Iako je termin bio nepovoljan za takvo što, dupkom pun Gradski stadion dočekao je nogometaše Gorice i Dinama ove srijede, na utakmici za pamćenje. Utakmici u kojoj je Dinamo imao imperativ pobjede u borbi za naslov, u utakmici u kojoj je i Gorica morala ganjati bod ili sva tri, jer dan prije Šibenik je slavio kod Lokomotive… Bilo je to čudesnih 90 minuta u izvedbi naših nogometaša, a na kraju je završilo zasluženom nagradom, grandioznom i iznimno vrijednom pobjedom!

Veliki i brojni problemi mučili su uoči ovoga ogleda Marija Carevića, čak i ako se isključi činjenica da već četvrti put ovog proljeća zbog suspenzije nije mogao sjediti na klupi. Uz kartoniranog Sikošeka i već duže ozlijeđene Pršira i Fiolića, ovoga puta nije bilo ni bolesnog Elezija, dok je na klupi ostao načeti Halilović. U takvim okolnostima Carević je posložio početnih 11 s Mikanovićem, Steenvoordenom, Krizmanićem i Lešom ispred Banića, s Gurlicom na “šestici” te Pajazitijem i Čaićem na “osmicama”, dok su prema naprijed prostor tražili Šlogar, Ndockyt i Erceg.

Prostora, očekivano, nije bilo previše, ali Gorica je svejedno prva zaprijetila. Adrion Pajaziti je u 15. minuti došao u dobru poziciju na vrhu kaznenog prostora, ali i promašio za nekoliko centimetara. Dinamo je, opet očekivano, dominirao u posjedu, ali i stvarao jako malo pravih, izrazitih prilika. Sve se svodilo na pokušaje iz daljine, među kojima je bilo i nekoliko opasnih po Banićev gol, no Gorica je generalno gledajući uspijevala iskontrolirati favoriziranog protivnika.

Smješten odmah pokraj službene spikerice, trener Carević se ljutio, živcirao, ali i planirao što dalje, pa je na poluvremenu gorička klupa povukla dva poteza. Čaić i Vrzić zamijenili su Gurlicu i Šlogara, na desno krilo preselio je Erceg, a Gorica je iz minute u minutu bivala sve hrabrija prema naprijed. Nervoza je u gostujućim redovima rasla s protokom vremena, a to je značilo da je padala i koncentracija, što je otvaralo i sve više prostora…

A taman koliko je bilo potrebno otvorilo se u 67. minuti! Lopta iz dubine došla je do Filipa Čuića, već poslovično korisnog, koji je lijepo povukao i na drugoj strani kaznenog prostora ugledao Pajazitija. Sjajni albanski veznjak, strijelac i u prošlom kolu u pobjedi kod Osijeka, opet se fenomenalno snašao i pogodio za 1-0! Dinamovim navijačima ispunjen stadion je umuknuo, a oni kojima je Gorica u srcu su uživali u trenutku.

I strepili do kraja.

Dinamo je krenuo s izmjenama, gotovo u panici jedan za drugim su ulazili Hoxha, Kanga, Ademi, Mbuku i Theophile-Catherine, promijenio je gostujući trener Perković i formaciju, a vjetar u leđa “modri” su dobili u 82. minuti, kad je Vito Čaić dobio drugi žuti, odnosno isključujući crveni karton. Do kraja je Gorica morala izdržati sa cijelim svojim stadionom protiv sebe, s čovjekom manje, pod snažnim pritiskom nominalno kvalitetnijeg protivnika…

Goričani su se lavovski borili, herojski, a u tome im nije nimalo pomoglo to što je sudac Lovrić doslovno izmislio čak sedam minuta sudačke nadoknade. Gdje ih je pronašao, odakle ih je smislio, ostaje misterij… Ali, uzalud je Dinamu bilo i to! Gorica je izdržžala do kraja, odradila je defenzivno perfektnu završnicu i izborila tek drugu prvenstvenu pobjedu u 28 sudara s “modrima”.

Treća je to pobjeda Gorice zaredom, velika, ogromna, nezaboravna, a donijet će i puno toga uoči gostovanja kod Šibenika u ponedjeljak. Šibenika koji je, hvala na pitanju, opet na minus sedam!

Bravo, bravo, bravo!

