Žene iz Udruge Naš Rakitovec ispekle pobjedničke štrukle na 7. Buševskoj štruklijadi! Iako udruga tek od nedavno djeluje, članice su se po prvi puta priključile manifestaciji u susjednom Buševcu i odnijele prvo mjesto. Kako ističu, ponosne su do neba!

– Ove godine u pripremanju štrukli natjecalo se pet ekipa iz susjednih lokalnih udruga OSIT Anđeosko srce iz Letovanića, Društvo žena Ščitarjevo i Lekenik, Udruga ‘Naš Rakitovec’ te Klub žena Pokupsko. Imale smo osam prijavljenih ekipa, no na žalost troje ih je odustalo, ali sve u svemu zadovoljne smo – govori nam predsjednica Društva žena Buševec, Lidija Rožić.

O najboljim štruklima odlučivao je četveročlani žiri u sastavu Ivana Kovačević Roginić, Ivica Hemen, Ivana Belošević i ‘lovkinja’ Morana Zibar.

Uz ocjenjivanje štrukli, Buševčice su pripremile i natjecanje u najboljoj gibanici po čemu su buševske domaćice itekako poznate.ž- Sjećam se kako je moja pokojna baka pričala, kako su žene iz Buševca dolazile u Ruču prodavati gibanica. Stoga smo se odlučile na ovo natjecanje kako bismo i njih dodatno promovirale – dodaje Rožić.

A najbolju i najfiniju gibanicu, od 14 prijavljenih uzoraka, zamjesila je Valentina Špoljarić iz Buševca.

– Buševske gibanice su pune file. Orasi i sami orasi..Imamo gibanica i s makom, sirom s grožđicama. Tu se radi o puno tanjoj kori s puno nadjeva i baš je onako fina i sočna – ističe Nikolina Katulić iz Udruge.

Manifestaciju je pratio sajam rukotvorina i domaćih proizvoda lokalnih OPG-ovaca i proizvođača te neizostavna gastro ponuda uz naglasak na štrukle.

– Kroz manifestaciju prođe od 3 do 4 tisuće komada štrukli I tako je svake godine, nikada nije manje. Dio štrukli uzmemo od naše ‘štruklice’ Ivane, a oko 1500 komada naprave naše članice. Pripremamo ih tri dana – ističe predsjednica Lidija.

Manifestaciju je obišao i priznanja najboljima podijelio gradonačelnik Krešimir Ačkar koji je istaknuo kako je rad društva žena jedan primjer djelovanja u svojoj lokalnoj zajednici te da će im Grad Velika Gorica i dalje biti podrška u svim njihovim projektima.

Više fotografija pogledajte u našoj galeriji na društvenoj mreži:

Novinarska varijatna lova trajala je već neko vrijeme, odavno postoji želja da na sivi kauč video serijala “Sport Zagrebačke županije” sjedne najbolja sportašica županija u prošloj godini, ali Sadea Bećirović jednostvano je neuhvatljiva.

– Ritam je zadnjih mjeseci stvarno bio jako gust. Otkad je krenula 2024. godina, doslovno smo bez pauze. Prvo sam bila u Parizu, zatim u Antalyji, nakon toga i u Egiptu, a sad posljednje i u Maroku, u Casablanci. A sad sam, evo, konačno doma – sa smiješkom uvodno kaže Sadea, višestruka prvakinja Hrvatske u karateu, reprezentativka, cura iz Podsuseda, članica Karate kluba Samobor.

Samo ta činjenica, samo ta peta uzastopna titula prvakinje države, snažno bi je istaknula u utrci za titulu najbolje sportašice u županiji, ali daleko od toga da je domaća titula usamljena u toj priči…

– Ne mogu reći ništa drugo osim da je ta 2023. bila zaista sjajna. Osim što sam obranila titulu prvakinje Hrvatske petu godinu zaredom, osvojila sam i drugo mjesto na Europskom prvenstvu u Guadalajari, a na SP-u u Budimpešti bile smo treće. To je druga svjetska medalja za naš karate, prva nakon 12 godina, doživljena je kao ogroman uspjeh – uvodi nas još malo u svoju priču Sadea.

