VIDEO ‘Nikome ne priznajemo da je bolji! A Sopiću poručujemo: nećeš dvaput…’
Filip Mrzljak i Dino Štiglec gostovali su na oproštaju od priprema u Medulinu na klupskom kanalu i osvrnuli se na uspješnu godinu iza nas, s naglaskom na ludo proljeće. S druge strane, na ovo proljeće gledaju s velikim optimizmom…
Pripreme su bile kratke i neobične, prepune iznenađenja i trenutaka koji nisu išli u prilog planu trenera Dinka Jeličića, ali sad je i to iza nas. Još je nešto više od 24 sata ostalo do starta proljeća, do prve utakmice u 2024. godini, koja dolazi nakon one prošle, u kojoj se ispisivala povijest. Da bi se u tom ritmu i nastavilo, morat će se puno toga posložiti, ali u HNK Gorici imaju plan, imaju stav, imaju gard.
Imaju, između ostaloga, dovoljno mladosti i poleta, ali i dovoljno iskustva. Kapetan Filip Mrzljak i lijevi bek Dino Štiglec, kao jedni od nositelja tog iskustva, sjeli su na odlasku iz Medulina na kauč “Studija Gorica” i podijelili svoje misli uoči nastavka sezone.
– Pripreme su nam donijele neke poteškoće, ali zapravo su bile kao i svake druge. Krenuli smo malo jače, pred kraj se smanjivao intenzitete… Na dobrom smo putu, radi se, glavama smo već danima na Rijeci – kaže kapetan Mrzljak, a nadovezuje se Štiglec.
– Ne znam baš koliko igrača voli dugo biti na pripremama, ali dobro je što nisu bile preduge, brzo je došla ta utakmica s Rijekom… Mislim da smo spremni, a je li doista tako, vidjet ćemo kad prvenstvo krene.
Gorica je jesen okončala na diobi četvrtog mjesta, s jednako bodova i utakmicom manje od Osijeka, a to znači da je ova momčad sama sebi postavila ljestvicu prilično visoko.
– Što nam je cilj? Ući u svaku utakmicu sa željom da pobijedimo. I uopće me ne zanima s kim igram, jer nitko nije bolji od nas. Možeš ti biti i 40 bodova ispred mene, ali nisi bolji! To je stav koji želimo da svaki naš igrač ima. Možeš me predriblati 50 puta, ali ja ću zabiti gol iz kontre, ja ću pobijediti, ja sam bolji. Kad je takav stav, uopće te ne mora zanimati s kim igraš – govori Mrzljak, ne želeći ni razmišljati o seriji teških izazova koji čekaju Goričane u prvih mjesec dana nogometnog proljeća.
– Idemo jednu po jednu utakmicu. Imamo Rijeku, znamo tko je trener Rijeke… – kazao je Mrzljak, zastao, pa poručio:
– Samo ću mu reći: ‘Nećeš pobijediti dvaput zaredom!’ Možeš se nadati koliko hoćeš… Ako želiš biti prvi, za početak moraš pobijediti svoje!
Na sličnom je tragu i Štiglec.
– U ovoj ligi igrati četiri puta protiv svakoga i moraš imati stav da možeš pobijediti svakoga. Ako to nemaš, gotov si. Prvih pet kola je jako teško, možda će se i tu vidjeti gdje smo, ali ako ćemo razmišljati s kim igramo, o tome da je to vrh hrvatskog nogometa, nećemo ništa napraviti. Ideš, igraš, imaš teren… Ako je Rijeka bolja, neka pobijedi, ali da će im biti lako, neće – vjeruje Dino.
