Povežite se s nama

Vijesti

Velimir Šandor: ‘Živim život punim plućima’

Pripreme za WPA Svjetsko prvenstvo u Dubaiju u punom su jeku, a misli su usredotočene na Paraolimpijske igre koje će se iduće godine održati u japanskom Tokiju

Objavljeno

na

Našeg sugovornika pronašli smo na novouređenom atletskom bacalištu pokraj gradskog stadiona. Pripreme za WPA Svjetsko prvenstvo u Dubaiju u punom su jeku, a misli su fokusirane na Paraolimpijske igre koje će se iduće godine održati u japanskom Tokiju. Prve četiri pozicije u Dubaiju sigurna su karta za Japan. Kako bi to ostvario naš brončani paraolimpijac iz Rio de Janeira odlučio je dati otkaz na poslu i potpuno se usredotočiti na treninge. Kako kaže, trenira triput dnevno.

– Potpuno sam se posvetio Tokiju i pripremama za paraolimpijadu. Svjesno sam odlučio na tu žrtvu. Moj cilj kad sam se počeo baviti atletikom 2014. godine bio je upravo nastup na tom natjecanju. Trener Ivan Čengić i ja zacrtali smo si taj cilj. Rio se dogodio pomalo nenadano, bio je to bum. Ja sam u godini dana s nekakvih 12 metara došao na daljine od 16, 17 metara. Danas bacam daljine oko 19 metara, a bilo bi to i jače da nije bilo ozljeda. Od lipnja prošle godine do unazad mjesec dana hodao sam na neke terapije. Sve je to povezano s ozljedom moje vratne kralježnice. Sada sam napokon spreman. U Tokiju želim dati 100 posto sebe, kako si kasnije ne bih mogao prebacivati da sam mogao uraditi više. Vjerujem da ću biti u borbi za medalje, ali i ako to i ne bude slučaj bar ću znati da sam učinio sve što sam mogao – rekao nam je Velimir Šandor.

Pripreme su važan dio spremanja sportaša za velika natjecanja. Sportska infrastruktura u našoj zemlji u potpunosti je prilagođena osobama s invaliditetom jedino u Medulinu i Makarskoj. Iako će Hrvatski paraolimpijski savez osigurati tri tjedna priprema Velimiru, to nije dovoljno.

– Savez pokriva tri tjedna mojih priprema, a ja bih volio odraditi barem tri do četiri puta više. Idealno bi bilo između 12 do 15 tjedana, jer se na pripremama totalno drugačije radi i mogu se totalno posvetiti treningu. Sve to dosta košta i zamolio bih sve koji mogu da mi pomognu da se maksimalno pripremim i donesem još jednu medalju za našu zemlju – zamolio je naš paraolimpijac.

Kad se s olimpijskom broncom vratio iz Rio de Janeira, mnogi su pohitali da ga dočekaju i čestitaju mu te iskoriste priliku da se fotografiraju s njim. Nakon što se što se ‘zlatna prašina’ slegla, mnogima od njih je ovaj vrijedan i uspješan mladi sportaš postao nezanimljiv.

– Ne obazirem se previše na to, pa ipak ti nije lako kad pročitaš u novinama da se ovog potiče s ovim, onoga s onim, da sad ne imenujem. Iza puno pojedinaca se stoji više nego iza mene. Od prosinca prošle godine odlučio sam promijeniti ploču jer su me zasmetale neke stvari. Više ne želim trošiti svoje vrijeme i živce na ništa drugo osim na jedan cilj, odlazak na Paraolimpijske igre u Tokiju – iskreno nam je rekao Velimir.

Foto: cityportal.hr

S KOŠARKAŠKIH 207 CENTIMETARA VISINE, VELIMIR JE VIŠE VOLIO MALI NOGOMET NEGO KOŠARKU

Vedre naravi i čvrstog karaktera naš sugovornik ogledni je primjerak Brežana. Rođen je i odrastao u jednom pitoresknom breškom mjestu, koje svoje ime dijeli s puno poznatijim gradom u našem primorju, Opatiji.

