Sport

VIDEO ‘Nikome ne priznajemo da je bolji! A Sopiću poručujemo: nećeš dvaput…’

Filip Mrzljak i Dino Štiglec gostovali su na oproštaju od priprema u Medulinu na klupskom kanalu i osvrnuli se na uspješnu godinu iza nas, s naglaskom na ludo proljeće. S druge strane, na ovo proljeće gledaju s velikim optimizmom…

Objavljeno

prije 2 godine

23. siječnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Pripreme su bile kratke i neobične, prepune iznenađenja i trenutaka koji nisu išli u prilog planu trenera Dinka Jeličića, ali sad je i to iza nas. Još je nešto više od 24 sata ostalo do starta proljeća, do prve utakmice u 2024. godini, koja dolazi nakon one prošle, u kojoj se ispisivala povijest. Da bi se u tom ritmu i nastavilo, morat će se puno toga posložiti, ali u HNK Gorici imaju plan, imaju stav, imaju gard.

Imaju, između ostaloga, dovoljno mladosti i poleta, ali i dovoljno iskustva. Kapetan Filip Mrzljak i lijevi bek Dino Štiglec, kao jedni od nositelja tog iskustva, sjeli su na odlasku iz Medulina na kauč “Studija Gorica” i podijelili svoje misli uoči nastavka sezone.

– Pripreme su nam donijele neke poteškoće, ali zapravo su bile kao i svake druge. Krenuli smo malo jače, pred kraj se smanjivao intenzitete… Na dobrom smo putu, radi se, glavama smo već danima na Rijeci – kaže kapetan Mrzljak, a nadovezuje se Štiglec.

– Ne znam baš koliko igrača voli dugo biti na pripremama, ali dobro je što nisu bile preduge, brzo je došla ta utakmica s Rijekom… Mislim da smo spremni, a je li doista tako, vidjet ćemo kad prvenstvo krene.

Gorica je jesen okončala na diobi četvrtog mjesta, s jednako bodova i utakmicom manje od Osijeka, a to znači da je ova momčad sama sebi postavila ljestvicu prilično visoko.

– Što nam je cilj? Ući u svaku utakmicu sa željom da pobijedimo. I uopće me ne zanima s kim igram, jer nitko nije bolji od nas. Možeš ti biti i 40 bodova ispred mene, ali nisi bolji! To je stav koji želimo da svaki naš igrač ima. Možeš me predriblati 50 puta, ali ja ću zabiti gol iz kontre, ja ću pobijediti, ja sam bolji. Kad je takav stav, uopće te ne mora zanimati s kim igraš – govori Mrzljak, ne želeći ni razmišljati o seriji teških izazova koji čekaju Goričane u prvih mjesec dana nogometnog proljeća.

– Idemo jednu po jednu utakmicu. Imamo Rijeku, znamo tko je trener Rijeke… – kazao je Mrzljak, zastao, pa poručio:

– Samo ću mu reći: ‘Nećeš pobijediti dvaput zaredom!’ Možeš se nadati koliko hoćeš… Ako želiš biti prvi, za početak moraš pobijediti svoje!

Na sličnom je tragu i Štiglec.

– U ovoj ligi igrati četiri puta protiv svakoga i moraš imati stav da možeš pobijediti svakoga. Ako to nemaš, gotov si. Prvih pet kola je jako teško, možda će se i tu vidjeti gdje smo, ali ako ćemo razmišljati s kim igramo, o tome da je to vrh hrvatskog nogometa, nećemo ništa napraviti. Ideš, igraš, imaš teren… Ako je Rijeka bolja, neka pobijedi, ali da će im biti lako, neće – vjeruje Dino.

I tu negdje, u ovakvim stavovima tipova koji vode ovu momčad, može se tražiti i razloge svih goričkih uspjeha u posljednjih 12 mjeseci, kroz koje je Gorica bila četvrta momčad u državi po osvojenim bodovima. A sve je krenulo još tamo početkom prošle godine, kad je u klub došao trener Željko Sopić, ali i ešalon igrača među kojima su i Mrzli i Štigla. I to nakon turbulentnih nogometnih godina…

