Vijesti
Vedrana Janjić, prva gorička Iron Woman: Triatlon je moja meditacija!
Kako se uopće dolazi do titule ‘željezne lady’, koliko je potrebno trenirati, kako usklađuje privatni i poslovni život, jer ova je Goričanka i majka dvoje djece, a ‘rastura’ i na poslovnom planu, sve to i puno više otkrila je prilikom gostovanja na City radiju kod voditeljice jutarnjeg programa, Gianne Kotroman.
Nakon što je Maraton klub Velika Gorica objavio vijest kako je naš grad dobio svoju prvu Iron Woman, Vedranu Janjić, ista se proširila brzinom ljetnog požara, jer riječ je o doista vanserijskom sportskom pothvatu. Za manje od 11 sati (10:59:40h) ta je istaknuta članica ovog goričkog kluba, završila svoj prvi Ironman triatlon u Austriji, koji se sastoji od 3,8 kilometara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trkačkog maratona od 42,2 kilometara! Ujedno je ostvarila i prvo mjesto u ženskoj kategoriji za dob od 40 do 44 godine.
Foto: Vedrana Janjić, prva gorička Iron Woman, gošća jutarnjeg programa City radija/Gianna Kotroman
Kako se uopće dolazi do titule ‘željezne lady’, koliko je potrebno trenirati, kako usklađuje privatni i poslovni život, jer ova je Goričanka i majka dvoje djece, a ‘rastura’ i na poslovnom planu, sve to i puno više otkrila je prilikom gostovanja na City radiju kod voditeljice jutarnjeg programa, Gianne Kotroman.
– Počela sam s trčanjem prije nekih osam godina, kad sam imala 36 godina, kad su klinci malo odrasli, završila sam fakultete, izgradila karijeru. Krenulo je ‘pitomo’, malo trčkaranje, a onda me malo više zainteresiralo, uključila sam se u Maraton klub Velika Gorica, počela ozbiljnije trčati i natjecati se. Prije par godina sam krenula biciklirati, prvo lagano nekih 30-40 kilometara, isto sam se zaljubila u taj sport, pa nabavila bolji bicikl i opremu, jer bez toga nema boljih rezultata, pa sam i to počela ozbiljnije trenirati. Tek kad sam krenula na biciklističke utrke krenula je ta ljubav i prema triatlonu. Plivanje je, priznajem, bilo najteže. Plivam muškom disciplinom, free style, možete vi i lagano, ali nećete stići rezultate. Krenula sam trenirati zadnje dvije godine tu na goričkom bazenu, pomogao mi je i moj partner koji je triatlonac, bila sam uporna, rekla sam – nema šanse da odustanem! I na kraju sam se evo okušala i u Ironmanu – ispričala je Vedrana.
Foto: Vedrana Janjić članica je Maraton kluba Velika Gorica/FB Vedrana Janjić
Nije to ni bez opasnosti, bilo je triatlonaca koji su se znali i utopiti, jer vi ne plivate u bazenima!
– Tako je, pliva se recimo i tamo gdje su oceani, zaista veliki valovi, tu se događaju takve opasnije situacije, znaju se nažalost triatlonci i utopiti. Ja sam sad bila na pitomijem jezeru, s jedne strane je lakše, jer je mala mogućnost utapljanja, ali s druge strane je teže plivati u jezerskoj vodi. Zna biti opasno, a možda čak i najteže na kraju dana je trčanje na kraju triatlona, često i po najjačem suncu, jer ne možete birati vremenske uvjete. Zato i treniram po svim uvjetima, ne možemo očekivati idealno vrijeme. Često me tako znaju vidjeti i Goričani kako trčim u podne, po najjačem suncu, pa me gledaju malo čudno, ali evo sad znaju zašto, hahaha – otkrila je Gianni.
Iako je u kategoriji od 40 do 44 godine osvojila prvo mjesto, a u ukupnom je poretku bila peta, kaže kako je svima njima manje bitan poredak, koji ovisi o puno faktora, koliko u tom trenutku ima natjecatelja, kakva je trka.
