VIDEO Brkljača: Gorica budućnosti je mlađa, potentnija i još više na tablici!
Mario Brkljača, sportski direktor HNK Gorice, u razgovoru za klupsku televiziju progovorio je o učinjenom u posljednjih godinu dana, o aktualnom trenutku i planovima, ali i o željama i vizijama za budućnost kluba
Predvorjem hotela u Medulinu ovih je desetak dana iza nas defiliralo cijeli niz igrača iz velikog broja klubova, svatko je bio u nekom svom filmu, pa su se svi ti filmovi spajali u jedan tijekom druženja između ili nakon treninga. Viđali su se i družili i treneri, a tamo negdje sa strane svoj su dio posla odrađivali i ljudi iz drugih klupskih struktura.
Sportski direktori, primjerice. Jedan od njih, u trenirci HNK Gorice, bio je i Mario Brkljača, 38-godišnjak koji posljednjih nešto više od godinu dana vodi brigu o sportskoj politici kluba.
– Bilo nam je jako ugodno u Medulinu, osjećali smo se kao kod kuće i pokušali smo najbolje moguće iskoristiti ovo vrijeme. Pauza u prvenstvu je relativno kratka, samim time su i pripreme maksimalno skraćene, ali svakako nam je dobro došlo ovih desetak dana zajedno. Kako u smislu kondicijske pripreme, tako i tehničko-taktičke, ali i zbog toga da se u ovim danima još malo povežemo, stvorimo još veće zajedništvo kroz druženja – govorio je Brkljača u kamere klupske televizije u posljednjoj fazi ovog dijela priprema.
Telefon je često zvonio, takvo je doba godine, vrijeme kad su i transferi u fokusu.
– Posao sportskog direktora je više operativan, veže se i za urede i za teren, za sinkronizaciju procesa koji se događaju na svim klupskim razinama. Volim biti uz dečke, u rutini igrača, to mi odgovara, budući da sam donedavno i sam bio igrač. Uz to, naravno da svaki slobodan trenutak koristim za sastanke, za gledanje treninga i utakmica… Kroz sve to dobije se i neka šira slika momčadi, koja je ovo prilikom prilično mlada. Od 30 igrača na pripremama, njih 16 je mlađe od 23 godine, čime šaljemo dobru poruku i pokazujemo u kojem smjeru idemo – kazao je Brkljača, pa otkrio i koji su mladi igrači u prvom planu.
– Ante Matej Jurić je jedan od tih mlađih na kojima je fokus ove sezone. Skrenuo je pažnju na sebe s golovima Dinamu i Hajduku, od njega nekako i najviše očekujemo. Tu je i Luka Kapulica, koji je tek navršio 19 godina, ali svojim talentom je već pokazao da može tu participirati i nadamo se da će se nastaviti razvijati, da ćemo mu moći omogućiti još više minuta na terenu.
Zanimljivi su i Senegalci Sekou Sagna i Arona Fall, koji su i definitivno postali članovi prve momčadi.
– To je jedna zanimljiva priča. Njih dvojica prošli su akademiju jedne nizozemske agencije, koja radi u Senegalu već nekoliko godina, a oni su neka vrsta “pilot projekta” što se odlazaka u Europu tiče. To su dečki koji su nam ponuđeni, koji su došli na probu, pa vrlo brzo pokazali dobre stvari, zbog kojih smo ih odlučili zadržati. Kroz utakmice za juniore su potvrdili svoju vrijednost i priključili smo ih prvoj momčadi. Sekou Sagna je jedan odgovoran zadnji vezni, pokazuje zavidnu zrelost za svoje godine, a Arona Fall je atraktivno krilo izvanserijske brzine. Treba biti strpljiv s njima, kao i sa svim mladim igračima, u tijeku je period adaptacije na seniorski nogomet, na intenzitet i zahtjeve, a njihov odgovor na sve to odredit će kad će njih dvojica postati i kandidati za prvih 11. U svakom slučaju, skrenuli su pažnju na sebe – pojasnio je Brkljača, pred kojim je još jako puno posla, sve tamo do 15. veljače, kad se zatvara prijelazni rok.
