Povežite se s nama

Vijesti

Velimir Šandor: ‘Živim život punim plućima’

Pripreme za WPA Svjetsko prvenstvo u Dubaiju u punom su jeku, a misli su usredotočene na Paraolimpijske igre koje će se iduće godine održati u japanskom Tokiju

Objavljeno

na

Našeg sugovornika pronašli smo na novouređenom atletskom bacalištu pokraj gradskog stadiona. Pripreme za WPA Svjetsko prvenstvo u Dubaiju u punom su jeku, a misli su fokusirane na Paraolimpijske igre koje će se iduće godine održati u japanskom Tokiju. Prve četiri pozicije u Dubaiju sigurna su karta za Japan. Kako bi to ostvario naš brončani paraolimpijac iz Rio de Janeira odlučio je dati otkaz na poslu i potpuno se usredotočiti na treninge. Kako kaže, trenira triput dnevno.

– Potpuno sam se posvetio Tokiju i pripremama za paraolimpijadu. Svjesno sam odlučio na tu žrtvu. Moj cilj kad sam se počeo baviti atletikom 2014. godine bio je upravo nastup na tom natjecanju. Trener Ivan Čengić i ja zacrtali smo si taj cilj. Rio se dogodio pomalo nenadano, bio je to bum. Ja sam u godini dana s nekakvih 12 metara došao na daljine od 16, 17 metara. Danas bacam daljine oko 19 metara, a bilo bi to i jače da nije bilo ozljeda. Od lipnja prošle godine do unazad mjesec dana hodao sam na neke terapije. Sve je to povezano s ozljedom moje vratne kralježnice. Sada sam napokon spreman. U Tokiju želim dati 100 posto sebe, kako si kasnije ne bih mogao prebacivati da sam mogao uraditi više. Vjerujem da ću biti u borbi za medalje, ali i ako to i ne bude slučaj bar ću znati da sam učinio sve što sam mogao – rekao nam je Velimir Šandor.

Pripreme su važan dio spremanja sportaša za velika natjecanja. Sportska infrastruktura u našoj zemlji u potpunosti je prilagođena osobama s invaliditetom jedino u Medulinu i Makarskoj. Iako će Hrvatski paraolimpijski savez osigurati tri tjedna priprema Velimiru, to nije dovoljno.

– Savez pokriva tri tjedna mojih priprema, a ja bih volio odraditi barem tri do četiri puta više. Idealno bi bilo između 12 do 15 tjedana, jer se na pripremama totalno drugačije radi i mogu se totalno posvetiti treningu. Sve to dosta košta i zamolio bih sve koji mogu da mi pomognu da se maksimalno pripremim i donesem još jednu medalju za našu zemlju – zamolio je naš paraolimpijac.

Kad se s olimpijskom broncom vratio iz Rio de Janeira, mnogi su pohitali da ga dočekaju i čestitaju mu te iskoriste priliku da se fotografiraju s njim. Nakon što se što se ‘zlatna prašina’ slegla, mnogima od njih je ovaj vrijedan i uspješan mladi sportaš postao nezanimljiv.

– Ne obazirem se previše na to, pa ipak ti nije lako kad pročitaš u novinama da se ovog potiče s ovim, onoga s onim, da sad ne imenujem. Iza puno pojedinaca se stoji više nego iza mene. Od prosinca prošle godine odlučio sam promijeniti ploču jer su me zasmetale neke stvari. Više ne želim trošiti svoje vrijeme i živce na ništa drugo osim na jedan cilj, odlazak na Paraolimpijske igre u Tokiju – iskreno nam je rekao Velimir.

Foto: cityportal.hr

S KOŠARKAŠKIH 207 CENTIMETARA VISINE, VELIMIR JE VIŠE VOLIO MALI NOGOMET NEGO KOŠARKU

Vedre naravi i čvrstog karaktera naš sugovornik ogledni je primjerak Brežana. Rođen je i odrastao u jednom pitoresknom breškom mjestu, koje svoje ime dijeli s puno poznatijim gradom u našem primorju, Opatiji.