– 1992. godine krenuo sam u Područnu školu u Opatiji. Bilo nas je 28 u razredu i imali smo predivnog učitelja Jadranka Horvata koji nas je uspio posložiti. Voljeli smo ići u školu. Tamo smo igrali nogomet, graničara, tko se boji vuka još i kojekakve druge igre. Bilo smo društvo i u školi i izvan nje. Već u prvom i drugom razredu počeli smo voziti traktore, bavili smo se poljoprivredom i pomagali roditeljima koliko smo mogli – otkrio nam je naš uspješni sportaš.

Onda je došlo vrijeme adolescencije. Nogomet je na Vukomeričkim goricama bio i ostao pokretač društvenog života. Iako visok 207 centimetara i rabijatne konstitucije, Velimir je više volio mali nogomet nego košarku.

– Sve je krenulo kroz nogomet. I prije nego što je nastala Breška liga, igrali su se nogometni turniri po Bregima. Svako selo imalo je svoj malonogometni turnir. Već u sedmom, osmom razredu sa  starijom ekipom kreneš po nogometnim turnirima. Netko bude na golu, netko zaigra koju minutu pa se veseliš tome. Glavna nagrada za prvo mjesto često je znala biti gajba pive ili odojak pa feštaš do jutra. Na Bregima smo svi jače građeni, osim možda ovih mlađih generacija. U mojoj generaciji svi smo bili iznadprosječno jaki, od Pokupskog do Bune i Šiljakovine to je bio skup najrazličitijih karaktera koji su imali potrebu pokazati svoj stav. Fešte su bile odlične, a ako bi i izbila kakva kavga sutradan bi se sve ‘ispeglalo’ uz piće i razgovor – pojasnio je.

U 21. GODINI ŽIVOTA SUOČIO SE S ČINJENICOM DA VIŠE NIKADA NEĆE PROHODATI

Negdje u lipnju 2006. godine, točnije 11. lipnja u nedjelju se igralo zadnje kolo treće županijske lige između Turopolja i Pokupskog, Hrvatska je igrala utakmicu na Svjetskom prvenstvu te se igralo prvo kolo Breške lige. Velimir je odigrao obje utakmice i krenuo kući.

– Ispod Kravarskog auto je sletio u jarak. Bio sam pri svijesti, ali nisam mogao izaći iz automobila. Nezgodno sam udario glavom ili vratom, ni sam ne znam što se točno dogodilo. Nisam osjećao noge, zacrnilo mi se pred očima. U bolnici su mi rekli da mije pukao šesti vratni kralježak – prisjetio se Velimir.

U 21 godini života suočio se s činjenicom da više nikada neće prohodati.

– Nije život tada stao. Nadao sam se da će sve proći za par mjeseci ili godina. S vremenom sam prihvatio ovu činjenicu, ali nikad se nisam pomirio s njom. Kad bi se pomirio, to bi značilo da sam odustao. Upravo ta borba me gura u sportu te poslovnom i privatnom životu. Imam milijun želja i želim svoj život proživjeti na najbolji mogući način. Sport mi puno pomaže. Rasterećuje me psihički i zahvaljujući njemu puno putujem i vidio sam svijeta, on me ustvari pokreće. Nisam se začahurio u svoju sobu, ima me svuda – otkrio nam je naš uspješni paraolimpijac.

‘INVALIDITET NE SMIJE BITI IZGOVOR, UVIJEK SE MOŽE VIŠE I BOLJE’

Velimir nije dopustio da ga invaliditet spriječi u tome da život živi punim plućima.