– Ja sam počeo u HAŠK-u, pa preko jedne selekcije završio u Dinamu, u kojem sam prošao sve kategorije, od zagića do juniora, u kojima mi je trener bio i Dinko Jeličić. Međutim, bio je to drugo vrijeme, nije bilo toliko prostora za mlađe igrače, pa sam išao na posudbu u Sesvete, a zatim i u Lokomotivu na dvije godine. Kako za mene tad više nije bilo mjesta u Hrvatskoj, otišao sam na šest godina u Rumunjsku, promijenio tamo tri kluba, a zatim na dvije godine u rusku Ufu. Nakon povratka iz Rusije, šest mjeseci bio sam bez kluba, a onda se prošle zime pojavila ta opcija s Goricom – prepričava Mrzljak i nastavlja:

– Nisam bio siguran želim li se vraćati u Hrvatsku u tom trenutku, ali nakon razgovora s Brkljačom i Sopićem odlučio sam prihvatiti ovu opciju. U tri prethodne sezone bio sam također u borbi za ostanak, znao sam što nas čeka, kako se ponašati u takvoj situaciji, a želio sam i dokazati da vrijedim, jer u Hrvatskoj prije odlaska nisam imao priliku pokazati kakav nogomet mogu igrati. Na kraju, pokazalo se da nisam pogriješio, dapače.

Dino Štiglec, s druge strane, dijete je NK Zagreba, nakon kojega je prošao Slaven Belupo, Sloveniju, Poljsku i Izrael.

– Zagreb mi je dao šansu, bio sam tamo 18 godina i danas ću definitivno reći da sam pravi zagrebaš. Sramotno je da je klub danas na razini na kojoj jest, ali to više nema smisla ni komentirati… Na odlasku iz Zagreba pregovarao sam i s jednim od najvećih hrvatskih klubova, ali u toj varijanti bih bio druga opcija, pa sam odabrao Koprivnicu. Te sezone Slaven je igrao i finale Kupa, a ja sam otišao u Olimpiju, gdje sam osvojio dva kupa i prvenstvo, pod Bišćanom se sve posložilo… Sljedeći korak bila mi je Poljska, Slask iz Wroclawa, gdje sam ostao tri godine i danas mi je žao što nisam ostao i duže. To mi je najljepši dio moje karijere, tamo sam igrao najbolji nogomet, država je uređena, a liga na visokoj razini – vrtio je po uspomenama Štiglec, koji je u Goricu došao iz Hapoela iz Haife.

– U startu sam čak razmišljao da bih u Izraelu mogao i završiti karijeru, a na kraju je to ispalo dosta loše iskustvo. Rezultati nisu bili u skladu s očekivanjima, iz kluba su radili pritisak na nas strance, bio sam i odvojen od obitelji, taman smo supruga i ja dobili treće dijete… I odlučio sam raskinuti ugovor, u čemu sam uspio 31. siječnja prošle godine. Par dana poslije u jednom trgovačkom centru slučajno sam sreo trenera Sopića i direktora Brkljaču, tu je krenuo prvi kontakt, a pet dana poslije već sam potpisao ugovor. I danas sam siguran da je to bila jako dobra odluka – kaže Dino.

Mrzljakove Gajnice i Štiglecovo Špansko u nekim su mladim danima imali čak i određeno rivalstvo, animozitete, ali danas su dečki iz ta kvarta suigrači, ali i jako dobri prijatelji. Njih dvojicu, u društvu Radoševića, Maloče i Matavža, može se gotovo svakodnevno sresti u jednom goričkom kafiću.

– Koji su kriteriji za ulazak u to društvo? Moraš imati 30 plus godina, ali i težak nogometni put iza sebe… – smije se obojica, kao što se i svi skupa najčešće smiju.

I njih petorica, takvi kakvi jesu, s pobjedničkim gardom i ogromnim iskustvom, vode ovu momčad Gorice u sinergiji s mlađim igračima, kojima nisu samo suigrači, nego i savjetnici, mentori.

– Dobro je što nas petorica nismo opterećeni i nemamo svoje ambicije na prvome mjestu. Čak nam je i žao da ovi mlađi dečki ne iskoriste šansu koju imaju. Sve što mi njima govorimo za njihovo je dobro, a onda će to donijeti dobro klubu, ali i nama samima. Svaka ta galama, koje je znalo biti, svaki taj strogi glas, bratski, roditeljski i prijateljski, za njihovo je dobro. Ipak smo mi nešto vidjeli i prošli, želimo pomoći, a to nam se svima skupa vraća na terenu kroz rezultate – ističe kapetan Filip.

