VIDEO ‘Nikome ne priznajemo da je bolji! A Sopiću poručujemo: nećeš dvaput…’
Filip Mrzljak i Dino Štiglec gostovali su na oproštaju od priprema u Medulinu na klupskom kanalu i osvrnuli se na uspješnu godinu iza nas, s naglaskom na ludo proljeće. S druge strane, na ovo proljeće gledaju s velikim optimizmom…
Pripreme su bile kratke i neobične, prepune iznenađenja i trenutaka koji nisu išli u prilog planu trenera Dinka Jeličića, ali sad je i to iza nas. Još je nešto više od 24 sata ostalo do starta proljeća, do prve utakmice u 2024. godini, koja dolazi nakon one prošle, u kojoj se ispisivala povijest. Da bi se u tom ritmu i nastavilo, morat će se puno toga posložiti, ali u HNK Gorici imaju plan, imaju stav, imaju gard.
Imaju, između ostaloga, dovoljno mladosti i poleta, ali i dovoljno iskustva. Kapetan Filip Mrzljak i lijevi bek Dino Štiglec, kao jedni od nositelja tog iskustva, sjeli su na odlasku iz Medulina na kauč “Studija Gorica” i podijelili svoje misli uoči nastavka sezone.
– Pripreme su nam donijele neke poteškoće, ali zapravo su bile kao i svake druge. Krenuli smo malo jače, pred kraj se smanjivao intenzitete… Na dobrom smo putu, radi se, glavama smo već danima na Rijeci – kaže kapetan Mrzljak, a nadovezuje se Štiglec.
– Ne znam baš koliko igrača voli dugo biti na pripremama, ali dobro je što nisu bile preduge, brzo je došla ta utakmica s Rijekom… Mislim da smo spremni, a je li doista tako, vidjet ćemo kad prvenstvo krene.
Gorica je jesen okončala na diobi četvrtog mjesta, s jednako bodova i utakmicom manje od Osijeka, a to znači da je ova momčad sama sebi postavila ljestvicu prilično visoko.
– Što nam je cilj? Ući u svaku utakmicu sa željom da pobijedimo. I uopće me ne zanima s kim igram, jer nitko nije bolji od nas. Možeš ti biti i 40 bodova ispred mene, ali nisi bolji! To je stav koji želimo da svaki naš igrač ima. Možeš me predriblati 50 puta, ali ja ću zabiti gol iz kontre, ja ću pobijediti, ja sam bolji. Kad je takav stav, uopće te ne mora zanimati s kim igraš – govori Mrzljak, ne želeći ni razmišljati o seriji teških izazova koji čekaju Goričane u prvih mjesec dana nogometnog proljeća.
– Idemo jednu po jednu utakmicu. Imamo Rijeku, znamo tko je trener Rijeke… – kazao je Mrzljak, zastao, pa poručio:
– Samo ću mu reći: ‘Nećeš pobijediti dvaput zaredom!’ Možeš se nadati koliko hoćeš… Ako želiš biti prvi, za početak moraš pobijediti svoje!
Na sličnom je tragu i Štiglec.
– U ovoj ligi igrati četiri puta protiv svakoga i moraš imati stav da možeš pobijediti svakoga. Ako to nemaš, gotov si. Prvih pet kola je jako teško, možda će se i tu vidjeti gdje smo, ali ako ćemo razmišljati s kim igramo, o tome da je to vrh hrvatskog nogometa, nećemo ništa napraviti. Ideš, igraš, imaš teren… Ako je Rijeka bolja, neka pobijedi, ali da će im biti lako, neće – vjeruje Dino.
