VIDEO Črnko: S obzirom na sve, pitanje je zaslužuje li ovaj grad prvoligaša…
Predsjednik HNK Gorice Nenad Črnko već gotovo 15 godina vodi našeg prvoligaša, a nakon jedne od najintenzivnije od svih tih godina pred kamerama je analizirao učinjeno te progovorio o poslovanju i budućnosti kluba
Nepuna dva tjedna duboko u (n)ovoj godini, nepunih mjesec dana nakon što je odigrana posljednja utakmica u nezaboravnoj dvije tisuće dvadeset i trećoj, stiglo je vrijeme za analizu učinjenog u svijetu HNK Gorice. Najbolji sugovornik za takvo nešto, naravno, predsjednik je kluba Nenad Črnko, čovjek koji je na čelu ovog nogometnog projekta od samih početaka, već gotovo 15 godina. Pri čemu će ova iza nas definitivno spadati u jedne od najintenzivnijih, možda i najtežih, ali i najuspješnijih.
Razgovor je krenuo od jeseni iza nas, polusezone koju je Gorica okončala na diobi četvrtog, “europskog” mjesta.
– Kad ste sto posto unutra, kad znate karakter ove momčadi, sve skupa i nije toliko neočekivano. Prije godinu dana, s obzirom na igrački kadar i način funkcioniranja kluba, bili smo nezasluženo nisko. Dogodio se splet nesretnih okolnosti koji nas je stavio u poziciju praktičke “nemoguće misije”. Međutim, kad nemoguće pretvorite u moguće, kad imate atmosferu, momčad koja je vjerovala u sebe u svakom trenutku, kad s istim tim igračima uđete u novu sezonu, onda je ovakav rasplet realan. Činjenica je da su nam otišli važni igrači poput Suka, Steenvoordena, Fućaka, Bralića, Tomečaka… Međutim, istovremeno smo znali da Krizmanić može imati važnu ulogu, da će nam Maloča donijeti stabilnost, da će Soldo nadoknaditi agresivnost koja je otišla sa Sukom. I na taj način smo uspjeli napraviti neke iskorake – analizirao je Črnko pa dodao:
– Realno gledajući, sve što je one prethodne jeseni išlo u krivo, sva nesreća koja nam se događala, ove jeseni nam se to vraćalo. Tu prije svega mislim na utakmice s Dinamom i Hajdukom… Sve što je prošle godine išlo kontra, ovoga puta otišlo je na našu stranu, a mi smo to dobro kapitalizirali. Iako, moram priznati da mi je bilo drago kad je jesen završila, jer jako je teško držati tako visoku razinu toliko dugo.
Sljedeći korak u razgovoru opet je išao unatrag, prema proljeću za pamćenje.
– Ne bih rekao da mi je to proljeće bilo najintenzivnije u predsjedničkoj karijeri, puno je teža bila jesen koja je tome prethodila. Kad pričamo o proljeću, vraća mi se cijeli niz slika. Primjerice, onaj poraz 0-3 od Šibenika doma, nakon kojeg su nas svi otpisali, pa onda i ona utakmica s Lokomotivom. Nismo mogli zabiti gol nekoliko utakmica prije toga i već na poluvremenu sam primao sugestije da mijenjamo Sopića. To sam odmah odbacio kao opciju, ostavio bih ga i da smo izgubili, pa se na kraju dogodi da u finišu Fućak otrese Pivarića, zabije i pokrene lavinu. Pamtim i onih famoznih 5-4 protiv Istre, trenutak kad smo se sportski direktor Brkljača i ja nakon povratka s 1-3 na 3-3 pogledali i u glas rekli: ‘Ako ovo dobijemo, ostajemo u ligi!’ Tako se na kraju priča i razvila, iako ću ja i sad reći da nam je Šibenik itekako pomogao svojim lošim odlukama, potezima, nekim porazima koje si nisu smjeli dopustiti. Ključ su po meni bile dvije njihove pobjede protiv Dinama, nakon kojih su se oni ispuhali, a mi to iskoristili – vrti film predsjednik Gorice.
Ulazak u novu sezonu donio je neočekivano brz rastanak sa Željkom Sopićem, potpisnikom velikog proljetnog uspjeha, koji Črnka nije previše pogodio.
