Povežite se s nama

Vijesti

Velimir Šandor: ‘Živim život punim plućima’

Pripreme za WPA Svjetsko prvenstvo u Dubaiju u punom su jeku, a misli su usredotočene na Paraolimpijske igre koje će se iduće godine održati u japanskom Tokiju

Objavljeno

na

Našeg sugovornika pronašli smo na novouređenom atletskom bacalištu pokraj gradskog stadiona. Pripreme za WPA Svjetsko prvenstvo u Dubaiju u punom su jeku, a misli su fokusirane na Paraolimpijske igre koje će se iduće godine održati u japanskom Tokiju. Prve četiri pozicije u Dubaiju sigurna su karta za Japan. Kako bi to ostvario naš brončani paraolimpijac iz Rio de Janeira odlučio je dati otkaz na poslu i potpuno se usredotočiti na treninge. Kako kaže, trenira triput dnevno.

– Potpuno sam se posvetio Tokiju i pripremama za paraolimpijadu. Svjesno sam odlučio na tu žrtvu. Moj cilj kad sam se počeo baviti atletikom 2014. godine bio je upravo nastup na tom natjecanju. Trener Ivan Čengić i ja zacrtali smo si taj cilj. Rio se dogodio pomalo nenadano, bio je to bum. Ja sam u godini dana s nekakvih 12 metara došao na daljine od 16, 17 metara. Danas bacam daljine oko 19 metara, a bilo bi to i jače da nije bilo ozljeda. Od lipnja prošle godine do unazad mjesec dana hodao sam na neke terapije. Sve je to povezano s ozljedom moje vratne kralježnice. Sada sam napokon spreman. U Tokiju želim dati 100 posto sebe, kako si kasnije ne bih mogao prebacivati da sam mogao uraditi više. Vjerujem da ću biti u borbi za medalje, ali i ako to i ne bude slučaj bar ću znati da sam učinio sve što sam mogao – rekao nam je Velimir Šandor.

Pripreme su važan dio spremanja sportaša za velika natjecanja. Sportska infrastruktura u našoj zemlji u potpunosti je prilagođena osobama s invaliditetom jedino u Medulinu i Makarskoj. Iako će Hrvatski paraolimpijski savez osigurati tri tjedna priprema Velimiru, to nije dovoljno.

– Savez pokriva tri tjedna mojih priprema, a ja bih volio odraditi barem tri do četiri puta više. Idealno bi bilo između 12 do 15 tjedana, jer se na pripremama totalno drugačije radi i mogu se totalno posvetiti treningu. Sve to dosta košta i zamolio bih sve koji mogu da mi pomognu da se maksimalno pripremim i donesem još jednu medalju za našu zemlju – zamolio je naš paraolimpijac.

Kad se s olimpijskom broncom vratio iz Rio de Janeira, mnogi su pohitali da ga dočekaju i čestitaju mu te iskoriste priliku da se fotografiraju s njim. Nakon što se što se ‘zlatna prašina’ slegla, mnogima od njih je ovaj vrijedan i uspješan mladi sportaš postao nezanimljiv.

– Ne obazirem se previše na to, pa ipak ti nije lako kad pročitaš u novinama da se ovog potiče s ovim, onoga s onim, da sad ne imenujem. Iza puno pojedinaca se stoji više nego iza mene. Od prosinca prošle godine odlučio sam promijeniti ploču jer su me zasmetale neke stvari. Više ne želim trošiti svoje vrijeme i živce na ništa drugo osim na jedan cilj, odlazak na Paraolimpijske igre u Tokiju – iskreno nam je rekao Velimir.

Foto: cityportal.hr

S KOŠARKAŠKIH 207 CENTIMETARA VISINE, VELIMIR JE VIŠE VOLIO MALI NOGOMET NEGO KOŠARKU

Vedre naravi i čvrstog karaktera naš sugovornik ogledni je primjerak Brežana. Rođen je i odrastao u jednom pitoresknom breškom mjestu, koje svoje ime dijeli s puno poznatijim gradom u našem primorju, Opatiji.

– 1992. godine krenuo sam u Područnu školu u Opatiji. Bilo nas je 28 u razredu i imali smo predivnog učitelja Jadranka Horvata koji nas je uspio posložiti. Voljeli smo ići u školu. Tamo smo igrali nogomet, graničara, tko se boji vuka još i kojekakve druge igre. Bilo smo društvo i u školi i izvan nje. Već u prvom i drugom razredu počeli smo voziti traktore, bavili smo se poljoprivredom i pomagali roditeljima koliko smo mogli – otkrio nam je naš uspješni sportaš.

