Sport

VIDEO ‘Nikome ne priznajemo da je bolji! A Sopiću poručujemo: nećeš dvaput…’

Filip Mrzljak i Dino Štiglec gostovali su na oproštaju od priprema u Medulinu na klupskom kanalu i osvrnuli se na uspješnu godinu iza nas, s naglaskom na ludo proljeće. S druge strane, na ovo proljeće gledaju s velikim optimizmom…

Objavljeno

prije 1 godina

23. siječnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Pripreme su bile kratke i neobične, prepune iznenađenja i trenutaka koji nisu išli u prilog planu trenera Dinka Jeličića, ali sad je i to iza nas. Još je nešto više od 24 sata ostalo do starta proljeća, do prve utakmice u 2024. godini, koja dolazi nakon one prošle, u kojoj se ispisivala povijest. Da bi se u tom ritmu i nastavilo, morat će se puno toga posložiti, ali u HNK Gorici imaju plan, imaju stav, imaju gard.

Imaju, između ostaloga, dovoljno mladosti i poleta, ali i dovoljno iskustva. Kapetan Filip Mrzljak i lijevi bek Dino Štiglec, kao jedni od nositelja tog iskustva, sjeli su na odlasku iz Medulina na kauč “Studija Gorica” i podijelili svoje misli uoči nastavka sezone.

– Pripreme su nam donijele neke poteškoće, ali zapravo su bile kao i svake druge. Krenuli smo malo jače, pred kraj se smanjivao intenzitete… Na dobrom smo putu, radi se, glavama smo već danima na Rijeci – kaže kapetan Mrzljak, a nadovezuje se Štiglec.

– Ne znam baš koliko igrača voli dugo biti na pripremama, ali dobro je što nisu bile preduge, brzo je došla ta utakmica s Rijekom… Mislim da smo spremni, a je li doista tako, vidjet ćemo kad prvenstvo krene.

Gorica je jesen okončala na diobi četvrtog mjesta, s jednako bodova i utakmicom manje od Osijeka, a to znači da je ova momčad sama sebi postavila ljestvicu prilično visoko.

– Što nam je cilj? Ući u svaku utakmicu sa željom da pobijedimo. I uopće me ne zanima s kim igram, jer nitko nije bolji od nas. Možeš ti biti i 40 bodova ispred mene, ali nisi bolji! To je stav koji želimo da svaki naš igrač ima. Možeš me predriblati 50 puta, ali ja ću zabiti gol iz kontre, ja ću pobijediti, ja sam bolji. Kad je takav stav, uopće te ne mora zanimati s kim igraš – govori Mrzljak, ne želeći ni razmišljati o seriji teških izazova koji čekaju Goričane u prvih mjesec dana nogometnog proljeća.

– Idemo jednu po jednu utakmicu. Imamo Rijeku, znamo tko je trener Rijeke… – kazao je Mrzljak, zastao, pa poručio:

– Samo ću mu reći: ‘Nećeš pobijediti dvaput zaredom!’ Možeš se nadati koliko hoćeš… Ako želiš biti prvi, za početak moraš pobijediti svoje!

Na sličnom je tragu i Štiglec.

– U ovoj ligi igrati četiri puta protiv svakoga i moraš imati stav da možeš pobijediti svakoga. Ako to nemaš, gotov si. Prvih pet kola je jako teško, možda će se i tu vidjeti gdje smo, ali ako ćemo razmišljati s kim igramo, o tome da je to vrh hrvatskog nogometa, nećemo ništa napraviti. Ideš, igraš, imaš teren… Ako je Rijeka bolja, neka pobijedi, ali da će im biti lako, neće – vjeruje Dino.