I tu negdje, u ovakvim stavovima tipova koji vode ovu momčad, može se tražiti i razloge svih goričkih uspjeha u posljednjih 12 mjeseci, kroz koje je Gorica bila četvrta momčad u državi po osvojenim bodovima. A sve je krenulo još tamo početkom prošle godine, kad je u klub došao trener Željko Sopić, ali i ešalon igrača među kojima su i Mrzli i Štigla. I to nakon turbulentnih nogometnih godina…
– Ja sam počeo u HAŠK-u, pa preko jedne selekcije završio u Dinamu, u kojem sam prošao sve kategorije, od zagića do juniora, u kojima mi je trener bio i Dinko Jeličić. Međutim, bio je to drugo vrijeme, nije bilo toliko prostora za mlađe igrače, pa sam išao na posudbu u Sesvete, a zatim i u Lokomotivu na dvije godine. Kako za mene tad više nije bilo mjesta u Hrvatskoj, otišao sam na šest godina u Rumunjsku, promijenio tamo tri kluba, a zatim na dvije godine u rusku Ufu. Nakon povratka iz Rusije, šest mjeseci bio sam bez kluba, a onda se prošle zime pojavila ta opcija s Goricom – prepričava Mrzljak i nastavlja:
– Nisam bio siguran želim li se vraćati u Hrvatsku u tom trenutku, ali nakon razgovora s Brkljačom i Sopićem odlučio sam prihvatiti ovu opciju. U tri prethodne sezone bio sam također u borbi za ostanak, znao sam što nas čeka, kako se ponašati u takvoj situaciji, a želio sam i dokazati da vrijedim, jer u Hrvatskoj prije odlaska nisam imao priliku pokazati kakav nogomet mogu igrati. Na kraju, pokazalo se da nisam pogriješio, dapače.
Dino Štiglec, s druge strane, dijete je NK Zagreba, nakon kojega je prošao Slaven Belupo, Sloveniju, Poljsku i Izrael.
– Zagreb mi je dao šansu, bio sam tamo 18 godina i danas ću definitivno reći da sam pravi zagrebaš. Sramotno je da je klub danas na razini na kojoj jest, ali to više nema smisla ni komentirati… Na odlasku iz Zagreba pregovarao sam i s jednim od najvećih hrvatskih klubova, ali u toj varijanti bih bio druga opcija, pa sam odabrao Koprivnicu. Te sezone Slaven je igrao i finale Kupa, a ja sam otišao u Olimpiju, gdje sam osvojio dva kupa i prvenstvo, pod Bišćanom se sve posložilo… Sljedeći korak bila mi je Poljska, Slask iz Wroclawa, gdje sam ostao tri godine i danas mi je žao što nisam ostao i duže. To mi je najljepši dio moje karijere, tamo sam igrao najbolji nogomet, država je uređena, a liga na visokoj razini – vrtio je po uspomenama Štiglec, koji je u Goricu došao iz Hapoela iz Haife.
– U startu sam čak razmišljao da bih u Izraelu mogao i završiti karijeru, a na kraju je to ispalo dosta loše iskustvo. Rezultati nisu bili u skladu s očekivanjima, iz kluba su radili pritisak na nas strance, bio sam i odvojen od obitelji, taman smo supruga i ja dobili treće dijete… I odlučio sam raskinuti ugovor, u čemu sam uspio 31. siječnja prošle godine. Par dana poslije u jednom trgovačkom centru slučajno sam sreo trenera Sopića i direktora Brkljaču, tu je krenuo prvi kontakt, a pet dana poslije već sam potpisao ugovor. I danas sam siguran da je to bila jako dobra odluka – kaže Dino.
Mrzljakove Gajnice i Štiglecovo Špansko u nekim su mladim danima imali čak i određeno rivalstvo, animozitete, ali danas su dečki iz ta kvarta suigrači, ali i jako dobri prijatelji. Njih dvojicu, u društvu Radoševića, Maloče i Matavža, može se gotovo svakodnevno sresti u jednom goričkom kafiću.
– Koji su kriteriji za ulazak u to društvo? Moraš imati 30 plus godina, ali i težak nogometni put iza sebe… – smije se obojica, kao što se i svi skupa najčešće smiju.
I njih petorica, takvi kakvi jesu, s pobjedničkim gardom i ogromnim iskustvom, vode ovu momčad Gorice u sinergiji s mlađim igračima, kojima nisu samo suigrači, nego i savjetnici, mentori.
– Dobro je što nas petorica nismo opterećeni i nemamo svoje ambicije na prvome mjestu. Čak nam je i žao da ovi mlađi dečki ne iskoriste šansu koju imaju. Sve što mi njima govorimo za njihovo je dobro, a onda će to donijeti dobro klubu, ali i nama samima. Svaka ta galama, koje je znalo biti, svaki taj strogi glas, bratski, roditeljski i prijateljski, za njihovo je dobro. Ipak smo mi nešto vidjeli i prošli, želimo pomoći, a to nam se svima skupa vraća na terenu kroz rezultate – ističe kapetan Filip.
