VIDEO Črnko: S obzirom na sve, pitanje je zaslužuje li ovaj grad prvoligaša…
Predsjednik HNK Gorice Nenad Črnko već gotovo 15 godina vodi našeg prvoligaša, a nakon jedne od najintenzivnije od svih tih godina pred kamerama je analizirao učinjeno te progovorio o poslovanju i budućnosti kluba
Nepuna dva tjedna duboko u (n)ovoj godini, nepunih mjesec dana nakon što je odigrana posljednja utakmica u nezaboravnoj dvije tisuće dvadeset i trećoj, stiglo je vrijeme za analizu učinjenog u svijetu HNK Gorice. Najbolji sugovornik za takvo nešto, naravno, predsjednik je kluba Nenad Črnko, čovjek koji je na čelu ovog nogometnog projekta od samih početaka, već gotovo 15 godina. Pri čemu će ova iza nas definitivno spadati u jedne od najintenzivnijih, možda i najtežih, ali i najuspješnijih.
Razgovor je krenuo od jeseni iza nas, polusezone koju je Gorica okončala na diobi četvrtog, “europskog” mjesta.
– Kad ste sto posto unutra, kad znate karakter ove momčadi, sve skupa i nije toliko neočekivano. Prije godinu dana, s obzirom na igrački kadar i način funkcioniranja kluba, bili smo nezasluženo nisko. Dogodio se splet nesretnih okolnosti koji nas je stavio u poziciju praktičke “nemoguće misije”. Međutim, kad nemoguće pretvorite u moguće, kad imate atmosferu, momčad koja je vjerovala u sebe u svakom trenutku, kad s istim tim igračima uđete u novu sezonu, onda je ovakav rasplet realan. Činjenica je da su nam otišli važni igrači poput Suka, Steenvoordena, Fućaka, Bralića, Tomečaka… Međutim, istovremeno smo znali da Krizmanić može imati važnu ulogu, da će nam Maloča donijeti stabilnost, da će Soldo nadoknaditi agresivnost koja je otišla sa Sukom. I na taj način smo uspjeli napraviti neke iskorake – analizirao je Črnko pa dodao:
– Realno gledajući, sve što je one prethodne jeseni išlo u krivo, sva nesreća koja nam se događala, ove jeseni nam se to vraćalo. Tu prije svega mislim na utakmice s Dinamom i Hajdukom… Sve što je prošle godine išlo kontra, ovoga puta otišlo je na našu stranu, a mi smo to dobro kapitalizirali. Iako, moram priznati da mi je bilo drago kad je jesen završila, jer jako je teško držati tako visoku razinu toliko dugo.
Sljedeći korak u razgovoru opet je išao unatrag, prema proljeću za pamćenje.
– Ne bih rekao da mi je to proljeće bilo najintenzivnije u predsjedničkoj karijeri, puno je teža bila jesen koja je tome prethodila. Kad pričamo o proljeću, vraća mi se cijeli niz slika. Primjerice, onaj poraz 0-3 od Šibenika doma, nakon kojeg su nas svi otpisali, pa onda i ona utakmica s Lokomotivom. Nismo mogli zabiti gol nekoliko utakmica prije toga i već na poluvremenu sam primao sugestije da mijenjamo Sopića. To sam odmah odbacio kao opciju, ostavio bih ga i da smo izgubili, pa se na kraju dogodi da u finišu Fućak otrese Pivarića, zabije i pokrene lavinu. Pamtim i onih famoznih 5-4 protiv Istre, trenutak kad smo se sportski direktor Brkljača i ja nakon povratka s 1-3 na 3-3 pogledali i u glas rekli: ‘Ako ovo dobijemo, ostajemo u ligi!’ Tako se na kraju priča i razvila, iako ću ja i sad reći da nam je Šibenik itekako pomogao svojim lošim odlukama, potezima, nekim porazima koje si nisu smjeli dopustiti. Ključ su po meni bile dvije njihove pobjede protiv Dinama, nakon kojih su se oni ispuhali, a mi to iskoristili – vrti film predsjednik Gorice.
Ulazak u novu sezonu donio je neočekivano brz rastanak sa Željkom Sopićem, potpisnikom velikog proljetnog uspjeha, koji Črnka nije previše pogodio.