– 1992. godine krenuo sam u Područnu školu u Opatiji. Bilo nas je 28 u razredu i imali smo predivnog učitelja Jadranka Horvata koji nas je uspio posložiti. Voljeli smo ići u školu. Tamo smo igrali nogomet, graničara, tko se boji vuka još i kojekakve druge igre. Bilo smo društvo i u školi i izvan nje. Već u prvom i drugom razredu počeli smo voziti traktore, bavili smo se poljoprivredom i pomagali roditeljima koliko smo mogli – otkrio nam je naš uspješni sportaš.

Onda je došlo vrijeme adolescencije. Nogomet je na Vukomeričkim goricama bio i ostao pokretač društvenog života. Iako visok 207 centimetara i rabijatne konstitucije, Velimir je više volio mali nogomet nego košarku.

– Sve je krenulo kroz nogomet. I prije nego što je nastala Breška liga, igrali su se nogometni turniri po Bregima. Svako selo imalo je svoj malonogometni turnir. Već u sedmom, osmom razredu sa  starijom ekipom kreneš po nogometnim turnirima. Netko bude na golu, netko zaigra koju minutu pa se veseliš tome. Glavna nagrada za prvo mjesto često je znala biti gajba pive ili odojak pa feštaš do jutra. Na Bregima smo svi jače građeni, osim možda ovih mlađih generacija. U mojoj generaciji svi smo bili iznadprosječno jaki, od Pokupskog do Bune i Šiljakovine to je bio skup najrazličitijih karaktera koji su imali potrebu pokazati svoj stav. Fešte su bile odlične, a ako bi i izbila kakva kavga sutradan bi se sve ‘ispeglalo’ uz piće i razgovor – pojasnio je.

U 21. GODINI ŽIVOTA SUOČIO SE S ČINJENICOM DA VIŠE NIKADA NEĆE PROHODATI

Negdje u lipnju 2006. godine, točnije 11. lipnja u nedjelju se igralo zadnje kolo treće županijske lige između Turopolja i Pokupskog, Hrvatska je igrala utakmicu na Svjetskom prvenstvu te se igralo prvo kolo Breške lige. Velimir je odigrao obje utakmice i krenuo kući.

– Ispod Kravarskog auto je sletio u jarak. Bio sam pri svijesti, ali nisam mogao izaći iz automobila. Nezgodno sam udario glavom ili vratom, ni sam ne znam što se točno dogodilo. Nisam osjećao noge, zacrnilo mi se pred očima. U bolnici su mi rekli da mije pukao šesti vratni kralježak – prisjetio se Velimir.

U 21 godini života suočio se s činjenicom da više nikada neće prohodati.

– Nije život tada stao. Nadao sam se da će sve proći za par mjeseci ili godina. S vremenom sam prihvatio ovu činjenicu, ali nikad se nisam pomirio s njom. Kad bi se pomirio, to bi značilo da sam odustao. Upravo ta borba me gura u sportu te poslovnom i privatnom životu. Imam milijun želja i želim svoj život proživjeti na najbolji mogući način. Sport mi puno pomaže. Rasterećuje me psihički i zahvaljujući njemu puno putujem i vidio sam svijeta, on me ustvari pokreće. Nisam se začahurio u svoju sobu, ima me svuda – otkrio nam je naš uspješni paraolimpijac.

‘INVALIDITET NE SMIJE BITI IZGOVOR, UVIJEK SE MOŽE VIŠE I BOLJE’

Velimir nije dopustio da ga invaliditet spriječi u tome da život živi punim plućima.

– Ne treba me sažalijevati. To mi je najgora stvar. Znalo mi se dogoditi da čujem komentare ljudi, kao ono vidi ga jadan. Ne tražim sažaljenje, nisam jadan, zakaj bi bio jadan. Moj jedini problem je što se ne mogu popeti uz deset stuba i to je to. Sam sebi uvijek želim dokazati da mogu ostvariti ono što si zacrtam, a onda i svima drugima. Ja sam najbolji primjer da se i u kolicima može puno toga napraviti. Često susrećem osobe u kolicima i kažem im neka se prime nekog sporta. Kažu mi da se ne mogu dići s poda, je im kažem ne mogu ni ja. Milijun puta sam pao na pod pa se opet uz veliki napor dignuo u kolica. Nije bilo lako, ali moraš se boriti. Invaliditet ne smije biti izgovor, uvijek se može više i bolje. Mene to gura naprijed – dodao je.

Foto: Facebook/Velimir Šandor

Upravo mobilnost je ono što značajno utječe na kvalitetu života osoba s invaliditetom. Mogućnost samostalnog obavljanja poslova. Naš sugovornika već 11 godina vozi automobil prilagođen svojim potrebama. Iako s vozilom može doći gdje god želi, ipak mu je za izlazak potrebna pomoć drugih. Kako to izgleda i jesu li ljudi spremni pomoći osobi s invaliditetom upitali smo našeg sugovornika.

-Ja sam otvoren po tom pitanju. Kad stanem na parking, zamolim prvog prolaznika koji prolazi da mi izvadi kolica iz prtljažnika automobila. U 11 godina dva puta mi se dogodilo da mi netko nije pomogao. Ne vjerujem da je razlog tome bio to da mi nisu htjeli pomoći, već možda su ljudi bili u nekom svom filmu i nisu uopće doživjeli situaciju te što ih uopće molim. Tisuće ljudi do sada mi je pomoglo od Splita, Makarske, Pule, Rijeke, Slavonije, Zagreba pa do Njemačke. Gdjegod sam se našao s automobilom ljudi su mi pomogli. Upozorio bih na jedan drugi problem, a to su barijere koje se nalaze suda oko nas. Trebalo bi se poraditi na tome da ih je čim manje. Dvije stepenice na ulazu u trgovinu meni čine veliku razliku. Upravo te arhitektonske barijere treba riješiti – istaknuo je Šandor.

U Velikoj Gorici po tom pitanju već je dosta napravljeno. No, problemi još postoje. Pokazalo se da neka rješenja koja su primijenjena kako bi se olakšao život osobama i omogućio im se lakši pristup, zapravo uopće nemaju uporabnu vrijednost i služe više kao ukras.

– Moram priznati kako je Velika Gorica jedan od prilagođenijih gradova osobama s invaliditetom. Grad pokazuje da ima senzibilitet za ovu grupaciju, naročito za osobe u kolicima. U ostatku zemlje situacija je puno lošija. U 90 posto gradova nogostupi su još uvijek neprilagođeni osobama s invaliditetom. No, ono što je zbilja najveći problem je javni prijevoz. Na primjer, ja javnim prijevozom ne mogu otići od Gorice do Zagreba bez tuđe pomoći. Ne mogu samostalno ući u Policijsku postaju Velika Gorica, iako postoji lift. Moram dole doći i čekati pet minuta da netko dođe i omogući mi da uđem u lift te me zatim podigne gore. To je napravljeno po nekim standardima, ali problem je u tome što sam i dalje ovisan o nekome. Sve nas ispunjava pomisao da ne ovisimo o drugima – smatra naš sugovornik.

‘HOĆU LI NASTAVITI BAVITI SPORTOM ILI OKRENUTI MOŽDA POLJOPRIVREDI I UZGAJANJU SVINJA U OPATIJI JOŠ UVIJEK NE ZNAM’

Za kraj našeg druženja zamolili smo Velimira da nam otkrije svoje planove.  Upitali smo ga hoće li Tokio biti kruna njegove karijere.

– Ja ne znam je li Tokio kruna moje karijere. Moja najveća želja je dati sve od sebe u Tokiju i napraviti što bolji rezultat. Što će biti nakon toga ne znam. Hoću li nastaviti baviti sportom ili okrenuti možda poljoprivredi i uzgajanju svinja u Opatiji još uvijek ne znam – odgovorio nam je Velimir.

-To mi je želja. Sad je li budu svinje ili kokoši svejedno. Zanima me organska poljoprivreda, odnosno da ta svinja i kokoš živi u simbiozi s prirodom te nisu zatvorene unutra. Vukomeričke gorice su šumski kraj i veliki dio je zemljišta koji nije šumski već je zarastao. Ljudi su to nekad kosili kosama, jer traktor nije mogao uči. Sve je to zaraslo. Potencijal tih ‘bregov’ i ‘brežuljkov’ su brojni izvori vode i prirodni hlad, kao stvoreni za uzgoj turopoljske svinje, crne slavonske svinje ili mangulice. Želja mi je uzgajati svinje upravo na Vukomeričkim goricama. Da ujutro kad se probudim sjednem na kvad ili traktorčić i odnesem im hranu i uživam u prelijepoj prirodi – otkrio nam je ponosni Brežan.

Vijesti

Velikogorički vatrogasci veslaju u čast poginulim kolegama na Maratonu lađa

Zajedno s kolegama iz Dubrovnika, na 28. Maratonu lađa od Metkovića do Ploča odat će počast Ivanu Galekoviću i Goranu Komlencu.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Turistička zajednica grada Velike Gorice

Ovog vikenda, vatrogasci Javne vatrogasne postrojbe Velika Gorica udružit će snage s kolegama iz Dubrovnika na 28. Maratonu lađa. Na utrci dugoj 22 kilometra, od Metkovića do Ploča, veslat će u spomen na Ivana Galekovića iz Velike Gorice i Gorana Komlenca iz Dubrovnika, koji su poginuli tijekom vatrogasnih intervencija.

Maraton lađa jedan je od najpoznatijih događaja juga Hrvatske, a svake godine okuplja stotine veslača i tisuće gledatelja. Osim sportskog natjecanja, utrka slavi tradiciju i zajedništvo neretvanskog kraja.

Velikogorički i dubrovački vatrogasci svojim nastupom žele pokazati važnost timskog rada i solidarnosti, ne samo u sportu, nego i u svakodnevnom životu. Njihov put niz Neretvu bit će vođen sjećanjem na dvojicu hrabrih kolega, ali i željom da njihova žrtva ne bude zaboravljena.

Vatrogascima želimo mirnu Neretvu, snažne ruke i sretan dolazak na cilj.

Nastavite čitati

Sport

Došao utabanim putem: Ognjen Bakić peti bivši igrač Šibenika u Gorici

Ognjen Bakić (22), vezni igrač koji je prošao sve mlađe selekcije reprezentacije Crne Gore, novo je ime u rosteru HNK Gorice. Bakić je prošle sezone bio u Šibeniku, baš kao i Perić, Kavelj, Duraković i Pozo

Objavljeno

na

Objavio/la

Serija se nastavlja, i to iz dvije perspektive. Serija dolazaka u Goricu, jer Ognjen Bakić jubilarni je deseti novi igrač u svlačionici HNK Gorice ovoga ljeta, a ujedno je i već peti bivši igrač Šibenika koji je stigao u Turopolje. Nakon Stefana Perića, Ikera Poza, Ante Kavelja i Elvira Durakovića, Šubićevac je našim Gradskim stadion zamijenio i 22-godišnji vezni igrač iz Kotora u Crnoj Gori.

– Prvi dojmovi su odlični, sretan sam što sam potpisao za klub poput Gorice. Naravno, zahvaljujem stručnom stožeru i Upravi na povjerenju, a ja ću napraviti sve da ispunim njihova očekivanja. U ovoj sezoni očekujem dobru i stabilnu Goricu, koja može igrati protiv svakog kluba u HNL-u. Nadam se da ćemo ostvariti što bolji plasman, a možda i “zgrabiti” mjesto koje nosi nešto više – rekao je Bakić nakon što je potpisao ugovor do ljeta 2028. godine.