– Prijelazni rok otvoren je jučer, a kad pričamo o odlascima, zna se koja su imena u opticaju. Pršir i Krizmanić su tu u prvom redu, postoje upiti za Ndockyta, koji je do ozljede igrao sjajno, pa i za Mitrovića, koji je proljetos nosio Goricu, pa Banića, ponajboljega golmana lige… Nije još došlo ono što nas zadovoljava, ali razmišljamo u tom smjeru, ako i o alternativama na njihovim pozicijama. Osobno bih volio i da dovedemo još jednog krilnog igrača koji će tražiti dubinu, što je tip igrača koje baš i nemamo. Volio bih tu pronaći mlađeg igrača koji bi mogao donijeti energiju, ali i ostati ovdje nešto duže razdoblje. Razmišljamo i o alternativi za Ndockyta, s obzirom na njegovo zdravstveno stanje… Ciljano želimo dovoditi igrače, ovisno o tim eventualnim odlascima – istaknuo je sportski direktor Gorice pa nastavio:
– Ne znam koliko transferi na najvišoj razini utječu na transfera klubova kao što je Gorica, ali ima to poveznica. Dok najbogatiji ne pokrenu taj kotač plaćanjem odšteta klubovima iz srednjeg razreda, mi u ovom donjem teško dolazimo do financijskih sredstava. To je neka vrsta domino efekta. Imamo neke želje za naše igrače, ali vrijeme će pokazati jesmo li u pravu. S druge strane, imamo ambiciju i ostati u toj borbi za Europu, pa ne bismo imali ništa protiv ni da ih zadržimo i pokušamo izgurati tu priču do kraja. To je i njima motivacija, stalno im to i ponavljam, da čak i u slučaju da ne odu imaju zašto ostati ovdje, da se imaju za što boriti.
Situacija na nogometnom tržištu je kompleksna, puno na nju utječu i saudijske intervencije, a uz nešto bliži istok vežu se i najveće aktivnosti u ovom trenutku.
– Prijelazni rok u određenoj situaciji definira tko će biti aktivniji, tako da je teško tu generalizirati. Za naše igrače u ovom trenutku najviše je upita s istoka, to nije tajna, tu je najrealnija šansa da profitiramo financijski, iako bih ja njima želio da idu prema zapadu, budući da smatram da imaju kvalitetu. Prilično su aktivni, primjerice, Turci, ali u svemu tome važno je reći da interes i konkretna ponuda nisu ista stvar, već dvije prilično udaljene kategorije.
U budućnosti je želja pojačanja tražiti u vlastitim redovima, u svojoj omladinskoj školi.
– Da, to je naša želja i cilj. Igrači koje sam odgajaš i usmjeravaš imaju i najveću šansu da donesu ono što ti je potrebno. Naglasak je apsolutno na akademiji i tu smo se digli po pitanju kvalitete. U ranijim godinama veći je fokus bio na kvantitetu, odnosno na članarine, ali to se u zadnje vrijeme promijenilo, prije svega dolaskom Slavka Perkovića na mjesto direktora Škole. Kad se na to nadovezao i kvalitetan rad trenera, došli smo do situacije da su nam pioniri vodeći u HNL-u, da su kadeti jako dobri i stabilni, dok se jedino juniori malo muče, ali tu je i manji fokus na rezultat, a veći na rast i razvoj. Uvijek kažem, razvoj će ti dugoročno donijeti rezultat, a rezultat ti neće nužno donijeti i razvoj. Potrebno je tu puno balansirati, a vjerujem da mi to i radimo. Nadam se samo da ćemo u budućnosti dobiti i nešto bolje uvjete, pri čemu mislim na barem još jedan dodatni teren, na fitness centar… Time bismo osigurali još veću šansu ovim klincima da jednog dana dođu do prve momčadi – vjeruje Brkljača, koji sa suradnicima aktivno radi na dodatnom podizanju škole.
