Kultura
Vid Lacković se oženio po deseti puta u Buševcu
Turopoljska svadba 2015 foto: Dora Črnko
Netko je jučer u šali i u zbilji prokomentirao svadbu turopoljskog plemenitaša Vida Lackovića rečenicom: “ovo mi je deseti puta da sam mu na svadbi”. Oni pak kojima kultura i tradicija Turopolja nije svakodnevica teško će povjerovati da će se za dvije godine navršiti punih pedeset godina štovanja tradicije “svadbovanja” i njegovanja starinskih svadbenih običaja pod ravnanjem Ogranka “Seljačke sloge” u Buševcu. Prva svadba u Buševcu, ma koliko taj podatak danas zvuči nestvarno, održana je davne 1967. godine u režiji Josipa Kovačevića i u svojem neskraćenom obliku trajala je cijeli dan, a prikaz tradicije i običaja događao se u Mraclinu i Buševcu. Mladenac je bio iz Mraclina, a po mladenku, snahu ili kako to turopoljci kažu “sneju” se išlo u Buševec gdje se svadba i održavala. Pripovjetku Ženidba turopoljskog plemenitaša Vida Lackovića s detaljnim opisom svadbenih običaja prikupljenih ne samo iz Buševca već i iz nekoliko drugih turopoljskih sela Mraclina, Kuča, Gornjeg Podotočja, Rakitovca i Lomnice izdao je Josip Kovačević godinu dana nakon uprizorenja prve Turopoljske svadbe.
Kiša i dvojica gradonačelnika najavili svate
Turopoljska svadba 2015 foto: Dora Črnko
Kiša koja je nepuna dva sata ranije dobro zaprijetila organizatorima ipak nije pokvarila događaj koji se u Buševcu spremao mjesecima, ali je sigurno osvježila vrijeme i sunce koje je nepunih sat vremena pred svadbu zasjalo i stvorilo gotovo idealne vremenske uvjete samo je poslalo dodatnu pozivnicu da će svadbe u Buševcu ipak biti. Sve je krenulo svetom misom u 17:00 sati, a tradicionalno uz gvirc, slatko i proštenje obilježavao se dan svetog Ivana Krstitelja, zaštitnika mjesta. Među gotovo tisuću posjetitelja, gostiju i uzvanika, najvažniji svat i gost bio je ipak velikogorički gradonačelnik Dražen Barišić sa suprugom Nikolinom koji se na početku obratio uvodnom riječi i pozdravima okupljenima. Ništa manje simpatija među okupljenim gledateljima nije pokupio ni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić koji je prihvatio poziv organizatora i posjetio ovaj veliki kulturni događaj u našem gradu, a obzirom da je ipak po prvi puta i službeno bio u Buševcu i on je prigodnim riječima pozdravio posjetitelje. Svadba u kojoj su uz domaćine Ogranak “Seljačke sloge” Buševec, sudjelovali i KUD “Dučec” iz Mraclina i KUD “Nova zora” iz Donje Lomnice, te članice i članovi HKPD Kučani u svoja dva sata izvedbe oduševila je sve prisutne. Pejzaž kolora u živopisnim narodnim nošnjama, dvije pozornice i autentična okruženja uprizorenja, konji i zaprežna kola na kojima su se prevozili “svati” i škrinje – sve su to detalji koji su živopisno iscrtali tradiciju i običaje ovog kraja koji doista uz ovakva njegovanja nikad neće izumrijeti i prenosit će se generacijama.
