U svijetu heavy metal glazbe bend Iron Maiden ima kultni status. U najmanju ruku. Maideni su bili pioniri heavy metal glazbe u Velikoj Britaniji, krenuli su još davne 1975. godine, a do danas su izdali 17 albuma koji ostaju za povijest ove glazbe. Na prva dva, “Iron Maiden” iz 1980. i “Killers” iz 1981. godine, ulogu pjevača imao je Paul Andrews, scenskog imena Paul Di’Anno, sin Brazilca i Engleskinje, a odnedavno i – navijač HNK Gorice!

Dobro, možda je “navijač” malo nategnut opis, ali legendarni glazbenik napravio je barem prvi korak na putu da to jednog dana možda doista i postane. Naime, Andrews je vlasnik dresa Gorice s brojem 6 i njegovim prezimenom, a glavni i odgovorni u toj neobičnoj priči zove se Krešimir Šoš. Posljednje četiri i pol godine kondicijski trener u HNK Gorici, a od kraja prošle sezone vanjski suradnik i veliki prijatelj kluba.

Krešo je ujedno i vlasnik Centra za dijagnostiku, rehabilitaciju i trening “Prirodan pokret”, a jedan od klijenata u lipnju mu je bio upravo Paul Andrews. Krešo je, znaju to svi koji ga poznaju, i profesionalac najviše razine, ali ovoga puta uplele su se i ozbiljne emocije.

“Jednom je dotični gospodin u klubu u kojem sam radio rekao da, ako stvarno nešto želiš, to možeš i ostvariti. Uz sport, koji me okupira cijeli život, glazba čini neizostavan dio. Od osnovne škole rock i heavy metal mi najbolje leže. Tu je za mene Iron Maiden broj jedan, bez konkurencije. Biti u rehabilitacijskom timu pjevača za prva dva albuma, Paula Andrewsa, više je čast i zadovoljstvo nego posao. Hvala na povjerenju i nema predaje!”, objavio je Šoš na svome Facebooku, iznad fotografija na kojima velikan heavy metala pozira s dresom Gorice, iz koje su se također pohvalili slavnim navijačem.

“Paul Andrews, prvi pjevač legendarnog benda Iron Maiden, nakon operacije koljena rehabilitaciju odrađuje kod našeg vanjskog suradnika Krešimira Šoša. Saznali smo da je veliki zaljubljenik u nogomet pa smo iskoristili priliku da ga iznenadimo dresom Gorice, tako da će sada naše utakmice moći pratiti sa stilom!”

Andrews, inače, vodi bitku sa zdravstvenim problemima još od 2017. godine, zbog svega toga završio je i u invalidskim kolicima, u kojima se pojavljivao i na nekim nastupima, a u Hrvatskoj je pomoć prvi put potražio 2021. godine. Na putu do oporavka, barem u onoj mjeri u kojoj je to moguće, naletio je na Šoša, izuzetno cijenjenog stručnjaka na ovom području, kao i na njegov Centar, smješten u Samoboru. Riječ po riječ, tema po tema, došlo se i do nogometa, pa onda i do epiloga koji uključuje dres s brojem 6.

– Taj broj je sam odabrao. Navijač je West Hama, kao klinac je i igrao za “hammerse”, zajedno s osnivačem Iron Maidena Steveom Harrisom, a omiljeni igrač mu je legenda kluba i engleskog nogometa Bobby Moore, koji je nosio upravo šesticu – objasnio je Šoš odabir svog živopisnog klijenta.

– Pratio sam njegov rad godinama, bio sam i na dva njegova koncerta koja je održao u Zagrebu, ali osobno smo se upoznali tek ove godine, i to preko Stjepana Jurasa, Zagrepčanina koji se posljednjih godina brine o njemu, velikog fana Maidena preko kojeg je Paul i došao u Hrvatsku. Ovdje je i operiran, ugradili su mu umjetno koljeno, a ja ću napraviti sve da ga pokušam, zajedno s ostalim ljudima iz njegova tima, podići iz kolica – dodaje Šoš.