I tu negdje, u ovakvim stavovima tipova koji vode ovu momčad, može se tražiti i razloge svih goričkih uspjeha u posljednjih 12 mjeseci, kroz koje je Gorica bila četvrta momčad u državi po osvojenim bodovima. A sve je krenulo još tamo početkom prošle godine, kad je u klub došao trener Željko Sopić, ali i ešalon igrača među kojima su i Mrzli i Štigla. I to nakon turbulentnih nogometnih godina…
– Ja sam počeo u HAŠK-u, pa preko jedne selekcije završio u Dinamu, u kojem sam prošao sve kategorije, od zagića do juniora, u kojima mi je trener bio i Dinko Jeličić. Međutim, bio je to drugo vrijeme, nije bilo toliko prostora za mlađe igrače, pa sam išao na posudbu u Sesvete, a zatim i u Lokomotivu na dvije godine. Kako za mene tad više nije bilo mjesta u Hrvatskoj, otišao sam na šest godina u Rumunjsku, promijenio tamo tri kluba, a zatim na dvije godine u rusku Ufu. Nakon povratka iz Rusije, šest mjeseci bio sam bez kluba, a onda se prošle zime pojavila ta opcija s Goricom – prepričava Mrzljak i nastavlja:
– Nisam bio siguran želim li se vraćati u Hrvatsku u tom trenutku, ali nakon razgovora s Brkljačom i Sopićem odlučio sam prihvatiti ovu opciju. U tri prethodne sezone bio sam također u borbi za ostanak, znao sam što nas čeka, kako se ponašati u takvoj situaciji, a želio sam i dokazati da vrijedim, jer u Hrvatskoj prije odlaska nisam imao priliku pokazati kakav nogomet mogu igrati. Na kraju, pokazalo se da nisam pogriješio, dapače.
Dino Štiglec, s druge strane, dijete je NK Zagreba, nakon kojega je prošao Slaven Belupo, Sloveniju, Poljsku i Izrael.
– Zagreb mi je dao šansu, bio sam tamo 18 godina i danas ću definitivno reći da sam pravi zagrebaš. Sramotno je da je klub danas na razini na kojoj jest, ali to više nema smisla ni komentirati… Na odlasku iz Zagreba pregovarao sam i s jednim od najvećih hrvatskih klubova, ali u toj varijanti bih bio druga opcija, pa sam odabrao Koprivnicu. Te sezone Slaven je igrao i finale Kupa, a ja sam otišao u Olimpiju, gdje sam osvojio dva kupa i prvenstvo, pod Bišćanom se sve posložilo… Sljedeći korak bila mi je Poljska, Slask iz Wroclawa, gdje sam ostao tri godine i danas mi je žao što nisam ostao i duže. To mi je najljepši dio moje karijere, tamo sam igrao najbolji nogomet, država je uređena, a liga na visokoj razini – vrtio je po uspomenama Štiglec, koji je u Goricu došao iz Hapoela iz Haife.
– U startu sam čak razmišljao da bih u Izraelu mogao i završiti karijeru, a na kraju je to ispalo dosta loše iskustvo. Rezultati nisu bili u skladu s očekivanjima, iz kluba su radili pritisak na nas strance, bio sam i odvojen od obitelji, taman smo supruga i ja dobili treće dijete… I odlučio sam raskinuti ugovor, u čemu sam uspio 31. siječnja prošle godine. Par dana poslije u jednom trgovačkom centru slučajno sam sreo trenera Sopića i direktora Brkljaču, tu je krenuo prvi kontakt, a pet dana poslije već sam potpisao ugovor. I danas sam siguran da je to bila jako dobra odluka – kaže Dino.
Mrzljakove Gajnice i Štiglecovo Špansko u nekim su mladim danima imali čak i određeno rivalstvo, animozitete, ali danas su dečki iz ta kvarta suigrači, ali i jako dobri prijatelji. Njih dvojicu, u društvu Radoševića, Maloče i Matavža, može se gotovo svakodnevno sresti u jednom goričkom kafiću.
– Koji su kriteriji za ulazak u to društvo? Moraš imati 30 plus godina, ali i težak nogometni put iza sebe… – smije se obojica, kao što se i svi skupa najčešće smiju.
I njih petorica, takvi kakvi jesu, s pobjedničkim gardom i ogromnim iskustvom, vode ovu momčad Gorice u sinergiji s mlađim igračima, kojima nisu samo suigrači, nego i savjetnici, mentori.
– Dobro je što nas petorica nismo opterećeni i nemamo svoje ambicije na prvome mjestu. Čak nam je i žao da ovi mlađi dečki ne iskoriste šansu koju imaju. Sve što mi njima govorimo za njihovo je dobro, a onda će to donijeti dobro klubu, ali i nama samima. Svaka ta galama, koje je znalo biti, svaki taj strogi glas, bratski, roditeljski i prijateljski, za njihovo je dobro. Ipak smo mi nešto vidjeli i prošli, želimo pomoći, a to nam se svima skupa vraća na terenu kroz rezultate – ističe kapetan Filip.
