Vijesti
Velimir Šandor: ‘Živim život punim plućima’
Pripreme za WPA Svjetsko prvenstvo u Dubaiju u punom su jeku, a misli su usredotočene na Paraolimpijske igre koje će se iduće godine održati u japanskom Tokiju
Našeg sugovornika pronašli smo na novouređenom atletskom bacalištu pokraj gradskog stadiona. Pripreme za WPA Svjetsko prvenstvo u Dubaiju u punom su jeku, a misli su fokusirane na Paraolimpijske igre koje će se iduće godine održati u japanskom Tokiju. Prve četiri pozicije u Dubaiju sigurna su karta za Japan. Kako bi to ostvario naš brončani paraolimpijac iz Rio de Janeira odlučio je dati otkaz na poslu i potpuno se usredotočiti na treninge. Kako kaže, trenira triput dnevno.
– Potpuno sam se posvetio Tokiju i pripremama za paraolimpijadu. Svjesno sam odlučio na tu žrtvu. Moj cilj kad sam se počeo baviti atletikom 2014. godine bio je upravo nastup na tom natjecanju. Trener Ivan Čengić i ja zacrtali smo si taj cilj. Rio se dogodio pomalo nenadano, bio je to bum. Ja sam u godini dana s nekakvih 12 metara došao na daljine od 16, 17 metara. Danas bacam daljine oko 19 metara, a bilo bi to i jače da nije bilo ozljeda. Od lipnja prošle godine do unazad mjesec dana hodao sam na neke terapije. Sve je to povezano s ozljedom moje vratne kralježnice. Sada sam napokon spreman. U Tokiju želim dati 100 posto sebe, kako si kasnije ne bih mogao prebacivati da sam mogao uraditi više. Vjerujem da ću biti u borbi za medalje, ali i ako to i ne bude slučaj bar ću znati da sam učinio sve što sam mogao – rekao nam je Velimir Šandor.
Pripreme su važan dio spremanja sportaša za velika natjecanja. Sportska infrastruktura u našoj zemlji u potpunosti je prilagođena osobama s invaliditetom jedino u Medulinu i Makarskoj. Iako će Hrvatski paraolimpijski savez osigurati tri tjedna priprema Velimiru, to nije dovoljno.
– Savez pokriva tri tjedna mojih priprema, a ja bih volio odraditi barem tri do četiri puta više. Idealno bi bilo između 12 do 15 tjedana, jer se na pripremama totalno drugačije radi i mogu se totalno posvetiti treningu. Sve to dosta košta i zamolio bih sve koji mogu da mi pomognu da se maksimalno pripremim i donesem još jednu medalju za našu zemlju – zamolio je naš paraolimpijac.
Kad se s olimpijskom broncom vratio iz Rio de Janeira, mnogi su pohitali da ga dočekaju i čestitaju mu te iskoriste priliku da se fotografiraju s njim. Nakon što se što se ‘zlatna prašina’ slegla, mnogima od njih je ovaj vrijedan i uspješan mladi sportaš postao nezanimljiv.
– Ne obazirem se previše na to, pa ipak ti nije lako kad pročitaš u novinama da se ovog potiče s ovim, onoga s onim, da sad ne imenujem. Iza puno pojedinaca se stoji više nego iza mene. Od prosinca prošle godine odlučio sam promijeniti ploču jer su me zasmetale neke stvari. Više ne želim trošiti svoje vrijeme i živce na ništa drugo osim na jedan cilj, odlazak na Paraolimpijske igre u Tokiju – iskreno nam je rekao Velimir.
Foto: cityportal.hr
S KOŠARKAŠKIH 207 CENTIMETARA VISINE, VELIMIR JE VIŠE VOLIO MALI NOGOMET NEGO KOŠARKU
Vedre naravi i čvrstog karaktera naš sugovornik ogledni je primjerak Brežana. Rođen je i odrastao u jednom pitoresknom breškom mjestu, koje svoje ime dijeli s puno poznatijim gradom u našem primorju, Opatiji.
– 1992. godine krenuo sam u Područnu školu u Opatiji. Bilo nas je 28 u razredu i imali smo predivnog učitelja Jadranka Horvata koji nas je uspio posložiti. Voljeli smo ići u školu. Tamo smo igrali nogomet, graničara, tko se boji vuka još i kojekakve druge igre. Bilo smo društvo i u školi i izvan nje. Već u prvom i drugom razredu počeli smo voziti traktore, bavili smo se poljoprivredom i pomagali roditeljima koliko smo mogli – otkrio nam je naš uspješni sportaš.
Onda je došlo vrijeme adolescencije. Nogomet je na Vukomeričkim goricama bio i ostao pokretač društvenog života. Iako visok 207 centimetara i rabijatne konstitucije, Velimir je više volio mali nogomet nego košarku.
– Sve je krenulo kroz nogomet. I prije nego što je nastala Breška liga, igrali su se nogometni turniri po Bregima. Svako selo imalo je svoj malonogometni turnir. Već u sedmom, osmom razredu sa starijom ekipom kreneš po nogometnim turnirima. Netko bude na golu, netko zaigra koju minutu pa se veseliš tome. Glavna nagrada za prvo mjesto često je znala biti gajba pive ili odojak pa feštaš do jutra. Na Bregima smo svi jače građeni, osim možda ovih mlađih generacija. U mojoj generaciji svi smo bili iznadprosječno jaki, od Pokupskog do Bune i Šiljakovine to je bio skup najrazličitijih karaktera koji su imali potrebu pokazati svoj stav. Fešte su bile odlične, a ako bi i izbila kakva kavga sutradan bi se sve ‘ispeglalo’ uz piće i razgovor – pojasnio je.
U 21. GODINI ŽIVOTA SUOČIO SE S ČINJENICOM DA VIŠE NIKADA NEĆE PROHODATI
Negdje u lipnju 2006. godine, točnije 11. lipnja u nedjelju se igralo zadnje kolo treće županijske lige između Turopolja i Pokupskog, Hrvatska je igrala utakmicu na Svjetskom prvenstvu te se igralo prvo kolo Breške lige. Velimir je odigrao obje utakmice i krenuo kući.
– Ispod Kravarskog auto je sletio u jarak. Bio sam pri svijesti, ali nisam mogao izaći iz automobila. Nezgodno sam udario glavom ili vratom, ni sam ne znam što se točno dogodilo. Nisam osjećao noge, zacrnilo mi se pred očima. U bolnici su mi rekli da mije pukao šesti vratni kralježak – prisjetio se Velimir.
U 21 godini života suočio se s činjenicom da više nikada neće prohodati.
– Nije život tada stao. Nadao sam se da će sve proći za par mjeseci ili godina. S vremenom sam prihvatio ovu činjenicu, ali nikad se nisam pomirio s njom. Kad bi se pomirio, to bi značilo da sam odustao. Upravo ta borba me gura u sportu te poslovnom i privatnom životu. Imam milijun želja i želim svoj život proživjeti na najbolji mogući način. Sport mi puno pomaže. Rasterećuje me psihički i zahvaljujući njemu puno putujem i vidio sam svijeta, on me ustvari pokreće. Nisam se začahurio u svoju sobu, ima me svuda – otkrio nam je naš uspješni paraolimpijac.
‘INVALIDITET NE SMIJE BITI IZGOVOR, UVIJEK SE MOŽE VIŠE I BOLJE’
Velimir nije dopustio da ga invaliditet spriječi u tome da život živi punim plućima.
– Ne treba me sažalijevati. To mi je najgora stvar. Znalo mi se dogoditi da čujem komentare ljudi, kao ono vidi ga jadan. Ne tražim sažaljenje, nisam jadan, zakaj bi bio jadan. Moj jedini problem je što se ne mogu popeti uz deset stuba i to je to. Sam sebi uvijek želim dokazati da mogu ostvariti ono što si zacrtam, a onda i svima drugima. Ja sam najbolji primjer da se i u kolicima može puno toga napraviti. Često susrećem osobe u kolicima i kažem im neka se prime nekog sporta. Kažu mi da se ne mogu dići s poda, je im kažem ne mogu ni ja. Milijun puta sam pao na pod pa se opet uz veliki napor dignuo u kolica. Nije bilo lako, ali moraš se boriti. Invaliditet ne smije biti izgovor, uvijek se može više i bolje. Mene to gura naprijed – dodao je.
Foto: Facebook/Velimir Šandor
Upravo mobilnost je ono što značajno utječe na kvalitetu života osoba s invaliditetom. Mogućnost samostalnog obavljanja poslova. Naš sugovornika već 11 godina vozi automobil prilagođen svojim potrebama. Iako s vozilom može doći gdje god želi, ipak mu je za izlazak potrebna pomoć drugih. Kako to izgleda i jesu li ljudi spremni pomoći osobi s invaliditetom upitali smo našeg sugovornika.
-Ja sam otvoren po tom pitanju. Kad stanem na parking, zamolim prvog prolaznika koji prolazi da mi izvadi kolica iz prtljažnika automobila. U 11 godina dva puta mi se dogodilo da mi netko nije pomogao. Ne vjerujem da je razlog tome bio to da mi nisu htjeli pomoći, već možda su ljudi bili u nekom svom filmu i nisu uopće doživjeli situaciju te što ih uopće molim. Tisuće ljudi do sada mi je pomoglo od Splita, Makarske, Pule, Rijeke, Slavonije, Zagreba pa do Njemačke. Gdjegod sam se našao s automobilom ljudi su mi pomogli. Upozorio bih na jedan drugi problem, a to su barijere koje se nalaze suda oko nas. Trebalo bi se poraditi na tome da ih je čim manje. Dvije stepenice na ulazu u trgovinu meni čine veliku razliku. Upravo te arhitektonske barijere treba riješiti – istaknuo je Šandor.
U Velikoj Gorici po tom pitanju već je dosta napravljeno. No, problemi još postoje. Pokazalo se da neka rješenja koja su primijenjena kako bi se olakšao život osobama i omogućio im se lakši pristup, zapravo uopće nemaju uporabnu vrijednost i služe više kao ukras.
– Moram priznati kako je Velika Gorica jedan od prilagođenijih gradova osobama s invaliditetom. Grad pokazuje da ima senzibilitet za ovu grupaciju, naročito za osobe u kolicima. U ostatku zemlje situacija je puno lošija. U 90 posto gradova nogostupi su još uvijek neprilagođeni osobama s invaliditetom. No, ono što je zbilja najveći problem je javni prijevoz. Na primjer, ja javnim prijevozom ne mogu otići od Gorice do Zagreba bez tuđe pomoći. Ne mogu samostalno ući u Policijsku postaju Velika Gorica, iako postoji lift. Moram dole doći i čekati pet minuta da netko dođe i omogući mi da uđem u lift te me zatim podigne gore. To je napravljeno po nekim standardima, ali problem je u tome što sam i dalje ovisan o nekome. Sve nas ispunjava pomisao da ne ovisimo o drugima – smatra naš sugovornik.
‘HOĆU LI NASTAVITI BAVITI SPORTOM ILI OKRENUTI MOŽDA POLJOPRIVREDI I UZGAJANJU SVINJA U OPATIJI JOŠ UVIJEK NE ZNAM’
Za kraj našeg druženja zamolili smo Velimira da nam otkrije svoje planove. Upitali smo ga hoće li Tokio biti kruna njegove karijere.
– Ja ne znam je li Tokio kruna moje karijere. Moja najveća želja je dati sve od sebe u Tokiju i napraviti što bolji rezultat. Što će biti nakon toga ne znam. Hoću li nastaviti baviti sportom ili okrenuti možda poljoprivredi i uzgajanju svinja u Opatiji još uvijek ne znam – odgovorio nam je Velimir.
-To mi je želja. Sad je li budu svinje ili kokoši svejedno. Zanima me organska poljoprivreda, odnosno da ta svinja i kokoš živi u simbiozi s prirodom te nisu zatvorene unutra. Vukomeričke gorice su šumski kraj i veliki dio je zemljišta koji nije šumski već je zarastao. Ljudi su to nekad kosili kosama, jer traktor nije mogao uči. Sve je to zaraslo. Potencijal tih ‘bregov’ i ‘brežuljkov’ su brojni izvori vode i prirodni hlad, kao stvoreni za uzgoj turopoljske svinje, crne slavonske svinje ili mangulice. Želja mi je uzgajati svinje upravo na Vukomeričkim goricama. Da ujutro kad se probudim sjednem na kvad ili traktorčić i odnesem im hranu i uživam u prelijepoj prirodi – otkrio nam je ponosni Brežan.
Sport
Odjeci Rujevice: Jedan sporan detalj, dva poznata lica i tri razloga da se ne odustane
Nogometaši Gorice dobili su dan i pol odmora nakon poraza od Rijeke, od utorka poslijepodne kreće priprema za Osijek doma u nedjelju, a pogled na učinak kaže da se Goričani i dalje itekako imaju za što boriti…
Oblačni, tmurni, više jesenski nego proljetni utorak donio je nogometašima Gorice onih “pol” od ukupno dana i pol slobodnog nakon poraza na Rujevici. Drugog poraza Rajka Vidovića u ulozi trenera našeg prvoligaša, drugog poraza zaredom, drugog poraza zaredom od kluba koji se bori za naslov prvaka… I novog poraza od Rijeke, četvrtog u četiri ogleda ove sezone. Uz, da se i to ponovi, sudačke odluke koje u utakmici protiv Rijeke nisu išle u korist Gorice.
I to u trenucima kad smo jedva nekako zaboravili na one dvije utakmice u Velikoj Gorici, u razmaku od samo 18 dana, u kojima su suci Mateo Erceg i Duje Strukan dosudili pet penala za Rijeku. I dalje, i uz ovaj vremenski odmak, zvuči nevjerojatno, pogotovo kad se sjetimo kako su izgledali, da su barem tri od tih pet kaznenih udaraca bili u najmanju ruku dvojbeni, a prilično nevjerojatno je i ono što se dogodilo u 38. minuti utakmice na Rujevici.
Bruno Goda, onaj isti tip koji je napao Blummela u završnici prve od dvije goričke utakmice, nakon čega je Mrzljak napao njega i dobio crveni karton, bio je u glavnoj ulozi. Išao je na loptu, čak je i dodirnuo, a onda “krvnički” startao na stajnu nogu Josip Mitrovića. Imalo objektivni promatrači odmah su zaključili da je tu bilo ozbiljnih argumenata za crveni karton, a to su potvrdila i mišljenja iz sudačkih krugova dan poslije.
Međutim, za suca Matea Ercega to nije bio čak ni prekršaj! Čovjek se malo i naljutio na Mitrovića, jer “što sad tu ležiš bezveze”, da bi usporena snimka jako dobro pokazala zašto Mitrović leži. Da je situacija bila samo za nijansu drukčija, da Mitrović nije vrhunski spreman, lako je tu moglo doći i do loma noge, ali nema ni faula. Nema ni reakcije Duje Strukana iz VAR sobe, pri čemu se nismo zabunili. Suci iz one dvije goričke, penalima bogate utakmice, spojili su se na Rujevici u prvoj sljedećoj. I zaradili, prema svemu sudeći, negativne ocjene za svoju izvedbu.
Da stvar bude gora, uz to što Gorica nije imala priliku sljedećih 50 i nešto minuta biti u brojčanoj prednosti, upravo je Goda spriječio dvije dobre prilike u nastajanju, a na kraju je i zabio gol za konačnih 3-0 u završnici utakmice, u trenucima kad više nije trebao biti ni na stadionu, a kamoli na terenu.
– Zaslužena pobjeda Rijeke, čestitam im na tome, pokazalo se opet da posjeduju veću kvalitetu od nas, pogotovo nakon ulaska Pjace i Marića. Kolega Sopić uvede njih dvojicu i Ivanovića, a mi uvedemo ono što uvedemo… – komentirao je trener Rajko Vidović nakon utakmice, rekavši time što misli o doprinosu igrača s klupe, s koje su ulazili Majstorović, Kapulica, Jurić i Munksgaard.
Najmanje je tu mislio na 17-godišnjeg Luku Vrzića, koji je u završnici upisao i drugi uzastopni seniorski nastup, ali upućena poruka dovoljno je jasna. Možda ne i najtaktičnije sročena, jer neće takva konstrukcija najbolje sjesti dečkima koji su ušli s klupe, no može se pretpostaviti i da nije slučajno izrečena. I poslužit će kao objašnjenje zašto Munksgaard sjedi na klupi dok desnog beka igra lijevi stoper, zašto je Jurić izgubio mjesto u početnih 11, zašto Kapulica ne dobiva više šansi…
Trener Vidović, uz sve ostalo, očito želi izazvati reakciju svojih igrača, možda ih malo i isprovocirati, natjerati da se s još više želje okrenu preostalim utakmicama. U kojima se ne bore za goli život, kao što je to bio slučaj prošle sezone, u kojima se ne bore za Europu, kao što je to bio slučaj u tri od šest goričkih prvoligaških sezona, ali u kojima se mogu boriti za sebe, za klub, za što bolji plasman.
A to nije nevažno. Za početak, nije nevažno zbog financijskoga kolača koji dolazi od TV prava. Gorica je, naime, nakon ovog poraza, ali i pobjede Varadžina kod Rudeša, skliznula sa šeste na sedmu poziciju. Prevedeno u novac, time je Gorica “izgubila” 45.000 eura, koliko iznosi razlika između nagrade za onoga tko završi šesti i onoga tko bude sedmi. Osma Istra ima četiri, a devet Slaven Belupo pet bodova manje, što znači da ni tu nije sve gotovo. I zato nije loše pogledati kako sve to skupa izgleda po pitanju love od TV prava…
1. mjesto – 1.231.667 €
2. mjesto – 1.141.416 €
3. mjesto – 1.051.161 €
4. mjesto – 1.006.038 €
5. mjesto – 915.787 €
6. mjesto – 870.661 €
7. mjesto – 825.535 €
8. mjesto – 780.410 €
9. mjesto – 690.158 €
10. mjesto – 645.033 €
Realno gledajući, Gorica do petoga mjesta više ne može, a posljednji već neko vrijeme ne može biti nitko osim Rudeša. Dakle, nude se pozicije između šestog i devetog mjesta, a razlika je tu značajna, gotovo 200.000 eura! Za klubove iz donje polovice HNL-a to je ozbiljan novac i, ako nigdje drugdje, tu bi se moglo pronaći ponešto razloga da se u posljednjih pet utakmica sezone da sve što se može dati. I pokuša uzeti što više bodova.
Drugi razlog svakako je osobna želja svakog od igrača da se prezentira u što boljem izdanju, time možda netko od njih i izbori priliku da karijeri nastavi na nekoj atraktivnijom i lukrativnijoj destinaciji, a postoji tu i još jedan detalj, kojeg možemo nazvati “borba sa samim sobom”. Točnije, nadmetanje s Goricom iz recentne prošlosti.
Svoj prvoligaški put Goričani su započeli u sezoni 2018/19., u kojoj su osvojili rekordnih 59 bodova, što su ponovili i dvije sezone poslije. U oba slučaja to je bilo dovoljno za peto mjesto, a u sezoni poput ove bilo bi dovoljno za Europu. Međutim, Gorica je ove čudnovate sezone miljama daleko od takvog učinka, pa preostaje jedino “loviti” preostale dvije uspješne sezone. Uspješno je na kraju završila i ona prošla, u kojoj je Gorica osvojila 32 boda, vrijedna ostanka u ligi, a ove sezone dosad ih je skupila 35.
Dakle, ovo neće biti bodovno najlošija prvoligaška sezona Gorice, ali ne bi bilo loše da ne bude ni druga najlošija…
2018/19. – peto mjesto 59 bodova
2019/20. – šesto mjesto 49 bodova
2020/21. – peto mjesto 59 bodova
2021/22. – šesto mjesto 45 bodova
2022/23. – deveto mjesto 32 boda
2023/24. – ?
Prvi cilj je, dakle, dostići ili prestići učinak iz sezone 2021/22., u kojoj su momčad vodili Kruno Rendulić i Samir Toplak. Za dostizanje njihova učinka nedostaje još 11 bodova, a to bi značilo da Gorica u posljednjih pet utakmica mora upisati tri pobjede i dva remija. Ili četiri pobjede i poraz. S obzirom da su do kraja ostali još domaći ogledi s Osijekom, Rudešem i Istrom te gostovanja kod Slaven Belupa i Hajduka, jasno je da će to biti jako težak zadatak. Iako, ne mora to biti i nedostižno…
Matematički je i dalje moguće da se prebaci učinak i iz sezone 2019/20., koju je započeo Sergej Jakirović, a završio Valdas Dambrauskas, ali za to bi Gorica morala dobiti svih pet utakmica do kraja. Što opet nije nemoguće, ali je jako, jako teško dostižno s obzirom na sve okolnosti.
Najmanji koeficijent bio bi na okladu da će ovo na kraju biti druga najlošija sezona Gorice u prvoj ligi, najlošija nakon traumatične prošle, a na igračima je da to pokušaju izbjeći. Počevši od utorka poslijepodne, kad kreću pripreme za domaći ogled s Osijekom, koji je na rasporedu u nedjelju od 17 sati.
HOTNEWS
U Veliku Goricu stiže više od 600 retrivera na specijalnu izložbu ‘Retriever weekend’
Organizatori su pripremili i zanimljiv edukativni program koji među ostalim donosi prezentaciju rada policijskih pasa, a u sklopu izložbe vidjet će se najtrofejnije svjetske retrivere, a najudaljeniji stiže čak iz Malezije.
Više od 620 retrivera iz 33 zemalja svijeta za vikend stižu u Veliku Goricu na specijalnu izložbu ‘Retriever weekend’ u sklopu Svjetske izložbe pasa koja se od 25. do 28. travnja održava na zagrebačkoj Velesajmu, a okupit će više od 15 tisuća pasa.