A dok to čini, usput će čekati i novi album benda Warhorse, s kojim je Andrews i dalje aktivan, iako je već proslavio 66. rođendan. Nakon Maidena pokušavao je i sa solo projektima, a bio je još i pjevač bendova Gogmagog, Di’Anno’s Battlezone, Killers i Rockfellas. Ženio se pet puta, ima šestero djece, ali i jako puno duha, gotovo dječačke razigranosti, unatoč svim zdravstvenim problemima koji ga muče.

Po novome, ima i omiljeni hrvatski nogometni klub.

Kao što je i najavljeno, u srijedu poslijepodne održana je izvanredna skupština NK Lukavca, na kojoj su se u klubu dogodile značajne i vrlo ozbiljne promjene. Gorana Gutešu, koji je posljednjih pet i pol godina vodio klub s pozicije predsjednika, naslijedio je Dubravko Fučkala, novi prvi čovjek kluba.

– Da, članovi upravnog odbora mene su izabrali za tu funkciju, a za dopredsjednika je izabran Darko Stanilović. Formirali smo i novi upravni odbor, u kojem je 15 ljudi, odreda naših sumještana. Ima tu i ljudi koji su već dugi niz godina oko kluba, nešto veterana, nešto roditelja djece iz škole nogometa… – kaže novi predsjednik Fučkala.

Uz njegova prethodnika Gutešu, iz kluba je otišao i sportski direktor Tomislav Gligora. Dvojac je to koji je posljednjih godina značajno podigao razinu NK Lukavca na svim razinama, od infrastrukture, preko rezultata, sve do imidža kluba, dvojac koji se umorio i – odustao. U tolikoj mjeri da se ni jedan ni drugi nisu pojavili na skupštini na kojoj su se birali njihovi nasljednici. I time su se, čini se, dijelom zamjerili onima koji su ostali.

– Nije dobro što su otišli na ovakav način, što su praktički samo nestali, što sve skupa nije izvedeno malo drukčije, ali što je, tu je. Mi ostali smo se našli, razgovarali i dogovorili neke stvari – govori Fučkala.

Nakon tih razgovora i dogovora, najveće promjene odnose se na seniorsku momčad. Lukavec od nove sezone neće više igrati u 3. NL Centar, četvrtom rangu hrvatskog nogometa, nego će se preseliti u dva ranga niže.

– Donijeli smo odluku da idemo u najviši rang županijskog nogometa, koji će se po novome zvati Županijska premijer liga. Riječ je o dosadašnjem JŽNL-u, a s obzirom na takvu odluku, ostali smo bez seniorske momčadi. Igrači koji su dosad bili tu ne žele ići u dva ranga niže, pa će svi potražiti nove sredine. Gotovo svi, jer trenutačno na raspolaganju imamao dvojicu igrača. U prijevodu, idemo slagati potpuno novu momčad, krećemo praktički od nule – prenosi Fučkala zaključke sa skupštine, na kojoj se dogodila još jedna krupna, značajna promjena.

– Promijenili smo i ime kluba. Više se nećemo zvati NK Lukavec nego HNK Lukavec! – potvrdio je Fučkala informaciju koja se i u danima prije skupštine proširila nogometnim krugovima.

Ta kuloarska priča kaže kako će NK Lukavec zapravo promijeniti ime u NK Inker, kao i prebaciti adresu iz Lukavca u Zaprešić, dok će HNK Lukavec zapravo biti praktički novi klub. Manevar je to koji smo već viđali u našem nogometu, nešto slično izvedeno je prilikom pokretanja HNK Gorice, ali prvi čovjek Lukavca tvrdi da to baš i nije tako.

– Ne, to nema nikakve veze s Inkerom. Ime smo promijenili kako bismo se osigurali od prijašnjih eventualnih zaostataka, od prošle uprave – kaže Fučkala.

Dakle, dugovi postoje?