– Moramo stalno imati na umu da klub poput Gorice živi od tih mladih igrača, a ne od mene ili Mrzljaka. Oni moraju shvatiti da imaju šansu da se dokažu, idu dalje, a klub da ima benefite od toga. I tu je početak i kraj svake priče, zato se to radi, a ne zato što ti nekoga voliš ili ne voliš. Svima nam je cilj napraviti rezultat, ove godine možda i povijesni, sve što radimo, radimo s tom idejom – dodao je Štiglec.
U takvoj kombinaciji, u suživotu starih i mladih, bez pojačanja, bez ozlijeđenih Ndockyta i Majstorovića, Gorica će u srijedu od 17 sati krenuti u svoje nogometno proljeće. Ono prošlo bilo je za pamćenje, i o tome su dečki pričali u razgovoru za klupski kanal, a ovo koje slijedi trebalo bi donijeti novu dozu zadovoljstva.
– Nemam uopće dvojbi da Gorica može i bolje, da vrijedimo i više od ovog četvrtog mjesta. Tako se namjeravamo i ponašati na proljeće – odlučan je kapetan Mrzljak.
Ništa od oduzimanja bodova: Šibenik riješio dugove, Cvita uzeo “lokose”!
Nakon što je Disciplinska komisija HNS-a donijela konačnu presudu da će se Šibeniku oduzimati dva boda po svakom sljedećem nastupu, na Šubićevcu su pronašli novac za isplatu duga bivšim trenerima. Jedan od njih preuzeo je konkurente…
U četvrtak poslijepodne stigle su vijesti koje su govorile da je borba za ostanak u SuperSport HNL-u definitivno riješena, jer Šibenik je odlukom Disciplinske komisije HNS-a kažnjen oduzimanje po dva boda u svakom sljedećem nastupu zbog dugova prema dvojici bivših trenera. Prve informacije govorile su o dugu od 400.000 eura, nadopune koje su kasnije stigle korigirale su to na nekih stotinjak tisuća eura manje, a kasnije navečer došlo je do preokreta.
Šibenik je, naime, pronašao potreban novac, podmirio dugove prema Damiru Čanadiju i Mariju Cvitanoviću te time riješio situaciju koja ih je momentalno vodila u niži rang, budući da ni sa svih pet eventualnih pobjeda do kraja sezone ne bi mogli prestići trenutačno pretposljednju Lokomotivu. I koliko god bi taj jučerašnji rasplet situacije bio dobar za konkurenciju, uključujući i našu Goricu, dobro je za nogomet i za prvenstvo da je dug riješen, odnosno da će odluka padati na nogometnom travnjaku.
Gorica je u ovom trenutku, gledajući iz te perspektive, u dobroj poziciji, budući da pet kola prije kraja ima sedam bodova više od Šibenika, ali pogrešno bi bilo pomisliti da je bilo što i definitivno gotovo. Bit će tako ukoliko Gorica u ponedjeljak, u utakmici 32. kola, uspije doći do četvrte uzastopne pobjede, i to baš na šibenskom Šubićevcu, ali to tek treba zaslužiti, taj posao tek treba odraditi. I svakako bi trebalo izbjeći najgori scenarij po Goricu, a to je eventualni poraz na Šubićevcu, jer u tom bi se slučaju prednost smanjila na samo četiri boda četiri kola prije kraja…
S druge strane, nije Gorica jedina koja i dalje brine kako se odmaknuti od Šibenika, jer sad je u problemima i Lokomotiva. U slučaju tog neželjenog raspleta, odnosno pobjede Šibenika u ponedjeljak, a istovremeno i eventualnog poraza Lokomotive u Varaždinu, razlika između Šibenčana i “lokosa” bila bi samo dva boda. Donedavno se takvo nešto činilo nezamislivim, ali tako je bilo samo do onog trenutka kad je Silvio Čabraja nakon dugog i uspješnog razdoblja napustio klupu kluba s Kajzerice.
Pod vodstvom njegova nasljednika Damira Ferenčine, u posljednjih pet kola Lokomotiva je uzela samo dva boda, po jedan u sudarima s Goricom i Hajdukom, što je izazvalo paniku u Novom Zagrebu. Posljedično, Damir Ferenčina smijenjen je s mjesta trenera prve momčad, koju je preuzeo – Mario Cvitanović!
Nakon što je velikogorički trener, bivši as Radnika, ali i Dinama i nekolicine inozemnih klubova, dobio svoj zarađeni novac od Šibenika, sad će se upravo sa Šibenikom boriti za izbjegavanje ispadanja iz lige. Opreza radi, ponovit ćemo još jedanput, ne treba iz tih priča u potpunosti isključiti ni trenutačno sedmoplasiranu Goricu, kao ni osmoplasirani Osijek, ali trenutačno stanje stvari govori da će se Cvita sa svojim novim klubom boriti u prvom redu sa svojim bivšim klubom, koji mu je doslovno do jučer dugovao više od 250.000 eura!
