Eto, i to je ostalo iza nas… Utakmica svih utakmica u svijetu NK Kurilovca, utakmica koja je intrigirala velikogoričku, ali i hrvatsku javnost, utakmica koja će ući u povijesne knjige. Iščekivanje je trajalo mjesecima, još od trenutka kad su kuglice ždrijeba četvrtfinala Kupa Hrvatske spojile Dinamo i Kurilovec, svoj vrhunac to je iščekivanje dosegnulo u posljednjih nekoliko dana, a nakon što je utakmica konačno i odigrana, Kurilovčani imaju sve moguće razloge da budu ponosni.

Ispali su od Dinama, izgubili 2-0 i tako okončali bajku koja je počela u Zemuniku, a nastavljena domaćim pobjedoma protiv Oriolika i protiv prvoligaša Istre 1961, ali Kurilovčani su ostvarili svoj cilj.

– Želim da svi zajedno, kad utakmica završi, možemo pogledati jedni druge u oči – rekao je trener Senad Harambašić uoči utakmice, a to je na koncu i dobio.

Dinamo je svoje golove zabio iz prve dvije prilike koje je uspio stvoriti, pogađali su Monsef Bakrar u 24. i mladi Patrik Horvat u 30. minuti, a na tome je i stalo. Ako je netko strahovao od rezultatske katastrofe, od nekakvog potopa s velikom razlikom, Kurilovčani su dokazali da za strahovanje nije bilo povoda. I na ovakvom stadionu, protiv ovakvog protivnika, bili su u stanju igrati nogomet, parirati moćnom Dinamu i na kraju upisati vrlo prihvatljiv poraz.

Kurilovčani su se prezentirali na jako lijep način, no čudesni prolaz dalje ostao je samo san… Foto: Josip Mikačić/PIXSELL

Imao je i Kurilovec jednu lijepu kombinaciju, u 50. minuti maksimirske tribine zapljeskale su akciji koja je počela od golmana Leona Išeka, pa preko nekoliko igrača stigla do protivničke polovice, a šteta je jedino što završnica Matea Pršira nije bila samo za nijansu bolja. Ne bi se ništa bitno promijenilo ni da je taj udarac ušao, jer Dinamo je prolazak u polufinale osigurao rutinski, igrajući koliko je potrebno, i to s velikim brojem juniora u kadru, ali opet je šteta…

Iako, razočaranih na kraju nije bilo. Ni na terenu, ali ni na tribinama. Kadrovi koji su kreirani na maksimirskom jugu ostat će također zapisani za povijest, jer ove se srijede poslijepodne “Gorica preselila na Maksimir”. Debelo iznad tisuću ljudi došlo je pogledati svoje miljenike iz kvarta, dečke koji su na ovu utakmicu došli nakon što su odradili posao u banci, na baušteli ili gdje već, a to je svakako događaj vrijedan zapisivanja u povijesne knjige.

Doista je na trenutke čovjek imao osjećaj da je na južnoj tribini pola Gorice, toliko se poznatih lica moglo vidjeti, susresti, razmijeniti dojmove… I mlado i staro, i žene i muškarci, i košarkaši i rukometaši, i roditelji s djecom i dečki s djevojkama, svi su željeli biti dio ovoga događaja. I svi su uživali. Bez obzira na rezultat, bez obzira na hladnoću i vjetar u završnici utakmice, čak i nekoliko kapi kiše, nikome nije palo napamet otići prije nego što su igrači i stožer Kurilovca došli pod tribinu i zahvalili na podršci.

Sutra će se još prepričavati doživljaji i dojmovi, mentalne slike ostat će negdje zapisane, a Kurilovčani će – krenuti dalje. Maksimir se smjestio između Mača i Bistre, koja slijedi već za vikend, kad će ova nogometna bajka i službeno završiti.

Bravo, Kurilovčani!

Gorica je pobjedom u Varaždinu rezultatom 3:1 izborila plasman u svoje treće polufinale Hrvatskog nogometnog kupa.

U prethodna dva nastupa među četiri najbolje momčadi natjecanja Velikogoričani su oba puta igrali u gostima te su zaustavljeni porazima od Dinama i Hajduka. Ovoga puta u klubu s posebnom pozornošću iščekuju izvlačenje parova, nadajući se povoljnijem raspletu.

Naime, moguće prvo domaće polufinale značajno bi povećalo izglede Gorice za plasman u svoje prvo finale Hrvatskog nogometnog kupa.

U Gorici se zato s optimizmom čeka ždrijeb i rasplet koji bi mogao donijeti novu priliku za iskorak u završnicu natjecanja.

Četvrtfinalna utakmica Hrvatskog nogometnog kupa između Dinama i Kurilovca na stadionu Maksimir započela je emotivnim trenutkom kada je početni udarac izveo naš Ivan Šćepina, nekadašnji igrač juniorske momčadi Kurilovca.

4.3.2026. – Stadion Maksimir, Zagreb, Hrvatska – SuperSport Hrvatski nogometni kup 2025/2026, cetvrtfinale, GNK Dinamo – NK Kurilovec. Photo: Josip Mikacic/PIXSELL

Publika je Šćepov udarac ispratila pljeskom, nakon čega je krenula utakmica.

