VIDEO Črnko: S obzirom na sve, pitanje je zaslužuje li ovaj grad prvoligaša…
Predsjednik HNK Gorice Nenad Črnko već gotovo 15 godina vodi našeg prvoligaša, a nakon jedne od najintenzivnije od svih tih godina pred kamerama je analizirao učinjeno te progovorio o poslovanju i budućnosti kluba
Nepuna dva tjedna duboko u (n)ovoj godini, nepunih mjesec dana nakon što je odigrana posljednja utakmica u nezaboravnoj dvije tisuće dvadeset i trećoj, stiglo je vrijeme za analizu učinjenog u svijetu HNK Gorice. Najbolji sugovornik za takvo nešto, naravno, predsjednik je kluba Nenad Črnko, čovjek koji je na čelu ovog nogometnog projekta od samih početaka, već gotovo 15 godina. Pri čemu će ova iza nas definitivno spadati u jedne od najintenzivnijih, možda i najtežih, ali i najuspješnijih.
Razgovor je krenuo od jeseni iza nas, polusezone koju je Gorica okončala na diobi četvrtog, “europskog” mjesta.
– Kad ste sto posto unutra, kad znate karakter ove momčadi, sve skupa i nije toliko neočekivano. Prije godinu dana, s obzirom na igrački kadar i način funkcioniranja kluba, bili smo nezasluženo nisko. Dogodio se splet nesretnih okolnosti koji nas je stavio u poziciju praktičke “nemoguće misije”. Međutim, kad nemoguće pretvorite u moguće, kad imate atmosferu, momčad koja je vjerovala u sebe u svakom trenutku, kad s istim tim igračima uđete u novu sezonu, onda je ovakav rasplet realan. Činjenica je da su nam otišli važni igrači poput Suka, Steenvoordena, Fućaka, Bralića, Tomečaka… Međutim, istovremeno smo znali da Krizmanić može imati važnu ulogu, da će nam Maloča donijeti stabilnost, da će Soldo nadoknaditi agresivnost koja je otišla sa Sukom. I na taj način smo uspjeli napraviti neke iskorake – analizirao je Črnko pa dodao:
– Realno gledajući, sve što je one prethodne jeseni išlo u krivo, sva nesreća koja nam se događala, ove jeseni nam se to vraćalo. Tu prije svega mislim na utakmice s Dinamom i Hajdukom… Sve što je prošle godine išlo kontra, ovoga puta otišlo je na našu stranu, a mi smo to dobro kapitalizirali. Iako, moram priznati da mi je bilo drago kad je jesen završila, jer jako je teško držati tako visoku razinu toliko dugo.
Sljedeći korak u razgovoru opet je išao unatrag, prema proljeću za pamćenje.
– Ne bih rekao da mi je to proljeće bilo najintenzivnije u predsjedničkoj karijeri, puno je teža bila jesen koja je tome prethodila. Kad pričamo o proljeću, vraća mi se cijeli niz slika. Primjerice, onaj poraz 0-3 od Šibenika doma, nakon kojeg su nas svi otpisali, pa onda i ona utakmica s Lokomotivom. Nismo mogli zabiti gol nekoliko utakmica prije toga i već na poluvremenu sam primao sugestije da mijenjamo Sopića. To sam odmah odbacio kao opciju, ostavio bih ga i da smo izgubili, pa se na kraju dogodi da u finišu Fućak otrese Pivarića, zabije i pokrene lavinu. Pamtim i onih famoznih 5-4 protiv Istre, trenutak kad smo se sportski direktor Brkljača i ja nakon povratka s 1-3 na 3-3 pogledali i u glas rekli: ‘Ako ovo dobijemo, ostajemo u ligi!’ Tako se na kraju priča i razvila, iako ću ja i sad reći da nam je Šibenik itekako pomogao svojim lošim odlukama, potezima, nekim porazima koje si nisu smjeli dopustiti. Ključ su po meni bile dvije njihove pobjede protiv Dinama, nakon kojih su se oni ispuhali, a mi to iskoristili – vrti film predsjednik Gorice.
