Povežite se s nama

Vijesti

Velimir Šandor: ‘Živim život punim plućima’

Pripreme za WPA Svjetsko prvenstvo u Dubaiju u punom su jeku, a misli su usredotočene na Paraolimpijske igre koje će se iduće godine održati u japanskom Tokiju

Objavljeno

na

Našeg sugovornika pronašli smo na novouređenom atletskom bacalištu pokraj gradskog stadiona. Pripreme za WPA Svjetsko prvenstvo u Dubaiju u punom su jeku, a misli su fokusirane na Paraolimpijske igre koje će se iduće godine održati u japanskom Tokiju. Prve četiri pozicije u Dubaiju sigurna su karta za Japan. Kako bi to ostvario naš brončani paraolimpijac iz Rio de Janeira odlučio je dati otkaz na poslu i potpuno se usredotočiti na treninge. Kako kaže, trenira triput dnevno.

– Potpuno sam se posvetio Tokiju i pripremama za paraolimpijadu. Svjesno sam odlučio na tu žrtvu. Moj cilj kad sam se počeo baviti atletikom 2014. godine bio je upravo nastup na tom natjecanju. Trener Ivan Čengić i ja zacrtali smo si taj cilj. Rio se dogodio pomalo nenadano, bio je to bum. Ja sam u godini dana s nekakvih 12 metara došao na daljine od 16, 17 metara. Danas bacam daljine oko 19 metara, a bilo bi to i jače da nije bilo ozljeda. Od lipnja prošle godine do unazad mjesec dana hodao sam na neke terapije. Sve je to povezano s ozljedom moje vratne kralježnice. Sada sam napokon spreman. U Tokiju želim dati 100 posto sebe, kako si kasnije ne bih mogao prebacivati da sam mogao uraditi više. Vjerujem da ću biti u borbi za medalje, ali i ako to i ne bude slučaj bar ću znati da sam učinio sve što sam mogao – rekao nam je Velimir Šandor.

Pripreme su važan dio spremanja sportaša za velika natjecanja. Sportska infrastruktura u našoj zemlji u potpunosti je prilagođena osobama s invaliditetom jedino u Medulinu i Makarskoj. Iako će Hrvatski paraolimpijski savez osigurati tri tjedna priprema Velimiru, to nije dovoljno.

– Savez pokriva tri tjedna mojih priprema, a ja bih volio odraditi barem tri do četiri puta više. Idealno bi bilo između 12 do 15 tjedana, jer se na pripremama totalno drugačije radi i mogu se totalno posvetiti treningu. Sve to dosta košta i zamolio bih sve koji mogu da mi pomognu da se maksimalno pripremim i donesem još jednu medalju za našu zemlju – zamolio je naš paraolimpijac.

Kad se s olimpijskom broncom vratio iz Rio de Janeira, mnogi su pohitali da ga dočekaju i čestitaju mu te iskoriste priliku da se fotografiraju s njim. Nakon što se što se ‘zlatna prašina’ slegla, mnogima od njih je ovaj vrijedan i uspješan mladi sportaš postao nezanimljiv.

– Ne obazirem se previše na to, pa ipak ti nije lako kad pročitaš u novinama da se ovog potiče s ovim, onoga s onim, da sad ne imenujem. Iza puno pojedinaca se stoji više nego iza mene. Od prosinca prošle godine odlučio sam promijeniti ploču jer su me zasmetale neke stvari. Više ne želim trošiti svoje vrijeme i živce na ništa drugo osim na jedan cilj, odlazak na Paraolimpijske igre u Tokiju – iskreno nam je rekao Velimir.

Foto: cityportal.hr

S KOŠARKAŠKIH 207 CENTIMETARA VISINE, VELIMIR JE VIŠE VOLIO MALI NOGOMET NEGO KOŠARKU

Vedre naravi i čvrstog karaktera naš sugovornik ogledni je primjerak Brežana. Rođen je i odrastao u jednom pitoresknom breškom mjestu, koje svoje ime dijeli s puno poznatijim gradom u našem primorju, Opatiji.