Pomalo netipično, ali sasvim logično, u sjeni avanture NK Kurilovca na Maksimiru, za svoju se utakmicu četvrtfinala Kupa Hrvatske pripremaju i nogometaši Gorice. Točnije, pripremili su se, budući da nas nekoliko sati dijeli od početka utakmice koja Goricu može još jedanput odvesti u polufinale Kupa, gdje je dvaput već bila.

I to ovo gostovanje kod Varaždina čini posebno važnim, jer koliko god je fokus na prvenstvu i borbi za osiguravanje ostanka u ligi, ovo je prilika koju treba pokušati iskoristiti. Bez obzira na očekivani umor i potrošenost nakon nedjeljnoga gostovanja kod Dinama u Maksimiru.

– Nismo imali puno dana za pripremu, s obzirom na to da imamo samo dva dana između te dvije utakmice, Dinama i Varaždina, ali smo napravili teorijsku pripremu i na terenu što smo mogli, s obzirom na umor igrača koji su igrali protiv Dinama. Nadam se da ćemo skupiti snage i koncentracije i odigrati dobru utakmicu. To će biti ključno. Kup utakmice su varljive, igra se samo jedna utakmica i detalji će odlučivati – rekao je trener Mario Carević u najavi susreta.

Gorica u Varaždin putuje s određenim kadrovskim izazovima. Ozljede i umor nakon gustog rasporeda traže dodatnu prilagodbu.

– Imamo nekih problema. Fiolić i Duraković već duže vrijeme nisu s nama, ozlijeđeni su. Imamo i igrače koji su igrali protiv Dinama i žale se na umor, tako da smo primorani rotirati. Vidjet ćemo još s kojim ćemo igračima početi utakmicu. Imamo puno važnih igrača koji su načeti i ne želim ih zbog jedne utakmice izgubiti na duži period, a s druge strane imamo ogromnu želju proći u polufinale.

Unatoč izazovima, ambicija je jasna: plasman među četiri najbolje momčadi Kupa.

– Kad igraš polufinale, pogotovo ako te pomazi malo ždrijeb, možeš vrlo lako ući u finale. Igrati finale Kupa bilo koje države stvarno je privilegija. Siguran sam da će oni koji počnu i oni koji uđu s klupe biti maksimalno motivirani i spremni. Nadam se dobrom rezultatu, odnosno prolasku.

Prošle sezone Gorica je prošla upravo Varaždince u osmini finala, i to u Varaždinu, tad su za to bili potrebni penali, da bi ispali u četvrtfinalu od Slaven Belupa. Evo nove prilike…

Bit će to, najkraće rečeno, filmska priča. Mali klub iz nekadašnjeg sela, a danas kvarta u Velikoj Gorici, ušao je u 78. godinu svoga postojanja, a nikad prije nije igrao utakmicu koja je imala i približno ovakvu težinu. Realno gledajući, teško je vjerovati da će je više ikad i igrati. Dakle, već po tim temeljnim kriterijima ovo je dan za povijest, utakmica za povijest. Ne samo NK Kurilovca, nego kompletnog velikogoričkog sporta.

Ako je išta tinjajući problem VG sporta, to je definitivno problem publike, pozornosti i emocije prema našim klubovima. Ovaj slučaj, utakmica na koju će ići više od tisuću navijača jednog niželigaškoga kluba, ruši sve takve argumente i čini cijeli događaj posebnim, drukčijim, romantičnim, prekrasnim…

Bit će to utakmica koju će do kraja života pamtiti i teta Zdenka, i teta Kata, i Bašo, i Fićo, a kamoli trener Senad, njegovi igrači i svi oni koji su desetljećima oko kluba. Bit će to utakmica koju će dugo pamtiti i svi ti navijači okupljeni na maksimirskom jugu, na gostujućoj tribini stadiona koji će uskoro biti srušen i tako otići u povijest. Bit će to događaj koji će pratiti cijela Hrvatska, željna vidjeti kako će se prezentirati klub iz četvrtog ranga natjecanja na jednom od dva najveća stadiona u državi.

I pritom će rezultat biti manje važan.

Bit će ovo čisti užitak za sve koji svakog vikenda na aplikacijama pogledaju kako je Kurilovec prošao protiv Ponikvi, Gaj Mača ili Odranskog Obreža, a poseban dodatak bit će i Ivan Šćepina, koji će izvesti početni udarac. I dobiti pljesak Bad Blue Boysa, a pogotovo kurilovečkih kibica, svih onih klinaca, muškaraca, djevojaka, baka i djedova koji odluče ove srijede poslijepodne svjedočiti povijesti velikogoričkog sporta.

Naravno da će se svi kojima je Kurilovec i velikogorički sport pri srcu nadati da se tu može nešto i napraviti, pogotovo ako Dinamo doista istrči s dijelom juniora u prvih 11, kao što je najavljeno, ali ponovit ćemo još jedanput… Ovdje je rezultat sporedan, ovdje je doživljaj ključan. Taj spoj amatera – ljudi koji voze taksi, rade kao kipari, bankari ili trgovci na benzinskoj – i skupo plaćenih Dinamovih zvijezda, zapravo je ono što čini samu srž sporta.

I zato, idemo svi zajedno uživati u onome što slijedi od 18 sati. Neka uživaju dečki na terenu, a mi na tribinama sigurno hoćemo…

Ajmo dečki iz srca Turopolja…