VIDEO ‘Nikome ne priznajemo da je bolji! A Sopiću poručujemo: nećeš dvaput…’
Filip Mrzljak i Dino Štiglec gostovali su na oproštaju od priprema u Medulinu na klupskom kanalu i osvrnuli se na uspješnu godinu iza nas, s naglaskom na ludo proljeće. S druge strane, na ovo proljeće gledaju s velikim optimizmom…
Pripreme su bile kratke i neobične, prepune iznenađenja i trenutaka koji nisu išli u prilog planu trenera Dinka Jeličića, ali sad je i to iza nas. Još je nešto više od 24 sata ostalo do starta proljeća, do prve utakmice u 2024. godini, koja dolazi nakon one prošle, u kojoj se ispisivala povijest. Da bi se u tom ritmu i nastavilo, morat će se puno toga posložiti, ali u HNK Gorici imaju plan, imaju stav, imaju gard.
Imaju, između ostaloga, dovoljno mladosti i poleta, ali i dovoljno iskustva. Kapetan Filip Mrzljak i lijevi bek Dino Štiglec, kao jedni od nositelja tog iskustva, sjeli su na odlasku iz Medulina na kauč “Studija Gorica” i podijelili svoje misli uoči nastavka sezone.
– Pripreme su nam donijele neke poteškoće, ali zapravo su bile kao i svake druge. Krenuli smo malo jače, pred kraj se smanjivao intenzitete… Na dobrom smo putu, radi se, glavama smo već danima na Rijeci – kaže kapetan Mrzljak, a nadovezuje se Štiglec.
– Ne znam baš koliko igrača voli dugo biti na pripremama, ali dobro je što nisu bile preduge, brzo je došla ta utakmica s Rijekom… Mislim da smo spremni, a je li doista tako, vidjet ćemo kad prvenstvo krene.
Gorica je jesen okončala na diobi četvrtog mjesta, s jednako bodova i utakmicom manje od Osijeka, a to znači da je ova momčad sama sebi postavila ljestvicu prilično visoko.
– Što nam je cilj? Ući u svaku utakmicu sa željom da pobijedimo. I uopće me ne zanima s kim igram, jer nitko nije bolji od nas. Možeš ti biti i 40 bodova ispred mene, ali nisi bolji! To je stav koji želimo da svaki naš igrač ima. Možeš me predriblati 50 puta, ali ja ću zabiti gol iz kontre, ja ću pobijediti, ja sam bolji. Kad je takav stav, uopće te ne mora zanimati s kim igraš – govori Mrzljak, ne želeći ni razmišljati o seriji teških izazova koji čekaju Goričane u prvih mjesec dana nogometnog proljeća.
– Idemo jednu po jednu utakmicu. Imamo Rijeku, znamo tko je trener Rijeke… – kazao je Mrzljak, zastao, pa poručio:
– Samo ću mu reći: ‘Nećeš pobijediti dvaput zaredom!’ Možeš se nadati koliko hoćeš… Ako želiš biti prvi, za početak moraš pobijediti svoje!
Na sličnom je tragu i Štiglec.
– U ovoj ligi igrati četiri puta protiv svakoga i moraš imati stav da možeš pobijediti svakoga. Ako to nemaš, gotov si. Prvih pet kola je jako teško, možda će se i tu vidjeti gdje smo, ali ako ćemo razmišljati s kim igramo, o tome da je to vrh hrvatskog nogometa, nećemo ništa napraviti. Ideš, igraš, imaš teren… Ako je Rijeka bolja, neka pobijedi, ali da će im biti lako, neće – vjeruje Dino.
