CityTV
VIDEO Brkljača: Gorica budućnosti je mlađa, potentnija i još više na tablici!
Mario Brkljača, sportski direktor HNK Gorice, u razgovoru za klupsku televiziju progovorio je o učinjenom u posljednjih godinu dana, o aktualnom trenutku i planovima, ali i o željama i vizijama za budućnost kluba
Predvorjem hotela u Medulinu ovih je desetak dana iza nas defiliralo cijeli niz igrača iz velikog broja klubova, svatko je bio u nekom svom filmu, pa su se svi ti filmovi spajali u jedan tijekom druženja između ili nakon treninga. Viđali su se i družili i treneri, a tamo negdje sa strane svoj su dio posla odrađivali i ljudi iz drugih klupskih struktura.
Sportski direktori, primjerice. Jedan od njih, u trenirci HNK Gorice, bio je i Mario Brkljača, 38-godišnjak koji posljednjih nešto više od godinu dana vodi brigu o sportskoj politici kluba.
– Bilo nam je jako ugodno u Medulinu, osjećali smo se kao kod kuće i pokušali smo najbolje moguće iskoristiti ovo vrijeme. Pauza u prvenstvu je relativno kratka, samim time su i pripreme maksimalno skraćene, ali svakako nam je dobro došlo ovih desetak dana zajedno. Kako u smislu kondicijske pripreme, tako i tehničko-taktičke, ali i zbog toga da se u ovim danima još malo povežemo, stvorimo još veće zajedništvo kroz druženja – govorio je Brkljača u kamere klupske televizije u posljednjoj fazi ovog dijela priprema.
Telefon je često zvonio, takvo je doba godine, vrijeme kad su i transferi u fokusu.
– Posao sportskog direktora je više operativan, veže se i za urede i za teren, za sinkronizaciju procesa koji se događaju na svim klupskim razinama. Volim biti uz dečke, u rutini igrača, to mi odgovara, budući da sam donedavno i sam bio igrač. Uz to, naravno da svaki slobodan trenutak koristim za sastanke, za gledanje treninga i utakmica… Kroz sve to dobije se i neka šira slika momčadi, koja je ovo prilikom prilično mlada. Od 30 igrača na pripremama, njih 16 je mlađe od 23 godine, čime šaljemo dobru poruku i pokazujemo u kojem smjeru idemo – kazao je Brkljača, pa otkrio i koji su mladi igrači u prvom planu.
– Ante Matej Jurić je jedan od tih mlađih na kojima je fokus ove sezone. Skrenuo je pažnju na sebe s golovima Dinamu i Hajduku, od njega nekako i najviše očekujemo. Tu je i Luka Kapulica, koji je tek navršio 19 godina, ali svojim talentom je već pokazao da može tu participirati i nadamo se da će se nastaviti razvijati, da ćemo mu moći omogućiti još više minuta na terenu.
Zanimljivi su i Senegalci Sekou Sagna i Arona Fall, koji su i definitivno postali članovi prve momčadi.
– To je jedna zanimljiva priča. Njih dvojica prošli su akademiju jedne nizozemske agencije, koja radi u Senegalu već nekoliko godina, a oni su neka vrsta “pilot projekta” što se odlazaka u Europu tiče. To su dečki koji su nam ponuđeni, koji su došli na probu, pa vrlo brzo pokazali dobre stvari, zbog kojih smo ih odlučili zadržati. Kroz utakmice za juniore su potvrdili svoju vrijednost i priključili smo ih prvoj momčadi. Sekou Sagna je jedan odgovoran zadnji vezni, pokazuje zavidnu zrelost za svoje godine, a Arona Fall je atraktivno krilo izvanserijske brzine. Treba biti strpljiv s njima, kao i sa svim mladim igračima, u tijeku je period adaptacije na seniorski nogomet, na intenzitet i zahtjeve, a njihov odgovor na sve to odredit će kad će njih dvojica postati i kandidati za prvih 11. U svakom slučaju, skrenuli su pažnju na sebe – pojasnio je Brkljača, pred kojim je još jako puno posla, sve tamo do 15. veljače, kad se zatvara prijelazni rok.