– Definitivno mislim da je to puno više šokiralo navijače i ljude iz okruženja nego mene kao predsjednika. Mi smo specifičan klub, imamo obiteljsku atmosferu, prijatelji smo, ali i unutar toga su svi oni koji su u profesionalnom segmentu na neki način brojke. I ni za koga se ne treba pretjerano vezati. Mnogi se nasmiju na moju rečenicu da je Gorica malo seoski klub koji igra prvu ligu, pri čemu ne mislim ništa loše, nego želim reći da način na koji mi funkcioniramo u okvirima HNL-a spada u čarobnjaštvo. Niži smo prosjek HNL-a, ali dobrim radom i pametnom sportskom politikom probijamo vlastite limite – rekao je Črnko pa zahvalio ljudima iz izvršnog odbora i skupštine, svim ljudima iz kluba poimence, želeći reći sljedeće:
– Klub je iznad svakog od nas! Zvao se on Nenad Črnko ili Željko Sopić. A opet, svaki pojedinac unutar kolektiva donosi veliku energiju koja doprinosi tim našim iskoracima. Željko Sopić je baš u tom dijelu, sa svojom energijom, donio ono što je bilo potrebno, odnosno presudno u tom trenutku.
Priznao je Črnko i da angažman Sopića nije bio njegova ideja. Dapače…
– Bio sam u Dohi na SP-u kad me Mario Brkljača nazvao i rekao da je odabrao Sopića. Iskreno, u prvi trenutak nisam znao ni igra li on još nogomet, gdje je, što je, koga je trenirao… Pitao sam ga je li on baš siguran u taj izbor, a Mario mi je rekao da je uvjeren da samo takav trener može izvući onu situaciju. U jednom trenutku nazvao me i Sopić, pitao s kim će on potpisati ugovor ako mene nema, a ja sam mu rekao da ništa ne brine, da ću ga potpisati ja kad se vratim. Na to mi je Sopa, sa onim svojim “rudeškim” stilom, rekao da se raspitao kod nekih svojih kamatara i da su mu rekli da može vjerovati Črnku ako mu nešto takvo kaže – sa smiješkom priča predsjednik našeg prvoligaša.
Prepričao je ovom prilikom i kako je tekao rastanak sa Sopićem, praktički iz minute u minutu, pa se onda prebacio na njegova nasljednika Dinka Jeličića.
– Rijetkost je da neki trener tako brzo ispuni praktički sve ciljeve koji su pred njega postavljeni. Glupo bi sad bilo reći da smo znali da će biti tako, ali činjenica je da smo tražili trenera poput njega. I da, bio je naš jedini izbor, ni s kim drugim nismo ni razgovarali, ali sve se otegnulo zbog nekih objektivnih okolnosti, odnosno njegova ugovora u Saudijskoj Arabiji. U cijeloj priči zapravo mi je bilo puno teže sakriti njegovo ime od javnosti nego dogovoriti njegov angažman – kazao je Črnko, dodavši kako je pred Jeličićem i dalje jako težak zadatak.
– On sad mora pokušati izbalansirati homogenost u momčadi ostati u borbi za Europu, jer to je cilj kluba, ali i pronaći prostor da izguramo ponekog mladog igrača, budući da je svima jasno da klub poput našeg živi od transfera. U svemu tome treba znati pronaći balans, a nama će definitivno biti cilj od jednog Luke Kapulice kroz ovo proljeće napraviti nositelja momčadi za jesen. Nije to lako, lakši bi put bio gurnuti nekoga od još mlađih, dati im da puknu dva penala, staviti im kapetansku traku i pokušati nekoga “prevariti” prodajom. Međutim, to nije naš put.
Gorica je donji prosjek HNL-a, ali dobrim radom i pametnom politikom probijamo limite, kaže Črnko… Foto: Željko Hladika/PIXSELL
Sljedeća faza razgovora odmaknula nas je od travnjaka, došlo je do prebacivanja u urede, odnosno na načine funkcioniranja kluba.
– Kad ljudi gledaju sa strane, u velikoj mjeri misle da nas financira Grad. Ovom prilikom ću se zahvaliti čelnim ljudima grada, na čelu s gradonačelnikom, ali reći ću vam i sljedeće… Svedemo li cifre na mjesečnu razinu, mi od grada dobijemo 30-ak tisuća eura, jednako toliko dođe od sponzora, a još 30-ak od TV prava. To je, dakle, ukupno 90.000 eura svakog mjeseca, a nama za osnovno funkcioniranje treba 400.000! I sad vas ja samo mogu pitati: kako?! A znate kako? Tako što smo sve transfere dogovarali u anuitetima, ni u jednoj od tih situacija nismo pristali na ispatu odmah, baš zato da bismo osigurali dotok novca i osigurali stabilnost funkcioniranja kluba. Da nismo išli tim putem, uvjeren sam da bismo još prije dvije godine bankrotirali! Tome svemu dodat ću i da imamo kredit koji nije mali, kojeg treba vraćati, ali već imam plan i način na koji ćemo to odraditi. Ukratko, već sad moramo gledati prema 1. srpnju, planirati što i kako dalje, pametno gospodariti – ističe Črnko, koji bi najsretniji bio da se pojavi partner koji bi investirao, ali ne pod svaku cijenu.
