Povežite se s nama

Sport

Velimirovo vrijeme sreće: Između svjetskog srebra i Pariza čeka ga – vjenčanje!

Gradonačelnik Krešimir Ačkar primio je Velimira Šandora u prostorijama gradske uprave nakon svjetskog srebra iz Japana. Pred njim su pripreme za Pariz, ali i neki važni životni događaji…

Objavljeno

na

Na točno 15 dana udaljenosti od jednog od najvećih uspjeha u njegovoj sportskoj karijeri, srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu u japanskom Kobeu, Velimir Šandor (38) ponovno je bio u poznatom okruženju. U prostorijama gradske uprave primio ga je gradonačelnik Krešimir Ačkar sa suradnicima, a sve skupa izgledalo je kao novo druženje starih prijatelja.

– Ne znam ni sam koliko sam puta već dolazio na ovakve prijeme od 2015. do danas, ali svaki put mi je jako drago doći, biti dio ovoga – rekao je Velimir, “naoružan” srebrnom medaljom, koju je rado prošetao po svome gradu.

Već su se polako slagali dogovori i za neki novi prijem, kojeg očekujemo nakon povratka s Olimpijskih igara u Parizu, ali prije svega je trebalo sažeti dojmove ovog, recentnog uspjeha.

– Velimire, uvijek iznova dokazuješ da pomičeš granice i da svim osobama s invaliditetom daješ dodatni životni poticaj, koji se ničime ne može kupiti, nadomjestiti, nadoknaditi. To što ti činiš je nešto nevjerojatno, nešto fenomenalno, toliko pozitivno, s utjecajem na sve ostale ljude. Mogu ti reći samo hvala na tome, izuzetno smo ponosni što si dio naše zajednice. Ti nas ne prezentiraš samo u nacionalnim i europskim, nego i svjetskim okvirima, i to na način kakav bi samo u najljepšim snovima jedan gradonačelnik u ovom segmentu mogao poželjeti – obratio se izravno Velimiru gradonačelnik Ačkar, pa dodao:

– Nastavit ćemo ti biti podrška u svemu što radiš koliko god možemo. I molim te, nemoj se umoriti. Drago mi je da što si s ovom srebrnom medaljom izborio i nove Olimpijske igre, ništa manje ne očekujemo ni u Parizu. Vjerujem da ćeš napasti i zlato, no sve što radiš vrijedi i više od bilo kojeg zlata. Ovo je kvaliteta koja nije slučajna, to nema veze sa srećom, nego samo s talentom, upornošću, radom i stručnošću. Mi smo se već navikli na ovakve stvari, smatramo da je nešto potpuno normalno kad Velimir Šandor donese medalju, ali istovremeno znamo da je to nešto vanserijski. I nešto toliko bitno za zajednicu, toliko važno i snažno, da mogu reći da ne znam imamo li i hoćemo li ikad opet imati svjetli primjera poput tebe. Hvala ti puno još jedanput!

Riječ je potom dobio još jedan važan lik u ovoj priči, Šandorov dugogodišnji trener i prijatelj Ivan Čengić.

– Baš sam jako ponosan na Velimira. Toliki niz godina biti u vrhu zaista nije lako. Dao se u potpunosti u sve ovo, spreman je na velika odricanja…. Emocije mi izbijaju, jer svašta smo prošli posljednjih godina, od ozljeda pa na dalje. Ne damo se, stalno radimo rezultate, pa tako i sad, u Parizu, očekujemo zlato. Međutim, naravno da to neće biti nimalo lagano. Dapače, bit će jako teško, no borit ćemo se kao uvijek i dati sve od sebe. Hvala Gradu i svima ostalima na podršci – kazao je Čengić.

Nakon što je odslušao sve te komplimente na svoj račun, sa zahvalama je mogao krenuti i sam Velimir.