– Prijelazni rok otvoren je jučer, a kad pričamo o odlascima, zna se koja su imena u opticaju. Pršir i Krizmanić su tu u prvom redu, postoje upiti za Ndockyta, koji je do ozljede igrao sjajno, pa i za Mitrovića, koji je proljetos nosio Goricu, pa Banića, ponajboljega golmana lige… Nije još došlo ono što nas zadovoljava, ali razmišljamo u tom smjeru, ako i o alternativama na njihovim pozicijama. Osobno bih volio i da dovedemo još jednog krilnog igrača koji će tražiti dubinu, što je tip igrača koje baš i nemamo. Volio bih tu pronaći mlađeg igrača koji bi mogao donijeti energiju, ali i ostati ovdje nešto duže razdoblje. Razmišljamo i o alternativi za Ndockyta, s obzirom na njegovo zdravstveno stanje… Ciljano želimo dovoditi igrače, ovisno o tim eventualnim odlascima – istaknuo je sportski direktor Gorice pa nastavio:
– Ne znam koliko transferi na najvišoj razini utječu na transfera klubova kao što je Gorica, ali ima to poveznica. Dok najbogatiji ne pokrenu taj kotač plaćanjem odšteta klubovima iz srednjeg razreda, mi u ovom donjem teško dolazimo do financijskih sredstava. To je neka vrsta domino efekta. Imamo neke želje za naše igrače, ali vrijeme će pokazati jesmo li u pravu. S druge strane, imamo ambiciju i ostati u toj borbi za Europu, pa ne bismo imali ništa protiv ni da ih zadržimo i pokušamo izgurati tu priču do kraja. To je i njima motivacija, stalno im to i ponavljam, da čak i u slučaju da ne odu imaju zašto ostati ovdje, da se imaju za što boriti.
Situacija na nogometnom tržištu je kompleksna, puno na nju utječu i saudijske intervencije, a uz nešto bliži istok vežu se i najveće aktivnosti u ovom trenutku.
– Prijelazni rok u određenoj situaciji definira tko će biti aktivniji, tako da je teško tu generalizirati. Za naše igrače u ovom trenutku najviše je upita s istoka, to nije tajna, tu je najrealnija šansa da profitiramo financijski, iako bih ja njima želio da idu prema zapadu, budući da smatram da imaju kvalitetu. Prilično su aktivni, primjerice, Turci, ali u svemu tome važno je reći da interes i konkretna ponuda nisu ista stvar, već dvije prilično udaljene kategorije.
U budućnosti je želja pojačanja tražiti u vlastitim redovima, u svojoj omladinskoj školi.
– Da, to je naša želja i cilj. Igrači koje sam odgajaš i usmjeravaš imaju i najveću šansu da donesu ono što ti je potrebno. Naglasak je apsolutno na akademiji i tu smo se digli po pitanju kvalitete. U ranijim godinama veći je fokus bio na kvantitetu, odnosno na članarine, ali to se u zadnje vrijeme promijenilo, prije svega dolaskom Slavka Perkovića na mjesto direktora Škole. Kad se na to nadovezao i kvalitetan rad trenera, došli smo do situacije da su nam pioniri vodeći u HNL-u, da su kadeti jako dobri i stabilni, dok se jedino juniori malo muče, ali tu je i manji fokus na rezultat, a veći na rast i razvoj. Uvijek kažem, razvoj će ti dugoročno donijeti rezultat, a rezultat ti neće nužno donijeti i razvoj. Potrebno je tu puno balansirati, a vjerujem da mi to i radimo. Nadam se samo da ćemo u budućnosti dobiti i nešto bolje uvjete, pri čemu mislim na barem još jedan dodatni teren, na fitness centar… Time bismo osigurali još veću šansu ovim klincima da jednog dana dođu do prve momčadi – vjeruje Brkljača, koji sa suradnicima aktivno radi na dodatnom podizanju škole.