– Postoji nešto sitno, određeni iznos za suce, kao i za neke igrače. Moj prethodnik Guteša obećao je da će to riješiti, vjerujem da će tako i biti – odgovara Fučkala.

Kad se i to riješi, dakle, klub će na ovaj način i dalje biti na sigurnom, a to je posebno važno. Na sigurnom i u šestom rangu, ispod kojeg postoje još dva. Koja će se ovoga puta, srećom po lukavečki nogomet, preskočiti. Realno, moglo je ovo završiti i odlaskom u najniži rang, budući da se očito radi o novom poslovnom subjektu, s novim imenom, ali završilo je dva ranga povoljnije po Lukavčane.

– To je sve dogovoreno u HNS-u. Mi idemo u tu ligu umjesto Obrezine, a naše mjesto će preuzeti Inker. Odnosno, ja mislim da će preuzeti, ne znam to sigurno. A ne znam ni tko će zamijeniti Gaj Mače, koji je isto odustao od 3. NL Centar – kazao je Fučkala.

Sve skupa, mora se priznati, djeluje pomalo kaotično. S Inkerom ili bez njega u priči. Ali dobro, bitno je da je sve dogovoreno u HNS-u.

I da HNK Lukavec, dosadašnji NK Lukavec, ide dalje. S novom upravom, u novoj vrsti stvarnosti, s novim željama i ambicijama. Infrastruktura je impresivna za rang u koji se odlazi, uvjeti za rad na Lukavellu definitivno postoje, u što su se nedavno uvjerili i mladi hrvatski reprezentativci, povijesni prvi, nadamo se ne i posljednji put.

Na putu prema stadionu, tamo negdje kod zadnjeg semafora, čovjeku se na trenutak učini da se sve praši tamo iznad pomoćnog terena… Verbalna je to figura, prašine nema u doslovnom smislu, ali govor tijela igrača potvrdit će da u prvoj fazi priprema HNK Gorice za novu sezonu ta fraza i više nego prigodna. Sve se praši od rada, od intenziteta, što će konstatirati i glavni i odgovorni za sve to skupa.

– Je, sigurno da je momcima zahtjevno, da je teško, ali bez teškog rada ne možeš ni očekivati dobar rezultat – dočekao nas je Rajko nakon treninga u srijedu, nakon što je odrađen posao i jubilarnog desetog dana priprema.

Okupljanje je odrađeno 24. lipnja i odmah se krenulo žestoko.

– U ponedjeljak smo se okupili, u utorak odradili testiranja, u srijedu imali jedan trening, zatim dva dana po dva dnevno, a tjedan smo zaključili međusobnom utakmicom u subotu. Nedjelja je kod mene uvijek slobodna, tako je bilo i ovoga puta, a od početka ovog tjedna radimo u ritmu koji se dosad kod mene pokazivao uspješnim: ponedjeljak i utorak po dva treninga, srijeda jedan, četvrtak i petak opet po dva, pa u subotu utakmica. I opet, naravno, nedjelja slobodna. Tako će biti i sljedeći tjedan, što je sve skupa dva i pol tjedna zahtjevnog ritma, ali to je razdoblje kad se postavljaju temelji. Radimo na fizičkoj pripremi, kao i na nekim automatizmima u igri, a u svemu tome čekamo i neka pojačanja – podnosi izvještaj trener Vidović.

Na raspolaganju u ovim trenucima ima velik broj igrača, s kvantitetom nema nikakvih problema, ali s kvalitetom bi situacija morala biti nešto bolja.

– Otišlo nam je dosta igrača, ima dosta promjena, a došli su mladi, talentirani igrači koji se tek moraju izboriti za svoju priliku. Došli su u pravi klub, u sredinu koja daje priliku i mladim trenerima i mladim igračima, a sad je sve na njima koliko će sve to iskoristiti. Jakov Gurlica je bio u slovenskom Bravu, Toni Majić i Vito Čaić su mladi Goričana, prvi krilo i napadač, drugi vrlo zanimljiva “osmica”, box-to-box igrač, a s nama je i Ante Šušak, 18-godišnji lijevi bek koji će biti tu uz iskusnog Štigleca – vrti Vidović priču o novim igračima, ali istovremeno i razmišlja o pravim pojačanjima.

– Moramo znati da smo ostali bez cijele prednje linije. Otišao je Matavž, nismo uspjeli zadržati Rukavinu, a na odlasku je prema svemu sudeći i Mitrović. Uz njih, otišao je i Munksgaard, tako da smo na poziciji desnog beka ostali samo na mladom Đekiću, koji se tek vraća nakon one ozljede u Koprivnici. Dok čekamo novog igrača na toj poziciji, pokušat ćemo pripremiti Marija Matkovića da bude u stanju to pokriti, jer riječ je o jako dobrom igraču i moramo mu pronaći prostora. To su te pozicije koja nam nedostaju. Treba nam sve prema naprijed, treba nam desni bek, a možda i zadnji vezni, s obzirom da i dalje ne znamo hoće li Mrzljak otići. Dao Bog da ne ode… Naravno, morat ćemo reagirati i ako ode netko od nositelja igre – ističe trener.

Ukratko, radovi su u tijeku. I na terenu i po pitanju slaganja momčadi.

– Imamo to što imamo, a u tom smislu treba i postavljati ciljeve na realnim osnovama. Naravno, nikoga se ne treba bojati, treba samo jako raditi i to će sigurno donijeti rezultat. Ako čovjek ne radi dovoljno, ne može biti čist prema sebi. I zato kažem, kroz rad na treninzima učinit ćemo sve da budemo u što boljem stanju – govori Rajko i nastavlja:

– Cilj je imati nekih 15, 16 igrača koji će jedni druge pritiskati u borbi za mjesto u prvih 11, a ovo ostalo ćemo popunjavati našim mladim igračima. Važno je da tih 15, 16 jedni drugima pušu za vrat, da su kvaliteta, da mogu jedni druge izgurati iz momčadi. Bude li tako, otvorit će prilika i za mlade igrače, koji će imati prostora za dokazivanje da mogu i oni biti u toj skupini. A mladih imamo, da ih sad ne nabrajam, od malog Vrzića, preko Majića, Čaića… To su sjajni mladi igrači, ali naravno da im treba i razdoblje prilagodbe.

Jedan od onih kojima prevelika prilagodba ne bi trebala biti potrebna zove se Kristijan Lovrić. U Osijeku za njega više nema mjesta, a u svim kombinacijama oko njegova novog odredišta spominje se i Gorica. Iako, počeo se sve ozbiljnije spominjati i Šibenik, zajedno s nekim inozemnim opcijama…

– Dosta se poteže to pitanje Lovrića u Gorici, a ja ću vam reći ovako… Kao trener, bio bih počašćen da imam takvog igrača u momčadi! Radi se o izuzetno kvalitetnom igraču, to je najbolje pokazao baš ovdje, u Gorici, gdje je ostavio izuzetno dubok trag… Malo je tako kvalitetnih igrača u HNL-u i naravno da bih volio da dođe. U Osijeku je imao i problema, i ozljeda, a opet je došao do lijepih brojki. Ako imaš Kristijana u momčadi, imaš garantiranih najmanje deset golova. A golovi se traže, pogotovo u našem slučaju. Davali smo malo golova, sad smo ostali i bez Matavža, Rukavine i Mitrovića, tako da bi nam igrač poput Lovrića bio kao kec na desetku. To ćemo prepustiti predsjedniku i ljudima koji se bave tim stvarima, a ja mogu samo još jednom ponoviti da bih bio počašćen da imam takvog igrača – nedvosmisleno poručuje Vidović.

Dogodi li se to doista, Gorica bi dobila veliko pojačanje i snažan vjetar u leđa u nastojanjima da bude bitno drukčija, bolja i snažnija nego u drugom dijelu prošle sezone.

