VIDEO ‘Nikome ne priznajemo da je bolji! A Sopiću poručujemo: nećeš dvaput…’
Filip Mrzljak i Dino Štiglec gostovali su na oproštaju od priprema u Medulinu na klupskom kanalu i osvrnuli se na uspješnu godinu iza nas, s naglaskom na ludo proljeće. S druge strane, na ovo proljeće gledaju s velikim optimizmom…
Pripreme su bile kratke i neobične, prepune iznenađenja i trenutaka koji nisu išli u prilog planu trenera Dinka Jeličića, ali sad je i to iza nas. Još je nešto više od 24 sata ostalo do starta proljeća, do prve utakmice u 2024. godini, koja dolazi nakon one prošle, u kojoj se ispisivala povijest. Da bi se u tom ritmu i nastavilo, morat će se puno toga posložiti, ali u HNK Gorici imaju plan, imaju stav, imaju gard.
Imaju, između ostaloga, dovoljno mladosti i poleta, ali i dovoljno iskustva. Kapetan Filip Mrzljak i lijevi bek Dino Štiglec, kao jedni od nositelja tog iskustva, sjeli su na odlasku iz Medulina na kauč “Studija Gorica” i podijelili svoje misli uoči nastavka sezone.
– Pripreme su nam donijele neke poteškoće, ali zapravo su bile kao i svake druge. Krenuli smo malo jače, pred kraj se smanjivao intenzitete… Na dobrom smo putu, radi se, glavama smo već danima na Rijeci – kaže kapetan Mrzljak, a nadovezuje se Štiglec.
– Ne znam baš koliko igrača voli dugo biti na pripremama, ali dobro je što nisu bile preduge, brzo je došla ta utakmica s Rijekom… Mislim da smo spremni, a je li doista tako, vidjet ćemo kad prvenstvo krene.
Gorica je jesen okončala na diobi četvrtog mjesta, s jednako bodova i utakmicom manje od Osijeka, a to znači da je ova momčad sama sebi postavila ljestvicu prilično visoko.
– Što nam je cilj? Ući u svaku utakmicu sa željom da pobijedimo. I uopće me ne zanima s kim igram, jer nitko nije bolji od nas. Možeš ti biti i 40 bodova ispred mene, ali nisi bolji! To je stav koji želimo da svaki naš igrač ima. Možeš me predriblati 50 puta, ali ja ću zabiti gol iz kontre, ja ću pobijediti, ja sam bolji. Kad je takav stav, uopće te ne mora zanimati s kim igraš – govori Mrzljak, ne želeći ni razmišljati o seriji teških izazova koji čekaju Goričane u prvih mjesec dana nogometnog proljeća.
– Idemo jednu po jednu utakmicu. Imamo Rijeku, znamo tko je trener Rijeke… – kazao je Mrzljak, zastao, pa poručio:
– Samo ću mu reći: ‘Nećeš pobijediti dvaput zaredom!’ Možeš se nadati koliko hoćeš… Ako želiš biti prvi, za početak moraš pobijediti svoje!
Na sličnom je tragu i Štiglec.
– U ovoj ligi igrati četiri puta protiv svakoga i moraš imati stav da možeš pobijediti svakoga. Ako to nemaš, gotov si. Prvih pet kola je jako teško, možda će se i tu vidjeti gdje smo, ali ako ćemo razmišljati s kim igramo, o tome da je to vrh hrvatskog nogometa, nećemo ništa napraviti. Ideš, igraš, imaš teren… Ako je Rijeka bolja, neka pobijedi, ali da će im biti lako, neće – vjeruje Dino.