– Važna je ta motivacija za dolazak u Goricu, zatim i motivacija za ostanak u Gorici. Dobar imidž koji gradimo omogućava nas da dovedemo najtalentiranije klince, koje žele i zagrebački klubovi poput Dinama i Lokomotive, drago mi je što smo do toga uspjeli doći, a to je plod rada cijele Akademije. Ponekad će rezultati određene generacije biti bolji ili lošiji, ali dugoročno je ideja stvarati igrače. Rezultat je bitan do trenutka dok ne počnemo ugrožavati razvoj igrača.
Vrijeme kad je Mario Brkljača bio mladi igrač baš i nije antička prošlost, tu govorimo o početku ovog stoljeća, ali razlike su svejedno jako velike.
– Današnji klinci imaju puno više informacija od nas, možda i prerano ulaze u usku specijalizaciju. Mi smo nogomet više doživljavali kao igru, a ta ljubav prema nogometu te dovede do toga da ne osjećaš pritisak. Naš motiv je bio unutarnji, a njihov je više vanjski, kroz želju da budeš bogat, slavan i uspješan nego što ih vodi sama strast. Kad te ne vodi strast i ljubav prema igri, svaki problem koji se pojavljuje stvara ti frustraciju. Toga jako puno ima u svakom odrastanju nogometaša, s time se treba znati nositi, a mentalitet je tu krucijalan. Vještina nije dovoljno, jer sve je lako kad ide dobro. Kad je teško, najbolje se pokazuje tko je, a tko nije – tvrdi Brkljača.
Iza njega je nešto više od godinu dana goričkog mandata, pa smo se vratili i na dane kad je sve to počelo, krenulo…
– Budući da je moj sin igrao za Goricu, da sam ga praktički svaki dan čekao da završi s treningom, a situacija s prvom momčadi bila je takva da “kuća gori”, naravno da smo ulazili u razne nogometne priče. Kad je teško, naravno da svi pokušavaju dati svoje mišljenje, savjetovati, pa je tako predsjednik Črnko i mene jedan dan pozvao na stranu i pitao me što mislim o svemu. Počeo sam svoje izlaganje rečenicom “ne znam smijem li vam reći što mislim”, ali očito sam mu nečim privukao pozornost, budući da smo se nekoliko dana poslije našli i brzo dogovorili suradnju.
Brkljačin odabir bio je Željko Sopić, odabir koji se nekoliko mjeseci kasnije pokazao punim pogotkom.
– Igrao sam s njim i poznavali smo se jako dobro. Sopić je uvijek zanimljiv lik, pozitivan i energičan, s njim je uvijek gušt biti u društvu. A opet, veliki je profesionalac. Do tog trenutka nisam ga mogao procijeniti kao trenera, trebalo nam je vremena da se uigramo, ali bili smo svjesni svega, bili smo odgovorni, a imali smo i podršku predsjednika. Stao je iza mene, iza trenera, a na kraju se isplatilo. Vjerovali smo do kraja, svi smo sportaši i taj mentalitet nam nije dozvoljavao da odustanemo. Doveli smo igrače koji su donijeli pobjednički gard, uz te starije i iskusnije profitirali su i oni mlađi. Uvijek kažem da mladi cvijet bez starog štapa ne može izrasti pravilno. Neka se ljute ako hoće, ali oni su za mene ti stari štapovi. Pa neka cvjetovi rastu… – sa smiješkom kaže Brkljača, koji je imao ranija iskustva i sa Sopićevim nasljednikom.
– S Dinkom Jeličićem radio sam u Rudešu, u vrijeme kad sam skupljao prva iskustva kao sportski direktor. Iskreno, puno sam već tad naučio od njega, kliknuli smo od prve i vjerovao sam da je on idealan trener za Goricu u ovoj fazi. Na proljeće smo spašavali, a sad moramo stabilizirati. Poklopilo nam se sa Sopićevim odlaskom u Rijeku da možemo nadograditi neke stvari. Svaki trener ima svoju filozofiju, a ako ih moram uspoređivati, Jeličić je puno mirniji od Sopića, puno više zaljubljen u mlade igrače, što nam je donijelo te neke promjene. Mislim da smo svi profitirali, i momčad, i klub, i on kao trener. To je bila “win-win” situacija.
