Povežite se s nama

Vijesti

Velimir Šandor: ‘Živim život punim plućima’

Pripreme za WPA Svjetsko prvenstvo u Dubaiju u punom su jeku, a misli su usredotočene na Paraolimpijske igre koje će se iduće godine održati u japanskom Tokiju

Objavljeno

na

Našeg sugovornika pronašli smo na novouređenom atletskom bacalištu pokraj gradskog stadiona. Pripreme za WPA Svjetsko prvenstvo u Dubaiju u punom su jeku, a misli su fokusirane na Paraolimpijske igre koje će se iduće godine održati u japanskom Tokiju. Prve četiri pozicije u Dubaiju sigurna su karta za Japan. Kako bi to ostvario naš brončani paraolimpijac iz Rio de Janeira odlučio je dati otkaz na poslu i potpuno se usredotočiti na treninge. Kako kaže, trenira triput dnevno.

– Potpuno sam se posvetio Tokiju i pripremama za paraolimpijadu. Svjesno sam odlučio na tu žrtvu. Moj cilj kad sam se počeo baviti atletikom 2014. godine bio je upravo nastup na tom natjecanju. Trener Ivan Čengić i ja zacrtali smo si taj cilj. Rio se dogodio pomalo nenadano, bio je to bum. Ja sam u godini dana s nekakvih 12 metara došao na daljine od 16, 17 metara. Danas bacam daljine oko 19 metara, a bilo bi to i jače da nije bilo ozljeda. Od lipnja prošle godine do unazad mjesec dana hodao sam na neke terapije. Sve je to povezano s ozljedom moje vratne kralježnice. Sada sam napokon spreman. U Tokiju želim dati 100 posto sebe, kako si kasnije ne bih mogao prebacivati da sam mogao uraditi više. Vjerujem da ću biti u borbi za medalje, ali i ako to i ne bude slučaj bar ću znati da sam učinio sve što sam mogao – rekao nam je Velimir Šandor.

Pripreme su važan dio spremanja sportaša za velika natjecanja. Sportska infrastruktura u našoj zemlji u potpunosti je prilagođena osobama s invaliditetom jedino u Medulinu i Makarskoj. Iako će Hrvatski paraolimpijski savez osigurati tri tjedna priprema Velimiru, to nije dovoljno.

– Savez pokriva tri tjedna mojih priprema, a ja bih volio odraditi barem tri do četiri puta više. Idealno bi bilo između 12 do 15 tjedana, jer se na pripremama totalno drugačije radi i mogu se totalno posvetiti treningu. Sve to dosta košta i zamolio bih sve koji mogu da mi pomognu da se maksimalno pripremim i donesem još jednu medalju za našu zemlju – zamolio je naš paraolimpijac.

Kad se s olimpijskom broncom vratio iz Rio de Janeira, mnogi su pohitali da ga dočekaju i čestitaju mu te iskoriste priliku da se fotografiraju s njim. Nakon što se što se ‘zlatna prašina’ slegla, mnogima od njih je ovaj vrijedan i uspješan mladi sportaš postao nezanimljiv.

– Ne obazirem se previše na to, pa ipak ti nije lako kad pročitaš u novinama da se ovog potiče s ovim, onoga s onim, da sad ne imenujem. Iza puno pojedinaca se stoji više nego iza mene. Od prosinca prošle godine odlučio sam promijeniti ploču jer su me zasmetale neke stvari. Više ne želim trošiti svoje vrijeme i živce na ništa drugo osim na jedan cilj, odlazak na Paraolimpijske igre u Tokiju – iskreno nam je rekao Velimir.

Foto: cityportal.hr

S KOŠARKAŠKIH 207 CENTIMETARA VISINE, VELIMIR JE VIŠE VOLIO MALI NOGOMET NEGO KOŠARKU

Vedre naravi i čvrstog karaktera naš sugovornik ogledni je primjerak Brežana. Rođen je i odrastao u jednom pitoresknom breškom mjestu, koje svoje ime dijeli s puno poznatijim gradom u našem primorju, Opatiji.

