Povežite se s nama

Vijesti

Velimir Šandor: ‘Živim život punim plućima’

Pripreme za WPA Svjetsko prvenstvo u Dubaiju u punom su jeku, a misli su usredotočene na Paraolimpijske igre koje će se iduće godine održati u japanskom Tokiju

Objavljeno

na

Našeg sugovornika pronašli smo na novouređenom atletskom bacalištu pokraj gradskog stadiona. Pripreme za WPA Svjetsko prvenstvo u Dubaiju u punom su jeku, a misli su fokusirane na Paraolimpijske igre koje će se iduće godine održati u japanskom Tokiju. Prve četiri pozicije u Dubaiju sigurna su karta za Japan. Kako bi to ostvario naš brončani paraolimpijac iz Rio de Janeira odlučio je dati otkaz na poslu i potpuno se usredotočiti na treninge. Kako kaže, trenira triput dnevno.

– Potpuno sam se posvetio Tokiju i pripremama za paraolimpijadu. Svjesno sam odlučio na tu žrtvu. Moj cilj kad sam se počeo baviti atletikom 2014. godine bio je upravo nastup na tom natjecanju. Trener Ivan Čengić i ja zacrtali smo si taj cilj. Rio se dogodio pomalo nenadano, bio je to bum. Ja sam u godini dana s nekakvih 12 metara došao na daljine od 16, 17 metara. Danas bacam daljine oko 19 metara, a bilo bi to i jače da nije bilo ozljeda. Od lipnja prošle godine do unazad mjesec dana hodao sam na neke terapije. Sve je to povezano s ozljedom moje vratne kralježnice. Sada sam napokon spreman. U Tokiju želim dati 100 posto sebe, kako si kasnije ne bih mogao prebacivati da sam mogao uraditi više. Vjerujem da ću biti u borbi za medalje, ali i ako to i ne bude slučaj bar ću znati da sam učinio sve što sam mogao – rekao nam je Velimir Šandor.

Pripreme su važan dio spremanja sportaša za velika natjecanja. Sportska infrastruktura u našoj zemlji u potpunosti je prilagođena osobama s invaliditetom jedino u Medulinu i Makarskoj. Iako će Hrvatski paraolimpijski savez osigurati tri tjedna priprema Velimiru, to nije dovoljno.

– Savez pokriva tri tjedna mojih priprema, a ja bih volio odraditi barem tri do četiri puta više. Idealno bi bilo između 12 do 15 tjedana, jer se na pripremama totalno drugačije radi i mogu se totalno posvetiti treningu. Sve to dosta košta i zamolio bih sve koji mogu da mi pomognu da se maksimalno pripremim i donesem još jednu medalju za našu zemlju – zamolio je naš paraolimpijac.

Kad se s olimpijskom broncom vratio iz Rio de Janeira, mnogi su pohitali da ga dočekaju i čestitaju mu te iskoriste priliku da se fotografiraju s njim. Nakon što se što se ‘zlatna prašina’ slegla, mnogima od njih je ovaj vrijedan i uspješan mladi sportaš postao nezanimljiv.

– Ne obazirem se previše na to, pa ipak ti nije lako kad pročitaš u novinama da se ovog potiče s ovim, onoga s onim, da sad ne imenujem. Iza puno pojedinaca se stoji više nego iza mene. Od prosinca prošle godine odlučio sam promijeniti ploču jer su me zasmetale neke stvari. Više ne želim trošiti svoje vrijeme i živce na ništa drugo osim na jedan cilj, odlazak na Paraolimpijske igre u Tokiju – iskreno nam je rekao Velimir.

Foto: cityportal.hr

S KOŠARKAŠKIH 207 CENTIMETARA VISINE, VELIMIR JE VIŠE VOLIO MALI NOGOMET NEGO KOŠARKU

Vedre naravi i čvrstog karaktera naš sugovornik ogledni je primjerak Brežana. Rođen je i odrastao u jednom pitoresknom breškom mjestu, koje svoje ime dijeli s puno poznatijim gradom u našem primorju, Opatiji.

