Povežite se s nama

Vijesti

Velimir Šandor: ‘Živim život punim plućima’

Pripreme za WPA Svjetsko prvenstvo u Dubaiju u punom su jeku, a misli su usredotočene na Paraolimpijske igre koje će se iduće godine održati u japanskom Tokiju

Objavljeno

na

Našeg sugovornika pronašli smo na novouređenom atletskom bacalištu pokraj gradskog stadiona. Pripreme za WPA Svjetsko prvenstvo u Dubaiju u punom su jeku, a misli su fokusirane na Paraolimpijske igre koje će se iduće godine održati u japanskom Tokiju. Prve četiri pozicije u Dubaiju sigurna su karta za Japan. Kako bi to ostvario naš brončani paraolimpijac iz Rio de Janeira odlučio je dati otkaz na poslu i potpuno se usredotočiti na treninge. Kako kaže, trenira triput dnevno.

– Potpuno sam se posvetio Tokiju i pripremama za paraolimpijadu. Svjesno sam odlučio na tu žrtvu. Moj cilj kad sam se počeo baviti atletikom 2014. godine bio je upravo nastup na tom natjecanju. Trener Ivan Čengić i ja zacrtali smo si taj cilj. Rio se dogodio pomalo nenadano, bio je to bum. Ja sam u godini dana s nekakvih 12 metara došao na daljine od 16, 17 metara. Danas bacam daljine oko 19 metara, a bilo bi to i jače da nije bilo ozljeda. Od lipnja prošle godine do unazad mjesec dana hodao sam na neke terapije. Sve je to povezano s ozljedom moje vratne kralježnice. Sada sam napokon spreman. U Tokiju želim dati 100 posto sebe, kako si kasnije ne bih mogao prebacivati da sam mogao uraditi više. Vjerujem da ću biti u borbi za medalje, ali i ako to i ne bude slučaj bar ću znati da sam učinio sve što sam mogao – rekao nam je Velimir Šandor.

Pripreme su važan dio spremanja sportaša za velika natjecanja. Sportska infrastruktura u našoj zemlji u potpunosti je prilagođena osobama s invaliditetom jedino u Medulinu i Makarskoj. Iako će Hrvatski paraolimpijski savez osigurati tri tjedna priprema Velimiru, to nije dovoljno.

– Savez pokriva tri tjedna mojih priprema, a ja bih volio odraditi barem tri do četiri puta više. Idealno bi bilo između 12 do 15 tjedana, jer se na pripremama totalno drugačije radi i mogu se totalno posvetiti treningu. Sve to dosta košta i zamolio bih sve koji mogu da mi pomognu da se maksimalno pripremim i donesem još jednu medalju za našu zemlju – zamolio je naš paraolimpijac.

Kad se s olimpijskom broncom vratio iz Rio de Janeira, mnogi su pohitali da ga dočekaju i čestitaju mu te iskoriste priliku da se fotografiraju s njim. Nakon što se što se ‘zlatna prašina’ slegla, mnogima od njih je ovaj vrijedan i uspješan mladi sportaš postao nezanimljiv.

– Ne obazirem se previše na to, pa ipak ti nije lako kad pročitaš u novinama da se ovog potiče s ovim, onoga s onim, da sad ne imenujem. Iza puno pojedinaca se stoji više nego iza mene. Od prosinca prošle godine odlučio sam promijeniti ploču jer su me zasmetale neke stvari. Više ne želim trošiti svoje vrijeme i živce na ništa drugo osim na jedan cilj, odlazak na Paraolimpijske igre u Tokiju – iskreno nam je rekao Velimir.

Foto: cityportal.hr

S KOŠARKAŠKIH 207 CENTIMETARA VISINE, VELIMIR JE VIŠE VOLIO MALI NOGOMET NEGO KOŠARKU

Vedre naravi i čvrstog karaktera naš sugovornik ogledni je primjerak Brežana. Rođen je i odrastao u jednom pitoresknom breškom mjestu, koje svoje ime dijeli s puno poznatijim gradom u našem primorju, Opatiji.