– Ne treba me sažalijevati. To mi je najgora stvar. Znalo mi se dogoditi da čujem komentare ljudi, kao ono vidi ga jadan. Ne tražim sažaljenje, nisam jadan, zakaj bi bio jadan. Moj jedini problem je što se ne mogu popeti uz deset stuba i to je to. Sam sebi uvijek želim dokazati da mogu ostvariti ono što si zacrtam, a onda i svima drugima. Ja sam najbolji primjer da se i u kolicima može puno toga napraviti. Često susrećem osobe u kolicima i kažem im neka se prime nekog sporta. Kažu mi da se ne mogu dići s poda, je im kažem ne mogu ni ja. Milijun puta sam pao na pod pa se opet uz veliki napor dignuo u kolica. Nije bilo lako, ali moraš se boriti. Invaliditet ne smije biti izgovor, uvijek se može više i bolje. Mene to gura naprijed – dodao je.

Foto: Facebook/Velimir Šandor

Upravo mobilnost je ono što značajno utječe na kvalitetu života osoba s invaliditetom. Mogućnost samostalnog obavljanja poslova. Naš sugovornika već 11 godina vozi automobil prilagođen svojim potrebama. Iako s vozilom može doći gdje god želi, ipak mu je za izlazak potrebna pomoć drugih. Kako to izgleda i jesu li ljudi spremni pomoći osobi s invaliditetom upitali smo našeg sugovornika.

-Ja sam otvoren po tom pitanju. Kad stanem na parking, zamolim prvog prolaznika koji prolazi da mi izvadi kolica iz prtljažnika automobila. U 11 godina dva puta mi se dogodilo da mi netko nije pomogao. Ne vjerujem da je razlog tome bio to da mi nisu htjeli pomoći, već možda su ljudi bili u nekom svom filmu i nisu uopće doživjeli situaciju te što ih uopće molim. Tisuće ljudi do sada mi je pomoglo od Splita, Makarske, Pule, Rijeke, Slavonije, Zagreba pa do Njemačke. Gdjegod sam se našao s automobilom ljudi su mi pomogli. Upozorio bih na jedan drugi problem, a to su barijere koje se nalaze suda oko nas. Trebalo bi se poraditi na tome da ih je čim manje. Dvije stepenice na ulazu u trgovinu meni čine veliku razliku. Upravo te arhitektonske barijere treba riješiti – istaknuo je Šandor.

U Velikoj Gorici po tom pitanju već je dosta napravljeno. No, problemi još postoje. Pokazalo se da neka rješenja koja su primijenjena kako bi se olakšao život osobama i omogućio im se lakši pristup, zapravo uopće nemaju uporabnu vrijednost i služe više kao ukras.

– Moram priznati kako je Velika Gorica jedan od prilagođenijih gradova osobama s invaliditetom. Grad pokazuje da ima senzibilitet za ovu grupaciju, naročito za osobe u kolicima. U ostatku zemlje situacija je puno lošija. U 90 posto gradova nogostupi su još uvijek neprilagođeni osobama s invaliditetom. No, ono što je zbilja najveći problem je javni prijevoz. Na primjer, ja javnim prijevozom ne mogu otići od Gorice do Zagreba bez tuđe pomoći. Ne mogu samostalno ući u Policijsku postaju Velika Gorica, iako postoji lift. Moram dole doći i čekati pet minuta da netko dođe i omogući mi da uđem u lift te me zatim podigne gore. To je napravljeno po nekim standardima, ali problem je u tome što sam i dalje ovisan o nekome. Sve nas ispunjava pomisao da ne ovisimo o drugima – smatra naš sugovornik.

‘HOĆU LI NASTAVITI BAVITI SPORTOM ILI OKRENUTI MOŽDA POLJOPRIVREDI I UZGAJANJU SVINJA U OPATIJI JOŠ UVIJEK NE ZNAM’

Za kraj našeg druženja zamolili smo Velimira da nam otkrije svoje planove.  Upitali smo ga hoće li Tokio biti kruna njegove karijere.

– Ja ne znam je li Tokio kruna moje karijere. Moja najveća želja je dati sve od sebe u Tokiju i napraviti što bolji rezultat. Što će biti nakon toga ne znam. Hoću li nastaviti baviti sportom ili okrenuti možda poljoprivredi i uzgajanju svinja u Opatiji još uvijek ne znam – odgovorio nam je Velimir.