– Važna je ta motivacija za dolazak u Goricu, zatim i motivacija za ostanak u Gorici. Dobar imidž koji gradimo omogućava nas da dovedemo najtalentiranije klince, koje žele i zagrebački klubovi poput Dinama i Lokomotive, drago mi je što smo do toga uspjeli doći, a to je plod rada cijele Akademije. Ponekad će rezultati određene generacije biti bolji ili lošiji, ali dugoročno je ideja stvarati igrače. Rezultat je bitan do trenutka dok ne počnemo ugrožavati razvoj igrača.
Vrijeme kad je Mario Brkljača bio mladi igrač baš i nije antička prošlost, tu govorimo o početku ovog stoljeća, ali razlike su svejedno jako velike.
– Današnji klinci imaju puno više informacija od nas, možda i prerano ulaze u usku specijalizaciju. Mi smo nogomet više doživljavali kao igru, a ta ljubav prema nogometu te dovede do toga da ne osjećaš pritisak. Naš motiv je bio unutarnji, a njihov je više vanjski, kroz želju da budeš bogat, slavan i uspješan nego što ih vodi sama strast. Kad te ne vodi strast i ljubav prema igri, svaki problem koji se pojavljuje stvara ti frustraciju. Toga jako puno ima u svakom odrastanju nogometaša, s time se treba znati nositi, a mentalitet je tu krucijalan. Vještina nije dovoljno, jer sve je lako kad ide dobro. Kad je teško, najbolje se pokazuje tko je, a tko nije – tvrdi Brkljača.
Iza njega je nešto više od godinu dana goričkog mandata, pa smo se vratili i na dane kad je sve to počelo, krenulo…
– Budući da je moj sin igrao za Goricu, da sam ga praktički svaki dan čekao da završi s treningom, a situacija s prvom momčadi bila je takva da “kuća gori”, naravno da smo ulazili u razne nogometne priče. Kad je teško, naravno da svi pokušavaju dati svoje mišljenje, savjetovati, pa je tako predsjednik Črnko i mene jedan dan pozvao na stranu i pitao me što mislim o svemu. Počeo sam svoje izlaganje rečenicom “ne znam smijem li vam reći što mislim”, ali očito sam mu nečim privukao pozornost, budući da smo se nekoliko dana poslije našli i brzo dogovorili suradnju.
Brkljačin odabir bio je Željko Sopić, odabir koji se nekoliko mjeseci kasnije pokazao punim pogotkom.
– Igrao sam s njim i poznavali smo se jako dobro. Sopić je uvijek zanimljiv lik, pozitivan i energičan, s njim je uvijek gušt biti u društvu. A opet, veliki je profesionalac. Do tog trenutka nisam ga mogao procijeniti kao trenera, trebalo nam je vremena da se uigramo, ali bili smo svjesni svega, bili smo odgovorni, a imali smo i podršku predsjednika. Stao je iza mene, iza trenera, a na kraju se isplatilo. Vjerovali smo do kraja, svi smo sportaši i taj mentalitet nam nije dozvoljavao da odustanemo. Doveli smo igrače koji su donijeli pobjednički gard, uz te starije i iskusnije profitirali su i oni mlađi. Uvijek kažem da mladi cvijet bez starog štapa ne može izrasti pravilno. Neka se ljute ako hoće, ali oni su za mene ti stari štapovi. Pa neka cvjetovi rastu… – sa smiješkom kaže Brkljača, koji je imao ranija iskustva i sa Sopićevim nasljednikom.
– S Dinkom Jeličićem radio sam u Rudešu, u vrijeme kad sam skupljao prva iskustva kao sportski direktor. Iskreno, puno sam već tad naučio od njega, kliknuli smo od prve i vjerovao sam da je on idealan trener za Goricu u ovoj fazi. Na proljeće smo spašavali, a sad moramo stabilizirati. Poklopilo nam se sa Sopićevim odlaskom u Rijeku da možemo nadograditi neke stvari. Svaki trener ima svoju filozofiju, a ako ih moram uspoređivati, Jeličić je puno mirniji od Sopića, puno više zaljubljen u mlade igrače, što nam je donijelo te neke promjene. Mislim da smo svi profitirali, i momčad, i klub, i on kao trener. To je bila “win-win” situacija.