Godinu dana nakon “onog” proljeća, pred nama je proljeće potpuno drukčijih izazova. Gorica je na diobi četvrtog mjesta, a četvrto mjesto vodi u Europu.
– Tu leži zamka. Ovo proljeće dat će nam odgovor na pitanje da li jesmo ili nismo. Prihvaćanje pete ili šeste pozicije kao mjesta koje nam pripada je loše. Ne bih volio da upadnemo u tu zamku, komfort zona je najgora za sportaše i zato moramo sami sebi stvarati tenziju rezultata. Imamo ambiciju, ako smo peti, želimo biti četvrti. Ako smo četvrti, želimo biti treći. Pokušavamo to prenijeti na momčad, a kad završi zadnje kolo, vidjet ćemo što smo napravili. Ova sezona bila je predviđena za stabilizaciju, nismo očekivali da će do nje doći toliko brzo, ali rezultat nam daje za pravo da idemo probati uhvatiti to četvrto mjesto – govori Brkljača, koji vjeruje da Gorica može i dugoročno prijetiti “velikoj četvorci”.
– Dizanje kriterija je ključno. Postoje dva procesa, imamo selekciju i razvoj igrača. Ako ćemo se opredijeliti za razvoj igrača, pojačati rad, sistematizirati sve skupa i napraviti most od akademije do prve momčadi, što je zapravo i najteže, tu moramo napraviti iskorak. To je cilj broj jedan, a cilj broj dva je zadržati se ovdje gdje jesmo po pitanju ambicija i rezultata. To će nam osigurati bolji imidž, ali i bolji položaj kod prodaje igrača. Sve to iziskuje puno rada, puno znanja, a tu ću opet dodati i priču o uvjetima. Talenta imamo, znanja imamo, a uvjeti kao da ne prate sve to – apelirao je sportski direktor pa za kraj otkrio kako vidi Goricu budućnosti:
– Gorica budućnosti je mlađa, potentnija i još malo više na tablici!
Bila je to prva pripremna utakmica nogometaša Mraclina pod vodstvom novog trenera Marka Pancirova, dok su gosti iz Vukovine prije ovog susreta već odigrali jednu pripremnu utakmicu, u kojoj su od Kralja Tomislava poraženi s 2:0. Susret je započeo energično, osobito u prvom dijelu, u kojem je viđeno nekoliko dobrih prilika na obje strane, no mreže su ostale netaknute. U nastavku utakmice oba su trenera izvršila brojne izmjene, a priliku su dobili svi raspoloživi igrači. Pogodak odluke pao je u 57. minuti. Na lijevoj strani lijepu su kombinaciju odigrali Borovac i Kaurin, a Borovac je s ruba kaznenog prostora preciznim lob-udarcem matirao gostujućeg vratara za vodstvo Mraclina 1:0. Desetak minuta prije kraja Kaurin je povisio na 2:0 snažnim udarcem s distance, pri čemu je lopta okrznula gostujućeg stopera Novakovića, promijenila smjer i završila iza leđa vukovinskog vratara. U završnih dvadesetak minuta domaća je momčad bila vidno rastrčanija i stvorila još nekoliko izglednih prilika, no rezultat se više nije mijenjao. Mraclin je na kraju zasluženo slavio u ovom pripremnom ogledu.
MRACLIN – BAN JELAČIĆ 2:0
Igralište Stara graba. Gledatelja 50. Sudac: Luka Kelihar.
STRIJELCI: 1:0 – Borovac (57), 2:0 – Kaurin (80).
MRACLIN: Zagorac, Marjanović, Smolković, Đurašić, Matić, Tokić, Brdek, Jančić, Krilić, Hajduk (još su igrali: Matejčić, J. Domitrović, Borovac, Kaurin, Rakas, L. Kos, Roginić, Hodalin). Trener: Marko Pancirov.