– Imali smo mi dogovora, razgovora, čak i ponuda da će nam se uplatiti novac, ali i da će cijela odgovornost biti naša, kao i da ćemo taj novac morati vratiti. Na takve varijante nismo pristajali, želimo podjelu ulaganja, ali i odgovornosti koja s time dolazi, pri čemu postoji nekoliko problema. Taj netko, ako bi ulazio u klub, morao bi razmišljati i o stadionu, infrastrukturi, ispunjavanju nekih potreba o kojima u mnogim drugim zemljama nema potreba ni razgovarati. Stadionska infrastruktura veliki je problem hrvatskog nogometa, a kad me pitaju postoji li šansa da Velika Gorica dobije stadion koji bi u nekom obliku nalikovao na Opus Arenu, ja odgovaram protupitanjima: tko će to napraviti, s kojim novcem, ali i tko će, ako se to dogodi, dolaziti na taj stadion? Pa mi ne možemo dovući dvije tisuće ljudi na stadion ako ne podijelimo tisuću i pol ulaznica… – logično rezonira Črnko, kojeg ljuti i odnos sugrađana prema svome klubu.
– Poludim kad vidim da na utakmicama protiv Dinama i Hajduka cijela zapadna tribina navija protiv Gorice. Poludim! Mi nudimo ulaznice po četiri puta nižoj cijeni našim partnerima, sponzorima i našim gradskim firmama, a onda vidim da ljudi iz Velike Gorice ispred stadiona te iste ulaznice preprodaju gostujućim navijačima. To me boli, to me smeta. Ako želiš doći na utakmicu, dođi. Ako ne želiš, nemoj. Ali nemoj raditi kontra kluba i na taj način omalovažavati Goricu i sve što radimo. Naravno da je teško očekivati da će grad koji ne postoji ni punih 30 godina imati svoju čvrstu bazu navijača, puno je tu okolnosti koje treba uzeti u obzir, no unatoč svemu tome ću reći da Velika Gorica kao grad ne zaslužuje prvoligaša. Pitanje je, naravno, i zaslužuju li ga u tom smislu i neke druge sredine, ali sve će o tome reći moja poruka na početku svakog razgovora s potencijalnim investitorima. Uvijek na početku kažem da me se ništa ne pita o prihodu od ulaznica ni o prihodu od marketinga koji je povezan s tim. Ako odgovorim na ta dva pitanja, nitko neće odlučiti ući u klub – govori Črnko.
Provukla se kroz ovaj razgovor i tema kampa HNS-a, za kojeg će Črnko reći kako “nema ni teoretske šanse da ta priča propadne”, ali i otkriti kako se početak radova očekuje u ranu jesen ove godine, možda i malo prije toga.
Zaključno na temu kluba i njegove budućnosti, odnosno u pogledu prema proljeću, istaknuo je još i ovo:
– Idemo polako, korak po korak. Nekakva naša ambicija je da sve minuse koje smo ustanovili tijekom jeseni pokušamo pretvoriti u pluseve. Nećemo puno mijenjati momčad, osim ako se dogodi neki transfer. Ovaj kadar kojeg imamo, plus nekoliko mlađih igrača i možda ponekom prinovom na pozicijama koje su nam deficitarne, bit će okvir u kojem ćemo djelovati. Postoje kontakti s agentom Brazilca iz MLS-a, mladog napadača koji nam je zanimljiv, ali daleko je još eventualna realizacija cijeloga posla.
Sportsko-lirske poslanice sa Udarnika ovih se dana pretvaraju u često i rado viđenu pojavu. Pera su naoštrena u Kurilovcu, rečenice su se redale same od sebe nakon ždrijeba četvrtfinala Kupa, a ponovilo se to i nakon definitivnog rastanka s nogometnom 2025. godinom. Na Udarniku se okupila cijela klupska obitelj, a dojmovi su sažeti u novi nadahnuti literarni uradak iz kurilovečke radionice.