I tu negdje, u ovakvim stavovima tipova koji vode ovu momčad, može se tražiti i razloge svih goričkih uspjeha u posljednjih 12 mjeseci, kroz koje je Gorica bila četvrta momčad u državi po osvojenim bodovima. A sve je krenulo još tamo početkom prošle godine, kad je u klub došao trener Željko Sopić, ali i ešalon igrača među kojima su i Mrzli i Štigla. I to nakon turbulentnih nogometnih godina…
– Ja sam počeo u HAŠK-u, pa preko jedne selekcije završio u Dinamu, u kojem sam prošao sve kategorije, od zagića do juniora, u kojima mi je trener bio i Dinko Jeličić. Međutim, bio je to drugo vrijeme, nije bilo toliko prostora za mlađe igrače, pa sam išao na posudbu u Sesvete, a zatim i u Lokomotivu na dvije godine. Kako za mene tad više nije bilo mjesta u Hrvatskoj, otišao sam na šest godina u Rumunjsku, promijenio tamo tri kluba, a zatim na dvije godine u rusku Ufu. Nakon povratka iz Rusije, šest mjeseci bio sam bez kluba, a onda se prošle zime pojavila ta opcija s Goricom – prepričava Mrzljak i nastavlja:
– Nisam bio siguran želim li se vraćati u Hrvatsku u tom trenutku, ali nakon razgovora s Brkljačom i Sopićem odlučio sam prihvatiti ovu opciju. U tri prethodne sezone bio sam također u borbi za ostanak, znao sam što nas čeka, kako se ponašati u takvoj situaciji, a želio sam i dokazati da vrijedim, jer u Hrvatskoj prije odlaska nisam imao priliku pokazati kakav nogomet mogu igrati. Na kraju, pokazalo se da nisam pogriješio, dapače.
Dino Štiglec, s druge strane, dijete je NK Zagreba, nakon kojega je prošao Slaven Belupo, Sloveniju, Poljsku i Izrael.
– Zagreb mi je dao šansu, bio sam tamo 18 godina i danas ću definitivno reći da sam pravi zagrebaš. Sramotno je da je klub danas na razini na kojoj jest, ali to više nema smisla ni komentirati… Na odlasku iz Zagreba pregovarao sam i s jednim od najvećih hrvatskih klubova, ali u toj varijanti bih bio druga opcija, pa sam odabrao Koprivnicu. Te sezone Slaven je igrao i finale Kupa, a ja sam otišao u Olimpiju, gdje sam osvojio dva kupa i prvenstvo, pod Bišćanom se sve posložilo… Sljedeći korak bila mi je Poljska, Slask iz Wroclawa, gdje sam ostao tri godine i danas mi je žao što nisam ostao i duže. To mi je najljepši dio moje karijere, tamo sam igrao najbolji nogomet, država je uređena, a liga na visokoj razini – vrtio je po uspomenama Štiglec, koji je u Goricu došao iz Hapoela iz Haife.
– U startu sam čak razmišljao da bih u Izraelu mogao i završiti karijeru, a na kraju je to ispalo dosta loše iskustvo. Rezultati nisu bili u skladu s očekivanjima, iz kluba su radili pritisak na nas strance, bio sam i odvojen od obitelji, taman smo supruga i ja dobili treće dijete… I odlučio sam raskinuti ugovor, u čemu sam uspio 31. siječnja prošle godine. Par dana poslije u jednom trgovačkom centru slučajno sam sreo trenera Sopića i direktora Brkljaču, tu je krenuo prvi kontakt, a pet dana poslije već sam potpisao ugovor. I danas sam siguran da je to bila jako dobra odluka – kaže Dino.
Mrzljakove Gajnice i Štiglecovo Špansko u nekim su mladim danima imali čak i određeno rivalstvo, animozitete, ali danas su dečki iz ta kvarta suigrači, ali i jako dobri prijatelji. Njih dvojicu, u društvu Radoševića, Maloče i Matavža, može se gotovo svakodnevno sresti u jednom goričkom kafiću.
– Koji su kriteriji za ulazak u to društvo? Moraš imati 30 plus godina, ali i težak nogometni put iza sebe… – smije se obojica, kao što se i svi skupa najčešće smiju.
I njih petorica, takvi kakvi jesu, s pobjedničkim gardom i ogromnim iskustvom, vode ovu momčad Gorice u sinergiji s mlađim igračima, kojima nisu samo suigrači, nego i savjetnici, mentori.
– Dobro je što nas petorica nismo opterećeni i nemamo svoje ambicije na prvome mjestu. Čak nam je i žao da ovi mlađi dečki ne iskoriste šansu koju imaju. Sve što mi njima govorimo za njihovo je dobro, a onda će to donijeti dobro klubu, ali i nama samima. Svaka ta galama, koje je znalo biti, svaki taj strogi glas, bratski, roditeljski i prijateljski, za njihovo je dobro. Ipak smo mi nešto vidjeli i prošli, želimo pomoći, a to nam se svima skupa vraća na terenu kroz rezultate – ističe kapetan Filip.