Ulazak u novu sezonu donio je neočekivano brz rastanak sa Željkom Sopićem, potpisnikom velikog proljetnog uspjeha, koji Črnka nije previše pogodio.
– Definitivno mislim da je to puno više šokiralo navijače i ljude iz okruženja nego mene kao predsjednika. Mi smo specifičan klub, imamo obiteljsku atmosferu, prijatelji smo, ali i unutar toga su svi oni koji su u profesionalnom segmentu na neki način brojke. I ni za koga se ne treba pretjerano vezati. Mnogi se nasmiju na moju rečenicu da je Gorica malo seoski klub koji igra prvu ligu, pri čemu ne mislim ništa loše, nego želim reći da način na koji mi funkcioniramo u okvirima HNL-a spada u čarobnjaštvo. Niži smo prosjek HNL-a, ali dobrim radom i pametnom sportskom politikom probijamo vlastite limite – rekao je Črnko pa zahvalio ljudima iz izvršnog odbora i skupštine, svim ljudima iz kluba poimence, želeći reći sljedeće:
– Klub je iznad svakog od nas! Zvao se on Nenad Črnko ili Željko Sopić. A opet, svaki pojedinac unutar kolektiva donosi veliku energiju koja doprinosi tim našim iskoracima. Željko Sopić je baš u tom dijelu, sa svojom energijom, donio ono što je bilo potrebno, odnosno presudno u tom trenutku.
Priznao je Črnko i da angažman Sopića nije bio njegova ideja. Dapače…
– Bio sam u Dohi na SP-u kad me Mario Brkljača nazvao i rekao da je odabrao Sopića. Iskreno, u prvi trenutak nisam znao ni igra li on još nogomet, gdje je, što je, koga je trenirao… Pitao sam ga je li on baš siguran u taj izbor, a Mario mi je rekao da je uvjeren da samo takav trener može izvući onu situaciju. U jednom trenutku nazvao me i Sopić, pitao s kim će on potpisati ugovor ako mene nema, a ja sam mu rekao da ništa ne brine, da ću ga potpisati ja kad se vratim. Na to mi je Sopa, sa onim svojim “rudeškim” stilom, rekao da se raspitao kod nekih svojih kamatara i da su mu rekli da može vjerovati Črnku ako mu nešto takvo kaže – sa smiješkom priča predsjednik našeg prvoligaša.
Prepričao je ovom prilikom i kako je tekao rastanak sa Sopićem, praktički iz minute u minutu, pa se onda prebacio na njegova nasljednika Dinka Jeličića.
– Rijetkost je da neki trener tako brzo ispuni praktički sve ciljeve koji su pred njega postavljeni. Glupo bi sad bilo reći da smo znali da će biti tako, ali činjenica je da smo tražili trenera poput njega. I da, bio je naš jedini izbor, ni s kim drugim nismo ni razgovarali, ali sve se otegnulo zbog nekih objektivnih okolnosti, odnosno njegova ugovora u Saudijskoj Arabiji. U cijeloj priči zapravo mi je bilo puno teže sakriti njegovo ime od javnosti nego dogovoriti njegov angažman – kazao je Črnko, dodavši kako je pred Jeličićem i dalje jako težak zadatak.
– On sad mora pokušati izbalansirati homogenost u momčadi ostati u borbi za Europu, jer to je cilj kluba, ali i pronaći prostor da izguramo ponekog mladog igrača, budući da je svima jasno da klub poput našeg živi od transfera. U svemu tome treba znati pronaći balans, a nama će definitivno biti cilj od jednog Luke Kapulice kroz ovo proljeće napraviti nositelja momčadi za jesen. Nije to lako, lakši bi put bio gurnuti nekoga od još mlađih, dati im da puknu dva penala, staviti im kapetansku traku i pokušati nekoga “prevariti” prodajom. Međutim, to nije naš put.