U hrvatski nogomet mladi je Crnogorac stigao u siječnju 2022. godine, kad je potpisao za Osijek. Kadetski i juniorski staž odradio je u crnogorskom Grbalju i ljubljanskoj Olimpiji, da bi nakon 20-ak mjeseci u Osijeku završio u turskom Trabzonsporu. Povratak u HNL dogodio se kroz Šibenik, čije je boje branio cijele prošle sezone, u kojoj je na kraju njegov klub ispao iz najvišeg ranga.

Sljedeća postaja na njegovu putu je Gorica, svlačionica u kojoj mu je poznat i trener i dio igrača. Dočekat će ga i ozbiljna konkurencija, budući da u veznom redu, na pozicijama na kojima se najbolje osjeća, svoje minute traže i Pršir, Pavičić, Kavelj, Kapulica, Kučiš, Pozo… Istovremeno, poziciju desnog beka popunjava samo junior Kasumović, no i to bi se uskoro trebalo promijeniti. Možda već u subotu, na dan polaska za Split, gdje će u nedjelju Gorica gostovati kod Hajduka.

Nastavite čitati

Moja županija

Velika suša pogodila županiju! Proglašena prirodna nepogoda za 3 grada i 12 općina

Župan Stjepan Kožić proglasio je prirodnu nepogodu…

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Zagrebačka županija

Zagrebačka županija suočava se s posljedicama ekstremne suše. Župan Stjepan Kožić proglasio je prirodnu nepogodu za tri grada i dvanaest općina zbog velikih šteta u poljoprivredi koje su nastale između 15. svibnja i 31. srpnja 2025. godine.

Prirodna nepogoda proglašena je za područje gradova Sveti Ivan Zelina, Velika Gorica i Zaprešić te općina Bistra, Brckovljani, Dubravica, Farkaševac, Jakovlje, Kloštar Ivanić, Krašić, Križ, Luka, Pokupsko, Rakovec i Rugvica.

Podsjetimo, o utjecaju suše na lokalne poljoprivrednike pisali smo i ranije, a članak možete pronaći ovdje.

Sve navedene jedinice lokalne samouprave sada su obvezne, kroz svoja općinska i gradska povjerenstva, unijeti prve procjene štete u Registar šteta u skladu sa zakonskim rokovima i procedurama.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

Nastavite čitati

HOTNEWS

Legalno kupanje na Čiču? Grad pokrenuo ključan potez koji bi to mogao omogućiti

Pokrenut je postupak izuzimanja dijela jezera Čiče iz eksploatacijskog područja, što otvara vrata legalnom i sigurnom kupanju.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Krešimir Ačkar/FB

Grad Velika Gorica službeno je pokrenuo postupak izuzimanja dijela jezera Čiče iz eksploatacijskog područja, čime bi se stvorili uvjeti za legalno kupanje i uređenje plaže. Objavio je to gradonačelnik Krešimir Ačkar na svom Facebook profilu, istaknuvši kako je izrađeno i idejno rješenje uređenja plaže.

Foto: Krešimir Ačkar/FB

“Čič Beach”, umjetno jezero nastalo eksploatacijom šljunka, godinama je neformalno okupljalište građana željnih osvježenja tijekom ljetnih mjeseci. No, zbog statusa eksploatacijskog područja, kupanje na njemu nije bilo zakonski dopušteno niti regulirano, a sigurnosni uvjeti nisu bili zajamčeni.

”Jezero Čiče ima ogroman potencijal, ne samo kao prirodni resurs već i kao društveni i rekreacijski prostor. Cilj nam je da u suradnji sa nadležnim ministarstvom, koncesionarom, udrugama i svim sugrađanima konačno imamo uređeno i sigurno kupalište s brojnim popratnim sadržajima. Bit će to moderan, funkcionalan i privlačan prostor koji će služiti za kupanje, sport, druženje i boravak u prirodi”, istaknuo je Ačkar.