BAN JELAČIĆ: Klepac, Rovišan, Drezga, Novaković, Klasnić, Landeka, Softić, Hrženjak, Harambašić, Pušić, Smok (još su igrali: Memić, M. Nikić, Klenović, Kotrman, Botica). Trener: Tomislav Škrinjarić.
Bijes na Maksimiru: Skandalozno suđenje, teški kiksevi i promašeni penali…
Nogometaši Gorice poraženi su 3-0 na gostovanju kod Lokomotive u Maksimiru u 21. kolu SuperSport HNL-a, u utakmici koju ćemo željeti, ali teško da ćemo moći brzo zaboraviti…
Svi su ti jednodjelni opisni pridjevi u ponudi, ali jako je teško odabrati odgovarajući, onaj koji će točno opisati sve ono što se događalo u utakmici između Gorice i Lokomotive na Maksimiru ovog petka. Utakmica je završila pobjedom domaćina 3-0, bio je to najuvjerljiviji poraz Gorice ove sezone, u sudaru s protivnikom kojeg su Goričani jesenas oba puta pobijedili, bila je to druga proljetna pobjeda “lokosa”.
Bio je to, prije svega, kompletni cirkus od utakmice! S dva glavna “junaka”…
– Ovo jednostavno nije bio naš dan. Promašili smo dva penala, pogodili stativu, promašivali i mrtve šanse sa dva metra… Nervozna utakmica koja je od samog početka krenula u smjeru u kojem je očito trebala ići – jedino je što je trener Gorice Mario Carević izgovorio u analizi utakmice koju je vodio samo do njezine polovice.
Pa, krenimo redom…
Minuta je jedanaesta, čeka se prva prilika, Lokomotiva dobiva slobodnjak, a u živom zidu je, između ostalih, i Ante Kavelj. Lopta ga je na putu prema golu pogodila u lakat i sudac Zdenko Lovrić je pokazao da je to – penal! Kavelj se čudio, Carević je poludio, Goričani su se međusobno zbunjeno pogledavali, a Marko Pajač namjestio je loptu na bijelu točku. I pogodio.
Pokušala se vratiti Gorica što je prije moguće, zaprijetila preko Čuića, ali već u 22. minuti evo i drugoga gola za “lokose”. Stojaković je pucao, golman Gorice Davor Matijaš odbio ravno prema natrčalom Blažu Boškoviću i to je šokantnih 2-0, a još nije ni polovica poluvremena.
U ostatku prvog dijela prijetila je Lokomotiva dvaput, Gorica također, preko Filipovića i Vrzića, a kad smo došli do treće minute nadoknade, cirkus je i službeno počeo! A ulogu klauna preuzeo je sudac Lovrić.
Odredio je čovjek dvije minute nadoknade, pa pustio igru još i 40-ak sekundi duže, sve dok Pajač nije krenuo driblati Čuića. Ovaj mu je uzeo loptu, vjerojatno uz prekršaj, kojeg Lovrić nije dosudio. Kad već nije, Goričani su jurnuli prema naprijed, došli s loptom do centra u situaciji dva na jedan, a onda je Lovrić – svirao kraj?!?!
Carević je, pogađate, potpuno poludio, a gospon sudac samo ga je čekao. Crveni za trenera Gorice, uz sadržajnu razmjenu mišljenja…
– Bacio sam jaknu od bijesa kad je prekinuo tu kontru dva na jedan, a on je rekao da mi je zbog toga dao crveni karton. Zato što sam nakon što je poluvrijeme već završilo bacio jaknu pokraj aut-linije. I to je to – rekao je vidno uznemireni Carević.
Kao da sve to nije dovoljno, već na otvaranju nastavka, u 47. minuti, svoju je točku odlučio izvesti Davor Matijaš. Vratar Gorice pokušao je u jednostavnoj situaciji ići u dribling, pritom je izgubio loptu, pa je Aleks Stojaković pogodio za 3-0 bez ikakvih poteškoća…
Davor Matijaš, najblaže rečeno, nije imao svoj dan ovoga petka… Foto: Marko Lukunić/PIXSELL
Ali polako, nije tu kraj, jer vjerovali ili ne, Gorica je unatoč svemu tome do kraja mogla i – dobiti utakmicu!
