Paraolimpijske igre u Tokiju su završene, a hrvatska paraolimpijska reprezentacija postigla je sjajne rezultate osvojivši ukupno sedam medalja. Prvu u nizu, i to srebrnog sjaja osvojio je Velimir Šandor član Atletskog kluba Uspon iz Velike Gorice. Tim povodom danas je u Gradskoj upravi organiziran prijem na kojem mu je gradonačelnik Krešimir Ačkar sa suradnicima čestitao na dosadašnjim rezultatima, te izrazio podršku za naredni period.
-Dojmovi se još sliježu. Svaki dan nešto novo dođe u glavu, ali polako sve dolazi na svoje. S ovim srebrom oko vrata lakše se nositi sa svime jer sav trud koji smo uložili u zadnjih pet godina isplatio se-rekao je Šandor.
Nije Velimiru ni najmanje bilo lako kroz sve te godine, ali motivacije nije nedostajalo.
-Želio sam biti što bolji u tehničkom smislu, da budem konkurentan. Želja da budem u vrhu me itekako motivirala, nisam želio biti statist u sportu. Mene hrane veliki rezultati.
Očekivanja na Igrama bila su baciti preko 20 metara, ne samo Velimiru nego i konkurenciji, ali okolnosti oko natjecanja su bile takve da je među svima upravo on najmanje podbacio.
-Biti tako blizu zlata, a opet tako daleko…Nas šest je bilo u pola metra razlike, ali imao sam vjeru u sebe i rekao sam treneru da idemo do šestog hica, na kraju je peti odlučio i baš sam ponosan kako smo to uspjeli izvući.
08.09.2021., Velika Gorica, Prijem Velimira Šandora u Gradskoj upravi, foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
-Svi se ponosimo Velimirom i s njime dijelimo radost uspjeha. Osvojiti olimpijsku medalju nešto je što svaki sportaš sanja i činjenica je da rijetko tko to i uspije. Dovoljno truda i svega, bez obzira na prepreke koje si imao, otvorio si put i nadu mnogima za koje nisi ni svjestan, probudio optimizam i učinio nas ponosnima i sretnima. Ispred Grada Velike Gorice od srca ti čestitam na svemu, promociji grada, postignućima i uspjesima-rekao je gradonačelnik Ačkar, te je ovom prigodom Šandoru uručio simboličan poklon od deset tisuća kuna kao zahvalu za uspjeh i sve što je učinio i činit će za Veliku Goricu.
Nije uvijek sve bilo lako i idilično, nekada Velimir nije imao ni uvjete za rad, ali kroz razgovor s čelnim ljudima Grada postigao se dogovor, te su tereni na stadionu sada opremljeni za treniranje atletičara kako u redovnoj atletici tako i onih s invaliditetom.
-Hvala vam na odličnim uvjetima koje imamo za rad, jer na našu preporuku vi ste reagirali i sve smo odradili. Ponosan sam da sam dio jedne velike priče i da sam ja zapravo taj koji vuče da bi sve izgledalo bolje. Nadam se da nisam zadnji. A nadam se i da će osim atletičara s invaliditetom doći i neki bacači u redovnoj atletici pojaviti i isto tako uspjeti prezentirati naš kraj kao ja. Ponosan jer me slijedite u svemu, jer imam vašu podršku, i hvala vam na nagradi-istaknuo je Šandor.
08.09.2021., Velika Gorica, Prijem Velimira Šandora u Gradskoj upravi, foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
-Ovo je još jedan dokaz da je Velika Gorica grad sporta u svim segmentima. Za mene je ova medalja zlatnog sjaja. I osobno puno mi je vrijednija čak i od one srebrne koju su donijeli naši nogometaši. Krenimo već sad zajedno u pripreme za Pariz- poručio je zamjenik gradonačelnika Neven Karas.
Što za sportaša znači sudjelovanje na Paraolimpijskim igrama jako dobro zna naša stolnotenisačica Mirjana Lučić.
– Znam što Paraolimpijske igre znače, za svakog sportaša to su najjače emocije, nema tog bilo europskog, bilo svjetskog prvenstva koje budi takve emocije. Davala sam Velimiru sve što je u našoj mogućnosti da ima apsolutno sve da može postići taj rezultat do kojeg je došao. Moja prva poruka nakon što je osvojio srebro bila je da sam beskrajno ponosna i sretna, te da uživa u tome, neka se odmori, a onda krene dalje – rekla je Lučić, predsjednica Sportskog saveza osoba s invaliditetom Velike Gorice.