– Moramo stalno imati na umu da klub poput Gorice živi od tih mladih igrača, a ne od mene ili Mrzljaka. Oni moraju shvatiti da imaju šansu da se dokažu, idu dalje, a klub da ima benefite od toga. I tu je početak i kraj svake priče, zato se to radi, a ne zato što ti nekoga voliš ili ne voliš. Svima nam je cilj napraviti rezultat, ove godine možda i povijesni, sve što radimo, radimo s tom idejom – dodao je Štiglec.

U takvoj kombinaciji, u suživotu starih i mladih, bez pojačanja, bez ozlijeđenih Ndockyta i Majstorovića, Gorica će u srijedu od 17 sati krenuti u svoje nogometno proljeće. Ono prošlo bilo je za pamćenje, i o tome su dečki pričali u razgovoru za klupski kanal, a ovo koje slijedi trebalo bi donijeti novu dozu zadovoljstva.

– Nemam uopće dvojbi da Gorica može i bolje, da vrijedimo i više od ovog četvrtog mjesta. Tako se namjeravamo i ponašati na proljeće – odlučan je kapetan Mrzljak.

A kad kapetan tako kaže…

Sport

Nula sa sadržajem: Gorica se iz Osijeka vraća s jednim i vrijednim bodom

Nogometaši Gorice odigrali su 0-0 s Osijekom na Opus Areni, u utakmici koja je lako mogla otići i na jednu i na drugu stranu. Odmak od Osječana ostao je isti, onaj od Vukovara još se malo povećao…

Objavljeno

prije 7 sati

14. ožujka 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Sa samo jednim porazom u posljednjih pet utakmica, onim od Dinama u Maksimiru, samim time i s dobrim ritmom, s lijepom količinom samopouzdanja, nogometaši Gorice stigli su na osječku Opus Arenu. S druge strane bio je protivnik koji je najvećim dijelom ove sezone bio u nogometnoj varijanti nokdauna, ali i momčad puna dobrih pojedinaca, momčad koja je dobila posljednje dvije utakmice…

Trener Gorice Mario Carević nije pripremio nikakva iznenađenja u prvih 11, bez izostanaka ključnih igrača, što bi dalo naslutiti da je ovih 11 i idealna početna postava u trenerovoj glavi u ovom trenutku. Ispred Matijaša su “betonirali” Filipović, Perić i Čabraja, po bokovima jurili Trontelj i Bogojević, u sredini kreirali Pozo, Kavelj, Pršir i Pavičić, a svoj prvi gol u vrhu napada krenuo je tražiti Nigerijac Sule.

Prva prilika bila je osječka, Omerović je gurnuo Jakupovića u sjajnu priliku, ali Gorica se spasila, a potom i zaprijetila. Prvo preko Pavičića, a zatim i preko Filipovića, koji je glavom sjajno ciljao, a Malenica briljantno reagirao. Aktivno je bilo sve do poluvremena, da bi na početku drugog dijela stigla sjajna prilika Pršira. Malo potom prijeti opet Osijek, Teklić je pogodio i stativu, a na kraju od svega toga – ništa!

Ništa od golova, naravno, jer igre je tu bilo, sadržaja je bilo, kao i želje, borbenosti…

– Mislim da je utakmica bila dobra s obje strane, bez obzira na to što nismo vidjeli golove. Moglo je to otići i na jednu i na drugu stranu, a nama fali malo mirnoće u ključnim situacijama. Pogotovo je u drugom poluvremenu bilo dosta prostora, morali smo bolje završavati te situacije… – rekao je trener Mario Carević i nastavio:

– Imali smo u prvom poluvremenu i onu gredu Filipovića, i onu Pavičićevu dobru šansu, Prširovi čisti šut, žao mi je što to nismo realizirali, ali imali su i oni Jakupovićevu šansu, Teklićevu stativu… Sve u svemu, dosta zanimljiva utakmica. Možda nas je malo sputala i njezina važnost, i dalje gledaš međusobni skor i bodovnu razliku.

Gorica je uspjela sačuvati svoju mrežu, uspjela je spriječiti da joj Osijek dođe na samo bod minusa, odvojila se za još jedan bod više od Vukovara, a ohrabruje i to što je forma vrlo stabilna.