– 1992. godine krenuo sam u Područnu školu u Opatiji. Bilo nas je 28 u razredu i imali smo predivnog učitelja Jadranka Horvata koji nas je uspio posložiti. Voljeli smo ići u školu. Tamo smo igrali nogomet, graničara, tko se boji vuka još i kojekakve druge igre. Bilo smo društvo i u školi i izvan nje. Već u prvom i drugom razredu počeli smo voziti traktore, bavili smo se poljoprivredom i pomagali roditeljima koliko smo mogli – otkrio nam je naš uspješni sportaš.

Onda je došlo vrijeme adolescencije. Nogomet je na Vukomeričkim goricama bio i ostao pokretač društvenog života. Iako visok 207 centimetara i rabijatne konstitucije, Velimir je više volio mali nogomet nego košarku.

– Sve je krenulo kroz nogomet. I prije nego što je nastala Breška liga, igrali su se nogometni turniri po Bregima. Svako selo imalo je svoj malonogometni turnir. Već u sedmom, osmom razredu sa  starijom ekipom kreneš po nogometnim turnirima. Netko bude na golu, netko zaigra koju minutu pa se veseliš tome. Glavna nagrada za prvo mjesto često je znala biti gajba pive ili odojak pa feštaš do jutra. Na Bregima smo svi jače građeni, osim možda ovih mlađih generacija. U mojoj generaciji svi smo bili iznadprosječno jaki, od Pokupskog do Bune i Šiljakovine to je bio skup najrazličitijih karaktera koji su imali potrebu pokazati svoj stav. Fešte su bile odlične, a ako bi i izbila kakva kavga sutradan bi se sve ‘ispeglalo’ uz piće i razgovor – pojasnio je.

U 21. GODINI ŽIVOTA SUOČIO SE S ČINJENICOM DA VIŠE NIKADA NEĆE PROHODATI

Negdje u lipnju 2006. godine, točnije 11. lipnja u nedjelju se igralo zadnje kolo treće županijske lige između Turopolja i Pokupskog, Hrvatska je igrala utakmicu na Svjetskom prvenstvu te se igralo prvo kolo Breške lige. Velimir je odigrao obje utakmice i krenuo kući.

– Ispod Kravarskog auto je sletio u jarak. Bio sam pri svijesti, ali nisam mogao izaći iz automobila. Nezgodno sam udario glavom ili vratom, ni sam ne znam što se točno dogodilo. Nisam osjećao noge, zacrnilo mi se pred očima. U bolnici su mi rekli da mije pukao šesti vratni kralježak – prisjetio se Velimir.

U 21 godini života suočio se s činjenicom da više nikada neće prohodati.

– Nije život tada stao. Nadao sam se da će sve proći za par mjeseci ili godina. S vremenom sam prihvatio ovu činjenicu, ali nikad se nisam pomirio s njom. Kad bi se pomirio, to bi značilo da sam odustao. Upravo ta borba me gura u sportu te poslovnom i privatnom životu. Imam milijun želja i želim svoj život proživjeti na najbolji mogući način. Sport mi puno pomaže. Rasterećuje me psihički i zahvaljujući njemu puno putujem i vidio sam svijeta, on me ustvari pokreće. Nisam se začahurio u svoju sobu, ima me svuda – otkrio nam je naš uspješni paraolimpijac.

‘INVALIDITET NE SMIJE BITI IZGOVOR, UVIJEK SE MOŽE VIŠE I BOLJE’

Velimir nije dopustio da ga invaliditet spriječi u tome da život živi punim plućima.