Riješene sve dvojbe: HNS će Šibeniku oduzimati dva boda po utakmici?!
Ako u sljedeća četiri dana ne podmire nešto manje od 400.000 eura dugovanja prema bivšim trenerima Cvitanoviću i Čanadiju, Šibenčani će biti kažnjeni oduzimanjem dva boda u utakmici protiv Gorice u ponedjeljak
U utorak navečer činilo se da će borba za ostanak u najvišem rangu hrvatskog nogometa ipak biti dramatična, jer Šibenik je pobijedio Lokomotivu u gostima i prišao Osijeku na tri, a Gorici na četiri boda. U srijedu poslijepodne Gorica je šokirala Dinamo, vratila se na plus sedam u odnosu na fenjeraša, a u srijedu navečer na plus šest se pobjedom u Rijeci odmaknuo i Osijek. I Šibenik se opet našao u problemima…
Međutim, već u četvrtak postalo je jasno da pravi problemi za klub sa Šubićevca tek slijede. Naime, iz HNS-a je stigla odluka da će se Šibeniku u svakoj sljedećoj utakmici oduzeti po dva boda zbog nepodmirenih dugova?!
Zašto? Kako? Zbog čega? Evo odgovora…
Bivši treneri Šibenika, Austrijanac Damir Čanadi i Velikogoričanin Mario Cvitanović tužili su klub zbog duga u iznosu nešto manjem od 400.000 eura. Arbitražni sud HNS-a u tom je predmetu presudio u korist trenerskog dvojca iz sezone u kojoj je Šibenik ispao iz lige, nakon čega su se Cvitanović i Čanadi nagodili s klubom. Međutim, budući da Šibenik nagodbu nije ispoštovao, prijavili su ga Disciplinskoj komisiji HNS-a, koja je kaznila posljednji klub HNL-a oduzimanjem po jednog boda za svaku odigranu utakmicu po svakom treneru. U prijevodu, dva boda po nastupu.
Na tu odluku Šibenik je uložio žalbu, ali time je samo kratko odgodio njezinu provedbu. Žalba očekivano nije prihvaćena i nakon što je istekao i posljednji rok, ta je odluka ovog četvrtka postala pravomoćna. Šibenik, dakle, nije suspendiran na način da ne smije igrati, nego će za svaku sljedeću odigranu utakmicu biti kažnjen s dva oduzeta boda. U prijevodu, ostane li to na snazi, odnosno ne isplate li u međuvremenu bivše trenere ili ako ne dobiju mrvicu milosti od njih, ne potpišu li Čanadi i Cvitanović odgodu do utakmice s Goricom u ponedjeljak u 19.15 sati, Šibenik će u toj utakmici u slučaju pobjede osvojiti jedan bod. U slučaju poraza s aktualnih 28 bodova past će na 26…
Golman je u napadu, Bistra je na koljenima, Kurilovec je u polufinalu kupa!
Nogometaši Kurilovca pobijedili su Bistru u gostima 1-0 u četvrtfinalu županijskoga kupa, a uspjeli su pritom i dozirati minutažu ključnim igračima uoči subotnjeg derbija u Lučkom. Zaigrao je i golman Patrick Crnolatec…
Nesvakidašnju utakmicu odigrali su ove srijede nogometaši Kurilovca. Suludo gust raspored, koji je Kurilovčanima donio šest utakmica u 18 dana, ovoga je puta odveo momčad trenera Senada Harambašića na gostovanje kod Bistre u četvrtfinalu županijskoga kupa. S obzirom na okolnosti, nije tu bilo ni “I” od imperativa, trebao je to čak biti i nešto poput natjecateljskog treninga nakon slobodne nedjelje i ponedjeljka, pa onda i lakšeg treninga u utorak, dan prije utakmice, ali…
Kurilovec je prošao dalje! Na gostovanju na kojem mnogi jako teško prolaze, kod protivnika iz svoga ranga, uz doziranu minutažu za nositelje igre. I uz ozlijeđenoga golmana u vrhu napada! No, ajmo redom.
