Sport

Velimirovo vrijeme sreće: Između svjetskog srebra i Pariza čeka ga – vjenčanje!

Gradonačelnik Krešimir Ačkar primio je Velimira Šandora u prostorijama gradske uprave nakon svjetskog srebra iz Japana. Pred njim su pripreme za Pariz, ali i neki važni životni događaji…

Objavljeno

prije 2 godine

3. lipnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Na točno 15 dana udaljenosti od jednog od najvećih uspjeha u njegovoj sportskoj karijeri, srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu u japanskom Kobeu, Velimir Šandor (38) ponovno je bio u poznatom okruženju. U prostorijama gradske uprave primio ga je gradonačelnik Krešimir Ačkar sa suradnicima, a sve skupa izgledalo je kao novo druženje starih prijatelja.

– Ne znam ni sam koliko sam puta već dolazio na ovakve prijeme od 2015. do danas, ali svaki put mi je jako drago doći, biti dio ovoga – rekao je Velimir, “naoružan” srebrnom medaljom, koju je rado prošetao po svome gradu.

Već su se polako slagali dogovori i za neki novi prijem, kojeg očekujemo nakon povratka s Olimpijskih igara u Parizu, ali prije svega je trebalo sažeti dojmove ovog, recentnog uspjeha.

– Velimire, uvijek iznova dokazuješ da pomičeš granice i da svim osobama s invaliditetom daješ dodatni životni poticaj, koji se ničime ne može kupiti, nadomjestiti, nadoknaditi. To što ti činiš je nešto nevjerojatno, nešto fenomenalno, toliko pozitivno, s utjecajem na sve ostale ljude. Mogu ti reći samo hvala na tome, izuzetno smo ponosni što si dio naše zajednice. Ti nas ne prezentiraš samo u nacionalnim i europskim, nego i svjetskim okvirima, i to na način kakav bi samo u najljepšim snovima jedan gradonačelnik u ovom segmentu mogao poželjeti – obratio se izravno Velimiru gradonačelnik Ačkar, pa dodao:

– Nastavit ćemo ti biti podrška u svemu što radiš koliko god možemo. I molim te, nemoj se umoriti. Drago mi je da što si s ovom srebrnom medaljom izborio i nove Olimpijske igre, ništa manje ne očekujemo ni u Parizu. Vjerujem da ćeš napasti i zlato, no sve što radiš vrijedi i više od bilo kojeg zlata. Ovo je kvaliteta koja nije slučajna, to nema veze sa srećom, nego samo s talentom, upornošću, radom i stručnošću. Mi smo se već navikli na ovakve stvari, smatramo da je nešto potpuno normalno kad Velimir Šandor donese medalju, ali istovremeno znamo da je to nešto vanserijski. I nešto toliko bitno za zajednicu, toliko važno i snažno, da mogu reći da ne znam imamo li i hoćemo li ikad opet imati svjetli primjera poput tebe. Hvala ti puno još jedanput!

Riječ je potom dobio još jedan važan lik u ovoj priči, Šandorov dugogodišnji trener i prijatelj Ivan Čengić.

– Baš sam jako ponosan na Velimira. Toliki niz godina biti u vrhu zaista nije lako. Dao se u potpunosti u sve ovo, spreman je na velika odricanja…. Emocije mi izbijaju, jer svašta smo prošli posljednjih godina, od ozljeda pa na dalje. Ne damo se, stalno radimo rezultate, pa tako i sad, u Parizu, očekujemo zlato. Međutim, naravno da to neće biti nimalo lagano. Dapače, bit će jako teško, no borit ćemo se kao uvijek i dati sve od sebe. Hvala Gradu i svima ostalima na podršci – kazao je Čengić.

Nakon što je odslušao sve te komplimente na svoj račun, sa zahvalama je mogao krenuti i sam Velimir.

– To što nam je Grad dao od početka ove naše priče, to je stvarno nemjerljivo. Kad bismo se vratili na ono što smo imali 2014. godine, kad smo Čenga i ja krenuli, rekao bih da nema šanse da se naprave svi ovi rezultati. Bili smo praktički bez opreme, imali smo jedan ili dva diska, a sad klub stalno raste, grad nas prati… Uvjete imamo možda i najbolje u Hrvatkoj, a jedini problem je što smo malo skučeni. Ali dobro, i to ćemo jednog dana proširiti – sa zaraznim smiješkom istaknuo je Šandor i nastavio:

– Zahvaljujem Gradu na svakoj potpori, puno mi znači što sam i zaposlen kao vanjski suradnik u Zajednici sportskih udruga, to mi puno olakšava. Prošle godine mi se dogodilo da smo ostali bez stipendije i da nije bilo Grada i ZŠU-a, teško bismo izgurali ovu godinu i došli do rezultata koje smo ostvarili, do medalje koja je direktan plasman na OI. Time smo skinuli veliki teret s leđa, olakšali svima cijeli proces.

Već tijekom bacanja na Svjetskom prvenstvu, kaže, okrenuo se prema Parizu.

– S prvim hicem u Kobeu znao sam da sam u zoni medalja, nakon toga je bilo važno ne ozljediti se, vratiti se doma i krenuti s pripremama za napad na medalju. Da, na medalju, jer ja ne bih govorio o zlatu. Dok god se vrtim u prva tri, to je top. U Tokiju je zlato pobjeglo za četiri centimetra, možda se ovoga puta okrene, ali bio bih zadovoljan da u Parizu bude i bronca za jedan centimetar – zaključio je Šandor.

Lijepi su dani iza njega, ali cijeli niz važnih životnih događaja je i ispred njega. Očekuju ga naporni treninzi kao priprema za Pariz, ponovno će tu biti odricanja i žrtvovanja, ali sve skupa prekinut će i jedan prekrasan dan. Posljednje subote u lipnju, naime, dogovorio je sastanak pred oltarom sa svojom Anom, koja će tog dana biti unaprijeđena iz zaručnice u suprugu…

A onda, u Parizu, neka to bude neka vrsta medenog mjeseca. Zaslužio je.

Povezane teme:hotnews Krešimir Ačkar velimir šandor

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 6 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 9 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 12 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.