– Ne treba me sažalijevati. To mi je najgora stvar. Znalo mi se dogoditi da čujem komentare ljudi, kao ono vidi ga jadan. Ne tražim sažaljenje, nisam jadan, zakaj bi bio jadan. Moj jedini problem je što se ne mogu popeti uz deset stuba i to je to. Sam sebi uvijek želim dokazati da mogu ostvariti ono što si zacrtam, a onda i svima drugima. Ja sam najbolji primjer da se i u kolicima može puno toga napraviti. Često susrećem osobe u kolicima i kažem im neka se prime nekog sporta. Kažu mi da se ne mogu dići s poda, je im kažem ne mogu ni ja. Milijun puta sam pao na pod pa se opet uz veliki napor dignuo u kolica. Nije bilo lako, ali moraš se boriti. Invaliditet ne smije biti izgovor, uvijek se može više i bolje. Mene to gura naprijed – dodao je.

Foto: Facebook/Velimir Šandor

Upravo mobilnost je ono što značajno utječe na kvalitetu života osoba s invaliditetom. Mogućnost samostalnog obavljanja poslova. Naš sugovornika već 11 godina vozi automobil prilagođen svojim potrebama. Iako s vozilom može doći gdje god želi, ipak mu je za izlazak potrebna pomoć drugih. Kako to izgleda i jesu li ljudi spremni pomoći osobi s invaliditetom upitali smo našeg sugovornika.

-Ja sam otvoren po tom pitanju. Kad stanem na parking, zamolim prvog prolaznika koji prolazi da mi izvadi kolica iz prtljažnika automobila. U 11 godina dva puta mi se dogodilo da mi netko nije pomogao. Ne vjerujem da je razlog tome bio to da mi nisu htjeli pomoći, već možda su ljudi bili u nekom svom filmu i nisu uopće doživjeli situaciju te što ih uopće molim. Tisuće ljudi do sada mi je pomoglo od Splita, Makarske, Pule, Rijeke, Slavonije, Zagreba pa do Njemačke. Gdjegod sam se našao s automobilom ljudi su mi pomogli. Upozorio bih na jedan drugi problem, a to su barijere koje se nalaze suda oko nas. Trebalo bi se poraditi na tome da ih je čim manje. Dvije stepenice na ulazu u trgovinu meni čine veliku razliku. Upravo te arhitektonske barijere treba riješiti – istaknuo je Šandor.

U Velikoj Gorici po tom pitanju već je dosta napravljeno. No, problemi još postoje. Pokazalo se da neka rješenja koja su primijenjena kako bi se olakšao život osobama i omogućio im se lakši pristup, zapravo uopće nemaju uporabnu vrijednost i služe više kao ukras.

– Moram priznati kako je Velika Gorica jedan od prilagođenijih gradova osobama s invaliditetom. Grad pokazuje da ima senzibilitet za ovu grupaciju, naročito za osobe u kolicima. U ostatku zemlje situacija je puno lošija. U 90 posto gradova nogostupi su još uvijek neprilagođeni osobama s invaliditetom. No, ono što je zbilja najveći problem je javni prijevoz. Na primjer, ja javnim prijevozom ne mogu otići od Gorice do Zagreba bez tuđe pomoći. Ne mogu samostalno ući u Policijsku postaju Velika Gorica, iako postoji lift. Moram dole doći i čekati pet minuta da netko dođe i omogući mi da uđem u lift te me zatim podigne gore. To je napravljeno po nekim standardima, ali problem je u tome što sam i dalje ovisan o nekome. Sve nas ispunjava pomisao da ne ovisimo o drugima – smatra naš sugovornik.

‘HOĆU LI NASTAVITI BAVITI SPORTOM ILI OKRENUTI MOŽDA POLJOPRIVREDI I UZGAJANJU SVINJA U OPATIJI JOŠ UVIJEK NE ZNAM’

Za kraj našeg druženja zamolili smo Velimira da nam otkrije svoje planove.  Upitali smo ga hoće li Tokio biti kruna njegove karijere.

– Ja ne znam je li Tokio kruna moje karijere. Moja najveća želja je dati sve od sebe u Tokiju i napraviti što bolji rezultat. Što će biti nakon toga ne znam. Hoću li nastaviti baviti sportom ili okrenuti možda poljoprivredi i uzgajanju svinja u Opatiji još uvijek ne znam – odgovorio nam je Velimir.

