Ban Jelačić je u posljednjem 17. kolu Premier lige visoko sa 7:0 pobijedio Meštricu golovima Josipa Matića (2), Mirona Memića (2), Patrika Đurašića, Marka Drezge i Ivana Pušića. Desetom pobjedom klub iz Vukovine osvojio je 2. mjesto u jesenskoj polusezoni Premier lige 2024.

Vukovina, 23.11.2024. Premier liga-17.kolo: Ban Jelačić-Meštrica 7:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vukovina, 23.11.2024. Premier liga-17.kolo: Ban Jelačić-Meštrica 7:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Momčad domaćih je golom Đurašića već u 6. minuti najavila očekivanu golijadu protiv posljednjeplasirane Meštrice. Matić je u 12. iz kaznenog udarca povisio na 2:0, a za 3:0 pogodio je stoper Drezga. Nakon pola sata igre Matić se i drugi put upisao na listu strijelaca – 4:0.

Vukovina, 23.11.2024. Premier liga-17.kolo: Ban Jelačić-Meštrica 7:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vukovina, 23.11.2024. Premier liga-17.kolo: Ban Jelačić-Meštrica 7:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sredinom drugog poluvremena Pušić je na asistenciju Rovišana povećao prednost na pet razlike (5:0). Memiću, koji je u igru ušao u 75. minuti, bilo je dovoljno četvrt sata da dva puta ubaci loptu u mrežu za konačnih 7:0!

Vukovina, 23.11.2024. Premier liga-17.kolo: Ban Jelačić-Meštrica 7:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ban Jelačić (17 10 5 2 27:9 35) se s 35 bodova na kraju jesenske polusezone 2024. plasirao na 2. mjesto prvenstvene ljestvice.

Galerija fotografija

Premier liga NSZŽ-e 2024./2025., 17. kolo

NK Ban Jelačić – NK Meštrica (Gornja Lomnica) 7:0 (0:0)

Vukovina. Stadion: ŠRC Vukovina. Gledatelja: 40. Subota, 23.11.2024., 14 sati. Glavni sudac: Ivan Vuković (Laduč). Pomoćni suci: Marko Matijašec i Danijel Horvatić (oba iz Zaprešića). Delegat: Tomislav Šabić (Jastrebarsko). Strijelci: 1:0 – Đurašić (6), 2:0 – Matić (12-11m), 3:0 – Drezga (20), 4:0 – Matić (33), 5:0 – Pušić (69), 6:0 – Memić (73), 7:0 – Memić (90).

BAN JELAČIĆ: Klepac, Rovišan (od 75. A.Nikić), Drezga, Markov, Panižić (od 75. Miletić), Pušić (od 71. E.Kovačević), M.Nikić (cap.), Milatović, Klasnić, Matić (od 75. Dolački), Đurašić (od 71. Memić). Trener: Damir Milanović.

MEŠTRICA: Mihalinčić (cap.), Spajić (od 20. Tušek), Ledinski, Tuka, Kocev, M.Janječić, Jerković, Ban, Vidaković (od 46. Pisačić), Kešina. Trener: Andrej Svetec.

Na dugih 19 godina udaljenosti od početka svoga projekta, društvo iz emisije “Sport nedjeljom” organiziralo je veliki rođendanski party. U suradnji s našim City radijem, Ante Breko i njegovi suradnici okupili su brojna lica iz svijeta sporta, medija, gospodarstva, politike… A sve njih u Rebuy Starsu u Supernovi u Buzinu zabavljao je Joško Čagalj Jole.

Već od 20 sati gosti su se krenuli okupljati, domaćini ove priredbe su ih dočekivali sa širokim osmijehom i sve je zapravo od prvog trenutka govorilo da će ovo biti jedna lijepa večer ispunjena pjesmom, plesom, druženjem i gastronomijom. Pojavili su se, između ostalih, i velikogorički gradonačelnik Krešimir Ačkar, i predsjednik HNS-a Marijan Kustić, naravno i jedan od njegovih najbližih suradnika Nenad Črnko, koji je u ovoj priči imao više uloga, a moglo se u šetnji ovim ekskluzivnim prostorom susresti i košarkaše i košarkašice, i rukometaše i rukometašice, i odbojkaše i odbojkašice, i igrače, i trenere, i klupske funkcionare…

Dijelile su se i simpatične nagrade i priznanja, vrtjele su se razne teme, a sve skupa potrajalo je kasnih noćnih sati. Kao i svake godine, party “Sporta nedjeljom”, ovaj put uz značajan doprinos City radija, opravdao je sva visoka očekivanja, pružio priliku i za poneki poslovni dogovor, ali prije svega ponudio dobru zabavu u ogromnim količinama. Kao što je Breko i ekipa pokušavaju ponuditi u svih svojih prethodnih 790 emisija, kao što će to sasvim sigurno raditi i dalje.