Krenulo je u 52. minuti, kad je u kaznenom prostoru Lokomotive srušen Pozo, da bi Lovrić tek nakon poziva iz VAR-a pokazao na bijelu točku. Loptu je na nju namjestio Jurica Pršir, trebao je to biti taj “okidač” za veliki povratak, ali – pokraj gola! Ne događa se Juri često, ali bio je to takav dan…
Bio je to, zapravo, duplo takav dan. Dobila je Gorica još jedan penal, u 72. minuti, ovoga puta zbog igranja rukom igrača Lokomotive, a novi izvođač bio je Filip Čuić. Gorička devetka namjestila je loptu, trebao je to biti gol kojim će se pokušati uloviti nekakav zadnji vlak, ali – Posavec brani!
Bilo je tu još nekoliko velikih prilika, Nigerijac Wisdom u svom je debiju pogodio stativu iz ozbiljne šanse, prijetili su Goričani i glavom i nogom, i izdaleka i izbliza, ali jednostavno nije išlo. Čak 20 udaraca uputili su prema golu protivnika, ali sve je, kao što je i trener rekao, od početka krenulo u krivom smjeru…
Luda utakmica, očajan ishod, idealno za što brže zaboraviti. I okrenuti se onome što slijedi, jer ono što slijedi iznimno je važno. Sljedeće nedjelje, naime, u Veliku Goricu dolazi Vukovar…
A Lovrić? Jedino logično bilo bi da njega čeka malo duži odmor od suđenja.
Parasportski savez Grada Velike Gorice pozvao je osobe s invaliditetom na uključivanje u parasportske programe, a u ponudi su stolni tenis, plivanje i atletika, kao i tzv. univerzalna škola, program namijenjen onima koji tek ulaze u svijet sporta i žele kroz prilagođene aktivnosti pronaći disciplinu koja im najviše odgovara.
“Ovo je prilika za kretanje, druženje, osnaživanje i povezivanje s drugima”, poručuju iz Saveza
Svi zainteresirani mogu se javiti putem emaila [email protected] ili na broj telefona 098/9802956.
‘Bila je ovo prilika koja se ne propušta! A u odijelu me nećete gledati…’
Damir Milanović, u velikogoričkim nogometnim krugovima poznatiji kao Milka, u petak od 16 sati i službeno započinje svoj mandat u ulozi glavnog trenera Širokog Brijega, i to gostovanjem u Prijedoru…
Nepunih mjesec dana prošlo je od trenutka koji je pošteno iznenadio velikogoričke nogometne krugove. Koji dan ranije s klupe Širokog Brijega, naime, otišao je Dean Klafurić, da bi tog 8. siječnja iz kluba s Pecare objavili kako je njegov nasljednik – njegov donedavni pomoćnik! Damir Milanović je s navršene 43 godine, s nekoliko godina iskustva i gomilom znanja prikupljenim kroz suradnju s Klafom, iznenađujuće dobio priliku na velikoj sceni.
– Da se ne lažemo, da je situacija u klubu bila imalo bolja, trener ne bih bio ja nego netko od iskusnijih kolega. Svjestan sam toga, ali svjestan sam i prilike koja se otvorila. Prilike koju nisam mogao odbiti – javio se Milka iz Širokog uoči svog službenog debija, okršaja s Rudarom u Prijedoru na otvaranju proljetnog dijela sezone u Premijer ligi BiH.
