Sport

VIDEO ‘Nikome ne priznajemo da je bolji! A Sopiću poručujemo: nećeš dvaput…’

Filip Mrzljak i Dino Štiglec gostovali su na oproštaju od priprema u Medulinu na klupskom kanalu i osvrnuli se na uspješnu godinu iza nas, s naglaskom na ludo proljeće. S druge strane, na ovo proljeće gledaju s velikim optimizmom…

Objavljeno

prije 2 godine

23. siječnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Pripreme su bile kratke i neobične, prepune iznenađenja i trenutaka koji nisu išli u prilog planu trenera Dinka Jeličića, ali sad je i to iza nas. Još je nešto više od 24 sata ostalo do starta proljeća, do prve utakmice u 2024. godini, koja dolazi nakon one prošle, u kojoj se ispisivala povijest. Da bi se u tom ritmu i nastavilo, morat će se puno toga posložiti, ali u HNK Gorici imaju plan, imaju stav, imaju gard.

Imaju, između ostaloga, dovoljno mladosti i poleta, ali i dovoljno iskustva. Kapetan Filip Mrzljak i lijevi bek Dino Štiglec, kao jedni od nositelja tog iskustva, sjeli su na odlasku iz Medulina na kauč “Studija Gorica” i podijelili svoje misli uoči nastavka sezone.

– Pripreme su nam donijele neke poteškoće, ali zapravo su bile kao i svake druge. Krenuli smo malo jače, pred kraj se smanjivao intenzitete… Na dobrom smo putu, radi se, glavama smo već danima na Rijeci – kaže kapetan Mrzljak, a nadovezuje se Štiglec.

– Ne znam baš koliko igrača voli dugo biti na pripremama, ali dobro je što nisu bile preduge, brzo je došla ta utakmica s Rijekom… Mislim da smo spremni, a je li doista tako, vidjet ćemo kad prvenstvo krene.

Gorica je jesen okončala na diobi četvrtog mjesta, s jednako bodova i utakmicom manje od Osijeka, a to znači da je ova momčad sama sebi postavila ljestvicu prilično visoko.

– Što nam je cilj? Ući u svaku utakmicu sa željom da pobijedimo. I uopće me ne zanima s kim igram, jer nitko nije bolji od nas. Možeš ti biti i 40 bodova ispred mene, ali nisi bolji! To je stav koji želimo da svaki naš igrač ima. Možeš me predriblati 50 puta, ali ja ću zabiti gol iz kontre, ja ću pobijediti, ja sam bolji. Kad je takav stav, uopće te ne mora zanimati s kim igraš – govori Mrzljak, ne želeći ni razmišljati o seriji teških izazova koji čekaju Goričane u prvih mjesec dana nogometnog proljeća.

– Idemo jednu po jednu utakmicu. Imamo Rijeku, znamo tko je trener Rijeke… – kazao je Mrzljak, zastao, pa poručio:

– Samo ću mu reći: ‘Nećeš pobijediti dvaput zaredom!’ Možeš se nadati koliko hoćeš… Ako želiš biti prvi, za početak moraš pobijediti svoje!

Na sličnom je tragu i Štiglec.

– U ovoj ligi igrati četiri puta protiv svakoga i moraš imati stav da možeš pobijediti svakoga. Ako to nemaš, gotov si. Prvih pet kola je jako teško, možda će se i tu vidjeti gdje smo, ali ako ćemo razmišljati s kim igramo, o tome da je to vrh hrvatskog nogometa, nećemo ništa napraviti. Ideš, igraš, imaš teren… Ako je Rijeka bolja, neka pobijedi, ali da će im biti lako, neće – vjeruje Dino.

I tu negdje, u ovakvim stavovima tipova koji vode ovu momčad, može se tražiti i razloge svih goričkih uspjeha u posljednjih 12 mjeseci, kroz koje je Gorica bila četvrta momčad u državi po osvojenim bodovima. A sve je krenulo još tamo početkom prošle godine, kad je u klub došao trener Željko Sopić, ali i ešalon igrača među kojima su i Mrzli i Štigla. I to nakon turbulentnih nogometnih godina…

