VIDEO Brkljača: Gorica budućnosti je mlađa, potentnija i još više na tablici!
Mario Brkljača, sportski direktor HNK Gorice, u razgovoru za klupsku televiziju progovorio je o učinjenom u posljednjih godinu dana, o aktualnom trenutku i planovima, ali i o željama i vizijama za budućnost kluba
Predvorjem hotela u Medulinu ovih je desetak dana iza nas defiliralo cijeli niz igrača iz velikog broja klubova, svatko je bio u nekom svom filmu, pa su se svi ti filmovi spajali u jedan tijekom druženja između ili nakon treninga. Viđali su se i družili i treneri, a tamo negdje sa strane svoj su dio posla odrađivali i ljudi iz drugih klupskih struktura.
Sportski direktori, primjerice. Jedan od njih, u trenirci HNK Gorice, bio je i Mario Brkljača, 38-godišnjak koji posljednjih nešto više od godinu dana vodi brigu o sportskoj politici kluba.
– Bilo nam je jako ugodno u Medulinu, osjećali smo se kao kod kuće i pokušali smo najbolje moguće iskoristiti ovo vrijeme. Pauza u prvenstvu je relativno kratka, samim time su i pripreme maksimalno skraćene, ali svakako nam je dobro došlo ovih desetak dana zajedno. Kako u smislu kondicijske pripreme, tako i tehničko-taktičke, ali i zbog toga da se u ovim danima još malo povežemo, stvorimo još veće zajedništvo kroz druženja – govorio je Brkljača u kamere klupske televizije u posljednjoj fazi ovog dijela priprema.
Telefon je često zvonio, takvo je doba godine, vrijeme kad su i transferi u fokusu.
– Posao sportskog direktora je više operativan, veže se i za urede i za teren, za sinkronizaciju procesa koji se događaju na svim klupskim razinama. Volim biti uz dečke, u rutini igrača, to mi odgovara, budući da sam donedavno i sam bio igrač. Uz to, naravno da svaki slobodan trenutak koristim za sastanke, za gledanje treninga i utakmica… Kroz sve to dobije se i neka šira slika momčadi, koja je ovo prilikom prilično mlada. Od 30 igrača na pripremama, njih 16 je mlađe od 23 godine, čime šaljemo dobru poruku i pokazujemo u kojem smjeru idemo – kazao je Brkljača, pa otkrio i koji su mladi igrači u prvom planu.
– Ante Matej Jurić je jedan od tih mlađih na kojima je fokus ove sezone. Skrenuo je pažnju na sebe s golovima Dinamu i Hajduku, od njega nekako i najviše očekujemo. Tu je i Luka Kapulica, koji je tek navršio 19 godina, ali svojim talentom je već pokazao da može tu participirati i nadamo se da će se nastaviti razvijati, da ćemo mu moći omogućiti još više minuta na terenu.
Zanimljivi su i Senegalci Sekou Sagna i Arona Fall, koji su i definitivno postali članovi prve momčadi.
– To je jedna zanimljiva priča. Njih dvojica prošli su akademiju jedne nizozemske agencije, koja radi u Senegalu već nekoliko godina, a oni su neka vrsta “pilot projekta” što se odlazaka u Europu tiče. To su dečki koji su nam ponuđeni, koji su došli na probu, pa vrlo brzo pokazali dobre stvari, zbog kojih smo ih odlučili zadržati. Kroz utakmice za juniore su potvrdili svoju vrijednost i priključili smo ih prvoj momčadi. Sekou Sagna je jedan odgovoran zadnji vezni, pokazuje zavidnu zrelost za svoje godine, a Arona Fall je atraktivno krilo izvanserijske brzine. Treba biti strpljiv s njima, kao i sa svim mladim igračima, u tijeku je period adaptacije na seniorski nogomet, na intenzitet i zahtjeve, a njihov odgovor na sve to odredit će kad će njih dvojica postati i kandidati za prvih 11. U svakom slučaju, skrenuli su pažnju na sebe – pojasnio je Brkljača, pred kojim je još jako puno posla, sve tamo do 15. veljače, kad se zatvara prijelazni rok.