Gorica je donji prosjek HNL-a, ali dobrim radom i pametnom politikom probijamo limite, kaže Črnko… Foto: Željko Hladika/PIXSELL
Sljedeća faza razgovora odmaknula nas je od travnjaka, došlo je do prebacivanja u urede, odnosno na načine funkcioniranja kluba.
– Kad ljudi gledaju sa strane, u velikoj mjeri misle da nas financira Grad. Ovom prilikom ću se zahvaliti čelnim ljudima grada, na čelu s gradonačelnikom, ali reći ću vam i sljedeće… Svedemo li cifre na mjesečnu razinu, mi od grada dobijemo 30-ak tisuća eura, jednako toliko dođe od sponzora, a još 30-ak od TV prava. To je, dakle, ukupno 90.000 eura svakog mjeseca, a nama za osnovno funkcioniranje treba 400.000! I sad vas ja samo mogu pitati: kako?! A znate kako? Tako što smo sve transfere dogovarali u anuitetima, ni u jednoj od tih situacija nismo pristali na ispatu odmah, baš zato da bismo osigurali dotok novca i osigurali stabilnost funkcioniranja kluba. Da nismo išli tim putem, uvjeren sam da bismo još prije dvije godine bankrotirali! Tome svemu dodat ću i da imamo kredit koji nije mali, kojeg treba vraćati, ali već imam plan i način na koji ćemo to odraditi. Ukratko, već sad moramo gledati prema 1. srpnju, planirati što i kako dalje, pametno gospodariti – ističe Črnko, koji bi najsretniji bio da se pojavi partner koji bi investirao, ali ne pod svaku cijenu.
– Imali smo mi dogovora, razgovora, čak i ponuda da će nam se uplatiti novac, ali i da će cijela odgovornost biti naša, kao i da ćemo taj novac morati vratiti. Na takve varijante nismo pristajali, želimo podjelu ulaganja, ali i odgovornosti koja s time dolazi, pri čemu postoji nekoliko problema. Taj netko, ako bi ulazio u klub, morao bi razmišljati i o stadionu, infrastrukturi, ispunjavanju nekih potreba o kojima u mnogim drugim zemljama nema potreba ni razgovarati. Stadionska infrastruktura veliki je problem hrvatskog nogometa, a kad me pitaju postoji li šansa da Velika Gorica dobije stadion koji bi u nekom obliku nalikovao na Opus Arenu, ja odgovaram protupitanjima: tko će to napraviti, s kojim novcem, ali i tko će, ako se to dogodi, dolaziti na taj stadion? Pa mi ne možemo dovući dvije tisuće ljudi na stadion ako ne podijelimo tisuću i pol ulaznica… – logično rezonira Črnko, kojeg ljuti i odnos sugrađana prema svome klubu.
– Poludim kad vidim da na utakmicama protiv Dinama i Hajduka cijela zapadna tribina navija protiv Gorice. Poludim! Mi nudimo ulaznice po četiri puta nižoj cijeni našim partnerima, sponzorima i našim gradskim firmama, a onda vidim da ljudi iz Velike Gorice ispred stadiona te iste ulaznice preprodaju gostujućim navijačima. To me boli, to me smeta. Ako želiš doći na utakmicu, dođi. Ako ne želiš, nemoj. Ali nemoj raditi kontra kluba i na taj način omalovažavati Goricu i sve što radimo. Naravno da je teško očekivati da će grad koji ne postoji ni punih 30 godina imati svoju čvrstu bazu navijača, puno je tu okolnosti koje treba uzeti u obzir, no unatoč svemu tome ću reći da Velika Gorica kao grad ne zaslužuje prvoligaša. Pitanje je, naravno, i zaslužuju li ga u tom smislu i neke druge sredine, ali sve će o tome reći moja poruka na početku svakog razgovora s potencijalnim investitorima. Uvijek na početku kažem da me se ništa ne pita o prihodu od ulaznica ni o prihodu od marketinga koji je povezan s tim. Ako odgovorim na ta dva pitanja, nitko neće odlučiti ući u klub – govori Črnko.