Ako je nekome promaknuo tekst objavljen na klupskim društvenim mrežama, evo ga u cjelosti:
“Bilo je to u petak, srećom ne 13. već 12. prosinca, dakle dan uoči 30.-tog rođendana drage nam turopoljske metropole, koji je tijekom dana obilježen na prigodnoj i lijepo uprizorenoj svečanoj akademiji u ispunjenoj dvorani POU-a.
Na drugoj strani grada, u jugoistočnom predgrađu znanom kao GČ Kurilovec, u predvečerje se ispunila i napunila sala sportskog doma u kojem stoluje i kraljuje najveći mali seoski klub na svijetu – NK Kurilovec. Razme se da je bil red kraj još jedne sportske godine, koja si je zahvaljujući plasmanu u četvrtzavršnicu CRO cupa i “vjerovaliiline” rano proljetnom ogledu sa velikim Dinamom, htjela to ili ne, priskrbila epitet – povijesne, obilježiti i proslaviti na prigodan i dostojan način. A ljepše prigode za to nema od tradicionalnog klupskog božićnog domjenka…
Uvodno događanje u domjenak bila je, sad već tradicionalna tekma između svih trenera kluba, starija garda kontra mladih jazavaca, rezultat nebitan i unapred poznat…u korist garde. I ne treba čuditi da je odmah posle tekme, sala, na čijem je kraju dominirala prekrasna, lijepo nakinđana i šarenim žaruljicama osvijetljena srebrna Majetićeva jelka, za čas bila puna ko šipak. Seniorski stručni stožer, igrači seniorske momčadi, treneri NŠM-i, članovi IO i NO, djelatne osobe… Suma sumarum 60-ak duša vjernih, privrženih i odanih kurilovečkom nogometnom jučer, danas i sutra.
Već se na ulasku u samu salu dalo naslutiti i namirisati da bi to mogla biti i posebna i čarobna noć, bez obzira kaj je miris Filinog lovačkog gulaša preplavio ne samo salu već i cijeli okoliš SRC-a Udarnik. Uvertira u sam domjenak bile su prigodne, tople i radosne božićne pjesme, a početak je označio, razme se, prigodni govor gospona precednika. Iako naš Dražen, zna se, baš i nema neke Periklove govorničke navike, ovaj se put ipak potrudil i održal lepi, nadahnuti, topli i, kaj je najvažnije, radosni i optimistički govor.
Ni traga muke koju zapraf svi skup preživljavamo u tom našem, u isto vreme dragom i jeb… klubu, ni reči o besparice, dugovanjima i svim nedaćama kaj iz toga proizlaze. Zato bravo za našeg precednika, drago nam je da je osjećaju osobnog ponosa kaj je precednik našeg kluba dal prednost nad svim sivim mislima i brigama, koje je ipak ostavil ispod tepiha.
Ako je precednik zaslužil “bravo” za svoj govor, fakat ne znam kaj su onda zaslužili igrači seniorske momčadi za scenarij kojim su nas sve redom ne samo iznenadili nego i oduševili i razgalili nam dušu. Prvo su si međusobno podijelili skromne i prigodne poklone jer su još početkom tjedna izvukli brojeve na temelju kojih se znalo tko kome kupuje poklon: darivatelj je bio poznat, ali daroprimac nije znao tko je njegov darivatelj!? Pa je ubrzo nastal pravi urnebes od mnoštva nadahnutih i baš prigodnih poklona koji su u sebi skrivali i određene poruke, među kojima su dominirale one pune humora, lake ironije i zdrave mladenačke zajebancije, tipične za mlade ljude dobre volje i zdravog duha.
Poklona nisu bili lišeni ni svi članovi stručnog stožera, uključivo i gospodina Olića, našeg popularnog “mentalista”, koji je proteklih mjeseci bio jedna od najspominjanijih osoba u sportskom miljeu zavičajnog nam Turopolja. Kulminacija je uslijedila kad su igrači ispred bora “prisilno” izveli našu “evergreen” šankericu Zdenku i bračni par Mihalić, Katu i Bašu, te im uručili prigodne poklone i kuvertirane božićnice kako bi im iskreno zahvalili na njihovom odricanju u bespogovornom ispunjavanju svih njihovih igračkih zahtjeva, kako uoči, tako i poslije treninga i utakmica.
