Povijest čokolade je duga i uzbudljiva, a prvi proizvođači i konzumenti bili su Maje i Azteci. U Europu je stigla zahvaljujući Kristoforu Kolumbu, dok je njezina masovna proizvodnja započela tek u 19. stoljeću. Proizvodnjom čokolade, odnosno čokoladnih slastica, prošle godine počela se baviti i gorička obitelj Marković. Glavni akteri su otac Dragutin i kćer Marcela koji u svojoj maloj tvornici u Kurilovcu stvaraju slatka čuda pod nazivom ChoCo.
– Naš put čokolade je krenuo s mišlju da krenemo s nečim novim na hrvatskom tržištu. Vidjeli smo da je prazan prostor u domeni namaza, pa smo počeli proizvoditi kakao namaze od bundeve, rogača i žira. Mislim da smo jedini u Hrvatskoj koji imaju namaz od žira, što istovremeno predstavlja i turopoljske šume – ističe Dragutin Marković te dodaje kako to ujedno postaje i gorički brand.
– Također, sve popularniji postaju i turopoljski tartufi pa smo i njih iskoristili u našim slasticama. Napravili smo manje količine i čekamo odjek kupaca – dodaje Dragutin.
Gorička obitelj Marković bavi se proizvodnjom čokoladnih slastica foto:Petra Škrinjarić/cityportal.hr
Osim sve popularnijih namaza, proizvode i čokoladne dražeje, a sve je krenulo s bučinim košticama. Svoj čokoladni omot našli su i lješnjaci, bademi, aronija, koje otkupljuju od lokalnih OPG-ova. Od konkurencije na tržištu, ističu se kvalitetom, smatra gospodin Marković. A to potvrđuju i sami kupci.
– U naše proizvode stavljamo vrhunske sastojke i tko god ih proba, uvijek nam se vraća – kaže Dragutin.
I dok je on zadužen za proizvodnju čokoladnih dražeja, kćer Marcela, pomalo samouka slastičarka, ručno izrađuje praline.
– Uvijek me privlačilo slastičarstvo, a s čokoladom sam se upoznala sasvim slučajno. Tu je krenula ta ljubav. Počela sam proučavati temperiranje, vrste čokolade, sve što se od nje može napraviti. Krenula sam istraživati, učila se i eksperimentirala. Sve sam naučila sama – kaže Marcela Marković Halkić.
Gorička obitelj Marković bavi se proizvodnjom čokoladnih slastica foto:Petra Škrinjarić/cityportal.hr
A okusi!? Tu su praline s bučinim uljem i sjemenkama, košuljice tamne čokolade punjene slanom karamelom, marcipanom, karameliziranim lješnjakom u lješnjak pasti…
– Sve ovo što sam napravila i što inače radim je meni fino. Svi okusi su, mogu reći, moji najdraži okusi. Naravno da poslušamo kupca kada nam nešto predloži. Napravimo to i isprobamo, ali uvijek se vraćamo klasičnim okusima i punjenjima – ističe Marcela i dodaje kako je pri izradi pralina najbitnije da je čokolada dobro istemperirana.
– Bitno je i da je krema dobre konzistencije, da je fina, ali i da to radite s puno ljubavi. Za izradu jedne bombonjere potrebno nam je otprilike dva dana, od samog početka pa do završnog pakiranja – priča nam.
– Kod recepture uvijek vrijedi zlatno pravilo. Što stavljate veći postotak skuplje sirovine to je i finalni proizvod bolji. Tu ne šparamo, imamo manju zaradu, ali mislimo da će se kvaliteta isplatiti i da će ljudi to prepoznati – kaže Dragutin.
Gorička obitelj Marković bavi se proizvodnjom čokoladnih slastica foto:Petra Škrinjarić/cityportal.hr
Posla je nekada više, nekada manje, no ovom uigranom dvojcu kada zagusti uskače i ostatak obitelji.
– Imam tri kćeri. Najstarija je krenula sa mnom u posao, ali kada je gužva i ne stignemo pakirati ambalažu, uključe se svi članovi obitelji. Navečer, uz TV, sjednemo zajedno i slažemo kutije. Baš kako su se nekada obitelji družile – prepričava nam Dragutin.
Unatoč teškoj godini, planova imaju mnogo. Želja im je otvoriti vlastitu trgovinu sa slasticama u Zvonimirovoj ulici, ali i unaprijediti pogon uz pomoć europskih fondova.
– Kontaktirali smo gorički poduzetnički centar i planiramo se prijaviti na natječaj. S dobivenim sredstvima kupili bi rashladni tunel s kojim bi mogli proizvoditi čokoladne table, a što bi nam puno pomoglo u našem poslovanju – objašnjava Dragutin.
Sve što nosi naziv ručno rađeno, dobiva na težini i postaje sve više cijenjeno među kupcima i potrošačima.