Provukla se kroz ovaj razgovor i tema kampa HNS-a, za kojeg će Črnko reći kako “nema ni teoretske šanse da ta priča propadne”, ali i otkriti kako se početak radova očekuje u ranu jesen ove godine, možda i malo prije toga.
Zaključno na temu kluba i njegove budućnosti, odnosno u pogledu prema proljeću, istaknuo je još i ovo:
– Idemo polako, korak po korak. Nekakva naša ambicija je da sve minuse koje smo ustanovili tijekom jeseni pokušamo pretvoriti u pluseve. Nećemo puno mijenjati momčad, osim ako se dogodi neki transfer. Ovaj kadar kojeg imamo, plus nekoliko mlađih igrača i možda ponekom prinovom na pozicijama koje su nam deficitarne, bit će okvir u kojem ćemo djelovati. Postoje kontakti s agentom Brazilca iz MLS-a, mladog napadača koji nam je zanimljiv, ali daleko je još eventualna realizacija cijeloga posla.
Do pobjede u pet minuta: Debi za pamćenje, dva brza komada i jedna ozljeda
Nogometaši Gorice pobijedili su Radomlje 2-0 u drugoj pripremnoj utakmici u Umagu, a strijelci su bili Filip Čuić s bijele točke i Ivan Fiolić. Svoje prve seniorske minute u karijeri odigrao je 16-godišnji Mihael Kelava
Druga utakmica, prva pobjeda i nekoliko novih ideja. Tako bi se, u najkraćim crtama, mogla opisati utakmica između naše Gorice i slovenskog prvoligaša Radomlja na pripremama u Umagu. Tri dana nakon 1-1 s Koperom, Goričani su opet išli na megdan klubu iz najvišeg razreda slovenskog nogometa, ponovno se igralo na vrhunski pripremljenom travnjaku u Umagu, a najveća razlika je u konačnom ishodu…
Nakon što je u prvoj utakmici dao priliku Žarkovu i Došenu, ovaj ogled trener Mario Carević počeo je s Davorom Matijašem na golu i sa zanimljivim trojcem ispred njega: Jakovu Filipoviću i Mateu Lešu pridružio je mladog Zvonimira Josića. Budući da zbog crvenog kartona u Osijeku na otvaranju proljeća neće biti Stefana Perića, očito je da trener Carević testira mogućnosti 19-godišnjeg Zvone, dečka koji je dijete kluba u punom smislu te fraze.
Sredinu terena držali su Ognjen Bakić i Iker Pozo, na bokove su se smjestili Žan Trontelj i Elvir Duraković, a Jurica Pršir i Domagoj Pavičić smjestili su se iza leđa jedinog isturenog napadača – Vanje Pelka. I to je jedna od novih varijanti, jer gorički Zagorac dosad je korišten rijetko, a u samom vrhu napada praktički nikad…
Gorica u takvom sastavu nije izgledala loše, ali u prvih 45 minuta golova nije bilo ni na jednoj strani. Najbliže vodstvu Gorica je došla nakon pokušaja svoga kapetana Pršira, koji je pogodio stativu, no nakon svega se na predah otišlo s početnih 0-0.
Već s početkom drugog poluvremena krenule su i prve izmjene, a utakmica je riješena sredinom nastavka, u pet minuta. Prvo je u 67. minuti Bakić izborio jedanaesterac kojeg je u vodstvo Gorice s bijele točke pretvorio Filip Čuić, da bi u 72. minuti Stjepan Kučiš, Josićev vršnjak, još jedno dijete kluba, asistirao Ivanu Fioliću za konačnih 2-0.