– 1992. godine krenuo sam u Područnu školu u Opatiji. Bilo nas je 28 u razredu i imali smo predivnog učitelja Jadranka Horvata koji nas je uspio posložiti. Voljeli smo ići u školu. Tamo smo igrali nogomet, graničara, tko se boji vuka još i kojekakve druge igre. Bilo smo društvo i u školi i izvan nje. Već u prvom i drugom razredu počeli smo voziti traktore, bavili smo se poljoprivredom i pomagali roditeljima koliko smo mogli – otkrio nam je naš uspješni sportaš.

Onda je došlo vrijeme adolescencije. Nogomet je na Vukomeričkim goricama bio i ostao pokretač društvenog života. Iako visok 207 centimetara i rabijatne konstitucije, Velimir je više volio mali nogomet nego košarku.

– Sve je krenulo kroz nogomet. I prije nego što je nastala Breška liga, igrali su se nogometni turniri po Bregima. Svako selo imalo je svoj malonogometni turnir. Već u sedmom, osmom razredu sa  starijom ekipom kreneš po nogometnim turnirima. Netko bude na golu, netko zaigra koju minutu pa se veseliš tome. Glavna nagrada za prvo mjesto često je znala biti gajba pive ili odojak pa feštaš do jutra. Na Bregima smo svi jače građeni, osim možda ovih mlađih generacija. U mojoj generaciji svi smo bili iznadprosječno jaki, od Pokupskog do Bune i Šiljakovine to je bio skup najrazličitijih karaktera koji su imali potrebu pokazati svoj stav. Fešte su bile odlične, a ako bi i izbila kakva kavga sutradan bi se sve ‘ispeglalo’ uz piće i razgovor – pojasnio je.

U 21. GODINI ŽIVOTA SUOČIO SE S ČINJENICOM DA VIŠE NIKADA NEĆE PROHODATI

Negdje u lipnju 2006. godine, točnije 11. lipnja u nedjelju se igralo zadnje kolo treće županijske lige između Turopolja i Pokupskog, Hrvatska je igrala utakmicu na Svjetskom prvenstvu te se igralo prvo kolo Breške lige. Velimir je odigrao obje utakmice i krenuo kući.

– Ispod Kravarskog auto je sletio u jarak. Bio sam pri svijesti, ali nisam mogao izaći iz automobila. Nezgodno sam udario glavom ili vratom, ni sam ne znam što se točno dogodilo. Nisam osjećao noge, zacrnilo mi se pred očima. U bolnici su mi rekli da mije pukao šesti vratni kralježak – prisjetio se Velimir.

U 21 godini života suočio se s činjenicom da više nikada neće prohodati.

– Nije život tada stao. Nadao sam se da će sve proći za par mjeseci ili godina. S vremenom sam prihvatio ovu činjenicu, ali nikad se nisam pomirio s njom. Kad bi se pomirio, to bi značilo da sam odustao. Upravo ta borba me gura u sportu te poslovnom i privatnom životu. Imam milijun želja i želim svoj život proživjeti na najbolji mogući način. Sport mi puno pomaže. Rasterećuje me psihički i zahvaljujući njemu puno putujem i vidio sam svijeta, on me ustvari pokreće. Nisam se začahurio u svoju sobu, ima me svuda – otkrio nam je naš uspješni paraolimpijac.

‘INVALIDITET NE SMIJE BITI IZGOVOR, UVIJEK SE MOŽE VIŠE I BOLJE’

Velimir nije dopustio da ga invaliditet spriječi u tome da život živi punim plućima.

– Ne treba me sažalijevati. To mi je najgora stvar. Znalo mi se dogoditi da čujem komentare ljudi, kao ono vidi ga jadan. Ne tražim sažaljenje, nisam jadan, zakaj bi bio jadan. Moj jedini problem je što se ne mogu popeti uz deset stuba i to je to. Sam sebi uvijek želim dokazati da mogu ostvariti ono što si zacrtam, a onda i svima drugima. Ja sam najbolji primjer da se i u kolicima može puno toga napraviti. Često susrećem osobe u kolicima i kažem im neka se prime nekog sporta. Kažu mi da se ne mogu dići s poda, je im kažem ne mogu ni ja. Milijun puta sam pao na pod pa se opet uz veliki napor dignuo u kolica. Nije bilo lako, ali moraš se boriti. Invaliditet ne smije biti izgovor, uvijek se može više i bolje. Mene to gura naprijed – dodao je.

