Vijesti
Velimir Šandor: ‘Živim život punim plućima’
Pripreme za WPA Svjetsko prvenstvo u Dubaiju u punom su jeku, a misli su usredotočene na Paraolimpijske igre koje će se iduće godine održati u japanskom Tokiju
Našeg sugovornika pronašli smo na novouređenom atletskom bacalištu pokraj gradskog stadiona. Pripreme za WPA Svjetsko prvenstvo u Dubaiju u punom su jeku, a misli su fokusirane na Paraolimpijske igre koje će se iduće godine održati u japanskom Tokiju. Prve četiri pozicije u Dubaiju sigurna su karta za Japan. Kako bi to ostvario naš brončani paraolimpijac iz Rio de Janeira odlučio je dati otkaz na poslu i potpuno se usredotočiti na treninge. Kako kaže, trenira triput dnevno.
– Potpuno sam se posvetio Tokiju i pripremama za paraolimpijadu. Svjesno sam odlučio na tu žrtvu. Moj cilj kad sam se počeo baviti atletikom 2014. godine bio je upravo nastup na tom natjecanju. Trener Ivan Čengić i ja zacrtali smo si taj cilj. Rio se dogodio pomalo nenadano, bio je to bum. Ja sam u godini dana s nekakvih 12 metara došao na daljine od 16, 17 metara. Danas bacam daljine oko 19 metara, a bilo bi to i jače da nije bilo ozljeda. Od lipnja prošle godine do unazad mjesec dana hodao sam na neke terapije. Sve je to povezano s ozljedom moje vratne kralježnice. Sada sam napokon spreman. U Tokiju želim dati 100 posto sebe, kako si kasnije ne bih mogao prebacivati da sam mogao uraditi više. Vjerujem da ću biti u borbi za medalje, ali i ako to i ne bude slučaj bar ću znati da sam učinio sve što sam mogao – rekao nam je Velimir Šandor.
Pripreme su važan dio spremanja sportaša za velika natjecanja. Sportska infrastruktura u našoj zemlji u potpunosti je prilagođena osobama s invaliditetom jedino u Medulinu i Makarskoj. Iako će Hrvatski paraolimpijski savez osigurati tri tjedna priprema Velimiru, to nije dovoljno.
– Savez pokriva tri tjedna mojih priprema, a ja bih volio odraditi barem tri do četiri puta više. Idealno bi bilo između 12 do 15 tjedana, jer se na pripremama totalno drugačije radi i mogu se totalno posvetiti treningu. Sve to dosta košta i zamolio bih sve koji mogu da mi pomognu da se maksimalno pripremim i donesem još jednu medalju za našu zemlju – zamolio je naš paraolimpijac.
Kad se s olimpijskom broncom vratio iz Rio de Janeira, mnogi su pohitali da ga dočekaju i čestitaju mu te iskoriste priliku da se fotografiraju s njim. Nakon što se što se ‘zlatna prašina’ slegla, mnogima od njih je ovaj vrijedan i uspješan mladi sportaš postao nezanimljiv.
– Ne obazirem se previše na to, pa ipak ti nije lako kad pročitaš u novinama da se ovog potiče s ovim, onoga s onim, da sad ne imenujem. Iza puno pojedinaca se stoji više nego iza mene. Od prosinca prošle godine odlučio sam promijeniti ploču jer su me zasmetale neke stvari. Više ne želim trošiti svoje vrijeme i živce na ništa drugo osim na jedan cilj, odlazak na Paraolimpijske igre u Tokiju – iskreno nam je rekao Velimir.
Foto: cityportal.hr
S KOŠARKAŠKIH 207 CENTIMETARA VISINE, VELIMIR JE VIŠE VOLIO MALI NOGOMET NEGO KOŠARKU
Vedre naravi i čvrstog karaktera naš sugovornik ogledni je primjerak Brežana. Rođen je i odrastao u jednom pitoresknom breškom mjestu, koje svoje ime dijeli s puno poznatijim gradom u našem primorju, Opatiji.
– 1992. godine krenuo sam u Područnu školu u Opatiji. Bilo nas je 28 u razredu i imali smo predivnog učitelja Jadranka Horvata koji nas je uspio posložiti. Voljeli smo ići u školu. Tamo smo igrali nogomet, graničara, tko se boji vuka još i kojekakve druge igre. Bilo smo društvo i u školi i izvan nje. Već u prvom i drugom razredu počeli smo voziti traktore, bavili smo se poljoprivredom i pomagali roditeljima koliko smo mogli – otkrio nam je naš uspješni sportaš.