Dao je Carević minutažu svim igračima osim trećem golmanu Franu Došenu, junioru Tomislavu Prgometu, lakše ozlijeđenom Luki Vrziću te Anti Ercegu, pri čemu su neki dobili 60, neki 45, a neki 30 minuta na terenu. A u svemu tome jedna se izmjena posebno izdvaja…
Naime, posljednjih dvadesetak minuta, ušavši umjesto Bakića, dobio je 16-godišnji Mihael Kelava, talentirani klinac i jedan od velikih klupskih projekata, pa će taj 13. siječnja 2026. jednoga dana možda postati i vrlo poseban datum. Kelava je, naime, baš ovog utorka odigrao svoje prve seniorske minute u karijeri koja ima sve predispozicije da bude lijepa i uspješna. Imao je Kelava priliku vidjeti gdje je u ovom trenutku u ovakvom društvu, nakon čega mu preostaje jedino – raditi dalje!
A dalje će raditi i Gorica, koja će u Umagu biti sve do subote. Ovaj dio priprema završit će se ogledom s mađarskim ZTE-om uoči polaska kući, a šest dana poslije već slijedi gostovanje u Varaždinu.
Loša vijest iz sudara s Radomljem je ozljeda Domagoja Pavičića, zbog koje je veznjak Gorice morao izaći iz igre, ali svi se u goričkom taboru nadaju da tu neće biti riječ o ozbiljnijem problemu…
Povratak u Vukovinu, drugi dio: Klepac opet čuva mreža Jelačića!
Nakon Antonija Ćosića i Antonija Prižmića, NK Ban Jelačić doveo je i trećeg novog igrača u svoju svlačionicu. Iz Rugvice se u Vukovinu nakon pola sezone vratio golman Leonardo Klepac
Ozbiljno i aktivno u Vukovini pristupaju zimskom prijelaznom roku. U niželigaškom svijetu nije lako bilo koga dovesti, pravila kažu da klubovi nisu dužni davati slobodne papire igračima koji su kod njih registrirani, a u tim je uvjetima komplicirano tražiti pojačanja. Unatoč tome, u agilnoj upravi NK Jelačića uspjeli su osnažiti momčad, razveseliti trenera Tomislav Škrinjarić i samim time reći ponešto o svojim ambicijama za proljeće.
Prvi je, još početkom prosinca, stigao Antonio Ćosić, u prvim danima nove godine u svoj se nekadašnji nogometni dom vratio Antoni Prižmić, a sad se njegovim primjerom poveo i 25-godišnji golman Leonardo Klepac.
“Sad je službeno – tko jednom proba Jelačić, kad-tad mu se vraća! Veselimo se još jednom povratniku, još jednom starom/novom igraču, čiji smijeh i neprestane šale u svlačionici i izvan nje jedva čekamo! To je naš vratar Leonardo Klepac, koji nam se vraća iz Rugvice, a kojeg je početkom sezone odlično zamijenio mladi Matej Vidić.
Nažalost, pred Matejom je trenutno oporavak neizvjesnog trajanja pa se tako pojavila potreba za novim vratarom, i ekspresnom reakcijom uprave, rodilo se ovo rješenje. Dobrodošao kući!! Jedva čekamo početak treninga i nove pobjede!”, objavili su iz Jelačića.
U njegovoj nogometnoj priči, koja je započela u Sesvetama, svoje mjesto imaju i Dugo Selo, i Trnje, i Zelina, i Kralj Tomislav, ali Jelačić je prvi klub u koji je Klepac poželio vratiti. A i to nešto govori o klubu, okruženju, ljudima…
Bivši igrač Gorice: ‘Prao sam automobile i raznosio pizze, a sad igram prvu ligu!’
Vanja Kulenović (22) nosio je dres juniora Gorice, ali priliku u seniorskoj momčadi nikad nije dobio. Svoj je put gradio preko Krapine, Samobora i Velenja, usput radio razne poslove, a sad je postao igrač slovenske Mure
Dok nogometaši Gorice nastavljaju sa svojim pripremama u Umagu i čekaju sljedeću prijateljsku utakmicu, koju će odigrati u utorak protiv slovenskog prvoligaša Radomlja, prva zimska pojačanja i dalje se čekaju. Novih igrača, međutim, zasad nema, pa se u pričama o transferima pojavljuju isključivo – bivši igrači Gorice.