Bio sam vratar, stipendist Dinama, odnosno tadašnje Croatije, igrao sam u Karlovcu, sisačkoj Segesti, kratko i sisačkom Metalcu, nakon čega sam se vratio u Radnik. Branio sam i za Dinamo Hidrel iz Novog Čiča i Turopoljac iz Kuča, a zadnja igračka postaja bio mi je Mraclin. Doživio sam i najveću čast igranja za svoju domovinu, kroz nastupe za hrvatsku juniorsku reprezentaciju, godinama sam igrao nogomet i uvijek se rado sjetim igračkih dana, kaže Ervin Kolarec na uvodu u svoje gostovanje u serijalu “Sport Zagrebačke županije”.

Nakon što je završio s nogometom, otišao je u politiku. U dva mandata Kolarec je bio zamjenik gradonačelnika Velike Gorice, a posljednje četiri godine obnašao je ulogu zamjenika župana Zagrebačke županije. Na isteku prvog mandata u toj ulozi idealan je trenutak za rekapitulaciju razdoblja iza nas.

– Uvijek rado govorim o temama kojima se propagira sport – rekao je i nastavio:

– Moja generalna ocjena trenutačnog stanja u županijskom sportu vrlo je visoka. Napomenut ću samo da u županiji imamo oko 680 udruga u svim granama sporta, koje su pod ingerencijom Zajednice sportskih udruga i saveza Zagrebačke županije. Mislim da postižemo sjajne rezultate, da se oni događaju u svim sportovima, i to sve više iz godine u godine, a sve to Županija prati. Tu je posebno važno reći da se sve više mladih ljudi uključuje u te udruge, što je jedan veliki plus – vjeruje Kolarec.

Ogromna je ta županijska sportska obitelj, velike su to brojke.

– Kad govorimo o brojkama, pričamo o otprilike 20.000 aktivnih sportašica i sportaša u županiji, o oko 1600 trenera, sudaca i delegata, a možemo dodati i da po gradovima i općinama imamo nešto više od 200 sportskih objekata – zadovoljan je zamjenik župana.

Kad dođemo do teme što prije birati, rekreativni ili natjecateljski sport, odgovor je najčešće točno na sredini.

– Natjecateljski dio je jako važan, jer kroz njega dolaze i svi ti sjajni rezultati, koji su i najbolja promocija naše županije, ali i cijele Hrvatske. Međutim, važno nam je i da se što više naših stanovnika, bez obzira na dob, bavi sportom. Rekreacija je itekako bitna, znam da brojni gradovi i općine ulažu i u rekreacijske programe, baš zato da bi se omogućilo ljudima da je bave sportom kojim žele, i to je pravi put – vjeruje Kolarec.

U skladu sa svojim ingerencijama, ali i mogućnostima, Županija sve više odvaja za sport, kojem nikad nije dovoljno…

– Naš županijski sportski savez u stalnoj je koordinaciji s općinama i gradovima, odnosno njihovim savezima, a mi im dajemo financijsku podršku. Svake godine Županija izdvaja sve veća i veća sredstva, pa smo ove godine došli do 1,66 milijuna eura za sport. Najveći dio ide za sportsku Zajednicu, dio ide i za školski sportski savez, koji također sjajno radi, jednako kao i naš parasavez, u kojem je desetak klubova.

Pogled unatrag, tvrdi, nudi jako cijeli niz razloga za zadovoljstvo.

– Zadovoljan sam što pojačavamo infrastrukturu u općinama i gradovima. Moram pohvaliti gradonačelnike i načelnike, kao i sve odgovorne ljude, koji svake godine poboljšavaju uvjete za sport. Važno je i što svake godine možemo povećavati sredstva za sport, a naš fokus je već 20-ak godina i na gradnji škola. Uz te škole izgrađene su i školske sportske dvorane, koje nakon nastavnog procesa mogu koristiti sve te brojne udruge. To nam je cilj raditi i u godinama koje su pred nama – ističe Kolarec.

Dotaknuli smo se i nogometa, odnosno činjenice da imamo tek dva županijska predstavnika u prva tri ranga: Goricu u prvom i Dugo Selo u trećem.

– Moramo težiti da se u godinama koje su pred nama sredinama kao što su Dugo Selo, Samobor ili Vrbovec, zašto ne i Kurilovec, odu u rang ili dva više. Strategija našeg nogometnog saveza je da se ide u tom smjeru.

Posebna priča je Inker iz Zaprešića.