– Prijelazni rok otvoren je jučer, a kad pričamo o odlascima, zna se koja su imena u opticaju. Pršir i Krizmanić su tu u prvom redu, postoje upiti za Ndockyta, koji je do ozljede igrao sjajno, pa i za Mitrovića, koji je proljetos nosio Goricu, pa Banića, ponajboljega golmana lige… Nije još došlo ono što nas zadovoljava, ali razmišljamo u tom smjeru, ako i o alternativama na njihovim pozicijama. Osobno bih volio i da dovedemo još jednog krilnog igrača koji će tražiti dubinu, što je tip igrača koje baš i nemamo. Volio bih tu pronaći mlađeg igrača koji bi mogao donijeti energiju, ali i ostati ovdje nešto duže razdoblje. Razmišljamo i o alternativi za Ndockyta, s obzirom na njegovo zdravstveno stanje… Ciljano želimo dovoditi igrače, ovisno o tim eventualnim odlascima – istaknuo je sportski direktor Gorice pa nastavio:
– Ne znam koliko transferi na najvišoj razini utječu na transfera klubova kao što je Gorica, ali ima to poveznica. Dok najbogatiji ne pokrenu taj kotač plaćanjem odšteta klubovima iz srednjeg razreda, mi u ovom donjem teško dolazimo do financijskih sredstava. To je neka vrsta domino efekta. Imamo neke želje za naše igrače, ali vrijeme će pokazati jesmo li u pravu. S druge strane, imamo ambiciju i ostati u toj borbi za Europu, pa ne bismo imali ništa protiv ni da ih zadržimo i pokušamo izgurati tu priču do kraja. To je i njima motivacija, stalno im to i ponavljam, da čak i u slučaju da ne odu imaju zašto ostati ovdje, da se imaju za što boriti.
Situacija na nogometnom tržištu je kompleksna, puno na nju utječu i saudijske intervencije, a uz nešto bliži istok vežu se i najveće aktivnosti u ovom trenutku.
– Prijelazni rok u određenoj situaciji definira tko će biti aktivniji, tako da je teško tu generalizirati. Za naše igrače u ovom trenutku najviše je upita s istoka, to nije tajna, tu je najrealnija šansa da profitiramo financijski, iako bih ja njima želio da idu prema zapadu, budući da smatram da imaju kvalitetu. Prilično su aktivni, primjerice, Turci, ali u svemu tome važno je reći da interes i konkretna ponuda nisu ista stvar, već dvije prilično udaljene kategorije.
U budućnosti je želja pojačanja tražiti u vlastitim redovima, u svojoj omladinskoj školi.
– Da, to je naša želja i cilj. Igrači koje sam odgajaš i usmjeravaš imaju i najveću šansu da donesu ono što ti je potrebno. Naglasak je apsolutno na akademiji i tu smo se digli po pitanju kvalitete. U ranijim godinama veći je fokus bio na kvantitetu, odnosno na članarine, ali to se u zadnje vrijeme promijenilo, prije svega dolaskom Slavka Perkovića na mjesto direktora Škole. Kad se na to nadovezao i kvalitetan rad trenera, došli smo do situacije da su nam pioniri vodeći u HNL-u, da su kadeti jako dobri i stabilni, dok se jedino juniori malo muče, ali tu je i manji fokus na rezultat, a veći na rast i razvoj. Uvijek kažem, razvoj će ti dugoročno donijeti rezultat, a rezultat ti neće nužno donijeti i razvoj. Potrebno je tu puno balansirati, a vjerujem da mi to i radimo. Nadam se samo da ćemo u budućnosti dobiti i nešto bolje uvjete, pri čemu mislim na barem još jedan dodatni teren, na fitness centar… Time bismo osigurali još veću šansu ovim klincima da jednog dana dođu do prve momčadi – vjeruje Brkljača, koji sa suradnicima aktivno radi na dodatnom podizanju škole.
– Važna je ta motivacija za dolazak u Goricu, zatim i motivacija za ostanak u Gorici. Dobar imidž koji gradimo omogućava nas da dovedemo najtalentiranije klince, koje žele i zagrebački klubovi poput Dinama i Lokomotive, drago mi je što smo do toga uspjeli doći, a to je plod rada cijele Akademije. Ponekad će rezultati određene generacije biti bolji ili lošiji, ali dugoročno je ideja stvarati igrače. Rezultat je bitan do trenutka dok ne počnemo ugrožavati razvoj igrača.