– To što nam je Grad dao od početka ove naše priče, to je stvarno nemjerljivo. Kad bismo se vratili na ono što smo imali 2014. godine, kad smo Čenga i ja krenuli, rekao bih da nema šanse da se naprave svi ovi rezultati. Bili smo praktički bez opreme, imali smo jedan ili dva diska, a sad klub stalno raste, grad nas prati… Uvjete imamo možda i najbolje u Hrvatkoj, a jedini problem je što smo malo skučeni. Ali dobro, i to ćemo jednog dana proširiti – sa zaraznim smiješkom istaknuo je Šandor i nastavio:

– Zahvaljujem Gradu na svakoj potpori, puno mi znači što sam i zaposlen kao vanjski suradnik u Zajednici sportskih udruga, to mi puno olakšava. Prošle godine mi se dogodilo da smo ostali bez stipendije i da nije bilo Grada i ZŠU-a, teško bismo izgurali ovu godinu i došli do rezultata koje smo ostvarili, do medalje koja je direktan plasman na OI. Time smo skinuli veliki teret s leđa, olakšali svima cijeli proces.

Već tijekom bacanja na Svjetskom prvenstvu, kaže, okrenuo se prema Parizu.

– S prvim hicem u Kobeu znao sam da sam u zoni medalja, nakon toga je bilo važno ne ozljediti se, vratiti se doma i krenuti s pripremama za napad na medalju. Da, na medalju, jer ja ne bih govorio o zlatu. Dok god se vrtim u prva tri, to je top. U Tokiju je zlato pobjeglo za četiri centimetra, možda se ovoga puta okrene, ali bio bih zadovoljan da u Parizu bude i bronca za jedan centimetar – zaključio je Šandor.

Lijepi su dani iza njega, ali cijeli niz važnih životnih događaja je i ispred njega. Očekuju ga naporni treninzi kao priprema za Pariz, ponovno će tu biti odricanja i žrtvovanja, ali sve skupa prekinut će i jedan prekrasan dan. Posljednje subote u lipnju, naime, dogovorio je sastanak pred oltarom sa svojom Anom, koja će tog dana biti unaprijeđena iz zaručnice u suprugu…

A onda, u Parizu, neka to bude neka vrsta medenog mjeseca. Zaslužio je.

Sport

Suze pokraj igrališta: HNK Gorica iznenadila navijača za rođendan

Vjerni navijač HNK Gorice Branimir Kuhar proslavio je 80. rođendan, a tim povodom u klubu su mu pripremili malo iznenađenje, koje mu je predao predsjednik kluba Ilija Karamatić

Objavljeno

na

Nogometaši Gorice možda nemaju navijače koji su posebno brojni, a dijelom i baš zato posebnu pozornost zaslužuju oni koji su tu, koji pokušavaju biti podrška klubu iz svoga grada. Dobro su to poznata lica, ljudi koji su sa svojim miljenicima proputovali cijelu Hrvatsku, a u samu srž te specifične navijačke priče smjestio se jedan poseban lik.

Branimir Kuhar ostavio je iza sebe cijelih osam desetljeća, došlo je vrijeme i za okrugli rođendan, a to je bila prilika koju u klubu nisu propustili.

“Bio je to posebno emotivan dan za naš klub i za jednog našeg vjernog navijača. Predsjednik Ilija Karamatić uručio je dres s potpisima svih igrača Branimiru Kuharu povodom njegovog 80. rođendana.

Uvijek uz teren, na svakoj utakmici i svakom treningu prve momčadi HNK Gorica. Svojom vedrinom, pristupačnošću i neizmjernom ljubavlju prema klubu postao je neizostavan dio naše sportske obitelji. Jer klub čine ljudi poput njega – vjerni, predani i srcem uz Goricu.

Sretan 80. rođendan, Branimire!”, objavili su iz kluba.

Lijepa je to gesta, Branimiru je puno značilo, a svima zajedno ostaje nam nadati se da će nešto slično osjećati i generacije koje dolaze…

Nastavite čitati

Sport

Velikogorički hrvači putuju u Poreč – prvo Europsko prvenstvo, zatim Svjetska serija

HK Velika Gorica 1991 šalje četiri mlada reprezentativca na Europsko prvenstvo, a zatim i seniora Matu Filipovića u Svjetsku seriju hrvanja na pijesku.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Hrvački Klub Velika Gorica 1991/FB

Hrvački klub Velika Gorica 1991 krajem svibnja imat će svoje predstavnike na jednom od najvećih međunarodnih događaja u disciplini hrvanja na pijesku, koji će se održati u Poreču na Lotus Sandy Beachu. Klub u Istru šalje četiri natjecatelja u mlađim uzrastima za Europsko prvenstvo, a zatim i seniora Matu Filipovića koji će nastupiti u Svjetskoj seriji.