– Ja sam ponosna na svoj prvi Ironman triatlon, uspjela sam ispod 11 sati, to je vrlo solidan rezultat. Uvjeti u Austriji su odlični, organizacija i podrška su na top razini. Tamo se sportaši jako cijene, pogotovo biciklisti, svi vozači su bili jako obzirni, bilo je to predivno vidjeti. To je nešto što i ja želim za našu Veliku Goricu, puno mi znači kad su auti obzirni prema nama sportašima, ograničena sam prostorima gdje ću trenirati, to su naše goričke, pokupske, sisačke ceste, trebam po 6, 7, pa i više sati odraditi na biciklu tijekom vikenda. Puno mi znači kad su vozači obzirni prema nama sportašima – rekla je.
Foto: Vedrana vikendima biciklira i po 7 sati goričkim i pokupskim cestama/FB Vedrana Janjić
U utrci nema odmora? Ili je to k’o u Formuli 1, kad ono nabrzaka promijene gume?
– Je, je hahah, baš tako. Izađete iz vode, presvučete se, krenete na bicikl, pa opet presvlačenje i trčanje. Možete si napraviti pauzu ako se ne osjećate dobro. Osobno nisam radila pauze, jer postoji vremenski limit, pa sam od početka krenula konzervativno i čuvala snagu – ispričala je gorička Iron Women na City radiju.
Vedrana Janjić ostvaruje i sjajne uspjehe na poslovnom planu, kao direktorica INA-inog Projekta nadogradnje Rafinerije nafte Rijeka upravlja trenutačno najvećim i najvrjednijim industrijskim projektom u Hrvatskoj.
Takvi vrhunski sportski rezultati zasigurno zahtijevaju i dobru organizaciju cijelog života, kako sve to posložiti, pati li privatni, poslovni život?
– To je nama rekreativcima možda i najteže, jer kad ste profić onda sve ulažete u taj sport, a ja imam i izazovnu karijeru, vodim najveći projekt u Hrvatskoj koji se odvija u Rijeci, pa tamo putujem jednom do dvaput tjedno, djeca su mi već veća, kćer ima 14, sin već studira, puni su razumijevanja i podržavaju me. Priznajem, kad su djeca malena, teško se baviti ovim sportom. Ovo zahtjeva dva treninga dnevno, i nekoliko sati treninga preko vikenda, zahtjeva dosta angažmana – priznaje.
Kakav je odnos muško-ženskih snaga u Ironmanu, je li muškarcima lakše u toj disciplini?
– Pročitala sam i desetak triatlonskih knjiga i sve govori kako su muškarci odmah u startu bolji 30 posto, to se i vidi na utrkama. Zato mi imamo žensku konkurenciju, ne natječemo se s dečkima, oni nas jako motiviraju – ističe Vedrana.
Koliko je bitna psihička snaga, kako ‘puniš baterije’?
– Uvijek kažem teže je trenirati glavu nego tijelo i iza toga stojim. Iduća mi je brdska utrka koja će zahtijevati više od 11 sati i trenirati um da ostane pribran, strpljiv cijelo to vrijeme, meni je bilo najteže. Jako sam nestrpljiva osoba, ne volim baš čekati i to je borba sama sa sobom, a tako je i na treninzima. Osam mjeseci treniranja specifično za ovu utrku i svi ti sati, kad vam se ne da, imate problema..dosljednost je najvažnija i jedina može dovesti do uspjeha.
Pred svaku utrku mi rekreativci imamo i tremu, što je normalno. Ona malo i digne adrenalin i pripremi vas na napor koji vas čeka. Međutim, tog trenutka kad krene utrka, bilo to trčanje, bicikl ili triatlon, barem u mom slučaju – sve nestane. Svi problemi, ljudi, sav posao, sve, samo ste vi i ta utrka, samo pazite na disanje, na stav, korake i to je jedna vrsta meditacije, to je moja meditacija. Meni je to nešto prekrasno i zbog toga to i radim – otkrila je Vedrana Gianni.