– Definitivno mislim da je to puno više šokiralo navijače i ljude iz okruženja nego mene kao predsjednika. Mi smo specifičan klub, imamo obiteljsku atmosferu, prijatelji smo, ali i unutar toga su svi oni koji su u profesionalnom segmentu na neki način brojke. I ni za koga se ne treba pretjerano vezati. Mnogi se nasmiju na moju rečenicu da je Gorica malo seoski klub koji igra prvu ligu, pri čemu ne mislim ništa loše, nego želim reći da način na koji mi funkcioniramo u okvirima HNL-a spada u čarobnjaštvo. Niži smo prosjek HNL-a, ali dobrim radom i pametnom sportskom politikom probijamo vlastite limite – rekao je Črnko pa zahvalio ljudima iz izvršnog odbora i skupštine, svim ljudima iz kluba poimence, želeći reći sljedeće:
– Klub je iznad svakog od nas! Zvao se on Nenad Črnko ili Željko Sopić. A opet, svaki pojedinac unutar kolektiva donosi veliku energiju koja doprinosi tim našim iskoracima. Željko Sopić je baš u tom dijelu, sa svojom energijom, donio ono što je bilo potrebno, odnosno presudno u tom trenutku.
Priznao je Črnko i da angažman Sopića nije bio njegova ideja. Dapače…
– Bio sam u Dohi na SP-u kad me Mario Brkljača nazvao i rekao da je odabrao Sopića. Iskreno, u prvi trenutak nisam znao ni igra li on još nogomet, gdje je, što je, koga je trenirao… Pitao sam ga je li on baš siguran u taj izbor, a Mario mi je rekao da je uvjeren da samo takav trener može izvući onu situaciju. U jednom trenutku nazvao me i Sopić, pitao s kim će on potpisati ugovor ako mene nema, a ja sam mu rekao da ništa ne brine, da ću ga potpisati ja kad se vratim. Na to mi je Sopa, sa onim svojim “rudeškim” stilom, rekao da se raspitao kod nekih svojih kamatara i da su mu rekli da može vjerovati Črnku ako mu nešto takvo kaže – sa smiješkom priča predsjednik našeg prvoligaša.
Prepričao je ovom prilikom i kako je tekao rastanak sa Sopićem, praktički iz minute u minutu, pa se onda prebacio na njegova nasljednika Dinka Jeličića.
– Rijetkost je da neki trener tako brzo ispuni praktički sve ciljeve koji su pred njega postavljeni. Glupo bi sad bilo reći da smo znali da će biti tako, ali činjenica je da smo tražili trenera poput njega. I da, bio je naš jedini izbor, ni s kim drugim nismo ni razgovarali, ali sve se otegnulo zbog nekih objektivnih okolnosti, odnosno njegova ugovora u Saudijskoj Arabiji. U cijeloj priči zapravo mi je bilo puno teže sakriti njegovo ime od javnosti nego dogovoriti njegov angažman – kazao je Črnko, dodavši kako je pred Jeličićem i dalje jako težak zadatak.
– On sad mora pokušati izbalansirati homogenost u momčadi ostati u borbi za Europu, jer to je cilj kluba, ali i pronaći prostor da izguramo ponekog mladog igrača, budući da je svima jasno da klub poput našeg živi od transfera. U svemu tome treba znati pronaći balans, a nama će definitivno biti cilj od jednog Luke Kapulice kroz ovo proljeće napraviti nositelja momčadi za jesen. Nije to lako, lakši bi put bio gurnuti nekoga od još mlađih, dati im da puknu dva penala, staviti im kapetansku traku i pokušati nekoga “prevariti” prodajom. Međutim, to nije naš put.
Gorica je donji prosjek HNL-a, ali dobrim radom i pametnom politikom probijamo limite, kaže Črnko… Foto: Željko Hladika/PIXSELL
Sljedeća faza razgovora odmaknula nas je od travnjaka, došlo je do prebacivanja u urede, odnosno na načine funkcioniranja kluba.