– Zadovoljstvo je kada iz prve ruke dobijete odgovor od svojih kupaca da je sve fino i da su zadovoljni. Ništa se ne može usporediti s time kada imate svoj vlastiti posao i svaki puta bi odabrala isto – završava Marcela.
Inače, ChoCo proizvode možete kupiti online na njihovoj web stranici ili putem društvene mreže, a dostava za područje Velike Gorice je besplatna.
Strašna scena u ranim poslijepodnevnim satima na križanju Avenije pape Ivana Pavla II i državne ceste, gdje se gradi HNS-ov kamp u Velikoj Gorici!
Oko 13 sati zbog neprilagođene brzine vozač osobnog vozila sletio je s kolnika i zabio se u semaforski stup. Očevici tvrde da je vozilo jurilo 200 km/h!
Prema dostupnim informacijama, unatoč smrskanom vozilu, vozač je preživio nesreću i prebačen je u KBC Zagreb.
Ostali vozači pozivaju se na oprez zbog krhotina i dijelova vozila koji su prosuti po kolniku.
Danas starta 33. malonogometni turnirKup HVIDR-a i 2. VG Winter Cup U-13 u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici, igrat će se od 28. prosinca 2025. do 11. siječnja 2026. godine.
Velika Gorica, 27.12.2025. 33. Kup HVIDR-a, parovi prvog kola. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 27.12.2025. 33. Kup HVIDR-a, parovi prvog kola. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Na turnir je prijavljeno 42 momčadi. Parovi prvog kola izvučeni su jučer (subota, 27.12.2025.) u prostoru Nogometnog saveza Zagrebačke županije, Getaldićeva 3, Velika Gorica.
Velika Gorica, 27.12.2025. 33. Kup HVIDR-a, parovi prvog kola. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 27.12.2025. 33. Kup HVIDR-a, parovi prvog kola. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Prema ždrijebu dva nositelja su slobodni u prvom kolu, a 40 momčadi odigrat će 20 utakmica. Dvadeset pobjednika plasirat će se u drugo kolo, a dvadeset poraženih odigrat će u repesažu 10 utakmica i pobjednici će se plasirati u drugo kolo. Prvog dana turnira na programu je 7 utakmica. Početak je u 16 sati u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole Velika Gorica.
Velika Gorica, 27.12.2025. 33. Kup HVIDR-a, parovi prvog kola. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 27.12.2025. 33. Kup HVIDR-a, parovi prvog kola. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Ukupni fond nagrada iznosi 10.000,00 eura. Prvo mjesto 5.500 eura + pehar + prijelazni pehar; 2. mjesto 3.000 eura + pehar; 3. mjesto 1000 eura + pehar, 4. mjesto 500 eura + pehar. Pojedinačne nagrade: najbolji igrač, najbolji vratar, najbolji strijelac.
Galerija fotografija
33. Kup HVIDR-a, 01.kolo (nedjelja, 28.12.2025.): 16:00 Smit Commerce – Pizza Factory, 16:40 Max Forma – Restoran Dioniz, 17:20 Musculus – Gym, 18:00 VG Autodijelovi – Ventus Novum, 18:40 Bau Elektro d.o.o. – Nico’s Bistro, 19:20 Kli-Mart – CB Scotch CB Passage, 20:00 Metal Medo CB Black – Prijatelji.
Prvo kolo 5.Božićnog rukometnog turnira za mlađe uzraste u organizaciji Rukometnog kluba Zagorica odigrano je jučer (subota, 27.12.2025.) u Gradskoj sportskoj dvorani u Velikoj Gorici.
Velika Gorica, 27.12.2025. RK Zagorica – 5.Božićni turnir za mlaðe uzraste. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 27.12.2025. RK Zagorica – 5.Božićni turnir za mlaðe uzraste. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Na turniru u muškoj konkurenciji igra 16 ekipa: 6 (U-13) + 6 (U-15) + 4 (U-17). Prve dvije skupine (U-13 i U-15) igraju u dva dana dvokružno, a najstarije ekipe (U-17) jednokružno. Trećeg dana turnira (ponedjeljak, 29.12.2025.) igraju se završnice u sve tri skupine.
Velika Gorica, 27.12.2025. RK Zagorica – 5.Božićni turnir za mlaðe uzraste. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Utakmice ženskih ekipa (U-12, U-14, U-16) na rasporedu je od 02. do 04. siječnja 2026. u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici.
Velika Gorica, 27.12.2025. RK Zagorica – 5.Božićni turnir za mlaðe uzraste. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 27.12.2025. RK Zagorica – 5.Božićni turnir za mlaðe uzraste. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Završni dani turnira predviđeni su za polufinalne susrete i finale te dodjelu pojedinačnih i ekipnih nagrada.
U vrijeme prije televizora… tako bismo mogli datirati današnju priču, koja svjedoči o istinskoj povezanosti u obitelji i ritualima Turopoljaca i Turopoljki u božićno vrijeme.