– Ja sam počeo u HAŠK-u, pa preko jedne selekcije završio u Dinamu, u kojem sam prošao sve kategorije, od zagića do juniora, u kojima mi je trener bio i Dinko Jeličić. Međutim, bio je to drugo vrijeme, nije bilo toliko prostora za mlađe igrače, pa sam išao na posudbu u Sesvete, a zatim i u Lokomotivu na dvije godine. Kako za mene tad više nije bilo mjesta u Hrvatskoj, otišao sam na šest godina u Rumunjsku, promijenio tamo tri kluba, a zatim na dvije godine u rusku Ufu. Nakon povratka iz Rusije, šest mjeseci bio sam bez kluba, a onda se prošle zime pojavila ta opcija s Goricom – prepričava Mrzljak i nastavlja:

– Nisam bio siguran želim li se vraćati u Hrvatsku u tom trenutku, ali nakon razgovora s Brkljačom i Sopićem odlučio sam prihvatiti ovu opciju. U tri prethodne sezone bio sam također u borbi za ostanak, znao sam što nas čeka, kako se ponašati u takvoj situaciji, a želio sam i dokazati da vrijedim, jer u Hrvatskoj prije odlaska nisam imao priliku pokazati kakav nogomet mogu igrati. Na kraju, pokazalo se da nisam pogriješio, dapače.

Dino Štiglec, s druge strane, dijete je NK Zagreba, nakon kojega je prošao Slaven Belupo, Sloveniju, Poljsku i Izrael.

– Zagreb mi je dao šansu, bio sam tamo 18 godina i danas ću definitivno reći da sam pravi zagrebaš. Sramotno je da je klub danas na razini na kojoj jest, ali to više nema smisla ni komentirati… Na odlasku iz Zagreba pregovarao sam i s jednim od najvećih hrvatskih klubova, ali u toj varijanti bih bio druga opcija, pa sam odabrao Koprivnicu. Te sezone Slaven je igrao i finale Kupa, a ja sam otišao u Olimpiju, gdje sam osvojio dva kupa i prvenstvo, pod Bišćanom se sve posložilo… Sljedeći korak bila mi je Poljska, Slask iz Wroclawa, gdje sam ostao tri godine i danas mi je žao što nisam ostao i duže. To mi je najljepši dio moje karijere, tamo sam igrao najbolji nogomet, država je uređena, a liga na visokoj razini – vrtio je po uspomenama Štiglec, koji je u Goricu došao iz Hapoela iz Haife.

– U startu sam čak razmišljao da bih u Izraelu mogao i završiti karijeru, a na kraju je to ispalo dosta loše iskustvo. Rezultati nisu bili u skladu s očekivanjima, iz kluba su radili pritisak na nas strance, bio sam i odvojen od obitelji, taman smo supruga i ja dobili treće dijete… I odlučio sam raskinuti ugovor, u čemu sam uspio 31. siječnja prošle godine. Par dana poslije u jednom trgovačkom centru slučajno sam sreo trenera Sopića i direktora Brkljaču, tu je krenuo prvi kontakt, a pet dana poslije već sam potpisao ugovor. I danas sam siguran da je to bila jako dobra odluka – kaže Dino.

Mrzljakove Gajnice i Štiglecovo Špansko u nekim su mladim danima imali čak i određeno rivalstvo, animozitete, ali danas su dečki iz ta kvarta suigrači, ali i jako dobri prijatelji. Njih dvojicu, u društvu Radoševića, Maloče i Matavža, može se gotovo svakodnevno sresti u jednom goričkom kafiću.

– Koji su kriteriji za ulazak u to društvo? Moraš imati 30 plus godina, ali i težak nogometni put iza sebe… – smije se obojica, kao što se i svi skupa najčešće smiju.

I njih petorica, takvi kakvi jesu, s pobjedničkim gardom i ogromnim iskustvom, vode ovu momčad Gorice u sinergiji s mlađim igračima, kojima nisu samo suigrači, nego i savjetnici, mentori.

– Dobro je što nas petorica nismo opterećeni i nemamo svoje ambicije na prvome mjestu. Čak nam je i žao da ovi mlađi dečki ne iskoriste šansu koju imaju. Sve što mi njima govorimo za njihovo je dobro, a onda će to donijeti dobro klubu, ali i nama samima. Svaka ta galama, koje je znalo biti, svaki taj strogi glas, bratski, roditeljski i prijateljski, za njihovo je dobro. Ipak smo mi nešto vidjeli i prošli, želimo pomoći, a to nam se svima skupa vraća na terenu kroz rezultate – ističe kapetan Filip.