– 1992. godine krenuo sam u Područnu školu u Opatiji. Bilo nas je 28 u razredu i imali smo predivnog učitelja Jadranka Horvata koji nas je uspio posložiti. Voljeli smo ići u školu. Tamo smo igrali nogomet, graničara, tko se boji vuka još i kojekakve druge igre. Bilo smo društvo i u školi i izvan nje. Već u prvom i drugom razredu počeli smo voziti traktore, bavili smo se poljoprivredom i pomagali roditeljima koliko smo mogli – otkrio nam je naš uspješni sportaš.

Onda je došlo vrijeme adolescencije. Nogomet je na Vukomeričkim goricama bio i ostao pokretač društvenog života. Iako visok 207 centimetara i rabijatne konstitucije, Velimir je više volio mali nogomet nego košarku.

– Sve je krenulo kroz nogomet. I prije nego što je nastala Breška liga, igrali su se nogometni turniri po Bregima. Svako selo imalo je svoj malonogometni turnir. Već u sedmom, osmom razredu sa  starijom ekipom kreneš po nogometnim turnirima. Netko bude na golu, netko zaigra koju minutu pa se veseliš tome. Glavna nagrada za prvo mjesto često je znala biti gajba pive ili odojak pa feštaš do jutra. Na Bregima smo svi jače građeni, osim možda ovih mlađih generacija. U mojoj generaciji svi smo bili iznadprosječno jaki, od Pokupskog do Bune i Šiljakovine to je bio skup najrazličitijih karaktera koji su imali potrebu pokazati svoj stav. Fešte su bile odlične, a ako bi i izbila kakva kavga sutradan bi se sve ‘ispeglalo’ uz piće i razgovor – pojasnio je.

U 21. GODINI ŽIVOTA SUOČIO SE S ČINJENICOM DA VIŠE NIKADA NEĆE PROHODATI

Negdje u lipnju 2006. godine, točnije 11. lipnja u nedjelju se igralo zadnje kolo treće županijske lige između Turopolja i Pokupskog, Hrvatska je igrala utakmicu na Svjetskom prvenstvu te se igralo prvo kolo Breške lige. Velimir je odigrao obje utakmice i krenuo kući.

– Ispod Kravarskog auto je sletio u jarak. Bio sam pri svijesti, ali nisam mogao izaći iz automobila. Nezgodno sam udario glavom ili vratom, ni sam ne znam što se točno dogodilo. Nisam osjećao noge, zacrnilo mi se pred očima. U bolnici su mi rekli da mije pukao šesti vratni kralježak – prisjetio se Velimir.

U 21 godini života suočio se s činjenicom da više nikada neće prohodati.

– Nije život tada stao. Nadao sam se da će sve proći za par mjeseci ili godina. S vremenom sam prihvatio ovu činjenicu, ali nikad se nisam pomirio s njom. Kad bi se pomirio, to bi značilo da sam odustao. Upravo ta borba me gura u sportu te poslovnom i privatnom životu. Imam milijun želja i želim svoj život proživjeti na najbolji mogući način. Sport mi puno pomaže. Rasterećuje me psihički i zahvaljujući njemu puno putujem i vidio sam svijeta, on me ustvari pokreće. Nisam se začahurio u svoju sobu, ima me svuda – otkrio nam je naš uspješni paraolimpijac.

‘INVALIDITET NE SMIJE BITI IZGOVOR, UVIJEK SE MOŽE VIŠE I BOLJE’

Velimir nije dopustio da ga invaliditet spriječi u tome da život živi punim plućima.

– Ne treba me sažalijevati. To mi je najgora stvar. Znalo mi se dogoditi da čujem komentare ljudi, kao ono vidi ga jadan. Ne tražim sažaljenje, nisam jadan, zakaj bi bio jadan. Moj jedini problem je što se ne mogu popeti uz deset stuba i to je to. Sam sebi uvijek želim dokazati da mogu ostvariti ono što si zacrtam, a onda i svima drugima. Ja sam najbolji primjer da se i u kolicima može puno toga napraviti. Često susrećem osobe u kolicima i kažem im neka se prime nekog sporta. Kažu mi da se ne mogu dići s poda, je im kažem ne mogu ni ja. Milijun puta sam pao na pod pa se opet uz veliki napor dignuo u kolica. Nije bilo lako, ali moraš se boriti. Invaliditet ne smije biti izgovor, uvijek se može više i bolje. Mene to gura naprijed – dodao je.

