Posjet teretani ili po novom finess studiju postao je dio životnog stila pripadnika Y generacije, odnosno milenijalaca i onih mlađih. Svijest o važnosti vježbanja i zdrave prehrane sve se više stavlja u fokus. Nakon ere fitness sprava ponovno se vratio trend vježbanja sa slobodnim utezima. Čak i među rekreativnim vježbačima vježbe poput mrtvog dizanja, potisak s klupe i čučanj sa šipkom sve su popularnije. Te tri vježbe čine powerlifting, sport koji se počeo razvijati sedamdesetih godina prošlog stoljeća. U Velikoj Gorici 2014. godine ovu priču pokrenuo je Ivan Bura kad je i osnovan Powerlifting klub Spiritus Fortis.
– U to vrijeme kretao sam se u krugu ljudi koji su pokrenuli priču o powerliftingu u Hrvatskoj. Kada sam otvarao teretanu, odmah smo osnovali i powerlifting klub. Želja mi je bila da i Velika Gorica postane jedan od centara ovog sporta u našoj zemlji te da imamo ozbiljne natjecatelje – rekao nam je Ivan.
Foto: Anes Šuvalić/Cityportal.hr
Njemu ni težina od 205 kilograma na ‘benchu’ ne predstavlja neki problem
Nije trebalo dugo čekati da Turopolje i Velika Gorica dobiju kvalitetne predstavnike u ovom sve brže rastućem sportu. Ni manje ni više dobili smo je europskog prvaka. Marko Huzjak 2016. godine na Prvenstvu Europe u Zadru osvojio je prvo mjesto u potisku s klupe podigavši 190 kilograma te prvo mjestu u ukupnom poretku. Niz je zatim nastavio odličnim nastupima na Balkan Open-u i državnim prvenstvima.
– Moja najjača disciplina oduvijek je bila potisak s klupe i on je jedan od razloga zbog čega sam se počeo baviti powerliftingom. Službeni rekord mi je 192,5 kilograma, a na treningu sam uspio podignuti 205 kilograma – otkrio nam je Marko.
Mora se priznati da ovaj podatak zvuči impresivno ako se uzme u obzir da je Huzjak težak oko 93 kilograma.
– Kad sam počeo trenirati powerlifting natjecao sam se u kategoriji 83 kilograma i dizao sam 155 kilograma na benchu – dodao je.
Foto: Anes Šuvalić/Cityportal.hr
Državni je rekorder, ima 66 kilograma i diže više od 200 kilograma
No, nije Huzjak jedini turopoljski šampion u powerliftingu. Nakon samo godine i pol treniranja Karlu Radočaju pošlo je za rukom da postavi državni rekord u mrtvom dizanju i ukupnom poretku za juniore do 66 kilograma.
– U Zagrebu sam dignuo 201 kilogram, a jučer sam na treningu to podigao na 202,5 kilograma. Nitko mi ne vjeruje da toliko dižem, s obzirom na moju konstituciju. Snagom volje može se puno toga preskočiti. U proteklih godinu i pol nisam propustio niti jedan trening – ispričao nam je Karlo.
Pitali smo naše sugovornike što ih motivira. Ovaj sport ne spada u kategoriju onih od kojih se može živjeti i njima se profesionalno baviti.
– Motiviraju me rekordi. Ja sam u ovom trenutku državni rekorder u svojoj kategoriji. Svako novo dizanje i ukupni zbroj bodova tjeraju me naprijed. Kad dižem te velike težine u glavi mi je samo da to tehnički dobro odradim, a za to je važno biti discipliniran i dobro koncentriran. Svaki udah i izdah su bitni – naglasio je Karlo.
Foto: Anes Šuvalić/Cityportal.hr
Adrenalin je naš najveći saveznik
Dizanje težina višestruko većih od vlastite težine velik su napor kako na mišiće tako i na živčani sustav. Snaga volje ponekad je presudni faktor u dolasku do cilja.