– Moramo stalno imati na umu da klub poput Gorice živi od tih mladih igrača, a ne od mene ili Mrzljaka. Oni moraju shvatiti da imaju šansu da se dokažu, idu dalje, a klub da ima benefite od toga. I tu je početak i kraj svake priče, zato se to radi, a ne zato što ti nekoga voliš ili ne voliš. Svima nam je cilj napraviti rezultat, ove godine možda i povijesni, sve što radimo, radimo s tom idejom – dodao je Štiglec.

U takvoj kombinaciji, u suživotu starih i mladih, bez pojačanja, bez ozlijeđenih Ndockyta i Majstorovića, Gorica će u srijedu od 17 sati krenuti u svoje nogometno proljeće. Ono prošlo bilo je za pamćenje, i o tome su dečki pričali u razgovoru za klupski kanal, a ovo koje slijedi trebalo bi donijeti novu dozu zadovoljstva.

– Nemam uopće dvojbi da Gorica može i bolje, da vrijedimo i više od ovog četvrtog mjesta. Tako se namjeravamo i ponašati na proljeće – odlučan je kapetan Mrzljak.

A kad kapetan tako kaže…

Sport

Bivši treneri, gdje ste? Hit Jakir, sjajni Valdas, malo TV-a, malo Tadžikistana…

Veličanstveni uspjesi Sergeja Jakirovića i Valdasa Dambrauskasa, koji blistaju na klupama engleskog Hull Cityja i azerbajdžanskog Sabaha, potaknuli su nas da provjerimo gdje su i što rade ostali bivši trener Gorice…

Objavljeno

prije 21 sat

7. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nesretan, u velikoj mjeri i nezaslužen poraz od Dinama izbacio je nogometaše Gorice iz utrke za Europu, u koju će uz vodeće Dinamo i Hajduk otići još i dva kluba iz trojca Varaždin – Rijeka – Lokomotiva. Najbolje u toj priči stoje Varaždinci, Riječani do europskog iskoraka mogu i preko Kupa, jer ako ga osvoje, osigurat će plasman u Europsku ligu, a Lokomotiva bi ovog vikenda morala pobijediti u Varaždinu želi li zadržati ozbiljnu šansu…

Gorica će, pak, završnicu sezone odraditi u skladu s egidom “mir i dobro”, budući da je ostanak osiguran, a Europa nedostižna. Naravno, napravit će sve u našem prvoligašu da budu što bolje plasirani na kraju, postoje tu i sportski i financijski benefiti, tako da ima sasvim dovoljno razloga biti motiviran protiv Slaven Belupa, Rijeke i Osijeka, ali već sad je jasno da se povijesni plasman u Europu neće dogoditi.

Drugim riječima, Mario Carević ipak neće biti prvi trener koji će potpisati jedan takav uspjeh. Kao što to nije uspio niti jedan od njegovih prethodnika, među kojima ima vrlo aktualnih imena ovih dana… Sergej Jakirović i Valdas Dambrauskas, o njima je riječ, žive možda i najljepše dane svojih karijera, a upravo su njih dvojica bila i najbliže takvom dosegu.

Jakir je oduševio svjetsku sportsku javnost svime što je napravio na klupi Hull Cityja ove sezone, danas pričamo o treneru vrlo ozbiljne razine, čovjeku koji je s razlogom na radaru većih klubova, uključujući i one iz Premiershipa, ali koliko god danas otišao visoko, a sutra još više, uvijek ćemo Sergeja smatrati svojim. I sam će reći kako mu je 20-ak mjeseci u Gorici bilo jedno od najljepših razdoblja u životu, bio je i ostao miljenik navijača Gorice, kako zbog trenerskih, tako i zbog ljudskih kvaliteta, ali činjenica je da je odavno prerastao ovo okruženje… Prvo kroz neuspješnu epizodu u Mariboru, a onda i kroz seriju uspješnih u Zrinjskom, Rijeci, Dinamu, turskom Kayserisporu i danas u Hullu.

U jedinoj njegovoj cijeloj sezoni osvojio je peto mjesto, tri boda dijelila su ga od plasmana u Europu, a i sljedeće sezone ostavio je nasljedniku, Valdasu Dambrauskasu. U tom trenutku potpuno anonimnom Litavcu, kojeg je odnekud “izmislio” njegov sunarodnjak Mindaugas Nikoličius, čovjeku koji će se u sljedećih jedanaest mjeseci pretvoriti u trenera koji će masnim slovima biti upisan u povijesne knjige našega kluba.