Foto: Facebook/Velimir Šandor

Upravo mobilnost je ono što značajno utječe na kvalitetu života osoba s invaliditetom. Mogućnost samostalnog obavljanja poslova. Naš sugovornika već 11 godina vozi automobil prilagođen svojim potrebama. Iako s vozilom može doći gdje god želi, ipak mu je za izlazak potrebna pomoć drugih. Kako to izgleda i jesu li ljudi spremni pomoći osobi s invaliditetom upitali smo našeg sugovornika.

-Ja sam otvoren po tom pitanju. Kad stanem na parking, zamolim prvog prolaznika koji prolazi da mi izvadi kolica iz prtljažnika automobila. U 11 godina dva puta mi se dogodilo da mi netko nije pomogao. Ne vjerujem da je razlog tome bio to da mi nisu htjeli pomoći, već možda su ljudi bili u nekom svom filmu i nisu uopće doživjeli situaciju te što ih uopće molim. Tisuće ljudi do sada mi je pomoglo od Splita, Makarske, Pule, Rijeke, Slavonije, Zagreba pa do Njemačke. Gdjegod sam se našao s automobilom ljudi su mi pomogli. Upozorio bih na jedan drugi problem, a to su barijere koje se nalaze suda oko nas. Trebalo bi se poraditi na tome da ih je čim manje. Dvije stepenice na ulazu u trgovinu meni čine veliku razliku. Upravo te arhitektonske barijere treba riješiti – istaknuo je Šandor.

U Velikoj Gorici po tom pitanju već je dosta napravljeno. No, problemi još postoje. Pokazalo se da neka rješenja koja su primijenjena kako bi se olakšao život osobama i omogućio im se lakši pristup, zapravo uopće nemaju uporabnu vrijednost i služe više kao ukras.

– Moram priznati kako je Velika Gorica jedan od prilagođenijih gradova osobama s invaliditetom. Grad pokazuje da ima senzibilitet za ovu grupaciju, naročito za osobe u kolicima. U ostatku zemlje situacija je puno lošija. U 90 posto gradova nogostupi su još uvijek neprilagođeni osobama s invaliditetom. No, ono što je zbilja najveći problem je javni prijevoz. Na primjer, ja javnim prijevozom ne mogu otići od Gorice do Zagreba bez tuđe pomoći. Ne mogu samostalno ući u Policijsku postaju Velika Gorica, iako postoji lift. Moram dole doći i čekati pet minuta da netko dođe i omogući mi da uđem u lift te me zatim podigne gore. To je napravljeno po nekim standardima, ali problem je u tome što sam i dalje ovisan o nekome. Sve nas ispunjava pomisao da ne ovisimo o drugima – smatra naš sugovornik.

‘HOĆU LI NASTAVITI BAVITI SPORTOM ILI OKRENUTI MOŽDA POLJOPRIVREDI I UZGAJANJU SVINJA U OPATIJI JOŠ UVIJEK NE ZNAM’

Za kraj našeg druženja zamolili smo Velimira da nam otkrije svoje planove.  Upitali smo ga hoće li Tokio biti kruna njegove karijere.

– Ja ne znam je li Tokio kruna moje karijere. Moja najveća želja je dati sve od sebe u Tokiju i napraviti što bolji rezultat. Što će biti nakon toga ne znam. Hoću li nastaviti baviti sportom ili okrenuti možda poljoprivredi i uzgajanju svinja u Opatiji još uvijek ne znam – odgovorio nam je Velimir.