– Moramo stalno imati na umu da klub poput Gorice živi od tih mladih igrača, a ne od mene ili Mrzljaka. Oni moraju shvatiti da imaju šansu da se dokažu, idu dalje, a klub da ima benefite od toga. I tu je početak i kraj svake priče, zato se to radi, a ne zato što ti nekoga voliš ili ne voliš. Svima nam je cilj napraviti rezultat, ove godine možda i povijesni, sve što radimo, radimo s tom idejom – dodao je Štiglec.
U takvoj kombinaciji, u suživotu starih i mladih, bez pojačanja, bez ozlijeđenih Ndockyta i Majstorovića, Gorica će u srijedu od 17 sati krenuti u svoje nogometno proljeće. Ono prošlo bilo je za pamćenje, i o tome su dečki pričali u razgovoru za klupski kanal, a ovo koje slijedi trebalo bi donijeti novu dozu zadovoljstva.
– Nemam uopće dvojbi da Gorica može i bolje, da vrijedimo i više od ovog četvrtog mjesta. Tako se namjeravamo i ponašati na proljeće – odlučan je kapetan Mrzljak.
Dan koji se pamti… Senzacionalni Kurilovec ispisao povijest!
Nevjerojatni, fenomenalni nogometaši Kurilovca priredili su apsolutnu senzaciju pobijedivši Istru 2-1 na svom Udarniku. Golovima Matea Pršira i Dominika Furmeka dečki kurilovečki izborili su plasman među osam najboljih u Kupu!!!
Leon Išek. Marko Kušec. Fran Vujnović. Dario Banić. Mijo Šarić. Mak Goziembah. Mateo Pršir. Antonio Novak. Luka Sedlaček. Dominik Furmek. Fabijan Starčević. Borna Cindrić. David Pršir. Florijan Raković. Ivan Bolješić. Filip Kraljević. Dean Vujinović. Luka Roginić. Filip Turkalj. Ivan Tomašić. I, na kraju, a ispred svih, Senad Harambašić.
Imena su to koja su ove srijede, 5. studenog 2025. godine, upisana zlatnim slovima u povijesne knjige NK Kurilovca. Maloga kluba sa svojom veličinom, kluba koji je, ostat će zapisano, baš ovoga dana, baš u ovom sastavu, ostvario najveći uspjeh u klupskoj povijesti. Kurilovec je u četvrtfinalu SuperSport Kupa Hrvatske, Kurilovec je senzacija, Kurilovec je ponos! A ova srijeda je dan koji će kurilovečki nogometni kibici pamtiti još dugo, dugo…
Dakle, na Udarniku je pala Istra 1961!
Samo tri dana nakon nedjeljnog poraza u Obrežu u prvenstvu kurilovečka se stvarnost potpuno promijenila, otišla na tri razine više, a tu su se hrabri momci u crveno-crnim dresovima snašli baš onako kako je pisalo u idealnom scenariju trenera Senada. Trebalo je igrati opušteno, rasterećeno, i pokušati iznenaditi Istru s brzim golom ili, ako je ikako moguće, sa dva gola.
Ispalo je da je apsolutno moguće. Sjajno su krenuli ekstremno motivirani Kurilovčani, imali šansu preko Furmeka, pa u 13. minuti poveli. Mateo Pršir, prvi susjed prezimenjaka Jurice, fenomenalno je pogodio od prečke i bacio u delirij domaće kibice, među kojima su dominirali briljantni Red Boysi. Klinci iz omladinske škole udarali su bubnjeve, navijali, a znali su i proslaviti ovu golčinu za pamćenje.
– Ma on je doktorčina žešća! – govorio je o “pravom Prširu” poslije utakmice suigrač Dominik Furmek, koji je na štih došao nakon još 13-14 minuta.
05.11.2025., Velika Gorica – SuperSport Hrvatski nogometni kup, osmina finala, NK Kurilovec – NK Istra 1961. Photo: Matija Habljak/PIXSELL
Potpuna nevjerica u gostujućim redovima zavladala je u toj 27. minuti, nakon što je Sedlaček proigrao Furmeka, a on pogodio za ogromnih 2-0. Ponovno su tribine bile u deliriju, oduševljeni domaći navijači uživali su u trenutku, a u šoku je bila i cjelokupna nogometna javnost, koja je čudesnih kurilovečkih pola sata pratila u izravnom televizijskom prijenosu.