-To mi je želja. Sad je li budu svinje ili kokoši svejedno. Zanima me organska poljoprivreda, odnosno da ta svinja i kokoš živi u simbiozi s prirodom te nisu zatvorene unutra. Vukomeričke gorice su šumski kraj i veliki dio je zemljišta koji nije šumski već je zarastao. Ljudi su to nekad kosili kosama, jer traktor nije mogao uči. Sve je to zaraslo. Potencijal tih ‘bregov’ i ‘brežuljkov’ su brojni izvori vode i prirodni hlad, kao stvoreni za uzgoj turopoljske svinje, crne slavonske svinje ili mangulice. Želja mi je uzgajati svinje upravo na Vukomeričkim goricama. Da ujutro kad se probudim sjednem na kvad ili traktorčić i odnesem im hranu i uživam u prelijepoj prirodi – otkrio nam je ponosni Brežan.

HOTNEWS

VELIKO OTKRIĆE U Jagodnom živi relikt prošlosti! Crnka je uspjela preživjeti mnoga razdoblja Zemljine prošlosti

“Žabokrečina” u Donjem Podotočju skriva posebnu ribu koja može udisati atmosferski zrak…

Objavljeno

na

Objavio/la

Područje Turopolja, iako relativno maleno površinom, obilježavaju bogate kulturne, tradicijske i povijesne znamenitosti. Tradicijska drvena gradnja, mnogi običaju svojstveni za pojedina mjesta, podgutnica kao preteča kravati, arheološka nalazišta poput Andautonije… samo su jedan dio tog bogatstva. No, uz sve spomenute vrijednosti koje ovo područje čine jedinstvenim, Turopolje obilježava i značajno prirodno bogatstvo.

U prilog tome ide činjenica kako popriličan dio Turopoljskog područja zauzimaju, u nekoj od kategorija, zaštićene prirodne površine. Među najvećim i najpoznatijima je Turopoljski lug. Ova šuma, većinski hrasta lužnjaka, dom je za mnoge vrste životinja i biljaka, stoga i ne čudi da se ovo područje nalazi u tri kategorije zaštite – kao značajni krajobraz i u dvije kategorije ekološke mreže Natura 2000. 

Rijeka Odra ima specifičan tip vodotoka čiji se izvori nalaze u nizini 

Temelj Turopoljskog luga je šuma, no što prihranjuje i održava ovu šumu na životu je ustvari voda, odnosno rijeka Odra. Za većinu rijeka znamo točno izvorište i najčešće ga zamišljamo kao neki manji planinski potočić koji s duljinom postaje moćna rijeka, poput Save, Drave ili Dunava. Međutim, Odra ne pripada takvim rijekama. Naime, rijeka Odra i njezine pritoke izviru u Turopolju, gdje nemamo planina, štoviše uz manje izuzetke govorimo u potpunosti o nizinskom kraju. Stoga, u slučaju rijeke Odre radi se o specifičnom tipu vodotoka čiji se izvori nalaze u nizini i koji ovise o drugim rijekama, za Odru to je rijeka Sava.

Ona naime podzemnim putem prihranjuje izvore Turopoljskog područja iz kojih potom nastaju vodotoci poput Ribnice, Sigeta, Želina, a na kraju i sama rijeka Odra. Ova izvorišna područja privlače i specifične vrste biljaka i životinja, stoga se na području Donjeg Podotočja nalazi još jedno zaštićeno područje – Odra kod naselja Jagodno. Radi se o ekološkoj mreži Natura 2000, što znači da se radi o prirodnim stanišnim tipovima i staništima divljih vrsta od interesa za Europsku uniju koja se štite s ciljem očuvanja. Jednostavno rečeno, radi se o značajnom prirodnom području kojeg štitimo od većih ljudskih zadiranja.  