– Kako sam završio na klupi Širokog? Rekao bih, sasvim slučajno. Bio sam tu prošle sezone, sudjelovao u tom osvajanju petog mjesta i finalu Kupa, a bio sam tu i u prvih pet kola jesenskog dijela. Nakon toga smo se razišli, bio sam doma, ali ugovor je i dalje trajao. Kad se dogodilo ono što se dogodilo ove zime, pozvali su me, ponudili mi mjesto trenera i ja sam prihvatio izazov. Znamo svi koliko je u Hrvatskoj kao trener teško “izaći” iz četvrtog ili trećeg ranga, koliko se teško probiti na tom tržištu i zato nisam dvojio. Velika je prilika uzeti klub u prvoj ligi kao glavni trener, bez obzira na sve poteškoće koje tu postoje, na sve eventualne nedostatke. Smatram ovo prilikom za koju sam spreman i siguran sam da ću u ovoj priči profitirati kao trener, kako god ona završila – kaže Milka.
Klub je u proteklom razdoblju doživio brojne promjene, kako u upravljačkoj strukturi, tako i u svlačionici, koju je ove zime napustio velik broj igrača.
– Mi smo momčad u slaganju, ali i klub u slaganju, tako da je sve to normalno. Da, bilo je dosta odlazaka, imali smo i dva izlazna transfera, a nakon svega je realno reći da smo možda nešto slabiji nego što smo bili na jesen. Iskreno, uoči prvoga kola ni sami se znamo što očekivati od samih sebe, pogotovo zato što nam većina novih igrača još nije registrirana. Ali dobro, imamo mi i svojih mladih igrača, imamo dobre temelje od jeseni i ja sam optimističan. Dečki koji su tu imaju svoju priliku, tako i komuniciramo cijelu ovu situaciju, a na njima je da tu priliku iskoriste – ističe trener Milanović.
Uozbiljio se malo s novom funkcijom, ispalit će poneku foru manje, ali nije to ni loše. Zapravo, pokazatelj je to da je potpuno unutra, sto posto posvećen novoj ulozi, najvažnijoj u dosadašnjoj trenerskoj karijeri. Vodio je ranije samostalno kadete Gorice, Mraclin i Jelačić, ali ovo je ipak nešto drugo.
– Je, ovo mi je prvo ovakvo iskustvo na ovoj razini i mogu reći da je to iskustvo vatreno. S obzirom na okolnosti, puno je tu preslagivanja, bavim se s puno toga što baš i nema izravno veze s trenerskim poslom, najmanje s trenerskim poslom. Iz tog razloga tijekom dana zna biti stresno, budući da se moram baviti stvarima o kojima prije nisam razmišljao, a trening mi u svemu tome dođe kao ispušni ventil. Tu sam ja doma, tu se najbolje osjećam – govori Milka.
Iako za nijansu ozbiljniji, u suštini se nije promijenio.
– Ma ne, nema razloga. U neku ruku i dalje se ponašam kao da sam asistent, i dalje slažem treninge, radim puno toga što sam radio i ranije, ali u cijelom procesu mi jako puno pomažu i dečki iz stožera. Postavili smo stvari tako da smo svi isti, da sve radimo zajedno, pri čemu svatko ima svoja zaduženja. Puno komuniciramo, dogovaramo sve detalje, a s pomoćnikom Markom Đorđevićem čak sam i u istom stanu, tako da smo zajedno 24 sata na dan – kaže Milka prije nego što će odgovoriti na ključno pitanje.
Je li spremno odijelo za vođenje utakmica?
– E, to od mene nećeš doživjeti, ha, ha… Gledaj, bio sam radni igrač, da ne kažem vodonoša, red je da budem i radni trener. Prema tome, kao što sam i maloprije rekao, ništa se neće promijeniti, na klupi ćeš me gledati u radnoj trenirci!