Onda je došlo vrijeme adolescencije. Nogomet je na Vukomeričkim goricama bio i ostao pokretač društvenog života. Iako visok 207 centimetara i rabijatne konstitucije, Velimir je više volio mali nogomet nego košarku.

– Sve je krenulo kroz nogomet. I prije nego što je nastala Breška liga, igrali su se nogometni turniri po Bregima. Svako selo imalo je svoj malonogometni turnir. Već u sedmom, osmom razredu sa  starijom ekipom kreneš po nogometnim turnirima. Netko bude na golu, netko zaigra koju minutu pa se veseliš tome. Glavna nagrada za prvo mjesto često je znala biti gajba pive ili odojak pa feštaš do jutra. Na Bregima smo svi jače građeni, osim možda ovih mlađih generacija. U mojoj generaciji svi smo bili iznadprosječno jaki, od Pokupskog do Bune i Šiljakovine to je bio skup najrazličitijih karaktera koji su imali potrebu pokazati svoj stav. Fešte su bile odlične, a ako bi i izbila kakva kavga sutradan bi se sve ‘ispeglalo’ uz piće i razgovor – pojasnio je.

U 21. GODINI ŽIVOTA SUOČIO SE S ČINJENICOM DA VIŠE NIKADA NEĆE PROHODATI

Negdje u lipnju 2006. godine, točnije 11. lipnja u nedjelju se igralo zadnje kolo treće županijske lige između Turopolja i Pokupskog, Hrvatska je igrala utakmicu na Svjetskom prvenstvu te se igralo prvo kolo Breške lige. Velimir je odigrao obje utakmice i krenuo kući.

– Ispod Kravarskog auto je sletio u jarak. Bio sam pri svijesti, ali nisam mogao izaći iz automobila. Nezgodno sam udario glavom ili vratom, ni sam ne znam što se točno dogodilo. Nisam osjećao noge, zacrnilo mi se pred očima. U bolnici su mi rekli da mije pukao šesti vratni kralježak – prisjetio se Velimir.

U 21 godini života suočio se s činjenicom da više nikada neće prohodati.

– Nije život tada stao. Nadao sam se da će sve proći za par mjeseci ili godina. S vremenom sam prihvatio ovu činjenicu, ali nikad se nisam pomirio s njom. Kad bi se pomirio, to bi značilo da sam odustao. Upravo ta borba me gura u sportu te poslovnom i privatnom životu. Imam milijun želja i želim svoj život proživjeti na najbolji mogući način. Sport mi puno pomaže. Rasterećuje me psihički i zahvaljujući njemu puno putujem i vidio sam svijeta, on me ustvari pokreće. Nisam se začahurio u svoju sobu, ima me svuda – otkrio nam je naš uspješni paraolimpijac.

‘INVALIDITET NE SMIJE BITI IZGOVOR, UVIJEK SE MOŽE VIŠE I BOLJE’

Velimir nije dopustio da ga invaliditet spriječi u tome da život živi punim plućima.

– Ne treba me sažalijevati. To mi je najgora stvar. Znalo mi se dogoditi da čujem komentare ljudi, kao ono vidi ga jadan. Ne tražim sažaljenje, nisam jadan, zakaj bi bio jadan. Moj jedini problem je što se ne mogu popeti uz deset stuba i to je to. Sam sebi uvijek želim dokazati da mogu ostvariti ono što si zacrtam, a onda i svima drugima. Ja sam najbolji primjer da se i u kolicima može puno toga napraviti. Često susrećem osobe u kolicima i kažem im neka se prime nekog sporta. Kažu mi da se ne mogu dići s poda, je im kažem ne mogu ni ja. Milijun puta sam pao na pod pa se opet uz veliki napor dignuo u kolica. Nije bilo lako, ali moraš se boriti. Invaliditet ne smije biti izgovor, uvijek se može više i bolje. Mene to gura naprijed – dodao je.

Foto: Facebook/Velimir Šandor

Upravo mobilnost je ono što značajno utječe na kvalitetu života osoba s invaliditetom. Mogućnost samostalnog obavljanja poslova. Naš sugovornika već 11 godina vozi automobil prilagođen svojim potrebama. Iako s vozilom može doći gdje god želi, ipak mu je za izlazak potrebna pomoć drugih. Kako to izgleda i jesu li ljudi spremni pomoći osobi s invaliditetom upitali smo našeg sugovornika.