Pa sljedeće jeseni još jedanput okupiti ljude iz svih sfera javnog života na tulumu za pamćenje.

Do prošlog vikenda, do gostovanja u Čakovcu, sezona rukometaša Gorice tekla je u gotovo savršenom miru i spokoju. Gotovo u idili, jer jedine bodove Goričani su izgubili na gostovanju kod Nexea u Našicama, dok se jedini kiksom mogao smatrati domaći remi s Moslavinom. A onda je, eto, stiglo to gostovanje u Čakovcu, kod istoimenog domaćina…

Riječ je o protivniku koji također igra fenomenalnu sezonu, uz jednu crnu rupu do sad, koja se dogodila upravo u Velikoj Gorici. Gotovo nestvarnih 18 razlike za Goricu u tom prvom međusobnom ogledu snažno je motiviralo Čakovčane, koji su sve nekupljene frustracije ponijeli sa sobom u domaći ogled s Goricom. Dvorana je bila ispunjena do posljednjeg mjesta, atmosfera vruća, iznimno zahtjevna za mlade goričke rukometaše, a epilog svega bilo je gotovo zastrašujućih +14 za Čakovec. Gorica je doživjela drugi poraz ove sezone, ali i daleko najteži i najneugodniji poraz otkad je trener postao Matej Mišković.

I sve to dogodilo se baš uoči utakmice koja nudi najveći mogući izazov u ovoj fazi sezone. Već šest dana poslije, ove subotu od 18 sati, Gorica će na svom parketu dočekati našički Nexe, protivnika iz više kategorije, jedini klub koji je u posljednjem desetljeću bio u stanju parirati nedodirljivom Zagrebu. Protivnik je to kojega Gorica nikad nije pobijedila, neka vrsta neosvojenog vrha, utakmica koja donosi posebnu draž, neku sasvim novu vrstu iskušenja, ali i prilike.

– Bez obzira tko je s druge strane, ja uvijek vjerujem da mogu pobijediti. Mi ćemo protiv Nexea možda uspjeti dobiti jednu u deset utakmica, ali možda je baš ova sljedeća ta jedna. Ako je, mi na to moramo biti spremni – kaže trener Mišković, koji je težak poraz u prošlom kolu tijekom tjedna pokušavao iskoristiti kao dodatnu motivaciju za svoje igrače uoči dolaska moćnog protivnika.

– Izvolite, ovo je prilika da se iskupite samima sebi…

Tako je nekako glasio sukus poruke koju su igrači prihvatili, a sad ostaje vidjeti i kako će to izgledati na terenu. Ovaj Nexe ima problema, jedan poraz ove sezone su Našičani već doživjeli u prvenstvu, i to kod vinkovačke Spačve, a ni u prvom ovosezonskom okršaju s Goricom nije sve izgledalo baš potpuno jednostrano. Gorica je, naime, neke 42-43 minute bila potpuno u igri, pa onda posustala u zadnjoj fazi susreta i upisala poraz 39-31.

Ovoga puta, ove subote, Gorica će biti doma, imat će uz sebe i svoju publiku, iako ne toliko glasnu i vatrenu kao što je to bio slučaju u Čakovcu prije nepunih tjedan dana. Međutim, svakako će se Miškovićevi igrači osjećaji nešto komfornije, možda će imati i nešto više samopouzdanja, pa ćemo vjerovati da postoji šansa da dvanaesti pokušaj protiv Nexea bude – taj.

Dobar je ovo trenutak da svi ljubitelji rukometa u ovome gradu, svi kojima je ikad palo napamet da bi možda bilo zanimljivo pogledati što to mogu naši rukometaši, dođu u Gradsku sportsku dvoranu. Na stolu je i opcija u kojoj će Nexe doći do nove pobjede, jer gosti su i ovoga puta veliki favoriti, ali postoji i mogućnost da se baš ove subote ispiše povijest. A to bi, dogodi li se, bilo šteta propustiti…

Za one koji ipak neće moći do dvorane, tu je i izravni televizijski prijenos u programu MaxSporta. Tin Lučin protiv Jakova Dujića, Krešo Kozina protiv Vida Starčevića, Gal Marguč protiv Hrvoja Cekovića… Ajmo, Gorica!

Vikend iza nas, 15. – 16. studenog u dvorani Sutinska vrela održao se G1 Croatia Open na kojem su sudjelovali i natjecateljice iz Taekwondo kluba Velika Gorica. Turnir je okupio više od 750 natjecatelja iz više od 40 država.