Jakov Gurlica je tako, nakon što je prije nekoliko dana raskinuo ugovor s Goricom nakon jedne i pol sezone, potpisao ugovor s Vukovarom 1991. Ostat će Gurlica tako u najvišem razredu hrvatskog nogometa, Silvijo Čabraja vjeruje da će mu mladić iz Škabrnje biti od pomoći, pa će mu Goričani po novome biti suparnici, rivali u mogućoj borbi za ostanak.
“U redove Vukovara dolazi iz Gorice kao slobodan igrač, a prve nogometne korake napravio je u NK Škabrnja ‘91, zatim u NK Zadar i u Dinamovoj školi nogometa. Premijerni nastup u HNL-u upisao je 2023. godine u dresu modrih, nakon čega je dio sezone proveo na posudbi u slovenskom NK Bravo. Dobro došao u Vukovar, Jakove!”, objavili su Vukovarci, koji punom parom rade na osnaživanju momčadi.
Filmska priča mladog Kulenovića…
Za to vrijeme, iz susjedne Slovenije stiže još jedna vijest koja uključuje bivšeg igrača Gorice. Vanja Kulenović je 22-godišnji napadač koji je u Goricu došao kao junior, a otišao kao nerealizirani senior. Kad već prilika u Gorici nije stigla, Kulenović je krenuo okolnim putem. Prije samo godinu dana igrao je u dresu Samobora, uz to je i radio u praonici automobila i kao dostavljač pizze, ali san o uspješnoj nogometnoj karijeri nije se ugasio.
Danas je Vanja igrač slovenskog prvoligaša Mure, koji je svoju priču ispričao u velikom intervjuu za 24sata.
– Radio sam nekoliko poslova, tražio sam posao da mi prati nogomet jer mi je nogomet bio broj jedan. Nikad nisam odustao od sna, nisam se zadovoljio igrati u četvrtom rangu. Nije bilo lako, ali pomoglo mi je da sazrem, izrastem kao osoba – ispričao je Kulenović.
– Tražio sam poslove koje mogu raditi ujutro da popodne mogu ići na treninge. Prao sam automobile, dostavljao pizze, radio nekad i noćne smjene. Sve samo da mogu igrati nogomet. Jako puno igrača se izgubi kad odu u niže lige i kad krenu raditi. Izgube taj žar i glad za uspjehom, ali mene to nikada nije napustilo. To me guralo naprijed. No ovo je tek početak. Nisam ja još ništa napravio, tek sam došao ovdje i sad je vrijeme za još veći rad, još veće dokazivanje i traženje još većeg uspjeha – dodao je Vanja, koji je s Murom na pripremama u Turskoj.
A prije samo godinu dana njegov radni dan je izgledao ovako…
– Budio sam se oko 7 ujutro, a smjena bi bila od 9.30 do 16 sati. Došao bih doma, malo predahnuo, navečer bih imao trening, a prije njega bih odradio zagrijavanje u teretani. Vratio bih se doma oko 21 sat i pripremao bih se za sljedeći dan. I tako svaki dan. Kad se sjetim što sam sve prošao, a sad se probudim oko 9 ujutro, sve je servirano, dočeka me doručak i odem na trening. Tad sam sanjao ovo što imam sad, a sad sanjam još nešto više.
Važno je u svemu tome, kaže, bilo da odustajanje nikad nije opcija.