Vrijeme kad je Mario Brkljača bio mladi igrač baš i nije antička prošlost, tu govorimo o početku ovog stoljeća, ali razlike su svejedno jako velike.
– Današnji klinci imaju puno više informacija od nas, možda i prerano ulaze u usku specijalizaciju. Mi smo nogomet više doživljavali kao igru, a ta ljubav prema nogometu te dovede do toga da ne osjećaš pritisak. Naš motiv je bio unutarnji, a njihov je više vanjski, kroz želju da budeš bogat, slavan i uspješan nego što ih vodi sama strast. Kad te ne vodi strast i ljubav prema igri, svaki problem koji se pojavljuje stvara ti frustraciju. Toga jako puno ima u svakom odrastanju nogometaša, s time se treba znati nositi, a mentalitet je tu krucijalan. Vještina nije dovoljno, jer sve je lako kad ide dobro. Kad je teško, najbolje se pokazuje tko je, a tko nije – tvrdi Brkljača.
Iza njega je nešto više od godinu dana goričkog mandata, pa smo se vratili i na dane kad je sve to počelo, krenulo…
– Budući da je moj sin igrao za Goricu, da sam ga praktički svaki dan čekao da završi s treningom, a situacija s prvom momčadi bila je takva da “kuća gori”, naravno da smo ulazili u razne nogometne priče. Kad je teško, naravno da svi pokušavaju dati svoje mišljenje, savjetovati, pa je tako predsjednik Črnko i mene jedan dan pozvao na stranu i pitao me što mislim o svemu. Počeo sam svoje izlaganje rečenicom “ne znam smijem li vam reći što mislim”, ali očito sam mu nečim privukao pozornost, budući da smo se nekoliko dana poslije našli i brzo dogovorili suradnju.
Brkljačin odabir bio je Željko Sopić, odabir koji se nekoliko mjeseci kasnije pokazao punim pogotkom.
– Igrao sam s njim i poznavali smo se jako dobro. Sopić je uvijek zanimljiv lik, pozitivan i energičan, s njim je uvijek gušt biti u društvu. A opet, veliki je profesionalac. Do tog trenutka nisam ga mogao procijeniti kao trenera, trebalo nam je vremena da se uigramo, ali bili smo svjesni svega, bili smo odgovorni, a imali smo i podršku predsjednika. Stao je iza mene, iza trenera, a na kraju se isplatilo. Vjerovali smo do kraja, svi smo sportaši i taj mentalitet nam nije dozvoljavao da odustanemo. Doveli smo igrače koji su donijeli pobjednički gard, uz te starije i iskusnije profitirali su i oni mlađi. Uvijek kažem da mladi cvijet bez starog štapa ne može izrasti pravilno. Neka se ljute ako hoće, ali oni su za mene ti stari štapovi. Pa neka cvjetovi rastu… – sa smiješkom kaže Brkljača, koji je imao ranija iskustva i sa Sopićevim nasljednikom.
– S Dinkom Jeličićem radio sam u Rudešu, u vrijeme kad sam skupljao prva iskustva kao sportski direktor. Iskreno, puno sam već tad naučio od njega, kliknuli smo od prve i vjerovao sam da je on idealan trener za Goricu u ovoj fazi. Na proljeće smo spašavali, a sad moramo stabilizirati. Poklopilo nam se sa Sopićevim odlaskom u Rijeku da možemo nadograditi neke stvari. Svaki trener ima svoju filozofiju, a ako ih moram uspoređivati, Jeličić je puno mirniji od Sopića, puno više zaljubljen u mlade igrače, što nam je donijelo te neke promjene. Mislim da smo svi profitirali, i momčad, i klub, i on kao trener. To je bila “win-win” situacija.
Godinu dana nakon “onog” proljeća, pred nama je proljeće potpuno drukčijih izazova. Gorica je na diobi četvrtog mjesta, a četvrto mjesto vodi u Europu.
