VIDEO ‘Nikome ne priznajemo da je bolji! A Sopiću poručujemo: nećeš dvaput…’
Filip Mrzljak i Dino Štiglec gostovali su na oproštaju od priprema u Medulinu na klupskom kanalu i osvrnuli se na uspješnu godinu iza nas, s naglaskom na ludo proljeće. S druge strane, na ovo proljeće gledaju s velikim optimizmom…
Pripreme su bile kratke i neobične, prepune iznenađenja i trenutaka koji nisu išli u prilog planu trenera Dinka Jeličića, ali sad je i to iza nas. Još je nešto više od 24 sata ostalo do starta proljeća, do prve utakmice u 2024. godini, koja dolazi nakon one prošle, u kojoj se ispisivala povijest. Da bi se u tom ritmu i nastavilo, morat će se puno toga posložiti, ali u HNK Gorici imaju plan, imaju stav, imaju gard.
Imaju, između ostaloga, dovoljno mladosti i poleta, ali i dovoljno iskustva. Kapetan Filip Mrzljak i lijevi bek Dino Štiglec, kao jedni od nositelja tog iskustva, sjeli su na odlasku iz Medulina na kauč “Studija Gorica” i podijelili svoje misli uoči nastavka sezone.
– Pripreme su nam donijele neke poteškoće, ali zapravo su bile kao i svake druge. Krenuli smo malo jače, pred kraj se smanjivao intenzitete… Na dobrom smo putu, radi se, glavama smo već danima na Rijeci – kaže kapetan Mrzljak, a nadovezuje se Štiglec.
– Ne znam baš koliko igrača voli dugo biti na pripremama, ali dobro je što nisu bile preduge, brzo je došla ta utakmica s Rijekom… Mislim da smo spremni, a je li doista tako, vidjet ćemo kad prvenstvo krene.
Gorica je jesen okončala na diobi četvrtog mjesta, s jednako bodova i utakmicom manje od Osijeka, a to znači da je ova momčad sama sebi postavila ljestvicu prilično visoko.
– Što nam je cilj? Ući u svaku utakmicu sa željom da pobijedimo. I uopće me ne zanima s kim igram, jer nitko nije bolji od nas. Možeš ti biti i 40 bodova ispred mene, ali nisi bolji! To je stav koji želimo da svaki naš igrač ima. Možeš me predriblati 50 puta, ali ja ću zabiti gol iz kontre, ja ću pobijediti, ja sam bolji. Kad je takav stav, uopće te ne mora zanimati s kim igraš – govori Mrzljak, ne želeći ni razmišljati o seriji teških izazova koji čekaju Goričane u prvih mjesec dana nogometnog proljeća.
– Idemo jednu po jednu utakmicu. Imamo Rijeku, znamo tko je trener Rijeke… – kazao je Mrzljak, zastao, pa poručio:
– Samo ću mu reći: ‘Nećeš pobijediti dvaput zaredom!’ Možeš se nadati koliko hoćeš… Ako želiš biti prvi, za početak moraš pobijediti svoje!
Na sličnom je tragu i Štiglec.
– U ovoj ligi igrati četiri puta protiv svakoga i moraš imati stav da možeš pobijediti svakoga. Ako to nemaš, gotov si. Prvih pet kola je jako teško, možda će se i tu vidjeti gdje smo, ali ako ćemo razmišljati s kim igramo, o tome da je to vrh hrvatskog nogometa, nećemo ništa napraviti. Ideš, igraš, imaš teren… Ako je Rijeka bolja, neka pobijedi, ali da će im biti lako, neće – vjeruje Dino.