Onda je došlo vrijeme adolescencije. Nogomet je na Vukomeričkim goricama bio i ostao pokretač društvenog života. Iako visok 207 centimetara i rabijatne konstitucije, Velimir je više volio mali nogomet nego košarku.
– Sve je krenulo kroz nogomet. I prije nego što je nastala Breška liga, igrali su se nogometni turniri po Bregima. Svako selo imalo je svoj malonogometni turnir. Već u sedmom, osmom razredu sa starijom ekipom kreneš po nogometnim turnirima. Netko bude na golu, netko zaigra koju minutu pa se veseliš tome. Glavna nagrada za prvo mjesto često je znala biti gajba pive ili odojak pa feštaš do jutra. Na Bregima smo svi jače građeni, osim možda ovih mlađih generacija. U mojoj generaciji svi smo bili iznadprosječno jaki, od Pokupskog do Bune i Šiljakovine to je bio skup najrazličitijih karaktera koji su imali potrebu pokazati svoj stav. Fešte su bile odlične, a ako bi i izbila kakva kavga sutradan bi se sve ‘ispeglalo’ uz piće i razgovor – pojasnio je.
U 21. GODINI ŽIVOTA SUOČIO SE S ČINJENICOM DA VIŠE NIKADA NEĆE PROHODATI
Negdje u lipnju 2006. godine, točnije 11. lipnja u nedjelju se igralo zadnje kolo treće županijske lige između Turopolja i Pokupskog, Hrvatska je igrala utakmicu na Svjetskom prvenstvu te se igralo prvo kolo Breške lige. Velimir je odigrao obje utakmice i krenuo kući.
– Ispod Kravarskog auto je sletio u jarak. Bio sam pri svijesti, ali nisam mogao izaći iz automobila. Nezgodno sam udario glavom ili vratom, ni sam ne znam što se točno dogodilo. Nisam osjećao noge, zacrnilo mi se pred očima. U bolnici su mi rekli da mije pukao šesti vratni kralježak – prisjetio se Velimir.
U 21 godini života suočio se s činjenicom da više nikada neće prohodati.
– Nije život tada stao. Nadao sam se da će sve proći za par mjeseci ili godina. S vremenom sam prihvatio ovu činjenicu, ali nikad se nisam pomirio s njom. Kad bi se pomirio, to bi značilo da sam odustao. Upravo ta borba me gura u sportu te poslovnom i privatnom životu. Imam milijun želja i želim svoj život proživjeti na najbolji mogući način. Sport mi puno pomaže. Rasterećuje me psihički i zahvaljujući njemu puno putujem i vidio sam svijeta, on me ustvari pokreće. Nisam se začahurio u svoju sobu, ima me svuda – otkrio nam je naš uspješni paraolimpijac.
‘INVALIDITET NE SMIJE BITI IZGOVOR, UVIJEK SE MOŽE VIŠE I BOLJE’
Velimir nije dopustio da ga invaliditet spriječi u tome da život živi punim plućima.
– Ne treba me sažalijevati. To mi je najgora stvar. Znalo mi se dogoditi da čujem komentare ljudi, kao ono vidi ga jadan. Ne tražim sažaljenje, nisam jadan, zakaj bi bio jadan. Moj jedini problem je što se ne mogu popeti uz deset stuba i to je to. Sam sebi uvijek želim dokazati da mogu ostvariti ono što si zacrtam, a onda i svima drugima. Ja sam najbolji primjer da se i u kolicima može puno toga napraviti. Često susrećem osobe u kolicima i kažem im neka se prime nekog sporta. Kažu mi da se ne mogu dići s poda, je im kažem ne mogu ni ja. Milijun puta sam pao na pod pa se opet uz veliki napor dignuo u kolica. Nije bilo lako, ali moraš se boriti. Invaliditet ne smije biti izgovor, uvijek se može više i bolje. Mene to gura naprijed – dodao je.
Foto: Facebook/Velimir Šandor
Upravo mobilnost je ono što značajno utječe na kvalitetu života osoba s invaliditetom. Mogućnost samostalnog obavljanja poslova. Naš sugovornika već 11 godina vozi automobil prilagođen svojim potrebama. Iako s vozilom može doći gdje god želi, ipak mu je za izlazak potrebna pomoć drugih. Kako to izgleda i jesu li ljudi spremni pomoći osobi s invaliditetom upitali smo našeg sugovornika.