I tu negdje, u ovakvim stavovima tipova koji vode ovu momčad, može se tražiti i razloge svih goričkih uspjeha u posljednjih 12 mjeseci, kroz koje je Gorica bila četvrta momčad u državi po osvojenim bodovima. A sve je krenulo još tamo početkom prošle godine, kad je u klub došao trener Željko Sopić, ali i ešalon igrača među kojima su i Mrzli i Štigla. I to nakon turbulentnih nogometnih godina…

– Ja sam počeo u HAŠK-u, pa preko jedne selekcije završio u Dinamu, u kojem sam prošao sve kategorije, od zagića do juniora, u kojima mi je trener bio i Dinko Jeličić. Međutim, bio je to drugo vrijeme, nije bilo toliko prostora za mlađe igrače, pa sam išao na posudbu u Sesvete, a zatim i u Lokomotivu na dvije godine. Kako za mene tad više nije bilo mjesta u Hrvatskoj, otišao sam na šest godina u Rumunjsku, promijenio tamo tri kluba, a zatim na dvije godine u rusku Ufu. Nakon povratka iz Rusije, šest mjeseci bio sam bez kluba, a onda se prošle zime pojavila ta opcija s Goricom – prepričava Mrzljak i nastavlja:

– Nisam bio siguran želim li se vraćati u Hrvatsku u tom trenutku, ali nakon razgovora s Brkljačom i Sopićem odlučio sam prihvatiti ovu opciju. U tri prethodne sezone bio sam također u borbi za ostanak, znao sam što nas čeka, kako se ponašati u takvoj situaciji, a želio sam i dokazati da vrijedim, jer u Hrvatskoj prije odlaska nisam imao priliku pokazati kakav nogomet mogu igrati. Na kraju, pokazalo se da nisam pogriješio, dapače.

Dino Štiglec, s druge strane, dijete je NK Zagreba, nakon kojega je prošao Slaven Belupo, Sloveniju, Poljsku i Izrael.

– Zagreb mi je dao šansu, bio sam tamo 18 godina i danas ću definitivno reći da sam pravi zagrebaš. Sramotno je da je klub danas na razini na kojoj jest, ali to više nema smisla ni komentirati… Na odlasku iz Zagreba pregovarao sam i s jednim od najvećih hrvatskih klubova, ali u toj varijanti bih bio druga opcija, pa sam odabrao Koprivnicu. Te sezone Slaven je igrao i finale Kupa, a ja sam otišao u Olimpiju, gdje sam osvojio dva kupa i prvenstvo, pod Bišćanom se sve posložilo… Sljedeći korak bila mi je Poljska, Slask iz Wroclawa, gdje sam ostao tri godine i danas mi je žao što nisam ostao i duže. To mi je najljepši dio moje karijere, tamo sam igrao najbolji nogomet, država je uređena, a liga na visokoj razini – vrtio je po uspomenama Štiglec, koji je u Goricu došao iz Hapoela iz Haife.

– U startu sam čak razmišljao da bih u Izraelu mogao i završiti karijeru, a na kraju je to ispalo dosta loše iskustvo. Rezultati nisu bili u skladu s očekivanjima, iz kluba su radili pritisak na nas strance, bio sam i odvojen od obitelji, taman smo supruga i ja dobili treće dijete… I odlučio sam raskinuti ugovor, u čemu sam uspio 31. siječnja prošle godine. Par dana poslije u jednom trgovačkom centru slučajno sam sreo trenera Sopića i direktora Brkljaču, tu je krenuo prvi kontakt, a pet dana poslije već sam potpisao ugovor. I danas sam siguran da je to bila jako dobra odluka – kaže Dino.

Mrzljakove Gajnice i Štiglecovo Špansko u nekim su mladim danima imali čak i određeno rivalstvo, animozitete, ali danas su dečki iz ta kvarta suigrači, ali i jako dobri prijatelji. Njih dvojicu, u društvu Radoševića, Maloče i Matavža, može se gotovo svakodnevno sresti u jednom goričkom kafiću.

– Koji su kriteriji za ulazak u to društvo? Moraš imati 30 plus godina, ali i težak nogometni put iza sebe… – smije se obojica, kao što se i svi skupa najčešće smiju.