– Vidim da se polako vraćaju na pravi put, prva momčad bori se za viši rang i siguran sam da će i dalje ići prema naprijed, jer grad poput Zaprešića zaslužuje više od ovoga u nogometnom smislu. Baš kao i Samobor, nakon Velike Gorice drugi grad u županiji, sa 40.000 stanovnika, koji po svemu zaslužuju klub u rangu ili dva više.

U tom smislu, zamjenika Kolarca rukomet u županiji veseli nešto više od košarke, koju pokušavaju “spasiti” u Samoboru, isprati i odbojku…

Već godinama Kolarec je u organizaciji Noći borilačkog sporta u Velikoj Gorici, a bio je i predsjednik NK Jelačića.

– Uz sve to ostane vremena za posvetiti se djeci, malo s njima odigrati nogomet. Kad uspijem, volim otići na utakmice HNK Gorice, ali i na sav drugi sport.

Radni dan, čak i radno vrijeme, jer mnogi će u tih 15 sati i dalje biti na svojim radnim mjestima, određeno je za termin gostovanja Dinama u Velikoj Gorici. Sve do događat će se četiri dana nakon što je Gorica prvi put ove sezone došla do druge uzastopne pobjede, ali i do prve pobjede u gostima.

– Sigurno da nam je sad psihološki lakše, nakon te prve gostujuće pobjede, ali nema nikakvog opuštanja. I ranije smo imali zalihu od šest bodova, pa se u dva kola zaostatak smanjio se na jedan bod. Oprezni smo i ne zadovoljavamo se, ali naravno da smo zadovoljni kad imaš u zadnje četiri utakmice osam bodova. Međutim, još je samo šest kola do kraju, svaka utakmica nosi važne bodove i tablica se mijenja iz kola u kolo, tako da nam je fokus isključivo na Dinamo – rekao je trener Mario Carević nakon treninga u utorak.

Nekoliko sati poslije Šibenik je došao do pobjede protiv Lokomotive u Kranjčevićevoj i dao puni smisao tome što je Carević govorio… I zato je ovom prilikom iz goričke perspektive apsolutno nevažno to što će ovih 90 minuta naša momčad sudjelovati i u borbi za naslov prvaka. Kao što su nevažne i želje i pozdravi koji dolaze s juga…

– Poruka stiže jako puno, ali mislim da smo mi već pokazali da se borimo isključivo za sebe. Pobijedili smo Hajduk, uzeli smo dva boda Dinamu u prvoj utakmici na našem terenu, a uzeli smo i Rijeci dva boda, također doma… Naravno da svakoga želimo pobijediti i da tu nema nikakvih kalkulacija. Ne bih volio da nas se svrstava na bilo koju stranu u tom kontekstu, u smislu da igramo za nekoga ili protiv nekoga. To su gluposti i to ne želim ni čuti. Mi smo i dalje u borbi za opstanak, bez obzira na to što situacija sad izgleda puno bolje nego prije dva ili tri kola – nedvosmisleno poručuje Carević.

Gorica se kroz dvije vezane pobjede napunila samopouzdanjem, što će svakako biti neophodno u sudaru s velikim protivnikom, a loše je što potpuno spremni nisu ni Majstorović, ni Mikanović, ni Halilović, ni Krešić…

– Opet ponavljam isto kao prije Istre. I tad je nedostajalo zbilja dosta igrača, no ni koji su dobili priliku su je maksimalno iskoristili. Tako da nema straha – emitira Carević samo pozitivu.

Iako, svjestan je itekako tko je s druge strane, nema tu velike filozofije…

– Dinamo je sigurno motiviran, pogotovo nakon kiksa Rijeke i Hajduka, jer dobili su priliku opet se umiješati u trku za titulu, i to s novim trenerom. Meni je iznimno drago da je kolega Perković, s kojim sam zajedno na Akademiji, dobio ovu priliku. Nadam se da će ga što duže zadržati, jer stvarno ima kvalitete, i ljudske i trenerske. Vidi se da je prisutan jedan drugačiji duh i da ga igrači slijede, i po govoru tijela, i po izvedbi. Lakoćom mijenjaju dva sustava, iz 3-4-2-1 u 4-2-3-1, tako da se i prilagođavaju, imaju i kvalitetu, ne trebamo pričati o njima, ali mislim da mi uz dobru organizaciju u fazi obrane možemo biti opasni i prema naprijed – kaže Carević.