“Žabokrečina” je dom mnogim biljnim i životinjskim vrstama 

Važno je napomenuti da je na takvim područjima moguće provoditi različite djelatnosti, no bitno je da ona značajno ne narušavaju prirodno stanje ili ako već narušavaju onda je potrebno provesti prethodna istraživanja te pribaviti potrebne dozvole. No, vratimo se Odri. Ovo izvorišno područje štiti dvije stavke, stanišni tip „Prirodne eutrofne vode s vegetacijom Hydrocharition ili Magnopotamion“ kojeg obilježava sporo tekuća do stajaća voda prekrivena različitim vodenim biljem poput vodene leće, lokvanja i sl. manje poznatih vrsta. Gledano van perspektive biologa, radi se o staništu tipa „žabokrečina“, no važnost takvih staništa, iako su na prvu odbojna, je izrazito značajna. Naime, ovakva područja privlače mnoge biljne i životinjske vrste koje su iz drugih područja nestale baš zbog ljudske odbojnosti prema takvom staništa gdje su onda često isušena, kanalizirana ili na neki drugi način „regulirana“.  

Druga stavka, kojoj se štiti na ovom području je riba crnka (latinskog naziva Umbra krameri) koja je i ujedno glavna tema projekta „Očuvanje ugrožene i strogo zaštićene vrste ribe crnke na području Jagodnog“ financiranog od strane Grada Velike Gorice. 

Kako smo već spomenuli, naš stanišni tip „žabokrečina“ na području Donjeg Podotočja privlači različite vrste, a jedna od njih je riba crnka.   

-Radi se o relativno maloj vrsti ribe koja može narasti do 15-ak centimetara, crne boje koja često obitava u plitkim vodotocima bogatim vegetacijom. Stoga i ne čudi da se radi o manje poznatoj vrsti koju često ni ne vidimo, a ako se i bavimo ribolovom vrlo ju rijetko ulovimo. Crnka, koja je dobila naziv po svojoj tamnoj boji tijela, danas je ugrožena vrsta na području Europe gdje se jedino i pojavljuje. Razlozi njezina nestanka su vezani uz njezin način života, naime kako bira močvarna staništa i svojevrsne „žabokrečine“ koji ljudi često isušuju i „uređuju“ na druge načine, izgubila je dosta životnog prosta te se danas nalazi u manjim područjima no prije. Također, ovu vrstu potiskuju i druge stane vrste koje je čovjek nenamjerno ili namjerno unio u prirodu. Zanimljivo je da se radi o izrazito staroj vrsti, svojevrsnom reliktu prošlosti, koji je uspio preživjeti mnoga razdoblja Zemljine prošlosti. Možda je jedan od razloga njezine dugovječnosti to što za razliku od drugi vrsta riba, crnka može udisati atmosferski zrak. Drugim riječima, ova ribica može preživjeti nepovoljna razdoblja suše ukopana u mulj udišući kisik iz atmosfere. Tko zna možda je ona neki korak evolucijskog niza prema vodozemcima, jer tko je čuo za ribe koji žive bez vode? – ispričao je Ivan Beno, sveučilišni magistar eksperimentalne biologije s PMF-a, koji provodi istraživanje u sklopu udruge Hrvatskog društva za biološka istraživanja. 

Danas u Hrvatskoj, prema trenutačnim saznanjima, ovu vrstu možemo naći uz rijeku Dravu, u šumi Žutici, kod nas u Turopolju te u Lonjskom polju. Nažalost, unazad nekoliko godina crnka nije zabilježena u Lonjskom polju, a njezina brojnost se smanjuje i u šumi Žutici.

Na sreću, populacije crnke na području Donjeg Podotočja su značajne i brojne, možda jedna od najbrojnijih u Hrvatskoj. Stoga je bitno očuvati područja obitavanja crnke, ali i samu crnku jer prema malo podataka istraživanja koja posjedujemo bilježimo nestanak ove ribe iz dijelova Hrvatske, ali također i iz pojedinih područja Turopolja. 