– Moramo stalno imati na umu da klub poput Gorice živi od tih mladih igrača, a ne od mene ili Mrzljaka. Oni moraju shvatiti da imaju šansu da se dokažu, idu dalje, a klub da ima benefite od toga. I tu je početak i kraj svake priče, zato se to radi, a ne zato što ti nekoga voliš ili ne voliš. Svima nam je cilj napraviti rezultat, ove godine možda i povijesni, sve što radimo, radimo s tom idejom – dodao je Štiglec.
U takvoj kombinaciji, u suživotu starih i mladih, bez pojačanja, bez ozlijeđenih Ndockyta i Majstorovića, Gorica će u srijedu od 17 sati krenuti u svoje nogometno proljeće. Ono prošlo bilo je za pamćenje, i o tome su dečki pričali u razgovoru za klupski kanal, a ovo koje slijedi trebalo bi donijeti novu dozu zadovoljstva.
– Nemam uopće dvojbi da Gorica može i bolje, da vrijedimo i više od ovog četvrtog mjesta. Tako se namjeravamo i ponašati na proljeće – odlučan je kapetan Mrzljak.
Za potvrdu ostanka: ‘Svatko od nas mora preuzeti odgovornost…’
Nogometaši Gorice u srijedu u 15.30 sati gostuju kod Vukovara na osječkom Gradskom vrtu. Pobjeda ili remi praktički bi riješili Goričane svih briga oko ostanka, eventualni poraz bi puno toga zakomplicirao…
Pet dana nakon razočaravajućeg poraza od Lokomotive na domaćem terenu, u jednoj od najslabijih partija ove sezone, nogometaši Gorice imaju priliku za iskupljenje. Ova će srijeda, naime, ponuditi šansu da s tri boda osvojena u sudaru s posljednjim Vukovarom i definitivno osiguraju ostanak u ligi. Neće biti ni lako ni jednostavno, budući da su i Vukovarci dobili dodatnu dozu elana pobjedom u gostima kod Istre, ali eventualni poraz ozbiljno bi zakomplicirao stvari.
– Imali smo zgusnut raspored, potrošile su nas te utakmice protiv Dinama i Hajduka, u kojima su moji igrači uložili golemi mentalni i tjelesni napor. No, to je sad iza nas i više nema nikakvog alibija. U Osijeku moramo pokazati da smo prava momčad – jasan je trener Gorice Mario Carević uoči ovog važnoga gostovanja.
Nakon one fenomenalne pobjede protiv Rijeke, nakon impresivnih 4-0 protiv prvaka, pogledi su krenuli i prema gore, prema eventualnoj borbi za Europu, no u sljedeće četiri utakmice Gorica nije uspjela pobijediti. I zato je ovo idealan trenutak za prekid crne serije.
– Ovo je za nas iznimno važna utakmica. Naravno, svaka je važna, ali kad ne odradiš dobro posao i izgubiš, onda jedva čekaš sljedeću utakmicu da dobrom igrom i rezultatom vratiš samopouzdanje. Mi smo sad u takvoj situaciji i vjerujem da će dečki dobro reagirati. Znamo da neće biti lako, čeka nas motivirani Vukovar, koji je pobjedom u Puli opet ‘oživio’. Domaćin ima kvalitetnu momčad, pogotovo u napadačkom dijelu i morat ćemo biti vrlo oprezni i koncentrirani. Vukovar ima glavu i rep, zna se dobro braniti i potom krenuti u protunapad – ističe Carević.
Triput su ove sezone igrali Gorica i Vukovar, triput su podijelili bodove, bilo je i 0-0, i 1-1, i 2-2, a takav ishod ovoga bi puta bio puno bolji za Goričane. Osam bodova iznosi prednost u odnosu na Vukovarce, ne bi bilo ugodno da se pet kola prije kraja spuste na minus pet… Ostane li plus osam, odnosno ode li Gorica na plus 11, stvar će biti riješena.