I njih petorica, takvi kakvi jesu, s pobjedničkim gardom i ogromnim iskustvom, vode ovu momčad Gorice u sinergiji s mlađim igračima, kojima nisu samo suigrači, nego i savjetnici, mentori.

– Dobro je što nas petorica nismo opterećeni i nemamo svoje ambicije na prvome mjestu. Čak nam je i žao da ovi mlađi dečki ne iskoriste šansu koju imaju. Sve što mi njima govorimo za njihovo je dobro, a onda će to donijeti dobro klubu, ali i nama samima. Svaka ta galama, koje je znalo biti, svaki taj strogi glas, bratski, roditeljski i prijateljski, za njihovo je dobro. Ipak smo mi nešto vidjeli i prošli, želimo pomoći, a to nam se svima skupa vraća na terenu kroz rezultate – ističe kapetan Filip.

– Moramo stalno imati na umu da klub poput Gorice živi od tih mladih igrača, a ne od mene ili Mrzljaka. Oni moraju shvatiti da imaju šansu da se dokažu, idu dalje, a klub da ima benefite od toga. I tu je početak i kraj svake priče, zato se to radi, a ne zato što ti nekoga voliš ili ne voliš. Svima nam je cilj napraviti rezultat, ove godine možda i povijesni, sve što radimo, radimo s tom idejom – dodao je Štiglec.

U takvoj kombinaciji, u suživotu starih i mladih, bez pojačanja, bez ozlijeđenih Ndockyta i Majstorovića, Gorica će u srijedu od 17 sati krenuti u svoje nogometno proljeće. Ono prošlo bilo je za pamćenje, i o tome su dečki pričali u razgovoru za klupski kanal, a ovo koje slijedi trebalo bi donijeti novu dozu zadovoljstva.

– Nemam uopće dvojbi da Gorica može i bolje, da vrijedimo i više od ovog četvrtog mjesta. Tako se namjeravamo i ponašati na proljeće – odlučan je kapetan Mrzljak.

A kad kapetan tako kaže…

Sport

Hrabro pali u Poreču: Ništa od senzacije, Zagreb u finalu na Dugo Selo!

Rukometaši Gorice poraženi su 31-25 od Zagreba u polufinalu Final Foura kupa hrvatske. Sve do same završnice Goričani su bili u utakmici i natjerali najbolju momčad u državi da se dobro pomuči za finale…

Objavljeno

prije 1 sat

17. svibnja 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Duga dva desetljeća čekali su rukometaši Gorice na svoj drugi nastup na Final Fouru hrvatskoga Kupa, a taj su trenutak dočekali u petak navečer. Ždrijeb je odredio da s druge strane bude ipak prejaki Zagreb, odnosno da Gorica za ulazak u finale treba prvorazrednu sportsku senzaciju. Nažalost, nije se dogodilo…

Predvođeni povratnikom na svoju klupu, Andrijom Nikolićem, trenerom koji je svoj renome gradio i u četiri nezaboravne goričke sezone, Zagrebaši su krenuli maksimalno ozbiljno i odgovorno. Gotovo kao da je s druge strane protivnik iz Lige prvaka… U silovitom jurišu, za manje od deset minuta Zagreb je poveo 6-0, a Gorica je u tom otvaranju izgledala pomalo uplašeno i izgubljeno. Nakon samo sedam i pol minuta igre trener Matej Mišković morao je zvati minuti predaha, a prvi gol Gorica je zabila nakon točno deset i pol minuta igre.

Kad su Zagrebaši otišli na najveću prednost, od sedam golova viška, Goričane kao da je konačno “probio znoj”. Opustili su se, lijepo počeli kombinirati i malo po malo počeli stizati taj zaostatak. Proradio je i Marin Sorić na vratima i u 21. minuti već je Gorica prišla na minus tri (10-7).