-Ja sam otvoren po tom pitanju. Kad stanem na parking, zamolim prvog prolaznika koji prolazi da mi izvadi kolica iz prtljažnika automobila. U 11 godina dva puta mi se dogodilo da mi netko nije pomogao. Ne vjerujem da je razlog tome bio to da mi nisu htjeli pomoći, već možda su ljudi bili u nekom svom filmu i nisu uopće doživjeli situaciju te što ih uopće molim. Tisuće ljudi do sada mi je pomoglo od Splita, Makarske, Pule, Rijeke, Slavonije, Zagreba pa do Njemačke. Gdjegod sam se našao s automobilom ljudi su mi pomogli. Upozorio bih na jedan drugi problem, a to su barijere koje se nalaze suda oko nas. Trebalo bi se poraditi na tome da ih je čim manje. Dvije stepenice na ulazu u trgovinu meni čine veliku razliku. Upravo te arhitektonske barijere treba riješiti – istaknuo je Šandor.
U Velikoj Gorici po tom pitanju već je dosta napravljeno. No, problemi još postoje. Pokazalo se da neka rješenja koja su primijenjena kako bi se olakšao život osobama i omogućio im se lakši pristup, zapravo uopće nemaju uporabnu vrijednost i služe više kao ukras.
– Moram priznati kako je Velika Gorica jedan od prilagođenijih gradova osobama s invaliditetom. Grad pokazuje da ima senzibilitet za ovu grupaciju, naročito za osobe u kolicima. U ostatku zemlje situacija je puno lošija. U 90 posto gradova nogostupi su još uvijek neprilagođeni osobama s invaliditetom. No, ono što je zbilja najveći problem je javni prijevoz. Na primjer, ja javnim prijevozom ne mogu otići od Gorice do Zagreba bez tuđe pomoći. Ne mogu samostalno ući u Policijsku postaju Velika Gorica, iako postoji lift. Moram dole doći i čekati pet minuta da netko dođe i omogući mi da uđem u lift te me zatim podigne gore. To je napravljeno po nekim standardima, ali problem je u tome što sam i dalje ovisan o nekome. Sve nas ispunjava pomisao da ne ovisimo o drugima – smatra naš sugovornik.
‘HOĆU LI NASTAVITI BAVITI SPORTOM ILI OKRENUTI MOŽDA POLJOPRIVREDI I UZGAJANJU SVINJA U OPATIJI JOŠ UVIJEK NE ZNAM’
Za kraj našeg druženja zamolili smo Velimira da nam otkrije svoje planove. Upitali smo ga hoće li Tokio biti kruna njegove karijere.
– Ja ne znam je li Tokio kruna moje karijere. Moja najveća želja je dati sve od sebe u Tokiju i napraviti što bolji rezultat. Što će biti nakon toga ne znam. Hoću li nastaviti baviti sportom ili okrenuti možda poljoprivredi i uzgajanju svinja u Opatiji još uvijek ne znam – odgovorio nam je Velimir.
-To mi je želja. Sad je li budu svinje ili kokoši svejedno. Zanima me organska poljoprivreda, odnosno da ta svinja i kokoš živi u simbiozi s prirodom te nisu zatvorene unutra. Vukomeričke gorice su šumski kraj i veliki dio je zemljišta koji nije šumski već je zarastao. Ljudi su to nekad kosili kosama, jer traktor nije mogao uči. Sve je to zaraslo. Potencijal tih ‘bregov’ i ‘brežuljkov’ su brojni izvori vode i prirodni hlad, kao stvoreni za uzgoj turopoljske svinje, crne slavonske svinje ili mangulice. Želja mi je uzgajati svinje upravo na Vukomeričkim goricama. Da ujutro kad se probudim sjednem na kvad ili traktorčić i odnesem im hranu i uživam u prelijepoj prirodi – otkrio nam je ponosni Brežan.
Vijesti
Zasjalo Kuče – žene kreirale blagdanski duh, stiže i Sveti Nikola
Lutkarska predstava, plesna izvedba Plesnog studija Pax i slatki pokloni!
Uoči prvog Adventa članice Udruge žena Kuče ništa nisu prepustile slučaju – zimzelene grančice, rasvjeta, tačke pune slame – božićnim dekoracijama dovele su blagdanski duh u selo, a rukave su zasukali i najmlađi Kučani.
Sada, kada Kuče živi blagdane u punom sjaju, pozivaju i na doček omiljenog prosinačkog sveca – Svetog Nikole!