– Kad ljudi gledaju sa strane, u velikoj mjeri misle da nas financira Grad. Ovom prilikom ću se zahvaliti čelnim ljudima grada, na čelu s gradonačelnikom, ali reći ću vam i sljedeće… Svedemo li cifre na mjesečnu razinu, mi od grada dobijemo 30-ak tisuća eura, jednako toliko dođe od sponzora, a još 30-ak od TV prava. To je, dakle, ukupno 90.000 eura svakog mjeseca, a nama za osnovno funkcioniranje treba 400.000! I sad vas ja samo mogu pitati: kako?! A znate kako? Tako što smo sve transfere dogovarali u anuitetima, ni u jednoj od tih situacija nismo pristali na ispatu odmah, baš zato da bismo osigurali dotok novca i osigurali stabilnost funkcioniranja kluba. Da nismo išli tim putem, uvjeren sam da bismo još prije dvije godine bankrotirali! Tome svemu dodat ću i da imamo kredit koji nije mali, kojeg treba vraćati, ali već imam plan i način na koji ćemo to odraditi. Ukratko, već sad moramo gledati prema 1. srpnju, planirati što i kako dalje, pametno gospodariti – ističe Črnko, koji bi najsretniji bio da se pojavi partner koji bi investirao, ali ne pod svaku cijenu.
– Imali smo mi dogovora, razgovora, čak i ponuda da će nam se uplatiti novac, ali i da će cijela odgovornost biti naša, kao i da ćemo taj novac morati vratiti. Na takve varijante nismo pristajali, želimo podjelu ulaganja, ali i odgovornosti koja s time dolazi, pri čemu postoji nekoliko problema. Taj netko, ako bi ulazio u klub, morao bi razmišljati i o stadionu, infrastrukturi, ispunjavanju nekih potreba o kojima u mnogim drugim zemljama nema potreba ni razgovarati. Stadionska infrastruktura veliki je problem hrvatskog nogometa, a kad me pitaju postoji li šansa da Velika Gorica dobije stadion koji bi u nekom obliku nalikovao na Opus Arenu, ja odgovaram protupitanjima: tko će to napraviti, s kojim novcem, ali i tko će, ako se to dogodi, dolaziti na taj stadion? Pa mi ne možemo dovući dvije tisuće ljudi na stadion ako ne podijelimo tisuću i pol ulaznica… – logično rezonira Črnko, kojeg ljuti i odnos sugrađana prema svome klubu.
– Poludim kad vidim da na utakmicama protiv Dinama i Hajduka cijela zapadna tribina navija protiv Gorice. Poludim! Mi nudimo ulaznice po četiri puta nižoj cijeni našim partnerima, sponzorima i našim gradskim firmama, a onda vidim da ljudi iz Velike Gorice ispred stadiona te iste ulaznice preprodaju gostujućim navijačima. To me boli, to me smeta. Ako želiš doći na utakmicu, dođi. Ako ne želiš, nemoj. Ali nemoj raditi kontra kluba i na taj način omalovažavati Goricu i sve što radimo. Naravno da je teško očekivati da će grad koji ne postoji ni punih 30 godina imati svoju čvrstu bazu navijača, puno je tu okolnosti koje treba uzeti u obzir, no unatoč svemu tome ću reći da Velika Gorica kao grad ne zaslužuje prvoligaša. Pitanje je, naravno, i zaslužuju li ga u tom smislu i neke druge sredine, ali sve će o tome reći moja poruka na početku svakog razgovora s potencijalnim investitorima. Uvijek na početku kažem da me se ništa ne pita o prihodu od ulaznica ni o prihodu od marketinga koji je povezan s tim. Ako odgovorim na ta dva pitanja, nitko neće odlučiti ući u klub – govori Črnko.
Provukla se kroz ovaj razgovor i tema kampa HNS-a, za kojeg će Črnko reći kako “nema ni teoretske šanse da ta priča propadne”, ali i otkriti kako se početak radova očekuje u ranu jesen ove godine, možda i malo prije toga.
Zaključno na temu kluba i njegove budućnosti, odnosno u pogledu prema proljeću, istaknuo je još i ovo:
– Idemo polako, korak po korak. Nekakva naša ambicija je da sve minuse koje smo ustanovili tijekom jeseni pokušamo pretvoriti u pluseve. Nećemo puno mijenjati momčad, osim ako se dogodi neki transfer. Ovaj kadar kojeg imamo, plus nekoliko mlađih igrača i možda ponekom prinovom na pozicijama koje su nam deficitarne, bit će okvir u kojem ćemo djelovati. Postoje kontakti s agentom Brazilca iz MLS-a, mladog napadača koji nam je zanimljiv, ali daleko je još eventualna realizacija cijeloga posla.