– Tu leži zamka. Ovo proljeće dat će nam odgovor na pitanje da li jesmo ili nismo. Prihvaćanje pete ili šeste pozicije kao mjesta koje nam pripada je loše. Ne bih volio da upadnemo u tu zamku, komfort zona je najgora za sportaše i zato moramo sami sebi stvarati tenziju rezultata. Imamo ambiciju, ako smo peti, želimo biti četvrti. Ako smo četvrti, želimo biti treći. Pokušavamo to prenijeti na momčad, a kad završi zadnje kolo, vidjet ćemo što smo napravili. Ova sezona bila je predviđena za stabilizaciju, nismo očekivali da će do nje doći toliko brzo, ali rezultat nam daje za pravo da idemo probati uhvatiti to četvrto mjesto – govori Brkljača, koji vjeruje da Gorica može i dugoročno prijetiti “velikoj četvorci”.
– Dizanje kriterija je ključno. Postoje dva procesa, imamo selekciju i razvoj igrača. Ako ćemo se opredijeliti za razvoj igrača, pojačati rad, sistematizirati sve skupa i napraviti most od akademije do prve momčadi, što je zapravo i najteže, tu moramo napraviti iskorak. To je cilj broj jedan, a cilj broj dva je zadržati se ovdje gdje jesmo po pitanju ambicija i rezultata. To će nam osigurati bolji imidž, ali i bolji položaj kod prodaje igrača. Sve to iziskuje puno rada, puno znanja, a tu ću opet dodati i priču o uvjetima. Talenta imamo, znanja imamo, a uvjeti kao da ne prate sve to – apelirao je sportski direktor pa za kraj otkrio kako vidi Goricu budućnosti:
– Gorica budućnosti je mlađa, potentnija i još malo više na tablici!
Nogometaši Poleta iz Buševca otvorili su novu sezonu porazom. Na domaćem Zvrniku izgubili su od Kloštra rezultatom 2:5, iako je početak utakmice sugerirao potpuno drugačiji rasplet. Momčad trenera Josipa Rožića krenula je furiozno i već u prvih dvadeset minuta imala niz velikih prilika. U 10. minuti Kaurin se našao oči u oči s vratarom Vrbanićem, ali gostujući čuvar mreže obranio je njegov udarac. Samo minutu kasnije isti je epilog doživio pokušaj Brune Šestaka. U 17. minuti domaći su dvaput pucali, no njihov igrač Jelavić spašavao je mrežu s gol crte. Nešto kasnije Debijađi glavom iz blizine šalje loptu kraj vratnice.
Kako to često biva u nogometu, nakon promašaja stigla je kazna. Prvi ozbiljan napad gostiju pretvorio se u pogodak, u 24. minuti Tomislav Jagodin sjajno je proigrao Markovića, koji mirno pogađa za 0:1. Samo tri minute kasnije lopta se nakon gužve u šesnaestercu odbila do Luke Božića, a on preciznim udarcem u kut povećava vodstvo Kloštra na 0:2. Do kraja poluvremena uslijedio je pravi šok za domaće. Najprije je u 40. minuti Tomislav Jagodin glavom pogodio nakon ubačaja, a samo dvije minute poslije Pavlović je s ruba šesnaesterca pogodio za ogromnih 0:4. Polet je na odmor otišao u nevjerici, nakon što je dominirao, a našao se u velikom zaostatku.
Drugo poluvrijeme nije donijelo preokret. Štoviše, već u prvom napadu Kloštar je ponovno zabio, Pavlović je u 46. minuti postigao svoj drugi pogodak i povisio na 0:5. Tek tada se ritam igre smirio, a trener Rožić pokušao je izmjenama unijeti svježinu i podignuti momčad. Iako je bilo jasno da će bodovi otići u Kloštar, Polet se nije predao. Inicijativu su okrunili u 72. minuti, kada je Bruno Šestak nakon ubačaja glavom smanjio na 1:5. Isti je igrač u 85. minuti još jednom zatresao mrežu i tako ublažio visoki poraz domaćih, završilo je 2:5.
Za Polet će ovo biti dobra lekcija na samom startu sezone, promašene prilike gotovo uvijek dođu na naplatu. Gosti iz Kloštra pak pokazali su konkretnost i visoku realizaciju, što im je donijelo uvjerljivu pobjedu i tri vrijedna boda na samom početku prvenstva.
