš imaju i najveću šansu da donesu ono što ti je potrebno. Naglasak je apsolutno na akademiji i tu smo se digli po pitanju kvalitete. U ranijim godinama veći je fokus bio na kvantitetu, odnosno na članarine, ali to se u zadnje vrijeme promijenilo, prije svega dolaskom Slavka Perkovića na mjesto direktora Škole. Kad se na to nadovezao i kvalitetan rad trenera, došli smo do situacije da su nam pioniri vodeći u HNL-u, da su kadeti jako dobri i stabilni, dok se jedino juniori malo muče, ali tu je i manji fokus na rezultat, a veći na rast i razvoj. Uvijek kažem, razvoj će ti dugoročno donijeti rezultat, a rezultat ti neće nužno donijeti i razvoj. Potrebno je tu puno balansirati, a vjerujem da mi to i radimo. Nadam se samo da ćemo u budućnosti dobiti i nešto bolje uvjete, pri čemu mislim na barem još jedan dodatni teren, na fitness centar… Time bismo osigurali još veću šansu ovim klincima da jednog dana dođu do prve momčadi – vjeruje Brkljača, koji sa suradnicima aktivno radi na dodatnom podizanju škole.

– Važna je ta motivacija za dolazak u Goricu, zatim i motivacija za ostanak u Gorici. Dobar imidž koji gradimo omogućava nas da dovedemo najtalentiranije klince, koje žele i zagrebački klubovi poput Dinama i Lokomotive, drago mi je što smo do toga uspjeli doći, a to je plod rada cijele Akademije. Ponekad će rezultati određene generacije biti bolji ili lošiji, ali dugoročno je ideja stvarati igrače. Rezultat je bitan do trenutka dok ne počnemo ugrožavati razvoj igrača.

Vrijeme kad je Mario Brkljača bio mladi igrač baš i nije antička prošlost, tu govorimo o početku ovog stoljeća, ali razlike su svejedno jako velike.

– Današnji klinci imaju puno više informacija od nas, možda i prerano ulaze u usku specijalizaciju. Mi smo nogomet više doživljavali kao igru, a ta ljubav prema nogometu te dovede do toga da ne osjećaš pritisak. Naš motiv je bio unutarnji, a njihov je više vanjski, kroz želju da budeš bogat, slavan i uspješan nego što ih vodi sama strast. Kad te ne vodi strast i ljubav prema igri, svaki problem koji se pojavljuje stvara ti frustraciju. Toga jako puno ima u svakom odrastanju nogometaša, s time se treba znati nositi, a mentalitet je tu krucijalan. Vještina nije dovoljno, jer sve je lako kad ide dobro. Kad je teško, najbolje se pokazuje tko je, a tko nije – tvrdi Brkljača.

Iza njega je nešto više od godinu dana goričkog mandata, pa smo se vratili i na dane kad je sve to počelo, krenulo…

– Budući da je moj sin igrao za Goricu, da sam ga praktički svaki dan čekao da završi s treningom, a situacija s prvom momčadi bila je takva da “kuća gori”, naravno da smo ulazili u razne nogometne priče. Kad je teško, naravno da svi pokušavaju dati svoje mišljenje, savjetovati, pa je tako predsjednik Črnko i mene jedan dan pozvao na stranu i pitao me što mislim o svemu. Počeo sam svoje izlaganje rečenicom “ne znam smijem li vam reći što mislim”, ali očito sam mu nečim privukao pozornost, budući da smo se nekoliko dana poslije našli i brzo dogovorili suradnju.

Brkljačin odabir bio je Željko Sopić, odabir koji se nekoliko mjeseci kasnije pokazao punim pogotkom.

– Igrao sam s njim i poznavali smo se jako dobro. Sopić je uvijek zanimljiv lik, pozitivan i energičan, s njim je uvijek gušt biti u društvu. A opet, veliki je profesionalac. Do tog trenutka nisam ga mogao procijeniti kao trenera, trebalo nam je vremena da se uigramo, ali bili smo svjesni svega, bili smo odgovorni, a imali smo i podršku predsjednika. Stao je iza mene, iza trenera, a na kraju se isplatilo. Vjerovali smo do kraja, svi smo sportaši i taj mentalitet nam nije dozvoljavao da odustanemo. Doveli smo igrače koji su donijeli pobjednički gard, uz te starije i iskusnije profitirali su i oni mlađi. Uvijek kažem da mladi cvijet bez starog štapa ne može izrasti pravilno. Neka se ljute ako hoće, ali oni su za mene ti stari štapovi. Pa neka cvjetovi rastu… – sa smiješkom kaže Brkljača, koji je imao ranija iskustva i sa Sopićevim nasljednikom.

– S Dinkom Jeličićem radio sam u Rudešu, u vrijeme kad sam skupljao prva iskustva kao sportski direktor. Iskreno, puno sam već tad naučio od njega, kliknuli smo od prve i vjerovao sam da je on idealan trener za Goricu u ovoj fazi. Na proljeće smo spašavali, a sad moramo stabilizirati. Poklopilo nam se sa Sopićevim odlaskom u Rijeku da možemo nadograditi neke stvari. Svaki trener ima svoju filozofiju, a ako ih moram uspoređivati, Jeličić je puno mirniji od Sopića, puno više zaljubljen u mlade igrače, što nam je donijelo te neke promjene. Mislim da smo svi profitirali, i momčad, i klub, i on kao trener. To je bila “win-win” situacija.

Godinu dana nakon “onog” proljeća, pred nama je proljeće potpuno drukčijih izazova. Gorica je na diobi četvrtog mjesta, a četvrto mjesto vodi u Europu.

– Tu leži zamka. Ovo proljeće dat će nam odgovor na pitanje da li jesmo ili nismo. Prihvaćanje pete ili šeste pozicije kao mjesta koje nam pripada je loše. Ne bih volio da upadnemo u tu zamku, komfort zona je najgora za sportaše i zato moramo sami sebi stvarati tenziju rezultata. Imamo ambiciju, ako smo peti, želimo biti četvrti. Ako smo četvrti, želimo biti treći. Pokušavamo to prenijeti na momčad, a kad završi zadnje kolo, vidjet ćemo što smo napravili. Ova sezona bila je predviđena za stabilizaciju, nismo očekivali da će do nje doći toliko brzo, ali rezultat nam daje za pravo da idemo probati uhvatiti to četvrto mjesto – govori Brkljača, koji vjeruje da Gorica može i dugoročno prijetiti “velikoj četvorci”.

– Dizanje kriterija je ključno. Postoje dva procesa, imamo selekciju i razvoj igrača. Ako ćemo se opredijeliti za razvoj igrača, pojačati rad, sistematizirati sve skupa i napraviti most od akademije do prve momčadi, što je zapravo i najteže, tu moramo napraviti iskorak. To je cilj broj jedan, a cilj broj dva je zadržati se ovdje gdje jesmo po pitanju ambicija i rezultata. To će nam osigurati bolji imidž, ali i bolji položaj kod prodaje igrača. Sve to iziskuje puno rada, puno znanja, a tu ću opet dodati i priču o uvjetima. Talenta imamo, znanja imamo, a uvjeti kao da ne prate sve to – apelirao je sportski direktor pa za kraj otkrio kako vidi Goricu budućnosti:

– Gorica budućnosti je mlađa, potentnija i još malo više na tablici!