I tu negdje, u ovakvim stavovima tipova koji vode ovu momčad, može se tražiti i razloge svih goričkih uspjeha u posljednjih 12 mjeseci, kroz koje je Gorica bila četvrta momčad u državi po osvojenim bodovima. A sve je krenulo još tamo početkom prošle godine, kad je u klub došao trener Željko Sopić, ali i ešalon igrača među kojima su i Mrzli i Štigla. I to nakon turbulentnih nogometnih godina…
– Ja sam počeo u HAŠK-u, pa preko jedne selekcije završio u Dinamu, u kojem sam prošao sve kategorije, od zagića do juniora, u kojima mi je trener bio i Dinko Jeličić. Međutim, bio je to drugo vrijeme, nije bilo toliko prostora za mlađe igrače, pa sam išao na posudbu u Sesvete, a zatim i u Lokomotivu na dvije godine. Kako za mene tad više nije bilo mjesta u Hrvatskoj, otišao sam na šest godina u Rumunjsku, promijenio tamo tri kluba, a zatim na dvije godine u rusku Ufu. Nakon povratka iz Rusije, šest mjeseci bio sam bez kluba, a onda se prošle zime pojavila ta opcija s Goricom – prepričava Mrzljak i nastavlja:
– Nisam bio siguran želim li se vraćati u Hrvatsku u tom trenutku, ali nakon razgovora s Brkljačom i Sopićem odlučio sam prihvatiti ovu opciju. U tri prethodne sezone bio sam također u borbi za ostanak, znao sam što nas čeka, kako se ponašati u takvoj situaciji, a želio sam i dokazati da vrijedim, jer u Hrvatskoj prije odlaska nisam imao priliku pokazati kakav nogomet mogu igrati. Na kraju, pokazalo se da nisam pogriješio, dapače.
Dino Štiglec, s druge strane, dijete je NK Zagreba, nakon kojega je prošao Slaven Belupo, Sloveniju, Poljsku i Izrael.
– Zagreb mi je dao šansu, bio sam tamo 18 godina i danas ću definitivno reći da sam pravi zagrebaš. Sramotno je da je klub danas na razini na kojoj jest, ali to više nema smisla ni komentirati… Na odlasku iz Zagreba pregovarao sam i s jednim od najvećih hrvatskih klubova, ali u toj varijanti bih bio druga opcija, pa sam odabrao Koprivnicu. Te sezone Slaven je igrao i finale Kupa, a ja sam otišao u Olimpiju, gdje sam osvojio dva kupa i prvenstvo, pod Bišćanom se sve posložilo… Sljedeći korak bila mi je Poljska, Slask iz Wroclawa, gdje sam ostao tri godine i danas mi je žao što nisam ostao i duže. To mi je najljepši dio moje karijere, tamo sam igrao najbolji nogomet, država je uređena, a liga na visokoj razini – vrtio je po uspomenama Štiglec, koji je u Goricu došao iz Hapoela iz Haife.
– U startu sam čak razmišljao da bih u Izraelu mogao i završiti karijeru, a na kraju je to ispalo dosta loše iskustvo. Rezultati nisu bili u skladu s očekivanjima, iz kluba su radili pritisak na nas strance, bio sam i odvojen od obitelji, taman smo supruga i ja dobili treće dijete… I odlučio sam raskinuti ugovor, u čemu sam uspio 31. siječnja prošle godine. Par dana poslije u jednom trgovačkom centru slučajno sam sreo trenera Sopića i direktora Brkljaču, tu je krenuo prvi kontakt, a pet dana poslije već sam potpisao ugovor. I danas sam siguran da je to bila jako dobra odluka – kaže Dino.
Mrzljakove Gajnice i Štiglecovo Špansko u nekim su mladim danima imali čak i određeno rivalstvo, animozitete, ali danas su dečki iz ta kvarta suigrači, ali i jako dobri prijatelji. Njih dvojicu, u društvu Radoševića, Maloče i Matavža, može se gotovo svakodnevno sresti u jednom goričkom kafiću.
– Koji su kriteriji za ulazak u to društvo? Moraš imati 30 plus godina, ali i težak nogometni put iza sebe… – smije se obojica, kao što se i svi skupa najčešće smiju.
I njih petorica, takvi kakvi jesu, s pobjedničkim gardom i ogromnim iskustvom, vode ovu momčad Gorice u sinergiji s mlađim igračima, kojima nisu samo suigrači, nego i savjetnici, mentori.
– Dobro je što nas petorica nismo opterećeni i nemamo svoje ambicije na prvome mjestu. Čak nam je i žao da ovi mlađi dečki ne iskoriste šansu koju imaju. Sve što mi njima govorimo za njihovo je dobro, a onda će to donijeti dobro klubu, ali i nama samima. Svaka ta galama, koje je znalo biti, svaki taj strogi glas, bratski, roditeljski i prijateljski, za njihovo je dobro. Ipak smo mi nešto vidjeli i prošli, želimo pomoći, a to nam se svima skupa vraća na terenu kroz rezultate – ističe kapetan Filip.