I tu negdje, u ovakvim stavovima tipova koji vode ovu momčad, može se tražiti i razloge svih goričkih uspjeha u posljednjih 12 mjeseci, kroz koje je Gorica bila četvrta momčad u državi po osvojenim bodovima. A sve je krenulo još tamo početkom prošle godine, kad je u klub došao trener Željko Sopić, ali i ešalon igrača među kojima su i Mrzli i Štigla. I to nakon turbulentnih nogometnih godina…
– Ja sam počeo u HAŠK-u, pa preko jedne selekcije završio u Dinamu, u kojem sam prošao sve kategorije, od zagića do juniora, u kojima mi je trener bio i Dinko Jeličić. Međutim, bio je to drugo vrijeme, nije bilo toliko prostora za mlađe igrače, pa sam išao na posudbu u Sesvete, a zatim i u Lokomotivu na dvije godine. Kako za mene tad više nije bilo mjesta u Hrvatskoj, otišao sam na šest godina u Rumunjsku, promijenio tamo tri kluba, a zatim na dvije godine u rusku Ufu. Nakon povratka iz Rusije, šest mjeseci bio sam bez kluba, a onda se prošle zime pojavila ta opcija s Goricom – prepričava Mrzljak i nastavlja:
– Nisam bio siguran želim li se vraćati u Hrvatsku u tom trenutku, ali nakon razgovora s Brkljačom i Sopićem odlučio sam prihvatiti ovu opciju. U tri prethodne sezone bio sam također u borbi za ostanak, znao sam što nas čeka, kako se ponašati u takvoj situaciji, a želio sam i dokazati da vrijedim, jer u Hrvatskoj prije odlaska nisam imao priliku pokazati kakav nogomet mogu igrati. Na kraju, pokazalo se da nisam pogriješio, dapače.
Dino Štiglec, s druge strane, dijete je NK Zagreba, nakon kojega je prošao Slaven Belupo, Sloveniju, Poljsku i Izrael.
– Zagreb mi je dao šansu, bio sam tamo 18 godina i danas ću definitivno reći da sam pravi zagrebaš. Sramotno je da je klub danas na razini na kojoj jest, ali to više nema smisla ni komentirati… Na odlasku iz Zagreba pregovarao sam i s jednim od najvećih hrvatskih klubova, ali u toj varijanti bih bio druga opcija, pa sam odabrao Koprivnicu. Te sezone Slaven je igrao i finale Kupa, a ja sam otišao u Olimpiju, gdje sam osvojio dva kupa i prvenstvo, pod Bišćanom se sve posložilo… Sljedeći korak bila mi je Poljska, Slask iz Wroclawa, gdje sam ostao tri godine i danas mi je žao što nisam ostao i duže. To mi je najljepši dio moje karijere, tamo sam igrao najbolji nogomet, država je uređena, a liga na visokoj razini – vrtio je po uspomenama Štiglec, koji je u Goricu došao iz Hapoela iz Haife.
– U startu sam čak razmišljao da bih u Izraelu mogao i završiti karijeru, a na kraju je to ispalo dosta loše iskustvo. Rezultati nisu bili u skladu s očekivanjima, iz kluba su radili pritisak na nas strance, bio sam i odvojen od obitelji, taman smo supruga i ja dobili treće dijete… I odlučio sam raskinuti ugovor, u čemu sam uspio 31. siječnja prošle godine. Par dana poslije u jednom trgovačkom centru slučajno sam sreo trenera Sopića i direktora Brkljaču, tu je krenuo prvi kontakt, a pet dana poslije već sam potpisao ugovor. I danas sam siguran da je to bila jako dobra odluka – kaže Dino.
Mrzljakove Gajnice i Štiglecovo Špansko u nekim su mladim danima imali čak i određeno rivalstvo, animozitete, ali danas su dečki iz ta kvarta suigrači, ali i jako dobri prijatelji. Njih dvojicu, u društvu Radoševića, Maloče i Matavža, može se gotovo svakodnevno sresti u jednom goričkom kafiću.
– Koji su kriteriji za ulazak u to društvo? Moraš imati 30 plus godina, ali i težak nogometni put iza sebe… – smije se obojica, kao što se i svi skupa najčešće smiju.
I njih petorica, takvi kakvi jesu, s pobjedničkim gardom i ogromnim iskustvom, vode ovu momčad Gorice u sinergiji s mlađim igračima, kojima nisu samo suigrači, nego i savjetnici, mentori.
– Dobro je što nas petorica nismo opterećeni i nemamo svoje ambicije na prvome mjestu. Čak nam je i žao da ovi mlađi dečki ne iskoriste šansu koju imaju. Sve što mi njima govorimo za njihovo je dobro, a onda će to donijeti dobro klubu, ali i nama samima. Svaka ta galama, koje je znalo biti, svaki taj strogi glas, bratski, roditeljski i prijateljski, za njihovo je dobro. Ipak smo mi nešto vidjeli i prošli, želimo pomoći, a to nam se svima skupa vraća na terenu kroz rezultate – ističe kapetan Filip.