-Ja sam otvoren po tom pitanju. Kad stanem na parking, zamolim prvog prolaznika koji prolazi da mi izvadi kolica iz prtljažnika automobila. U 11 godina dva puta mi se dogodilo da mi netko nije pomogao. Ne vjerujem da je razlog tome bio to da mi nisu htjeli pomoći, već možda su ljudi bili u nekom svom filmu i nisu uopće doživjeli situaciju te što ih uopće molim. Tisuće ljudi do sada mi je pomoglo od Splita, Makarske, Pule, Rijeke, Slavonije, Zagreba pa do Njemačke. Gdjegod sam se našao s automobilom ljudi su mi pomogli. Upozorio bih na jedan drugi problem, a to su barijere koje se nalaze suda oko nas. Trebalo bi se poraditi na tome da ih je čim manje. Dvije stepenice na ulazu u trgovinu meni čine veliku razliku. Upravo te arhitektonske barijere treba riješiti – istaknuo je Šandor.

U Velikoj Gorici po tom pitanju već je dosta napravljeno. No, problemi još postoje. Pokazalo se da neka rješenja koja su primijenjena kako bi se olakšao život osobama i omogućio im se lakši pristup, zapravo uopće nemaju uporabnu vrijednost i služe više kao ukras.

– Moram priznati kako je Velika Gorica jedan od prilagođenijih gradova osobama s invaliditetom. Grad pokazuje da ima senzibilitet za ovu grupaciju, naročito za osobe u kolicima. U ostatku zemlje situacija je puno lošija. U 90 posto gradova nogostupi su još uvijek neprilagođeni osobama s invaliditetom. No, ono što je zbilja najveći problem je javni prijevoz. Na primjer, ja javnim prijevozom ne mogu otići od Gorice do Zagreba bez tuđe pomoći. Ne mogu samostalno ući u Policijsku postaju Velika Gorica, iako postoji lift. Moram dole doći i čekati pet minuta da netko dođe i omogući mi da uđem u lift te me zatim podigne gore. To je napravljeno po nekim standardima, ali problem je u tome što sam i dalje ovisan o nekome. Sve nas ispunjava pomisao da ne ovisimo o drugima – smatra naš sugovornik.

‘HOĆU LI NASTAVITI BAVITI SPORTOM ILI OKRENUTI MOŽDA POLJOPRIVREDI I UZGAJANJU SVINJA U OPATIJI JOŠ UVIJEK NE ZNAM’

Za kraj našeg druženja zamolili smo Velimira da nam otkrije svoje planove.  Upitali smo ga hoće li Tokio biti kruna njegove karijere.

– Ja ne znam je li Tokio kruna moje karijere. Moja najveća želja je dati sve od sebe u Tokiju i napraviti što bolji rezultat. Što će biti nakon toga ne znam. Hoću li nastaviti baviti sportom ili okrenuti možda poljoprivredi i uzgajanju svinja u Opatiji još uvijek ne znam – odgovorio nam je Velimir.

-To mi je želja. Sad je li budu svinje ili kokoši svejedno. Zanima me organska poljoprivreda, odnosno da ta svinja i kokoš živi u simbiozi s prirodom te nisu zatvorene unutra. Vukomeričke gorice su šumski kraj i veliki dio je zemljišta koji nije šumski već je zarastao. Ljudi su to nekad kosili kosama, jer traktor nije mogao uči. Sve je to zaraslo. Potencijal tih ‘bregov’ i ‘brežuljkov’ su brojni izvori vode i prirodni hlad, kao stvoreni za uzgoj turopoljske svinje, crne slavonske svinje ili mangulice. Želja mi je uzgajati svinje upravo na Vukomeričkim goricama. Da ujutro kad se probudim sjednem na kvad ili traktorčić i odnesem im hranu i uživam u prelijepoj prirodi – otkrio nam je ponosni Brežan.

Moja županija

Veliki iskorak Zagrebačke županije: održiva destinacija sada na srebrnoj razini!

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: TZZŽ

Zagrebačka županija ostvarila je međunarodno priznanje za svoju politiku održivog razvoja i postignuća u upravljanju destinacijom. Putem Turističke zajednice Zagrebačke županije i kroz program Green Destinations Awards dodijeljena joj je Silver Green Destinations Award razina priznanja.