Pogledavali su se međusobno igrači u žutom, a društvo u crveno-crnom letjelo je terenom. Davali su igrači Kurilovca i posljednji atom snage, sve do kraja poluvremena Istra doslovno nije bila u stanju stvoriti ozbiljnu šansu. Kad je sudac Zdenko Lovrić označio kraj prvog poluvremena, a na semaforu je i dalje stajalo tih 2-0, vjera u senzaciju počela je bujati. Na tribinama, ali i u svlačionici, što je i puno važnije.
05.11.2025., Velika Gorica – SuperSport Hrvatski nogometni kup, osmina finala, NK Kurilovec – NK Istra 1961. Photo: Matija Habljak/PIXSELL
Nastavak utakmice izgledao je nešto drukčije, jer oduševljenje je zamijenila strepnja, a snaga igrača Senada Harambašića počela je kopnjeti. Međutim, srce je ostalo jednako veliko, ogromno, pa su išli Kurilovčani i iznad svojih mogućnosti. Istra je počela prijetiti, promašivati, a u 75. minuti Salim Fago Lawal pogodio je za 2-1. E, tu je krenula lagana panika, budući da se obruč sve više stezao. Nasreću, borbenost je i dalje bila u crvenom, Išek je spasio što je trebalo spasiti, obranio jedan čisti zicer, a jedna lopta od prečke se odbila u gol-aut.
Drama je dosegnula vrhunac kad je četvrti sudac pokazao da će se igrati još pet minuta nadoknade, ali ponovno je pobijedilo srce. Kurilovečko ogromno srce, koje je odvelo ovu priču do sretnog završetka. Nakon što je sudac Lovrić i posljednji put puhnuo u svoju zviždaljku, krenula je velika, ogromna fešta. I potpuno zaslužena fešta, jer Kurilovčani su pobijedili vrlo ozbiljnog prvoligaša, a time i upisali najveću i najvažniju pobjedu u 77 godina klupske povijesti. Još od “erodroma” pa na ovamo…
05.11.2025., Velika Gorica – SuperSport Hrvatski nogometni kup, osmina finala, NK Kurilovec – NK Istra 1961. Photo: Matija Habljak/PIXSELL
– Čestitao bih svim akterima ove utakmice, a naravno da smo mi i sretni i zadovoljni. Ovakve utakmice uvijek su problem za prvoligaše, budući da je uvijek moguć nekakav krivi korak. To se gostima dogodilo danas, dogodila se ta situacija da nižerangirani klub iznenadi – ostao je skroman trener Harambašić nakon najveće pobjede na svom dugogodišnjem nogometnom putu.
– Nama je cilj bio sam dati svoj maksimum, da uživamo u nadogradnji svega što smo radili u posljednjih sezonu i pol, da se nagradimo jednom utakmicom protiv prvoligaša. Presretni smo, zadovoljni smo, a u subotu idemo igrati s HAŠK-om – sa smiješkom je dodao Senad Veliki.
Mnogobrojno društvo iz turopoljskog nogometnog svijeta širilo je osmijehe na licima, padali su i zagrljaji na sve strane, a najviše su u svemu uživali igrači.
– U šoku sam, ne mogu vjerovati što smo napravili, mislim da ćemo tek sutra biti svjesni što se tu dogodilo. Išli smo na sve ili ništa i pokazali smo da ova momčad ima karakter. Iako, nismo mi momčad, mi smo jedna velika obitelj! Igramo jedan za drugoga, čuvamo jedan drugome leđa i mislim da smo zasluženo pobijedili – rekao je Dominik Furmek, strijelac drugoga gola, a nadovezao se sjajni golman Leon Išek.
– Najvažnije je što smo vjerovali jedan u drugog. Od prve minute imao sam dobar osjećaj, vidio sam već po dolasku na stadion da smo svi opušteni, da smo svjesni da nemamo što izgubiti, a da možemo dobiti jako puno. I da, slažem se da se ovdje formirala jedna obitelj, jer mi ginemo jedan za drugoga. Kad je tako, momčad izbaci pojedinca. Danas su to bili Mateo i Furmek, sljedeći put će biti netko drugi. A mi idemo dalje, što drugo reći… Rekli smo i na sastanku prije utakmice da imamo još samo četiri utakmice do Europe – uživao je Išek u trenutku.
Uživao je i njegov suigrač u danu kad je Jurica Pršir postao “Mateo Pršir za siromašne”.