Da ne bi bilo zaboravljeno, ostalo na vremenskoj crti koja blijedi kako starije stanovništvo nestaje, Etno udruga Kurilovec svojevremeno je snimila predstavu Nešto staro, nešto novo gdje je ekranizirala “Božić kak negda”, po ideji Stjepana Dianeževića i uz pomoć članova KUD-a Nova zora iz Donje Lomnice.
Zanimljivo je prisjetiti mlađe generacije svakog Badnjaka i Božića na način kako su naši preci njegovali osjećaj blagdana, posebice jer ćemo danas teško naći kuću u kojoj žive tri generacije.
– Tekst je napisao Stjepan Šipušić Kazo a u tom kratkom filmu od 15 minuta snimanom 2018. godine, možete točno vidjeti običaje kak’ su nekada bili, jer smo snimili točno po sjećanjima starijih ljudi. Htjeli smo zabilježiti i pokazati bogatu tradiciju, odnosno božićne običaje u Turopolju i Velikoj Gorici kroz tri generacije koje se za Božić okupljaju u svom domu. Svak’ radi svoje, ali se točno znalo što rade djeda i baka, mama i tata, a što djeca koja su non-stop za kompjuterom i mobitelom, i onda tu dolazi do malih razmirica i neslaganja – prisjetila se predsjednica udruge Snježana Dianežević.
Blagdani su bili jedan sveti trenutak zajedništva, pamćenja i zahvalnosti. U središtu tih običaja od uvijek bile žene – čuvarice doma, vjere i predaje.
Njihove su ruke sijale pšenicu na svetu Luciju, pripremale su badnjačku večeru, prostirale slamu, palile svijeću oko koje se obitelj okupljala u tišini, molitvi i miru.
-U takvim trenucima se rađala i božićna pjesma, tiha, ali snažna. Pjevalo se u kući, na putu prema polnoćki i nakon nje, kao iskrena radost zbog samog rođenja Spasitelja. Tom pjesmom se prenosila vjera, ljubav i identitet našeg kraja iz generacije u generaciju – ispričala je Snježana i podsjetila kako ta tradicija i dalje živi.
-Tu bogatu baštinu s ponosom nastavljamo kroz naše KUD-ove i etno udruge. Tako KUD Nova Zora, čija sam ja članica, ali i naša brojna društva, čuvaju tu turopoljsku riječ, pjesmu i nošnju, i ne samo kao uspomenu, nego kao živu tradiciju – dodala je.
Iako se vremena mijenjaju, uvijek ostaje ista nit vodilja. Zajedništvo u ritualima, koji nagovješćuju Božić.
-Nekad se umjesto modernog bora kitila jednostavna grana bora ili borovica, koju su otec i najstariji sin išli birati u šumu i donijeli su doma. Tada se ona kitila orasima, lješnjacima, žirom ili bombonima u šarenom papiru koje su pripremali djeca i žene, a kasnije su se ukrasi razvili u današnji tradicionalni bor. Zatim su dodavali jabuke božićnice koje su bile pod borom, u takozvanoj grovači, kaže Snježana.
Ono po čemu je još Badnjak bio poseban je i – slamica. Unosila se na Badnjak u kuću i to je bio zadatak najčešće najstarijeg muškarca u obitelji, uz pratnju najčešće muškog djeteta koje je nosilo badnje svjetlo, odnosno lampaš. Oni ulaze u kuću simbolizirajući štalicu u kojoj se rodio Isus. Slama se rasprostrla ispod stola i pokraj stola i djeca su se tu igrala, skakala, ležali su na slamici i najljepši osjećaj je bio taj da je obitelj na okupu.
-Za razliku od današnjeg posvećivanja velike pažnje u biranju skupih poklona, prije uopće nije bilo poklona pod borom, jer je najveći dar bila jabuka božićnica, Danas je to sve materijalizirano i izgubilo je onu svoju pravu čar Božića – podsjeća naša čuvarica tradicije i običaja, a moramo se složiti s njom. Prije je ta jednostavnost i duboko proživljavanje Božića budilo u svim članovima obitelji osjećaj povezanosti i uzajamnu ljubav.
-Moramo zato prenositi našoj djeci tu našu bogatu tradiciju, našu baštinu, da znaju kako se to nekada radilo i da je Božić doista vrijeme okupljanja, zajedništva i mira u kući, u domu i u jednoj obitelji. Zato mi je drago što mogu i ovom prilikom podsjetiti čitatelje da su u Turopolju Badnjak i Božić više od blagdana – poručila je Snježana.
Trenutak neraskidive povezanosti neba i zemlje, neka nas ispuni zahvalnošću i mirom, neka nam bude podsjetnik da je maleno dijete u jaslama donijelo čistu ljubav među ljude.
Pogledajte i poslušajte riječ Božju župnika Crkve Navještenja Blažene Djevice Marije Ivana Norberta Kopriveca: