Povežite se s nama

Vijesti

Velimir Šandor: ‘Živim život punim plućima’

Pripreme za WPA Svjetsko prvenstvo u Dubaiju u punom su jeku, a misli su usredotočene na Paraolimpijske igre koje će se iduće godine održati u japanskom Tokiju

Objavljeno

na

Našeg sugovornika pronašli smo na novouređenom atletskom bacalištu pokraj gradskog stadiona. Pripreme za WPA Svjetsko prvenstvo u Dubaiju u punom su jeku, a misli su fokusirane na Paraolimpijske igre koje će se iduće godine održati u japanskom Tokiju. Prve četiri pozicije u Dubaiju sigurna su karta za Japan. Kako bi to ostvario naš brončani paraolimpijac iz Rio de Janeira odlučio je dati otkaz na poslu i potpuno se usredotočiti na treninge. Kako kaže, trenira triput dnevno.

– Potpuno sam se posvetio Tokiju i pripremama za paraolimpijadu. Svjesno sam odlučio na tu žrtvu. Moj cilj kad sam se počeo baviti atletikom 2014. godine bio je upravo nastup na tom natjecanju. Trener Ivan Čengić i ja zacrtali smo si taj cilj. Rio se dogodio pomalo nenadano, bio je to bum. Ja sam u godini dana s nekakvih 12 metara došao na daljine od 16, 17 metara. Danas bacam daljine oko 19 metara, a bilo bi to i jače da nije bilo ozljeda. Od lipnja prošle godine do unazad mjesec dana hodao sam na neke terapije. Sve je to povezano s ozljedom moje vratne kralježnice. Sada sam napokon spreman. U Tokiju želim dati 100 posto sebe, kako si kasnije ne bih mogao prebacivati da sam mogao uraditi više. Vjerujem da ću biti u borbi za medalje, ali i ako to i ne bude slučaj bar ću znati da sam učinio sve što sam mogao – rekao nam je Velimir Šandor.

Pripreme su važan dio spremanja sportaša za velika natjecanja. Sportska infrastruktura u našoj zemlji u potpunosti je prilagođena osobama s invaliditetom jedino u Medulinu i Makarskoj. Iako će Hrvatski paraolimpijski savez osigurati tri tjedna priprema Velimiru, to nije dovoljno.

– Savez pokriva tri tjedna mojih priprema, a ja bih volio odraditi barem tri do četiri puta više. Idealno bi bilo između 12 do 15 tjedana, jer se na pripremama totalno drugačije radi i mogu se totalno posvetiti treningu. Sve to dosta košta i zamolio bih sve koji mogu da mi pomognu da se maksimalno pripremim i donesem još jednu medalju za našu zemlju – zamolio je naš paraolimpijac.

Kad se s olimpijskom broncom vratio iz Rio de Janeira, mnogi su pohitali da ga dočekaju i čestitaju mu te iskoriste priliku da se fotografiraju s njim. Nakon što se što se ‘zlatna prašina’ slegla, mnogima od njih je ovaj vrijedan i uspješan mladi sportaš postao nezanimljiv.

– Ne obazirem se previše na to, pa ipak ti nije lako kad pročitaš u novinama da se ovog potiče s ovim, onoga s onim, da sad ne imenujem. Iza puno pojedinaca se stoji više nego iza mene. Od prosinca prošle godine odlučio sam promijeniti ploču jer su me zasmetale neke stvari. Više ne želim trošiti svoje vrijeme i živce na ništa drugo osim na jedan cilj, odlazak na Paraolimpijske igre u Tokiju – iskreno nam je rekao Velimir.

Foto: cityportal.hr

S KOŠARKAŠKIH 207 CENTIMETARA VISINE, VELIMIR JE VIŠE VOLIO MALI NOGOMET NEGO KOŠARKU

Vedre naravi i čvrstog karaktera naš sugovornik ogledni je primjerak Brežana. Rođen je i odrastao u jednom pitoresknom breškom mjestu, koje svoje ime dijeli s puno poznatijim gradom u našem primorju, Opatiji.