– Kada sam dostavljao pizze, mnogi bi mi rekli: ‘Još ganjaš nogomet ili je gotovo?’ Moj odgovor uvijek je bio isti: ‘Nikad nije gotovo’. Znao sam da ću se uvijek baviti nogometom, bila to prva, druga ili četvrta liga, jer meni je nogomet sve. Puno ljudi u Samoboru me zna, bilo je dosta podrške, ali bilo je i onih koji su mu uporno govorili da nikad neću postići ništa više od pizza i NK Samobora. No, sumnje su sumnje, a ja sam na terenu pokazao kako stvari stoje. Meni je nogomet život, ne može proći dan da ne pogledam rezultate, tko je s kim i kako igrao. Pratim sve lige i bivše suigrače, uvijek sam sanjao da ću ja biti u toj poziciji da igram prvu ligu. Eto, želja mi se ispunila – kaže Vanja.
Svoju nogometnu priču počeo je u NK Bregani, da bi je nastavio u Lokomotivi, a zatim i s Dinamom, nakon čega je završio u Gorici. Bio je i na pripremama sa seniorskom momčadi, no brzo je shvatio da prilika tu neće doći. Preko Zagorca iz Krapine završio je u Samoboru, a to se pokazalo ključnim.
– Da, ispostavilo se da je to najbolja stvar koju sam napravio. Igrali smo u Kupu protiv Lokomotive, izgubili smo 4-2, ali odigrao sam utakmicu života. Zapazili su me menadžeri Mario Musa, bivši igrač Dinama, i Dženis Mujičić, te su me uzeli pod svoje. Stvarno dobri ljudi, oni su mi jako puno pomogli u karijeri – kaže Kulenović.
Velika prilika otvorila se u slovenskoj drugoj ligi, u dresu Rudara iz Velenja minulog se proljeća prilagođavao, a minule jeseni – eksplodirao! Zabio je sedam golova i upisao sedam asistencija u 16 odigranih utakmica, čime je privukao pozornost Mure, kluba koji je 2020. pobijedio Tottenham u Europskoj ligi.
– Taman pred Božić sam potpisao, bolji poklon nisam mogao dobiti. Naplata je to truda i rada, ova godina nije mogla bolje početi. Super su me dočekali u klubu, tu su i trojica Hrvata. Mimoišao sam se s Robertom Murićem, on je baš otišao prije mog dolaska – kaže Vanja.
Dio snova, eto, postao je java, ali jedan san i dalje aktivno sanja:
– Zaigrati za Dinamo na krcatom Maksimiru! To je jedini san za koji želim da se ispuni.
Rukometaši u akciji: ‘Idemo se potući za Europu… A onda će doći i pojačanja!’
Rukometaši Gorice krenuli su s pripremama odmah nakon Tri kralja, a prvu utakmicu odigrat će ovog petka u Rudama. Pojačanja nema, neće ih vjerojatno ni biti, ali novim lica na treninzima ima…
Već više od dva desetljeća čuva se tradicija po kojoj se siječanj u Hrvata naziva i “mjesec rukometa”, što podrazumijeva praćenje hrvatske reprezentacije na velikim natjecanjima, često i velike i lijepe uspjehe koji se događaju… I ovoga puta ćemo se, naravno, nadati da naša reprezentacija može kreirati siječanjsku rukometnu euforiju, kao toliko puta do sad, ali jednim okom i dalje ćemo pratiti onaj dio rukometnog svijeta koji ovih dana odlazi u debelu zavjetrinu…
Dok su Dagurovi momci vodili pripremne bitke s Nijemcima, naime, u Velikoj Gorici je trener Matej Mišković okupio svoju ekipu. Dobro odmorenu, ali i dobro raspoloženu, jer završnica jeseni donijela je isključivo svijetle tonove. Za razliku od onog tragičnog raspleta iz prošle sezone, završnica 2025. godine donijela je povratak goričkog rukometa u gornji dom domaćeg prvenstva, među šest najboljih u državi, odnosno u – Ligu za prvaka!