Time je potvrđena izvrsnost djelovanja Zagrebačke županije.

Potrebno je naglasiti mjerljiv napredak u odnosu na 2024. godinu, kada je Zagrebačka županija prvi put stekla Bronze razinu.

– Napredak s Bronze na Silver razinu u relativno kratkom razdoblju potvrđuje da smo održivost ugradili u strateško upravljanje destinacijom. Sustavno radimo na jačanju suradnje na svim razinama: od lokalnih turističkih zajednica i kulturnih društava do županijskih institucija i gospodarstva – rekla je direktorica Turističke zajednice Zagrebačke županije Ivane Alilović.

Najviša ocjena ostvarena je u području Kulture i Tradicije (8,3), a visoke ocjene ostvarene su i u segmentima Društvene Dobrobiti (7,8) te Prirode i krajolika (7,5).

Green Destinations Award predstavlja važan korak kojim se Zagrebačka županija dodatno pozicionira kao destinacija koja održivost temelji na dokazima, transparentnosti i kontinuiranom unapređenju.

Zagrebačka županija, prema izvješću auditora, održivost smatra dugoročnim razvojnim procesom. Također su dane preporuke za budućnost, najviše u području okoliša i klimatskih politika, koje će biti jedan od prioriteta u sljedećem razdoblju.

Više informacija na službenoj stranici TZZŽ-a, klikom OVDJE.

Nastavite čitati

Vijesti

Cijena nafte raste: ‘Mislim da sada plaćamo najveće cijene goriva što svakako utječe na budžet svake obitelji’

Objavljeno

na

Objavio/la

Napetosti između Sjedinjenih Američkih Država, Izraela i Irana dodatno su se zaoštrile, što je uzrokovalo snažne reakcije na svjetskim energetskim tržištima.

Utjecaj tih događaja već je vidljiv i u Hrvatskoj, gdje su promjene osjetne ponajviše na benzinskim postajama. Kako navodi portal 24sata, litra Eurosupera 95 trenutačno se prodaje za oko 1,46 eura, što je najviša cijena u proteklih godinu dana. Eurodizel stoji oko 1,48 eura po litri, što je najskuplja razina u posljednje dvije godine. Eskalacija na Bliskom istoku ozbiljno je poremetila jedan od najvažnijih pravaca za transport nafte – Hormuški tjesnac. Riječ je o uskom morskom prolazu između Irana i Omana kojim se svakodnevno odvija ogroman dio svjetske trgovine energentima. Prema podacima EIA, procjenjuje se da kroz Hormuški tjesnac prolazi oko 20 milijuna barela nafte dnevno, što predstavlja otprilike petinu globalne potrošnje nafte.

Pogoršanje sigurnosnih okolnosti u regiji potaknulo je dio međunarodnih brodara i energetskih kompanija da privremeno izmijene svoje plovne pravce te izbjegnu prolazak kroz to područje. Neizvjesnost dodatno produbljuju poruke iz Teherana o mogućoj blokadi tjesnaca, što na energetskim tržištima pojačava zabrinutost zbog opskrbe i potiče rast cijena nafte.

Problemi s poskupljenjem goriva ne utječu samo na promet, već i na svakodnevni život građana. Naš sugrađanin Nikola tako ističe: ” Mislim da sada plaćamo najveće cijene goriva što svakako utječe na budžet svake obitelji jer danas je auto neophodan za život. Smatram da neće biti u redu ako se poskupljenje goriva ponovo odrazi na povećanje cijena hrane i osnovnih potreba budući da je već sada sve teže podmiriti sve mjesečne troškove”. 

 

Nastavite čitati

HOTNEWS

Zagrebačka županija poziva gradove i općine na izradu programa priuštivog stanovanja

Objavljeno

na

Objavio/la

Zagrebačka županija pozvala je sve gradove i općine da u najkraćem mogućem roku započnu s izradom programa priuštivog stanovanja. Sastanak s gradonačelnicima i načelnicima održan je kako bi se raspravilo o obvezama i mjerama koje će proizaći iz Nacrta prijedloga Zakona o priuštivom stanovanju.