Krenuli su Kurilovčani s Darijem Banićem i Davidom Prširom na klupi, te s Išekom, Šarićem, Vujnovićem, Selmanom, Sedlačekom, Bolješićem, Mateom Prširom, Žlebečićem, Novakom, Završkim i Starčevićem u početnih 11. I odmah je Kurilovec krenuo dominirati, ukazala se i velika prilika za Selmana, koji je tad bio neprecizan, ali već u 31. minuti uspio se korigirati. I zabiti.
Žlebečić je primio loptu na lijevoj strani, došao do kaznenog prostora, dao povratnu za Đevada Selmana na sredini šesnaesterca, a on je opalio toliko snažno i precizno da se domaći golman nije ni pomaknuo. Kurilovec je zasluženo poveo 1-0 i nastavio u istom ritmu.
Imao je Senadov sastav još dvije prilike do kraja poluvremena, kontrolirao je Kurilovec utakmicu, da bi na velikom odmoru trener odlučio da je Miji Šariću i kapetanu Stjepanu Završkom bilo dosta za ovaj put. Nakon desetak minuta nastavka svoj su nastup završili i Antonio Novak te Luka Sedlaček, u špicu je otišao bek Banić, priliku je dobio i Francesco Antonio Brunetti, koji se nije naigrao ove sezone, ali nije se puno toga mijenjalo. Kurilovec je i dalje bio bolji, stvarao šanse, čak i kad je u 60. minuti trener Harambašić napravio i petu izmjenu, izveo Žlebečića iz igre…
Šestu izmjenu Senad je napravio u 71. minuti, kad je umjesto strijelca Selmana ušao – Patrick Crnolatec! Poznajemo ga kao bivšega golmana Gorice, ove sezone bio je u ulozi drugoga golmana Kurilovca, no obnovio je ozljedu ramena pa je otpala opcija da čuva leđa Išeku. A kad već ne može braniti, može igrati.
– Treneru, na koju me poziciju mislite staviti? – pitao je Crni inovativnog Senada, a odgovor je stigao kao iz topa:
– Ideš u špicu!
Otišao je u špicu i odradio posao. Onako visok i snažan, dobar u skoku, uspio je nekoliko dugih lopti prenijeti suigračima, čak je i kreirao jednu priliku, borio se, trčao, davao sve što je mogao u defenzivi…
– Čekaj, jeste vi ozbiljni? – upitao je Crnolateca jedan od igrača Bistre, koji ga već godinama poznaje kao golmana.
– A što da ti kažem… – sa smiješkom je odgovorio Crni i nastavio “peglati”.
Bistra je u završnici utakmice uspjela pritisnuti ovakav Kurilovec, oslabljen neigranjem petorice ozlijeđenih važnih igrača, tresla se prečka, imali su i jednu izrazitu priliku, ali tu je svoje odradio Leon Išek, golman koji je bio na golu. I ostalo je 1-0, Kurilovec je prošao dalje, jednako kao Samobor, Vrbovec i Dugo Selo.
Imat će tako Kurilovec još najmanje jednu utakmicu više u završnici sezone, a možda će i golman iz napada u svemu tome dobiti još poneku priliku. S brojem šest na leđima, u dresu iste boje kao suigrači, na što baš i nije navikao u svojoj dosadašnjoj karijeri.
Judo klub osoba s invaliditetom „Fuji“ i poznate goričke humanitarke „Buvljakuše“ pozivaju na humanitarnu akciju kojom žele pomoći svojim sugrađanima.
Naime, 11. svibnja ispred Gradske sportske dvorane Velika Gorica održava se EJU Velika Gorica Get Together Turnir, na kojem nastupaju borci iz Fujija, a Buvljakuše će cijeli dan kuhati fini humanitarni grah.
Sav prihod od prodanih porcija graha namijenjen je za pomoć potrebitim sugrađanima.
– Pozivamo vas da navijate iz petnih žila, jedete iz punih tanjura i uživate u najboljoj kombinaciji sporta i humanitarke koju ste ikad vidjeli! Pokažimo zajedno koliko velika može biti mala žlica graha… i veliko srce koje stoji iza nje – poziva Fuji i Buvljakuše.
Sve zbog jedne fotke, 3. dio… Mali odbojkaši iz Kravarskog idu na državno!