Foto: Krešimir Ačkar/FB

Podsjetimo, Urbanistički plan uređenja ŠRC-a Jezero Novo Čiče na snazi je još od 2012. godine i predviđa jasnu namjenu prostora, uključujući i lokaciju za kupalište. Unatoč tome, građani su proteklih godina koristili jezero za kupanje, bez dozvola i bez službene infrastrukture.

Ovim korakom Grad konačno pokreće konkretnu realizaciju tog višegodišnjeg plana. Idejno rješenje za “Čič Beach” već je izrađeno i uključuje širok spektar sadržaja, od plaže i kupališnih objekata, preko sportskih terena, do prostora za rekreaciju, djecu, pa čak i pse. U planu su odbojka na pijesku, street workout zona, košarkaško igralište, šetnice, kabine za presvlačenje, vanjski tuševi, toranj za spasioca i ljetni šank s terasom.

Nakon što se zemljište formalno izdvoji iz eksploatacijskog polja, slijedi izrada projektne dokumentacije i ishođenje potrebnih dozvola. Potom se ide u javnu nabavu za izvođenje radova, a tek tada i u samo uređenje kupališta.

Grad ističe kako se sve odvija u suradnji s nadležnim ministarstvom, koncesionarom i zainteresiranim udrugama, uz cilj stvaranja modernog, funkcionalnog i sigurnog kupališta dostupnog svim građanima.

Nastavite čitati

Sport

Žućo iz back! ‘Čvrsto sam se držao odluke da neću više igrati. Sve do sad…’

Damir Žutić nedavno je navršio 32 godine, a uskoro će se navršiti i četiri godine od njegova posljednjeg doticaja s nogometom. Bio je uvjeren da je epizoda u Rudešu i posljednja, ali iz NK Rakovca su ga uspjeli “slomiti”…

Objavljeno

na

Objavio/la

Dugi je niz godina ime Damira Žutića imalo svoje težinu u svijetu nogometnom Turopolja. Lijevi bek koji je nogometno odrastao na Gradskom stadionu svoj je put na istome mjestu gradio sve do prve prvoligaške sezone. Za Goricu II igrao je u petoj ligi, za Kurilovec je nastupao u četvrtoj u trećoj, a za prvu momčad Gorice u drugoj i prvoj. Uvijek je bio tu negdje, u goričkom nogometnom điru, čak i u trenucima kad je otišao na inozemnu pečalbu u nogometu nesklonu Litvu.

Nakon epizode u Atlantasu iz Klaipede uzeo je polusezonu odmora od nogometa, pa se od jeseni 2021. pokušao vratiti kroz tadašnjeg drugoligaša Rudeš. I to je potrajalo jako kratko, novo razočaranje dovelo je do odluke da se u tom trenutku 28-godišnji Žutić ostavi nogometa.

– I čvrsto sam se držao te odluke! Sve do nedavno… – javio se Žućo iz godinama poslije.

Točnije, nepune četiri godine nakon što ih je okačio o njega, Damir Žutić svoje je kopačke ponovno odlučio staviti u pogon. Kad su iz NK Rakovca, člana 1. ŽNL, odnosno sedmoga ranga, objavili kako će ih pojačati “iskusni lijevi bočni s bogatim nogometnim stažem, koji u našu svlačionicu donosi iskustvo iz najviših rangova hrvatskog i litvanskog nogometa”, na trenutak se učinilo da se ovdje radi o čovjeku koji neodoljivo podsjeća na Dadu Žutića, no ta poneka sijeda u kosi poslužila je samo kao dekor koji potvrđuje ranije spomenuto iskustvo…

– Da, vraćam se nogometu. Kažem još jedanput, bio sam siguran da se to više neće dogoditi, ali evo, stvari su se posložile. Svih ovih godina otkad ne igram, doslovno svako ljeto i zimu pojavio bi se neki klub s idejom da se vratim, ali sve sam te opcije u startu odbacivao. I govorio da nikad više neću igrati nogomet. Međutim, predsjednik Rakovca bio je baš uporan. Traje do već nekoliko godina, praktički otkad sam se doselio u Vrbovec, znamo se privatno i stalno me “cimao”, a sad sam konačno pristao. Priključilo im se nekoliko mojih prijatelja, složila se dobra ekipa i pokušat ću im pomoći da ostvare ono što žele, a to je ulazak u viši rang – priča nam Dado Žutić.