– Mi smo na ovom natjecanju nastupili sa šest naših sportašica, kadetkinja Lejla Lea Kajfeš, te juniorke Lana Gavrilov, Lana Horvat, Sara Prpić, Katarina Bačurin i Dora Habijančić. Turnir je bio iznimno kvalitetan i naše sportašice su odlično odradile svoj posao. Osvojili smo dva srebra i jednu broncu, te jedan plasman na 5. mjesto – komentirao je trener Igor Matić.

U konkurenciji kadetkinja -59kg Lejla Lea Kajfeš osvojila je brončanu medalju. U konkurenciji juniorki -49kg Katarina Bačurin zauzela je peto mjesto, jer je u borbi za medalju izgubila od predstavnice iz Koreje, ovogodišnje viceprvakinje Svijeta.

Sara Prpić juniorka -42kg je osvojila srebrnu medalju, nakon pobjede nad Turskom predstavnicom u finalu gubi od predstavnice iz Hrvatske. Dora Habijančić juniorka -63kg također osvaja srebrnu medalju, nakon pobjeda protiv predstavnica Austrije, Mađarske, Hrvatske u finalu gubi borbu od predstavnice iz Srbije inače 1.nositeljice na ovom turniru.

– Cure su odradile odličan posao i zaradile vrijedne bodove na Europskoj rang listi – dodao je Matić.

Inače, nakon turnira goričke sportašice sudjelovale su i na Noć borilačkih sportova gdje su svojim nastupom zaokružile uspješan dan.

Zajedno sa njima nastupili su i naši mlađi članovi te pokazali osnovne elemente taekwondoa dok su nešto malo starije cure prezentirale izvedbu poomsae (formi) u taekwondou.

U jednom si trenutku pod prečkom koja je ponekad u prošlosti znala biti i pogrešne visine, na travnjaku stadiona izgrađenog 1987., s vizurom koja vraća u neka prošla vremena, pred nekoliko stotina navijača, među kojima navijaju samo Bobi i njih još nekoliko… Prohladna je jesenska večer, igraš protiv nekakvog Slaven Belupa, braniš gol Gorice – sanjaš.

U drugom si trenutku već pod svjetlima najblještavijih nogometnih pozornica, na vrhuncu svoje karijere, barem trenutačnom, i shvaćaš da snovi ponekad zaista mogu postati stvarnost. I da je stvarno moguće preko jedne male, skromne Gorice, doći do, recimo, dresa hrvatske reprezentacije. Ili, možemo reći i to, do titule najboljega golmana u cijeloj velikoj i moćnoj Americi!

Snovi su se ovih dana, otprilike u isto vrijeme, ostvarili dvojici ljudi koji će se pronaći u ovom malom uvodu. Kristijan Kahlina i Dominik Kotarski kolege su po poziciji, obojica su golmani, obojica su došla u HNK Goricu oživjeti svoje karijere, dati im novi zamah, da bi se u nekom trenutku, netko ranije a netko kasnije, otisnuli na put prema vrhu. Na kojem se, shvatili ste, upravo nalaze. Kota je bio hrvatska “jedinica” protiv Škotske, a Kale je najbolji golman MLS-a. A ovo su njihove priče…

Rijeka: Susret između HNK Rijeka i HNK Gorica u 1. kolu HT Prve lige 28.07.2018., stadion HNK Rijeka, Rijeka – Hrvatski Telekom Prva liga, 01. kolo, HNK Rijeka – HNK Gorica. Kristijan Kahlina.
Photo: Goran Kovacic/PIXSELL

Kad je Kristijan Kahlina tog ranog rujna 2016. došao u Goricu, zatekao je klub iz vrha druge lige. Sezonu ranije Gorica je završila na četvrtome mjestu, pod vodstvom Damira Milinovića, i planirao se napad na prvu ligu. Takvo nešto savršeno je odgovaralo 24-godišnjem golmanu koji dotad nije uspio pronaći svoj put nakon odlaska iz Dinamove akademije. Prošao je kroz Vinogradar i Lučko, sezonu ranije proveo u slovenskom Koperu, i znao je da je u ključnom trenutku karijere. Denuncirao je Tonija Šuškovića, koji je do tad držao “jedinicu”, i krenuo prema ostvarenju snova.

Manje od dvije godine poslije, sad s Ivanom Prelecom na čelu, slavio je ulazak u prvu ligu, koju je toliko želio.

– Nikad nikoga nisam imao iza sebe, sve sam zaradio sam, i pitanje je bih li ikad dobio priliku u prvoj ligi da se sam u nju nisam uveo – znao je reći Kale u brojnim razgovorima u doba kad je bio vođa goričke svlačionice, ali i golman koji je radio ozbiljnu razliku.

Nevjerojatan profesionalac, čovjek za kojeg su suigrači govori “to ti je Robocap, čovjek se ne može ni ozlijediti, samo pritegne šaraf i evo ga na treningu”, tip koji je golmanske treninge odrađivao čak i sa slomljenim prstom, s langetom… I istinska legenda našega kluba, kapetan za primjer, što je prepoznao i Valdas Dambaruskas. Kad je ponajbolji trener kojeg je Gorica ikad imala odlazio u bugarski Ludogorec, sa sobom je poveo i svoga kapetana iz Gorice.