Lica ovo troje “dobitnika”, koja nisu mogla sakriti osjećaj ugodnog i dragog iznenađenja, bila su najbolji dokaz da su dečki fakat pogodili u sridu, a mi im za sve viđeno i doživljeno te večeri, od srca zahvaljujemo i skidamo i kapu i šešir. Uključivo i činjenicu da nitko od njih ni jednom jedinom riječi nije spomenuo naknade, zaostatke, dugovanja… A ima ih Bogeku fala prilično, pa je i to dokaz da taj dragi Božić ima svoju posebnu moć.
Treba li posebno naglašavati da smo svi potom uživali u Filinom gulašu, Katinim i Barinim kolačima i dobroj kapljici za koju te večeri nije bilo ograničenja. Složna pjesma bila je logičan nastavak svega, Fićo je preuzeo DJ palicu, a Kolegić sve raspametio svojim vokalnim i plesnim izvedbama… I tako je bilo sve do ponoći kada smo dočekali i pozdravili Svetu Luciju i kada su se igrači povukli… da bi svi zajedno otišli na svoj unaprijed planirani tulum, bez obzira na maglovitu kasno jesensku noć. E, to se zove momčad, to se zove klapa i družina. Bilo gdje i bilo kad, uvijek zajedno i skupa.
Dečki, još jednom skidamo šešir, sretni i zadovoljni što vas – imamo! Sretni što svi zajedno još uvijek činimo – veliku i složnu obitelj i što nam je ta obitelj sveta i uvijek i iznova od – posebnog značaja i “interesa”…!!!
Guštajući cijelu tu večer u svemu viđenom i doživljenom, što je nerijetko izazivalo one trnce kada vam se vlastita koža naježi od sreće i zadovoljstva, promatrao sam neizmjernu energiju, volju i sveprisutnost jednog čovjeka, Senada Harambašića. Nek mi nitko ne zamjeri, ali uistinu sam ga opet i ponovo i po tko zna koji put doživio kao – anđela čuvara ove momčadi. I ovoga kluba!!!
Rukometni klub Zagorica organizira 5.rukometni turnir u nekoliko uzrasnih kategorija za djevojčice i dječake.
Velika Gorica, 17.12.2025. Najava RK Zagorica organizirati će 5. Božićni turnir. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Termini od 27. do 29. prosinca 2025. u Gradskoj sportskoj dvorani Velika Gorica rezervirani su za uzrasne skupine dječaka U-13, U-15 i U-17., u vremenu od 09 do 20 sati.
Velika Gorica, 17.12.2025. Najava RK Zagorica organizirati će 5. Božićni turnir. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Drugi dio turnira bit će održan u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici od 02. do 04. siječnja 2026. godine. Djevojčice će se natjecati u kategorijama U-12, U-14 i U-16, natjecanje je programirano u vremenu od 09 do 20 sati.
Velika Gorica, 17.12.2025. Najava RK Zagorica organizirati će 5. Božićni turnir. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Završni dani turnira predviđeni su za polufinalne susrete i finale te dodjelu pojedinačnih i ekipnih nagrada.
Velika Gorica, 17.12.2025. Najava RK Zagorica organizirati će 5. Božićni turnir. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Maraton klub Velika Gorica zaključio je sezonu HACL lige s dva naslova prvaka u U23 kategoriji, koje su osvojili Petar Petrić i Brigita Grčić, dok su rezultati ostvareni kroz sezonu pokazali da klub sustavnim radom gradi konkurentnu bazu za seniorsku atletiku.
Petar Petrić bio je najuspješniji u muškoj U23 konkurenciji, a pritom je sezonu završio i među 15 najboljih u ukupnom poretku lige. Takav plasman smješta ga uz bok znatno iskusnijim natjecateljima i potvrđuje njegov iskorak prema seniorskoj razini.
U ženskoj konkurenciji U23, Brigita Grčić uvjerljivo je osvojila naslov prvakinje. Tijekom sezone nametnula se konstantnim nastupima i potvrdila status jedne od nositeljica budućih rezultata kluba.
Zapažen trag ostavio je i Ivan Barišić, koji je u kategoriji M35 zauzeo četvrto mjesto, iako je zbog zdravstvenih problema veći dio sezone bio izvan natjecanja. Njegov plasman u ukupnom poretku HACL lige dodatno naglašava vrijednost tog rezultata.
“Ovi rezultati jasno pokazuju da AK Maraton Velika Gorica ide u pravom smjeru. Želja i cilj kluba je povratak u sam vrh HACL lige, a temelji za to su iznimno čvrsti – klub danas broji preko 100 djece i mladih sportaša te je jedan od rijetkih klubova koji sustavno rade sve atletske discipline: bacanja, skokove, sprint, stadionsku i vanstadionsku atletiku”, poručili su iz kluba.