Reklo bi se, u skladu sa svim tim, da godina iza nas spada u rubriku neponovljivo dobrih, ali ona se neće složiti…

– Je, godina je bila baš jako dobra i uspješna, ali ne želim se jednog dana vraćati na tu 2023. u smislu nekakvog vrhunca. Želim ići dalje, prema još višim ciljevima. Velika je stvar osvojiti europsku i svjetsku medalju u istoj godini, mogu reći da je to – to. Ali, samo zasad…

Na krilima izvrsne prošle godine ušla je Sadea Bećirović i u ovu koja traje, a u njoj je doživjela i jedno razočaranje, kao i jednu neugodnu ozljedu.

– Ove godine bili smo domaćini Europskog prvenstva, koje se održavalo u Zadru. Budući da smo na sva tri posljednja europska prvenstva došle do finala, to se očekivalo i ovoga puta, sve su oči nekako bile uprte u nas… Nažalost, nakon što smo pobijedile Slovakinje, Poljakinje i Nizozemke, u polufinalu su nas zaustavile Talijanke. Otišle smo tako u borbu za broncu, a tamo smo ponovno poražene. Završile smo tako s drvenom medaljom, što je bilo baš jako bolno za sve nas – priznaje Sadea.

Bolno je za nju bilo i vrlo doslovno, jer već na startu turnira dogodila joj se nezgoda s prstom na ruci.

– Valjda sam u nekom trenutku zapela za kimono, ali znam da sam osjetila da me “pecnulo”. Nastavila sam borbu, da bi vrlo brzo shvatila da mi prst otječe. Fizioterapeut se odmah spustio s tribine, namjestio prst, zavezao ga, i nastavila sam dalje. A kad je borba završila, bilo je upitno hoću li uopće moći nastaviti turnir – prepričava uzdanica KK Samobora i hrvatske reprezentacije, koja je zadnju šansu za medalju morala loviti bez pomoći cure iz Podsuseda.

– Dok su se cure pripremale za borbu za medalju, ja sam sjedila u čekaonici na hitnoj u zadarskoj bolnici. Snimke su otkrile da mi je pukla, kako su rekli, distalna falanga, što je značilo da ništa neće biti od moje borbe za broncu… Postojala je i opcija da skinem longetu i svejedno odradim borbu, ali trener nije želio riskirati, vjerovao je da će cure uspjeti i bez mene. Nažalost, rasplelo se drukčije – žali i mjesecima poslije Sadea.

Iskustva s ozljedama, naravno, ima kao i svi vrhunski sportaši, ali u njezinu slučaju vrijede nešto drukčiji kriteriji.

– Specifična sam po tome što imam stvarno dosta visok prag boli. Toliko da vjerujem da bih mogla odraditi borbu i, recimo, za slomljenom rukom. Iako to dosad, srećom, nisam imala priliku probati… Ali imala sam velikih problema s leđima, disk mi je iskočio na dva mjesta, jer puno je tu rotacija… Dosta pate i koljena, a gležanj na treningu iskrenem po dva-tri puta tjedno!

Zahvaljujući nešto lošijem iskustvu iz Zadra, ostat će na pijedestalu uspomena lanjsko Svjetsko prvenstvo u Budimpešti. U “nogometnoj” atmosferi, uz glasno navijanje dvorane pune navijača domaćih karatistica, Sadea Bećirović odradila je najdražu borbu karijere.

– Atmosfera je bila doslovno nevjerojatna, nešto što se u svijetu karatea baš i ne može doživjeti, a ja sam si u jednom trenutku rekla: “E, sad ćete svi zašutjeti…” Znam da mi je i izbornik rekao: “Želim da svi zašute, da čujem samo naše navijače!” I tako je nekako i bilo, uvjerljivo sam pobijedila, potpuno smo ih deklasirale i tom pobjedom uzele brončanu medalju. To je definitivno borba koju ću jednoga dana prepričavati i svojoj djeci – kaže Sadea.

Veza karatea i Samobora snažna je, neraskidiva, jer junakinja naše priče samo je nastavak niza u kojem su brojne karatistice i karatisti najviše klase.

– Da, Samobor kao grad ima tradiciju karatea, ali u našem slučaju moram istaknuti Darka Šimuneca, mog trenera, čovjeka za kojeg doslovno nemam riječi. Stalno se bori za nas, često i s nepravdom, uvijek nas gura naprijed, traži još više, još bolje… Čak i kad je najteže, kad neki trening možda odrađuješ samo da ga odradiš, tu je da te digne. Poseban čovjek, u svakom slučaju.

S obzirom na to koliko je već u Samoboru, koliko je dobra i uspješna, nije čudo ni doznati da je cura iz karatea tamo čak i blaga verzija celebrityja…

– Je, zna se dogodi da me prepozna netko u pekari, dućanu, možda i na ulici. Ali to, naravno, više dođe kao iznenađenje nego kao pravilo – smije se Sadea.