-I ove godine dolazi nam Sveti Nikola, a za našu djecu smo pripremile lutkarsku predstavu, plesnu izvedbu Plesnog studija Pax i slatke poklone! Prijavite svoje klince i klinceze – pozivaju iz Udruge.
Rok: četvrtak, 04.prosinca ⇓
Vijesti
Tjedan posvećen osobama s invaliditetom u Velikoj Gorici, saznajte što vas sve čeka
Od izložbi i motivacijskih govora do predstava i susreta s gradonačelnikom, donosimo pregled događanja koja obilježavaju ovogodišnji program “Volim život”.
Vijesti
LEVEL UP Čistoća uvodi dodatni odvoz žutih spremnika
Više od polovice sadržaja zelene kante čini otpad koji se mogao reciklirati ili kompostirati – rezultat je kontrole kanti za miješani komunalni otpad prošloga mjeseca.
Tijekom mjeseca studenog VG Čistoća provela je najavljenu kampanju kontrole otpada u spremnicima korisnika na području Velike Gorice, prigradskih naselja i stambenih zgrada.
Cilj provjere bio je utvrditi koliko se pravilno odvaja reciklabilni i biorazgradivi otpad, te u kojoj mjeri ti materijali i dalje završavaju u zelenim spremnicima za miješani komunalni otpad. Rezultati pokazuju kako dio korisnika kvalitetno odvaja otpad, no većina i dalje ima prostora za značajno poboljšanje.
Kontrolom sadržaja spremnika otkrivena su tri ključna problema:
- Više od polovice sadržaja zelene kante – reciklabilno
Kontrola je pokazala da se u zelenim spremnicima i dalje nalaze velike količine plastike, stakla, tekstila – materijala koji se lako mogu ponovno iskoristiti ako se pravilno odvajaju.
- Plastika i plastična ambalaža čine najveći udio otpada u zelenim kantama – uvodi se dodatni odvoz
Budući da se gotovo svi proizvodi koje kupujemo nalaze u plastičnoj ambalaži, rezultati ne čude – ali jasno upućuju na potrebu za boljim odvajanjem. Zbog velikog udjela plastike u miješanom otpadu, VG Čistoća od 2026. godine uvodi dodatni odvoz žutih spremnika, koji će se odvoziti dvaput mjesečno, kako bi se korisnicima olakšalo pravilno zbrinjavanje plastike i smanjilo preopterećenje spremnika.
- Velike količine biootpada upućuju na nedovoljno korištenje kompostera
U zelenim spremnicima pronađene su velike količine biootpada, kao i zelenog otpada iz vrtova — trave, lišća i granja. To upućuje na zaključak da se smeđi spremnici i kućni komposteri ne koriste u dovoljnoj mjeri ili se ne koriste pravilno. VG Čistoća podsjeća kako se višak zelenog otpada može besplatno odvesti u reciklažno dvorište.
VG Čistoća nastavlja s kontrolama i edukacijama
Iako rezultati pokazuju pozitivne primjere među korisnicima, prostor za napredak je velik. VG Čistoća zato najavljuje nastavak kontrola i dodatne edukacije građana kako bi se sustav odvajanja otpada unaprijedio i učinio učinkovitijim.
–Naši korisnici mogu napraviti veliku razliku malim promjenama navika. Zajedničkim radom možemo značajno smanjiti količine otpada koje završavaju na odlagalištima i podići kvalitetu života u našem gradu – poručuju iz VG Čistoće.
HOTNEWS
Amazona u srcu Turopolja – Vilim Elez u Goricu “doveo” biljke mesožderke, zračne biljke i žive slike!
“To nije samo predmet, to je mali, tihi suputnik kojeg nekome darujemo – ona mala zelena točka na polici ili prozorskoj dasci unosi mir, boju i dah prirode u prostor…”
U prizemlju Tržnog centra u Velikoj Gorici odnedavno je otvoren mali raj za ljubitelje sobnog bilja – begonije, alocasije, philodendroni i monstere – samo su djelić zelenih ljepotica u trgovini cvijećem Amazona koja već na prvi korak odiše egzotikom.
A kada na stalku ugledate – zračne biljke! – sve se diže na novu razinu, jer na jednome mjestu u našoj blizini nema u ponudi ovoliki izbor zanimljivih biljnih primjeraka koje mogu ukrasiti naš životni ili poslovni prostor.
Dojmio nas se i Nepenthes – iz popularne porodice biljki mesožderki, tako da smo vlasnika Vilima Eleza zatrpali pitanjima o njezi ovog sobnog bilja i nabacili otrcanu frazu da nekima doma jedino može preživjeti – umjetni kaktus.