Neki novi Gradići! Stiglo 12 novih igrača, želje i planovi vode u – viši rang
Nogometaši Gradića započeli su pripreme za proljetni dio sezone ovog ponedjeljka. Trener Marko Rajić na raspolaganju ima 26 igrača, među kojima je i puno novih lica, dok nekih iz jeseni više nema u kadru…
Ima tome već neko vrijeme, nogometaši Gradića gotovo da su postali sinonim za borbu za ostanak. U njoj su se koprcali posljednjih godina u petom rangu, a u njoj su se našli i nakon ispadanja u Premier ligu Zagrebačke županije, budući da su jesen okončali na pretposljednjem, 17. mjestu prvenstvene ljestvice…
Umorni od takve vrste borbe, nova Uprava kluba maksimalno je iskoristila ovu zimu i potpuno promijenila izgled svoje svlačionice. I preko društvenih mreža poslala jasnu poruku javnosti…
“Trener Rajić i naša prva momčad ovog su tjedna otvorili pripreme. Popis na početku priprema – 26 imena. Odaziv dobar, uz nekoliko opravdanih izostanaka, ali znamo da ova priča tek hvata pravi ritam. Ciljevi su jasni. Zahtjevi su postavljeni. Želje su glasno izrečene. Na dečkima je rad. Na dečkima je borba. Na dečkima je da svaki trening ostave zadnji atom snage na terenu.
A mi? Mi kao klub dajemo i više nego što imamo. I oni to vide. I vi to vidite, dragi prijatelji i članovi. Nema stajanja. Nema izgovora. Samo rad, zajedništvo i srce za naše Gradiće. Idemo jako”, stoji u objavi nešto drukčijoj od ostalih ovoga tipa.
A opet, nakon što ovo pročitaš, upitnici se samo nižu. Primjerice, što točno stoji iza tih “jasnih ciljeva, postavljenih zahtjeva i glasno izrečenih želja”…
– Za početak, važno je izvući se, preživjeti ovu sezonu, odnosno što prije osigurati ostanak u ligi. A onda, već od ljeta, idemo pokušati vratiti se u rang više, na razinu na koju ovakav klub i pripada, gdje nam je mjesto. S kadrom kojim trenutačno raspolažemo šaljemo jasnu poruku takve ambicije, u sljedećih godinu-dvije želimo ići gore – otkriva trener Marko Rajić.
Da bi takvo što bilo moguće, svlačionica iz jesenskog dijela morala je doživjeli ozbiljne promjene, što se i dogodilo.
– Iskreno, više ni ne znam koliko je promjena… Znam da su odlasci brojni, a dolasci su još brojniji – kaže trener Rajić.
Ali zato i služi papir, na kojem je cijeli popis…
Dakle, otišla su sedmorica igrača: Luka Komšić novi je član Poleta iz Buševca, Nikola Kos preselio je u redove Mraclina, a Pavao Obućina novi je igrač Udarnika iz Zablatja. Marko Kotoraš, Petar Jerković, Vito Antunović i Filip Belić, s druge strane, u potrazi su za novim sredinama.
Što se dolazaka tiče, brojka je još veća, jer u Gradiće je stiglo čak 12 igrača: golmani Petar Kovačić i Toni Vasilik, koji je stigao iz TŠK-a, vratili su se Krešimir Budimir iz Jelačića, Leonardo Janječić iz Poleta i Hrvoje Krstanović iz Austrije, iz juniora Kurilovca došao je Ivan Matanić, a kao slobodni igrači registrirani su i Dominik Duvnjak, Patrik Posavec, Marko Župetić, David Posavec, Hrvoje Koleš i Patrik Vojnić.
– Zadovoljan sam kadrom, vjerujem da će ovo sad biti neka sasvim druga priča, ali važno je da nemamo nikakav pritisak. Novi predsjednik kluba Edi Ivančić i novi sportski direktor Josip Petrović uvijek su dostupni i apsolutno otvoreni za svaku komunikaciju, s njima je fenomenalno raditi, a to jedino i možemo, naporno raditi! Trenirat ćemo četiri puta tjedno, a odigrat ćemo i tri prijateljske utakmice: Brezovica u subotu, Dragonožec u srijedu, pa Velika Mlaka za Valentinovo – kaže trener Rajić.
Već 22. veljače potpuno renovirani Gradići igrat će gorički kup protiv Kupe, u slučaju prolaska drugo kolo je već idućeg vikenda, a prvenstvo u “premijerki” za Gradićane će početi 8. ožujka najboljom mogućom utakmicom: lokalnim derbijem sa susjedima iz Lomnice!
Bit će to i prvenstvena promocija novih dresova, jer ovo će biti neki novi Gradići…