– 1992. godine krenuo sam u Područnu školu u Opatiji. Bilo nas je 28 u razredu i imali smo predivnog učitelja Jadranka Horvata koji nas je uspio posložiti. Voljeli smo ići u školu. Tamo smo igrali nogomet, graničara, tko se boji vuka još i kojekakve druge igre. Bilo smo društvo i u školi i izvan nje. Već u prvom i drugom razredu počeli smo voziti traktore, bavili smo se poljoprivredom i pomagali roditeljima koliko smo mogli – otkrio nam je naš uspješni sportaš.

Onda je došlo vrijeme adolescencije. Nogomet je na Vukomeričkim goricama bio i ostao pokretač društvenog života. Iako visok 207 centimetara i rabijatne konstitucije, Velimir je više volio mali nogomet nego košarku.

– Sve je krenulo kroz nogomet. I prije nego što je nastala Breška liga, igrali su se nogometni turniri po Bregima. Svako selo imalo je svoj malonogometni turnir. Već u sedmom, osmom razredu sa  starijom ekipom kreneš po nogometnim turnirima. Netko bude na golu, netko zaigra koju minutu pa se veseliš tome. Glavna nagrada za prvo mjesto često je znala biti gajba pive ili odojak pa feštaš do jutra. Na Bregima smo svi jače građeni, osim možda ovih mlađih generacija. U mojoj generaciji svi smo bili iznadprosječno jaki, od Pokupskog do Bune i Šiljakovine to je bio skup najrazličitijih karaktera koji su imali potrebu pokazati svoj stav. Fešte su bile odlične, a ako bi i izbila kakva kavga sutradan bi se sve ‘ispeglalo’ uz piće i razgovor – pojasnio je.

U 21. GODINI ŽIVOTA SUOČIO SE S ČINJENICOM DA VIŠE NIKADA NEĆE PROHODATI

Negdje u lipnju 2006. godine, točnije 11. lipnja u nedjelju se igralo zadnje kolo treće županijske lige između Turopolja i Pokupskog, Hrvatska je igrala utakmicu na Svjetskom prvenstvu te se igralo prvo kolo Breške lige. Velimir je odigrao obje utakmice i krenuo kući.

– Ispod Kravarskog auto je sletio u jarak. Bio sam pri svijesti, ali nisam mogao izaći iz automobila. Nezgodno sam udario glavom ili vratom, ni sam ne znam što se točno dogodilo. Nisam osjećao noge, zacrnilo mi se pred očima. U bolnici su mi rekli da mije pukao šesti vratni kralježak – prisjetio se Velimir.

U 21 godini života suočio se s činjenicom da više nikada neće prohodati.

– Nije život tada stao. Nadao sam se da će sve proći za par mjeseci ili godina. S vremenom sam prihvatio ovu činjenicu, ali nikad se nisam pomirio s njom. Kad bi se pomirio, to bi značilo da sam odustao. Upravo ta borba me gura u sportu te poslovnom i privatnom životu. Imam milijun želja i želim svoj život proživjeti na najbolji mogući način. Sport mi puno pomaže. Rasterećuje me psihički i zahvaljujući njemu puno putujem i vidio sam svijeta, on me ustvari pokreće. Nisam se začahurio u svoju sobu, ima me svuda – otkrio nam je naš uspješni paraolimpijac.

‘INVALIDITET NE SMIJE BITI IZGOVOR, UVIJEK SE MOŽE VIŠE I BOLJE’

Velimir nije dopustio da ga invaliditet spriječi u tome da život živi punim plućima.

– Ne treba me sažalijevati. To mi je najgora stvar. Znalo mi se dogoditi da čujem komentare ljudi, kao ono vidi ga jadan. Ne tražim sažaljenje, nisam jadan, zakaj bi bio jadan. Moj jedini problem je što se ne mogu popeti uz deset stuba i to je to. Sam sebi uvijek želim dokazati da mogu ostvariti ono što si zacrtam, a onda i svima drugima. Ja sam najbolji primjer da se i u kolicima može puno toga napraviti. Često susrećem osobe u kolicima i kažem im neka se prime nekog sporta. Kažu mi da se ne mogu dići s poda, je im kažem ne mogu ni ja. Milijun puta sam pao na pod pa se opet uz veliki napor dignuo u kolica. Nije bilo lako, ali moraš se boriti. Invaliditet ne smije biti izgovor, uvijek se može više i bolje. Mene to gura naprijed – dodao je.