– Moramo biti puno življi, ali i puno organiziraniji. Realno, ono što smo pokazali u zadnjoj četvrtini prvenstva bilo je odrađivanje posla. Vidjelo se da se radi o kvalitetnim igračima, ali i osjetilo da je situacija s Rudešom, koji je vrlo rano ispao, doprinijela određenom zasićenju sezonom. Sve skupa bilo je, rekao bih, dosta uljuljano. Kad se tome dodaju i ozljeda Štigleca, Matavža, Mrzljaka, pa onda i suspenzija Mitrovića… Ispada da smo još i dobro odradili tu završnicu prošle sezone – govori trener Gorice i dodaje:

– Vjerujem da ćemo stvarno biti puno ozbiljniji, puno življi, ali puno toga ovisi i o tome kakav ću kadar imati na raspolaganju. Možemo mi pričati o nekakvom planu i cilju, o tome kako bih ja volio da izgledamo, ali puno toga ovisi o tome kakav ću profila igrača imati u rukama. Mogu ja sad pričati o nekakvom visokom presingu, ali što mi to vrijedi ako ne budem imao kadar koji to može ispratiti… Zato je u ovom trenutku teško pričati i o sustavu i o načinu igre, čak i o formaciji u kojoj bismo igrali, jer i dalje je previše nepoznanica. Imamo mi svoje planove, dvije varijante na kojima radimo, jer moramo biti spremni na sve varijante.

Nije neralno očekivati da će prava, ozbiljna pojačanja doći tek u kasnijoj fazi prijelaznog roka, koji će se protegnuti sve do 5. rujna. I veliko je pitanje kad će Vidović točno znati čime raspolaže za ovu sezonu.

– Naravno da bih volio da to doznam što prije, naravno da svaki trener želi što ranije definiranu momčad, pa da novi igrači imaju vremena osjetiti suigrače, upoznati ih… Ali dobro, to je tako kod nas i prilagodit ćemo se. Mnogi igrači važu, svi bi oni na neke više razine, normalno je da čekaju i kombiniraju, zato i treba biti strpljiv. Volio bih da to bude što prije, ali bit će kad bude. I siguran sam da ćemo znati reagirati kad se ukaže prilika, jer ljudi u klubu dugo su u nogometu, dosad nisu nikad zakazali, pa valjda neće ni sad, kad sam ja ovdje – sa smiješkom kaže Rajko.

Pred njim i njegovim igračima, sva je prilika, sezona je prepuna teških izazova.

– Već sad je jasno da će ova sezona biti puno zahtjevnija nego prošla. Vjerujem da neće biti kluba koji će biti u ulozi Rudeša od lani, novi prvoligaš Šibenik potpuno je drukčija priča. Tamo rade ozbiljni ljudi, riječ je o klubu s tradicijom, o pravoj sportskoj sredini… Bit će jako bitno od samog početka skupljati bodove, svaki bod bit će važan. I čeka nas, siguran sam, jako zanimljiva sezona – zaključio je Coach Rajko.

U subotu će Gorica odigrati i prvu utakmicu uoči te zanimljive i teške sezone, na našem će stadionu od 18.30 sati gostovati bugarski prvoligaš Hebar iz Pazardžika. Priliku će, prema najavama, dobiti dvije različite postave…

Mažoretkinje Plesnog kluba Barbara (Velika Mlaka) natjecale su se prošlog vikenda (29.-30. lipnja 2024.) na Europskom prvenstvu mažoretkinja u Pančevu (Srbija). Prvenstvo je održano u organizaciji Europske asocijacije mažoret timova (EMTA), Saveza mažoretkinja Srbije i Kluba mažoretkinja ”Pančevačke lavice”.

Barbarice su se natjecale u sva tri dobna razreda i izvele ukupno 22 koreografije: seniorke (6), juniorke (6) i kadetkinje (10). Ponovo su dokazale svoju visoku kvalitetu i osvojile su 21 medalju: 13 zlatnih (kadetkinje 8, juniorke 4, seniorke 1), 5 srebrnih (seniorke 2, juniorke 2, kadetkinje 1) i 3 brončane (seniorke 2, kadetkinje 1). Samo jedna koreografija nije nagrađena medaljom, osvojeno je 6.mjesto.