Na treningu se moglo lako primijetiti da je atmosfera jako dobra, da vlada zajedništvo, bez obzira na to što je borba za ostanak daleko od riješene. I što pet dana nakon Dinama doma slijedi Šibenik u gostima, u ključnoj utakmici proljeća…

– Mi stvarno gledamo isključivo svaku sljedeću utakmicu, ali teško je ne misliti i na Šibenik, jer ulazimo u zgusnut raspored. Moje iskustvo je da, kad god bismo kalkulirali, ne bi dobro prošli. Ući ćemo u ogled s Dinamom bez kalkulacija, pokušati uzet bod ili bodove, a onda ćemo se spremati u miru za Šibenik. Nemamo puno vremena, Dinamo je svježiji od nas, jer imali su dva dana više za odmor, ali opet kažem, nema tu nikakvih alibija, nego će istrčati 11 najspremnijih – zaključio je trener Gorice.

Zbog žutih kartona neće biti ni Gregora Sikošeka, upitno je i u kojem će Gorica sustavu krenuti, pri čemu nije nemoguće da se za ovih 90 minuta vrati na onaj s trojicom, odnosno petoricom u obrani. S druge strane, postoji opcija i da se krene sa četvoricom stopera, budući da je moguće da uz Sikošeka lijevo neće moći krenuti ni Majstorović i Mikanović desno… Bude li tako, Gorica bi mogla krenuti ovako nekako:

Banić – Bralić, Steenvoorden, Leš, Krizmanić – Halilović (Gurlica), Pajaziti – Šlogar, Elezi, Ndockyt – Kolar

Tjedan dana nakon što su “devastirali” Rijeku na Rujevici i proslavili nevjerojatnu pobjedu 6-1, juniori Gorice su doživjeli svoj posljednji poraz u 1. HNL. Tog 2. studenog Dinamo je u Velikoj Gorici slavio 1-0, golom duboko u sudačkoj nadoknadi prvoga poluvremena, a odmah potom krenula je nevjerojatna serija koja traje i danas.

U sljedećih 12 utakmica, naime, juniori Gorice nisu doživjeli niti jedan jedini poraz. Upisali su četiri remija, ali i osam sjajnih pobjeda, zaključno s onom subotnjom, kad se na Kajzerici dogodilo nešto slično onome što se jesenas zbivalo na Rujevici…

Momčad koju vodi trener Ivan Parlov, naime, gostovala je kod Lokomotive, predvođene nogometašem/trenerom Nikicom Jelavićem. Lokomotiva je, usput rečeno, vodeća u najvišem rangu hrvatskog juniorskog nogometa, ispred Hajduka i Dinama, no ovoga puta su naletjeli na puno bolju momčad.

Igrala se 48. minuta kad je Stjepan Kučiš poslao loptu u mrežu domaćina, a na semaforu je zasvijetlilo gotovo nestvarnih 0-4! Gorica je letjela terenom, nemilosrdno je punila Lokomotivinu mrežu, počevši od 13. minute i gola Benjamina Dulčića. Na 2-0 povisio je Senegalac Arona Fall u 33. minuti, da bi poluvrijeme zaključio Medin Gashi u drugoj minuti nadoknade.

Kad je Kučiš početkom nastavka zaključio poker golova u protivničkoj mreži, bilo je jasno da povratka za “lokose” više nema, da će Jelavićeva momčad doživjeti tek drugi poraz ove sezone! A moglo je sve skupa biti i puno ružnije za domaćina, jer pri tih 4-0 imala je Gorica, odnosno napadač Gashi, još dvije velike prilike, takve da je lako moglo biti i 0-6…

Kad se već to nije dogodilo, Lokomotiva je krenula ovaj poraz činiti podnošljivim. Od 56. minute tako je bilo 1-4, a kozmetičko uljepšavanje poraza dovršeno je golovima u 87., odnosno 93. minuti. Ispalo je tako da je Gorica utakmicu dobila s “tijesnih” 4-3, ali točno je da se ovdje radilo o nogometnoj demontaži najbolje juniorske momčadi u državi.