U devetom mjesecu, Šandor će malo odmarati, a onda kreću treninzi, fokus će naravno biti Igre u Parizu za tri godine gdje će pokušati otići još jednu stepenicu više.
Na gradskoj tržnici u Školskoj ulici 30. lipnja počinju radovi na obnovi nadstrešnice te će privremena lokacija tržnice od 1. srpnja do završetka radova biti na prostoru između Muzeja Turopolja i „stare općine“ – obavještava VG Komunalac.
Radove izvodi tvrtka Vodoprivreda-Zagorje d.o.o., a ponovni početak rada tržnice, na uobičajenoj lokaciji, očekuje se najkasnije krajem ljeta.
Vatrogasci Javne vatrogasne postrojbe Velika Gorica i ovog ljeta idu – na more. No, nije riječ o putovanju na godišnje odmore već planirane aktivnosti u sklopu zaštite od požara u priobalju, kada odlaze na ispomoć kolegama na našem Jadranu.
Prva redovna dislokacija traje od 26. lipnja do 10. srpnja.
Foto: Cityportal
– Sudjelujemo s dva vatrogasca i jednim vozilom u mjestu Kukljica na otoku Ugljanu, zajedno s jednim pripadnikom JVP Grada Zaprešića te jednim kemijskim vozilom iz JVP Grada Ivanić Grada – ispričao nam je Ivica Maceković, zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Velika Gorica.
Inače, dislokacije traju po 14 dana, a svakog drugog četvrtka je smjena vatrogasaca.
Foto: Naši škoji DVD Kali-Kukljica
–To će u konačnici biti ukupno oko sedam smjena, što ovisi o odluci glavnog vatrogasnog zapovjednika koji se vodi vremenskim uvjetima u mjesecu rujnu – dodaje Maceković.
Našim vatrogascima želimo mirno ljeto, bez požara i da se sretno vrate svojim kućama!
Rezultati istražnih aktivnosti provedenih u sklopu projekta „Razvoj geotermalnog potencijala za potrebe toplinarstva“, pokazali su da Velika Gorica ima značajan geotermalni potencijal. Naime, zabilježena ležišna temperatura istražne geotermalne bušotine prelazi 100 °C te toplina iz samo ove bušotine može zadovoljiti 60% potreba velikogoričkog toplinskog sustava.
–Rezultati istraživanja potvrđuju ono u što smo vjerovali, da naš grad ima prirodne resurse koji mogu igrati važnu ulogu u održivom razvoju i energetskoj tranziciji. Ležišna temperatura iznad 100 °C i kapacitet bušotine koji može pokriti gotovo 60 % potreba toplinskog sustava Velike Gorice otvaraju nam konkretne mogućnosti za smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima i značajno smanjenje emisija stakleničkih plinova. To je veliki korak bliže jeftinijem i održivijem grijanju za naše građane – istaknuo je gradonačelnik Krešimir Ačkar.
Kako ističu iz Agencije za ugljikovodike potencijal na području Velike Gorice uz upotrebu za toplinski sustav, ima mogućnost za upotrebu u poljoprivrednoj proizvodnji što samom projektu daje dodatnu vrijednost pri upotrebi obnovljivih izvora energije.
–Za ostvarenje punog potencijala geotermalnog sustava za potrebe toplinarstva, planira se izrada dodatne bušotine, čime bi se uspostavio proizvodno-utisni par koji omogućuje neprekidno i sigurno korištenje ovog prirodnog resursa – dodaju su iz Agencije.
Foto: Sanjin Vrbanus
Podsjetimo kako je nakon odrađenih seizmičkih mjerenja i istražnih aktivnosti, početkom godine započela završna faza istraživanja geotermalnog potencijala. Samo nekoliko kilometara izvan centra grada, uz Sisačku ulicu, izrađena je geotermalna bušotina GT-1, odnosno bušotinski toranj visine veće od goričkog nebodera, a ispod kojega je spušteno gotovo tri kilometra cijevi u bušotinu.