Foto: Facebook/Velimir Šandor

Upravo mobilnost je ono što značajno utječe na kvalitetu života osoba s invaliditetom. Mogućnost samostalnog obavljanja poslova. Naš sugovornika već 11 godina vozi automobil prilagođen svojim potrebama. Iako s vozilom može doći gdje god želi, ipak mu je za izlazak potrebna pomoć drugih. Kako to izgleda i jesu li ljudi spremni pomoći osobi s invaliditetom upitali smo našeg sugovornika.

-Ja sam otvoren po tom pitanju. Kad stanem na parking, zamolim prvog prolaznika koji prolazi da mi izvadi kolica iz prtljažnika automobila. U 11 godina dva puta mi se dogodilo da mi netko nije pomogao. Ne vjerujem da je razlog tome bio to da mi nisu htjeli pomoći, već možda su ljudi bili u nekom svom filmu i nisu uopće doživjeli situaciju te što ih uopće molim. Tisuće ljudi do sada mi je pomoglo od Splita, Makarske, Pule, Rijeke, Slavonije, Zagreba pa do Njemačke. Gdjegod sam se našao s automobilom ljudi su mi pomogli. Upozorio bih na jedan drugi problem, a to su barijere koje se nalaze suda oko nas. Trebalo bi se poraditi na tome da ih je čim manje. Dvije stepenice na ulazu u trgovinu meni čine veliku razliku. Upravo te arhitektonske barijere treba riješiti – istaknuo je Šandor.

U Velikoj Gorici po tom pitanju već je dosta napravljeno. No, problemi još postoje. Pokazalo se da neka rješenja koja su primijenjena kako bi se olakšao život osobama i omogućio im se lakši pristup, zapravo uopće nemaju uporabnu vrijednost i služe više kao ukras.

– Moram priznati kako je Velika Gorica jedan od prilagođenijih gradova osobama s invaliditetom. Grad pokazuje da ima senzibilitet za ovu grupaciju, naročito za osobe u kolicima. U ostatku zemlje situacija je puno lošija. U 90 posto gradova nogostupi su još uvijek neprilagođeni osobama s invaliditetom. No, ono što je zbilja najveći problem je javni prijevoz. Na primjer, ja javnim prijevozom ne mogu otići od Gorice do Zagreba bez tuđe pomoći. Ne mogu samostalno ući u Policijsku postaju Velika Gorica, iako postoji lift. Moram dole doći i čekati pet minuta da netko dođe i omogući mi da uđem u lift te me zatim podigne gore. To je napravljeno po nekim standardima, ali problem je u tome što sam i dalje ovisan o nekome. Sve nas ispunjava pomisao da ne ovisimo o drugima – smatra naš sugovornik.

‘HOĆU LI NASTAVITI BAVITI SPORTOM ILI OKRENUTI MOŽDA POLJOPRIVREDI I UZGAJANJU SVINJA U OPATIJI JOŠ UVIJEK NE ZNAM’

Za kraj našeg druženja zamolili smo Velimira da nam otkrije svoje planove.  Upitali smo ga hoće li Tokio biti kruna njegove karijere.

– Ja ne znam je li Tokio kruna moje karijere. Moja najveća želja je dati sve od sebe u Tokiju i napraviti što bolji rezultat. Što će biti nakon toga ne znam. Hoću li nastaviti baviti sportom ili okrenuti možda poljoprivredi i uzgajanju svinja u Opatiji još uvijek ne znam – odgovorio nam je Velimir.