– Moramo stalno imati na umu da klub poput Gorice živi od tih mladih igrača, a ne od mene ili Mrzljaka. Oni moraju shvatiti da imaju šansu da se dokažu, idu dalje, a klub da ima benefite od toga. I tu je početak i kraj svake priče, zato se to radi, a ne zato što ti nekoga voliš ili ne voliš. Svima nam je cilj napraviti rezultat, ove godine možda i povijesni, sve što radimo, radimo s tom idejom – dodao je Štiglec.
U takvoj kombinaciji, u suživotu starih i mladih, bez pojačanja, bez ozlijeđenih Ndockyta i Majstorovića, Gorica će u srijedu od 17 sati krenuti u svoje nogometno proljeće. Ono prošlo bilo je za pamćenje, i o tome su dečki pričali u razgovoru za klupski kanal, a ovo koje slijedi trebalo bi donijeti novu dozu zadovoljstva.
– Nemam uopće dvojbi da Gorica može i bolje, da vrijedimo i više od ovog četvrtog mjesta. Tako se namjeravamo i ponašati na proljeće – odlučan je kapetan Mrzljak.
Hrvatski paraatletičar Velimir Šandor osvojio je prvo mjesto u bacanju diska (kategorija F51/52/53) posljednjeg dana Grand Prixa u Dubaiju.
Bacivši 16,90 metara, osigurao je prvo mjesto i uspješno stavio točku na svoj nastup. Šandor je tako još jednom pokazao da je konkurentan na međunarodnoj sceni.
Kapetanica završila, nasljednica već krenula: Hvala Guja, dobrošla Luana!
Rukometašice Udarnika poražene su 19-18 od Samobora na domaćem terenu u prvoj utakmici nastavka sezone, ali poraz je pao u drugi plan zbog jednog emotivnog oproštaja i jednoj obećavajućeg debija
Bilo je to jedno neobično otvaranje drugog dijela sezone. Rukometašice Udarnika dočekale su Samobor na parketu Gradske dvorane, desetkovane ozljedama važnih igračica, samim time i značajno oslabljene, a na sve to nadovezala se i jedna odluka koja je izazvala ozbiljne emocije… Katarina Gujić Topić, kapetanica ekipe, odlučila je zaključiti svoju karijeru!
Predsjednik kluba Josip Mučnjak predao joj je buket cvijeća i mali znak pažnje, padali su i zagrljaji, možda je krenula i poneka suza… Emotivna je, uostalom, i poruka koju su objavili iz kluba:
“Naša kapetanica Katarina Gujić Topić oprostila se od igranja uoči početka proljetnog dijela natjecanja u 2. HRL Zapad. S nama je od 2018. godine. Godine predanosti, borbe, odgovornosti i pravog kapetanskog vođenja ekipe. Na terenu je uvijek davala maksimum, a izvan terena bila oslonac suigračicama.
Po struci je svi znate kao medicinsku sestru, a u svlačionici je bila naš ‘doktor’, uvijek spremna pomoći, savjetovati i pobrinuti se za ekipu.
Guja, hvala ti na svemu što si dala ovom klubu. Tvoj doprinos ostaje zauvijek dio naše priče. Vjerujemo da ćemo te uz rukometne terene uskoro viđati u drugačijoj ulozi.
Jednom kapetanica – uvijek kapetanica!”
Simpatična Guja, kako je cure zovu, odsad će tako biti najveća navijačica, a očito i nešto više od toga, dok će dolje na parketu svoje priče krenuti ispisivati neke nove cure. Ispalo je, eto, da je već u prvoj utakmici u kojoj kapetanica Katarina više nije igračica svoj seniorski debi odradila 14-godišnja Luana Bigec Sabljak. Tata Saša je na Bliskom istoku, nije bio u prilici ispratiti veliki trenutak u mladoj karijeri svoje kćeri, pa mu je Luana morala prepričati kako je zabila svoja prva dva seniorska gola…
Luana je i reprezentativka Hrvatske u svom uzrastu, svi mjerodavni tvrde da je riječ o iznimno talentiranoj djevojci, što će potvrditi i ovakav debitantski nastupa, u društvu 10-15 godina starijih igračica. U Udarniku je prostora za mlade igračice uvijek bilo, nema nikakve dvojbe da će ga kod trenerice Ljiljane Ivaci do kraja sezone dobivati i Luana.