– Moram pohvaliti momke, u zadnjih šest utakmica imaš samo jedan poraz, i to od Dinama, uz dvije pobjede i tri remija. I baš ovakve utakmice bi se prije lomile na stranu protivnika, ali sad smo puno stabilniji defenzivno, odgovorniji, a dugoročno gledano to je pravi put – kazao je Carević i odmah se okrenuo sljedećem izazovu:

– Sad imamo Rijeku, mislim da se opet možemo nadigravati, bez obzira na njihovu kvalitetu, i da možemo napraviti dobar rezultat.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

HOTNEWS

Gorica se još uvijek kreće – svake godine s još većim brojem sudionika

Cilj ovogodišnje akcije bio je pružiti podršku Paraboćarskom klubu „Marijan Dobrinčić“, nazvanom po pokojnom sportašu Velike Gorice.

Objavljeno

prije 14 sati

14. ožujka 2026.

Objavio/la

Vanesa Miković

Podrška Paraboćarskom klubu „Marijan Dobrinčić“

Velik broj Velikogoričana danas se okupio na još jednom izdanju humanitarne akcije „Gorica se kreće“, koju već četvrtu godinu zaredom organizira Rotary klub Velika Gorica. Cilj ovogodišnje akcije bio je pružiti podršku Paraboćarskom klubu „Marijan Dobrinčić“, nazvanom po pokojnom sportašu koji je ostavio snažan trag u lokalnom sportu i zajednici.

Riječ je o Boćarskom klubu osoba s invaliditetom iz Velike Gorice, osnovanom 2014. godine, koji unatoč malom broju članova postiže zapažene sportske rezultate. U samo nekoliko godina djelovanja klub je osvojio Kup Hrvatske, kao i srebrne i brončane medalje u Hrvatskoj ligi te na ekipnim prvenstvima Hrvatske.

“Razlog zašto je grad Velika Gorica grad velikog srca”

Prije početka, svim sudionicima zahvalili su se predsjednik Rotary kluba Neven Balenović, ovogodišnji guverner distrikta Tomislav Paškvalin i gradonačelnik Velike Gorice Krešimir Ačkar.

– Hvala od srca svima koji su danas došli. Okupio se zaista velik broj ljudi i to nam puno znači. Cilj ovogodišnje akcije je pomoći Paraboćarskom klubu ‘Marijan Dobrinčić’. Marijan je, između ostalog, bio dobar prijatelj našeg ovogodišnjeg guvernera distrikta Tomislava Paškvalina i na ovaj način želimo odati počast njegovu sportskom i ljudskom nasljeđu – poručio je predsjednik Balenović.

– Zahvaljujem svima u ime distrikta i cijelog tima. Predivno je što se na ovaj način održava podrška našem pokojnom prijatelju Marijanu. Lijepo je vidjeti da već četiri godine u kontinuitetu ‘pokrećete Goricu’ u čast svim sportašima i parasportašima koji su izuzetni ljudi s velikom ljubavi prema sportu. Oni su primjer kako se predanošću i strašću postiže izvrsnost u ovom gradu – rekao je Paškvalin.

Podršku događaju dao je i gradonačelnik Velike Gorice koji je istaknuo kako ovakve akcije pokazuju snagu zajedništva u gradu.

– Ponosan sam na vas jer ste upravo vi razlog zašto je Velika Gorica grad velikog srca. Izuzetno mi je drago vidjeti da vas je svake godine sve više i da vaša vizija od prije nekoliko godina danas sjaji u punom sjaju – poručio je gradonačelnik.

Okupljeni građani još su jednom pokazali da Velika Gorica ima veliko srce, a dobra atmosfera, zajedništvo i sportski duh obilježili su cijeli događaj.

FOTO GALERIJA:

Foto: Vanesa Miković/City portal

Nastavite čitati

Sport

FOTO Prekid serije od sedam uzastopnih poraza odbojkašica Velike Gorice?

Objavljeno

prije 1 dan

13. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Odbojkašice Velike Gorice na kraju jesenske polusezone 2025.godine u ‘Prvoj B ligi skupina Sjever za seniorke’ nakon odigranih 11 utakmica plasirale su se na 4. mjesto sa 12 bodova (11 6 5 21:19 12).