VIDEO ‘Ne brojimo koliko je puta Bjelica pobijedio Goricu, ovo je nova priča’
Nogometaši Gorice u subotu u 15 sati na svom stadionu dočekuju Osijek u posljednjoj domaćoj utakmici ove godine. S druge strane bit će moćan protivnik i trener koji je Goricu dosad isključivo pobjeđivao, no svaki niz postoji sve dok ne stane…
Što se ove prvoligaške sezone tiče, lude, neobične, gotovo i bizarne, sve više vrijedi ona poznata s placa – još malo pa nestalo! Dobro, nije baš da je u bilo kojem smislu došlo vrijeme opuštanja, jer pred Goricom su još dvije velike, zvučne i važne utakmice, ali lijepo je shvatiti da smo se ipak približili kraju, svemu unatoč. Pripremama od dva tjedna unatoč, prekidu od 34 dana usred polusezone unatoč, utakmicama po olujnim vjetrovima i jednodnevnim snijegovima unatoč…
I nakon svega, u posljednjoj domaćoj utakmici u ovoj zaraženoj godini, u grad stiže veliki protivnik. Osijek je to u neku ruku uvijek i bio, ali sad je to pogotovo. Ligaški lider, momčad na čijoj je klupi Nenad Bjelica, klub koji kupuju igrače za stotine tisuće eura… Dakle, po svemu nas čeka velika utakmica.
– Ne znam baš bi li se složio s tim… Svaka utakmica u ovoj ligi za nas je velika, a u ovoj situaciji čak bih rekao da su za nas veće utakmice one protiv momčadi iz donjeg dijela tablice, u kojima ipak imaš određeni imperativ – kaže trener Gorice Valdas Dambrauskas, čovjek kojem nije prvi put da na stvari gleda malo drukčije, da promišlja o svemu na nekoj drugoj razini.
Ali OK, ako utakmica i nije velika u njegovoj glavi, ako je doista važnije dobivati one koji su dolje na tablici, to i dalje ne znači da Gorica neće napraviti apsolutno sve da napravi nešto veliko. I da, recimo, prekine Osijekov niz utakmica bez poraza, koji traje od trenutka kad je Bjelica zasjeo na klupu. Trener koji je s Goricom igrao osam puta s Dinamom i Osijekom, trener koji u tih osam utakmica ima osam pobjeda…
– Rekao sam to već više puta, pa ću se možda i ponavljati, ali zaista ne vjerujem da prethodne utakmice utječu na one buduće. S nekim protivnicima imali smo više uspjeha, s nekima manje, ali ovo je nova utakmica, a svaka nova utakmica je nova priča. Zaista ne brojim koliko je puta Bjelica pobijedio Goricu, ali znam da je to sjajan trener i sjajan klub, za svaki respekt. Međutim, kao i protiv svakog drugog protivnika, istrčat ćemo na teren sa samo jednom idejom; kako igrati dobro, kako izvršavati zadatke i plan igre. Ako u tome uspijemo, uz atmosferu koju imamo, budemo li odlučni i spremni za ovakvu utakmicu, rezultat će se pobrinuti sam za sebe – vjeruje trener.
U posljednja dva ligaška ogleda, također na domaćem terenu, Gorica je protiv Lokomotive i Slaven Belupa uzela samo jedan bod, iako ih je zaslužila barem četiri. Ili svih šest. Međutim, pobjeda protiv Lokomotive u Kupu u ponedjeljak vratila je Goričane u pobjednički ritam.
– Žao mi je što polusezona završava, jer smo u vrlo dobroj formi, dobro igramo i izgledamo na terenu. Čekaju nas još dva kola u kojima trebamo dati maksimum i vidjeti gdje ćemo biti, ali pokazali smo da smo kvalitetna ekipa. Napravili smo odličan posao, a nadam se da ćemo i nakon pauze pokazati svoje lice i nastaviti gdje smo stali – rekao je Kristijan Lovrić, prvi strijelac Gorice i igrač kojeg svaki protivnik želi zaustaviti.
Dosad u tome često i nisu uspjevali, jer Lovrić je zabio pet od ukupno 11 golova, koliko je Gorica postigla u devet prvoligaških ogleda s Osijekom. Bilo bi sjajno da se niz nastavi, to je važan preduvjet za uspjeh…
– Osijek je s Bjelicom postao bitno drukčija momčad nego ranije, sad definitivno imaju i ozbiljnost, i kvalitetu, i glavu i rep. No mi smo već više puta dokazali da smo spremni za velike stvari, a drago mi je što su u prošloj utakmici zabili i Matar i Mitrović. Naravno da je uvijek bolje kad opasnost po protivnika dolazi s više strana, volio bih da tako bude i u subotu – zaključio je Lovrić.
Nakon Osijeka, osam dana poslije, slijedi još i gostovanje na Poljudu, čime će se zaključiti i ova polusezona. No ajmo korak po korak, prvo vidjeti što se i koliko može protiv Osijeka. Četiri puta dosad Osječani su gostovali u Velikoj Gorici, jedina pobjeda stigla je u jesen 2018., a nakon toga je Gorica uzela sedam od devet bodova u sljedeće tri utakmice.
Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’
Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…
Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.
U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.
“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.
Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.
Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’
Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!
Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.
– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…
Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.
U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.
– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.
I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.
– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.
Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.
– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.
Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.
– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.
Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.
– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…
Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.
– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.
Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.
Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.
– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.
Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!
Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja
Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…
A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.
Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.
Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.
Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.
Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…
Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.
Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-24.kolo: Metrica – Puća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-24.kolo: Metrica – Puća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Momčad domaćih je napadačkom igrom pokušala doći do prednosti, ali obrana Pušće izdržala je do 28. minute kada je Šebek pogodio mrežu za vodstvo 1:0. Do odlaska na odmor još dvije lopte su završile u mreži gostiju za uvjerljivo 3:0 vodstvo domaćih.
Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-24.kolo: Metrica – Puća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-24.kolo: Metrica – Puća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Nakon odmora raspoloženi Šebek je iskosa s desne strane poentirao i treći put za 4:0, a nedugo zatim Gaši je iz blizine svojim drugim pogotkom zaokružio petardu – 5:0! Nakon toga igra je izgubila na dinamici, jer domaći su bili zadovoljni rezultatom, a gosti nisu uspjeli ozbiljnije ugroziti vrata Andrije Budimira.
Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-24.kolo: Metrica – Puća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-24.kolo: Metrica – Puća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-24.kolo: Metrica – Puća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Meštrica (24 8 0 16 42:75 24) je s 24 boda na 14. mjestu prvenstvene ljestvice, a Pušća (24 14 2 8 61:42 44) je s 44 boda na 3. mjestu.
Turopoljske lige trčanja nastavljaju svojim ritmom, a iza trkača je i četvrto kolo cestovne lige u organizaciji Atletskog kluba Turopolje.
Na kratkoj stazi najbrži su bili Slavko Parlov u muškoj konkurenciji i Pia Teskera u ženskoj. Na dvostruko dužoj dionici, odnosno 8 kilometara, pobjedu su odnijeli Martin Marčec i Jasna Mikulić.
Liga se nastavlja bez stanke, a peto kolo na rasporedu je 5. svibnja, kada će trkači ponovno tražiti bodove i osobne rekorde u nastavku turopoljske trkačke sezone.