Organizator ove manifestacije, prvog ovakvog događaja u Hrvatskoj je Retriever klub Hrvatske u suradnji s Gradom Velika Gorica. Posjetitelje i ljubitelje pasa očekuje zanimljiv dvodnevni program koji će se odvijati na livadi iz Osnovne škole Eugena Kvaternika.
– Riječ je o dvije najvažnije specijalne izložbe za uzgajivače u ovoj godini u cijelom svijetu. Oni koji su prijavljeni za zagrebačku izložbu u petak, u subotu i nedjelju sele se u Veliku Goricu. Posjetitelji će imati priliku vidjeti neke od najtrofejnijih pasa, a najudaljeniji pas stiže čak iz Malezije – govori nam Marijana Račić, predsjednica organizacijskog odbora izložbe.
Pse će ocjenjivati specijalisti suci iz Škotske, Engleske, Sjedinjenih Američkih Država, Francuske, Finske i Švedske.
Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Inače, postoji šest pasmina retrivera. Među najpoznatijima su labradori i zlatni retriveri, a sve ćete ih moći vidjeti na izložbi u našem gradu.
– Posebno je zanimljivo da retriveri u Hrvatskoj služe za detekciju droge i eksploziva, kao vodiči slijepih i slabovidnih osoba, oni su psi pomagači i potražni spasilački psi. Kroz edukativni program, građani će imati priliku upoznati se sa samom ulogom retrievera – dodaje Račić.
U subotu 27. travnja od 10 do 14 sati organiziran je program u kojem će se moći vidjeti kako se ti psi školuju, što se s njima radi i koje su sve njihove mogućnosti.
– Od 10 sati MUP će doći sa svojim školovanim psima i prezentirati njihov rad poput traženja droge i eksploziva. Nakon toga u 11 sati svoj će rad prezentirati Udruga za dobrobit i zaštitu životinja INDIGO. Član Retriever kluba Hrvatska, Zoran Horina održat će predavanje o spasilačkim i potražnim psima čiju je važnost javnost spoznala nakon potresa. Njegov klupski kolega Damir Vučić prezentirat će rad terapijskih pasa i pasa pomagača, odnosno kako štene postane terapijski pas – govori nam organizatorica događanja.
Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
U 13 sati prezentirat će se i jedna nova kinološka disciplina ‘Nosework’, kako podići istančani pseći njuh na novu razinu te kako psa psihički umoriti bez da ga istrčavate.
– Pozivamo sve da nam se pridruže, pogotovo roditelje i djecu jer smatramo da zdrav odnos sa psom treba graditi od malena. Djeci treba prezentirati da pas nije životinja koja će ih napasti i rastrgati već da je onakav kakav ga je vlasnik odgojio. Psi nam služe u različitim situacijama i život bez njih bio bi potpuno drugačiji nego što ga mi danas znamo – poručila je Mirjana Račić i pozvala sve da dođu 27. i 28. travnja na ‘Retriever weekend’ koji će se održati iza Osnovne škole Eugena Kvaternika.
Kultura
Članice Sparka na poetskom festivalu ‘Beč u proljeće’ predstavile knjigu Zdenke Mlinar
Manifestacija je okupila velik broj pjesnikinja i pjesnika iz više europskih zemalja.
Velikogorička Udruga umjetnika SPARK i ove se godine odazvala pozivu na poetski festival “Beč u proljeće” u organizaciji Hrvatske zajednice umjetnika u Austriji. Manifestacija je već treću godinu za redom, okupila velik broj pjesnikinja i pjesnika iz više europskih zemalja koji su pristigli iz ljubavi prema poeziji i pisanoj riječi bez granice.
Foto: Udruga umjetnika SPARK
Na manifestaciji je sudjelovalo pet članica goričkog Sparka, Zdenka Mlinar, Nevenka Lang, Gordana Gerhardinger, Marina Maras i Marica Mihac. Druge večeri ovog kulturnog događanja održano je i nekoliko promocija knjiga, a jedna od njih bila je i promocija hrvatsko-makedonskog izdanja knjige “Na otoku MIRAKUL”, autorice Zdenke Mlinar. Promotorice su bile Nevenka Lang i sama autorica.
Foto: Udruga umjetnika SPARK
– Bile smo na mnogo poetsko-glazbenih manifestacija, ali ova nam je tako dobro sjela i uvukla se pod kožu, da ćemo je dugo, dugo pamtiti.
Pjesnici iz mnogih dijelova Europe predstavili su se najbolje što su znali. Osjećaja i topline nije nedostajalo, tako smo se srodili i razumjeli kao tijelo sastavljeno od jednog, jedinog suptilnog poetskog duha. I naš uvaženi veleposlanik u Austriji komentirao je: “Kakvi divni i posebni ljudi” – rekla nam je na kraju bivša “Sparkova” predsjednica Nevenka Lang.