– Bit će to zahtjevna utakmica, ali očekujem da moji igrači budu na osjetno višoj razini nego što je to bilo u dvoboju s Lokomotivom. Moramo pokazati pobjednički mentalitet i zajedništvo, taj momčadski duh treba biti maksimalno izražen, svaki igrač mora na sebe preuzeti odgovornost kako bismo nametnuli naš način igre. I bude li tako, onda ćemo dobro izgledati na travnjaku i možemo se, uz sav respekt domaćinu, nadati i dobrom rezultatu – zaključio je Carević.
Unatoč kiši i sivom vremenu, treće kolo Turopoljske lige cestovnog trčanja održano je u ponedjeljak 21. travnja uz odličan odaziv. Na startu se okupilo više od pedeset natjecatelja. Trčalo se na dvije dionice, kratkoj od 4 kilometra i dugoj od 8 kilometara, a najbrži su na kraju odnijeli bodove i pobjede u obje konkurencije.
Na dugoj stazi (8 km) u muškoj konkurenciji slavio je Vedran Planinšek s vremenom 31:11, ispred Krune Štrige (31:40) i Josipa Martinovića (32:50). U ženskoj konkurenciji na istoj dionici najbrža je bila Luca Žagar, koja je utrku završila za 39:02, dok su iza nje u cilj stigle Jasna Mikulić (40:41) i Valerija Prpa (47:43).
Na kratkoj stazi (4 km), u muškoj konkurenciji pobjedu je odnio Zvonimir Brkić (16:31). Danijel Trgovac bio je drugi (16:40), dok je treće mjesto pripalo Sanelu Fazliću (16:52). Kod žena je najbrža bila Pia Teskera s vremenom 18:00, ispred Matee Pokas (18:57) i Jasminke Zvonar (19:13).
I najmlađi su trčali svoju utrku, na 500 metara, gdje je najbrži bio Marko Terzić (2:12), ispred Roze Biškup (2:21) i Eve Biškup (2:29).
Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) nastavljena je utakmicama 17. kola u kojem je bilo nekoliko iznenađujućih rezultata. Lukavec je s 3:2 pobijedio VG Boys, Gradići su odigrali neodlučeno s vodećim Klasom, u derbiju kola Vatrogasac i Kurilovec odigrali su neodlučeno bez golova.
Velika Mlaka, 20.04.2026. Liga veterana NSVG-a, 17.kolo: Velika Mlaka 1947 – VNK Dinamo 6:4. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Mlaka, 20.04.2026. Liga veterana NSVG-a, 17.kolo: Velika Mlaka 1947 – VNK Dinamo 6:4. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Mlaka, 20.04.2026. Liga veterana NSVG-a, 17.kolo: Velika Mlaka 1947 – VNK Dinamo 6:4. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Odličnu utakmicu odigrali su Velika Mlaka i Dinamo, na kraju su u pravoj golijadi domaći stigli do vrijedne pobjede. Kretanje rezultata: 3:0, 3:3, 4:3, 4:4, 6:4!! Bravo, za obje momčadi.
Velika Mlaka, 20.04.2026. Liga veterana NSVG-a, 17.kolo: Velika Mlaka 1947 – VNK Dinamo 6:4. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Mlaka, 20.04.2026. Liga veterana NSVG-a, 17.kolo: Velika Mlaka 1947 – VNK Dinamo 6:4. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Mlaka, 20.04.2026. Liga veterana NSVG-a, 17.kolo: Velika Mlaka 1947 – VNK Dinamo 6:4. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Mlaka, 20.04.2026. Liga veterana NSVG-a, 17.kolo: Velika Mlaka 1947 – VNK Dinamo 6:4. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Utakmice 18. kola igraju se u petak (24. travnja) i u ponedjeljak (27. travnja).
Galerija fotografija
Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2025./2026., 17. kolo
Rezultati 17. kola (17./20.04.2026.): Polet – Buna 2:0, Vatrogasac – Kurilovec 0:0, Lukavec – VG Boys 3:2, Gradići – Klas 1:1, Hruševec – Lekenik 0:9, Velika Mlaka 1947 – Dinamo 6:4, Posavec slobodni.