Foto: Facebook/Velimir Šandor

Upravo mobilnost je ono što značajno utječe na kvalitetu života osoba s invaliditetom. Mogućnost samostalnog obavljanja poslova. Naš sugovornika već 11 godina vozi automobil prilagođen svojim potrebama. Iako s vozilom može doći gdje god želi, ipak mu je za izlazak potrebna pomoć drugih. Kako to izgleda i jesu li ljudi spremni pomoći osobi s invaliditetom upitali smo našeg sugovornika.

-Ja sam otvoren po tom pitanju. Kad stanem na parking, zamolim prvog prolaznika koji prolazi da mi izvadi kolica iz prtljažnika automobila. U 11 godina dva puta mi se dogodilo da mi netko nije pomogao. Ne vjerujem da je razlog tome bio to da mi nisu htjeli pomoći, već možda su ljudi bili u nekom svom filmu i nisu uopće doživjeli situaciju te što ih uopće molim. Tisuće ljudi do sada mi je pomoglo od Splita, Makarske, Pule, Rijeke, Slavonije, Zagreba pa do Njemačke. Gdjegod sam se našao s automobilom ljudi su mi pomogli. Upozorio bih na jedan drugi problem, a to su barijere koje se nalaze suda oko nas. Trebalo bi se poraditi na tome da ih je čim manje. Dvije stepenice na ulazu u trgovinu meni čine veliku razliku. Upravo te arhitektonske barijere treba riješiti – istaknuo je Šandor.

U Velikoj Gorici po tom pitanju već je dosta napravljeno. No, problemi još postoje. Pokazalo se da neka rješenja koja su primijenjena kako bi se olakšao život osobama i omogućio im se lakši pristup, zapravo uopće nemaju uporabnu vrijednost i služe više kao ukras.

– Moram priznati kako je Velika Gorica jedan od prilagođenijih gradova osobama s invaliditetom. Grad pokazuje da ima senzibilitet za ovu grupaciju, naročito za osobe u kolicima. U ostatku zemlje situacija je puno lošija. U 90 posto gradova nogostupi su još uvijek neprilagođeni osobama s invaliditetom. No, ono što je zbilja najveći problem je javni prijevoz. Na primjer, ja javnim prijevozom ne mogu otići od Gorice do Zagreba bez tuđe pomoći. Ne mogu samostalno ući u Policijsku postaju Velika Gorica, iako postoji lift. Moram dole doći i čekati pet minuta da netko dođe i omogući mi da uđem u lift te me zatim podigne gore. To je napravljeno po nekim standardima, ali problem je u tome što sam i dalje ovisan o nekome. Sve nas ispunjava pomisao da ne ovisimo o drugima – smatra naš sugovornik.

‘HOĆU LI NASTAVITI BAVITI SPORTOM ILI OKRENUTI MOŽDA POLJOPRIVREDI I UZGAJANJU SVINJA U OPATIJI JOŠ UVIJEK NE ZNAM’

Za kraj našeg druženja zamolili smo Velimira da nam otkrije svoje planove.  Upitali smo ga hoće li Tokio biti kruna njegove karijere.

– Ja ne znam je li Tokio kruna moje karijere. Moja najveća želja je dati sve od sebe u Tokiju i napraviti što bolji rezultat. Što će biti nakon toga ne znam. Hoću li nastaviti baviti sportom ili okrenuti možda poljoprivredi i uzgajanju svinja u Opatiji još uvijek ne znam – odgovorio nam je Velimir.