– Moramo stalno imati na umu da klub poput Gorice živi od tih mladih igrača, a ne od mene ili Mrzljaka. Oni moraju shvatiti da imaju šansu da se dokažu, idu dalje, a klub da ima benefite od toga. I tu je početak i kraj svake priče, zato se to radi, a ne zato što ti nekoga voliš ili ne voliš. Svima nam je cilj napraviti rezultat, ove godine možda i povijesni, sve što radimo, radimo s tom idejom – dodao je Štiglec.
U takvoj kombinaciji, u suživotu starih i mladih, bez pojačanja, bez ozlijeđenih Ndockyta i Majstorovića, Gorica će u srijedu od 17 sati krenuti u svoje nogometno proljeće. Ono prošlo bilo je za pamćenje, i o tome su dečki pričali u razgovoru za klupski kanal, a ovo koje slijedi trebalo bi donijeti novu dozu zadovoljstva.
– Nemam uopće dvojbi da Gorica može i bolje, da vrijedimo i više od ovog četvrtog mjesta. Tako se namjeravamo i ponašati na proljeće – odlučan je kapetan Mrzljak.
U društvu najboljih: Mladi košarkaši krenuli u jedinstvenu ligu
Pretkadeti Gorice prošlog su vikenda izborili, a ovog vikenda i otvorili Jedinstvenu ligu, u kojoj je 12 najboljih momčadi u državi. Bolji od Goričana bili su vršnjaci iz Cedevite Junior, Zadra i Podsuseda
U prvoj utakmici prvog turnira Jedinstvene pretkadetske lige, košarkaši Cedevite Junior svladali su vršnjake iz Velike Gorice rezultatom 92-47. Iako to rezultat ne sugerira, u prvom smo poluvremenu gledali izjednačenu utakmicu, ali je na početku treće četvrtine ipak isplivala kvaliteta domaćina za na kraju uvjerljivu pobjedu.
– Čestitam Cedeviti na zasluženoj pobjedi. Nama je ulazak u ovu ligu svojevrsna nagrada za cijelu sezonu i pokušat ćemo igrati što rasterećenije kako smo i izgledali u prvom poluvremenu. Međutim, da bi igrali i pobjeđivali u ovakvim utakmicama treba nam puno više iskustva jer su ovi momci dosad igrali u četvrtim ligama tako da s ovakvim utakmicama možemo samo napredovati – rekao je trener Gorice Hani Istanbuli.
U nastavku turnira na Velesajmu, mladi Goričani poraženi su od Zadra s 82-72, u utakmici u kojoj su do posljednje dvije minute bili u igri za pozitivan ishod.
– Čestitke Zadru na zasluženoj pobjedi. Mislim da smo ušli mekano u utakmicu, prije svega u nekim obrambenim zadaćama koje smo dogovorili u svlačionici. U napadu još uvijek nismo osjetili ovakav ritam i čvrstoću igrača i kao što sam već rekao, ovo je nama veliko iskustvo i trebamo raditi dalje da bi igrali protiv ovakvih ekipa – kazao je trener Istanbuli.
U posljednjoj, trećoj utakmici turnira protivnik je bio Podsused, kojem je na kraju pripala pobjeda 65-42. Nakon izjednačenog prvog dijela u kojem su se suparnici na nešto osjetniju prednost odlijepili tek u završnici, odluka o pobjedniku pala je u trećoj četvrtini u kojoj nismo znali odgovoriti na igru Podsuseda, koji je zasluženo došao do druge pobjede na zagrebačkom turniru.
– Čestitke Podsusedu na zasluženoj pobjedi. Bili su brži, agresivniji i čvršći. Mi smo u svakom duelu kasnili, bilo napadačkom ili obrambenom, i to je ono što je naša realnost. Trebamo raditi da budemo bolji i nadati se kako turniri budu odmicali da ćemo rasti – poručio je trener Hani Istanbuli.
Pali u Sokolani: Kobna serija 13-0 za šesti poraz, drugi od Kaštela
Košarkaši Gorice uz osam pobjeda sad imaju i šest poraza u Prvoj ligi. Ribola Kaštela u svojoj je dvorani bila bolja 80-68, a utakmicu će unatoč porazu u lijepim uspomenama čuvati jedan mladi igrač…
Po drugi puta ove sezone košarkaši Gorice poraženi su od Ribola Kaštele. Na parketu Sokolane Kaštelani su slavili s 80-68 iskoristivši u potpunosti pad u goričkoj igri u posljednjih pet minuta.