Turopoljska svadba – najveće dramsko dostignuće Ogranka “Seljačke sloge” od osnutka do danas
“Turopoljska svadba” u svim elementima tradicije i kulture ovoga kraja opravdala je sva očekivanja i uloženo. Jedna od tradicija “buševskih ogrankaša” je i štovanje i prikazivanje Turopoljske svadbe svakih pet godina, što je na kraju i najavljeno porukom “vidimo se opet za pet godina”. No, pedeset godina od prvog uprizorenja Turopoljske svadbe je već za dvije godine i uvjereni smo da u Buševcu taj događaj nitko neće propustiti tim više što je upravo Turopoljska svadba bila i ostala najveće ogrankovo dramsko dostignuće do danas. Upravo ovaj događaj objedinio je sve sekcije društva u jedinstvenu cjelinu svih ovih pedeset godina, a kao što je to bilo i davnih šezdesetih godina prošlog stoljeća kada je svadba snimljena i za potrebe Hrvatske televizije zanimanje javnosti je sve veće što nam je potvrdilo i jučerašnje deseto uprizorenje svadbe. Danas u svim sekcijama Ogranka “Seljačke sloge” Buševec djeluje gotovo 250 aktivnih članova svih uzrasta, a život i duh društva utjelovljuje se u svim generacijama ljudi koji su bar na trenutak proživjeli dio ogrankove povijesti što se na kraju neizbrisivo iscrtava i na tradiciji samog mjesta. Iz ovih gena potekla su mnoga poznata imena u Hrvatskoj koja ne smijemo zaboraviti, od pokojnog Zvonimira Črnka koji je svojom glumom u šezdesetim i sedamdesetim godinama pobrao mnoge međunarodne simpatije i stigao čak i do Hollywooda, buševskim genima poznatih režisera i glumaca Renea i Svena Medvešek čija je majka rođena i odrasla u Buševcu (djevojački se prezivala Črnko), Vande Winter koja je rođena i odrasla u Buševcu…. I baš neka od ovih imena možda su buduća prilika svima da zajedno još jednom i nakon pedeset godina dočaramo tradicije mladim pokoljenjima ovoga kraja i regije koje se nikada ne smiju zaboraviti. I sam gradonačelnik ne samo da cijeni i pomaže ovakve projekte koji iscrtavaju i kulturnu sliku Velike Gorice, već je i potpisniku ovog teksta najavio još čvršće uključenje grada Velike Gorice u dovršetak etno parka u Buševcu, pa možda je i to prigoda da na dva kolosjeka zajednički i Ogranak i Velika Gorica isplaniraju veliko uprizorenje svadbe u Etno parku Buševec već 2017. godine i tako proslave velikih pedeset godina prikazivanja svadbenih običaja Turopolja.
Galerija fotografija – Turopoljska svadba Buševec 2015 (foto: Dora Črnko)
Kultura
326. Matičin četvrtak – saznajte tko je osvojio “Turopoljsku poculicu”
Nagradit će se najbolje kratke priče na standardnom i kajkavskom narječju.
Kultura
Rekordan interes za natječaj u pisanju poezije – stigle prijave iz Hrvatske i inozemstva
Prijavili se autori svih generacija.
Kultura
Ideja za vikend: “Grad u kojem spavaju anđeli”
“Ako ste kojim slučajem zapostavili svojeg anđela možete doći i pogledati skrovita mjesta muzeja – možda baš vaš anđeo spava u Varaždinu.”
Nedaleko naše Gorice nalazi se jedan grad koji je u posljednje vrijeme sve zanimljiviji i privlačniji domaćim i stranim gostima. Na svega 80ak kilometara udaljenosti nalazi se Grad Varaždin. Smješten tik uz rijeku Dravu i na raskrižju četiriju velikih regija (Štajerske, Zagorja, Međimurja i Podravine), ovaj grad donosi velik broj povijesnih i kulturnih priča i zanimljivosti. Sve su to naravno djela ljudi koji svojim talentima, inicijativama i radom stvaraju priču vrijednu slušanja.
Tako je jedan od njih: gospodin Željko Prstec! Samostalni umjetnik-slikar, koji je na temelju svog slikarskog zaštitnog znaka utemeljio i otvorio prvi postav Muzeja anđela!
Prema riječima gospodina Prsteca, slikanje karakterističnih motiva anđela u baroknom ozračju gotovo tri desetljeća, vratio ga je u rodni grad Varaždin odnosno „Grad u kojem spavaju anđeli“. Taj slogan zaštićen je autorskim pravima, a prepoznat je u javnosti kao dio projekta “Anđelinjaka”. Stoga se Muzej anđela jednostavno „morao“ otvoriti upravo ondje i prikupljati umjetnička djela vezana uz temu anđela.
– Ja se temom anđela bavim već trideset godina i nekako se to povezalo s poviješću grada koja je karakterizirana barokom i predivnim crkvama.