Kako i vi možete pomoći ovoj vrsti ili želite čuti puno više o crnki i rijeci Odri, možete saznati na predavanju otvorenom za javnost u Područnoj knjižnici Galženica u srijedu 29. listopada s početkom u 18 sati. 

(Foto i tekst: Ivan Beno)

Nastavite čitati

Kultura

Vojkovi dani ponovno okupljaju folkloraše u Donjoj Lomnici

Objavljeno

na

Objavio/la

Donja Lomnica će i ove godine biti domaćin tradicionalnih Vojkovih dana, kulturne manifestacije posvećene očuvanju folklorne baštine i sjećanju na Vojka Miklaušića. Program započinje u petak, 24. listopada, polaganjem vijenaca na Miklaušićev grob u Velikoj Gorici u 17 sati, dok će se u 18:30 sati održati sveta misa u župnoj crkvi Sv. Tri kralja u Donjoj Lomnici.

Središnji dio manifestacije održat će se u subotu, 25. listopada, kada će u 19 sati početi kulturno-umjetnički program u kojem sudjeluju KUD “Kraluš” Stupnik, KUD “Gradići”, KUD “Velika Mlaka” te domaćin, KUD “Nova zora” Donja Lomnica, sa svim svojim sekcijama. Nakon nastupa, sudionici i posjetitelji moći će se družiti na zajedničkom domjenku.

Manifestacija se održava uz pokroviteljstvo Grada Velike Gorice, Zagrebačke županije, te turističkih zajednica Zagrebačke županije i Grada Velike Gorice, a ulaz je besplatan.

Nastavite čitati

Vijesti

Sjeo za volan s 1,66 promila… Pogledajte kako je prošla vikend akcija policije

U tri dana uhićena su trojica vozača, a rekorder vikenda imao je 1,66 promila alkohola i isteklo važenje vozačke dozvole.

Objavljeno

na

Objavio/la

Policijska postaja Velika Gorica provela je, od 17. do 19. listopada, vikend akciju “Nadzor vozača pod utjecajem alkohola i/ili droga”. Tijekom noćnih sati od petka do nedjelje policijski službenici otkrili su ukupno 46 prometnih prekršaja, među kojima je najviše bilo vožnji pod utjecajem alkohola.

U tri dana provedbe akcije utvrđeno je 31 ciljani prekršaj, od čega 16 zbog vožnje u alkoholiziranom stanju, 10 zbog prekoračenja brzine, dva zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa te dva zbog vožnje s isteklog prometnom dozvolom. Uz to, evidentirano je i 15 ostalih prometnih prekršaja.

Policija je tijekom vikenda uhitila trojicu vozača zbog težih prekršaja. Jedan od njih upravljao je automobilom bez položenog vozačkog ispita, drugi je prouzročio prometnu nesreću s materijalnom štetom i imao više od 1,5 promila alkohola, dok je treći također vozio s alkoholom iznad 1,5 g/kg u organizmu. Sva trojica su, uz optužne prijedloge, prepraćena na Općinski sud – prekršajni odjel.

Najveća izmjerena koncentracija alkohola zabilježena je u subotu navečer, 18. listopada, kada je 51-godišnji vozač u Ulici kralja Petra Svačića, s 1,66 promila alkohola, izazvao prometnu nesreću s materijalnom štetom. Uz alkohol, vozaču je utvrđeno i da mu je istekla vozačka dozvola krajem lipnja. Policija ga je privela, a sud ga je kaznio novčanom kaznom od 1.200 eura te mu izrekao zabranu upravljanja vozilima B kategorije na tri mjeseca.

Tijekom vikenda dogodile su se ukupno četiri prometne nesreće, jedna s lakše ozlijeđenom osobom i tri s materijalnom štetom.

Iz policije pozivaju vozače na odgovorno ponašanje u prometu te podsjećaju da će slične akcije biti nastavljene i ubuduće.