– Na natjecanjima uvijek možemo računati na jednog saveznika, adrenalin. Težina tada prestaje biti zastrašujuća. S vremenom se i tijelo navikne na te kilaže – objasnio je Marko.
Zanimalo nas je i ostavljali sve to tragove na zdravlju powerliftera i koliko su česte ozljede u ovom sportu. Odgovor nas je više nego iznenadio.
– Ima ih puno manje nego u nekim drugim, kontaktnim sportovima, poput nogometa ili rukometa. Ovdje su najčešće ozlijede zglobova, koljena, ramena i laktova. Ako me zdravlje posluži bavit ću se ovime cijeli život. Zato treniram pametno, kako bi se što duže mogao natjecati – dodao je.
S njime se slaže i naš stari znanac Josip Kos Conan.
– Mnogi se čude kolike težine dižem, a nisam se do sada ozbiljnije ozlijedio. Važna je dobra priprema. Morate se dobro zagrijati i krenuti ‘topli’ u trening. Kod početnika je vrlo važno da usvoje pravilnu tehniku izvođenja, a tek onda kreće ‘igra’ s težinama. Kao i zagrijavanje, važno je i istezanje poslije treninga, a na kraju kvalitetna prehrana – istaknuo je Josip.
Ovaj zaljubljenik tjelovježbu krenuo je kao powerlifter, a zatim se ‘prešaltao’ na boks, da bi se potom vratio utezima. Kako kaže, sada trenira olimpijsko dizanje utega.
– Boks je bio više jedan izlet, ali utezi su moja najveća ljubav. Zadnja tri mjeseca prešao sam na olimpijsko dizanje utega. Sport je sličan powerliftingu, ali je puno zahtjevniji i teži. Izvode se trzaji, nabačaji i izbačaji. Starija garda zasigurno se sjeća Nikolaja Pešalova – otkrio nam je Josip i dodao je kako je jedva čeka da se vrijeme proljepša pa da krene sezona vježbanja na otvorenom.
– Fali mi street workout i vježbanje u Parku dr. Franje Tuđmana. Obožavam izvoditi vježbe s vlastitom težinom i tu se može razviti velika snaga.
Foto: Anes Šuvalić/Cityportal.hr
Jedan od najboljih europskih juniora ima 66 kilograma i diže 250 kilograma na mrtvom dizanju
I dok se Conan priprema za ljeto, Marko i Karlo pripremaju se za Državno prvenstvo u powerliftingu i bench pressu koje će se 14. i 15. ožujka održati u Zadru.
– Uhvatili ste nas u završnim pripremama za državno prvenstvo. Dobro sam se pripremio i očekujem dobre rezultate. Nakon toga razmišljam o nastupu na nekom svjetskom ili europskom natjecanju. Hoće li to biti ove ili iduće godine, ovisi o tome kakve ću rezultate ostvariti na državnom prvenstvu i koliko će mi faliti do težina koje jamče dobar rezultat na nekom velikom natjecanju. Nakon toga, trener i ja ćemo odlučiti što dalje – kaže Marko.
– Forma mi je na vrhuncu i spreman sam za natjecanje. Ovaj tjedan digao sam 135 kilograma na čučnju, 202,5 kilograma na mrtvom dizanju i 100 kilograma na potisku s klupice. Sanjam da nastupim na europskom prvenstvu, bez obzira na rezultat, volio bih da upoznam tu ekipu. Jedan od najboljih europskih juniora ima 66 kilograma kao i ja, a diže na mrtvom dizanju 250 kilograma – ispričao nam je Karlo.
Foto: Anes Šuvalić/Cityportal.hr
Od ovog sporta u Hrvatskoj se ne može živjeti, pogotovo od nagradnih fondova na natjecanjima.
– U ovom sportu jedino se može živjeti jedino od sponzorskih ugovora i ‘ online coachinga’. Zadnjih par godina usporedo s rastom interesa javnosti za powerlifting, sve je više i YouTube kanala s raznoraznim tutorijalima, poprilično kvalitetnog sadržaja iz kojih se dosta toga može naučiti.