Karate je upoznala još i prije petog rođendana, zaljubila se u ovaj sport uz stariju sestru, koja je trenirala. Ona nije, jer bila je premala. Konačno su je upisali u klub malo prije nego što je navršila šest godina i otad ljubav traje.

– Uloženo i dobiveno u karateu ne može se ni uspoređivati, ali ja ovaj sport volim, u njemu želim uspjeti i neću odustati sve dok ne ostvarim zacrtane ciljeve. Takav sam karakter…

Studira ekonomiju, završava treću godinu, upisuje još dvije, nije joj loša ideja da u budućnosti spoji ekonomiju i sport, pri čemu će taj sport biti samo – karate!

Zbog asfaltiranja Koturaške ulice, od ponedjeljka 24. lipnja u 9 sati do srijede, 26. lipnja u 16 sati, ulazno/izlazni peroni pojedinih linija terminala Glavni kolodvor bit će izmješteni na Paromlinsku ulicu ispred kućn broja 7 i 13, obavijestili su iz ZET-a.

Riječ je o pet linija među kojima su i goričke. Tako će na Peronu 1 biti stajalište za autobusnu liniju 166 Glavni kolodvor – Donji Dragonožec, 229 Glavni kolodvor – Odra – Mala Mlaka i 310 Glavni kolodvro – Petrovina.

Na Peronu 2 bit će stajalište autobusa 311 Glavni kolodvor – Cerovski vrh te 313 Glavni kolodvor – Vukomerić.

Zbog udara groma zapalilo se krovište vikendice u Ulici Miličić vrh u Kravarskom, izvijestili su iz Policijske uprave zagrebačke nakon obavljenog očevida. Požar je izbio u noći 22. lipnja, nešto iza 02:00 sata. Županijski operativni vatrogasni centar dojavu je zaprimio u 02:56 sati.

– Obavljenim je očevidom utvrđeno da je požar izbio najvjerojatnije uslijed udara groma u krovište vikendice te je došlo do zapaljenja i djelomičnog izgaranja drvene konstrukcije krovišta i stropa tavanskih prostorija – isitću iz PUZ-a.

Požar je gasilo 10 vatrogasaca iz DVD-a Kravarsko kao i Javne vatrogasne postrojbe Velika Gorica. Srećom, ozlijeđenih osoba nije bilo.

Vikendica je vlasništvo 34-godišnjeg muškarca, a materijalna šteta iznosi nekoliko desetaka tisuća eura.

Naslovna fotografija: DVD Kravarsko

Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Ogranak Velika Gorica obilježila je 30. obljetnicu osnivanja. Program obilježavanja započeo je polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća za sve poginule i umrle hrvatske branitelje kod spomenika Golubice u Velikoj Gorici.

Članovi udruge i njihovi gosti druženje su nastavili na Turopoljskom gruntu obitelji Dianežević u Kurilovcu. Uz sadašnje aktivne članove udruge nazočni su bili i osnivači udruge, prvi predsjednik ogranka Željko Blažeković i prvi tajnik ogranka Tihomir Treščec.

Prigodnim govorom svima prisutnima obratio se dugogodišnji predsjednik ogranka Stjepan Kovačević koji je nakon toga podijelio zahvalnice zaslužnim pojedincima i institucijama koje podržavaju rad udruge u proteklih 30 godina.

Obilježavanju su se odazvali brojni gosti, među njima su državni tajnik Ministarstva hrvatskih branitelja Špiro Janović, zamjenika ravnatelja veteranskog centra Zvonimir Kalčik, gradonačelnik Krešimir Ačkar, zamjenik gradonačelnika Neven Karas, pročelnica odjela za predškolski odgoj, školstvo i društvene djelatnosti Lana Krunić Lukinić, dopredsjednik UDVDR RH i predsjednik Podružnica Zagrebačke županije Zvonko Marić, predsjednik UDVDR Ogranka Sveta Nedelja Drago Majstorović, predstavnice Udruge udovica poginulih branitelja Domovinskog rata Velika Gorica, predstavnici Udruge djece hrvatskih branitelja Domovinskog rada Velika Gorica, predstavnici Udruge hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a Zagrebačke županije – Klub Velika Gorica.

vi su pohvalili rad ogranka u proteklih 30godina i zaželjeli puno uspjeha u daljnjem radu.