Oženio se u Vrbovec, pronašao posao u jednoj telekomunikacijskoj tvrtki, posložio si život, pa je došlo vrijeme i za još malo nogometa. Uostalom, tek su mu 32 godine, a sad je očito i prošlo dovoljno vremena da neke rane na duši zacijele.

– Zašto sam se ostavio nogometa? Iskreno, zbog ljudi u nogometu! Iz te priče izuzimam Goricu, tu stvarno nikad nije bilo nikakvih problema, ali sve nakon toga je bilo mučenje. Puno puta sam se razočarao u ljude, dogovori se u pravilu nisu poštovali i sve se svodilo na nekakva navlačenja. A ja za to više nisam imao snage – otvoreno kaže Žutić.

Od nogometa se ipak nije potpuno odmaknuo, iako je odmak bio značajan. Gorica je bila i ostala njegov klub, tu je odigrao čak 147 utakmica, uključujući i onih pet u prvoj sezoni u SuperSport HNL-u, a polako se počeo okretati i vrbovečkom nogometu.

– Goricu pratim cijelo vrijeme, unutra sam koliko god mogu biti ovako iz daljine, a znao sam ići pogledati i NK Vrbovec, u prvom redu zbog prijatelja Jurice Kovačića. Iako, da sam nešto pretjerano bio u nogometu i oko njega, baš i nisam… – priznaje Dado.

Bilo je ovog ljeta i drugih ponuda, nije Rakovec jedini.

– Je, bilo je, zvali su me iz Velike Mlake, ali morao sam i njima zahvaliti na ponudi. Doma sam u Vrbovcu i to bi mi bilo previše putovanja, zato sam morao reći ne, iako su ljudi iz Mlake bili jako korektni, pogotovo trener. Zahvaljujem mu i ovim putem, ali vjerujem da razumiju zašto sam izabrao ovu opciju, jer Rakovec mi je na par minuta vožnje – govori lijevi bek koji to više neće biti.

Trener Rakovca, kaže, vidi ga u ulozi stopera, sigurnost i stabilnost koju je tražio pronašao je upravo u Dadi Žutiću.

– Tu me vidi, a ja nemam problem s tim, dapače. Trenirat ću kad budem mogao i stigao, vjerujem da ću moći pomoći Rakovcu. Skupila se baš zanimljiva ekipa, na momčad koja je lani bila treća u toj ligi, iza Lonje i Bune, sad su se priključili i jedan igrač iz Mladosti Ždralova, jedan koji se vratio iz Austrije, sad i ja… Idemo probati zajedno ostvariti cilj!

Na putu do tog cilja stajat će Rakovčanima i brojno društvo iz naših krajeva. Dio 1. ŽNL ove će sezone, naime, biti Meštrica, Turopolje, Dinamo Hidrel, Posavec, Velika Mlaka…

– Veselim se svim tim gostovanjima. Nisam dosad previše pratio tu ligu, ali znam da u svim tim klubovima igraju dečki s kojima sam odrastao, s kojima sam igrao tijekom svog nogometnog puta i siguran sam da će biti jako zanimljivo. Igrao sam dosad prvih pet rangova, sad ću pokušati iz sedmoga ući u šesti – zaključio je Žućo.

O da, čudni su putevi nogometni…

Nastavite čitati

Reporter 451 - 31.07.2025.

Facebook

Izdvojeno