Foto: Udruga umjetnika SPARK
Organizaciju festivala “Beč u proljeće” 2024. podržali su Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, veleposlanik Republike Hrvatske u Austriji, njegova Ekselencija Danijel Glunčić te konzul Republike Hrvatske u Austriji Mate Bačić.
Foto: Udruga umjetnika SPARK
CityLIGHTS
Prošel je, prošel, pisani Vuzem,došel je, došel, Juraj zeleni!
Sinoć smo došli osjetiti dašak ‘dočeka’ tog posebnog blagdana baš u ‘kolijevci Jurjevskih krijesova u Turopolju’, a ona je, kako kažu oni upućeniji u drevne običaje – u Donjoj Lomnici!
U večernjim satima jučerašnjeg ponedjeljka, u mjestima i selima našeg Turopolja, brojni su se ugrijali uz Jurjevske krijesove, koji su se palili u čast dolaska blagdana Svetog Jurja, Jurjevdana, koji se obilježava 23. travnja. Uz blagdan je vezan niz običaja, a nalazi se na granici između zimske i ljetne polovice godine, kad se ‘iz tame izlazi na svjetlo’.
Jurjevdan je u hrvatskom narodu obilježen brojnim starim običajima i drevnim vjerovanjima, od kojih su neka očuvana do današnjih dana, a korijene vuku još od pretkršćanskih vremena. Jurjevski običaji poznati su u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (uglavnom kajkavskoj) i u sjeveroistočnoj Sloveniji, označavali su početak prvih seljačkih radova u godini, a u narodu je prihvaćen kao pravi početak proljeća te kao početak gospodarske godine. Program proslave Turopoljskog Jurjeva započelo je već u nedjelju 21. travnja u Mraclinu, Dubrancu, Velikoj Mlaki i Kurilovcu, a nastavlja se i u pojedinim mjestima ovog tjedna, sve do završne proslave na Tuđmancu ove nedjelje.
Foto: Jurjevski krijes okupio je ‘celo selo’ i još podosta gostiju/ KUD ‘Nova zora’, Donja Lomnica
Foto: Jurjevski krijes, Donja Lomnica/Cityportal.hr
Sinoć smo došli osjetiti dašak ‘dočeka’ tog posebnog blagdana baš u ‘kolijevci Jurjevskih krijesova u Turopolju’, a ona je, kako kažu oni upućeniji u drevne običaje – u Donjoj Lomnici!
I doista se jurjevsko ozračje itekako osjetilo, u sinoć prilično friškom zraku, ispred i u čarobnom zelenom okolišu Vatrogasnog doma DVD-a Donja Lomnica! U iščekivanju glavnog događaja, paljenja krijesa, okupilo se ‘celo selo’, a osim članova udruga koje su sve to organizirale, folkloraša, vatrogasaca, POT sučije, branitelja, umirovljenika i mjesnog odbora, bio je tamo i nemali broj pozvanih prijatelja i familije.
Foto: Brojni su sinoć uživali u Donjoj Lomnici u jedinstvenom programu povodom blagdana Sv. Jurja i središnjem događaju – paljenju Jurjevskog krijesa / KUD ‘Nova zora’, Donja Lomnica
Foto: Tajnica KUD-a ‘Nova zora’, Zlatica Krznarić budnim okom prati sve što se događa, ali je kao i uvijek i sudjelovala u divnom programu koji su organizatori upriličili povodom blagdana Svetog Jurja/ KUD ‘Nova zora’, Donja Lomnica
Za program prepun pjesme i plesa u čast ovog sveca i starih običaja pobrinuo se, tradicionalno, KUD ‘Nova zora’, jedno od najstarijih kulturno-umjetničkih društava našega kraja, jer 105 let im je već! Iako je nekad masovno obilježavanje ovih običaja u današnje vrijeme uvelike nestalo, Jurjevski običaji u Lomnici, ophodi i paljenje kresova, kontinuirano su se održavali i za cijelo vrijeme komunističkog režima, kada se to baš i nije podržavalo zbog vjerske obojanosti običaja.