-To mi je želja. Sad je li budu svinje ili kokoši svejedno. Zanima me organska poljoprivreda, odnosno da ta svinja i kokoš živi u simbiozi s prirodom te nisu zatvorene unutra. Vukomeričke gorice su šumski kraj i veliki dio je zemljišta koji nije šumski već je zarastao. Ljudi su to nekad kosili kosama, jer traktor nije mogao uči. Sve je to zaraslo. Potencijal tih ‘bregov’ i ‘brežuljkov’ su brojni izvori vode i prirodni hlad, kao stvoreni za uzgoj turopoljske svinje, crne slavonske svinje ili mangulice. Želja mi je uzgajati svinje upravo na Vukomeričkim goricama. Da ujutro kad se probudim sjednem na kvad ili traktorčić i odnesem im hranu i uživam u prelijepoj prirodi – otkrio nam je ponosni Brežan.

Sport

Nedjelja novih početaka: Posavec želi viši rang, dvojac zakopan na dnu

U nedjelju počinje proljetni dio prvenstva u 1. ŽNL, sedmom rangu natjecanja, pa će u akciju krenuti i sedam klubova s našeg područja. Na vrhu je naš Posavec, ali naši su klubovi i na samom dnu tablice…

Objavljeno

na

Objavio/la

Još ovo malo petka, cijela subota, pa će lopta krenuti sa centra i u sedmome rangu natjecanja, u 1. županijskoj ligi. Jedinstvenoj prvoj županijskoj ligi, u koju se smjestilo 16 klubova, a među njima je i čak sedam, dakle gotovo polovica, onih koji pripadaju velikogoričkom nogometnom središtu. Različiti su njihovi aktualni trenuci, položaji na tablici, ambicije, mogućnosti i planovi, a za početak će gotovo svi igrati – međusobno!

Prvo proljetno, ukupno šesnaesto kolo, bit će otvoreno u nedjelju od 12.30 sati u Novom Čiču. Domaći Dinamo Hidrel dočekat će goste iz Velike Mlake 1947 pola sata prije nego što će krenuti druga utakmica kola, sudar Jamnice i Rakovca. Sve ostale utakmice na rasporedu su u nedjelju od 15.30 sati, pa će turopoljski nogometni kibici u tom terminu moći birati između još dva ponuđena lokalna derbija.

U Pokupskom će tako gostovati Mladost iz Obrezine, dok će Posavec na svom igralištu dočekati Meštricu, u ogledu prve i posljednje momčadi lige. Ispada tako da jedino Turopolje neće igrati lokalni derbi, ali i na Leštantu će se igrati u istom terminu, u nedjelju od 15.30 sati, kad će kod Turopolja gostovati Graničar iz Tučenika.

Svim tim ogledima počet će proljeće u kojem će svatko od naših predstavnika voditi neke svoje bitke. NK Posavac iz Orla tu je u najboljoj poziciji, budući da je jesen okončao na vrhu tablice, s dva boda više od Rakovca, koji djeluje kao jedini pravi protukandidat za titulu prvaka i promociju u viši rang.

Na devet bodova manje je NK Kupa, koja je na jesen upisala dvostruko više pobjeda nego poraza, što je bilo dovoljno za trenutačno peto mjesto. Turopolje ima dva boda manje i drži šestu poziciju, na samo minus tri od trećega mjesta, a prvi sljedeći naš klub na tablici je devetoplasirana Velika Mlaka 1947, koja će u proljeće morati bez Frana Krilića, koji je otišao u Mraclin, dva ranga više. Na sigurnoj udaljenosti od dna drži se i dvanaesta Mladost iz Obrezine, a na tom neželjenom dnu su također naša dva predstavnika.

Dinamo Hidrel tijekom jeseni je upisao čak 11 poraza u 15 utakmica, skupivši samo po dvije pobjede i remija, što je dovelo klub u jako tešku situaciju. Dinamovci su trenutačno na pretposljednjem mjestu, šest bodova daleko od pozicije koja osigurava ostanak u ligi, cilj koji u Čiču svakako žele ispuniti. U tome bi trebao pomoći i veći broj novih igrača pristiglih ove zime.