POLET (B): Petrac, Debijađi (od 46. Sečić), Matković, B. Šestak, Kaurin, Smolković, Galović, N. Šestak, Raković (od 63. Janječić), Stuparić, Golubić (od 76. Artuković). Trener: Josip Rožić.
KLOŠTAR: Vrbanić, Mosković, S. Jagodin, Marković, Rupa, Pavlović, Zelić (od 75. J. Jagodić), Filipović (od 85. Uzelac), T. Jagodin (od 46. I. Agatić), Božić, Jelavić (od 65. R. Agatić). Trener: Hrvoje Komar.
Juniori Gorice su u 03. kolu Prve lige pobijedili Varaždin rezultatom 3:0, strijelci su bili Dominik Šimić, Mihael Kelava i Marin Kuzmanić. Bila je to njihova prva pobjeda nakon neodlučenog (1:1) u prvom kolu s Rijekom i visokog poraza (0:5) u 2. kolu s Hajdukom u Splitu (srijeda, 20. kolovoza 2025.).
Velika Gorica, 23.08.2025. Prva liga juniori-03.kolo: HNK Gorica-NK Varaždin 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.08.2025. Prva liga juniori-03.kolo: HNK Gorica-NK Varaždin 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Prvo poluvrijeme proteklo je u ravnopravnoj igri bez zrelih prigoda za pogodak, najizgledniju za domaće nije realizirao Francis Echue. Bočna ubacivanja bez velikih poteškoća polovili su sigurni vratari.
Velika Gorica, 23.08.2025. Prva liga juniori-03.kolo: HNK Gorica-NK Varaždin 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.08.2025. Prva liga juniori-03.kolo: HNK Gorica-NK Varaždin 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Početkom drugog poluvremena napravljene su četiri izmjene u sastavu domaćih, njihova igra postala je brža i okomitija, preokret na terenu bio je očit. Šimić se u 50.minuti najbolje snašao u kaznenom prostoru i snažnim udarcem po sredini vrata zatresao mrežu za vodstvo. Na 2:0 povisio je razigrani Kelava, koji je u 75. minuti kontranapad po desnoj strani okončao poslavši loptu u suprotni kut.
Velika Gorica, 23.08.2025. Prva liga juniori-03.kolo: HNK Gorica-NK Varaždin 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.08.2025. Prva liga juniori-03.kolo: HNK Gorica-NK Varaždin 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.08.2025. Prva liga juniori-03.kolo: HNK Gorica-NK Varaždin 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Europogotkom Kuzmanića u sudačkoj nadoknadi iz slobodnog udarca s dvadeset metara Gorica je zasluženo zabilježila uvjerljivu pobjedu.
Galerija fotografija
Prva liga juniora 2025./2026., 03.kolo
HNK Gorica – NK Varaždin 3:0 (0:0)
Velika Gorica. Gradski stadion (teren s umjetnom travom). Gledatelja: 70. Subota, 23.08.2025., 10 sati. Sudac: Davor Ješić (Sisak). Pomoćni suci: Emir Trklja (Petrinja) i Tomislav Mioković (Sisak). Delegat: Stjepan Žugaj (Velika Gorica). Strijelci: 1:0 – Šimić (50), 2:0 – Kelava (75), 3:0 – Kuzmanić (90+3).
GORICA: Puzak, Perković (od 46. Nevjestić), Gale (od 46. Sumbuljević), Jakšić (cap.), Kučiš (od 46. Kelava), Rujnić, Šimić, Prgomet, Krmpotić, Echue (od 46. Frigan), Orešković (od 75. Tolić). Trener: Sven Raić.
VARAŽDIN: Novak, Tkalčec, Habek, Domjanić, Vragović, Bujan (od 61. Ravlić), Pintarić (od 80. Kralj), Mandić, Čavlek, Šehić (od 80. Marić), Arnaudovski (od 61. Šegović). Trener: Mevludin Julardžija.
Vodili 2-0 i dominirali u Vinkovcima, pa spašavali živu glavu i – promašivali?!