„Kroz nacionalni plan stambene politike za razdoblje 2025. – 2030. za priuštivo stanovanje bit će dostupno 1,5 milijardi eura, a kroz Višegodišnji financijski okvir 2028. – 2034. dodatnih 3,5 milijardi eura“, izjavio je zamjenik župana Damir Tomljenović, naglasivši kako se radi o iznimnoj prilici, ali i velikoj odgovornosti za sve jedinice lokalne samouprave u županiji.

Tomljenović je objasnio da program uključuje definiranje potreba, ustupanje zemljišta ili osnivanje prava građenja, sufinanciranje gradnje, oslobađanje od komunalnog doprinosa te mogućnost zajedničke provedbe projekata između više općina i gradova. Ciljne skupine su mladi do 45 godina i obitelji s djecom, građani deficitarnih zanimanja, ranjive skupine te osobe starije od 65 godina ili s invaliditetom. U slučaju da lokalne jedinice nemaju kapacitete za provedbu stambene politike, zadaće će preuzeti Zagrebačka županija. Gradovi i općine pozvani su, nakon stupanja Zakona na snagu, što prije izraditi vlastite programe priuštivog stanovanja, koji će biti preduvjet za korištenje dostupnih sredstava.

Foto: Zagrebačka županija

Nastavite čitati

Priroda

Ožujak ili lažujak? Prognostičar Kristijan Božarov donosi rezime zime i pogled na proljeće

Prije početka sezone izleta, godišnjih odmora i praznika proći ćemo kroz ovogodišnju zimsku sezonu. Rezime nam donosi prognostičar Kristijan Božarov s portala Kad će kiša.

Objavljeno

na

Objavio/la

Svakim danom proljetna i ljetna nostalgija sve se više uvlači u svakodnevicu. Dani su sve dulji, sunce sve češće grije lica, a prva kavica na terasi i sunčane naočale polako podsjećaju da je zima na izmaku te da je slijedeće godišnje doba pred vratima.

Prije početka nove sezone izleta, godišnjih odmora i praznika proći ćemo kroz ovogodišnju zimsku sezonu. Rezime nam donosi prognostičar Kristijan Božarov s portala Kad će kiša.

– Ova sezona donijela je malo primjerenije vrijeme u odnosu na protekle godine. Prema podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda zimska sezona bila je najhladnija u Međimurju, Podravini i Varaždinskoj županiji. Na tom je području palo i najviše snijega, primjerice Varaždin je skupio čak 35 dana sa snježnim pokrivačem. Najniža temperatura se ove zime nakon nekoliko godina spustila ispod –10, a na sjeveru zemlje i ispod –15 Celzijevih stupnjeva – rekao je Božarov dajući ovoj zimi prolaznu ocjenu.

Siječanj se istaknuo kao iznadprosječno hladan i bogat oborinama, ponajviše snijegom koji (ni)je razveselio velik broj ljudi. Također je ne moguće zaboraviti one kontinuirane tjedne s tmurnim, mračnim i vlažnim vremenom.

– Ove zime smo imali znatno manje sunca nego u proteklih nekoliko zimskih sezona pa nam je to vjerojatno svima dalo dojam teške i duže zime – istaknuo je Božarov.

Prvi dan ožujka kao, prvi dan klimatološkog proljeća, ispunjava čežnju za D vitaminom te nam donosi lijepo vrijeme s puno sunca i dnevne topline.

– No, bit ćemo na oprezu jer pučko vjerovanje kaže da nema pravog proljeća bez tri marčane bure, odnosno tri zahladnjenja koja se dogode tijekom ožujka – upozorio je Božarov.

Također nas je podsjetio odakle potječe „ožujak“. Naime, ime je dobio po riječi lažujak, lažljivac, stoga se ne može oduprijeti donošenju raznih klimatskih promjena i iznenađenja.

Kako kaže Božarov, ovaj period u godini znao nas je vratiti u zimske jakne, kape i šalove koje smo već „spremili u ormar“.

– Prisjećam kako je 5. ožujka 1963. godine u Varaždinu izmjerena najniža ožujska temperatura u Hrvatskoj od čak -23 stupnja, a znalo je biti i ekstremno snježno kao primjerice 8. ožujka 1932. kad je u centru Zagreba izmjereno 66 cm snježnog pokrivača – rekao je Božarov.

Nastavite čitati

Vijesti

FOTO Kako izgleda život u Dubaiju nakon napada? Velikogoričanin nam otkrio iz prve ruke

Ovih dana, sve oči uprte su prema Bliskom istoku, a evo kako naš sugrađanin opisuje cijelu situaciju.

