Dvije utakmice, dvije impresivne pobjede, čak 17 zabijenih i samo dva primljena gola. Točno tako, najsažetije moguće, izgleda dosadašnji put nogometaša Kurilovca u Kupu Hrvatske. NK Zemunik teško je nastradao u prekolu, završilo je čak 12-2, a ove srijede poslijepodne na red je došao NK Oriolik iz Oriovca. Klub iz petoga ranga, pa je valjda prigodno bilo utrpati mu pet komada…

Meteorološke najave bile su puno lošije od onoga što se doista događalo na nebu ove srijede, budući da kiša ipak nije padala cijeli dan, pa je i kurilovečki travnjak bio u vrlo pristojnom stanju. Pristojna je bila i posjeta, reagirali su Velikogoričani i Kurilovčani na pozive iz kluba, pa je čak i unatoč nikakvom vremenu nekoliko stotina ljudi došlo popratiti pokušaj Senadovih igrača da naprave još jedan korak naprijed u Kupu.

A oni su ga napravili takvom impresivnom lakoćom da je to bilo divota za gledati. Sigurni, mirni, efikasni, čvrsti otraga… Pola sata trebalo je Kurilovčanima da dođu do vodstva, da probiju blok gostiju iz Oriovca, a prvi je u tome uspio Nigerijac Mak Goziembah. Seriju je nastavio Luka Sedlaček, koji je u 40. minuti realizirao najstrožu kaznu i poduplao kurilovečko vodstvo.

S tim rezultatskim kapitalom, ali i sa spoznajom da su naprosto bolja momčad, Kurilovčani su otišli na predah. A čim su se s njega vratili, povećali su svoje vodstvo. Već u prvoj minuti nastavka Fabijan Starčević je i definitivno riješio utakmicu trećim golom, da bi nakon sat vremena igre svoje ime na listu strijelaca upisao i Antonio Novak.

Tih 4-0 stajalo je na semaforu sve do 82. minute, kad je razigrani Sedlaček pogodio i drugi put te zaokružio konačnih Kurilovec 5, Oriolik 0. Uvjerljivo, sigurno, dominantno, frajerski… Eto, baš tako su trener Harambašić i njegovi igrači odradili ovaj posao, pa se i više nego zasluženo plasirali među 16 najboljih u ovom natjecanju.

U sljedećoj rundi Kurilovčani će ići na boljega iz okršaja Neretve iz Metkovića i pulske Istre 1961. Za očekivati je, naravno, da će na Udarnik stići Puljani. Točnije, da će opet doći Puljani… Naime, Kurilovec je u ovoj fazi kupa bio već nekoliko puta, svaki put je išao na prvoligaša, jedanput na Osijek, jedanput na Goricu, jedanput na Slaven Belupo, a krajem rujna 2019. na – Istru. Završilo je 3-2 za goste, bilo je čupavo, a sad bi se mogla ukazati i nova prilika…

Međutim, za početak se treba okrenuti nedjelji koja dolazi i domaćem ogledu sa Zagorcem iz Krapine, vodećom momčadi 3. NL Centar, na čijoj klupi sjedi Perica Vidak.

Cijeli je dan bio neki tmuran, namrgođen, kiša nije znala bi li padala ili ne, pljuštala ili odmarala, a vijesti iz Novske govorile su da tamo – pada. Da ozbiljno pada cijeli dan, a to je u startu ukazivalo na potencijalne probleme tamo gdje ih ni po kojoj logici ne bi smjelo biti. Nogometaši Gorice, naime, išli su u prvome kolu Kupa na NK Libertas, klub iz petoga ranga, klub koji je u novo izdanje 4. NL Središte krenuo s tri vezana poraza, ali i klub koji je u prošloj rundi izbacio ponajboljeg drugoligaša Opatiju…

S uspomenama na Đakovo prošle godine, znajući da će ionako težak teren u Novskoj, stisnut na nešto manje dimenzije, nedvojbeno biti i natopljen vodom, valjalo je biti itekako oprezan, što se vrlo brzo pokazala u najkonkretnijem mogućem smislu.

Gorica je krenula u utakmicu sa Žarkovom na golu, sa stoperskom trojkom Perić – Josić – Leš te sa Tronteljem i Durakovićem na bokovima. Sredinu su držali Bakić i Kučiš, ispred njih operirali su Fiolić i Pelko, a u vrhu napada krenuo je Erceg. Ukratko, ozbiljan sastav, koliko god bio osvježen mlađim igračima i onima kojima su potrebne utakmice nakon stanke…

Taj se sastav u probleme uvalio već u sedmoj minuti, kad je Ivan Kovačević zabio gol svoje karijere. Napadač Libertasa pogodio je iz velike daljine, s više od 25 metara, šokirao je prvoligaša i kreirao trenutak koji će još dugo pamtiti.