-To mi je želja. Sad je li budu svinje ili kokoši svejedno. Zanima me organska poljoprivreda, odnosno da ta svinja i kokoš živi u simbiozi s prirodom te nisu zatvorene unutra. Vukomeričke gorice su šumski kraj i veliki dio je zemljišta koji nije šumski već je zarastao. Ljudi su to nekad kosili kosama, jer traktor nije mogao uči. Sve je to zaraslo. Potencijal tih ‘bregov’ i ‘brežuljkov’ su brojni izvori vode i prirodni hlad, kao stvoreni za uzgoj turopoljske svinje, crne slavonske svinje ili mangulice. Želja mi je uzgajati svinje upravo na Vukomeričkim goricama. Da ujutro kad se probudim sjednem na kvad ili traktorčić i odnesem im hranu i uživam u prelijepoj prirodi – otkrio nam je ponosni Brežan.

Kultura

Kultura u pokretu u Pokupskom kao “provokacija” za mlade

Prvi ciklus radionica traje od travnja do kraja lipnja, a drugi ciklus od rujna do studenog 2026. Završna produkcija bit će zakazana najesen i otvorena za javnost, ističu organizatori ovoga kulturnog projekta

Objavljeno

na

Štoos teatar i udruga Kupa-rijeka života u partnerstvu s Osnovnom školom Pokupsko realizirat će do kraja 2026. godine projekt financiran sredstvima Ministarstva kulture i medija RH pod nazivom “Kultura u pokretu “.

Ovim projektom od travnja Pokupsko postaje njihov zajednički kreativni poligon, igralište i laboratorij. Do konca 2026. godine bit će održan niz radionica interaktivnog pristupa i interdisciplinarnog karaktera, sa ciljem približavanja kulturnih i umjetničkih sadržaja mladim ljudima ove najjužnije općine Zagrebačke županije. Umjetnost i kultura su, smatraju organizatori, potreba i biljeg identiteta, kako pojedinca, tako i zajednice, a nužnost pružanja tih sadržaja tim je veća u mjestima koja su značajnije udaljena od urbanih centara ili većih naselja.

“Kultura u pokretu”, ističu organizatori, nije tek zajednička potraga za publikom, već poziv – provokacija mladim ljudima za aktivno sudjelovanje u zajednici, suigru i stvaranje novih kulturnih sadržaja.

Kreativne radionice vezane uz ovaj projekt vodi Luka Kuzmanović iz Štoos teatra. On će s učenicima OŠ Pokupsko raditi na uprizorenju Aristofanovih Ptica i Ezopovih Basni. Osim toga, predviđen je i studijski posjet kazalištu kako bi polaznici radionica upoznali kazalište ‘iza kulisa’; njegov tehnički i produkcijski aspekt.

– Zašto baš kazalište kao poligon? Upravo kazališni medij omogućuje nam neposredno i dinamično iskustvo kao inicijalno paljenje za umjetničku akciju, kreaciju i aktivaciju zajednice. Naš recept: oslobađanjem glasa, mašte i pokreta pojedinca i skupine (naših polaznika), pokrećemo i kulturu u zajednici te okrećemo zajednicu kulturi. Prvi ciklus radionica traje od travnja do kraja lipnja, a drugi ciklus od rujna do studenog 2026. Završna produkcija bit će zakazana najesen i otvorena za javnost, a dodatne informacije, u riječi i slici, podijelit ćemo kako projekt bude tekao – istaknuo je Kuzmanović.

Nastavite čitati

Priča iz kvarta

Opet imamo RVG! ‘Glazbom ćemo se vratiti u osamdesete i devedesete’

Na frekvenciji 88,6 od ove srijede ponovno se emitira RVG, odnosno Radio Velika Gorica! Direktor velikogoričkog radija Nenad Črnko objašnjava kako je i zašto City radio dobio novo, zvučno i romantično ime…

Objavljeno

na

Na velikogoričkom medijskom nebu, ali u hrvatskom radijskom prostoru, ta tri slova godinama su se izgovarala s posebnim poštovanje. R-V-G. Nedavno smo se, nimalo slučajno, prisjetili slavnih dana velikogoričke radijske postaje, koja je do prije nekih tridesetak godina slovila za jednu od najpopularnijih u državi, a ovoga puta ćemo o onome što slijedi.