Nogometaši Gorice odigrali su 2-2 na gostovanju kod Vukovara, u utakmici u kojoj su imali dva pogotka prednost i, činilo se, sve u svojim rukama. Na kraju mogu biti sretni i s ovim jednim bodom…
Blago rečeno, najblaže moguće zapravo, Gorica je u Vinkovcima protiv Vukovara odigrala neobičnu utakmicu. Možda bi točnije bilo reći da je sve ono što se događalo na stadionu Cibalije gotovo bizarno, ali zadržimo se ipak na neobičnom… Bila je to utakmica koja je u jednom trenutku izgledala kao totalna “laganica”, kao da je pitanje jedino koliko će uvjerljiva biti nova pobjeda Gorice, da bi na kraju Goričani kući otišli s bodom, što je još i super ishod kako je moglo biti.
Ohrabreni dobrom partijom protiv Lokomotive šest dana ranije, naši su nogometaši u utakmicu ušli s identičnim sastavom kao protiv “lokosa”, ali i s punom koncentracijom. Lopta je išla tečno, dodavanja su često bila progresivna, direktna, točna, a prilike su se nizale. I propuštale, sve do one u 18. minuti, kad je nakon Pavičićeva dodavanja 18-godišnji Luka Vrzić izbio sam pred golmana Vukovara i kroz njegove noge poslao loptu u mrežu. Više nego zasluženo vodstvo i prvi gol mladog Vrzića u HNL-u bio je samo najava onoga što je slijedilo.
A slijedio je nastavak dominacije. Vukovar je u tim trenucima izgledao kao slučajni prvoligaš, a velike zasluge za to imali su jako dobri igrači Gorice. Lopta je i dalje išla tečno, šanse su se i dalje stvarale, a jedna od njih iskorištena je u 36. minuti. Razigrani Španjolac Iker Pozo napravio je ogroman dio posla, započeo je tu akciju, a na kraju i asistirao kao na pladnju za Filipa Čuića. Napadač Gorice samo se naklonio i glavom zatresao mrežu Vukovara za čistih 2-0.
Izgledalo je kao da tu ni blizu nije kraj, da će Gorica možda već do poluvremena potpuno riješiti utakmicu, otići na nedostižnu prednost, ali ne ni u životu ni u nogometu često ne ide sve po idealnom scenariju. Iz ovog ili onog razloga.
– Dominirali smo u tih prvih 40 minuta, sve kontrolirali, imali 2-0, oni nam praktički nisu prešli centar. A onda smo od 40. do 45. minute pet puta odigravali petom, bilo je tu i malo podcjenjivanja, ušli smo u nekakvu atrakciju, a kad je tako, nogomet te kazni – rekao je trener Gorice Mario Carević, misleći na situaciju iz 43. minute.
Do tog trenutka Vukovar nije imao niti jedan jedini udarac, bio je potpuno bezopasan, no tad je Vukovar dobio slobodnjak na 20-ak metara. Vukovarski Kolumbijac Robin Gonzalez namjestio je loptu, uzeo zalet i naciljao u same rašlje. Golman Davor Matijaš samo je pogledom pratio kako lopta ulazi u gol iz prvog pokušaja, što je Vukovarce ekspresno vratilo u utakmicu.
Uz onu jednu iz završnice prvog dijela, trener domaćina Gordon Schildenfeld na početku nastavka napravio je još tri zamjene, a to mu se isplatilo odmah. Točnije, već u 47. minuti. Obrana Gorice bila je traljava, neodlučna, konfuzna, a to je iskoristio još jedan Kolumbijac u domaćin redovima, David Mejia. Pogodio je iz blizine i zabio drugi vukovarski gol iz drugog udarca na utakmici.
A onda je domaćin krenuo… Sad su se prilike nizale pred goričkim golom, u jednoj od njih Goricu je spasio golman Matijaš, svojom prvom obranom na utakmici, i gosti iz Turopolja opasno su visili u tom razdoblju utakmice. Carević je reagirao uvođenjem Ercega i Fiolića u 73. minuti, a to je donijelo i neke pomake u igri Gorice. U “run&gun” nogometu prilike su se nizale na obje strane, pri čemu su Carevićevi igrači promašivali i nemoguće, a jedan pokušaj Čuića odsjeo je i na prečki.