– Nagradilo me, što reći… Čestitam dečkima i stožeru, ovo je jedan veliki uspjeh za nas. Nije bilo treme, nije ovo takva utakmica, željeli smo samo uživati. Koga priželjkujemo dalje? A nemam pojma ni koga možemo dobiti, nismo išlo toliko daleko, ha, ha… Tko god da dođe, opet ćemo dati sve što imamo, opet ćemo ginuti jedan za drugoga – kazao je Mateo.
A kad su sve te formalnosti poput pobjede za povijesti i izjava nakon nje bile odrađene, preostalo je – feštati! A tu su Kurilovčani oduvijek bili jaki…
Ivan Prelec stiže kući: Drugi pokušaj u Danskoj završio neočekivano brzo
Velikogorički trener Ivan Prelec više nije trener danskog Vejlea. Ostaje zapamćen kao treći najdugovječniji trener u povijesti toga kluba, najdugovječniji stranac na klupi Vejlea, ali presudili su mu loši rezultati
Kad je ovog proljeća stigla ponuda iz Vejlea, kluba kojeg je vodio dvije i pol godine, u kojem je odradio najbolji mogući posao u tom trenutku, Ivan Prelec dugo je razmišljao. Dvojio je, kombinirao, kalkulirao pa odlučio: idem pokušati! Znao je da će to biti rizik s obzirom na sve okolnosti, ali veselio se novoj prilici, svemu što će ga dočekati na poznatome mjestu…
Početkom studenog, međutim, druga epizoda u Vejleu neslavno je završila. U ponedjeljak je sve dogovoreno, a u utorak je i objavljeno da Prelec više nije trener posljednjega kluba danske Superlige. Dan ranije još je jedna utakmica otišla u potpuno krivom smjeru i završila onako kako ih je završila većina ove sezone: Vejle je u gostima kod Sonderjyskea vodio 1-0, da bi strijelac toga gola u 37. minuti dobio crveni karton, u završnici poluvremena domaćin je izjednačio, a novi poraz Prelecova momčad doživjela je u 93. minuti.
U tih je zadnjih 90 i nešto minuta zapravo stalo sve što se događalo posljednja tri-četiri mjeseca. Prelec iz Vejlea tako odlazi sa samo jednom pobjedom u 14 odigranih kola, uz čak devet poraza, iako je sve skupa moglo biti i nešto drukčije. Preuzet će i sam svoj dio krivnje, svjestan da je sve ovo dobra škola za njega kao i dalje jako mladog trenera, ali naravno da ovakve priče nikad nisu crno-bijele.
Prelec je povratak u Dansku dogovorio nakon promjene vlasničke strukture u klubu, u trenutku kad je bilo vrlo izvjesno da će Vejle ispasti iz najvišeg ranga. Na kraju je domaći trener, klupska igračka legenda, izveo mali pothvat i uspio osigurati ostanak, pa je Prelecov ranije dogovoreni dolazak u startu naljutio navijače, ali i danske medije. Od prvog dana novog mandata pritisak je tako bio iznimno jak, kritike su pljuštale sa svih strana i kad je za to bilo potrebe i kad nije, a budući da rezultata nije bilo, Prelec i uprava kluba došli su do zida.
Nije pomoglo ni to što je ovog ljeta građena potpuno nova momčad, s 15-ak novih igrača, što Prelec sa svojim suradnicima iz raznoraznih razloga nije uspio posložiti. Otkaz ga zato nije iznenadio, ali poznavajući njega, sve što je doživio samo će ga osnažiti. I, vjerujemo, učiniti još boljim trenerom.
Ovih dana vratit će se kući, supruzi i kćerkicama, koje će se posebno razveseliti što je ova danska epizoda završila i što će tata opet biti doma. Barem neko vrijeme, jer trenerski posao bio je i ostao vrlo nepredvidljiv. Nove prilike će se otvarati, prije ili kasnije, ali za početak će se trebati dobro odmoriti.
HOK Gorica je u 4. kolu Prve B lige – Regija Sjever pobijedila ekipu HAOK Dubrava maksimalnim rezultatom 3:0 u setovima. Gorica je na 2. mjestu s 8 bodova odnosno s četiri vezane pobjede. Na prvom mjestu je OK Petrinja s 10 bodova iz pet utakmica. To su jedine dvije ekipe bez poraza u prvih pet kola.