– 1992. godine krenuo sam u Područnu školu u Opatiji. Bilo nas je 28 u razredu i imali smo predivnog učitelja Jadranka Horvata koji nas je uspio posložiti. Voljeli smo ići u školu. Tamo smo igrali nogomet, graničara, tko se boji vuka još i kojekakve druge igre. Bilo smo društvo i u školi i izvan nje. Već u prvom i drugom razredu počeli smo voziti traktore, bavili smo se poljoprivredom i pomagali roditeljima koliko smo mogli – otkrio nam je naš uspješni sportaš.

Onda je došlo vrijeme adolescencije. Nogomet je na Vukomeričkim goricama bio i ostao pokretač društvenog života. Iako visok 207 centimetara i rabijatne konstitucije, Velimir je više volio mali nogomet nego košarku.

– Sve je krenulo kroz nogomet. I prije nego što je nastala Breška liga, igrali su se nogometni turniri po Bregima. Svako selo imalo je svoj malonogometni turnir. Već u sedmom, osmom razredu sa  starijom ekipom kreneš po nogometnim turnirima. Netko bude na golu, netko zaigra koju minutu pa se veseliš tome. Glavna nagrada za prvo mjesto često je znala biti gajba pive ili odojak pa feštaš do jutra. Na Bregima smo svi jače građeni, osim možda ovih mlađih generacija. U mojoj generaciji svi smo bili iznadprosječno jaki, od Pokupskog do Bune i Šiljakovine to je bio skup najrazličitijih karaktera koji su imali potrebu pokazati svoj stav. Fešte su bile odlične, a ako bi i izbila kakva kavga sutradan bi se sve ‘ispeglalo’ uz piće i razgovor – pojasnio je.

U 21. GODINI ŽIVOTA SUOČIO SE S ČINJENICOM DA VIŠE NIKADA NEĆE PROHODATI

Negdje u lipnju 2006. godine, točnije 11. lipnja u nedjelju se igralo zadnje kolo treće županijske lige između Turopolja i Pokupskog, Hrvatska je igrala utakmicu na Svjetskom prvenstvu te se igralo prvo kolo Breške lige. Velimir je odigrao obje utakmice i krenuo kući.

– Ispod Kravarskog auto je sletio u jarak. Bio sam pri svijesti, ali nisam mogao izaći iz automobila. Nezgodno sam udario glavom ili vratom, ni sam ne znam što se točno dogodilo. Nisam osjećao noge, zacrnilo mi se pred očima. U bolnici su mi rekli da mije pukao šesti vratni kralježak – prisjetio se Velimir.

U 21 godini života suočio se s činjenicom da više nikada neće prohodati.

– Nije život tada stao. Nadao sam se da će sve proći za par mjeseci ili godina. S vremenom sam prihvatio ovu činjenicu, ali nikad se nisam pomirio s njom. Kad bi se pomirio, to bi značilo da sam odustao. Upravo ta borba me gura u sportu te poslovnom i privatnom životu. Imam milijun želja i želim svoj život proživjeti na najbolji mogući način. Sport mi puno pomaže. Rasterećuje me psihički i zahvaljujući njemu puno putujem i vidio sam svijeta, on me ustvari pokreće. Nisam se začahurio u svoju sobu, ima me svuda – otkrio nam je naš uspješni paraolimpijac.

‘INVALIDITET NE SMIJE BITI IZGOVOR, UVIJEK SE MOŽE VIŠE I BOLJE’

Velimir nije dopustio da ga invaliditet spriječi u tome da život živi punim plućima.

– Ne treba me sažalijevati. To mi je najgora stvar. Znalo mi se dogoditi da čujem komentare ljudi, kao ono vidi ga jadan. Ne tražim sažaljenje, nisam jadan, zakaj bi bio jadan. Moj jedini problem je što se ne mogu popeti uz deset stuba i to je to. Sam sebi uvijek želim dokazati da mogu ostvariti ono što si zacrtam, a onda i svima drugima. Ja sam najbolji primjer da se i u kolicima može puno toga napraviti. Često susrećem osobe u kolicima i kažem im neka se prime nekog sporta. Kažu mi da se ne mogu dići s poda, je im kažem ne mogu ni ja. Milijun puta sam pao na pod pa se opet uz veliki napor dignuo u kolica. Nije bilo lako, ali moraš se boriti. Invaliditet ne smije biti izgovor, uvijek se može više i bolje. Mene to gura naprijed – dodao je.

Foto: Facebook/Velimir Šandor

Upravo mobilnost je ono što značajno utječe na kvalitetu života osoba s invaliditetom. Mogućnost samostalnog obavljanja poslova. Naš sugovornika već 11 godina vozi automobil prilagođen svojim potrebama. Iako s vozilom može doći gdje god želi, ipak mu je za izlazak potrebna pomoć drugih. Kako to izgleda i jesu li ljudi spremni pomoći osobi s invaliditetom upitali smo našeg sugovornika.

-Ja sam otvoren po tom pitanju. Kad stanem na parking, zamolim prvog prolaznika koji prolazi da mi izvadi kolica iz prtljažnika automobila. U 11 godina dva puta mi se dogodilo da mi netko nije pomogao. Ne vjerujem da je razlog tome bio to da mi nisu htjeli pomoći, već možda su ljudi bili u nekom svom filmu i nisu uopće doživjeli situaciju te što ih uopće molim. Tisuće ljudi do sada mi je pomoglo od Splita, Makarske, Pule, Rijeke, Slavonije, Zagreba pa do Njemačke. Gdjegod sam se našao s automobilom ljudi su mi pomogli. Upozorio bih na jedan drugi problem, a to su barijere koje se nalaze suda oko nas. Trebalo bi se poraditi na tome da ih je čim manje. Dvije stepenice na ulazu u trgovinu meni čine veliku razliku. Upravo te arhitektonske barijere treba riješiti – istaknuo je Šandor.

U Velikoj Gorici po tom pitanju već je dosta napravljeno. No, problemi još postoje. Pokazalo se da neka rješenja koja su primijenjena kako bi se olakšao život osobama i omogućio im se lakši pristup, zapravo uopće nemaju uporabnu vrijednost i služe više kao ukras.

– Moram priznati kako je Velika Gorica jedan od prilagođenijih gradova osobama s invaliditetom. Grad pokazuje da ima senzibilitet za ovu grupaciju, naročito za osobe u kolicima. U ostatku zemlje situacija je puno lošija. U 90 posto gradova nogostupi su još uvijek neprilagođeni osobama s invaliditetom. No, ono što je zbilja najveći problem je javni prijevoz. Na primjer, ja javnim prijevozom ne mogu otići od Gorice do Zagreba bez tuđe pomoći. Ne mogu samostalno ući u Policijsku postaju Velika Gorica, iako postoji lift. Moram dole doći i čekati pet minuta da netko dođe i omogući mi da uđem u lift te me zatim podigne gore. To je napravljeno po nekim standardima, ali problem je u tome što sam i dalje ovisan o nekome. Sve nas ispunjava pomisao da ne ovisimo o drugima – smatra naš sugovornik.

‘HOĆU LI NASTAVITI BAVITI SPORTOM ILI OKRENUTI MOŽDA POLJOPRIVREDI I UZGAJANJU SVINJA U OPATIJI JOŠ UVIJEK NE ZNAM’

Za kraj našeg druženja zamolili smo Velimira da nam otkrije svoje planove.  Upitali smo ga hoće li Tokio biti kruna njegove karijere.

– Ja ne znam je li Tokio kruna moje karijere. Moja najveća želja je dati sve od sebe u Tokiju i napraviti što bolji rezultat. Što će biti nakon toga ne znam. Hoću li nastaviti baviti sportom ili okrenuti možda poljoprivredi i uzgajanju svinja u Opatiji još uvijek ne znam – odgovorio nam je Velimir.

-To mi je želja. Sad je li budu svinje ili kokoši svejedno. Zanima me organska poljoprivreda, odnosno da ta svinja i kokoš živi u simbiozi s prirodom te nisu zatvorene unutra. Vukomeričke gorice su šumski kraj i veliki dio je zemljišta koji nije šumski već je zarastao. Ljudi su to nekad kosili kosama, jer traktor nije mogao uči. Sve je to zaraslo. Potencijal tih ‘bregov’ i ‘brežuljkov’ su brojni izvori vode i prirodni hlad, kao stvoreni za uzgoj turopoljske svinje, crne slavonske svinje ili mangulice. Želja mi je uzgajati svinje upravo na Vukomeričkim goricama. Da ujutro kad se probudim sjednem na kvad ili traktorčić i odnesem im hranu i uživam u prelijepoj prirodi – otkrio nam je ponosni Brežan.

Moja županija

Deset godina nakon prve medalje, Velimir opet na prijemu u Županiji – “To je znak da ono što radimo ima smisla…”

Šandoru je uručena prigodna nagrada Županije u povodu osvajanja brončane medalje u bacanju diska na Svjetskom prvenstvu u paraatletici u New Delhiju.

Objavljeno

na

U povodu osvajanja brončane medalje u bacanju diska u kategoriji F52 na Svjetskom prvenstvu u paraatletici koje se održalo u glavnom gradu Indije New Delhiju, hrvatski parasportaš Velimir Šandor pozvan je u Zagrebačku županiju na prijem, gdje ga je s prigodnom nagradom dočekao zamjenik župana Ervin Kolarec. 

-Izuzetno mi je drago da danas opet možemo u Zagrebačkoj županiji ugostiti sjajnog čovjeka i vrhunskog sportaša. Osvajanjem ove brončane medalje na Svjetskom prvenstvu ponovno ti se otvara put prema Paraolimpijskim igrama i to onima u Los Angelesu 2028. godine i na to smo iskreno ponosni – poručio je  Kolarec i dodao kako je Zagrebačka županija rebalansom Proračuna povećala izdavanja za javne potrebe u sportu za 220 tisuća eura. 

Inače, sredstva su rebalansom Proračuna povećana i Parasportskom savezu Zagrebačke županije, a u planu je i povećanje u idućoj godini. Velimir je član Paraatletskog kluba „Uspon“ iz Velike Gorice i najbolji parasportaš naše županije.

-Kad dođem na prijem, to znači da smo sve odradili dobro i da sve uloženo ima smisla. Deset godina nakon moje prve medalje i mog prvog prijema u Zagrebačkoj županiji ponovno smo tu. Početkom godine nisam se ni nadao ovoj medalji, s obzirom na ozljedu ramena koju vučem još od 2022. godine. Međutim, pokazalo se da s novim konceptom treninga, fizioterapijom i sa godinama iskustva možemo i dalje daleko bacati disk – rekao je Šandor i zahvalio Županiji na pomoći parasportašima. 

Šandora je u Indiju pratio trener Ivan Čengić koji s njim trenira već dugi niz godina. 

Darko Matić, predsjednik Parasportskog saveza Zagrebačke županije, istaknuo je kako je ovo osma Šandorova medalja među koje se ubraja i ona brončana paraolimpijska. 

-Naš Savez u ovom trenutku okuplja 12 članica, osnovan je 2008. godine, a prijelomna godina u našem radu bila je 2014. godina kad nas je Županija prepoznala kao odgovornu organizaciju i od tada nas izdvojeno financira – podsjetio je Matić. 

Foto: Zagrebačka županija

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

Nastavite čitati

Sport

Goričanke dobile najvažniju utakmicu, sutkinja isključila trenera Biljana!

Nogometašice Gorice pobijedile su Split 2-0 u utakmici sedmoga kola Magenta lige, uz dva gola Andreje Šćukanec-Hopinski. Napravile su tako djevojke trenera Biljana veliki korak prema izbjegavanju sedmog mjesta…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nekoliko je dobrih vijesti stiglo ovih dana za velikogorički ženski nogomet. Prvo, Dinamo je u derbiju pobijedio Hajduk i zasjeo na prvo mjesto ljestvice u Magenta ligi nakon prve polovice prvog dijela prvenstva. Za turopoljski nogomet to je dobra vijest jer je do učinka od šest pobjeda i jednog remija Dinamo poveo naš Stefan Rajić, bivši trener Jelačića i nogometašica Gorice… Drugo i nama kudikamo važnije, nogometašice Gorice, koje vodi Marko Biljan, pobijedile su Split i pokazale da su za klasu iznad izravnih konkurentkinja.

Na sve to naslonila se i vijest da nogometašice Istre nisu otputovale na gostovanje u Osijek, čime su došle na korak od diskvalifikacije iz natjecanja, a sve to upućuje na to da nitko od preostalih sedam klubova ne mora strahovati od ispadanja. Goričankama je tako sad važno jedino izbjeći sedmu poziciju i doigravanje za ostanak, a veliki korak u tom smjeru napravili su pobjedom protiv Splita.

Junakinja utakmice bila je Andreja Šćukanec-Hopinski, koja je prvi gol zabila u završnici prvog poluvremena, a drugi u 84. minuti ogleda obilježenog dominacijom Gorice i – velikom nervozom?! Sutkinja Sabina Bolić, najblaže moguće rečeno, nije imala svoj dan, a to je u velikoj mjeri utjecalo i na reakcije s klupe, ali i na samom terenu.

S jedne strane nije bilo reakcije na neke grube startove na igračice Gorice, a s druge su se dijelili žuti kartoni za benigne prigovore… Kako je sve to izgledalo možda će najbolje objasniti eksplozija poslovično mirnog, pristojnog i staloženog Marka Biljana početkom nastavka. Prvi žuti dobio je u 49. minuti, a malo potom i drugi, odnosno isključujući crveni!

Važno je pritom možda istaknuti da je Marko Biljan čovjek koji nikad ranije u svojoj trenerskoj karijeri nije dobio ne crveni, nego žuti karton?! Ovoga puta dobio ih je dva u dvije minute… Uz njega, zbog prigovora je “požutio” i trener golmana Tihomir Pereković, a sve to događalo se pri rezultatu 1-0.

A opet, ni unatoč svemu tome drame nije bilo. Gorica je bila za klasu ili dvije bolja od protivnika, stvarala je prilike, imala nekoliko čistih zicera, ali realizacija nije bila na dovoljno visokoj razini da bi ova pobjeda bila i puno uvjerljivija. A lako je mogla biti, budući da Splićanke praktički nisu ni ozbiljno došle pred gorički kazneni prostor, a kamoli imale nekakvu (polu)priliku.

Goričanke su tako nakon pet uvodnih poraza upisale dvije uzastopne pobjede, a sad opet slijedi serija težih izazova. Prva sljedeća prilika ujedno djeluje i kao najbolja, budući da se ide u goste Osijeku. Nije to više ona ekipa koju smo gledali posljednjih godina, Gorica će tu ima čemu nadati, pogotovo s obzirom na to da je Osijek u Velikoj Gorici, porazu 1-2 unatoč, bio potpuno nadigran…

Nastavite čitati

Politika

Priopćenje velikogoričkog MOST-a o upravljanju gradskim proračunom

Iz velikogoričkog MOST-a osvrnuli su se na posljednju sjednicu Gradskog vijeća, na kojoj je na dnevnom redu bilo i izvješće o izvršenju proračuna

Objavljeno

na

Nakon velikogoričkog SDP-a, s reakcijama na sjednicu Gradskog vijeća priopćenjem se oglasio i gradski ogranak MOST-a. U njemu se podsjeća na neke od tema o kojima se raspravljalo na sjednici, s naglaskom na upravljanje gradskim financijama. MOST-ovci u svom priopćenju navode i brojke koje su spominjane u izvješću o izvršenju proračuna, kao i one vezane uz komunalne usluge.