– Zadovoljan sam tim razdobljem. Skupio sam 36 nastupa te sezone, branio sam i u kvalifikacijama za Ligu prvaka, ali u međuvremenu je Valdas otišao, u klub su doveli novoga golmana, i ja sam shvatio da je vrijeme za odlazak – pričao je Kahlina o toj epizodi.

Sljedeći korak na njegovu putu ponudio je let preko oceana, Kale je rado prihvatio poziv iz Charlotte FC i otišao u MLS, ligu u kojoj danas igraju i tipovi kao što su Leo Messi, Sergio Busquets… I u kojoj brane tipovi kao što je, recimo, Hugo Lloris, dugi niz godina golman moćne francuske reprezentacije. U takvoj je ligi, u toj konkurenciji, Kahlina proglašen najboljim golmanom godine.

– Hvala svim mojim suigračima na velikoj potpori. Ova nagrada je ujedno i velika odgovornost jer moram pokazati da ona nije došla kao plod sreće. Nadam se da ću nastaviti i u budućnosti s kvalitetnim predstavama braniti boje Charlotte FC-a – rekao je Kale nakon što je doznao da je ovogodišnji laureat u ovom izboru.

Miljenik je navijača svoga kluba, koji nekoliko puta do posljednjeg mjesta napune stadion kapaciteta 75.000 mjesta, sa suprugom Nikolinom podiže kćerkicu i sa 32 godine – uživa.

A usput se često sjeti kluba i grada u kojem je zablistao. U kontaktu je s bivšim suigračima, znao ih je i hrabriti u teškim trenucima, a nedavno je poslao i opremu za golmanske treninge, kao prijateljski poklon.

– Goricu nikad neću zaboraviti. Gorica mi je promijenila karijeru, ona je za mene nešto posebno. Igrao sam u puno klubova, i prije i poslije Gorice, ali ovdje sam bio najduže, povezao se sa sredinom, stekao jako puno prijatelja i naravno da me vežu posebne emocije. Pratim i dalje sve što se događa, gledam svaku utakmicu Gorice, navijam, iskreno se veselim svakoj pobjedi. Odlazio sam i iz drugih klubova, ali ni sa jednim nisam imao vezu kao s Goricom – kaže Kale.

Dominik Kotarski uspio se izboriti za transfer iz Gorice kroz samo 28 nastupa… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Dominik Kotarski, s druge strane, neće emitirati takve emocije. Dečko iz Bedekovčine tako se nekako postavio od prvog dana svog dolaska u Goricu. On je došao odraditi posao, profesionalno i kvalitetno, a to je i učinio. Bez puno priče, bez filozofije, brzo i lako.

I oduvijek je bio takav. Talentiran, posvećen radu, maksimalno ozbiljan, nogometaš koji ne spada pod uhodane stereotipe. Rano se oženio, kao da je općenito nešto ranije odrastao, a s takvim karakteristikama nije posrnuo ni kad je bilo teško. Bio je još tinejdžer kad je odlučio napustiti Dinamo i prihvatiti poziv iz nizozemskog velikana Ajaxa. Nije bilo lako izboriti se za priliku, koliko god je bio strpljiv, pa je odabrao drugi put.

I stigao na posudbu u Goricu. Predsjednik Črnko je prepoznao šansu, ugradio je u ugovor o posudbi opciju otkupa za milijun eura, što se u startu činilo vrlo ambicioznim. A onda se, kad je stigla ponuda od dva milijuna eura, pokazalo jako pametnim! Bio je 28 puta na golu Gorice, ostavio iza sebe neke jako pamtljive partije i vrlo brzo postao zanimljiv tržištu. Najuporniji i najkonkretniji je bio grčki PAOK, uz zaradu od čistih milijun eura za klub…

U Grčkoj brani sjajno, toliko dobro da je i izbornik Dalić odlučio dati mu šansu u situaciji kad je Livaković odrađivao suspenziju zbog crvenoga kartona. Posao je i ovoga puta odradio, pogađate, profesionalno i kvalitetno, pokazavši da može ozbiljno konkurirati i za “jedinicu” reprezentacije. E, tako to izgleda kad ostvariš snove.

Kale i Kota moraju biti i pokazatelj kako svoj posao radi dugogodišnji trener golmana u HNK Gorici Siniša Klafurić, legenda turopoljskog nogometa, a sasvim sigurno mogu biti primjeri za Ivana Banića, Karla Žigera i svakog sljedećega golmana koji dođe u Goricu, klub koji ih voli lansirati u visine…