Europsko prvenstvo za uzraste U17 i U20 održava se 27. i 28. svibnja, a klub će predstavljati Roko Marinković i Blago Šimić u kategoriji U20 te Erin Fridrih i Emanuel Grgić u kategoriji U17.

Nekoliko dana kasnije, 30. i 31. svibnja, slijedi Svjetska serija hrvanja na pijesku za seniore, koja okuplja više od 200 najboljih svjetskih hrvača, gdje će nastupiti Mate Filipović.

Nastavite čitati

Sport

Bivši treneri, gdje ste? Hit Jakir, sjajni Valdas, malo TV-a, malo Tadžikistana…

Veličanstveni uspjesi Sergeja Jakirovića i Valdasa Dambrauskasa, koji blistaju na klupama engleskog Hull Cityja i azerbajdžanskog Sabaha, potaknuli su nas da provjerimo gdje su i što rade ostali bivši trener Gorice…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nesretan, u velikoj mjeri i nezaslužen poraz od Dinama izbacio je nogometaše Gorice iz utrke za Europu, u koju će uz vodeće Dinamo i Hajduk otići još i dva kluba iz trojca Varaždin – Rijeka – Lokomotiva. Najbolje u toj priči stoje Varaždinci, Riječani do europskog iskoraka mogu i preko Kupa, jer ako ga osvoje, osigurat će plasman u Europsku ligu, a Lokomotiva bi ovog vikenda morala pobijediti u Varaždinu želi li zadržati ozbiljnu šansu…

Gorica će, pak, završnicu sezone odraditi u skladu s egidom “mir i dobro”, budući da je ostanak osiguran, a Europa nedostižna. Naravno, napravit će sve u našem prvoligašu da budu što bolje plasirani na kraju, postoje tu i sportski i financijski benefiti, tako da ima sasvim dovoljno razloga biti motiviran protiv Slaven Belupa, Rijeke i Osijeka, ali već sad je jasno da se povijesni plasman u Europu neće dogoditi.

Drugim riječima, Mario Carević ipak neće biti prvi trener koji će potpisati jedan takav uspjeh. Kao što to nije uspio niti jedan od njegovih prethodnika, među kojima ima vrlo aktualnih imena ovih dana… Sergej Jakirović i Valdas Dambrauskas, o njima je riječ, žive možda i najljepše dane svojih karijera, a upravo su njih dvojica bila i najbliže takvom dosegu.

Jakir je oduševio svjetsku sportsku javnost svime što je napravio na klupi Hull Cityja ove sezone, danas pričamo o treneru vrlo ozbiljne razine, čovjeku koji je s razlogom na radaru većih klubova, uključujući i one iz Premiershipa, ali koliko god danas otišao visoko, a sutra još više, uvijek ćemo Sergeja smatrati svojim. I sam će reći kako mu je 20-ak mjeseci u Gorici bilo jedno od najljepših razdoblja u životu, bio je i ostao miljenik navijača Gorice, kako zbog trenerskih, tako i zbog ljudskih kvaliteta, ali činjenica je da je odavno prerastao ovo okruženje… Prvo kroz neuspješnu epizodu u Mariboru, a onda i kroz seriju uspješnih u Zrinjskom, Rijeci, Dinamu, turskom Kayserisporu i danas u Hullu.

U jedinoj njegovoj cijeloj sezoni osvojio je peto mjesto, tri boda dijelila su ga od plasmana u Europu, a i sljedeće sezone ostavio je nasljedniku, Valdasu Dambrauskasu. U tom trenutku potpuno anonimnom Litavcu, kojeg je odnekud “izmislio” njegov sunarodnjak Mindaugas Nikoličius, čovjeku koji će se u sljedećih jedanaest mjeseci pretvoriti u trenera koji će masnim slovima biti upisan u povijesne knjige našega kluba.