-To mi je želja. Sad je li budu svinje ili kokoši svejedno. Zanima me organska poljoprivreda, odnosno da ta svinja i kokoš živi u simbiozi s prirodom te nisu zatvorene unutra. Vukomeričke gorice su šumski kraj i veliki dio je zemljišta koji nije šumski već je zarastao. Ljudi su to nekad kosili kosama, jer traktor nije mogao uči. Sve je to zaraslo. Potencijal tih ‘bregov’ i ‘brežuljkov’ su brojni izvori vode i prirodni hlad, kao stvoreni za uzgoj turopoljske svinje, crne slavonske svinje ili mangulice. Želja mi je uzgajati svinje upravo na Vukomeričkim goricama. Da ujutro kad se probudim sjednem na kvad ili traktorčić i odnesem im hranu i uživam u prelijepoj prirodi – otkrio nam je ponosni Brežan.

Kultura

Buševec ponovno domaćin Međunarodnog festivala tradicijskih glazbala

U Domu kulture Buševec održava se 23. izdanje festivala koji okuplja svirače iz Hrvatske i inozemstva te promiče čuvanje narodnih instrumenata i običaja.

Objavljeno

na

Objavio/la

U subotu, 19. listopada 2025. godine, u 19 sati, Dom kulture u Buševcu ponovno će oživjeti zvucima tradicijskih glazbala. Ogranak Seljačke sloge Buševec, već 23 godine organizator Međunarodnog festivala tradicijskih glazbala, i ove godine okuplja svirače iz Hrvatske, Mađarske, Bosne i Hercegovine te Rumunjske s ciljem očuvanja i promicanja glazbene baštine.

Festival, koji je tijekom više od dva desetljeća postao prepoznatljiv događaj u kulturnom kalendaru Turopolja nastoji potaknuti mlade na učenje i sviranje tradicijskih instrumenata te upoznati publiku s bogatstvom različitih kultura i običaja. Uz glazbeni dio programa, u sklopu festivala održava se i seminar sviranja tradicijskih glazbala pod vodstvom dr. Andora Vegha, svirača i izrađivača instrumenata iz Pečuha, poznatog po svojem radu na očuvanju narodnih glazbenih tradicija.

Posjetitelji će tijekom večeri moći čuti širok raspon instrumenata, od gusli, dipli, svirala i lijerice, do violine, harmonike i tambure. Program donosi i poseban ugođaj grlenog pjevanja iz Mongolije te predstavljanje ponekih rijetkih, manje poznatih glazbala.

Organizatori pozivaju sve ljubitelje tradicijske glazbe i kulture da dođu u Buševec i podrže mlade svirače koji svojim nastupima čuvaju vrijedno nasljeđe.

Nastavite čitati

Vijesti

Stiže uplata za gotovo 19 tisuća građana, provjerite jeste li među njima

Za isplatu je u državnom proračunu osigurano 2,93 milijuna eura.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: ClickerHappy/pexels.com

U petak, 17. listopada 2025., počinje isplata nacionalne naknade za starije osobe za mjesec rujan. Naknada će biti isplaćena korisnicima koji imaju račune otvorene u poslovnim bankama, priopćili su iz Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO). Naknadu trenutačno koristi 18.998 osoba, od čega je više od 80 % žena. Za isplatu je u državnom proračunu osigurano 2,93 milijuna eura, a iznos naknade od 1. siječnja ove godine iznosi 154,50 eura mjesečno.

Nacionalna naknada namijenjena je hrvatskim državljanima starijima od 65 godina koji u Hrvatskoj žive najmanje deset godina bez prekida prije podnošenja zahtjeva. Pravo mogu ostvariti oni koji nemaju mirovinu niti su osigurani u obveznom mirovinskom sustavu. Uz to, mjesečni prihod po članu kućanstva u prethodnoj godini ne smije biti veći od 309 eura.

Naknada se ne može dobiti ako osoba prima zajamčenu minimalnu naknadu, koristi uslugu smještaja prema propisima o socijalnoj skrbi ili ima ugovor o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju, osim ako je pokrenut postupak raskida ugovora. Pravo na isplatu stječe se od dana podnošenja zahtjeva, a za bivše korisnike mirovine ili socijalne pomoći nakon prestanka tih prava.