Proporcionalno razini šoka rasla je i nervoza u redovima Gorice, koja je dominirala terenom od prve sekunde. Međutim, teren nikako nije bio saveznik momčadi koja je uletjela u nervozu, čvrsti domaćin dobro se branio, da bi sredinom prvog dijela – eruptiralo! U jednom trenutku krenula je kavga na terenu, naguravanje u koje su se uključile i obje klupe, da bi sve bilo razriješeno žutim kartonima za pomoćnog trenera Gorice Mensura Mujdžu i službenog predstavnika domaćeg sastava.

Sve je izglađeno do poluvremena, kad je savjetnik za sportska pitanja Boštjan Blažinčič domaćinima poklonio 20 lopti, ali do tad se još štošta događalo na travnjaku…

Gorica je do izjednačenja konačno došla u 42. minuti, nakon što je 18-godišnji Stjepan Kučiš dao krasnu dubinsku loptu za Antu Ercega. Majstor Erca umirio je loptu i iz drugog dodira prebacio domaćega golmana. Nije ga, međutim, uspio prevariti i u 45. minuti, kad je Gorica došla u idealnu priliku za preokrene rezultat već do poluvremena. Dosuđen je jedanaesterac za Goricu, loptu je namjestio upravo Erceg, no – ništa od toga.

Na poluvremenu su svoj nastup završili Pelko i Bakić, a umjesto njih ušli su Kavelj i Čuić. Upravo su njih dvojica iskreirala drugi gol, sad konačno za preokret, u 68. minuti. Kavelj je bio asistent, a Čuić je loptu poslao u mrežu. Sve je bilo riješeno osam minuta poslije, kad je konačnih 3-1 postavio ponovno Erceg, i to ponovno na asistenciju mladog i očito vrlo zanimljivog Stjepana Kučiša…

– Najvažnije je što smo prošli dalje. Uvjeti su bili dosta teški s obzirom na stanje terena, ali zadovoljan sam pristupom i karakterom svakog pojedinca koji je nastupio. Kup je to, pa još gubiš 1-0… Ali dobro, imali smo ogromnu dominaciju, jako puno opasnih situacija, promašili smo i taj jedanaesterac, no na kraju smo došli do rutinske pobjede. Sad se treba odmoriti i pripremiti za Dinamo – rekao je trener Gorice Mario Carević u zaključku ovog kišnog, ali na kraju uspješnog putovanja u Novsku.

Kako bi se spriječile učestale prijevare s lažnim računima i krivotvorenim podacima, od jeseni banke uvode sustav provjere uplatnih podataka. Ako ime primatelja i IBAN odgovaraju, transakcija će dobiti “zelenu” oznaku i proći bez problema, piše Poslovni.hr. Kod mogućih tipfelera ili zamjene redoslijeda imena i prezimena sustav će označiti uplatu “žutom” bojom, dok će u slučaju nepodudaranja podataka transakcija biti blokirana i tražit će se dodatna provjera.

Uz to, predviđene su i situacije u kojima zbog tehničkih poteškoća oznaka neće biti dodijeljena. Tada će se građanima savjetovati da kontaktiraju svoju banku. Ova regulacija stupa na snagu 9. listopada 2025., a od srpnja 2027. ista pravila primjenjivat će se u cijelom Europskom gospodarskom prostoru, neovisno o valuti.

Dodatna novost odnosi se na brzinu transakcija. Već od sljedećeg mjeseca više neće vrijediti pravilo čekanja dva dana na prijenos sredstava zbog vikenda ili blagdana. Uplate će se izvršavati u roku od deset sekundi, čime se u potpunosti provodi europska Uredba o platnim uslugama donesena 2023. godine.

U podnožju crkve, glavnog ukrasa svake razglednice iz Kravarskog, nalazi se mjesna trgovina, a iza njezinih leđa, odmah uz prekrasno novo igralište, smjestio se i Društveni dom, koji je ujedno i – vatrogasni dom. U kojem su nas sa širokim smiješkom i čvrstim stiskom ruke dočekali predsjednik DVD-a Kravarsko Stjepan Tičarić i zapovjednik Zvonko Čunović. Povod za druženje vuče se još iz srpnja, od one svečane dodjele županijskih nagrada, na kojoj je svoju Povelju dobio i njihov DVD.