Bilo je to vrijeme kad je Gorica znala prenoćiti i na prvome mjestu prvenstvene ljestvice, bila je to jesen u kojoj je Gorica najlošije plasirana bila kad je bila na trećemu mjestu (?!), ali rastanak je došao prebrzo za još veće dosege. Prvu polovicu mandata završio je sa šestim mjestom u sezoni u kojoj smo imali pet predstavnika u Europi, a nakon druge je otišao za Ludogorec. Nakon Bugarske, u HNL se vratio kroz mandat u Hajduku, pa nakon toga vodio grčki OFI, u kojem danas igra Krešo Krizmanić, a zatim i ciparsku Omoniju te mađarski Diosgyor.

Ovih dana Valdas uživa u osvajanju titule prvaka Azerbajdžana sa Sabahom, klubom koji je prilično uvjerljivo prekinuo dominaciju Qarabaga u toj zemlji. U Azerbajdžanu je još od početka 2025. godine, dobio je kontinuitet, a to je dovelo do prosječno 2,27 bodova osvojenih po utakmici, što je – spektakularno! I ne bi bilo iznenađenje da netko konačno shvati koliko je Dambrauskas dobar trener, pa da dobije priliku i na puno višoj razini…

U istom tom Sabahu nedavno je trener bio i Krunoslav Rendulić, četvrti treći trener Gorice u prvoligaškoj povijesti. Kruno je nakon Gorice uspješno vodio Zrinjski, u Azebrajdažnu je bio od ožujka do studenog 2024., danas vodi Emirates Club u UAE-u. Na svim tim postajama pratio ga je i prati ga naš Saša Sabljak, suradnik još iz goričkih dana.

Prije njega Goricu je vodio Siniša Oreščanin, koji će uskoro proslaviti tri godina na funkciji izbornika hrvatske U-19 reprezentacije, što mu je i prvi posao nakon odlaska iz Gorice. A nakon Rendulića stigao je Samir Toplak, koji je trenutačno trener bez angažmana i vrlo uspješan televizijski “pundit”. Samir je nakon Gorice vodio još i Kustošiju te Rudeš, a potraga za novim angažmanom je u tijeku…

Toplaka je u Gorici naslijedio Igor Angelovski, trener koji je došao s autoritetom bivšeg izbornika Makedonije, a izbornik je i danas! Naime, prije nešto više od tjedan dana imenovan je izbornikom Tadžikistana, 103. reprezentacije svijeta po FIFA-inu renkingu. Nakon odlaska iz Gorice vodio je kazahstanski Kaspiy Aktau i ciparski Ethnikos, a sad se smjestio u najmanjoj državi srednje Azije.

Nakon njegova odlaska situaciju je spašavao i na kraju spasio Željko Sopić, još jedan trener kojem je Gorica bila sjajna odskočna daska. Vodio je Rijeku u borbi za naslov prvaka, vodio je kratko i poljski Widzew Lodz, a kasnije iste sezone i Osijek. Trenutačno je bez angažmana što se trenerskog posla tiče, ali pojavi se i on na televiziji, budući da je u HTV-ovu studiju komentirao ogled Bayerna i PSG-a.

Bez angažmana je i Dinko Jeličić, njegov nasljednik na klupi Gorice, koji od odlaska iz Turopolja nigdje nije radio kao trener. Jeličić je godinama bio u Al Nassru, nova prilika u hrvatskom nogometu nije došla i Dinko se posvetio nekim drugim stvarima, uključujući i poneku partiju tenisa na terenima pokraj stadiona NK Rudeša.

U blizini, na igralištu NK Kustošije, svoje dane provodi Rajko Vidović, posljednji u nizu bivših trenera Gorice. Prošle sezone nije uspio spasiti Šibenik od ispadanja iz lige, a sad je praktički osigurao ulazak u viši rang s Kustošijom, trenutačno drugoplasiranom momčadi 2. NL.

Svi oni u ovom trenutku po broju utakmica na klupi Gorice gledaju u leđa Mariju Careviću, koji je trenutačno na 64 utakmice u ulozi trenera Gorice. Jakirović je ostao na 62, a prvi sljedeći bio je Dambrauskas sa 30…

 

 

Nastavite čitati

Moja županija

Mraclin napunio mrežu Libertasu

Objavljeno

na

Objavio/la

Mraclin je od početka nametnuo ritam s jasnim ciljem uzeti sva tri boda. Već u 11. minuti Ivan Kos otvara golijadu, a do 24. minute postiže još jedan pogodak i asistira kod akcije za drugi gol koji zabija Fran Krilić. Pred kraj prvog dijela Kos upisuje novu asistenciju, ovaj put za Josipa Tokića, pa se na odmor odlazi s visokih 4:0.