Sveti cilj je ostvaren, dogodilo se to u dramatičnim okolnostima, trebalo se iscrpljivati i fizički i mentalno, a kad je sve konačno završilo, došao je idealan trenutak za odahnuti. I mirno krenuti u nastavak sezone, koja će nositi svoje vrste izazova.
– Želja i cilj nam je uključiti se u borbu za četvrto mjesto. Nećemo, naravno, unaprijed odustati ni od još viših pozicija, ali realnost kaže da su prva tri mjesta ipak rezervirana za Zagreb, Nexe i Sesvete. U borbi za to četvrto mjesto, koje vodi u Europu, mi ćemo se ravnopravno nadmetati s Dugim Selom i Trogirom, pri čemu ćemo napraviti sve što možemo da ponovno izborimo izlazak na europsku scenu – kaže Vlado Malbašić, direktor HRK Gorice.
Momčad koju vodi trener Mišković ostala je na okupu u stopostotnoj varijanti, odlazaka nema, a samim time nije se otvorila ni potreba za dolascima. Kako sad stvari stoje, ne postoje veliki izgledi da se to promijeni do početka drugog dijela sezone.
– Ne, nećemo nikoga dovoditi. Neke razgovore i pregovore vodimo, ali svi oni odnose se na sljedeću sezonu. Na ljeto će dolazaka svakako biti, ali i tu će nam temeljni cilj biti zadržati ovu momčad na okupu. Uz jedno, dva ili tri prava pojačanja, pogotovo uspijemo li izboriti Europu, imat ćemo sve što nam je potrebno da budemo još bolji – uvjeren je direktor Malbašić.
S pripremama za Ligu za prvaka Goričani su krenuli u srijedu, odmah nakon Tri kralja, ali zasad nisu kompletni. Marko Grubišić i Ante Lasan, naime, u sastavu su juniorske reprezentacije, dok u kadetskom uzrastu Goricu pod nacionalnim stijegom predstavlja Lucas Pitt. Međutim, dok njih nema, svoju priliku traže neki drugi klinci…
– Pripremama smo priključili nekoliko naših mladih igrača za koje smatramo kako imaju potencijal vrijedan pažnje. Takvih igrača u našem pogonu definitivno imamo i željeli smo da ti dečki osjete kako je biti dio prve momčadi, da ih polako uvodimo i u tu priču, računajući da će barem dio njih u godinama koje dolaze imati važne uloge u momčadi – ističe Malbašić.
Igrat će Goričani tijekom priprema i prijateljske utakmice, a prva u tom nizu odigrat će se u petak u Rudama, protiv momčadi s kojom se Gorica susrela dvaput tijekom jeseni iza nas.
Otvoreni su upisi u proljetni ciklus programa tjelovježbe Mame i bebe, koji se već dugi niz godina uspješno provodi u organizaciji Udruge za sport i rekreaciju Klokan Sport Velika Gorica.
Program provodi Ana Cesarec, mag. logopedije i instruktorice funkcionalnog fitnesa, koja je specifično educirana za postnatalnu tjelovježbu, s višegodišnjim iskustvom rada s mamama i bebama.
Program je namijenjen mamama i njihovim bebama u dobi od 3 do 12 mjeseci, a odvijat će se od 3. veljače do 3. lipnja.
Treninzi se održavaju utorkom i četvrtkom na gradskom bazenu Velika Gorica (dvorana, 1. kat) od 10.30 sati za grupu početnika i od 11.30 sati za mame s prethodnim iskustvom vježbanja nakon poroda.
Od ove sezone formirana je i nova grupa u Montessori Family Centru Zagreb – Obrt za čuvanje djece od 0 do 6 godina. Treninzi se održavaju srijedom i petkom u 17.45 sati.
Prijave se primaju putem e-mail adrese: [email protected] u kojoj treba navesti ime i prezime majke, ime rođenja bebe, kontakt broj i željenu lokaciju (Velika Gorica ili Montessori Family Centar).
Prvi trening je proban i besplatan, grupe će imati 10 polaznika s bebama. Požurite s prijavom!