Bilo je to vrijeme kad je Gorica znala prenoćiti i na prvome mjestu prvenstvene ljestvice, bila je to jesen u kojoj je Gorica najlošije plasirana bila kad je bila na trećemu mjestu (?!), ali rastanak je došao prebrzo za još veće dosege. Prvu polovicu mandata završio je sa šestim mjestom u sezoni u kojoj smo imali pet predstavnika u Europi, a nakon druge je otišao za Ludogorec. Nakon Bugarske, u HNL se vratio kroz mandat u Hajduku, pa nakon toga vodio grčki OFI, u kojem danas igra Krešo Krizmanić, a zatim i ciparsku Omoniju te mađarski Diosgyor.

Ovih dana Valdas uživa u osvajanju titule prvaka Azerbajdžana sa Sabahom, klubom koji je prilično uvjerljivo prekinuo dominaciju Qarabaga u toj zemlji. U Azerbajdžanu je još od početka 2025. godine, dobio je kontinuitet, a to je dovelo do prosječno 2,27 bodova osvojenih po utakmici, što je – spektakularno! I ne bi bilo iznenađenje da netko konačno shvati koliko je Dambrauskas dobar trener, pa da dobije priliku i na puno višoj razini…

U istom tom Sabahu nedavno je trener bio i Krunoslav Rendulić, četvrti treći trener Gorice u prvoligaškoj povijesti. Kruno je nakon Gorice uspješno vodio Zrinjski, u Azebrajdažnu je bio od ožujka do studenog 2024., danas vodi Emirates Club u UAE-u. Na svim tim postajama pratio ga je i prati ga naš Saša Sabljak, suradnik još iz goričkih dana.

Prije njega Goricu je vodio Siniša Oreščanin, koji će uskoro proslaviti tri godina na funkciji izbornika hrvatske U-19 reprezentacije, što mu je i prvi posao nakon odlaska iz Gorice. A nakon Rendulića stigao je Samir Toplak, koji je trenutačno trener bez angažmana i vrlo uspješan televizijski “pundit”. Samir je nakon Gorice vodio još i Kustošiju te Rudeš, a potraga za novim angažmanom je u tijeku…

Toplaka je u Gorici naslijedio Igor Angelovski, trener koji je došao s autoritetom bivšeg izbornika Makedonije, a izbornik je i danas! Naime, prije nešto više od tjedan dana imenovan je izbornikom Tadžikistana, 103. reprezentacije svijeta po FIFA-inu renkingu. Nakon odlaska iz Gorice vodio je kazahstanski Kaspiy Aktau i ciparski Ethnikos, a sad se smjestio u najmanjoj državi srednje Azije.

Nakon njegova odlaska situaciju je spašavao i na kraju spasio Željko Sopić, još jedan trener kojem je Gorica bila sjajna odskočna daska. Vodio je Rijeku u borbi za naslov prvaka, vodio je kratko i poljski Widzew Lodz, a kasnije iste sezone i Osijek. Trenutačno je bez angažmana što se trenerskog posla tiče, ali pojavi se i on na televiziji, budući da je u HTV-ovu studiju komentirao ogled Bayerna i PSG-a.

Bez angažmana je i Dinko Jeličić, njegov nasljednik na klupi Gorice, koji od odlaska iz Turopolja nigdje nije radio kao trener. Jeličić je godinama bio u Al Nassru, nova prilika u hrvatskom nogometu nije došla i Dinko se posvetio nekim drugim stvarima, uključujući i poneku partiju tenisa na terenima pokraj stadiona NK Rudeša.

U blizini, na igralištu NK Kustošije, svoje dane provodi Rajko Vidović, posljednji u nizu bivših trenera Gorice. Prošle sezone nije uspio spasiti Šibenik od ispadanja iz lige, a sad je praktički osigurao ulazak u viši rang s Kustošijom, trenutačno drugoplasiranom momčadi 2. NL.

Svi oni u ovom trenutku po broju utakmica na klupi Gorice gledaju u leđa Mariju Careviću, koji je trenutačno na 64 utakmice u ulozi trenera Gorice. Jakirović je ostao na 62, a prvi sljedeći bio je Dambrauskas sa 30…

Nastavite čitati

Moja županija

Mraclin napunio mrežu Libertasu

Objavljeno

prije 1 dan

6. svibnja 2026.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Mraclin je od početka nametnuo ritam s jasnim ciljem uzeti sva tri boda. Već u 11. minuti Ivan Kos otvara golijadu, a do 24. minute postiže još jedan pogodak i asistira kod akcije za drugi gol koji zabija Fran Krilić. Pred kraj prvog dijela Kos upisuje novu asistenciju, ovaj put za Josipa Tokića, pa se na odmor odlazi s visokih 4:0.