-To mi je želja. Sad je li budu svinje ili kokoši svejedno. Zanima me organska poljoprivreda, odnosno da ta svinja i kokoš živi u simbiozi s prirodom te nisu zatvorene unutra. Vukomeričke gorice su šumski kraj i veliki dio je zemljišta koji nije šumski već je zarastao. Ljudi su to nekad kosili kosama, jer traktor nije mogao uči. Sve je to zaraslo. Potencijal tih ‘bregov’ i ‘brežuljkov’ su brojni izvori vode i prirodni hlad, kao stvoreni za uzgoj turopoljske svinje, crne slavonske svinje ili mangulice. Želja mi je uzgajati svinje upravo na Vukomeričkim goricama. Da ujutro kad se probudim sjednem na kvad ili traktorčić i odnesem im hranu i uživam u prelijepoj prirodi – otkrio nam je ponosni Brežan.

Vijesti

Započeo vojni rok! Danas 800 ročnika ulazi u tri vojarne

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Hrvoje Jelavic/PIXSEL

Prema podacima Ministarstva obrane, nakon upućenih 1200 poziva, u Kninu, Slunju i Požegi započinje vojna obuka 800 ročnika.

Nakon 17 godina, prvi ročnici su stigli na temeljno vojno osposobljavanje (TVO). Među njima je 446 dragovoljaca, od kojih su čak 82 žene, a  s njima će boraviti 80 instruktora.

Sve o načinu izvođenja obuke, trajanju i elementima te „što poslije?“objasnio je Ivan Jušić, ravnatelj Uprave za ljudske potencijale Ministarstva obrane (MORH).

– Čeka ih dva mjeseca organizirane obuke koja se sastoji od teorijskog znanja i praktičnog obučavanja. Prvo će se upoznati s odredbama Zakona o službi i ostalim pravilima i obvezama. U prvih sedam dana zadužit će i oružje. Nakon toga polažu svečanu prisegu – rekao je Jušić.

Na pitanje o rukovanju novim tehnologijama, Jušić je izjavio kako će svi ročnici bit će obučeni za specijalnost strijelca u pješaštvu, a bit će upoznati i sa svim složenim borbenim sustavima kao što su topništvo, sredstva za protuoklopnu borbu, tenkovi, dronovi, kibernetička sigurnost i informacijska kultura.

Također je izrazio zadovoljstvo prema izraženom interesu dragovoljaca, koji čine više od 50% svih pristiglih, a posebno što se tiče broja dragovoljnih ročnica.

Više informacija saznajte OVDJE.

Nastavite čitati

Vijesti

Dio Velike Gorice ostaje bez vode – provjerite je li vaša ulica na popisu

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Nithin Pa/Pexels.com

U utorak, 10. ožujka, zbog radova na vodoopskrbnom sustavu, bez vode će biti stanovnici Ulice Bratstvo I, Ulice Eugena Kvaternika i Ulice Željka Sabola, kao i dio Zagrebačke ulice na kućnim brojevima od 71 do 75 te Ulice kneza Ljudevita Posavskog na broju 24.

Kako bi građani ipak imali pristup pitkoj vodi, tijekom radova bit će postavljena cisterna kod igrališta.

Opskrba vodom, poručuju iz vodoopskrbe, trebala bi biti ponovno uspostavljena u najkraćem mogućem roku nakon završetka radova.

Nastavite čitati

Moja županija

Održana sjednica Županijske skupštine Zagrebačke županije

Objavljeno

na

Objavio/la

Danas je u hotelu International s početkom u 10.00 održana sjednica Županijske skupštine Zagrebačke županije.

Na sjednici je prihvaćeno Izvješće o radu župana za drugu polovicu 2025. godine, a istaknuto je kako je Zagrebačka županija iz NPOO-a do sada ugovorila 91 milijun eura za izgradnju i dogradnju 18 školskih objekata za prelazak na jednosmjensku nastavu.

Predsjednik Županijske skupštine je pohvalio Rugvicu “koja je prošli tjedan otvorila radove na proširenju škole i stečeni su uvjeti za jednosmjensku nastavu”, a župan Stjepan Kožić je rekao da očekuje “kako će Zagrebačka županija uspješno realizirati čak 27 školskih projekata”.