RVG se, dakle, vratio u grad! Na drukčijim temeljima, u potpuno drugim vremenima, ali sa sličnim željama i ambicijama: biti što bolji, slušateljima što draži, što aktualniji, relevantniji i zabavniji. Uz, naravno, puno dobre glazbe…

Iza nekadašnjeg RVG-a stajalo je Narodno sveučilište Juraj Kokot, kao i brojni važni pojedinci, a za povratak RVG-a na scenu zaslužan je Nenad Črnko. City radio, kojem je dosad bio na čelu, od ove srijede i službeno nosi slavno ime, koje će imati svoju težinu, koje će možda i pobuditi dodatni interes, ali i ime koje će tražiti određene standarde.

O svemu tome, o razlozima, povodima i načinima na koji se krenula događati ova promjena, kao i o planovima, vizijama i idejama koje će pratiti “RVG novoga doba” razgovarali smo upravo s čovjekom koji stoji iza priče s najljepšim imenom.

I s posebnim datumom “rađanja”?

– Stariji Goričani sjetit će se datuma 10. lipnja. Nismo ciljali datum, ali ispalo je tako… Naime, 10. lipnja 2026. Radio Velika Gorica vraća se doma, u svoj grad. Istoga dana davne 1980. godine Radio Velika Gorica je službenim rezanjem vrpce u Narodnom sveučilištu Juraj Kokot, koje je bilo i većinski vlasnik radija u ime tadašnje općine Velika Gorica, postao prvi radio u bivšoj Jugoslaviji koji je počeo emitirati stereo signal. Da, istina je, dok su u Zagrebu, Beogradu i Ljubljani nacionalne radijske postaje eksperimentirale, RVG je emitirao stereo. Sve dalje je povijest… A od ove srijede i budućnost. Novog etera, novih medija i drugačijih pogleda. No, ono najvažnije je da se RVG vratio!

Kako je i zašto došlo do ideje o povratku RVG-a u život, odnosno promjeni identiteta City radija?

– S obzirom na činjenicu da smo 2009. godine, dobivanjem koncesije za Veliku Goricu i susjedne općine u dvije županije, u Velikoj Gorici imali RVG, koji je u to vrijeme, ako se ne varam, emitirao kao Totalni FM, logično je bilo da naziv radija koji dolazi u naš grad bude marketinški orijentiran i zato nam se City Radio činio kao logičan izbor. Preseljenjem tadašnje Radio Velike Gorice na drugu lokaciju, mi smo preuzeli Reporter i TV produkciju koja je bila u sklopu RVG-a, a prostor koji nam se tad radijski otvarao mislim da nismo dobro iskoristili. Već dugo sam razmišljao o povratku RVG-a, ali trebalo je posložiti neke kockice, od prostora, studija, opreme i mnogih drugim detalja koji ulaze u cijelu tu priču. Prvi koraci su napravljeni i sad je sve dalje na nama da se još više približimo gradu, slušateljima…

Kad danas netko izgovori to “RVG”, što za vas osobno to znači? Po čemu pamtite slavne dane tog nekoć čuvenog radija, iz vremena koja su bila drukčija?

– RVG je bio institucija, radio koji je bio respektabilan u cijeloj bivšoj državi, a uz “stojedinicu” sigurno je i najpoznatiji radio tog vremena. Nažalost, preslagivanje koncesija određivalo je i područja slušanosti, a RVG se u to vrijeme podijelio i u jednom trenutku razdvojio, što je u konačnici uvjetovalo sasvim drugačiji pristup. Na kraju je nestala ona lokalna velikogorička radijska institucija, a samim time Velika Gorica je, rekao bih, izgubila i jedan dio svoga identiteta. Nakon što je RVG nestao, City Radio je preuzeo lokalni informativni prostor, ali smatram da grad poput Velike Gorice mora imati svoj radio sa imenom i prezimenom. A Radio Velika Gorica bi baš to trebao biti.