No, vratimo se na početak.
Evo tko je naš sugrađanin Vilim i kako je “završio u džungli”…
Živim s obitelji u Donjem Podotočju, gdje imamo mali rasadnik, proizvodnju i prodaju ukrasnog bilja I grmlja te voćnih sadnica. Biljke volim od malih nogu, pa sam I završio srednju poljoprivrednu školu te neko kratko vrijeme bio student biologije i agronomije. Još od osnovne škole sam skupljao orhideje i egzotične biljke te taj hobi nikad nisam prestao njegovati. Također sam se neko vrijeme bavio intenzivno i uzgojem vodenog bilja za akvarije i terarije pomoću tzv. “in vitro” metode. Kod kuće posjedujem više od 100 vrsta raznih sobnih biljaka a imamo i lijepi raznovrsni “arboretum” u dvorištu.
Znamo da sobne biljke možemo kupiti recimo i u trgovačkim lancima, vrtnim centrima…što Amazona nudi a što ne možemo naći na svakom koraku?
Amazona je jedinstvena po širokom asortimanu i ponudi na području Velike Gorice osobito po ponudi sobnog bilja ali držimo također i vanjsko bilje. Kod nas možete naći od najjednostavnijih biljaka za početnike i one koji ne žele puno vremena davati biljkama, a da nisu plastični kaktusi, pa sve do velikog broja rijetkih i zahtjevnijih biljaka za zaljubljenike i kolekcionare, a sve po konkurentnim cijenama.
Koliko vrsta cvijeća ima na vašim policama i koju biste biljku naveli kao “kraljicu” vaše trgovine?
Trenutačno u dućanu imamo više od 200 vrsta biljaka, a neke od posebnih su razne orhideje – više od 20 vrsta, više od 10 vrsta biljaka mesožderki, “šarene” odnosno Variegirane monstere kao što je Monstera adansoni variegata, Monstera deliciosa “ Thai constellation”, Monstera “Frozen freckles”. Također tu su i rijetke vrste sobnih biljaka iz rodova Anthurium, Alocasia i Philodendron. Imamo i ananase te banane, od kojih je možda najzanimljivija ukrasna banana Musa nono pink variegata. koja ima zanimljivo crveno- ružičasto prošarane listove.
Vidimo, opskrbljeni ste i popularnim biljnim terarijima…Po čemu su posebni, zahtijevaju li specifičan tretman od strane vlasnika?
Tako je, imamo nekoliko vrsti biljnih terarija, od običnih koje morate staviti na osvjetljeno mjesto, do onih sa svojim LED osvjetljenjem a prikladni su za tamnije pozicije. Terariji su vam jednostavni za držanje, a s obzirom da su oni jedan minijaturni zatvoreni ekosustav, održavanje je minimalno, dakle zalijevanje 1-2 puta godišnje, te povremeno obrezivanje biljaka ukoliko prerastu terarij. Najčešće vrste biljaka u terarijima su razne vrste fitonija, mahovine, mini kalateje, mini orhideje, mini anthuriumi ili razne mini paprati. Imamo u ponudi i terarije u kojima su kaktusi i sukulenti, a takvi su još jednostavniji za održavanje. Inače, neke terarije nabavljamo već namještene, neke dorađujemo a neke radimo kompletno sami. Za one kojima je i 2 puta godišnje puno posla sa održavanjem terarija, imamo i žive slike napravljene od biljaka s kojima nema baš nikakvog posla!
E sad stanimo malo kod zelenog umjetničkog djela! Kako nastaju “žive” slike i na koji način ih “njegujemo”? Fora je imati vrt na zidu u dnevnoj! 😊
Da, zelena umjetnička djela su zaista odličan estetski dodatak u svakom domu! Međutim, to se radi o stabiliziranim (očuvanim) pravim lišajevima i mahovinama koji se spajaju u lijepo umjetničko djelo. Ne moramo ih zalijevati niti šišati već im se samo diviti.
Prilikom kupnje, često nismo sigurni što pojedina vrsta zahtjeva. Jeste li naoružani savjetima?
Naravno, imamo kupaca koji su iskusni, znaju što žele i znaju već sve o biljkama a dolaze kod nas za nadopunjavanje svojih kolekcija, dok imamo i kupaca koji su novi u ovome ili kupuju određenu biljku po prvi put. Za to smo mi tu, da im damo savjete što i kako trebaju napraviti kako bi njihova biljka najbolje uspijevala.