– Puno naših starih se ovdje sjeća još tih obilazaka jurjaša i jurjašica, kak’ ne, išlo se od kuće do kuće, odvojeno, jer su se natjecali tko će dobiti više darova. Prošle godine smo organizirali baš kak’ se nekad išlo, al’ umjesto jajca ili slanine, kaj se nekad darivalo, djeca su si bome skupila finu svotu eurića – priča nam kroz smijeh sjajno raspoložena i, kao i uvijek, sveprisutna tajnica Zlatica Krznarić, koja je brojnima poznata i kao tajnica Zajednice KUD-ova Grada Velike Gorice.
Foto: Jurjevski krijes , arhivske snimke/ KUD ‘Nova zora’, Donja Lomnica
I sinoć je bilo vidljivo kako je KUD ‘Nova zora’ motor koji pokreće čitavo mjesto, a Zlatica metaforički rečeno ‘glavni strojovođa’. Ne samo što je članica KUD-a impresivnih gotovo pola stoljeća, i njena je čitava obitelj aktivna u tom društvu, baš kao i svi drugi mještani. Kad tome pridodamo zajedništvo svih aktivnih lomničkih udruga koje su se potrudile oko programa, posebno vatrogasaca koji su pazili da se razigrani i krijesom očarani klinci sigurno igraju i trčkaraju oko visokog plamena, možemo doista reći kako smo s velikom radošću dočekali Svetog Jurja!
A prizor kad vam iznad Jurjevskog krijesa na noćnom nebu iznad Donje Lomnice svako malo prelijeću avioni u dolasku u našu Međunarodnu zračnu luku F. Tuđman, tek smo doživjeli kao dokaz kako se možda krijesovi više ne pale na svakom križišću, no da su tradicija, narodni običaji, priče, vjerovanja i legende itekako živi i u današnja, moderna vremena..
Foto: Jurjevski krijes, Donja Lomnica/ Cityportal.hr
Ako ste propustili dosadašnje Jurjevske krijesove, uhvatite još koji ovotjedni, ili pak dođite na središnje slavlje Turopoljskog Jurjeva sa završnim paljenjem krijesa, ove nedjelje, 28. travnja, s početkom bogatog programa od 18 sati u središnjem gradskom parku dr. Franje Tuđmana.
Jer, narodna vjerovanja kažu kako Jurjevski krijes, njegova vatra i dim, imaju magičnu moć zaštite od bolesti i drugoga zla, pa se do današnjih dana zadržala stara izreka: ‘Gdo bu na kresu, ne bu v lesu! (Tko će biti na krijesu, neće biti u lijesu!).
Foto: Jurjevski krijes/ KUD ‘Nova zora’, Donja Lomnica
Foto: Jurjevski krijes/ KUD ‘Nova zora’, Donja Lomnica
Kultura
Svestrana gorička umjetnica Jasna Vuga izložila je svoje radove u izlogu Knjižnice Galženica
‘Malo riječi, malo boje’ naziv je njene nove izložbe.
‘Malo riječi, malo boje’ tako je Jasna Vuga, velikogorička pjesnikinja koja i slika, nazvala svoju novu izložbu koju možete pogledati u izlogu Knjižnice Galženica.
Vugin je slikarski zanos počeo 1993. godine na nagovor prijateljice, a svojom se izložbom želi predstaviti publici kao svestrani stvaralac.
Uz likovne radove na kojima možemo vidjeti cvijeće, sakralnu tematiku, ali i aktove, u postavu su izložene i neke njezine pjesme te unikatne ogrlice od glinamola koje izrađuje.
Foto: FB Knjižnica Galženica
Voli crtati u akvarelu, pastel kredama, ugljenom i običnom olovkom. Spomenimo i kako je Vuga autorica četrnaest samostalnih zbirki pjesama koje možete posuditi i u goričkoj knjižnici.
Ovo nije prva autoričina izložba, već smo imali prilike vidjeti njezine radove i to u prosincu 2022. godine kada je povodom Dana grada predstavila svoje radove kroz izložbu ‘Moj pogled na grad’.
Izložba se može razgledati u izlogu Knjižnice Galženice do 05. svibnja.
-
Moja županijaprije 6 danaWRC Rally zatvara neke prometnice u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji
-
CityLIGHTSprije 2 danaLuka Čučuković iz Novog Čiča: Kao student PMF-a briljirao na međ.natjecanju, a danas za svoj DVD istrčao 5 km za 20 minuta i – pobijedio!
-
HOTNEWSprije 6 danaVelika Gorica dala najveću podršku HDZ-u, a evo i kako su prošli gorički kandidati prema preferencijalnim glasovima
-
HOTNEWSprije 2 danaUskoro kreću isplate povrata poreza, provjerite svoj pretinac u sustavu eGrađani