U još većim problemima je Meštrica, koju samo čudesno proljeće može spasiti od ispadanja, budući da je na posljednjem mjestu, sa samo tri boda, odnosno jednom pobjedom i 14 poraza u jesenskom dijelu prvenstvu. Te brojke, kao i gol-razlika 17-64, jasno pokazuju koliko se ozbiljan zaokret mora dogoditi žele li u Gornjoj Lomnici uopće razmišljati o nekakvoj prilici da ostanu u ovom rangu…

Predzadnji Dinamo Hidrel i posljednja Meštrica međusobni će ogled igrati već u trećem kolu proljetnog dijela prvenstva.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Znanstveni simpozij u Velikoj Gorici: ‘Jedan od mlađih, ali i aktivnijih zavoda je upravo Zavod u Velikoj Gorici’

Objavljeno

na

Objavio/la

Danas je u vijećnici Pučkog otvorenog učilišta održan simpozij na temu Sigurnost hrane i zaštita potrošača. Tradicionalni simpozij, počeo je u 11 sati u organizaciji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Akademik Željko Cvetnić, voditelj Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Velikoj Gorici, zaželio je dobrodošlicu svima prisutnima te prepustio riječ glavnom tajniku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti – Dariju Vretenaru:

“Sve vas srdačno pozdravljam ispred Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Akademija nije poznata samo kroz djelovanje svoji redovitih članova, već u prvom redu kroz svoje brojne znanstvene, znanstveno-istraživačke i umjetničke muzeje i galerije. Jedan od mlađih, ali i aktivnijih zavoda je upravo zavod u Velikoj Gorici koji s velikim uspjehom svake godine organizira brojna događanja, a danas započinjemo s već tradicionalnim simpozijem. Uvijek su izabrani predavači koji nam donose teme koje su aktualne i zanimljive. Jako mi je drago da su ovdje brojni ljudi iz struke, ali pogotovo i studenti, mladi, budući stručnjaci u ovom području”.

Ovogodišnji simpozij, obuhvatio je predavanja o akvakulturi riba iz aspekta reklamiranja ribe kao zdrave namirnice koja bi trebala biti više zastupljena u svakodnevnoj prehrani, predavanja o stavovima potrošača o percepciji sigurnosti hrane te mnoga druga predavanja bitna za sve konzumente hrane u svojoj svakodnevici. Na pitanje, zašto je ova tema važna za opću populaciju, a ne samo za znanstvenike, odgovorila je prof. dr. sc. Mirjana Hruškar s Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu:

“Nekako je bila ideja da krenemo u osnivanje jednog takvog simpozija koji bi prvenstveno bio namijenjen studentima Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zgarebu, a samim time i široj javnosti. To bi bio način da pokažemo da je sigurnost hrane široko područje, da o sigurnosti hrane progovorimo na jedan drugačiji način na znanstvenoj razini i da pokažemo našim studentima koji se usmjeravaju u tom području da sami sebi nismo dovoljni. Nekoliko struka treba biti uključeno u razmišljanje o sigurnosti hrane pa stoga i je koncept simpozija takav da su dva predavanja s područja veterinarske medicine, a dva predavanja su vezana za naše biotehničke znanost”.

 

Nastavite čitati

Sport

Kreće ludilo u “premijerki”: Polet čuva vrh, derbi susjeda za početak!

Ovog vikenda počinje proljetni dio sezone u Premier ligi Zagrebačke županije, rangu u kojem sudjeluje najviše klubova s našeg područja. Također, ovo je rang u kojem je i najviše kandidata za sami vrh, jer tablica je čudo…

Objavljeno

na

Objavio/la

Prvog dana prosinca odigrana je posljednja utakmica u Premier ligi Zagrebačke županije, najviše rangu županijskog i šestom rangu hrvatskog nogometa, a sedmog dana ožujka bit će odigrane prve sljedeće utakmice prvenstva koje je “naše” više nego bilo koje drugo. U “premijerki”, naime, sudjeluje čak osam klubova s našeg područja, što samo po sebi izaziva pozornost, a na to dolazi i – tablica!