Premda je Matej Mandić imao dobar dan (šest obrana u 21 minutu igre), Goričani su dosta lako uspijevali naći put do njegove mreže. Pet minuta prije predaha došli su na samo gol zaostatka (11-10). Obrana Zagreba kao da je bila na pola gasa, bez prave agresivnosti i čvrstine. Izgledalo ja kao da čekaju svojih pet minuta ili pad u igri Goričana. Nisu ga dočekali do kraja prvog poluvremena, ali su na predah ipak odnijeli tri gola zalihe (15-12).

U otvaranju drugog poluvremena, Zagrebova obrana podigla se za nekoliko razinu, Gorica je pokušala i sa sedam na šest, ali nije išlo. Nakon samo pet minuta u drugom poluvremenu Zagreb je opet imao ogromnih sedam razlike (20-13).

Međutim, odlazak u novi debeli minus nije previše uzdrmao hrabre Goričane. Imali su svoj ritam igre i dobro funkcionirali, u čekanju svakog, i najmanje propusta favoriziranog protivnika. Potpomognuti nekolicinom velikih obrana Marina Sorića, Goričani su u 46. minuti opet uspjeli spustiti zaostatak na samo tri gola (24-21).

Gorica je, drugim riječima, tvrdoglavo odbijala predati se. Osam minuta prije kraja došli su naši rukometaši na samo dva gola minusa (26-24), što je ozbiljno zabrinulo i protivničkog trenera Nikolića. U posebnu misiju poslao je Jakova Gojuna, koji je poveo obranu iz koje je utakmica riješena. Iz dobre obrane, naime, došla su tri uzastopna gola Zagreba, što je u tom trenutku potragu za senzacijom učinilo – nemogućom misijom.

Konačnih 31-25 odvelo je, naravno, Zagreb u finale, ali Goričani si nemaju apsolutno ništa za zamjeriti. Predstavili su sebe, klub i grad u jako dobrom izdanju, na velikoj sceni, pred televizijskim kamerama… Šteta što se ždrijeb nije drukčije posložio, bilo bi još ljepše da se ova utakmica dogodila u finalu, u kojem je na kraju završio drugoligaš Dugo Selo, ali ovo je bio završetak sezone sa stilom.

Marin Sorić kod Gorice sjajan s 12 obrana, šest golova zabio je Marko Grubišić, a jedan manje Ante Lasan. Kod Zagreba osam golova Filipa Glavaša i pet Ihara Bialiauskog.

Nastavite čitati

Sport

Mali tim, veliki uspjeh! Karate klub Centar donio šest medalja iz Vukovara

Za Karate klub Centar na turniru je nastupilo pet natjecatelja, a najuspješnija među njima bila je Lara Dugonjić.

Objavljeno

prije 1 dan

16. svibnja 2025.

Objavio/la

Franjo Kompes

Karate klub Centar iz Velike Gorice nastupio je u subotu, 10. svibnja 2025., na turniru Kup Vukovara, gdje je među 45 klubova iz cijele Hrvatske ostvario zapažen rezultat osvojivši ukupno šest medalja. Uz tri zlatne, dvije srebrne i jednu brončanu medalju, klub je u ukupnom poretku zauzeo visoko osmo mjesto.

Za Karate klub Centar na turniru je nastupilo pet natjecatelja, a najuspješnija među njima bila je Lara Dugonjić. Nastupivši u dvije kategorije, Lara je osvojila dvije zlatne medalje – u kategoriji učenica do 12 godina (-39 kg) te među mlađim kadetkinjama do 14 godina (-37 kg). Na putu do zlata, ostvarila je svih sedam pobjeda.

Zlatnu medalju donijela je i Kim Kumic u kategoriji učenica U12 (-44 kg), dok je u starijem uzrastu (ml. kadetkinje U14, -42 kg) osvojila broncu.

Srebrne medalje osvojili su Mihaela Pavlečić u kategoriji učenica do 12 godina (-34 kg) te Patrik Jeromić među mlađim kadetima do 14 godina (-50 kg).

Dora Paić također je predstavljala klub u kategoriji učenica do 12 godina (-39 kg), pokazavši zavidnu borbenost, ali joj je za medalju nedostajalo malo sportske sreće.