–Istražna bušotina u Velikoj Gorici potvrđuje da Hrvatska ima konkretne, lokalno primjenjive izvore obnovljive energije koji mogu izravno koristiti zajednicama. Ovo ulaganje dio je šireg strateškog pristupa kojim Hrvatska nastoji iskoristiti svoj bogat geotermalni potencijal za jačanje energetske neovisnosti i otpornosti u sektoru grijanja – objasnio je predsjednik Uprave Agencije za ugljikovodike Marijan Krpan.
Inače, za provedbu projekta „Priprema i istraživanje geotermalnog potencijala u kontekstu centraliziranog grijanja“ osigurano je 50,8 milijuna eura u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti,kroz mjeru poticanja energetske učinkovitosti, toplinarstva i obnovljivih izvora energije, a sama vrijednost velikogoričke investicije iznosi više od 11 milijuna eura.
Ovim potvrđenim potencijalom otvaraju se vrata za daljnji razvoj energetski neovisnog, održivog i ekološki prihvatljivog grijanja u jednom od najbrže rastućih hrvatskih gradova – poručuju Iz Grada Velike Gorice.
DVD Sveti Ivan Zelina obilježio je 150. obljetnicu rada i postojanja. Svečanost povodom jubileja okupila je brojne generacije Zelinčana, od kojih su mnogi bili ili još uvijek jesu članovi najstarijeg vatrogasnog društva u Zagrebačkoj županiji.
–Danas, kada stojimo na pragu ovog velikog jubileja možemo istovremeno osjetiti ponos i zahvalnost. Stoljeće i pol – koliko je to samo intervencija i ugašenih požara, koliko umornih ruku i neprospavanih noći, koliko strepnje za tuđe i vlastite živote? Zato smo u čast ove obljetnice izradili vizualni identitet u čijem je središtu vatrogasna kaciga – simbol koji premošćuje vrijeme – poručio je predsjednik društva Janko Houška.
Foto: Zagrebačka županija
Zahvaljujući Županiji sva društva danas raspolažu najmodernijom vatrogasnom opremom.
–Ispred gradske Vatrogasne zajednice i svih 26 društava koja ju čine, te više od 2.500 vatrogasaca, želim vam puno uspjeha u daljnjem radu, jer ono što vi predstavljate za Zajednicu i za hrvatsko vatrogastvo je neprocjenjivo. Užitak je biti predsjednik – istaknuo je Zoran Fučkan, predsjednik Vatrogasne zajednice Svetog Ivana Zeline.
Foto: Zagrebačka županija
Na velikom doprinosu vatrogastvu Zagrebačke županije vatrogascima je zahvalio predsjednik županijske Vatrogasne zajednice Slavko Povrlišek.
– Neizmjerna vam hvala za sve što činite. Hvala vašim obiteljima koje vas s intervencija dočekuju sa strepnjom, hvala za svaku minutu utrošenu u spašavanje kao i na doprinosu vatrogastvu na dislokacijama tijekom ljetne sezone – rekao je Povrlišek.
Foto: Zagrebačka županija
Župan Stjepan Kožić, koji je i sam Zelinčanin, podsjetio je kako nije rijedak slučaj da su u zelinskim obiteljima svi članovi vatrogasci, kao i da je za vatrogastvo Županija povećala proračunska izdvajanja, na 1,3 milijuna eura.
– Čestitam vam na odabiru ovog plemenitog zanimanja, koje nije za svakoga, već samo za najhrabrije. Zagrebačka županija ima veliku vatrogasnu obitelj s 20 tisuća vatrogasaca i 254 dobrovoljna vatrogasna društva, od kojih je DVD Sveti Ivan Zelina najdugovječnije. Za našu županiju je vatrogastvo puno više od same djelatnosti, ono je dio našeg identiteta i dio obiteljskog nasljeđa – naglasio je župan.
Foto: Zagrebačka županija
Ponos i okosnica svakog mjesta su vatrogasci, naglasila je gradonačelnica Eva Jendriš Škrljak.
–Osim primarne djelatnosti, vatrogasci su aktivni i u humanitarnim te drugim aktivnostima zajednice, a više od 1000 sati dobrovoljnog rada tijekom godine pokazuje njihov status u društvu. Kada bi svi mi dali toliko sati dobrovoljnog rada u godini dana, gdje bi nam bio kraj? – istaknula je gradonačelnica.
Foto: Zagrebačka županija
Dodajmo kako je povodom velikog jubileja DVD Sveti Ivan Zelina predstavio i monografiju o svojoj povijesti.