Svjetski uspjesi sportaša jedan su od najvećih promotora Zagrebačke županije. U svaku medalju utkana je često i nadljudska snaga, nepokolebljiv sportski duh i odricanja koja zaslužuju poštovanje.
Uspjeh svakog sportaša, uspjeh je i Zagrebačke županije, koja nagrađuje svaki sportski trijumf.
Tako je, u ime Zagrebačke županije, zamjenik župana Ervin Kolarec prigodno nagradio dvostrukog svjetskog prvaka u trapu Josipa Glasnovića i našu Velikogoričku parastolnotenisačicu Mirjanu Lučić, koja je nedavno osvojila europsku broncu.
Jaskanac Glasnović, član Streljačkog kluba „Josip Glasnović TEAM“, u listopadu je na Svjetskom prvenstvu u Ateni osvojio „duplo zlato“ – u pojedinačnoj i momčadskoj konkurenciji.
-Dugo sam čekao ovu medalju i sad sam osvojio sve medalje koje sam želio – svjetsku, europsku, olimpijsku i svjetski rekord 125/125. Mi smo jako dobra trap ekipa, Giovanni, Ante i ja, a iduće godine imamo svjetsko prvenstvo na kojem se dijele kvote za Olimpijske igre u Los Angelesu – najavio je Josip uz nadu da će otići na svoje četvrte Igre.
Mirjana Lučić, stolnotenisačica iz goričkog Uspona, u konkurenciji mješovitih parova s Bornom Zohilom na Europskom prvenstvu osoba s invaliditetom održanom krajem studenoga u Švedskoj, osvojila je brončanu medalju.
-Borna i ja igramo fenomenalno i trenutačno smo prvi par svijeta tako da malo osjećam i gorčinu jer mislim da smo zaslužili zlato – rekla je Mirjana i dodala da je ipak beskrajno sretna jer su pripreme bile jako teške, a ovu medalju je čekala deset godina.
Županija dugi niz godina nagrađuje uspješne sportaše, a u proračunu za iduću godinu osigurana su značajno veća sredstva za sport općenito – rekao je Kolarec.
-Naši sportaši i parasportaši postižu sjajne rezultate i na domaćim i na međunarodnim natjecanjima, i zaslužuju apsolutnu podršku. Da ju zaista imaju u Zagrebačkoj županiji potvrđuje i tek doneseni Proračun za 2026. godinu u kojem je za sport izdvojeno više od 2 milijuna eura – podsjetio je.
Samo ove godine naši su sportaši donijeli čak tri medalje s vrhunskih natjecanja u Zagrebačku županiju, rekao je predsjednik županijskog Parasportskog saveza Darko Matić.
-Ovo je bila naša brončana godina u kojoj su s vrhunskih natjecanja sportaši donijeli čak tri medalje u Zagrebačku županiju, a posebno sam sretan jer Županija prepoznaje uspjehe sportaša i u idućoj je godini za parasport izdvojila 25 posto više sredstava – naglasio je Matić.
Svaki euro uložen u sport vraća se stostruko – poručio je predsjednik županijske Zajednice športskih udruga i saveza Vladimir Bregović i pohvalio činjenicu da sportaši koji stasaju u Zagrebačkoj županiji i ostaju tu u županiji, postižu svoje najbolje rezultate, poput Mirjane i Josipa.
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.
U subotu, 20. prosinca, s početkom u 17 sati, na Ključić Brdu održat će se noćno kolo Turopoljske lige trail trčanja (TLTT), koje ujedno predstavlja peto i posljednje ovosezonsko izdanje lige, u organizaciji Atletskog kluba Turopolje. Start i cilj utrke bit će na Izletištu Ključić Brdo, a sudionike očekuju staze poznate s dnevnih kola, ovaj put u noćnom ambijentu.
Riječ je o jedinom kolu lige koje se trči po mraku, zbog čega je sudionicima preporučena koristiti lampu, neovisno radi li se o čeonoj, ručnoj ili nekoj drugoj varijanti, pod uvjetom da osvjetljava stazu. Organizatori su najavili da će staze, uz standardne oznake, biti dodatno obilježene reflektirajućim markerima kako bi orijentacija bila jasna i u noćnim uvjetima.
Nakon utrke predviđeno je druženje u restoranu izletišta, čime će se simbolično zaključiti ovogodišnja trkačka sezona prije pauze do sredine siječnja. Sve detalje o utrci, kao i link za prijavu možete naći na službenoj web stranici kluba.