Godinu dana nakon “onog” proljeća, pred nama je proljeće potpuno drukčijih izazova. Gorica je na diobi četvrtog mjesta, a četvrto mjesto vodi u Europu.
– Tu leži zamka. Ovo proljeće dat će nam odgovor na pitanje da li jesmo ili nismo. Prihvaćanje pete ili šeste pozicije kao mjesta koje nam pripada je loše. Ne bih volio da upadnemo u tu zamku, komfort zona je najgora za sportaše i zato moramo sami sebi stvarati tenziju rezultata. Imamo ambiciju, ako smo peti, želimo biti četvrti. Ako smo četvrti, želimo biti treći. Pokušavamo to prenijeti na momčad, a kad završi zadnje kolo, vidjet ćemo što smo napravili. Ova sezona bila je predviđena za stabilizaciju, nismo očekivali da će do nje doći toliko brzo, ali rezultat nam daje za pravo da idemo probati uhvatiti to četvrto mjesto – govori Brkljača, koji vjeruje da Gorica može i dugoročno prijetiti “velikoj četvorci”.
– Dizanje kriterija je ključno. Postoje dva procesa, imamo selekciju i razvoj igrača. Ako ćemo se opredijeliti za razvoj igrača, pojačati rad, sistematizirati sve skupa i napraviti most od akademije do prve momčadi, što je zapravo i najteže, tu moramo napraviti iskorak. To je cilj broj jedan, a cilj broj dva je zadržati se ovdje gdje jesmo po pitanju ambicija i rezultata. To će nam osigurati bolji imidž, ali i bolji položaj kod prodaje igrača. Sve to iziskuje puno rada, puno znanja, a tu ću opet dodati i priču o uvjetima. Talenta imamo, znanja imamo, a uvjeti kao da ne prate sve to – apelirao je sportski direktor pa za kraj otkrio kako vidi Goricu budućnosti:
– Gorica budućnosti je mlađa, potentnija i još malo više na tablici!
CityTV
VIDEO ‘Nikad ne znaš kad će doći dan za velike stvari. Kad dođe, ja želim biti spreman…’
Matej Mišković (36), trener rukometaša Gorice, gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije” i dotaknuo se svojih igračkih dana, trenerskih početaka, zvijezda u usponu, ali i filozofije, psihologije…
Postojao je načelni plan da Matej Mišković (36) preuzme rukometaše Gorice nakon što završi prošla sezona, no splet okolnosti malo je požurio stvari, pa je dečko iz Brckovljana u Turopolje stigao već u ožujku. Do kraja sezone stigao je osvojiti prvo mjesto u Ligi za ostanak, da bi tijekom ljeta i kroz pripreme izgradio momčad koja ni ne razmišlja o Ligi za ostanak. Goričani su u prvih šest kola upisali pet pobjeda, bodove su gubili samo u Našicama i u domaćem remiju s Moslavinom, ali ukupno gledajući izgledaju – impresivno! Kao momčad sa snažnim pečatom svoga trenera.
– Kad sam došao, jasno smo postavili ciljeve. Netko je možda mislio da su ti ciljevi previsoki u ovoj fazi, ali ja ne funkcioniram tako. Pokušavam prenijeti i na momčad stav da moramo imati visoke ciljeve, da moramo biti sposobni ostvarivati ih, da će nas to gurati iz treninga u trening, iz utakmice u utakmicu… Drago mi je da je što su se neke stvari poklopile, dečki odlično rade, vjeruju u to što radimo, a to se vidi i na rezultatima – kaže Mišković gostujući u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”.
Od Gorice je u vrlo kratkom roku stvorio mašinu koja melje protivnike, koja je dominanta u većini svojih prezentacija.