Nastup u Pančevu bio je zadnji u nizu od pet velikih nastupa u prvoj polovici 2024. godine. Slijedi zasluženi odmor, a pripreme za jesenske nastupe počinju sredinom idućeg mjeseca.

Klub se i ovom prigodom zahvaljuje svojim najvjernijim navijačima i najvećim sponzorima – roditeljima odnosno obiteljima članica PK Barbara.

Galerija fotografija

Nakon gotovo 15 godina u sustavu HNK Gorice, s kojom je vezao još od ranih osnovnoškolskih dana, Jan Paolo Debijađi (24) više nije igrač našeg prvoligaša. Započeo je pripreme, odradio prvi tjedan, jer ugovor mu je istjecao s 30. lipnjem, a priča je završila s dolaskom ponedjeljka.

– Od danas više nisam na pripremama, to je to – potvrdio je Jan, s primjetnom dozom sjete.

Nije mu lako, logično je da nije, iako je bilo i dosad faza njegove karijere kad fizički nije bio u Gorici. Dvije sjajne sezone odradio je u Kurilovcu, na posudbe je išao i u Lučko, Hrvatski dragovoljac i Dubravu, upisao je i jedan nastup u HNL-u za svoj klub, onomad na gostovanju u Puli, u porazu 1-2… I cijelo to vrijeme bio je igrač HNK Gorice, član kluba u kojem je i počeo svoj nogometni put, u svom nogometnom domu.

Nakon izlaska iz juniora, najčešće je u Gorici bio u ulozi trećega golmana, čuvao je leđa i Kahlini, i Kotarskom, i Baniću, i Radoševiću… Kako to često i biva u životu golmana, prilika se nije otvarala, nikako nije dolazio njegov red, pa je zapravo bilo i očekivano da će se ovoga ljeta dogoditi rastanak. Postajala je sve do prošlog vikenda i opcija da se po tom pitanju nešto promijeni, ali sad je potpuno jasno da će Jan Paolo Debijađi krenuti svojim putem, a Gorica svojim.

Nema dvojbe da će biti interesa za golmana njegovih kvaliteta, 191 centimetar visokog i za tu visinu vrlo pokretljivog, ali jasno je da će Jan u ovoj fazi svoje karijere morati napraviti korak ili dva unatrag. Dovoljno je mlad, za golmane 24 godine znače nešto drugo nego za igrače u polju, a i neka iskustva iz bliskog okruženja kažu da nikad nije kasno. Kristijan Kahlina najbolji je primjer, i on je tek s 27 uspio doći do velike scene, a danas je ozbiljan golman s jako lijepom karijerom…

Debijađi će tako ići dalje na svoj način, a Gorica će nastaviti dalje s onim što je ostalo. A ostala su tri golmana, trojac čija će imena dati i pojašnjenje zašto se Debijađi više nije uklapao u tu priču. Ivan Banić i dalje drži “jedinicu”, u klubu je i dalje iskusni Božo Radošević, a s posudbe u Sesvetama vratio se Karlo Žiger, dugogodišnji golman Chelseaja. Nije nemoguće da Banić napravi transfer, uvijek ga se spominje kao potencijalno zanimljiv eksponat iz goričkog izloga, ali ni to vjerojatno ne bi dovelo do potrage za novim golmanom. U tom bi slučaju, kako sad stvari stoje, priliku dobio upravo Žiger, uz podršku Radoševića, a u toj bi soluciji Debijađi, i da je ostao, opet bio tek treća opcija.

Ovako, nakon što nađe klub u kojem će biti prva opcija, imat će i priliku dokazati koliko doista vrijedi. I koliko stoji ona Valdasova rečenica: “Pa ovaj dečko je mali De Gea!”