Igrači bivši, gdje ste? Jedan zabija, drugi završio karijeru, treći našao klub…
Bivši igrač Gorice Cherif Ndiaye blista u dresu Senegala na Afričkom kupu nacija, bivši igrač Gorice Dino Štiglec zaključio je igračku karijeru, a bivši igrač Gorice Valentino Majstorović konačno je pronašao rješenje…
Dok apstiniramo od HNL-a i uživamo u dvoranskom nogometu, stignemo ispratiti i sve druge aktualne sekvence iz svijeta nogometa, a poveznice s Goricom iskaču svako malo. Dođe do toga čak i na Afričkom kupu nacija, gdje briljira Cherif Ndiaye. U dresu Senegala bivši napadač Gorice se specijalizirao za točke na i, pa je tako zabio za konačnih 3-0 protiv Bocvane u prvoj i za konačnih 3-0 protiv Benina u zadnjoj utakmici skupine.
Zanimljivo je s vremena na vrijeme baciti pogled na karijere bivših igrača Gorice nakon odlaska iz Turopolja, ima tu različitih priča i sudbina, pri čemu je dobar dio karijera i završen. Nogomet tako više ne igra Joey Suk, u stožeru Radomira Đalovića je Igor Čagalj, na funkciji u klubu Matija Dvorneković… A tom se društvu nogometnih penzionera po novome pridružio i Dino Štiglec!
Zagrepčanin koji je u Goricu došao one “Sopićeve zime”, usred potrage za frajerima koji će izvući najtežu sezonu u klupskoj prvoligaškoj povijesti, a pomalo je i čuvena postala ona priča kako su direktor Brkljača i trener Sopić sreli Štigleca u jednom Shopping centru i odmah reagirali…
Iz Gorice je Štiglec otišao u ljeto ove godine, nakon šest mjeseci bez ijedne odigrane sekunde, pa je proljeće u većoj mjeri koristio za odrađivanje prakse u omladinskoj školi Gorice, budući da je upisao trenersku akademiju. Nogomet mu se, međutim, i dalje igrao, pa je prihvatio poziv ambicioznog trećeligaša Mladosti iz Ždralova. Odradio je dobru jesen, iako je njezin finiš propustio zbog ozljede, da bi u danima prije Božića objavio da je kraj.
“Dragi moji… Kad sam razmišljao o ovom trenutku, nisam mislio da će tako brzo doći. Stara garda bi uvijek govorila da karijera prođe u trenu. Rekli bi šuti, radi, uživaj i sve će doći na svoje. Naravno, nisam vjerovao, ali svemu dođe kraj, pa tako i moj. Vrijeme je za druge momke”, objavio je Štiglec na društvenim mrežama.
“Uvijek se postavlja pitanje što najviše ostaje iza nas? Rekao bih lijepi i oni manje lijepi trenuci. Jer, što je nogomet? Puno rada, odricanja, padova, ozljeda, stresova, razočaranja, a onda opet to isto, i onda – boom! U trenutku zaboraviš na sve loše i shvatiš da je to ono što si želio kao klinac. Ono na čemu sam neizmjerno zahvalan je nezaboravno iskustvo i putovanje koje sam dobio kroz svoju karijeru i klubove u kojima sam igrao: Zagreb, Vrapče, Lučko, Slaven Belupo, Olimpija, Slask Wroclaw, Hapoel Haifa, Gorica i Mladost Ždralovi.
Hvala svim mojim bivšim trenerima i sportskim djelatnicima, a posebno mojim bivšim suigračima, s kojima imam uspomene za cijeli život. Oni koji su najviše trpjeli su naravno moji najmiliji, moja obitelj!! Bez njih ne bi bilo ni mene. Sad konačno mogu gledati utakmice u miru svaki vikend. Mislim da je na kraju svake priče najbitnije da je čovjek zadovoljan i miran, a ja to definitivno jesam! Vjerujem i siguran sam da se vidimo u nekoj drugoj priči jer život ovime ne završava, nego tek počinje…”, poručio je 35-godišnji Štiglec, kojeg je u Ždralovima “naslijedio” Dario Čanađija, povratnik u klub u kojem je i krenuo.