Nastavite čitati

Sport

Gorica izgubila i treću zaredom: Loše prvo i nesretno drugo poluvrijeme…

Nogometaši Gorice poraženi su 3-1 od Varaždina na domaćem terenu, čime su nastavili negativan rezultatski niz. Uz nedovoljno kvalitete u vlastitoj izvedbi, nije Gorica ove nedjelje imala ni sreće…

Objavljeno

na

Objavio/la

Od frustrirajuće jednosmjerne ulice, varaždinske šetnje turopoljskom ravnicom, preko milimetara koji su odlučivali i kaosa izazvanog neuvjerljivom partijom suca Bela, sve do trećeg domaćeg poraza u nizu kao ishoda cijele te neobične nogometne priče…

Tako bi se nekako, u jednoj prosto proširenoj rečenici, mogla opisati utakmica između Gorice i Varaždina na zatvaranju desetoga kola SuperSport HNL-a. Goričani su dočekali Varaždince nakon dva vezana poraza, od Osijeka i Rijeke, ali i s dva tjedna mira i vremena za dodatna preslagivanja. Optimistično smo vjerovali da je pravi trenutak da stvari krenu u boljem smjeru, ali nije to bila ta večer. Gorica je jednostavno ponudila premalo da bi izbjegla novi poraz.

Pokušao je trener Mario Carević iznenaditi kolegu Šafarića, odlučio se na varijantu sa Čabrajom umjesto Leša na poziciji lijevog stopera, uz Filipovića, dok su na bokovima radili Perić i Duraković, koji se na trenutke pretvarao i u napadača. Priliku je od prve minute dobio i Bakić, koji je s Vrzićem dolazio iza leđa najisturenijeg Ercega, a svoja mjesta zauzeli su i Pršir, Pozo i Trontelj.

Nažalost, nije upalilo. Varaždin je bolje ušao u utakmicu, a već u sedmoj minuti i poveo. Stefan Perić je neoprezno srušio Ivana Mamuta u kaznenom prostoru, a napadač Varaždina sam je tu situaciju pretvorio u vodstvo gostiju u ranoj fazi utakmice.

Više su Varaždinci pokazivali i u nastavku prvog poluvremena, a Gorica je jedini nešto ozbiljniji pokušaj imala preko Ante Ercega. S druge strane, veliki promašaj Mamuta bio je samo najava za povećanje prednosti gostiju, koji se dogodio u 36. minuti. Aleksa Latković je ubacio iz slobodnjaka, a u velikoj gužvi najbolje se snašao stoper Varaždina Luka Škaričić. I stvari su i definitivno krenule po zlu…

U nastavak je Carević ušao s jednom promjenom, Čuić je zamijenio Ercega, ali nije se novi napadač još ni zagrijao, a stigao je novi šok. Latković je izbio sam pred Matijaša i rutinski poslao loptu u mrežu za ogromnih 3-0. Izgledalo je ružno u tim trenucima, dojam je na trenutak bilo da bi najbolje rješenje bilo ugasiti svjetla, ali igrači Gorice nisu tako razmišljali.

Nije ih išlo, jako je malo bilo raspoloženih, ali željeli su ponuditi sami sebi šansu da se vrate. Prva velika prilika ukazala se u 55. minuti, nakon što je Pozo srušen u kaznenom prostoru sudac Bel pokazao je na bijelu točku, pa nakon pregleda u VAR sobi ipak pokazao da ništa od penala… Pozo je bio u milimetarskom zaleđu.

Pršir je već bio spreman vratiti nadu, ali ništa od toga. Nije bilo penala ni nakon starta na Filipoviću u 64. minuti, a malo nakon toga Pršir je pokušao iskosa, a Zelenika obranio. Drugi put je na varaždinsku bijelu točku Dario Bel pokazao u 73. minuti, ali tek nakon poziva iz VAR-a i pregledavanja situacije u kojoj je srušen Medin Gashi. Kapetan Pršir i ovoga je puta bio spreman, trenutak potom i precizan, pa se ukazao tračak nade.