U nastavku potpuna dominacija domaćih. Domagoj Matić preuzima glavnu ulogu i postiže hat-trick uključujući i pogodak iz kaznenog udarca, čime postavlja konačnih 7:0. Mraclin je mogao slaviti i uvjerljivije, ali realizacija u nekim situacijama nije bila na razini rezultata.
Jedina loša vijest za domaće je ozljeda Kaurina, koji je izborio jedanaesterac, ali je pritom stradao i njegov nastup u sljedećem kolu je pod upitnikom.

Mraclin je ovom uvjerljivom pobjedom napravio važan iskorak prema sigurnijoj zoni i dodatno podigao samopouzdanje u završnici sezone. S druge strane, momčadi iz Novske nakon ovakvog poraza situacija izgleda gotovo beznadno.


IV . NL SREDIŠTE ZAGREB – B, 25. kolo

MRACLIN – LIBERTAS 7:0

Stadion Nova graba. Gledatelja 50.
Sudac: Bojan Čerkez. Pomoćnici: Martin Štulec i Martin Holetić.

STRIJELCI: 1:0 – I. Kos (11), 2:0 – Krilić (20), 3:0 – I. Kos (24), 4:0 – Tokić (43), 5:0 – Matić (57), 6:0 – Matić (11 m – 68), 7:0 – Matić (71).

MRACLIN: Zagorac, Marjanović, Smolković, J. Domitrović, Rajić, Đurašić, Borovac, Tokić (od 56. Matić), Krilić, Hajduk (od 60. Kaurin, od 67. Matejčić), I. Kos (od 60. Jančić). Trener: Marko Pancirov.

LIBERTAS: Mirosavljević (od 67. Jovanović), Mudri-Brežni (od 53. Rajković), Baić, Lipovac, Kovačević (od 73. Vučić), Jagatić, Varga (od 67. Dulaj), Bosnić, Poturica, Dojčinović, Vidić. Trener: Ivan Berić.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

Sport

Novih 7 medalja iz Rijeke za goričke karataše – novi izazovi slijede

Dva zlata, dva srebra i tri bronce.

Objavljeno

na

Objavio/la

Karate klub Velika Gorica iza sebe ima iznimno aktivan natjecateljski vikend. U subotu, 2. svibnja, gorički karataši nastupili su na međunarodnom turniru Champions Trophy u Rijeci, gdje su osvojili ukupno sedam medalja, dok su dan kasnije, u nedjelju 3. svibnja, nastupili na Zagrebačkoj karate ligi s čak 26 natjecatelja, većinom iz mlađih dobnih skupina.

Na turniru u Rijeci nastupilo je 457 natjecatelja iz 39 klubova iz Hrvatske, Srbije, BiH, Italije i Crne Gore, a KK Velika Gorica je, u konkurenciji kadeta, juniora i mlađih seniora, osvojila medalju u svakoj od spomenutih kategorija, dva zlata, dva srebra i tri bronce.

Najviše su se istaknuli Ema Jukić (-50 kg) i Luka Lukačić (-75 kg), koji su osvojili zlatne medalje u kategoriji mlađih seniora. Jukić je pritom osvojila i srebro u juniorskoj konkurenciji, dok je Lukačić juniorski nastup završio s broncom.

Do medalja su stigli i Mia Čunčić, koja je osvojila srebro u juniorkama -53 kg te broncu u kadetkinjama, kao i Antonio Brletić, brončani u juniorima -61 kg.

Natjecateljski vikend zaključen je u Zagrebu, gdje su gorički karataši nastupili na drugom kolu Zagrebačke karate lige. Liga se održava kroz tri kola, a završnica je planirana u listopadu. Iz kluba poručuju kako su rezultati nakon dva kola ohrabrujući te očekuju da će do kraja natjecanja imati još veći broj osvajača medalja.

Gorički borci već ovog vikenda ponovno putuju u Zagreb, gdje ih čeka dvodnevno natjecanje za uzraste kadeta U16, juniora U18 i mlađih seniora U21.

Nastavite čitati

Reporter 459 - 30.04.2026.

Facebook

Izdvojeno