Priopćenje velikogoričkog MOST-a u cjelosti pročitajte OVDJE.

Nastavite čitati

Vijesti

Upozorenje potrošačima! Ovaj proizvod se povlači s polica poznatog trgovačkog lanca

Državni inspektorat upozorava potrošače na proizvod Combino Spaghetti od crvene leće od 500 grama, koji može predstavljati rizik osobama osjetljivima na gluten.

Objavljeno

na

Objavio/la

Državni inspektorat Republike Hrvatske naredio je povlačenje iz prodaje Combino Spaghetti od crvene leće od 500 grama, koje se prodaju u Lidlu Hrvatska, zbog utvrđenog alergena, glutena koji nije naveden na deklaraciji proizvoda. Proizvod je proizveo Spaichinger iz Njemačke, a s hrvatskog tržišta povlači ga Lidl.

Opoziv se odnosi isključivo na seriju s brojem LOT 162210 i rokom trajanja do 3. srpnja 2026. godine. Kako prenosi N1, proizvod nije u skladu s Uredbom o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani te Uredbom o pružanju informacija o hrani potrošačima.

Iz Državnog inspektorata poručuju kako osobe koje nisu alergične ili intolerantne na gluten mogu proizvod konzumirati bez ograničenja, no upozoravaju potrošače koji imaju zdravstvenih problema povezanih s glutenom da proizvod ne koriste.

Obavijest o opozivu dostupna je i na službenim stranicama Lidla Hrvatska, a nadležna tijela ističu kako se obavijest odnosi isključivo na navedeni proizvod i navedenu seriju.

Nastavite čitati

Vijesti

Vozač u Velikoj Mlaki uhvaćen bez vozačke, tablica i s drogom u džepu

Policija je u noćnoj kontroli otkrila niz prekršaja kod 22-godišnjeg vozača iz BiH koji je vozio neregistrirani automobil, bez položenog ispita i s malom količinom droge.

Objavljeno

na

Objavio/la

U noći na nedjelju, 12. listopada, oko 00.45 sati, policijski službenici zaustavili su 22-godišnjeg državljanina Bosne i Hercegovine u Ulici Karla Weingartnera u Velikoj Mlaki. Mladić je upravljao osobnim automobilom zagrebačkih registarskih oznaka, krećući se u smjeru sjeverozapada prema Trgu Majke Hrvatice, gdje su ga policajci zaustavili i obavili nadzor.

Provjerom je utvrđeno da vozač upravlja vozilom bez položenog vozačkog ispita bilo koje kategorije te da se radi o neregistriranom automobilu kojem je istekla prometna dozvola. Tijekom daljnjeg postupanja, 22-godišnjak je policajcima dragovoljno predao smotuljak s 0,12 grama metamfetamina.

Vozač je odmah uhićen i priveden na Općinski prekršajni sud u Zagrebu. Policija je u optužnom prijedlogu zatražila novčanu kaznu od 2.073 eura te zaštitnu mjeru zabrane upravljanja vozilima B kategorije na tri mjeseca, nakon što stekne pravo na upravljanje.

Sud je, međutim, donio strožu odluku. Proglasio ga je krivim te mu izrekao kaznu zatvora od 27 dana. Nakon izricanja presude, određeno mu je dodatno zadržavanje u trajanju od 15 dana, a potom je sproveden u Zatvor u Zagrebu.

Nastavite čitati

Reporter 453 - 22.09.2025.

Facebook

Izdvojeno