U svemu tome nekako je u drugi plan pala činjenica da je Udarnik izgubio utakmicu 19-18, doživio četvrti poraz ove sezone, ali i ostao na četvrtome mjestu na tablici. U subotu će djevojke na gostovanje kod Sesveta II, u lov na prve proljetne bodove.
Šćitarjevo ide dalje: Derbi protiv Kravarskog za titulu prvaka grada
Na gradskom prvenstvu u odbojci za sedme i osme razrede osnovnih škola najbolji su bili klinci iz OŠ Šćitarjeva, koji su u zanimljivoj i uzbudljivoj utakmici protiv vršnjaka iz Kravarskog došli do iduće razine
Priča o Kravarskom i odbojci već je odavno ispričana, upoznali smo još davnih dana Matiju Ribića, profesora tjelesnog iz Velike Gorice koji je došao u ovu općinu i djeci – otkrio odbojku. Izašlo je iz toga svega puno dobroga, rodili su se i neki trenuci za povijest, sve dok profesor Ribić nije otišao u Šćitarjevo.
Njegov posao u Kravarskom nastavio je profesor Leon Levar, odbojka u domu Slavka Kolara živi i dalje punim plućima, pa je i prikladno da se ovogodišnji gradski turnir u odbojci za učenike sedmih i osmih razreda održao baš u školi koja nosi ime čuvenoga književnika.
Očekivano, u turniru sa četiri prijavljena sudionika sve su oči bile uperene upravo u ogled Levarova Kravarskog i Ribićeva Šćitarjeva, a upravo tako sve se i razvijalo. Nakon što su s uvjerljivih 2-0 u setovima pobijedili OŠ Vukovina, nakon toga istim rezultatom i OŠ Eugena Kvaternika, klinci iz Šćitarjeva u ključnoj su utakmici nadjačali i vršnjake iz Kravarskog.
Bio je to meč koji je opisan kao “ljepotica turnira”, nije tu nedostajalo ni neizvjesnosti, prave borbe, no OŠ Šćitarjevo na kraju je slavilo sa 25-17 u prvom i 25-23 u drugom setu. Time su, jasno, odbojkaši iz Šćitarjeva izborili i nastup na županijskom natjecanju u odbojci, na razini koju ova škola od Ribićeva dolaska redovno prolazi.
Prošle godine OŠ Šćitarjevo je u kategoriji sedmih i osmih razreda otišlo sve do državne završnice, na kojoj je osvojeno osmo mjesto, dok je OŠ Kravarsko na završnici osvojilo drugo mjesto u državi u konkurenciji petih i šestih razreda.
Za pobjedničku momčad nastupalo je sljedeće društvo: Marko Ivić, Ivan Križić, Ante Martinović, Roko Bekavac, Patrik Cik, Luka Blatnjak, Niko Vrdoljak, Alexandar Nesvanulica, Jakov Martinović, Patrik Urošević, Mihael Pastrečka, Robert Lončar
NK Kurilovec ušao je u završnu fazu priprema za najveću utakmicu u svojoj povijesti. Nakon što je na redovitoj izbornoj sjednici Skupštine potvrđeno novo (staro) vodstvo kluba, sva pažnja usmjerena je prema srijedi, 4. ožujka u 17 sati, kada će Kurilovčani na Stadionu Maksimir istrčati protiv GNK Dinama u četvrtfinalu SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa.
Poseban dres za povijesni susret
Za ovu prigodu izrađen je poseban dres. Damir Golubić, član Izvršnog odbora i njegova tvrtka VEGO sport (zastupnik brenda Alpas), donirali su prigodnu garnituru, dok je član Nadzornog odbora Damir Suša omogućio nabavu dodatnog kompleta kako bi igrači jedan dres zadržali za uspomenu, a drugi razmijenili s igračima Dinama.