Konfuzna je bila i sama završnica, kako na terenu, tako i na klupi, jer Carević je u sudačkoj nadoknadi pripremio preostale dvije izmjene, pa od njih ipak odustao, da bi sve završilo Vrzićevim promašajem zicera u posljednjim sekundama nadoknade. I na kraju – svakome po bod. S kojim potpuno zadovoljni nisu ni jedni ni drugi.
– A ne znam što reći… Prvih 40 minuta bilo je stvarno odlično, potpuno smo dominirali, što nas je možda podsvjesno i uljuljalo, možda smo pomislili da smo predobri. Ne smije nam se događati da u situacijama kad moraš biti jednostavan i konkretan uđeš u neke atrakcije, jer to nogomet vrati vrlo brzo, kao što je nama vratio. Mogli smo u svemu ovome i zabiti, doći do te pobjede, ali dobro je na kraju da ovakvu utakmicu ne izgubiš, koliko god to glupo zvučalo nakon 2-0 i odličnog prvog poluvremena. Nakon svega, moramo biti zadovoljni bodom – kazao je trener Gorice.
I tako nekako i ispada, iako je činjenica da je propuštena velika prilika da se povežu dvije pobjede, da se još malo nabilda samopouzdanje i podeblja bodovni konto. Ovako, Gorica ide dalje s pet bodova iz prva četiri gostovanja. Puno teže bit će doći do sva tri boda u sljedećem kolu u Puli kod Istre, a još teže u onom sljedećem, u Maksimiru protiv Dinama. Nakon toga bi se, bude li sve po planu s novim travnjakom, Gorica konačno trebala vratiti kući, ali o tom potom…
Dođi u Vinkovce… ‘Nema opuštanja, čeka nas dobar protivnik i teška utakmica’
Nogometaši Gorice u petak u 20 sati otvaraju četvrto kolo SuperSport HNL-a gostovanjem u Vinkovcima kod novog prvoligaša Vukovara 1991. U Slavoniju se ide na krilima prve pobjede u sezoni, sa željom da se dođe do druge…
Nakon što su u prve dvije prvenstvene runde nogometaši Gorice zatvarali kolo, prvo u Varaždinu, a zatim i na Poljudu, u četvrtome kolu će Goričani igrati na otvaranju. Večernji termin u petak, s početkom od 20 sati, rezerviran je za sudar novog prvoligaša Vukovara 1991 i kluba koji može biti uzor Vukovarcima po pitanju građenja prvoligaške stabilnosti.
Na put prema istoku Hrvatske Goričani su otišli u četvrtak, punih pet dana nakon prve pobjede u sezoni, odlične partije protiv Lokomotive u Maksimiru. I dalje traju sporovi čiji je gol bio najljepši, Prširov, Pozov ili Ercegov, ali sve to zapravo je već tamo od ponedjelja “voda ispod mosta”.
– Možemo biti zadovoljni način na koji smo se prezentirali protiv Lokomotive, ali nema tu nikakvog opuštanja niti zadovoljavanja trenutačnom situacijom. Itekako sam svjestan kakva nas utakmica očekuje u Vinkovcima, na nešto sporijem terenu, u drukčijim okolnostima… Moramo biti spremni i mentalno i fizički na sve što nas tamo čeka – upozorava trener Mario Carević.
Vukovar je u prvom kolu minimalno poražen kod Lokomotive, u drugom je junački pao u gostima kod Dinama, a prvi bod stigao je u prošlom kolu protiv Istre, na istom tom nešto sporijem terenu…
– Čeka nas jedan dobar protivnik, koji je prezentirao stvarno dobru igru u sve tri prethodne utakmice, koji je defenzivno jako dobro organiziran, koji ima odličan kontranapad… Budući da su, uz sve to, dobri i u prekidi, sigurno nas čeka teška utakmica. Moramo biti toga svjesni i spremni na to – poslovnično oprezan je trener Gorice.
Vukovarci su u nekoj mjeri i dalje nepoznanica za sve klubove u HNL-u, ali svakom utakmicom sve je manje upitnika.