Domaći košarkaši bolje su otvorili susret te u ranoj fazi došli do vodstva 26-16. Iako je trener Damir Miljković zbog ozljede Šutala i Pavlica u ranoj fazi ostao sa skraćenom rotacijom, do odlaska na odmor uspjeli su Goričani doći do izjednačenja (41-41).
Neizvjesnost je potrajala do posljednjih pet minuta. Tricom Dramalije Gorica je prišla na 67-66, nakon čega je ponestalo goriva, pogotovo u napadu, što domaći igrači iskorištavaju te serijom 13-0 rješavaju pitanje pobjednika.
– Čestitam ekipi Ribole Kaštela na pobjedi, ipak su u odlučujućim trenucima bili spretniji i sretniji. Mi smo jednostavno pali pod pritiskom u jednoj dobroj utakmici u kojoj su moji momci dali svoj maksimum. Na žalost, ozlijedila su nam se dva igrača, ali idemo dalje, maksimalno se pripremiti za sljedeću utakmicu. Čestitke još jednom i jednima i drugima – kazao je nakon susreta trener Damir Miljković.
Najraspoloženiji kod Ribola Kaštele bio je Ivo Zukanović s dvostruko-dvostrukim učinkom od 22 poena i 16 skokova, dok je najbolji gorički strijelac bio Borna Dramalija s 18 poena.
Susret u Kaštel Sućurcu zasigurno će pamtiti naš junior, Petar Gruja koji je upisao prve seniorske minute.
Atletski klub Turopolje prošlog petka, 23. siječnja imao je poseban razlog za slavlje. Na dan kada je klub obilježio svoj prvi rođendan, stiglo je i lijepo priznanje s nacionalne razine – čak tri člana dobila su zaslužena priznanja za postignute uspjehe iz sezona 2023. i 2024.
Vedrana Janjić proglašena je pobjednicom u ženskoj konkurenciji 2023. godine, dok je u 2024. sezoni završila na drugom mjestu. Josip Martinović dobio je nagradu za treće mjesto 2024., a Kruno Štriga za 2025. godinu.
Svečana dodjela odvila se u zagrebačkom Gastro Globusu pod nazivom Gala večer Hrvatske atletske cestovne lige koja je okupila najbolje hrvatske cestovne trkače, predstavnike atletskih klubova i organizatore utrka.
Novi igrač u Gorici: ‘Brz i probojan, donijet će novu dimenziju u napadu…’
Theo Epailly novi je igrač Gorice. Francuski napadač rođen 1999. godine stiže nakon polusezone u Belgiji, gdje je za svoj bivši klub odigrao 86 minuta u četiri utakmice. U Gorici od njega puno očekuju…
Dan nakon što je porazom protiv Varaždina (1-2) otvorila drugi dio sezone, HNK Gorica predstavila je i drugog novog igrača ove zime. Nakon golmana Muhameda Šahinovića, koji je predstavljen u subotu, od utorka je dio goričke svlačionice postao i 26-godišnji francuski ofenzivac Theo Epailly.
– Moramo dovesti nove igrače, proširiti kadar, dobiti individualnost i kvalitetu. Ne govorim to zbog sebe, nego zato što nam to treba, u suprotnom bismo mogli imati problema – upozorio je trener Carević nakon razočaravajućeg ishoda protiv Varaždinaca.
Prvog sljedećeg igrača, eto, dobio je već jutro poslije. U kolikoj će mjeri Epailly biti pojačanje, a u kolikoj samo prinova, doznat ćemo u razdoblju pred nama, no iz kluba su svog novog igrača opisali kao pravo pojačanje.
“HNK Gorica dovela je značajno pojačanje u svoje redove – potpisan je ugovor s francuskim ofenzivcem Théom Epaillyjem, brzonogim i probojnim napadačem koji bi trebao donijeti novu dimenziju goričkoj ofenzivi!
Epailly je rođen 1999. u Levallois-Perretu u Francuskoj, igra na poziciji napadača, a najugodnije se osjeća kao lijevo krilo, gdje kombinira eksplozivnost, odličan prvi korak i izražen osjećaj za dribling. Po potrebi može djelovati i u sredini te na desnoj strani napada, što ga čini vrlo fleksibilnim i taktički vrijednim igračem”, istaknuto je u klupskoj objavi.