U tijeku je i završno prikupljanje sponzora čiji će logotipi biti otisnuti na dresu (prsa, leđa, rukavi i gaćice). Zainteresirani se mogu javiti u klub, gdje se primaju i predbilježbe za navijačke dresove s personaliziranim brojem i imenom.
500 ulaznica za Kurilovčane
GNK Dinamo ustupio je NK Kurilovec 500 ulaznica za zapadnu tribinu. Iako se razmatrala mogućnost otvaranja južne tribine, ona za ovu utakmicu neće biti u funkciji, pa će gledatelji moći na zapad ili sjever.
Zbog ograničenog broja ulaznica, u klubu se zaprimaju predbilježbe, kao i prijave za organizirani autobusni prijevoz do Maksimira.
Velik interes i podrška s tribina
Interes među igračima mlađih kategorija, roditeljima i navijačima iznimno je velik. Na tribinama će biti i kurilovečka navijačka skupina Red Boysi, koja priprema glasnu podršku uz bubnjeve i zastave.
Kurilovec je pred povijesnim izazovom.
Srijeda, 4. ožujka, 17:00 sati – Stadion Maksimir.
GNK Dinamo – NK Kurilovec.
Svi na Maksimir!
Iz Gorice u kijevski Dinamo?! “Konobar” s desnog boka hit na tržištu…
Slovenac Žan Trontelj ove je sezone u Gorici na posudbi iz ukrajinske Zorje Lugansk, a upravo u Ukrajini mogao bi i nastaviti karijeru, i to u dresu najvećega kluba iz glavnoga grada…
Dok u velikogoričkom prvoligašu traju pripreme za prvi sljedeći izazov, i to iznimno važan izazov, jer u nedjelju u Turopolje dolazi Vukovar, traju i aktivnosti na tržištu. One najjače europske lige zatvorile su svoje prijelazne rokove, ali značajan je i broj zemalja u kojima je tržnica nogu i dalje otvorena. Među njima je i Hrvatska, budući da će se prijelazni rok kod nas zatvoriti 17. veljače u ponoć.
Do tog bi se datuma mogle događati još neke promjene i u Gorici, koja je ove zime osnažila svlačionicu dovođenjem četvorice igrača – stigli su golman Šahinović, bek/krilo Bogojević te ofenzivci Epailly i Wisdom – ali se trener Carević zasigurno nada još barem jednom pojačanju. Neki pregovori su propali, postojali su navodno kontakti s jednim iskusnim stoperom koji je na kraju odabrao inozemnu destinaciju, pa se može pretpostaviti da se pojačanje traži u srcu obrane.
S druge strane, bit će važno i zadržati ono najbolje što imaš u ovoj završnici prijelaznog roka. U tu kategoriju svakako spada i Žan Trontelj, desni bek i krilo, igrač koji je oduševio praktički otkad je došao u Goricu. Gotovo da se pretvorio u neku vrstu nogometnoga konobara, jer velike prilike napadačima priprema kao na pladnju, a da je društvo iz vrha napada bilo samo malo spretnije, mogla je i Gorica puno više profitirati od vrhunskih izdanja svog Slovenca.
Trontelj je u Goricu stigao iako ga je navodno željela i ljubljanska Olimpija, a već tijekom jeseni krenule su priče kako su na 26-godišnjaka iz Grosuplja oko bacili svi naši najjači klubovi, u prvom redu Rijeka. U toj priči Gorica ima čak i sporednu ulogu, budući da je Trontelj ovdje na posudbi iz ukrajinske Zorje Lugansk, pri čemu ne znamo postoji li u tom dogovoru fiksna cijela za eventualni otkup.
Ako toga nema, riječ će ovdje imati isključivo Zorja, koja je prema pisanju ukrajinskih medija primila ponudu za Trontelja od Dinamo Kijeva tešku čak 3,5 milijuna eura?! S obzirom na dogovor o posudbi, za pretpostaviti je da će Trontelj ostati u Gorici do kraja sezone, budući da i Ukrajinci pišu kako je ovaj transfer planiran za ljetni prijelazni rok. Trontelju bi tako Gorica mogla poslužiti kao dobra odskočna daska, pogotovo ako nastavi igrati onako kako je igrao dosad…
Sportprije 4 dana
Sportprije 4 dana
HOTNEWSprije 1 dan
HOTNEWSprije 5 dana