Jedno državno na dan! Odbojkaši iz Šćitarjeva nastavljaju oduševljavati…
Osnovna škola Šćitarjevo u dva je dana izborila dvije državne završnice u odbojci za dječake! Prvo su u tome uspjeli klinci iz petog i šestog razreda, a dan poslije i njihovi kolege iz sedmih i osmih…
Sjajan tjedan imali su mladi odbojkaši iz OŠ Šćitarjevo, čak i za vlastite kriterije! Letvicu su sami sebi postavili jako visoko, ali ove školske godine dečki koje vodi profesor Matija Ribić preskaču sve prepreke. Dogodilo se tako da su dan za danom plasman na državno natjecanje izborile obje muške selekcije, što je samo po sebi – senzacija!
Na stranu to što su nas profesor Ribić i njegovi klinci na ovakve stvari već naviknuli, ali ni najveće škole u državi nemaju po dva predstavnika na državnoj završnici u jednome sportu. Drugim riječima, za jednu malo seosku školu ovo je uspjeh koji je impresivan na svim mogućim razinama.
Prvi su na red došli dječaci iz petih i šestih razloga, koji su u Karlovcu igrali svoje poludržavno natjecanje. Osnovna škola Dubovac ugostila je ukupno pet momčadi, uz naše Šćitarjevo tu su bili i domaćin te OŠ Vladimir Nazor iz Pazina, OŠ Zorke Sever iz Popovače i OŠ Čavle.
Klinci iz Šćitarjeva našli su se u skupini sa OŠ Dubovac i OŠ Zorke Sever, oba meča dobili su s uvjerljivih 2-0, pa su izborili plasman u finale, gdje su ih čekali vršnjaci iz Pazina. I ponovno je Šćitarjevo bilo uvjerljivo, opet 2-0, čime je čekirana karta za Vinkovce, gdje će se igrati državna završnica. Prije tri godine u ovoj je kategoriji OŠ Šćitarjevo postalo prvak Hrvatske, cilj je pokušati opet otići do kraja…
U momčadi koju je Matija Ribić vodio uz pomoć i podršku Leona Levara, kolege iz OŠ Slavka Kolara iz Kravarskog, bili su ovi mladi odbojkaši:
Ivano Ćosić, Teo Grbač, Alexandar Nesvanulica, Bruno Serdar, Jurica Trupčević, David Uroić, Patrik Urošević, Luka Vukadin, Jakov Martinović, Stjepan Malec, Adriano Svekrić, Benjamin Šibalić
Dan poslije, svoje županijsko natjecanje imali su njihovi stariji školski kolege, dečki iz sedmih i osmih razreda. Igralo se u Vrbovcu, u organizaciji OŠ Marije Jurić Zagorke, a u ovom uzrastu prvo mjesto u županiji vodilo je izravno na državni turnir. Okupilo se šest momčadi, podijeljenih u dvije skupine, a Šćitarjevo je obje utakmice dobilo bez izgubljenog seta. I protiv domaćina i protiv OŠ Pavla Belasa iz Brdovca bilo je 2-0, pa je preostalo jedino dovršiti posao u finalu.
Šćitarjevo je protiv OŠ Vladimira Deščaka iz Rakitja ponovno slavilo 2-0 u setovima, pa je mogla početi proslava novog plasmana na državnu završnicu. Ova će generacija do što sjajnije medalje pokušati doći na turniru u Poreču, a profesor Ribić na raspolaganju je imao ove igrače:
Marko Ivić, Ivan Križić, Ante Martinović, Roko Bekavac, Patrik Cik, Luka Blatnjak, Niko Vrdoljak, Alexandar Nesvanulica, Jakov Martinović, Patrik Urošević, Mihael Pastrećka, Robert Lončar
Parastolnotenisači kluba USPON imali su vrlo uspješan nastup na državnom prvenstvu održanom ovog vikenda u Prelogu. Klub je natjecanje završio kao treći u ukupnom poretku, a iza rezultata stoji čak devet osvojenih medalja u različitim kategorijama.
Zlatnu medalju, osvojila je Mirjana Lučić, koja je svojim nastupom donijela klubu naslov državne prvakinje.
Srebro su osvojili Sara Điković, Lana Artić, Marija Sečenj, Marko Vračan i Boris Đuračić, dok su brončane medalje pripale Ruži Šolić, Loreni Rinčić i Igoru Nosiću.