Unatoč malom broju natjecatelja, Karate klub Centar ostvario je izniman uspjeh, što potvrđuje osmo mjesto u ukupnom poretku klubova. Ovaj rezultat svjedoči o kvalitetnom radu, talentu i predanosti mladih sportaša i njihovih trenera.

Sljedeći nastup članove kluba očekuje početkom lipnja na turniru u Sisku, koji će ujedno biti i posljednji nastup ove natjecateljske sezone.

Čestitke svim članovima na njihovom uspjehu!

Nastavite čitati

Sport

Traži se senzacija svih senzacija! Neka bude živopisno, kao i prije 20 godina…

Rukometaši Gorice u petak od 19 sati igraju polufinale Kupa Hrvatske. Bit će to drugi nastup Goričana na završnom turniru Kupa, prvi nakon 20 godina, a s druge strane bit će Zagreb, kao dokaz da ždrijeb može biti “i majka i maćeha”…

Objavljeno

prije 1 dan

16. svibnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Te 2005. godine, toliko davno da je tad i Hajduk osvajao naslove prvaka, rukometaši Gorice ispisali su povijest. Bila je to famozna, nezaboravna generacija čiji su dio bili Tomo Mesarov, Hrvoje Pekera, Mate Svalina, Kiki Lazić, Trpimir Petrač, Kruno Ercegovac i ostali, uz snažan domaći pečat u likovima Ive Nedića, Matka Jurinovića, Matije Černetića, Krunoslava Konjara, Josipa Dijanića, Gordana Šimunića…

Bila je to generacija koja se u povijest upisala prvim plasmanom na završni turnir Kupa Hrvatske. Igralo se u Osijeku, svjedoci vremena kažu da je bilo vrlo živopisno, da se utakmica za treće mjesto igrala u, recimo to tako, vinogradarskim uvjetima, a svakako je ostalo zapamćeno. Velikim dijelom i zbog pobjede u toj utakmici za treće mjesto, u kojoj je s druge strane bio Medveščak, ali u prvom redu zbog veličine tog dosega.

Bit će tako, vjerujemo – za pamćenje, a ne vinogradarski – i cijelih 20 godina poslije. Na kraju sezone koja je ispala lošija nego što smo se nadali, vjerovali i očekivali, jer Goričani su se prvim mjestom u Ligi za ostanak samo neznatno utješili za ispuštanje Lige za prvaka, rukometaši Gorice odradit će svoju drugu završnicu kupa. Ovoga puta igrat će se u Poreču, a prva prepreka odmah je i najveća moguća.

Budući da su uz njih na Final Fouru još i Zagreb, Osijek te drugoligaš Dugo Selo, nadali su se Goričani da će im ždrijeb dati priliku za još malo povijesti – za plasman u finale. Međutim, ždrijeb je odlučio da je dosta bilo poklona za jednu sezonu… Gorica je, naime, do završnice kupa stigla nakon dva dobra ždrijeba, nakon dva ogleda s drugoligašima, pa je možda bilo i očekivano da to tako neće ići dovijeka. I da će u polufinalu biti jedini protivnik kojeg su baš svi željeli izbjeći – baš Zagreb.

– Pred nama je velika utakmica i veliki izazov! U polufinalu ćemo snage odmjeriti s višestrukim prvakom Zagrebom, a naša momčad dolazi spremna, motivirana i bez respekta prema imenu protivnika. Svjesni smo kvalitete Zagreba, njihove širine kadra i iskustva u velikim utakmicama, ali vjerujemo u sebe, u našu borbenost, timski duh i energiju kojom smo došli do ove faze natjecanja. Pokušat ćemo odigrati kvalitetnu utakmicu i prezentirati sebe na najbolji način – rekao je trener Gorice Matej Mišković.