– Nismo vam mi ni znali da smo nominirani sve dok nije javno objavljeno da smo među dobitnicima nagrade – govori uvodno predsjednik Štef.

– Tek nakon što smo na portalima vidjeli da smo nagrađeni krenuli smo provjeravati odakle mi u toj priči. Doznali smo da nas je nominirala Udruga mladih općine Kravarsko, s kojom surađujemo pri svakoj njihovoj manifestaciji. Zaslužujemo li mi tu nagradu? Ha, vjerojatno zaslužujemo… Bilo bi grijeh reći da nešto slično ne zaslužuje bilo koje društvo u županijskoj vatrogasnoj zajednici, ali činjenica je da mi odrađujemo puno toga unazad nekoliko godina. Jednako kao i druga društva, naravno, ali možda je presudilo to što smo mi samostalno društvo, jedno od osam takvih u županiji. Sami pokrivamo našu općinu, a jedno vrijeme naši susjedi iz Pokupskog nažalost nisu imali ni garaže, ni vozila, ni cisterne, pa smo dvije godine pokrivali i njihov teritorij. Kad su bile poplave, čak smo pokrivali i dio općine Lekenik – dodaje Tičarić.

– Mi smo uvijek spremni pomoći, a budući da imamo i opremu koju imamo, surađujemo sa svim udrugama koje djeluju na području naše općine. I jako nam je drago što su nas iz udruge mladih odlučili predložiti. Naravno, svako ovakvo priznanje donosi i još veću obavezu, sad će se od nas možda očekivati i više nego što se očekivalo dosad, ali zato i jesmo tu – nadovezao se zapovjednik Zvonko.

Upravo su njih dvojica, predsjednik i zapovjednik, u ime DVD-a preuzeli nagradu.

– Možete misliti kakav je to osjećaj… Tamo je i premijer, i ministri, i župan, i dožupan, i predsjednik i zapovjednik Vatrogasne zajednice Zagrebačke županije… Malo i trnce osjetiš kad te pozovu na binu. Malo se poslikaš, usput razmišljaš o svemu, tako da je stvarno lijep osjećaj – kaže Tičarić, pa se opet nadovezuje Čunović:

– Dobar je osjećaj kad shvatiš da je netko vidio i primijetio da nešto radiš. A mi stvarno radimo. Gotovo svake druge srijede imamo vježbe, a kad treba ići na hitne intervencije, često nas se skupi i toliko da si ne stanu na kamion. I lijepo je kad sve to netko primijeti. Osjećaj je odličan, jer to je puno sati uloženog truda, malo je dana da se nas dvojica ne nađemo ovdje, da nešto ne dogovaramo, ne radimo…

Vatrogasno društvo u Kravarskom, lijepo piše na amblemu, postoji od 1952. godine, ali svega je tu bilo u više od sedam desetljeća koja su slijedila.

– Moj tata je bio jedan od osnivača, bilo ih je 12 kad su pokretali društvo. Kravarsko je tad imalo i nešto više stanovnika nego danas, sva naselja su bila brojnija, ali nisu vatrogasci bili opremljeni za intervencije. Sjećam se da je moj tata od opreme imao jednu kapu! I ništa više. Izlazili su na intervencije gotovo golim rukama, a poslije su dobili i zaprežnu pumpu koju su vukli konji, pa su se nekako snalazili… U jednom razdoblju to se društvo ugasilo, tamo negdje početkom 70-ih, a početkom osamdesetih društvo je ponovno registrirano. Nove probleme donio je početak rata. Na frontu je poginuo jedan od dozapovjednika, jako je ranjen predsjednik društva, a sva oprema, koja je bila smještena u jednom podrumu, misteriozno je nestala. Netko je odnio i pumpe i sve što je bilo vrijedno… U ovih zadnjih 20-ak godina mi držimo DVD u svojim rukama i mislim da to kvalitetno radimo – prevrtio je povijest DVD-a predsjednik Štef.

Nova era započela je prije 19 godina.

– Maksimalno ozbiljno krenuli smo 2006. godine. Tad smo imali volju, ali opremu nismo. Krenuli smo doslovno od nule. Imali smo jednu pumpu, koja je u ratu bila spremljena kod bivšeg predsjednika u podrumu, tako da nije nestala onda kad je nestalo sve ostalo. A cijevi koje smo zatekli mogli smo jedino baciti u smeće. Prvog TAM-a i Ladu Nivu dobili smo od vatrogasne zajednice Grada Zagreba, s tim smo krenuli. U Tamića smo instalirali tu pumpu i krenuli raditi… – kaže zapovjednik Zvonko.