U mjesecu smo darivanja. Je li još uvijek danas, u vrijeme plastike i razmetanja skupim poklonima, cvijet – najljepši poklon?
U vremenu jednokratnih darova koji često traju kraće nego što želimo, biljka donosi nešto drugačije: život koji se nastavlja, raste i mijenja se. To nije samo predmet, to je mali, tihi suputnik kojeg darujemo nekome – i koji s tom osobom ostaje. Biljke su naši nenametljivi stanari, uvijek prisutne, ali neprocjenjivo vrijedne. Ona mala zelena točka na polici ili prozorskoj dasci unosi mir, boju i dah prirode u prostor koji često previše podsjeća na beton, ekran i žurbu. Gledati biljku kako pušta novi list znači vidjeti da se nešto dobro događa, čak i dok nismo gledali. Pokloniti biljku znači pokloniti brigu, toplinu i trajanje. To je gesta koja kaže: “Evo, nešto da ti raste. Nešto što će te svakog dana podsjetiti na malo mira.”
♥
Taman u prosincu, kada trošimo novac više nego li tijekom ostatka godine – Vilimova poruka i više je nego dobrodošla.
Skoknite do Tržnog i istražite Amazonu, ili prije kupnje pogledajte ponudu na facebook stranici trgovine Amazona.hr. Poklon za vama drage ljubitelje biljaka ili jednostavno za svoj gušt – čeka na polici!
A ova divnoća od trgovine darivat će vrijednim poklonima i slušatelje City radija ili pratitelje Cityportala – u srijedu, 03. prosinca, stoga budite u niskom startu na našim društvenim mrežama!
- Amazona je otvorena radnim danom od 8 do 18, te subotom od 8 do 14 sati – Trg kralja Petra Krešimira IV, Velika Gorica
Vijesti
Svjetski dan borbe protiv AIDS-a – gorički Forum mladih SDP-a proveo akciju podjele prezervativa s edukativnim lecima
Razgovarali su s prolaznicima kako bi dodatno približili temu i potaknuli otvoreniji pristup seksualnom i reproduktivnom zdravlju.
Povodom Svjetskog dana borbe protiv AIDS-a, kojeg obilježavamo 1. prosinca, Forum mladih SDP-a Velike Gorice i ove je godine tradicionalno proveo akciju podjele prezervativa s edukativnim lecima svojim mlađim sugrađanima.
Cilj akcije je podizanje svijesti o važnosti prevencije, redovitog testiranja te uklanjanja predrasuda i stigme povezane s HIV-om.
Kao podrška mladima su se u podjeli edukativnog materijala pridružili predsjednica Ivana Mlinar, Branimir Mikšić i Sanja Barišić, gradski vijećnici Kluba SDP-a u Gradskom vijeću Grada Velike Gorice.
Članice i članovi Foruma mladih građanima su dijelili materijale s ključnim informacijama o zaštiti, mogućnostima besplatnog i anonimnog testiranja te činjenicama o suvremenim terapijama koje omogućuju kvalitetan i dug život osobama koje žive s HIV-om. Uz letke, mladi su razgovarali s prolaznicima kako bi dodatno približili temu i potaknuli otvoreniji pristup seksualnom i reproduktivnom zdravlju.
-Naš je zadatak informirati, osvijestiti i potaknuti na odgovorno ponašanje. HIV, nažalost, nije nešto što pripada prošlosti, a ovakvim akcijama želimo doprinijeti zajednici i stvarati društvo jednakih prilika i razumijevanja. Žao nam je što se i Savjet mladih Grada Velike Gorice (također tradicionalno) nije proaktivno uključio u obilježavanje ovog dana kao dana svjesnosti odgovornog seksualnog ponašanja, jer prevencija s ciljem da ove bolesti bude sve manje je nužna! – poručila je Anamaria Ričko, predsjednica Foruma mladih SDP-a Velike Gorice i Zagrebačke županije.
-
Vijestiprije 4 danaPRVA ADVENTSKA SVIJEĆA Palimo prvo svjetlo koje u tami donosi nadu u bolju budućnost
-
Vijestiprije 3 danaBožićno selo ponovno otvara svoja vrata – pogledajte što je sve u programu
-
prometprije 4 danaMaher u Donjoj Lomnici “zaposlio” policajce – zbog 6 prometnih prekršaja platit će gotovo 3 tisuće eura
-
Najaveprije 4 danaVanna otvara adventsku pozornicu u Gorici – evo što vas čeka u subotu