Novo poglavlje otvorio je i njegov prijatelj i dojučerašnji suigrač Valentino Majstorović. Nakon velikog egzodusa iz svlačionice Gorice ovog ljeta nove su klubove pronašli svi igrači koji su napustili Goricu, svi osim dobrog dečka Majstora. Prilike koje su se otvarale nisu zadovoljavale njegove ambicije i čekao je sve do ove zime, kad je stigao poziv iz Posušja. Pojačat će tako BiH premijerligaša, zajedno s dojučerašnjim golmanom Lokomotive Zvonimirom Šubarićem.
Na 33. Kup HVIDR-a u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici u tri dana (od 28. do 30.12.2025.) odigrano je 20 utakmica, kompletno prvo kolo.
Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Slijedi pauza od tri dana, slijede fešte za doček nove 2026. godine i produženo slavlje, a nastavak turnira je 03. siječnja 2026. godine. Na programu je deset utakmica repesaža u kojima će poražene ekipe u prvom kolu imati još jednu priliku da se kvalificiraju u nastavak natjecanja, u nokaut fazu.
Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Jučerašnje utakmice prvog kola bile su zanimljive i vrlo efikasne, postignuto je 30 golova na 6 utakmica. Nakon prvih petnaest minuta i početkom drugog poluvremena CB Alkar Ekoobrada (veteranska momčad VG Boys) bila je u rezultatskom minusu od dva gola.
Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Sve se preokrenulo u završnici kada je Tomislav Škrinjarić smanjio na 1:2, a onda je Galonja s dva gola riješio susret u korist veterana. Za poražene dvostruki strijelac bio je Nikola Kos.
Galerija fotografija
33.Kup HVIDR-a 2025. (28.12.2025. – 11.01.2026.)
Rezultati 01.kolo (30.12.2025.): Crofna – Elektroluč Solar 0:6, Slane Srdele – Leograd 3:4, Knjigovodstvo Šimičić & Trgovine Aldi – CB Alkar Ekoobrada 2:3, Gorenc Transporti – Agrad Projekt 1:4, Oštri Ćošak VG – Boemi 0:3, CB Domino – Tim Med 0:4.
Rezultati 01. kolo (29.12.2025.): Pitstop Autoservis – Frida CB 6:0, Kos Prijevoz – Briza Foča Derventa 3:2, DS King – Marmis Croatia 5:1, MNK Tornado – Otpremnik Zagreb 1:4, Stridon Promet – Mlade nade 5:0, Blendz Barber Studio – Mili Mont 0:8, Musculus Gym & MBE Sesvete – Zelengaj 1:2.
Vratija se Šime! U zelenom dresu Jelačića opet je gospar Antoni…
Antoni Prizmić (26) nosio je dres Jelačića od 2018. do 2022. godine, nakon čega je tri godine proveo u austrijskim nižim ligama, a sad se vraća u Turopolje, u mjesto u kojem se osjeća kao kod svoje kuće…
Baš kao što je onomad radio Herr Otto Barić u svojim klubovima, danas u Vukovini radi Herr Tomislav Škrinjarić.
– Fale mi još dva igrača!
Tako je imao običaj govorio Otto, a kao da je tako nekako u zadnje vrijeme govorio Tomo, koji je očito imao i jedan dodatak:
– Samo, ako nije problem, da obojica dođu do Nove godine…
Budući da je trenerova želja ljudima iz Jelačića zapovijed, dva igrača došla su već prije Nove godine! Prvi je, doduše, više vezan za Svetog Nikolu, jer Antonija Ćosića “banovi” su dobili kao dar u čizmicu još početkom prosinca, da bi u posljednjim danima 2025. godine stigla i nova objava.
“Ima li boljeg načina za početak Nove godine od novog pojačanja? Ili bolje reći “starog”? S ponosom možemo reći – vratija se Šime! Naš Antoni Prizmić, koji se vraća iz Austrije u sjajnoj formi, kao drugi strijelac lige, ponovno se pridružuje našim redovima!”, pohvalili su se iz Vukovine.