– Imamo uzorak od tri utakmice, to je dovoljno da vidimo njihov stil, jednako kao što su i oni nas sigurno analizirali. Manje-više znamo kako se pripremiti, koliko god svaka sljedeća utakmica donosi nešto novo, neku novu ideju. Uvijek kažem da je trenutna prilagodba kvaliteta koja u konačnici radi razliku – rekao je Carević i dodao:
– Imaju baš dobre pojedince prema naprijed, igrače sposobne igrati jedan na jedan, a u kontranapadima su dosta brzi i okomiti. U zadnjoj utakmici dalo se primijetiti da s velikim brojem igrača dolaze u završnicu, na centaršut, pune šesnaesterac sa pet-šest igrača i tu ćemo morati biti jako oprezni i koncentrirani.
Uz oprez i koncentraciju, tu je i kvaliteta koju Gorica posjeduje.
– Da, unatoč svemu tome, mi imamo kvalitetu, imamo svoj stil igre i stvarno se nadam da ćemo se uspjeti nametnuti – kaže trener, dodajući kako nekih lakših ozljeda ima, ali trebali bi biti spremni svi osim ozlijeđenog Perića i suspendiranog Durakovića.
S obzirom na to, ali i na prikazano u prošlom kolu, za očekivati je da će startati otprilike istih 11 kao protiv Lokomotive.
Milka otišao od Klafa! ‘Idemo svatko svojim putem…’
Damir Milanović više nije prvi asistent Deana Klafurića u Širokom Brijegu. Dugogodišnji suradnici okončali su zajedničku eru nakon više od pet godina. Milka će svoj put nastaviti nekim drugim smjerom…
Koliko dugo rade zajedno, koliko su povezani na sve načine, na prvu je zvučalo kao prvoaprilska šala. Ispalo je da nije, jer daleko smo odmaknuli od aprila, ušli smo već u drugu polovicu kolovoza, a njegova devetnaestoga dana došla je vijest koja je pošteno iznenadila velikogoričke nogometne krugove…
Damir Milanović Milka napustio je stožer Širokog Brijega i okončao svoju suradnju s Deanom Klafurićem!
Milku je kao svoga asistenta Klaf prvi put angažirao za posao na Cipru, gdje su prijatelji još iz igračkih dana proveli vrlo intenzivo zajedničko razdoblje. Tamo ih je, naime, zadesila korona, pa je druženja bilo koliko hoćeš… U Slaven Belupo Milka nije išao s Klafom, ali zato jest i u Velež, i u mađarski Honved, i sad u Široki. Preuzeli su posao prošle zime, uspješno okončali prošlu sezonu, solidno ušli i u novu, a onda – iznenađenje!
I objava kluba puna emocija i respekta.
“NK Široki Brijeg i prvi pomoćni trener, Damir Milanović, dogovorili su sporazumni raskid suradnje. Želimo se iskreno zahvaliti Damiru na izuzetnoj posvećenosti, stručnosti i profesionalizmu koje je nesebično davao klubu. S puno poštovanja i zahvalnosti, želimo ti puno sreće i uspjeha u tvojoj budućoj karijeru i životnim izazovima”, stajalo je u jednom neobičnom oproštaju.
Ne događa se, naime, često da ovakve fotografije s ispisanom riječi “hvala” dobiju samo pomoćnici, ali ovoga puta se tako dogodilo. Zašto i kako je to toga došlo najbolje će objasniti onaj koji je otišao. Milka se, naravno, javio na poziv iz njegova grada.
– Razlog rastanka je to što je Klaf donio odluku da sam ja prerastao ovaj nivo i da mi je vrijeme da idem svojim putem, bilo samostalno ili u nekom drugom stožeru, koji preferira drukčiji nogomet, da osjeća da me guši i sputava, a ne bi želio da je to tako. Kad mi je to prezentirao na takav način, ja sam prihvatio raskid ugovora i to je to. Idemo svaki svojim putem – objasnio je ukratko Milka.
Za širu priču bit će vremena ovih dana, kad ponovno bude doma, u svom goričkom điru. Nikakve svađe, dakle, ovdje nema, Milka i Klaf ostaju prijatelji, oni su i kumovi, ali trenerskim poslom odsad će se baviti svatko na svoj način. I navijati jedan za drugoga.