U nastavku potpuna dominacija domaćih. Domagoj Matić preuzima glavnu ulogu i postiže hat-trick uključujući i pogodak iz kaznenog udarca, čime postavlja konačnih 7:0. Mraclin je mogao slaviti i uvjerljivije, ali realizacija u nekim situacijama nije bila na razini rezultata.
Jedina loša vijest za domaće je ozljeda Kaurina, koji je izborio jedanaesterac, ali je pritom stradao i njegov nastup u sljedećem kolu je pod upitnikom.

Mraclin je ovom uvjerljivom pobjedom napravio važan iskorak prema sigurnijoj zoni i dodatno podigao samopouzdanje u završnici sezone. S druge strane, momčadi iz Novske nakon ovakvog poraza situacija izgleda gotovo beznadno.

IV . NL SREDIŠTE ZAGREB – B, 25. kolo

MRACLIN – LIBERTAS 7:0

Stadion Nova graba. Gledatelja 50.
Sudac: Bojan Čerkez. Pomoćnici: Martin Štulec i Martin Holetić.

STRIJELCI: 1:0 – I. Kos (11), 2:0 – Krilić (20), 3:0 – I. Kos (24), 4:0 – Tokić (43), 5:0 – Matić (57), 6:0 – Matić (11 m – 68), 7:0 – Matić (71).

MRACLIN: Zagorac, Marjanović, Smolković, J. Domitrović, Rajić, Đurašić, Borovac, Tokić (od 56. Matić), Krilić, Hajduk (od 60. Kaurin, od 67. Matejčić), I. Kos (od 60. Jančić). Trener: Marko Pancirov.

LIBERTAS: Mirosavljević (od 67. Jovanović), Mudri-Brežni (od 53. Rajković), Baić, Lipovac, Kovačević (od 73. Vučić), Jagatić, Varga (od 67. Dulaj), Bosnić, Poturica, Dojčinović, Vidić. Trener: Ivan Berić.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

Sport

Novih 7 medalja iz Rijeke za goričke karataše – novi izazovi slijede

Dva zlata, dva srebra i tri bronce.

Objavljeno

prije 2 dana

6. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Karate klub Velika Gorica iza sebe ima iznimno aktivan natjecateljski vikend. U subotu, 2. svibnja, gorički karataši nastupili su na međunarodnom turniru Champions Trophy u Rijeci, gdje su osvojili ukupno sedam medalja, dok su dan kasnije, u nedjelju 3. svibnja, nastupili na Zagrebačkoj karate ligi s čak 26 natjecatelja, većinom iz mlađih dobnih skupina.

Na turniru u Rijeci nastupilo je 457 natjecatelja iz 39 klubova iz Hrvatske, Srbije, BiH, Italije i Crne Gore, a KK Velika Gorica je, u konkurenciji kadeta, juniora i mlađih seniora, osvojila medalju u svakoj od spomenutih kategorija, dva zlata, dva srebra i tri bronce.

Najviše su se istaknuli Ema Jukić (-50 kg) i Luka Lukačić (-75 kg), koji su osvojili zlatne medalje u kategoriji mlađih seniora. Jukić je pritom osvojila i srebro u juniorskoj konkurenciji, dok je Lukačić juniorski nastup završio s broncom.

Do medalja su stigli i Mia Čunčić, koja je osvojila srebro u juniorkama -53 kg te broncu u kadetkinjama, kao i Antonio Brletić, brončani u juniorima -61 kg.

Natjecateljski vikend zaključen je u Zagrebu, gdje su gorički karataši nastupili na drugom kolu Zagrebačke karate lige. Liga se održava kroz tri kola, a završnica je planirana u listopadu. Iz kluba poručuju kako su rezultati nakon dva kola ohrabrujući te očekuju da će do kraja natjecanja imati još veći broj osvajača medalja.

Gorički borci već ovog vikenda ponovno putuju u Zagreb, gdje ih čeka dvodnevno natjecanje za uzraste kadeta U16, juniora U18 i mlađih seniora U21.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Kurilovec nadigrao Veliku Mlaku i preuzeo vodstvo

Objavljeno

prije 3 dana

5. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) nastavljena je utakmicama 19. kola u kojem je na pet odigranih utakmica postignuto 18 golova.