Uvijek tako razmišlja, svakom prilikom će ponoviti da mu nikad ne pada napamet unaprijed odustati, i nema dvojbe da je napravio sve da takav gard prenese i na svoje igrače. Pa kako bude…

– Nakon 20 godina izborili smo Final Four kupa Hrvatske, što je veliki uspjeh za naš klub. U polufinalu smo izvukli Zagreb, koji će sigurno biti favorit po kvaliteti, ali pripremili smo se najbolje što možemo i želimo pružiti što bolju utakmicu. Zbog nas i zbog gledatelja – rekao je Hrvoje Ceković, koji je u vrijeme prvoga goričkog FF-a bio klinac na ulasku u seniore, a danas je prekaljeni kapetan u ozbiljnim igračkim godinama.

I s ozbiljnim igračkim kvalitetama, koje Gorica ima i u ostatku momčadi. Pokazali su to Goričani više puta ove pomalo nesretne sezone, senzacija svih senzacija u polufinalu bila bi prekrasna eventualna nagrada.

Iako, pitat će se nešto i “zagrebaše”, koje je u Poreč doveo bivši trener Gorice Andrija Nikolić.

– Očekivanja su uvijek velika u rukometnom klubu kao šo je Zagreb. Gorica je dobar klub i dobra momčad. Sigurno ih nećemo podcijeniti. Pripremit ćemo se dobro. To je Kup, gdje nemate pravo na pogrešku, ali vjerujem da smo mi favoriti. Tako ćemo se i postaviti i obje utakmice odigrati maksimalno, da taj Kup i osvojimo – pogledao je Andrija već i prema finalu.

Uz izravni prijenos na Sportskoj televiziji, Goričani će u lov na čudo krenuti od 19 sati… Sretno!

Nastavite čitati

Sport

Tko će biti kralj goričkog tenisa? Krenula nova sezona lige za rekreativce

Velikogorička teniska liga je rekreativno tenisko kružno natjecanje piramidalnog tipa koje okuplja teniske rekreativce od srednjoškolaca do penzića, a trenutno nas ima 50-ak, kažu organizatori iz TK iTeam VG

Objavljeno

prije 1 dan

16. svibnja 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Na teniskim terenima u Cvjetnom naselju, smještenima između sad već legendarnog “betonce” i zgrade srednjih škola, na mjestu koje već generacijama vežemo baš uz tenis, Velika Gorica i živi svoj teniski dio života. Kroz rad s mladima u klubu iTeam VG, kroz natjecatelje, ali i kroz popularnu Velikogoričku tenisku ligu. Riječ je o natjecanju za tenisače rekreativce, o ligi koja je krajem travnja krenula u svoju novu sezonu.

– Velikogorička teniska liga je rekreativno tenisko kružno natjecanje piramidalnog tipa koje okuplja teniske rekreativce od srednjoškolaca do penzića, a trenutno nas ima 50-ak. Fora je u tome što se igrači uvijek nalaze u “redovima” s igračima svog nivoa teniskih vještina, tako da u svakom “redu” igramo top zanimljive mečeve – kažu iz TK iTeam VG, koji stoji iza cijele ove priče.

Nakon odigranog ciklusa, pojašnjavaju dalje, igrači se ovisno o plasmanu u svom redu penju u više, jače redove, padaju u niži, slabiji red ili ostaju u svom redu ako im je omjer pobjeda i poraza neutralan.

– Za ovu sezonu kvota sudionika je ispunjena, ali uvijek se stignete uključiti VGTL-PAROVI – poručuju iz kluba, u kojem detaljno prate svaki meč, sve uredno zapisuju i evidentiraju…

Pobjednik VGTL-a bit će onaj igrač koji kroz ligaški dio natjecanja, ali i mečeve iz Mastersa krajem rujna, skupi najviše bodova za rang listu.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica izgubila od drugoplasirane Save

Objavljeno

prije 2 dana

15. svibnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Meštrica je u 29. kolu Premier lige izgubila od favorizirane Save rezultatom 0:4, strijelci su bili: Matej Fistrić, David Ljubek, Dominik Lenić i Stjepan Četrtek.