Što nam donosi novi RVG u programskom smislu, odnosno što slušatelji mogu očekivati?

– Prvo i osnovno, mijenjamo glazbu i jako se približavamo starom RVG-u iz osamdesetih i devedesetih. Programski gledano, idemo skroz u lokalne velikogoričke okvire i želimo ući u sve pore grada kako bi naši slušatelji na vrijeme dobivali sve potrebne informacije. Trudit ćemo se da što manje pričamo, da nam emisije ne tjeraju ljude na okretanje frekvencije, a u “prime timeu” ćemo u svakom satu imati kratke zabavne “contente” i vrijedne informacije, uz puno dobre glazbe.

Koja ekipa je radila na pripremi svega onoga što uskoro slijedi i tko će sve biti nekakva zaštitna lica RVG-a na novom početku?

– Puno smo planirali i pripremali, trajalo je sve skupa na kraju i poprilično dugo, više od godinu dana. Uz mene, najviše je u cijelom tom procesu sudjelovao Dražen Smolković, uz još nekolicinu važnih i stručnih ljudi koji su nam pomagali u svakom smislu, od tehnike, produkcije, raznih savjeta…

– Što se postave u eteru tiče, ostajemo na Gianni Kotroman i Matku Mihaljeviću u našem Jutarnjem programu i Etoru Kocijančiću u popodnevnom, dok Marija Vrbanus sudjeluje u informativnom dijelu i povremeno ulazi u eter. U fazi smo još nekih selekcija i plan je da se stalno prilagođavamo slušateljima. Svjesni smo unaprijed da neće biti nimalo lako, s obzirom na to da za ovakve stvari treba i strpljenja, iako mi pripremamo sve da od prvog dana budemo ozbiljan, profesionalan lokalni radio s programom i glazbom za sve generacije. Imamo sreću pa je naša regija vrlo gusto naseljena, pa kad kažem lokalni, to povezuje područje od Zagreba, Siska i svih gradova Zagrebačke županije.

Kakve reakcije Velikogoričana očekujete i koliko vam je možda teško, izazovno i zahtjevno krenuti u priču s tako zvučnim imenom, koje sigurno ima težinu?

– Da, težina imena nam je najveći teret i tog se najviše bojim. S jedne strane moramo komparirati dva vremena. S jedne strane osamdesete godine prošlog stoljeća, kada je RVG doista bio na vrhu exYu, a taj je status gorički radio zadržao i u Hrvatskoj na početku devedesetih. S druge strane, ovo današnje vrijeme je vrijeme budućnosti, gotovo pola stoljeća kasnije. Neusporedivo je apsolutno po svemu i zato čak ni ne razmišljam previše o toj vrsti tereta. Da, to će nam sigurno biti stvarno teret u samom početku jer će slušatelji, pogotovo oni stariji, uspoređivati ovo i ono. Međutim, ne bojim se, imamo mi dosta svojih aduta, a glazbeni program koji će na novom RVG-u uređivati Vlado Pukanić bit će sigurno jedan od razloga da se slušatelji zadrže na našoj frekvenciji 88.6MHz.

– Još na nešto smo maksimalno obratili pažnju, a to je kvaliteta zvuka, i sad smo uz bok vodećim velikim radijskim postajama po kvaliteti. Vjerujem da će naši slušatelji to brzo primijetiti. Čekamo još neke tehničke i kozmetičke detalje te krećemo u ljetnoj laganoj programskoj shemi… Međutim, o svim točnim datumima i potpuno detaljnim informacijama uskoro ćemo biti još malo konkretniji.

Da, da, RVG se vratio!

Nastavite čitati

Kultura

Kino na otvorenom stiže u Poljanicu Bistransku

Organizatori pozivaju obitelji, djecu, prijatelje i sve zaljubljenike u film da im se pridruže te provedu ugodnu ljetnu večer uz dvije filmske projekcije.