Velika Gorica, 02.11.2025. Prva B liga-04.kolo: HOK Gorica – HAOK Dubrava (Zagreb) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 02.11.2025. Prva B liga-04.kolo: HOK Gorica – HAOK Dubrava (Zagreb) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gorica je u prvom setu dominirala, bila je to ‘jednosmjerna ulica’, Dubrava je bila nemoćna i domaće su dobile set s 25:12 za 16 minuta. U drugom odnosno trećem setu igra je bila zanimljivija odnosno nešto ravnopravnija, ali u završnici su domaće bile agresivnije i glatko su riješile utakmicu za svoju četvrtu uzastopnu pobjedu u jesenskoj polusezoni.
Velika Gorica, 02.11.2025. Prva B liga-04.kolo: HOK Gorica – HAOK Dubrava (Zagreb) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 02.11.2025. Prva B liga-04.kolo: HOK Gorica – HAOK Dubrava (Zagreb) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Ukupno trajanje susreta 67 minuta, ukupno poeni 75:51.
Galerija fotografija
Prva B liga – Regija Sjever – seniorke 2025./2026., 04. kolo
Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Gledatelja: 70. Subota, 02.11.2025., 17 sati. Suci: Josipa Jugo i Marko Antolić. Zapisničarka: Ana Milinović.
Rezultati 05. kola: OK Petrinja – ŽOK Ivanec 3:0, ŽOK Vrbovec – OK Nebo II 1:3, HAOK Mladost III – HAOK Zagreb 1:3, OK Dinamo II – HAOK Dubrava 1:3, OK Velika Gorica – OK Medveščak II (četvrtak, 06.11.2025.), OK Kelteks II – HOK Gorica (ponedjeljak, 10.11.2025.).
Poredak: 1. OK Petrinja (5 5 0 15:0 10), 2. HOK Gorica (4 4 0 12:2 8), 3. OK Nebo II (5 4 1 14:9 8), 4. OK Dinamo II (5 3 2 10:12 6), 5. ŽOK Ivanec (5 2 3 9:9 4), 6. OK Velika Gorica (4 2 2 8:8 4), 7. HAOK Zagreb (5 2 3 8:10 4), 8. OK Kelteks II (4 2 2 7:9 4), 9. HAOK Mladost III (5 2 3 10:13 4), 10. OK Medveščak II (4 1 3 8:10 2), 11. HAOK Dubrava (5 1 4 7:14 2), 12. ŽOK Vrbovec (5 0 5 3:15 0).
Dobar dan za senzaciju: Kurilovec spreman čeka još jednu utakmicu za povijest
Nogometaši Kurilovca u 14 sati kreću u svoj novi pokušaj da kreiraju spektakl. U osmini finala Kupa na Udarnik stiže Istra 1961, šest godina nakon što je već bila ovdje, a ta je utakmica i dobar vodič za ovu koja slijedi…
Ova se srijeda u velikogoričkom kraju probudila obgrljena gustom maglom, ali u nogometnom Kurilovcu od prve su sekunde novoga dana sanjali da će – svanuti sunce! Rabuzinovo sunce, naravno, jer ovo je poseban dan za NK Kurilovec, za velikogorički nogomet, uz nadu da bi ovo mogao biti koban dan za istarski nogomet… Sve pripreme za dolazak Istre 1961 u sklopu osmine finala Kupa odrađene su već dan-dva ranije, a sad je preostalo samo “poginuti” na terenu.
Nije ovo, doduše, i jedinstven događaj za Kurilovčane, budući da u srijedu u 14 sati kreće njihov peti pokušaj da naprave nogometne čudo, izbace klub iz HNL-a i plasiraju se među osam najboljih u Kupu Hrvatske, ali svako takvo iskustvo ostaje za pamćenje. Bit će ovo peti put da na Udarniku gostuje prvoligaški klub, a drugi put u posljednjih šest godina bit će to nogometaši iz Pule…
Tog 25. rujna 2019. godine Istru je u svoj kvart doveo tadašnji trener Puležana Ivan Prelec, zajedno sa svojim pomoćnikom Cicom Grlićem, što je cijeloj priči dalo još jači gorički pečat. Dobrodošlica je bila topla za obojicu, ali samo dok utakmica nije počela. Naime, već u trećoj minuti Kurilovec, predvođen trenerom Pericom Vidakom, poveo je golom Juraja Spudića, danas igrača njemačkog niželigaša Bad Lippspringea, i to na asistenciju Mateja Kelave.