Javna ustanova Zeleni prsten Zagrebačke županije osigurala je iz EU fondova do sada najveći iznos bespovratnih sredstava i to 2 milijuna eura za projekt „ReNatura u Zagrebačkoj županiji“ kojim će biti obuhvaćena restauracija Creta Dubravica, zatim staništa ribe crnke u šumi Žutica, skloništa za šišmiše u Turopoljskom lugu, kao i travnjačkih staništa Odranskog polja. Ravnateljica, Tatjana Masten Milek rekla je kako se radi o tome da će radti na revitalizaciji staništa i očuvanju i staništa i ciljnih vrsta u zaštiti prirode: “Radit ćemo interesantne stvari, radit ćemo na tome da poboljšamo stanje jer svi znate da klimatske promjene danas predstavljaju jako velik problem.”

Na aktualnom satu vezano uz županijske natječaje, vijećnike je zanimalo kada će biti raspisani natječaji i koliko je sredstava osigurano za poduzetnike, poljoprivrednike, gradove i općine, kao i eko projekte škola i vrtića. Iz sfere školstva pitanja su se odnosila na imenovanje školskih odbora, najam sportske dvorane u Rakitju te potpisivanje aneksa ugovora za stipendiste nastavljače. Iz sfere prometa pitanja su se odnosila na sanaciju cesta na području Vrbovca, mogućnost izgradnje nogostupa i autobusnog stajališta u Svetoj Nedelji te plan radova Županijske uprave za ceste na području Dugog Sela. Ostala vijećnička pitanja odnosila su se na obnovu zgrada javne namjene oštećenih u potresu, gospodarenje otpadom i divlje deponije, početak radova na energetskoj obnovi Doma zdravlja Zagrebačke županije – Ispostava Velika Gorica, sanaciju grijanja u zdravstvenom objektu „Zaprešić-sjever”, izgradnju pogona za preradu mesa u Klinča Selima, visinu prihoda koju Županija ostvaruje od prodaje državnih nekretnina te sufinanciranje rada trenera u sportovima s loptom.

 

Nastavite čitati

Sport

Na Udarniku zbrojili dojmove: ‘Hvala svima, a dečkima Bistru nećemo zamjeriti”

Nogometaši Kurilovca vratili su se u stvarnost nes(p)retnim porazom od Bistre 1-0 na svom Udarniku, a dva dana poslije iz kluba su odlučili prigodnim tekstom zaključiti povijesnu epizodu iza nas…

Objavljeno

na

Objavio/la

Prošlo je pet dana i pet noći od utakmice za povijest, od sudara s Dinamom, a u nogometnom Kurilovcu i dalje se zbrajaju dojmovi. Svi oni uobličeni su u priopćenje s potpisom predsjednika kluba Dražena Vujnovića, naslovljenom “Hvala vam na danima koji vraćaju vjeru u nogomet i u ljude”. Tekst priopćenja prenosimo u cijelosti:

“Cijeneći onu staru narodnu izreku po kojoj je jutro uvijek pametnije od noći, posegnuo sam za predahom od nekoliko dana, kako bi se u ime Izvršnog odbora kluba široj javnosti obratio predmetnim priopćenjem. Velike sportske i ljudske strasti i emocije vezane uz ovu utakmicu, s kakvima se u novijoj povijesti kluba nismo susretali, napokon su doživjele svoj smiraj te nam tako omogućile trezveniji i realniji pristup (pr)ocjeni svih okolnosti, kako prije, tako i poslije same utakmice, a nadasve tijekom njenog odigravanja.

Stoga ću uvodno zahvaliti svim članovima IO kluba na desetodnevnom dežurstvu kako bi se utakmica s našeg aspekta organizirala na primjeren način, vezano uz kontakte sa nadležnim osobama iz GNK Dinamo, distribuciju ulaznica, narudžbu i plasman spomen dresova, organizaciju prijevoza…. Ocjenjujem da smo prilično uspješno odradili ovaj izazov.