– Kad sam preuzeo Goricu, dočekali su me igrači koji dokazano imaju kvalitetu, jer to su dečki koji su pod trenerom Nikolićem godinama bili sudionici Lige za prvaka. Prošle sezone stvari su otišle u krivom smjeru, ali znao sam da je moguće probuditi tu kvalitetu koju imaju. Doduše, ostali smo bez trojice važnih igrača ovog ljeta, tri nositelja igre, nije ih bilo lako zamijeniti, ali planski sam želio dovesti igrače koje poznajem, koje znam i karakterno, među kojima su i neki s kojima sam dugo radio. I nije mi izneđanje to što su se jako dobro i jako brzo uklopili i Lisac, i Neralić, i Komljenović, i Grubišić. Uz sve one koji su ranije bili tu, stvorili smo i kemiju koja je neophodna za uspjeh – rekao je Mišković i nastavio:
– Imam svoj stil i sustav, pokušavam to prenijeti na njih, oni su to osjetili, vjeruju mi, a to je jako dobar spoj. Evo, otkad sam došao, u ovih osam mjeseci, izgubili smo samo tri utakmice, jednu u Metkoviću i dvije protiv Nexea.
Ciljevi su jasno proklamirani, Gorice ove sezoni želi ući u Ligu za prvaka, u njoj se “potući” za četvrto mjesto, odnosno novi izlazak na europsku scenu, a u Kupu je cilj doći do Final Foura. Zasad sve skupa izgleda kao da ide u dobrom smjeru. Za sve više od toga trebat će pobjeđivati i one koje se dosad nije pobjeđivalo.
– Mi u svakom sportu imamo perjanice, koje se čak i javno previše respektira, ali ja sam sportaš. I ne želim etiketu čovjeka koji ide na Nexe, Zagreb ili nekoga trećeg samo odraditi utakmicu, jer se tu kao ne može ništa. Glup mi je takav pristup i razmišljanje. Da se razumijemo, to su ekipe koje pršte kvalitetom, od uvjeta, igrača, financijske moći s kojom se ne možeš mjeriti… Ali jednu stvar uvijek govorim svojim igračima: svatko od vas želi doći do te razine, do takvih klubova, a najbolji način da dođeš do te razine jest da ih pobijediš! Moraš prije svega poštovati sebe, ne možeš si dozvoliti da odustaneš i prije nego što utakmica krene – opisuje svoju filozofiju Mišković.
– Mogu se složiti da ćemo mi takve protivnike dobiti u jednoj od deset utakmica, da će se samo jedanput sve posložiti, ali možda je ta jedna utakmica baš sutra! Ajmo biti spremni iskoristiti šansu ako je to stvarno taj dan, a ne kasnije žaliti za propuštenim. Moramo uvijek biti spremni na velike dosege. Svatko od nas mora sanjati da će biti u vrhunskom rukometu, a ako je tako, nema smisla živjeti od malih stvari i čekati da vrh dođe po tebe. Vrhovi se osvajaju, oni se ne čekaju… – dodao je trener Gorice.
Puno je toga, kaže, naučio od oca Jure, i o životu i o sportu. Tata je, naime, nogometni trener, a u njegovoj sportskoj biografiji postoji jedan spektakularan trenutak. Jedan od onih o kojima danas sin Matej priča. Bilo je to u rujnu 1998., moćna NK Croatia došla je u Dugo Selo i – dobila po nosu! Senzacionalnu i nezaboravnu pobjedu Dugoselaca trenerski je potpisao upravo Jure Mišković.
– To je bio baš poseban trenutak, za tatu pogotovo, jer on je veliki hajdukovac… Za razliku od mene, koji sam na svakoj utakmici Dinama, kad god mogu. Nikad se ništa veće nije dogodilo u dugoselskom sportu, ne znam je li se u Dugom Selu ikad prestalo pričati o toj utakmici, ali to je i dokaz da stoji sve ono što pričam. Dugo Selo će takvu Croatiju dobiti jedan u tisuću utakmica, ali tog 8. rujna 1998. bio je taj dan. A tata je bio spreman – prisnažuje ponosni sin.