Tonija, kako ga u Vukovini zovu, lokalni nogometni kibici jako dobro pamte iz razdoblja od 2018. do 2022. godine. Taj je četverogodišnji mandat Prizmić odradio upravo na igralištu pokraj groblja, i to u velikom stilu. Riječ je o Dubrovčaninu koji se uz isto to igralište osjećao kao da šeta svojim Stradunom, jer tu je zaista bio kao doma, pa i ne čudi što je na odlasku obećao ono što je sad i ispunio:
– Vratit ću se prije ili kasnije!
Vratio se nakon tri godine. Igrao je u međuvremenu za Austriju Rohbrunn i za Wolfau, vrlo uspješno, a sad je, s napunjenih 26 godina, odlučio da je vrijeme da se vrati u domovinu. Odabrao je poznato okruženje i nema dvojbe da će u svakom smislu biti vrijedan dodatak svlačionici pod ravnanjem trenera Škrinjarića. Koji će sad, baš kao i dobri stari Otto nekoć, imati nešto za dodati:
– E, super je ovo, ali… Sad mi trebaju još dva igrača.
Kako stvari stoje, želje će mu se vrlo brzo i ostvariti, budući da ekskluzivno doznajemo kako ovo ni slučajno nije posljednji čin u procesu osnaživanja kadra za proljetne izazove u “premijerki”…
Bajka sa sjevera: Cure iz Udarnika stvarale uspomene i – osvojile zlato!
Mlade rukometašice Udarnika proteklih su dana uživale u sudjelovanju na turniru u švedskom Lundu, na kojem su bile čak 843 ekipe. Jedan od pehara na kraju ove priče ide upravo u Veliku Goricu!
Dan nakon Božića, i dalje djelomično opterećene posljedicama blagdanske trpeze, mlade rukometašice Udarnika otputovale su u Švedsku, na jedan od najvećih turnira ovoga tipa u svijetu. Nevjerojatno 843 ekipe doputovale su na jug Švedske, u grad Lund, gdje su se tražili najboljih u svakoj od kategorija. Udarnik je u tu priču upao sa dvije svoje ekipe, na put su krenule U-12 i U-15 selekcija, a dan prije Nove godine cure će se kući vratiti s doživljajima koji će se prepričavati i sa – zlatnim medaljama!
Za nijansu uspješnija ove je godine bila selekcija U-15, koja je oduševljavala praktički tijekom cijelog turnira. Na kraju grupne faze nije bilo sreće, u krugu od tri ekipe s istim brojem bodova naše su cure izvukle najkraću slamku i završnice na trećemu mjestu. Otišle su tako u B turnir, kroz koji su suvereno gazila sve do finala. Pa nastavile u istom stilu! Norveški Storhamar pao je rezultatom 17-14 i pehar za pobjednika “utješnog” turnira putuje u Veliku Goricu.
“Ovakvi turniri donose puno više od same igre. Putovanja, zajedničko vrijeme, nova iskustva i utakmice protiv ekipa iz cijelog svijeta jačaju timski duh i dodatno grade ovu ekipu. Lundaspelen je prilika za rast, učenje i stvaranje uspomena koje ostaju za cijeli život”, ponosno su objavili iz ŽRK Udarnika.
Sličan put imala je i selekcija U-12, koja je također završila na trećemu mjestu u svojoj skupini, pa je i ovdje slijedila borba kroz B turnir. I mlađa Udarnikova ekipa pokazala je jako puno, ali nedostajalo je i malo sreće da bi se na kraju došlo do medalje. Unatoč tome što medalje nisu pronašle svoje mjesto u prtljagi, razloga za zadovoljstvo bilo je i više nego dovoljno.
“Rezultat je važan, ali ono što naše djevojke ovdje dobivaju daleko nadilazi konačan ishod,uče kako s ponosom nositi boje svoga kluba, grada i države te kako sport gradi karakter, prijateljstva i snove. Lundaspelen za njih nije samo turnir, već dio jednog posebnog sportskog puta koji ostavlja uspomene i iskustva za cijeli život”, poruka je iz kluba za ovu generaciju.