Na njihovu popisu trenutačno je nešto više od 140 članova DVD-a, među kojima je 25 operativnih vatrogasaca, onih koji su obučeni i osposobljeni za intervencije.

– Članova koji su završili tečaj imamo nešto više od 80, no ovih 25 ima i završen tečaj i odrađen liječnički pregled. Kad se sve zbroji, može se reći da imamo oko 40 aktivnih vatrogasaca, dok su ostali uvijek tu negdje, spremni uskočiti i pomoći kad mogu i gdje mogu. Neki pomažu kod osiguranja nekih događaja, a ima i onih koji dobro dođu kad treba ispeći roštilj za neku od naših fešta… Imamo i 30-ak klinaca u podmlatku, s njima rade tri voditelja, tako da s brojnošću stvarno nemamo problema – objašnjavaju dečki.

Posebno “živahno” bilo je u vrijeme potresa krajem 2020. godine, to se vrijeme posebno pamti.

– Pojedinačno gledajući, u vrijeme potresa bili smo DVD s najviše intervencija u županiji. Druga mjesta imala su gradske Zajednice, ali gledajući društva izolirano, mi smo tu prednjačili – ističe Čunović, a Tičarić to prisnažuje brojkama.

– Puna 22 dana zaredom, ujutro od šest, sve do ponoći, bili smo na nogama. Ljudi su išli na posao i odmah po povratku kući dolazili na intervencije, i tako doslovno 22 dana bez odmora.

Vatrogasci iz Kravarskog podijelili su se u to doba u tri ekipe, svako jutro okupljali su se na brifingu u Domu, a na kraju dana bi se pisala izvješća. Podaci kažu da je već prvoga dana zabilježeno gotovo 40 intervencija, a u svemu tome sudjelovali su i drugi stanovnici.

– I sam načelnik u prvom je trenutku bio malo skeptičan po pitanju uključivanja ljudi u cijeli proces, ali kad je vidio da to ide “kao voda”, i on je bio zadovoljan – pamti Zvonko.

S obzirom na razinu koju su dostigli od 2006. na ovamo, zapravo i nije bilo iznenađujuće što je sve išlo kao po špagi.

– Mi se stalno obučavamo, pripremamo, usavršavamo za svaku vrstu neprilike. I mi smo zbilja u svakom trenutku spremni na sve, što se i pokazalo stotine puta u zadnjih 15-ak godina. Podigli smo nivo spremnosti toliko da možemo parirati svakoj situaciji, od potresa, požara, poplava, do svih tehničkih intervencija – ponosan je predsjednik Stjepan.

Uigrano je ovo i vrlo angažirano društvo, što se potvrdilo u cijelom nizu vrlo konkretnih situacija.

– Prije dvije godine, sjećam se, radio sam noćnu smjenu na Novu godinu. Na povratku kući, bio sam u šumi kod Bune, bilo je 7:12 sati, kad me iz županijskog centra zovu da imamo požar kuće za odmor u Podvornici. Mladi su čekali novu godinu i dobro su “hajcali”, sve dok se kuća nije zapalila. A oni su spavali… I pričam s operaterkom, tražimo rješenje, jer ja idem iz noćne, Nova godina je, sedam ujutro, nemam pojma tko će mi moći doći. I rekao sam joj: ‘Zovi gorički JVP, a ja kad dođem u Kravarsko, vidjet ću tko može doći’. Kad sam došao do naših prostorija, šestero ljudi već me čekalo! Na novu godinu ujutro! Odmah smo odjurili na intervenciju, uspjeli smo naći rješenje i vratio sam JVP natrag u Veliku Goricu na pola puta do lokacije – prepričava Čunović.

Naravno da je osnovni posao vatrogasaca boriti se s požarima, ali svaki DVD, uključujući i hrabre dečke iz Kravarskog, ima posla i s drugim neprilikama. Pritom se proživljavaju razne situacije, često i one s kojima se teško nositi.

– Nažalost, u ovih zadnjih 17 godina imali smo sedam intervencija sa smrtnim slučajevima. Rijetka su društva s tolikim brojem takvih nesreća… Bilo je tu stradavanja u požaru, prevrtanja s traktorom, suicida… Nisu to nimalo jednostavne situacije, čak štoviše, ali nitko od nas ne želi na licu mjesta pokazati koliko nas to pogađa – priznaje Štef.