Na međužupanijskom natjecanju u odbojci za učenike petih i šestih razreda OŠ Slavka Kolara iz Kravarskog osvojila je prvo mjesto i plasirala se na državnu završnicu, koja će se igrati početkom lipnja u Vinkovcima
U srijedu ujutro odbojkaška momčad OŠ Slavka Kolara u Kravarskom, dečki iz petih i šestih razreda, okupili su se ispred škole sa svojom sportskom opremom. Stigli su ući u predvorje škole i još jedanput pogledati fotografiju koja ima svoje posebno mjesto u školi. Na njoj je momčad koja je prije dvije godine bili viceprvak Hrvatske u konkurenciji sedmih i osmih razreda, društvo koje je doživjelo prekrasan doček po povratku u školu.
– Profesore, želimo da naša fotografija bude pokraj ove – otvoreno su svome treneru Leonu Levaru rekli ovi novi klinci još tamo na početku svoga puta, prije nego što su krenuli na gradsko natjecanje.
Na njemu su uvjerljivo osvojili prvo mjesto i izborili županijsko natjecanje u Zaprešiću. I tamo su, naravno, sredili sve protivnike, pa izborili i međužupanijski turnir, koji je na rasporedu bio samo dva tjedna poslije u Karlovcu, baš ove srijede. Pogledali su još jedanput u tu fotografiju, pa se zaputili prema novom koraku na svome putu, prema OŠ Dubovac u Karlovcu.
Tamo ih je čekala ozbiljna konkurencija, četiri protivnika koja su bila najbolja u svojim županijama: uz klince iz Kravarskog, u Karlovac su stigli i njihovi vršnjaci iz OŠ Stoja iz Pule kao predstavnik Istarske županije, sisačka OŠ 22. lipnja kao pobjednik u Sisačko-moslavačkoj županiji, OŠ Ogulin kao prvak Karlovačke županije te OŠ Milan Brozović iz Kastva, najbolja odbojkaška momčad u Primorsko-goranskoj županiji.
Igralo se u dvije skupine, pri čemu su odbojkaši iz Kravarskog u svojoj grupi imali samo jednog protivnika, ŠSD Zvirić iz Kastva. Nikakvih problema tu nije bilo, OŠ Slavka Kolara slavila je uvjerljivo, sa 2-0 u setovima, pri čemu su protivniku prepustili osam, odnosno 11 poena. Sustav je bio takav da je za titulu pobjednika bilo potrebno slaviti još samo u finalu, u kojem je čekala pulska OŠ Stoja. Tu je bilo nešto teže i kompliciranije, ali opet je sve bilo gotovo u dva seta; prvi je završio 25-23, drugi 25-21. I posao je, i treći put ovog proljeća, bio odrađen…
Slavlje nakon pobjede u finalu bilo je sukladno s ostvarenim uspjehom, veliko i emotivno, ali u svemu tome su dečki iz Kravarskog bili svjesni da još nisu gotovi sa svojom misijom. Ona će svoje veliko finale doživjeti na državnom natjecanju, koje će se održati u Vinkovcima od 3. do 5. lipnja. I tamo će OŠ Slavka Kolara imati cilj otići do kraja, no nema dvojbe da će to biti izuzetno teško ostvariti. Teško, ali ne i nemoguće, jer ovo je očito još jedna posebna generacija.
Međutim, sve se nekako slaže. Pomoglo je ovoga puta i to što je profesoru Leonu Levaru došao pomoći kolega Matija Ribić iz OŠ Šćitarjevo, čovjek koji je odbojku i “donio” u Kravarsko, jer upravo je njega Levar naslijedio u OŠ Slavka Kolara. Levar je vodio momčad, Ribić je bio podrška, a dečki su na terenu odradili svoj dio posla.
A igrali su u sljedećem sastavu: Gabriel Cavrić, Luka Domitrović, Stjepan Grdenić, Mihael Ilijević, Jakov Kolarec, Luka Kolarec, Luka Kordić, Emanuel Lovrić, Leon Miković, Ivan Posavec, David Vlahovac, Lovro Vranešić.
Momčad je to koja je već do sad napravila ogroman uspjeh, ali nema dvojbe da se time neće zadovoljiti. Ranije opjevana generacija iz Kravarskog na svom je državnom natjecanju završila na drugome mjestu, Ribićevo Šćitarjevo iste je godine u konkurenciji petih i šestih razreda otišlo do kraja i uzelo naslov državnog prvaka, a to je dokaz da se može.
I da je moguće dospjeti na neku novu fotografiju u školskom holu… Neka im se ostvare želje!
Vijestiprije 4 dana
Vijestiprije 2 dana
Sportprije 3 dana
Sportprije 6 dana