Odaziv i razumijevanje donatora i sponzora kluba razlog je novom i velikom zadovoljstvu pa ne zamjerite na prezentaciji svih ljudi dobre volje koji su nam izašli u susret: Damir Golubić i Damir Suša (dresovi), gospoda Nestić, Lučić i Banić (reklame na dresovima), obitelj Jančić (ručak na dan utakmice), Goran Kurjak (prigodne majice), Tomislav Prahir (sponzorstvo)… Hvala gospodinu Filipu što je prihvatio naš poziv i pridružio nam se kao navijač našeg kluba, ali i našim igračkim legendama Jančiću, Radočaju i Jurčeviću što su blagodati maksimirske lože podijelili s nama.

Veliku zahvalu zaslužuju svi članovi i kibici kluba, a svakako posebnu roditelji (djeca se podrazumijevaju) iz naše NŠM-i, koji su prihvatili donatorski odnos vezan uz nabavku ulaznica i spomen dresova te svojim velikim odazivom ispunili južnu tribinu i učinili nas dodatno ponosnima. Uistinu smo ponosni na privrženost klubu svih naših “klinaca”, koja se očitovala kroz neumorni nastup sada već poznate navijačke skupine “Red Boys”, što je najvećim dijelom zasluga roditeljskog pristupa i odgoja, ali i napora i utjecaja trenera iz naše škole. Veliko i iskreno hvala svima!

Prema GNK Dinamo Zagreb očitovali smo se posebnim pismom zahvale iz kojeg izdvajamo tek dvije rečenice: “Iskreno hvala svima u klubu što ste nas počastili tretmanom kakvog se ne bi posramio ni madridski Real, što ste nas ‘prisilili’ da našem Dinamu uz epitet građanski dodamo i onaj ‘gospodski’ nogometni klub. Hvala Vam što ste, naročito nas nešto starije ljubitelje nogometne igre, bar na trenutak podsjetili na davna i divna romantičarska vremena čiste purgerske gospoštine, kako nogometne, tako i svakodnevne građanske…”, istaknuto je u priopćenju.

Zahvalili su iz kluba i medijima na podršci i prostoru koji su Kurilovčani dobili, a ono najvažnije ostalo je za kraj.

“Dakako, završno i konačno priznanje i zahvala upućeni su igračima i stručnom stožeru seniorske momčadi čija nas je prezentacija tijekom utakmice uistinu oduševila te na najljepši mogući način promovirala ne samo NK Kurilovec, nego i Grad Veliku Goricu i cijelo naše Turopolje.

Zaključujem da su iza nas povijesni dani, dani radosti, ponosa i slave, čak što više dani koji vraćaju vjeru, kako u nogomet, tako i u – ljude. Stoga još jednom veliko i iskreno hvala svima i baš svakom pojedincu koji je dao svoj doprinos toj vjeri i takvom uvjerenju!

P. S. Senadu i dečkima tek poruka da potpuno razumijemo domaće rezultatsko posrtanje kontra Bistre, u kojem volja i htijenje naših igrača ni jednog trenutka nisu bili upitni, ali tijela jednostavno nisu mogla, nisu dala… Predsjednik i nazočni članovi uprave NK Bistre nisu, dakako, skrivali svoju radost zbog neočekivane pobjede, potvrđujući da se uistinu ne sjećaju kad su zadnji put slavili u Kurilovcu… Zajednička večera igrača i uprave oba kluba, uz odličan gulaš dvojca Fila – Robi, još je jedna skica i crtica koja dodatno vraća vjeru i u nogomet i u ljude…

Veliko HVALA i iskreno poštovanje svima”, stoji u priopćenju s potpisom predsjednika kluba.

Spomenuta je tu, eto, i utakmica protiv Bistre, odnosno povratak u stvarnost. Gosti su više sretno nego spretno došli do pobjede 1-0 na Udarniku, golom Nigerijca Odeha na otvaranju drugog poluvremena, jer Kurilovčani su se pošteno napromašivali.