Istra se vratila u egal preko stanovitog Munivrane u 28. minuti, da bi ponovno prošle samo tri minute do novoga gola Kurilovca. Opet je Kelava bio asistent, a pogodio je Petar Lucijan Čurek, danas uzdanica Turopoljca iz Kuča. Budući da se s tih 2-1 otišlo i na predah, Prelec je od početka nastavka aktivirao Lončara i Čužea, a upravo je ovaj potonji u 64. minuti pogodio za 2-2.
Do isteka devedesete Kurilovec se uspio obraniti i sve skupa otišlo je u produžetak, u kojem je Rufati u 95. minuti doveo goste u vodstvo. Nažalost, još jedna aktualna vedeta Turopoljca Mislav Čunčić nije uspio realizirati jedanaesterac pet minuta poslije, lopta je odsjela na stativi, a golman Majkić dvaput je morao spašavati svoju momčad pred naletima Luke Sedlačeka. I Kurilovec je ostao bez senzacije…
– Sjećam se te utakmice, kako ne, iako mi je dosta detalja i izblijedilo. Znam da smo par dana nakon toga igrali s Hajdukom, pa smo tu utakmicu u Kurilovcu igrali s drugom ekipom. Znam i da su Kurilovčani imali dosta šansi, da je to bila otvorena utakmica, ali od svega toga još bolje pamtim da smo tu sljedeću utakmicu s Hajdukom odigrali jako dobro – javio se Prelec iz Danske, iz koje ovih dana i odlazi, vraća se kući, baš u Kurilovec.
Imali su Kurilovčani slična iskustva i s Osijekom i Slaven Belupom, kao i s gradskim rivalom Goricom, ali taj jedan senzacionalni korak nisu uspjeli napraviti. Mogu li da napraviti danas? E, to ćemo tek doznati, ali nema dvojbe da će mali Kurilovec biti velik zalogaj za favorite iz najvišeg ranga. I da će se Istrijani morati dobro pomučiti da prođu kroz kurilovečki Wembley… Pogotovo u slučaju da na tribinama bude očekivan broj ljudi, koji će možda i ranije izaći s posla kako bi ispratili jednu posebnu utakmicu.
Zadnja dva kola II. Hrvatske šahovske lige za juniore odigrana su u Velikoj Gorici, u Hotelu Phoenix, 25. listopada 2025. godine. Ove godine na ovom natjecanju nastupilo je čak 20 ekipa iz Regije Centar. Pet vodećih ekipa natjecale su se u dva zadnja kola za prvo mjesto koje je značilo plasman u Prvu juniorsku ligu.
Pred odlučujuće mečeve na prvoj poziciji nalazili su se juniori Poleta, koji su u prethodna dva kola nastupili u najjačem sastavu i pobijedili juniore Koprivnice i Varaždina. Prije toga u prvom dijelu natjecanja juniori Poleta igrali su oslabljeni i ostvarili su tri minimalne pobjede i jedan poraz. Zbog toga su imali loš prvi dodatni kriterij pa je za plasman u I. Hrvatsku šahovsku ligu-Juniori bilo nužno izboriti pobjede u posljednja dva kola.
U odlučujuća zadnja dva kola za ekipu Poleta nije mogao nastupiti najbolji junior po rejtingu Dominik Delibašić. To ipak nije bio veliki hendikep za ekipu Poleta, jer je kao četvrti igrač nastupio iskusni junior Nikola Kos. U 7. kolu protivnik je bila ekipa ŠK Sesvete-Agroproteinka koju je Polet pobijedio s 3:1 te je Poletu u posljednjem kolu bio dovoljan neriješen rezultat za prvo mjesto.
Protivnik u posljednjem kolu bila je ekipa iz Križevaca. U vrlo neizvjesnom meču Polet je pobijedio minimalnim rezultatom 2,5:1,5. Kod rezultata 1,5:1,5 odlučujuću partiju igrala je Marta Trgovac, juniorska prvakinja Hrvatske do 19 godina. Marta se u središnjici partije našla u jako pasivnoj poziciji, ali je žrtvovanjem pješaka otvorila put za napad na protivničkog kralja i ostvarila vrijednu pobjedu.
Za Polet su nastupili: Fran Rautner (5 bodova iz 6 partija), Nikola Kos (4,5/5), Marta Trgovac (3,5/4), Dominik Delibašić (3/4), Viktor Lukšić (3/4), Roko Gašparović (1,5/6), Rafaella Nevistić (1/1) i Elizabeta Ćiško Čulina (0/1).