Na tablici, naime, vlada kaos.

Na prvome mjestu prezimio je Polet iz Buševca, koji je u 17 kola osvojio 32 boda. A kad je na vrhu klub koji je doživio pet poraza na polovici prvenstva, jasno je da ovo nije baš svakidašnja tablica… U ludo izjednačenoj ligi čak je pet vodećih klubova smješteno u samo pet bodova, što će reći da show tek počinje. Samo bod manje od Poleta imaju Kloštar i Sutla-Laduč, a samo još jedan manje skupili su Lonja i Dubrava. Drugim riječima, malo je reći da je apsolutno sve otvoreno.

Uostalom, nije daleko ni šestoplasirano Bestovje, koji je na pet bodova manje od lidera sa Zvrnika, kao ni sedmoplasirana Buna s još jednim bodom manje, a Jelačić iz Vukovine i Lukavec na osmom i devetome mjestu su na i dalje dostižnih minus sedam u odnosu na Polet, još bod manje ima Turopoljac iz Kuča… I tu negdje dolazimo do polovice lige od 18 klubova, a nije baš česta pojava da na polovici sezone najmanje polovica klubova i dalje ima šansu da nakon sljedećih 17 utakmica završi na vrhu.

Međutim, svega bi moglo biti i na drugom kraju tablice, u borbi za ostanak. Tu je malo zaostao Strmec iz Bedenice, kojem Gradići bježe pet bodova. Potpuno renovirani Gradići, koji će u proljeće ući s nekom sasvim drugom fizionofijom u odnosu na jesen. Samo za nijansu mirnije dišu Lomnica i pogotov Klas, koji je na relativno mirnom trinaestome mjestu…

Za nastavak prvenstva naši su se klubovi pripremali i utakmicama goričkoga Kupa… Foto: David Jolić/cityportal

U svakom slučaju, čeka nas izuzetno zanimljivo proljeće u ovom rangu, počevši već od ovog vikenda. Malo je, naravno, kola u kojima nema turopoljskih derbija, pa ćemo i u subotu i nedjelju imati priliku uživati u toj vrsti rivalstva.

U subotu će tako na lukavečkom Lukavellu gostovati dečki iz Vukovine, igrač Bana Jelačića, a istoga dana, u istome terminu (15.30 sati) igrat će i mičevečki Klas, koji će gostovati kod Sloge u Križu, te vodeći Polet, koji će odmah imati vrlo zahtjevan izazov u gostima kod prvih pratitelja iz Kloštar Ivanića.

Buna će u nedjelju, opet u univerzalnom terminu od 15.30 sati, na svom travnjaku dočekati Sutlu-Laduč, Turopoljac će u Kuču igrati protiv Vatrogasca iz Zdenčine, a nedjeljni program nudi i pravi susjedski derbi. Mogli bismo to nazvati i “Derby della Gradonačelnik”, budući da će se na igralištu u Gradićima sudariti domaći sastav i gosti iz nekoliko minuta hoda udaljene Lomnice. U navijačkom smislu, neće biti lako onima koji su odrasli u jednom selu, a danas žive u drugome…

Show može početi!

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Obrazovanje

Učenici iz Novog Čiča osvojili nova računala na HEP-ovom natječaju

Računala su jučer stigla u učionicu.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Osnovna škola Novo Čiče

Učenici 2.a razreda Osnovne škole Novo Čiče osvojili su nova računala na natječaju Hrvatske elektroprivrede “Za naše male genijalce”. Nagradu su dobili zahvaljujući videu koji su snimili sa svojom učiteljicom Sarah Gregurek, a u kojem su pokazali zašto vole svoju školu i kakva atmosfera vlada u njihovu razredu.

Računala su u njihovu učionicu stigla jučer, na veliko uzbuđenje učenika koji će ih od sada moći koristiti tijekom nastave.