Djevojke su se družile po cijele dane, natjecale se u sportu kojeg najviše vole, a stigle su i otići na izlet do obližnjeg Malmöa… Kad se na sve to nadodaju i zlatne medalje za kraj, ispada da stvarno nije slučajno da se cijeli ovaj projekt čiji je Udarnik dio zove – uspomene za cijeli život!
Tiha zimska pauza: Goričani kreću 3. siječnja, potraga za pojačanjima u tijeku
Nogometaši Gorice ulaze u posljednju fazu dvotjedne zimske stanke, odmah nakon Nove godine kreću na posao, a u prvim danima 2026. godine doznat ćemo i što će se mijenjati po pitanju kadra…
Dok svi mi ostali ovih dana ispraćamo godinu koja je, eto, stigla i do svog pretposljednjeg dana, nogometaši Gorice polako ispraćaju svoj kratki zimski odmor. Dočekat će novu godinu, drugog dana 2026. će se još moći i odmoriti od dočeka, a već 3. siječnja trener Mario Carević će prozvati imena igrača pozvanih na pripreme za proljetni dio sezone. I dalje neizvjesne sezone, u jesenskom dijelu prožete usponima i padovima, a samim time i zima dobiva drukčiji smisao.
Posljednji Osijek ima pet bodova manje, u leđa Gorici gledaju i Vukovar te Lokomotiva, ali situacija ne dozvoljava ni trenutak opuštanja. Svjestan je toga i Carević, nije bez razloga odlučio krenuti s radom odmah nakon Nove godine, bez ikakvoga gubljenja vremena, a svjesni su toga i u klubu. Aktivnosti na tržištu sasvim sigurno traju, iako bilo kakvih potvrda o tome ovih dana nema. Još od priča o navodnim interesima za Kavelja i Pršira ništa nije “procurilo” u javnost, što i ne čudi osobito s obzirom na stil koji su odabrali novi čelni ljudi kluba.
Znamo da će pripreme krenuti 3. siječnja, da će se prvih pet dana trenirati na Gradskom stadionu, a od 8. do 17. siječnja gorička će ekspedicija biti u Umagu, u miru i tišini. Kući će se vratiti tjedan dana prije prve utakmice u proljetnom dijelu prvenstva, gostovanja kod Varaždina, nakon čega slijedi i domaći okršaj s Hajdukom…
Kako će Gorica izgledati u tim prvim utakmicama nastavka prvenstva, zasad je velika nepoznanica. S obzirom na količinu dostupnih informacija moguća su samo nagađanja, a u tu kategoriju spadaju i priče kako se radi na dovođenju novih opcija u napadačkom dijelu momčadi. To je i logično, jer Gorica je vodeća u ligi po broju propuštenih velikih prilika, nedostajalo je tu i hitrine među kandidatima za napadačke pozicije, što će reći da u ovom segmentu postoji značajan prostor za napredak.
U sredini igrališta je gužva, ne bude li odlazaka, tu velike potrebe za popunama i nema, ne bi možda bilo loše potražiti pojačanje i u obrani, koja je u 18 utakmica jeseni samo jedanput uspjela završiti utakmicu bez primljenoga gola, što se izravno veže i na vratara Davora Matijaša, koji je polusezonu završio s tim jednim jedinim “clean sheetom”.
U tom smislu, nije nemoguće da traje potraga i za novim rješenjem među vratnicama, budući da je Matijaš tijekom jeseni pokazao da mu nije lako ni jednostavno pratiti kriterije koje su postavili tipovi kao što su Kristijan Kahlina, Dominik Kotarski i Ivan Banić. Uostalom, odlaskom Karla Žigera u Sesvete ostala je Gorica na dvojici vratara, pa potreba za reakcijom u ovom smislu svakako postoji. Hoće li taj eventualni novi golman biti prva ili druga opcija, zasad je otvoreno pitanje…
Očekuje se, kao i u svakom prijelaznom roku, da će biti i odlazaka, ali tu također konkretnih najava niti imena nema ni u kuloarima. Nema dvojbe da ima onih koji su nezadovoljni minutažom i statusom, i među mlađim i među starijim igračima, opcije su i “pravi” odlasci i pronalaženje rješenja kroz posudbe, no po tom pitanju ćemo biti pametniji tog 3. siječnja, kad se momčad okupi prvog dana priprema.