Epailly je prošao ozbiljne nogometne škole, bio je dio PSG-ove akademije, nakon toga nosio je i dres Monaca u mlađim kategorijama, no seniorska karijera tek čeka svoj veliki uzlet. Igrao je dosad za francuske niželigaše Entente, Boulougne i Virois, nastupao je i za B momčad Le Havrea, a jesen je proveo u najvišem rangu belgijskog nogometa, u dresu La Louvierea.
Upisao je u ovoj sezoni četiri nastupa, ukupno je odigrao 86 minuta, a posljednji od ta četiri nastupa upisao je još 17. kolovoza, u porazu od Sint-Truidena.
“Dolaskom u Goricu, Epailly donosi brzinu, agresivnost, okomitost i kreativnost – elemente koje će stručni stožer iskoristiti za dodatno podizanje razine napadačke igre momčadi. Vjerujemo da će njegovo iskustvo, karakter i stil igre biti važan dodatak u borbi za ambiciozne ciljeve kluba”, ističu iz kluba.
Večer VG sporta: Najbolja u povijesti, puška koja pogađa i žena sa zaslugama…
Na dodjeli nagrada najboljima u velikogoričkom sportu za prošlu godinu vidjeli smo neke tradicionalne dobitnike, neka nova lica, ali i jedan prepoznatljivi brk s jednom posebnom nagradom…
Na tradicionalnoj svečanosti naše Zajednice sportskih udruga i ove se godine okupilo sve najbolje što velikogorički sport ima, a mjesto radnje ponovno je bila dvorana Gorica, i ovoga puta pretijesna za sve koji su poželjeli zapljeskati nagrađenima.
Nagrade su se dijelile u ukupno 12 kategorija, počevši od mladih sportašica i sportaša u kategoriji “nada godine”. Svoja priznanja dobili su i najvrjedniji sportski djelatnici u godini iza nas, a dodijeljene su i nagrade za posebna postignuća, kao i ona za promociju velikogoričkog sporta. Priznanje za trenera godine dobili su Goran Živković iz Karate kluba Velika Gorica i Matej Mišković iz HRK Gorice, a među parasportašima i ove su se godine istaknuli stolnotenisačica Mirjana Lučić i atletičar Velimir Šandor.
Po dobrom starom običaju, posebnu pozornost privukao je izbor za momčad i ekipu godine, kao i za najboljeg sportaša i sportašicu.
Očekivano, ekipa godine su sjajne šahistice Poleta, koje su u godini iza nas osvojile i hrvatsku ligu i hrvatski kup, a za najbolju momčad godine proglašeni su rukometaši, koji su 2025. zaključili pobjedom kojom su ostvarili glavni cilj. Ponovno u drami, baš kao i prošle godine.
– Na čelu kluba sam već više od desetljeća i pol, ali ne pamtim dvije ovako stresne sezone -ističe predsjednik HRK Gorice Neven Karas.
Najbolja sportašica i treću godinu zaredom je Jelena Buchberger, peterostruka prvakinja Hrvatske u badmintonu, a sve vodi prema tome da će Jelena s Galženice biti najbolja hrvatska badmintonašica svih vremena…
– S obzirom na rezultate, ona to već sad jest – kaže Jelenin trener Neven Rihtar.
Protivnike koji su na olimpijskim igrama već bili, tamo osvajali i zlatne medalje, u godini iza nas pobjeđivao je sportaš godine Kristijan Kancelar, član streljačkog društva Gord, prvak Hrvatske u trapu.
Kao šlag na kraju stigla je i nagrada za životno djelo, koja je ove godine otišla u ruke Zlatka Petraca. Prvi brk naših brega u životu je bio i sudac, i igrač, i trener, i klupski djelatnik, i pokretač i organizator raznih liga… A evo kako, između svega toga, vidi sam sebe:
– Ja sebe vidim kao jednoga konja – u svom će stilu Petrac.
Iako je nagrada u njegovim rukama, Zlatko će priznati da on nije za nju najzaslužniji. Tko jest, doznajte u prilogu…
HOTNEWSprije 5 dana
Zanimljivostiprije 5 dana
Vijestiprije 1 dan
Sportprije 4 dana