Trener Parlov i njegovi igrači tako su se dodatno učvrstili na četvrtome mjestu, odmah iza Lokomotive, Hajduka i Dinama, koji ima četiri boda više na trećemu mjestu. Upravo će Dinamo u Maksimiru biti prvi sljedeći protivnik, i to 3. svibnja. Nakon toga preostat će još pet utakmica do kraja prvenstva, što će reći da su i neki dodatni pomaci na tablici apsolutno mogući…

Međutim, bez obzira na konačan rasplet, nema nikakve dvojbe da je ovo još jedna lijepa i uspješna sezona za goričke juniore, koji su Lokomotivu sredili u sljedećem sastavu:

Lukas Jalušić, Patrik Horvat, Ivan Barišić, Ivan Brtan, Benjamin Dulčić, Stjepan Kučiš, Medin Gashi, Arona Fall, Petar Topić, Zvonimir Josić, Fran Kasumović u prvih 11, plus Patric i Franko Jakšić, Jacob Adam Runjić, Georgi Stojanov, Gabriel Đivoje i Fran Stunja.

Dečki rezultate imaju, a posebno važno bilo bi u godinama pred nama dio njih vidjeti i u sastavu prve momčadi, jer to je zapravo temeljni cilj cijele ove priče. Priliku su ovi klinci, prema svemu sudeći, zaslužili.

Na Veliku subotu na Udarniku se i dalje nije razmišljalo o uskršnjoj trpezi, šunka, jaja i mladi luk bili su u drugom planu, jer bila je to blagdanska, ali i radna subota. Nogometaši Kurilovca, naime, lovili su velika tri boda u domaćem sudaru s Tigrom iz Svete Nedelje, protivnikom za kojeg se znalo da će biti tvrd orah, da neće biti nimalo lako, a tako je ispalo. Lovili su Kurilovčani tri, a ulovili jedan bod. Samo jedan…

Bila je to jedna od utakmica u kojima neće pa neće. Kurilovec je bio stabilan, defenzivno čvrst i kompaktan, pa Tigar tu nije mogao previše “gristi”. Ispalo je tako da gosti nisu imali praktički niti jednu ozbiljnu situaciju pred domaćim golmanom Išekom, dok su se s druge strane prilike nizale kao na traci. Nizale i – propuštale. Sedlaček jedanput, pa drugi put, pa treći put, David Pršir, Selman, Šestak, glavom, nogom… Lopta jednostavno nije htjela u gol.

U svemu tome rodila se i solidna količina nervoze, jer uzastopni promašaji najčešće dovedu do toga, a kad je tako, misija postizanja gola odluke postaje sve teža. Završilo je tako bez golova, svakome je pripao po bod, a takav rasplet najviše je razveselio društvo iz Lučkog. Trenutačni lider sad ima jednu odigranu utakmicu više, ali i četiri boda više, što će reći da Kurilovec u pokušajima da se vrati na vrh nema druge nego – pobijediti u Lučkom!

Bit će to, naravno, izuzetno teško, i to iz najmanje tri razloga. Prvo, Lučko igra sjajno proljeće, ljudi u osam utakmica nastavka prvenstva imaju sedam pobjeda i remi. Drugo, Lučko nema problema s kadrom, što se za Kurilovec baš i ne može reći. Treće, za Kurilovec u ovakvoj situaciji baš i nije idealno to što u srijedu, tri dana prije tog teškoga gostovanja, mora odraditi i županijski kup u Bistri…

Ove zime Kurilovčani se nisu pojačavali, čak ni brojčano, a kamoli dodatnom kvalitetom, a to se sad pokazuje jako važnim detaljem. Radočaj i Chikwado su operirani, Ante Banić i Cindrić su također ozlijeđeni, a zbog kartona nije bilo ni Vujnovića. Ukupno su, dakle, nedostajala petorica igrača, a kad u rosteru imaš ukupno 20-ak ljudi, to je ozbiljan udarac.

Pa se dogodi čak i pomalo bizarna situacija da trener Senad Harambašić mora “navlačiti” tu brojku do pristojnih 15 ili 16 igrača za utakmicu, pri čemu posegne i za “prenamjenom” ozlijeđenoga golmana Crnolatec u – igrača! Ovoga puta nije ulazio u igru, ali kako je krenulo, nije nemoguće da se i to dogodi u nekoj od sljedećih utakmica.

A utakmica ima koliko hoćeš! Konkretno, Kurilovec će u 18 dana odigrati čak šest utakmica: Tigar u subotu, Bistra u kupu u srijedu, Lučko u subotu, pa petrinjska Mladost u srijedu, Sava Strmec u subotu, Vrapče u srijedu i Zagorec u subotu… Kaos od rasporeda! A sve to s premalo igrača u kadru, s problemima koji se gomilaju, što će neizbježno utjecati na ambicije, koje će unatoč svemu ostati šampionske.