– Imao sam dobar osjećaj uoči utakmice, dobro sam se osjećao, ali eto, dogodila se ta jedna situacija, taj jedan njihov ozbiljniji prelazak centra i baš je ta lopta završila u golu… Na kraju je tako i završilo, budući da lopta doslovno nije željela ući u njihov gol – rekao je vratar Kurilovca Leon Išek, pa nastavio:

– Ali dobro, okrećemo se onome što slijedi, puno je još utakmica pred nama, nećemo žaliti za prolivenim mlijekom, jer nemamo ni vremena za to, budući da već u petak igramo sa Zagorcem. Idemo to odraditi na najbolji mogući način i pokušati se vratiti u pobjednički ritam.

Nastavite čitati

Sport

Obrana od granita za okruglu pobjedu: Sjajni Goričani “preletjeli” Trogir!

Rukometaši Gorice pobijedili su Trogir 29-19 na svom parketu, a u sljedećem kolu igrače trenera Mateja Miškovića čeka teško gostovanje u Sesvetama, koje će puno toga reći o aktualnom trenutku…

Objavljeno

na

Objavio/la

U Ligi za prvaka, u društvu šest najboljih klubova u države, sasvim je logično, laganih utakmica – nema! Osim ako sam ne učiniš određenu utakmicu upravo takvom, u čemu su ove subote uspjeli rukometaši Gorice. Tjedan dana ozbiljnog rukometnog fajta s Dugim Selom (27-27), u grad je stigao Trogir, novi izazovan i zahtjevan protivnik, s kojim je Gorica već imala dobra iskustva. Doduše, Trogirani su ove sezone već slavili u Velikoj Gorici, i to prilično uvjerljivo, no upravo preko Trogira, tom prilikom u gostima, Gorica je izborila Ligu za prvaka.

Sjajna je bila Gorica u toj utakmici, dobila je čak deset razlike, ali s obzirom na okolnosti, na činjenicu da je Gorica morala pobijediti, a Trogir je već kolo ranije osigurao plasman u Ligu za prvaka, malo je bilo onih koji su vjerovali da se takvo nešto može ponoviti. Srećom po Goričane, ponovilo se…

Nije, doduše, tako izgledalo na samom otvaranju, jer Trogir je dobro krenuo, poveo 3-1 nakon nepunih pet minuta, no tu su negdje gosti i stali. A Gorica je krenula. Ceković, Neralić, Neralić, Lopac, Komljenović, opet Neralić, triput zaredom Mlakar, jednom i Starčević… I eto Gorice na lijepih 11-5 na isteku 18. minute utakmice! Narasla je ta prednost i do sedam razlike, Ceković je pogodio za 15-8, a golom Mlakara iz sedmerca nakon isteka vremena Gorica i na predah odlazi sa sedam golova viška (18-11).

Obrana je već u tom razdoblju napravila fenomenalan posao, napad je funkcionirao jako dobro, da bi se u drugom poluvremenu nastavilo istim ritmom. Prvi put osam razlike donosi opet Ceković u 41. minuti, a mladi Lucas Pitt u 48. je pogodio za okruglih deset razlike (25-15). Obrana je i dalje bila briljantna, Trogirani su morali “iskrvariti” za svaki gol, pa je u dva navrata bilo i 11 razlike, da bi se sve skupa završilo na deset. Samo 19 primljenih golova impresivna je brojka, a pobjeda je čista da čišća ne može biti…

Sedam golova zabio je kapetan Hrvoje Ceković, pet puta pogađao je Jakov Neralić, a po četiri komada utrpali su Bruno Mlakar, Lucas Pitt i Matej Komljenović. Uz ovakvu obranu, bilo je to i više nego dovoljno.

Gorica je tako zadržala svoju treću poziciju na tablici, iza Zagreba i Sesveta, a ispred Nexea, Dugog Sela i Trogira, a sljedeće kolo donijet će zatvaranje prvoga kruga Lige za prvaka. Protivnik će biti Sesvete, igrat će se u Jelkovcu, a Gorica će, dojam je, i tu imati što za reći…

Nastavite čitati

Reporter 457 - 26.02.2026.

Facebook

Izdvojeno