Nastanak muzeja potaknut je i činjenicom, kako kaže Prstec, da su ljudi nekoć umjeli nositi svog anđela na ramenu, beskrajno mu vjerovali i nježno se njime ophodili, a danas to više nije tako.
– Sada su došla vremena kada se „ne stignemo“ posvetiti ni sebi ni djeci i roditeljima, a kamoli svome anđelu. Zato je važno pokušati napisati poruku svome anđelu ili eventualno pozvoniti na zvono u muzeju da probudite svojeg anđela – rekao je Prstec pozivajući sve na posjet muzeju u kojem se stvarno nalazi zvono i knjiga kojom možete „kontaktirati“ svojega anđela.
Potrebno je istaknuti Anđelinjak
To je jedinstven prostor u samom srcu Varaždina koji je uređen kao svojevrsni mali vrt anđela. Riječ je o umjetnički oblikovanom dvorištu koje posjetiteljima pruža priliku da zastanu, fotografiraju se i dožive posebnu atmosferu grada koji, kako kaže Prstec, „čuvaju anđeli“. Upravo je Anđelinjak postao jedno od prepoznatljivih mjesta Varaždina, gdje brojni posjetitelji ostavljaju svoje poruke, želje ili jednostavno zastanu kako bi na trenutak osjetili mir i simboliku koju anđeli predstavljaju.
Koncerti, tribine, predavanja…
Naravno, osim što sadrži jedinstvena i karakteristična umjetnička djela, muzej je prostor u kojem se zbivaju razna druga događanja. Neki od njih su koncerti, tribine, književne večeri, predavanja, razgovori, mjesto susreta i sl.
Uz sam muzej nalazi se i Rajski vrt, još jedan poseban kutak ovog umjetničkog prostora. Riječ je o mirnom dvorištu uređenom u duhu anđeoske simbolike, gdje posjetitelji mogu predahnuti, razgledati skulpture i umjetničke detalje te na trenutak pobjeći od gradske užurbanosti. Rajski vrt dodatno naglašava ideju muzeja kao mjesta susreta umjetnosti, duhovnosti i svakodnevnog života, a mnogi ga posjetitelji doživljavaju kao mali prostor tišine i inspiracije.
Foto: Muzej anđela
9.999 anđela
Posebnu zanimljivost muzeja čini i projekt „9.999 anđela“, koji simbolično okuplja anđele pristigle iz cijelog svijeta. Kako se glas o varaždinskom muzeju širio, tako su na njegovu adresu počeli pristizati darovani anđeli različitih oblika i materijala – iz brojnih europskih zemalja, ali i iz dalekih krajeva poput Japana, Kine, Tajlanda, Singapura ili Amerike. Danas se u muzeju čuva već oko tisuću takvih darovanih anđela, a svaki od njih nosi i svoju priču. Ideja projekta je jednostavna – svatko može darovati anđela i tako postati dio ove zbirke koja simbolično povezuje ljude iz cijelog svijeta kroz zajedničku potrebu za mirom, dobrotom i duhovnim čuvarom.
Tako Muzej anđela daje Varaždinu još jedno nezaobilazno mjesto posjeta za ljubitelje anđela iz cijelog svijeta, ali i atrakciju za svekoliku javnost. Na web stranici muzeja i facebook profilu možete pronaći galeriju umjetnina, previdne umjetničke opise ovog projekta, obavijesti o održanim događajima i onima koji slijede.
Kako kaže Prstec, ako ste kojim slučajem zapostavili svojeg anđela možete doći u Varaždin i pogledati skrovita mjesta Muzeja anđela – možda baš vaš anđeo spava u Varaždinu.
-
CityLIGHTSprije 5 danaAčkar označio početak nove ere gradskog prometovanja
-
Gospodarstvoprije 5 danaMG automobili stigli u Veliku Goricu! Novi brend u ponudi Unikomerc Automobila
-
CityLIGHTSprije 4 danaProduljen rok za podnošenje zahtjeva za uskrsnicu
-
HOTNEWSprije 3 danaGorica se još uvijek kreće – svake godine s još većim brojem sudionika