– Ovaj plamen hrabrosti koji su naši osnivači zapalili prije 150 godina, nosili su brojni članovi društva koji su obnašali najodgovornije dužnosti. Svi oni su pristupili ovom pozivu prvenstveno iz ljubavi da se pomogne bližnjemu i svaki od njih dao je svoj neprocjenjiv doprinos – zaključio je autor Igor Zrinski.
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom
Prije nego što su digitalni uređaji postali sastavni dio svakodnevice, dječja igra odvijala se na ulicama, u dvorištima i na školskim igralištima. Umjesto ekrana, glavna oprema bili su kreda, lopta i elastična guma, a društvo iz susjedstva bilo je uvijek spremno za još jednu rundu igre.
Generacije koje su odrastale tijekom 80-ih i 90-ih pamte vrijeme kada su se slobodno kretale kvartom, učile pravila igara od starijih i sate provodile vani, često sve do mraka. Te su igre bile jednostavne, ali učinkovite. Poticale su kretanje, razvijale koordinaciju, suradnju i maštu. U nastavku donosimo pregled najpoznatijih igara iz tog razdoblja kojih se prisjeća 24sata. Nekih koje su gotovo zaboravljene, a nekih koje se i danas povremeno zaigraju.
1. Gumi-gumi
Gotovo nezaobilazna igra u školskim dvorištima, osobito među djevojčicama. Igrala se s elastičnom gumenom trakom, a težina je rasla kako se traka podizala, od gležnjeva do pazuha. Zahtijevala je spretnost, ritam i dobru kondiciju.
2. Graničar
Dinamična timska igra u kojoj su se igrači gađali loptom. Pogođeni bi ispali, a cilj je bio ostati posljednji u igri. Omiljena tijekom školskih odmora, poticala je refleks, brzinu i suradnju.
3. Školica
Za ovu igru bila je dovoljna kreda i malo slobodnog pločnika. Igrači su preskakali označena polja na jednoj nozi, nakon što bi kamenčić bacili u određeno polje. Vježbala je ravnotežu, preciznost i koncentraciju.
4. Care, care, gospodare
Igra u kojoj je jedan igrač birao zabranjenu boju, a ostali su pokušavali pogoditi koju. Pogodak je značio utrku prema caru, prvi koji ga dotakne preuzima njegovu ulogu.
5. Pokvareni telefon
Igra prenošenja poruke šaptom u krugu djece. Posljednji igrač glasno izgovori što je čuo, često nešto sasvim drugo od početne rečenice. Zanimljiv način za učenje o komunikaciji i slušanju.
6. Ledena baba
Jedan igrač bio je lovac koji je dodirom zaleđivao ostale, a prijatelji su ih mogli odlediti novim dodirom. Igra je poticala timski duh i razvijala brze reakcije.
7. Skrivača
Bezvremenska igra skrivanja i potrage. Jedan igrač broji, ostali se skrivaju. Cilj je pronaći sve igrače prije nego što oni stignu do baze. Osobito popularna u večernjim satima.
8. Lastik
Igra slična gumi-gumiju, ali s drukčijim uzorcima skakanja. Svaki pogrešan korak značio je kraj kruga. Tražila je preciznost, ritam i dobru memoriju pokreta.
9. Pikule
Igralo se na zemlji, s ciljem da se protivničke pikule izbace iz kružnog terena. Igra je zahtijevala preciznost i strategiju, a skupljanje pikula imalo je i kolekcionarsku vrijednost.
10. Crna kraljica 1, 2, 3
Jedan igrač stoji leđima okrenut ostalima i izgovara „Crna kraljica, jedan, dva, tri!”. Ostali se pokušavaju što više približiti, ali moraju se ukočiti čim se kraljica okrene. Tko prvi dotakne kraljicu, pobjeđuje.
11. Okoš-bokoš
Ritmična brojalica u kojoj se udaralo po šakama igrača dok se izgovarala pjesmica. Na koga brojalica završi, taj nastavlja s odbrojavanjem. Koristila se i kao način odlučivanja tko prvi ide u neku igru.
Generacije koje su odrasle uz ove igre ne pamte svoje djetinjstvo po obavijestima, nego po oguljenim koljenima, smijehu i beskrajnim ljetnim večerima. Možda su te igre jednostavne, ali su povezivale djecu i stvarala nezaboravne uspomene.