Građani zahtjev mogu podnijeti u najbližem uredu HZMO-a, preporučenom poštom ili putem sustava e-Građani te se može predati u bilo kojem trenutku kada osoba ispuni uvjete za ostvarivanje prava.

Nastavite čitati

Sport

Turopoljska liga cestovnog trčanja ulazi u finiš – Postavljen novi rekord na 4 kilometra

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Atletski klub Turopolje

Turopoljska liga cestovnog trčanja ulazi u samu završnicu. Jučer je održano 19. kolo, a trkači su još jednom pokazali izvrsnu formu pred veliko finale koje je na rasporedu idući utorak. Svečanost proglašenja pobjednika zakazana je za petak, 24. listopada.

U ženskoj konkurenciji na kraćoj stazi od četiri kilometra briljirala je Pia Teskera, koja je došla do ukupne pobjede s vremenom od 14 minuta i 30 sekundi, postavivši pritom novi rekord staze. U muškoj konkurenciji najbrži je bio Slavko Parlov s rezultatom 14:44. Na dugoj stazi od osam kilometara slavio je Vedran Planinšek, istrčavši trasu za točno 30 minuta, dok je u ženskoj kategoriji pobjedu odnijela Jasna Mikulić.

Do kraja lige preostalo je još jedno kolo, koje će odrediti konačni poredak trkača. Organizatori najavljuju završno okupljanje i svečanu dodjelu nagrada u petak, kada će biti proglašeni pobjednici ovogodišnjeg izdanja Turopoljske lige cestovnog trčanja. Kompletni rezultati dostupni su na web stranici kluba.

Nastavite čitati

Sport

Iz Gorice s pobjedom: Zvijezde iz budućnosti, stalna opasnost i jedan gol odluke

Hrvatska U-21 reprezentacija pobijedila je vršnjake iz Ukrajine 1-0 na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici. Vrijedna tri boda Hrvatskoj je donio Lukas Grgić, a lijepo je bilo gledati i Luku Vuškovića, kao i još neke…

Objavljeno

na

Objavio/la

Kasno poslijepodne ovog je utorka u Velikoj Gorici taman prelazilo iz ugodnog u prohladno u trenucima kad se nogometna Velika Gorica okupila na tribinama Gradskog stadiona. Besplatan ulaz bio je dovoljno dobar mamac da se zapadna tribina lijepo popuni na ogledu U-21 reprezentacija Hrvatske i Ukrajine.

Gomila djece, razigrane, vesele i odjevene u dresove svojih junaka iz A reprezentacije, gledala je neke nove klince hrvatskog nogometa, a tu se imalo što vidjeti. Luka Vušković je dominirao do te mjere da je već sad jasno da je novi gorički travnjak gazila buduća zvijezda svjetskog nogometa, Leon Grgić pokazao je da ima potencijal da izraste u ozbiljnog napadača, Adriano Jagušić, Luka Vrbančić i Fabijan Krivac potvrdili su ono što smo o njima već znali s travnjaka HNL-a, jednako kao i Šimun Hrgović, a bili su tu i stoper Porta Dominik Prprić, bek Lyona Teo Barišić, krilo Basela Marin Šotiček…

Ukratko, u Velikoj Gorici je kvalifikacijske bodove u borbi za Euro tražila budućnost hrvatskog nogometa. Na zadovoljstvo okupljenih, u tome je selekcija koju vodi Ivica Olić i uspjela, Ukrajina je pala s minimalnih 1-0, golom Leona Grgića, napadača Sturma, ali generalno je Hrvatska odigrala jako dobru utakmicu.

– S obzirom da nam je ovo druga utakmica u skupini, vratio bih se na prvu utakmicu protiv Turske u kojoj smo remizirali gdje smo bili dobri, a uzeli samo bod. Dobro smo igrali, mučili smo se da bismo dali gol, ali smo zasluženo pobijedili i kvalitetnija smo momčad. Zadovoljni smo, ova tri boda bila su nam važna zbog ekipe i samopouzdanja. Dobra igra ne znači ništa bez rezultata. Ovog puta je bilo samo 1-0, ali me raduje da nismo primili gol. Moramo raditi na realizaciji – rekao je izbornik Ivica Olić, koji se osvrnuo i na nastup strijelca jedinoga gola.