Objavljeno

na

Ljubitelji filma i boravka na otvorenom u petak, 12. lipnja, moći će uživati u posebnoj filmskoj večeri koja će se održati u voćnjaku Kulturno-turističkog centra u Poljanici Bistranskoj.

Program započinje u 20:30 sati projekcijom obiteljskog filma „IF“, sinkroniziranog na hrvatski jezik, namijenjenog djeci i svim generacijama. Nakon toga, oko 22 sata, na rasporedu je akcijska komedija „Free Guy“, popularan naslov koji kombinira humor i avanturu.

Filmske projekcije održat će se na otvorenom prostoru voćnjaka Kulturno-turističkog centra u Poljanici Bistranskoj, gdje će posjetitelji imati priliku uživati u filmovima pod vedrim nebom i u opuštenom ljetnom ambijentu. Za potpuni doživljaj kina na otvorenom bit će osigurana i ponuda pića te kokica koje će se moći kupiti na lokaciji.

Organizatori pozivaju obitelji, djecu, prijatelje i sve zaljubljenike u film da im se pridruže te provedu ugodnu ljetnu večer uz dvije filmske projekcije.

Ljetno kino u voćnjaku održat će se u petak, 12. lipnja, a ulaz je za sve besplatan.

Nastavite čitati

Crna kronika

FOTO Teška nesreća u Starom Čiču! Jedna vozačica završila na traumatologiji, promet prema Gorici usporen

Obje vozačice zbrinula je Hitna pomoć, a policija je krenula na mjesto događaja.

Objavljeno

na

U prometnoj nesreći koja se danas dogodila u Velikogoričkoj ulici u Starom Čiču, u smjeru prema Velikoj Gorici, ozlijeđene su dvije vozačice, a promet se odvija otežano uz stvaranje kolone iz smjera Vukovine.

Prema informacijama s mjesta događaja, sudar se dogodio stotinjak metara od trgovine Paun. Jedna od sudionica nesreće, 31-godišnja vozačica, prevezena je u traumatološku bolnicu. Prema riječima njezine majke, nakon nesreće žalila se na bolove u vratu te je bila dezorijentirana, a u njezinu su se vozilu aktivirali oba zračna jastuka.

Druga vozačica također je pregledana od strane Hitne pomoći, a prema navodima, otežano se kretala nakon sudara.

Hitna pomoć je stigla na mjesto nesreće, a sada se očekuje dolazak policije.

Nastavite čitati

Moja županija

Zagrebačka županija osvojila prestižnu titulu Europske regije sporta

Službena dodjela održat će se u Bruxellesu.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Zagrebačka županija

Odlučeno je! Zagrebačka županija dobila je titulu Europske regije sporta za 2027. godinu. Odlučilo je to udruženje ACES Europe nakon provedenog evaluacijskog postupka. Riječ je o jednom od važnijih europskih priznanja u području sporta i promicanja aktivnog života.

Iz županije poručuju kako titula dolazi kao rezultat dugogodišnjeg ulaganja u sportsku infrastrukturu, programe, ali i dostupnosti sportskih sadržaja svim generacijama.

“Titulu Europske regije sporta 2027. doživljavamo kao priznanje svim sportašima, parasportašima, trenerima, sportskim djelatnicima, volonterima i zaljubljenicima u sport koji svojim radom svakodnevno doprinose razvoju sporta u našoj županiji“, rekao je zamjenik župana Ervin Kolarec.

Kao što smo pisali ranije, predstavnici ACES Europe obišli su sportske objekte u Velikoj Gorici, Samoboru i Zaprešiću te se upoznali s lokalnim projektima i programima.

Iz županije podsjećaju da je za 2026. godinu za sport osigurano 2,5 milijuna eura, dok se paralelno provodi i veći investicijski ciklus u školsku i sportsku infrastrukturu, uključujući izgradnju sportskih dvorana.

Svečana dodjela titule Europske regije sporta 2027. planirana je u Europskom parlamentu u Bruxellesu. gdje će županija i službeno preuzeti priznanje.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

Reporter 460 - 28.05.2026.

Facebook

Izdvojeno