Projekt “Za naše male genijalce” HEP provodi od 2015. godine s ciljem poboljšanja uvjeta za učenje u osnovnim školama. Donacijom računalne opreme školama koje imaju zastarjelu ili nedostatnu opremu nastoji se unaprijediti nastava te potaknuti kreativno razmišljanje učenika.

 

Nastavite čitati

Sport

Eric, uz tebe smo! NK Gradići žele pomoći svom ozlijeđenom igraču…

Iz NK Gradića pozivaju prijatelje kluba, simpatizere, pratitelje i sve koji su u mogućnosti da pomognu njihovom igraču, koji se našao u teškoj situaciji nakon ozljede u utakmici goričkoga Kupa…

Objavljeno

na

Nogometaši Gradića za nastavak prvenstva u Premier ligi Zagrebačke županije pripremali su se i kroz dvije utakmice goričkog Kupa, a ova druga bila je i posljednja. Turopoljac iz Kuča bio je bolji u drugome kolu, Kučani su otišli dalje nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca, no to je Gradićanima bilo manje važno.

“Nažalost, rezultat je ovoga puta potpuno pao u drugi plan. Utakmicu je obilježio tragičan trenutak kada je naš napadač Eric u jednom sudaru zadobio tešku ozljedu – prijelom noge. Odmah mu je pružena liječnička pomoć te je hitno prevezen u bolnicu. Odmah ga očekuje operativni zahvat, a prema prvim informacijama minimalno osam mjeseci bit će potrebno za oporavak prije povratka treninzima. Ericu želimo puno snage, strpljenja i što brži te uspješniji oporavak. Uz tebe smo!”, objavili su iz NK Gradića.

Da ovo “uz tebe smo” misle potpuno doslovno, u punom smislu, dokazali su objavom dan kasnije.

“Kao što ste već mogli vidjeti, naš igrač Eric Bazira doživio je tešku ozljedu – lom noge. Nažalost, Eric je ovdje sam. Već tri godine živi u Hrvatskoj, radi i bori se za bolje sutra. Tragedija koja ga je zadesila dodatno mu otežava ionako izazovnu životnu situaciju.

Osjetili smo i želju i moralnu odgovornost stati uz njega, jer Eric je dio naše ekipe, dio naše obitelji. Dat ćemo sve od sebe da mu pomognemo koliko god budemo mogli. No slobodni smo zamoliti i Vas, članove, prijatelje i pratitelje našeg kluba, da se svi zajedno uključimo i pomognemo Ericu”, objavljeno je na klupskim društvenim mrežama, uz nastavak:

“Eric je zaposlen i ima zdravstveno osiguranje, ali nažalost ne znamo kako će se cijela situacija dalje odvijati niti kakav će biti stav poslodavca. Također, Eric nema dopunsko zdravstveno osiguranje te će zasigurno imati dodatnih troškova liječenja i oporavka.

Od ove objave pa nadalje, uplata koja sjedne kao donacija bit će u cijelosti proslijeđena Ericu. U nastavku ostavljamo barkod za uplate na račun kluba, s kojeg ćemo prikupljena sredstva prosljeđivati Ericu.

Eric Bazira je nakon teške ozljede s terena odvezen kolima Hitne pomoći… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Također, na svim nadolazećim utakmicama bit će postavljena posebna kutija u kojoj će se prikupljati dobrovoljni prilozi za Erica. Sva prikupljena sredstva bit će mu osobno uručena prilikom našeg posjeta.

Unaprijed Vam zahvaljujemo u ime cijelog kluba i samog Erica na svakoj podršci, lijepoj riječi i donaciji. Zajedno smo jači!”

Svakako je to lijepa gesta jednog niželigaškoga kluba koji pokazuje da u svakoj situaciji stoji iza svojih igrača. Naravno, svatko tko je u mogućnosti pozvan je da pomogne Ericu…

Nastavite čitati

Reporter 457 - 26.02.2026.

Facebook

Izdvojeno