– Evo, zadnju takvu intervenciju imali smo nakon prevrtanja traktora. Imali smo samo informaciju da se to dogodilo i na putu do lokacije razmišljaš što će te dočekati, u kakvom je stanju čovjek… Pa onda na Božić, kad smo imali požar u Lijevim Štefankima, izgorio je moj susjed. Gorjela je drvena kuća i po dolasku tamo kažu nam da je čovjek unutra. A ja znam tko živi u toj kući, znam da je to čovjek s kojim sam odrastao… Ali eto, nekako to pregrmiš, izguraš, koliko god je teško – dodaje Zvonko.

Bude tu, jasno, i priča drugačijega karaktera, potreba za pomoći druge vrste.

– Ljudi nas često zovu zbog uklanjanja gnijezda stršljenova, a čak smo izvlačili i zmije iz škrinje. Smjestila se čovjeku u paletu ispod zamrzivača, možda je tu bila i godinama, dolazila i odlazila, ali naravno da nije ugodno. Čovjek me zove da ima zmiju u kući, mi dođemo i sve raščistimo, a na kraju nađemo velikog guša. Primiš ga, izneseš i to je to… Ja sam pčelar, to su moja zaduženja. Pustili smo je u prirodu, što drugo… – priča Štef, a Zvonko se ubacuje:

– Ja to nikad ne bih mogao, svaka čast Štefu što može… Zvali su nas i da ih riješimo puhova, ima i toga. Kad odemo u posjet našim školarcima, uvijek nas pitaju i skidamo li mačke s drveća i krovova, jer to vide na televiziji, ali mi takvih slučajeva dosad nismo imali. Valjda su mačke na selu malo pametnije, one znaju same sići, ha, ha.

U svim tim intervencijama vatrogascima iz Kravarskog pomaže i oprema koja je danas na ozbiljnoj razini.

– U vrijeme kad je gospodin Šuker bio ministar financija, a Damir Trut ravnatelj Državne uprave za zaštitu i spašavanje, našla su se sredstva za cisternu. Kupili smo kamion, dali smo ga preurediti i krenuli raditi. Danas imamo tu istu cisternu, sa 5800 litara vode, imamo pick upa Forda Rangera i kombi. Međutim, oprema na cisterni je neusporediva s onim što smo imali u počecima, jer sad imamo i zračne jastuke, komplete za šumske požare, komplete za intervencijski dio, duple kacige, duple čizme… To smo prije mogli samo sanjati. Uvijek može bolje, uvijek ima potreba, ali stalno se i nadograđujemo. Kad se ukaže potreba na intervenciji, pokušavamo doći i do novih alata – kaže zapovjednik Zvonko.

– Glavni izvor financiranja je općina Kravarsko, kojoj smo jako zahvalni, ali mi se javljamo na sve moguće natječaje, što god se pojavi. Tu smo izvukli značajna sredstva, našim angažmanom u zadnje četiri i pol godine uspjeli smo doći do opreme vrijedne 140.000 eura. Prijavljujemo se, angažiramo, a na to dolazi nešto više od 20.000 eura godišnje od općine. Mi smo svi, naravno, isključivo volonteri – dodaje predsjednik Štef, koji će spremno i izreklamirati svoje mjesto.

– Život u Kravarskom je lijep. Nadomak smo Gorice i Zagreba, šest kilometara je do ulaza na autocestu, a tu je i brza cesta. Doseljava se jako puno mladih obitelji, jer imamo novu školu, sportsku dvoranu, vrtić, novo igralište, ljekarnu, dom zdravlja, zubara… Sve što je potrebno za jedno ovakvo mjesto!

A ima, naravno, i svoje vatrogasce. Ljude koji su istinski čuvari svoga kraja…

Plesni klub Barbara u subotu, 13. rujna, organizira gala mažoret koncert u Parku dr. Franje Tuđmana u Velikoj Gorici. Program počinje u 15 sati, a mažoretkinje će publici predstaviti jednosatni nastup, a pridružit će im se i Plesni studio Tena iz Zagreba te Plesna udruga Star Dance iz Siska.

Nastup se održava u sklopu Oldtimer showa Turopolje 2025.

Kako traje razdoblje upisa u PK Barbara, posjetitelji će na koncertu moći preuzeti letke s informacijama o radu kluba, što je prilika za sve koji razmišljaju o uključivanju djece ili poznanika u plesne aktivnosti.