Objavljeno

na

Unatoč napetostima na Bliskom istoku i nedavnim napadima Irana na područja gdje se nalaze američke baze, među kojima se spominjao i Dubai, situacija u tom gradu trenutačno je mirna i stabilna, potvrdio je to Velikogoričanin Davor koji već osam godina živi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE).

Kako kaže, svakodnevni život u gradu odvija se bez većih promjena, a atmosfera među stanovnicima je smirena.

“Živim u Dubaiju već osam godina i mogu reći da je situacija u gradu potpuno mirna i stabilna. Unatoč informacijama koje se posljednjih dana pojavljuju zbog događaja u regiji, svakodnevni život ovdje odvija se sasvim normalno”, tvrdi Davor.

Dodaje kako se rakete koje su ranije izazvale zabrinutost više ne ispaljuju prema Dubaiju te da se u gradu ne osjeća napetost. Ljudi su, kaže, na ulicama, restorani i kafići rade, a mnogi slobodno vrijeme provode na plažama jer je vrijeme sunčano i ugodno.

“Vrijeme je sunčano i ugodno pa mnogi koriste priliku provoditi vrijeme na plažama. Kafići i restorani rade normalno i puni su ljudi koji uživaju u druženjima i svakodnevnom životu. Dubai je poznat po svom živom ritmu i to se ovih dana jasno vidi, građani i posjetitelji uživaju u gradu kao i uvijek”.

Posebno naglašava kako, unatoč brojnim medijskim napisima, nema problema s opskrbom hranom i osnovnim potrepštinama te šalje fotogorafije koje potvrđuju njegove tvrdnje, a koje prilažemo kroz članak.

“Trgovine su potpuno opskrbljene i nema nikakvih nestašica. Police u supermarketima pune su proizvoda, a opskrba hranom i svim osnovnim potrepštinama odvija se bez ikakvih problema”.

Slične informacije dolaze i iz samog trgovačkog sektora u UAE-u. Kako piše tamošnji Gulf News, veliki trgovački lanci uvjeravaju stanovnike da su zalihe stabilne te da opskrbni lanci funkcioniraju bez prekida. Iako je posljednjih dana zabilježen veći interes kupaca za osnovne namirnice poput vode, riže, mlijeka i svježih proizvoda, trgovci poručuju da nestašica nema i pozivaju građane da ne stvaraju zalihe iz panike.

Stabilnost tržišta potvrdile su i vlasti. Ministarstvo gospodarstva i turizma UAE-a navodi da su strateške zalihe hrane i osnovnih proizvoda dovoljno velike da dugoročno pokriju potrebe stanovništva. Istodobno se kroz elektronički sustav kontinuirano prati kretanje cijena i zaliha.

Štoviše, kako nam Davor objašnjava, nakon što su se pojavile informacije da su pojedine trgovine pokušale podići cijene hrane, vlasti su reagirale i pozvale građane da prijave svako neopravdano poskupljenje.

Jedina mjera koja je trenutačno na snazi u Dubaiju odnosi se na obrazovne ustanove. Škole i vrtići i dalje su zatvoreni, dok se u ostalim segmentima života promjene gotovo i ne primjećuju.

Naravno, određene prilagodbe vidljive su u zračnom prometu.

“Zračna luka u Dubaiju trenutačno radi smanjenim kapacitetom. Operacije se odvijaju s oko 48 letova na sat, što je relativno malo za jedan od najvećih svjetskih i transkontinentalnih aerodroma. Nadležne službe izdale su službenu preporuku da putnici ne dolaze na aerodrom ako ih njihova zrakoplovna kompanija prethodno nije kontaktirala i potvrdila točno vrijeme polaska iz Dubaija”, govori Davor.

Od početka iranskih napada protuzračna obrana Ujedinjenih Arapskih Emirata presrela je ukupno 165 raketa i 541 dron. I dok cijeli svijet zabrinuto gleda u prema Bliskom istoku, Davor zaključuje da sve ostaje isto.

“Sve u svemu, iz perspektive nekoga tko ovdje živi već osam godina, mogu reći da je situacija u Dubaiju mirna, stabilna i da se život odvija svojim uobičajenim ritmom”.

Nastavite čitati

Reporter 457 - 26.02.2026.

Facebook

Izdvojeno