Tata je imao veliku i važnu ulogu i kad se Matej trebao usmjeriti u drugom pravcu nakon teške ozljede sa samo 20 godina. Rukometna karijera, koju je gradio kroz Medveščak i Dugo Selo, naprasno je prekinuta, “na led” je otišlo i studiranje na KIF-u, pojavila se apatija, depresija…
– Tata je rekao da je dosta sažalijevanja, uzeo me pod ruku i odveo u Rukometni klub Polet iz Brckovljana, gotovo me natjerao da krenem kao trener. Uzeo sam djecu u mini rukometu, počeli smo se tu nešto igrati rukometa, a na kraju sezone postali smo prvaci države! Trenirali smo i vani, na hladnoći, u jaknama i rukavicama, dvorana nije imala ni rukometne gabarite, ali baš smo jako zagrizli. I ja, i ti klinci. Nakon te godine prebacili smo ih u Dugo Selo, spojili s još nekim dobrim igračima i kasnije još četiri puta bili prvaci države – nabraja Mišković, koji je od prvih dana imao i aktualnog golmana Hrvatske Dominika Kuzmanovića.
– Od prvog dana se vidjelo koliko jako želi uspjeh i zato je uspio. Bio je neobičan zato što je doslovno od prvog dana želio biti samo i jedino golman. Nisi ga mogao potjerati iz dvorane, i nakon treninga bi ostao, molio ostale dečke da mu pucaju… I sanjao je već od tih prvih dana da će biti ovo što je danas postao. I meni i njemu Kiel je oduvijek bio “rukometni Real Madrid”, poseban klub, puno smo pričali o tome, a onda se dogodi ona utakmica u Kielovoj Lanxess Areni, u kojoj skupi 25 obrana u dresu Hrvatske – sa smješkom ovu svoju priču zaključuje Mišković, uz dodatak za kraj:
– On je primjer da je sve moguće!
Poruka je jasna. Sve je moguće. I u karijeri Dominika Kuzmanovića i u sezoni koja traje…
CityTV
VIDEO Zvuk Rafala postaje sinonim sigurnosti pa piloti poslali poruku građanima
Svjesni činjenice kako njihovo daljnje usavršavanje često podrazumijeva i neugodnu buku.
CityTV
VIDEO Pikado se vratio u grad! Nekoć Vegos i cijela gorička liga, danas – chillanje…
Nakon što su Velikogoričanke Anita Gelo i Ivona Krusha na EP-u u Španjolskoj osvojile srebro u pikadu, a Velikogoričanin Ivica Cavrić dva zlata, odlučili smo posjetiti mjesto na kojem se svi oni okupljaju…
CityTV
VIDEO Spremni i uvježbani! Gorički vatrogasci pokazali svoju snagu na vježbi VG24
Kroz gotovo četiri sata, 27 društava podijeljenih na šest lokacija na području grada i okolice, odradilo je svoje zadane scenarije.
Nedjeljni dan gorički dobrovoljni vatrogasci proveli su provjeravajući svoje sposobnosti kroz veliku vatrogasnu pokaznu vježbu u organizaciji Vatrogasne zajednice Grada Velike Gorice. Kroz gotovo četiri sata, 27 društava podijeljenih na šest lokacija na području grada i okolice, odradilo je svoje zadane scenarije.
– Kroz ovakav vid vježbi pokušavamo utvrditi razinu spremnosti i sposobnosti naših vatrogasnih društava te nam je to pokazatelj za daljnje potrebe usavršavanja – komentirao je po završetku velike vježbe zapovjednik goričke Vatrogasne zajednice, Ivica Maceković.
Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Lokacije na kojima se sve odvijalo su Čička Poljana, Šćitarjevo, Gradići, Markuševec Turopoljski, Šiljakovina i u Starom Čiču na odlagalištu glomaznog otpada.
– Mi smo ovdje provjeravali spremnost operativnih vatrogasaca područja centar, a koje obuhvaća DVD Vukovinu, Veliku Goricu, Kurilovec, Staro i Novo Čiče. U vježbi prilikom gašenja požara koristili smo pjenu i vodu. S obzirom na to da na ovom području nema hidranta vadili smo vodu iz jezera. Na ovo je vježbi sudjelovalo 40 vatrogasaca. Ovo još jedanput pokazuje da su dobrovoljni vatrogasci, uvijek spremni za izlazak na intervenciju pomoći našim sugrađanima, ali i kao ispomoć Javnoj vatrogasnoj postrojbi – rekao nam je zapovjednik DVD-a Kurilovec, Hrvoje Sučić.
Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Na vježbi je sudjelovalo 134 operativnih vatrogasaca s ukupno 43 vozila, a u jednoj su vježbi bili uključeni I djelatnici Hitne medicinske službe.
– Vježba je bila zahtjevna te su pokazali širok dijapazon onoga čime se bave. Izuzetno smo ponosni na naše vatrogasce i našu Vatrogasnu zajednicu koja je najsnažnija i najbolje obučena zajednica u Zagrebačkoj županiji. U svakom smo trenutku sigurni da na njih možemo računati – rekao je zamjenik gradonačelnika Neven Karas koji je također promatrao vježbu u Starom Čiču.
Dobrovoljna vatrogasna društva još su jednom pokazala koliko su dobro opremljena, osposobljena i uvježbana te su odlična potpora Jvanoj vatrogasnoj postrojbi, komentirao je zapovjednik Maceković.
– Mogu reći da smo se kroz nekoliko velikih intervencija u posljednjih par godina, poput požara u PPS Galeković kao i prošlogodišnjeg srpanjskog nevremena, kada je bilo potrebe za većim brojem ljudi morali smo se osloniti na naša dobrovoljna vatrogasna društva. Gorička JVP ima 50 vatrogasaca, ali se znamo ponekad naći u situacijama gdje dođe do preopterećenja i jednostavno moramo tražiti pomoć dobrovoljnih vatrogasaca i tu su se oni pokazali da zaista na njih možemo računati u svemu – naglasio je zapovjednik Maceković.
Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
CityTV
VIDEO Dark Blue Stores – Sve za istinske gurmane i hedoniste na jednom mjestu
Nalazi se na adresi Slavka Kolara 4 od ponedjeljka do subote od 8 do 20 sati.
Na adresi Slavka Kolara 4, gotovo u centru grada, nalazi se pravo mjesto za gurmane i sve one koji će ulaskom u Dark Blue stores, to tek postati. Krenulo je sve prije više od godinu dana, kada je Orce Lambevski s partnerom otvorio prvi gourmet shop u Tkalčićevoj ulici, a priča je dobila nastavak s novim trgovinama otvorenima u Varaždinu i u Velikoj Gorici.
– Veliku Goricu smo vidjeli kao perspektivan grad, ne samo za domaće kupce, već se nadamo u budućnosti i za turiste jer računamo da će se grad još više razvijati. Ovdje živi jako puno mladih obitelji koji gravitiraju prema Zagrebu, no ovakvu ponudu do sada nisu imali na jednom mjestu. U Zagrebu su morali ići na više mjesta (na jednom mjestu poklon paketi, košare) tako da sada u svom gradu imaju jedan takav lijepi dućan koji ima i dušu, ali i najbolje iz Hrvatske i najbolje iz Makedonije – priča nam vlasnik Lambevski.
Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Svaki kutak ovog jedinstvenog hedonističkog dućana pomno je osmišljen i podijeljen u nekoliko cjelina. Od kutka za rakije i likere, različite suvenire, preko kutka za makedonska, ali i hrvatska vina. Centralni dio trgovine je prostor sa suhomesnatim delicijama i vrhunskim sirevima.
– Imamo nagrađivani istarski pršut i pancetu OPG Daniele, slavonski kulen nagrađivani Josipović te proizvodi crne slavonske svinje slanina, kulen, kobasice. Kvalitetni samoborski proizvodi Igomat Kobasice teleće hrenovke šunke … Imamo i talijansku mortadelu Mia bella famiglia, livanjski, istarski i paški sir iz sirane Gligora, Travnički sirevi i kajmak ali tu je i riblji asortiman poput fileti srdela i inćuna Pelagos, generala Gotovine. Tu su i ćevapi Brajlović, ručno rađene čokolade, med, proizvodi od tartufa, začina do cigara iz Dominikanske Republike te brašno iz Rastoka mljeveno na kamenu – nabraja nam Lambevski.
Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Posebno se ponose i svojom vinskom kartom. Tu su najbolje etikete hrvatskih vinarija od Slavonije do Dalmacije, ali i makedonskih vina najboljih vinarija. Poput Matuška, Josića, Meneghetti, Kopjar, Cmrečki, Štampar, Royal Hill, a posebnost su i vina koje odležava u amforama i bocama na dnu mora Navis Mysterium. Od makedonskih vina tu su Popov, Tikveš, Kamnik, Bovin…
– S obzirom na to da sam ja Makedonac, inače smo zastupnici za brend Gurmano ajvara koje imamo u trgovinama, to je ujedno bio i glavni pokretač za ostale proizvode. Imamo jako puno poznatih dobavljača koji su godinama bili naši kupci, a sada se njihovi proizvodi nalaze u našim trgovinama. To su likeri Aura, Karlić tartufi, Perajica Pršuti. Napravili smo jedan lijepi spoj kvalitetnih proizvoda na jednom mjestu – dodaje Lambevski.
Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Trgovina je to koja odiše duhom, a njen ambijent oduševljava na prvu. Retro stil i proizvodi koji se u njoj nude, pokazali su kako se odlično slažu i nadopunjavaju. Pa tako u goričkoj trgovini na zidu vise fotografije iz prošli vremena. Glavna fotografija je fotografija objekta koji se tada nalazio na ovom prostoru gdje je sada trgovina, tu je i slika stare Zagrebačke ulice, prvog goričkog restorana, tramvaja…
No, veliki plus svakako je i dodatna usluga koju nude, a to je slaganje i dekoriranje ukusnih hladnih plata za svaku prigodu od suhomesnatih ili ribljih proizvoda te plata od divljači.
– Držimo se onoga u koji kvart dolazimo, gdje pozicioniramo svoje lokale da osmislimo nešto novo. Tak smo za naše Velikogoričane osmislili specijalnu ‘Turopoljsku platu’, a na kojoj se nalazi panceta i kobasica turopoljske svinje, tu je još i dobar kulen, pršut, viteška šunka i sir – govori nam Mirjana Močiljanin, voditeljica maloprodaje.
Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Osim proizvoda od turopoljske svinje, u trgovini će svoje mjesto na policama pronaći i još neki proizvodi s potpisom domaćih i lokalnih proizvođača.
– Uskoro ćemo u našoj trgovini imati Turopoljsko pivo, a u potrazi smo za OPG-ovima koji proizvode domaće sireve. U ponudi imamo i turopoljske štrukle ‘Cipov’, obične i s tartufima, te smo tako podržali našu Ivanu, a koju kupci prepoznaju – govori nam Mirjana te ističe kako je posebno ponosna na djelatnice koje imaju jako dobru i profesionalnu komunikaciju s kupcima.
Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Ima ova trgovina i jedno važno pravilo, a to je da sve što je u ponudi na rezanje se može kušati prije kupnje, kada su u pitanju suhomesnati proizvodi, ali i pića. Akcije su na dvotjednoj i mjesečnoj bazi, a sve kako bi artikli bili pristupačni svim kupcima.
– Ponuda je stvarno raznolika i uvijek gledamo da je svima dostupna, ali i da kupci kod nas mogu pronaći posebne i zanimljive proizvode koji se ne mogu naći u svakom dućanu. Također nam je važna i sama interakcija s kupcima, a kako smo specifična trgovina svi naši djelatnici prolaze obuke – otkriva nam vlasnik.
Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Radno vrijeme trgovine u Velikoj Gorici je od ponedjeljka do subote od 8 do 20 sati, a nedjeljom i praznicima je zatvorena.
– Dark Blue Stores najbolje opisuje drniški pršut, paški sir i makedonski ajvar – poručuje Lambevski za kraj, a na vama je da se upustite u ovu zanimljivu hedonističku avanturu.
-
HOTNEWSprije 2 danaFOTO Prometna nesreća kod Leggiera, naoružajte se strpljenjem
-
Vijestiprije 4 danaTuropoljski tjedan ‘Večere za 5’ otvara radnica u ugostiteljstvu Branka: „Volim kuhati, ali nemam za koga“
-
HOTNEWSprije 3 danaGoričanka Branka osvojila je 37 bodova: Ivan predjelo nije mogao probati zbog alergije
-
Sportprije 4 danaGolijada na Novoj grabi, četiri gola Hajduka od šest domaćih