– Grgić je talentirani napadač, dobro odrađuje svoj posao u oba pravca. Nalazi se u duelima, prima puno udaraca, mlad je dečko i vjerujem da će imati sjajnu karijeru ako ovako nastavi – rekao je Olić, zadovoljan načinom na koji se razvija ovaj kadar.

– Nećemo pretjerivati, ali nam je ova utakmica potvrdila da imamo momčad i da smo se pojačali, imamo Tea Barišića na desnoj strani, Grgića u napadu, Pavlešića na golu. Krasi nas zajedništvo i to je bitno, kvaliteta je neupitna i stalna smo opasnost za protivnika – zaključio je Olić.

Nastavite čitati

HOTNEWS

PONOS GRADA Šandoru i Lučić uručene nagrade za osvojene bronce

“Sva ta natjecanja prije 10 godina bila su nam samo san.¨”

Objavljeno

na

Velikogoričanin koji pomiče granice, osvajač svjetskih medalja, parasportaš Velimir Šandor vratio se sa Svjetskog prvenstva iz Indije, gdje je u bacanju diska u kategoriji F52 osvojio brončanu medalju. Za njim nimalo ne zaostaje parastolnotenisačica Mirjana Lučić koja je iz Brazila donijela također broncu, ali i zlato u mješovitim parovima s Bornom Zohilom, čime su pokazali da su  među najjačim parovima svijeta.

Na njihovom duhu, upornosti i rezultatima kojima stalno dokazuju da granice ne postoje, čestitao im je i nagradu uručio gradonačelnik Krešimir Ačkar i resorna pročelnica Lana Krunić Lukinić.

-Od srca čestitam i Velimiru ali i njegovom treneru Ivanu Čengiću koji je najuspješniji trener u paraolimpijskim sportovima u Republici Hrvatskoj, ali i našoj Mirjani na iznimnom rezultatu. Sada ste nas već navikli na medalje, a ove brončane medalje za nas imaju zlatni sjaj. To je velika promocija sporta ali i Velike Gorice, a vaš je trud i odricanje vrijedno divljenja – poručio je gradonačelnik Krešimir Ačkar i obećao daljnju podršku Grada u natjecanjima.

Podsjetio je kako su izdvajanja unazad 10 godina za Parasportski savez povećana i do 500 posto.

Paraportaši su svojim rezultatima podigli nivo parasporta u našem gradu, istaknula je predsjednica Prasportskog saveza Grada Velike Gorice, parastolnotenisačica Mirjana Lučić.

-Sva ta natjecanja su nam prije bila samo san. Naš uporan rad s našim trenerima i uz podršku koju smo dobili od Grada, natjerali su nas da dajemo još više od onoga što smo u tom trenutku mislili da možemo. Konkurencija je stravično velika i zato su ovi rezultati poput Velimirovog – ogromni. Nadamo se da ćemo otići u Los Angeles – dodala je Lučić.

Velimir je član Atletskog kluba osoba s invaliditetom „Uspon“, a prvi prijem u Gradu Velimir je imao prije točno 10 godina.

Tada je, kako se prisjetio, nije ni sanjao da će za jedno desetljeće opet biti na istome mjestu.

-Cilj mi je bio Tokio, što sam tada smatrao realnim. No, poslije s epokazalo da i dalje daleko bacam. Malo me muči rame, ozljeda iz 2022. Godine, i zato sam bio lud prije odlaska u Indiju. Rekao sam da ne idem nigdje, ali ispostavilo se da sam bio u krivu, medalja je tu. Sad je na redu Europsko prvenstvo iduće godine i idemo godinu po godinu jer vjerujem da je natjecanje u Los Angelesu dostižno. Ako sve ostane sa zdravljem dobro i budem dalje konkurentan – sve je moguće – rekao je Šandor.

Foto: Matea Brenčić/Cityportal

Nastavite čitati

Reporter 453 - 22.09.2025.

Facebook

Izdvojeno