→S Emanuelom Starčevićem razgovarala: Gianna Kotroman
Najpoznatija izreka o gljivama “Sve su gljive jestive, ali neke samo jednom”, uz svoju duhovitu poruku, upozorava u biti na opasnost od trovanja nejestivim, odnosno otrovnim gljivama.
Jesensko razdoblje, zbog češćih oborina koje pogoduju njihovom rastu, obiluje rastom gljiva, a pretpostavlja se da u svijetu postoji oko milijun i pol vrsta, od kojih je znanstveno opisano tek oko 70 tisuća. Inače, gljive ne pripadaju ni skupini biljaka ni životinja, već su to posebne vrste heterotrofnih organizama, koji su najrasprostranjeniji živi organizmi na Zemlji.

Foto: Matea Brenčić
Gljiva na tanjuru – kod Kineza već 1000 godina, u Egiptu i Rimu servirana samo kraljevima
Dok su u starom Rimu i Egiptu rezervirane bile samo za kraljeve i bogataše, gljive su danas postale namirnica koja se može nabaviti u svakoj trgovini. Kako uzgajati gljive Kinezi poznaju već tisuću godina, a u Europi je uzgoj šampinjona potaknuo francuski kralj Louis XIV.
Gljive su i u turopoljskoj prošlosti, kada su ljudi živjeli oskudno, bile cijenjena namirnica. I besplatna. Njome su nadopunjavali svoju jednoličnu prehranu.

Foto: Emanuel Starčević
-Ponajviše o gljivarenju sam naučio od pokojnog Ive Cekovića koji je bio cijeli svoj život lugar i stvarno je bio jedno vrelo informacije i znanja koje mi je prenio. Gljivarenje je bila jedna usputna djelatnost kojom se se bavili djeca, mladi i odrasli. I nekako vrganji i mliječnice su bile uobičajene u prehrani, pa onda i bukovače, posebice zimi kada su druge gljive rijetke – započeo je svoju priču Emanuel Starčević iz Dubranca, inače vlasnik OPG-a i strastveni gljivar-hobist koji nam je otkrio detalje o svijetu gljiva našeg podneblja.
-Koristi od gljivarenja ima puno. Na primjer, vole vas svi susjedi koji vole jesti gljive! Njima obogaćujete svoju prehranu, jer ti neki sastojci, minerali koje imaju gljive nemaju nigdje drugdje, a nama su potrebni. I ono što je najvažnije, potraga za gljivama izvlači vas u prirodu da budete zdravi, čili, orni, i onda zavolite i prirodu i gljive – priča Emauel i podsjeća kako su gljive uvijek bile misterij, zato što nisu bile jednostavne za uzgoj.

Foto: Matea Brenčić
-Iako su još Rimljani znali uzgajati neke vrste, recimo od svježeg stabla napravili su dasku i stavili zrele jablanovače, pokrili slojem zemlje od par centimetara i te gljive su onda rasle. Sličan je način za bukovače, a za brestovače je bio jedan način da se one operu u vodi i onda se tom vodom zalije panj i brestovače bi rasle. Može se uzgojiti čak i vrganj na hrastu, recimo, a moguća je i simbioza lješnjaka i tartufa – otkriva nam gljivar.
Za gljivarenje je potrebna dozvola?
Od Starčevića smo doznali da biste trebali izvaditi dozvolu za odlazak u šumu u berbu gljiva, koja je besplatna i može se dobiti putem aplikacije.
-Na taj način se dobiva povratna informacija koliko ima sakupljača gljiva u Hrvatskoj i koliko se gljiva prikupi tijekom godine, jer znamo da je u svemu, pa tako i u gljivarenju, potrebno imati savjest i držati se zakona, pravila i etike – upozorio je Emanuel.

Foto: Emanuel Starčević
Riječ je o poštivanju ekosustava u koji kročite i iz kojeg iznosite gljive, odnosno da se s pažnjom odnosite prema staništu gljiva kako ga ne bismo uništili. Emanuel savjetuje da svaku treću zrelu gljivu ostavite na staništu, tako da se ona ima prilike razviti i razmnožavati se. Osjećat ćete se ponosno, jer vam je šuma dala urod, a osigurali ste plodove i u budućnosti.
-To je poštivanje gljivarske etike, ističe Starčević i objašnjava kako je do 3 kilograma za domaće potrebe ili do 10 kilograma ako ste komercijalni sakupljači, optimalno za obje strane – čovjekove potrebe i prirodnu ravnotežu.
Gljiva je lijek, no…
Svaka gljiva je posebna, a pripremljena za jelo ona je i obrok i začin i lijek, no treba biti vrlo oprezan tijekom berbe, jer znamo da obzirom na sličnosti među vrstama, lako može doći do zabune a tada i do neželjenih posljedica, od lakših probavnih poteškoća do trovanja.

Foto: Emanuel Starčević
-Kod pojedinih vrsta gljiva simptomi se pojavljuju vrlo brzo, no moramo uzeti u obzir da neke vrste poput Kokice ljudima samo teže padnu na želudac, i nisu otrovne. No, recimo ako ne znate raspoznati gljive i pojedete zelenu pupavku, nećete odmah osjetiti trovanje. Njen otrov djeluje tek nakon nekoliko sati od konzumacije, a još je zanimljivije da postoji vrsta otrovne gljive koja razvija simptome tek nakon više od 20 dana! – kaže Emanuel i daje nam popis onih koje su sigurne za komercijalno prikupljanje u Hrvatskoj.
-Riječ je o nekoliko vrsta koje ispunjavaju 3 osnovna uvjeta: da nije ugrožena vrsta, da postoji tradicija provjerene i sigurne konzumacije i da ne postoji druga zamjenjiva gljiva. Tako da je u našoj zemlji jestiv vrganj, lisičice, tartufi, puze, prosenjaci... nabrojio je Emanuel.

Foto: Matea Brenčić
Važno je, ukoliko se odlučite na potragu za ovim šumskim blagom, ići u društvu iskusnog poznavatelja gljiva ili se pridružite gljivarskom društvu gdje ćete naučiti “cake” prepoznavanja.
Dodajmo kako u Zagrebu djeluje najstarije gljivarsko društvo u Hrvatskoj “Kamilo Blagaić” koje redovito organizira determinacije, odnosno određivanja vrste ili roda gljive, stručne izlete i predavanja.
Na području Zagrebačke županije djeluje još i Gljivarska udruga “Amanita” Sveti Ivan Zelina u čijoj je obližnjoj šumi Raclinjak prije dvije godine otvoren jedinstveni gljivarsko-edukativni park, te ivanićgradsko Gljivarsko društvo “Crveni peharček” koji će u sklopu manifestacije Bučijada imati 11. Izložbu gljiva.