Međutim, nije bilo dovoljno snage. Uspjela je Gorica zabiti za 3-2, učinio je to Filip Čuić u 92. minuti, ali i to je poništeno nakon povlačenja linija u VAR sobi. Zaleđe je opet milimetarsko, ali zaleđe je… I zadnja šansa za nekakav čudesni povratak tako je propala, a Varaždinci su kući otišli pjevajući, s tri boda u džepu osvojena i bez ozlijeđenih Bočkaja i Tavaresa.

Gorica, s druge strane, ima svoje probleme. Nikad nije ugodno povezati tri poraza doma, pogotovo uz spoznaju da ti u sljedećem kolu dolazi Hajduk, ali zato se i kaže da se na muci poznaju junaci…

Nastavite čitati

Sport

Treća u nizu! Sedlaček nezaustavljiv, Kurilovec blista, na redu je – Pančo

Nogometaši Kurilovca pobijedili su Maksimir 3-0 na svom travnjaku i tako povezali tri trijumfa u nizu. Do nova tri boda Kurilovčane su povukli Luka Sedlaček s dva i Antonio Novak s jednim golom

Objavljeno

na

Objavio/la

Neizvjesnost je ovoga puta trajala nepunih osam minuta. Točno toliko bilo je potrebno nogometašima Kurilovca da razriješe sve moguće dvojbe u ogledu s Maksimirom. Na domaćem terenu, što je posebno važno, u jednoj dominantnoj partiji Kurilovčani su došli do treće uzastopne pobjede koju je do kraja preostalo samo potvrditi.

Trener Senad Harambašić krenuo je s postavom u sastavu Išek, Kraljević, Šarić, Vujnović, Sedlaček, M. Pršir, Goziembah, Novak, Furmek, Banić, Starčević, dakle bez većih iznenađenja, a ovi su dečki ekspresno brzo i odradili posao. Luka Sedlaček, prvi topnik prvenstva, ali i Kupa Hrvatske (?!), novi je gol u svoju kolekciju dodao već u trećoj minuti, da bi samo pet minuta poslije Antonio Novak povisio vodstvo i učinio otvaranje utakmice – savršenim.

Koliko se Maksimir teško nosio s domaćinom najbolje govori odluka gostujućeg trenera da na poluvremenu napravi tri promjene, ali ni to se nije pokazalo kao rješenje. Kurilovec je nastavio držati utakmicu pod kontrolom i zapravo se samo čekalo konačno rješenje, odnosno treći gol. On je stigao u 70. minuti, a strijelac je i ovoga puta bio nezaustavljivi Luka Sedlaček. Bio mu je to osmi gol u devet utakmica prvenstva, a doda li se tome i onih pet iz dvije utakmice Kupa, brojke su više nego impresivne: 13 golova u 11 utakmica!

Nova pobjeda, nažalost, nije donijela Kurilovcu pomak na tablici, jer u ovom su kolu neporaženi iz svojih utakmica izašli svi koji su ispred Senadove momčadi: Inker je odigrao 2-2 kod HAŠK-a, Vrapče je dobilo 3-1 kod Ponikvi, Samobor je sa čak 7-2 sredio Mladost iz Petrinje, a Zagorec je odigrao 1-1 u Prečkom.

U sljedećem kolu čeka nas tako veliki derbi, ogled trećeg Samobora i petog Kurilovca, a mjesto radnje opet će biti SRC Udarnik. Dugo je Kurilovec čekao prvu domaću pobjedu, sad ih je povezao dvije zaredom, a nova prilika za iskorake prema gore doći će u ogledu s vrlo dobrom momčadi koju vodi bivši trener Kurilovca Marko Pancirov. Kurilovec je ulovio ozbiljan zalet, bit će zabavno…

 

Nastavite čitati

Reporter 453 - 22.09.2025.

Facebook

Izdvojeno