Foto: Trenirati se mora po svim vremenskim uvjetima, savjetuje gorička Iron Woman/FB Vedrana Janjić
Imate li vremena za nešto pojesti tijekom Ironmana ili nema ni obroka?
– To je i najvažnije u sportu, prehrana je vrlo bitna, prilagodite je sebi i svom tijelu, bitno je i ne previše ni premalo. Najbolja je sportska prehrana, isplanirate, na ovoj utrci mi je pomagao moj partner koji mi je dodavao boce s energetskim napitkom, sportske gelove s pametnim omjerom ugljikohidrata i soli, i to pomaže da izdržimo utrku. Mnogi misle kako se ovime bavimo i zbog izgleda, pa evo zanimljiv podatak – kad sam krenula trčati imala sam 6 kila manje, pa sam se uz sport i ojačala. Trebate snagu da biste to odradili. Vrlo važno redovito jesti, jesti puno i jesti ugljikohidrate, čega se svi boje hahaha – poručila je.
Na kraju razgovora prva gorička Iron Woman, Vedrana Janjić, pozvala je sve koji se žele upustiti u taj iznimno zahtjevan sportski pothvat da joj se slobodno jave preko društvenih mreža.
– Pozivam svakoga kome je potreban savjet ili bi nešto dodatno pitali oko triatlona da me kontaktiraju preko moje Facebook stranice, drago mi je kad vidim da motiviram ljude, a i mene je motivirao naš poznati gorički triatlonac Bruno. To je jedan lijepi krug, što nas je više pozitivno orijentiranih ljudi na sport bit ćemo i sretniji kao nacija, pogotovo mladi, najbolje je od malena početi sa sportskim treninzima – rekla je prva gorička Iron Woman, Vedrana Janjiić, u razgovoru s voditeljicom Giannom Kotroman prilikom gostovanja u programu City radija.
Foto: Vedrana Janjić, prva gorička Iron Woman i voditeljica jutarnjeg programa City radija, Gianna Kotroman/City radio
Fotografije u članku: Gianna Kotroman/City radio
Tekst pripremila: Goga Kiš/Cityportal.hr
Sport
Pančo abdicirao! Završio uspješnu eru u Samoboru, a Mraclin traži trenera…
Marko Pancirov više nije trener Samobora, nakon više od dvije godine završio je ovu epizodu svog nogometnog puta, a objava koja će zainteresirati mnoge klubove stigla je u noćnim satima
Sport
Bračićeva HVIDR-a: ‘Spavao sam s peharom! A sad sanjam Kutiju s goričkim haklerima…’
Osvajanje HVIDRA-e mi je jedan od najljepših trenutaka u životu!, kaže Damir Bračić, čovjek koji je okupio momčad pod nazivom “Taxi Bračić”, prve goričke ekipe nakon 1997. koja je osvojila ovaj prestižni turnir
Piše: Matko Mihaljević
Dojmovi nakon još jedne HVIDRA-e sliježu se i dalje. Prvi put u više od tri desetljeća dugoj povijesti ovog goričkog malonogometnog turnira osvajač je “Taxi Bračić”, a prvi put u ovom tisućljeću turnir je osvojila ekipa sastavljena isključivo od domaćih, goričkih haklera.
Najpoznatiji svjetski taksist sigurno je i dalje legendarni Robert De Niro, ali ako pričamo o najpoznatijem taksistu Turopolja, onda je to nakon ovog trofeja bez ikakve konkurencije Damir Bračić (50). Dobri duh našeg kraja i malonogometnih terena, nakon godina i godina pokušaja konačno je digao trofej u “Bakariću” i, kako kaže, to mu je jedan od najljepših trenutaka u životu.
Jeste li vjerovali prije početka turnira da možete do kraja?
– Iskreno, jesam. Čak smo u nekoliko navrata i pričali o tome. Ima ova ekipa već iskustva osvajanja, govorio sam o tome ranije, a i prošlogodišnje osvojeno treće mjesto na HVIDR-I dalo nam je za pravo vjerovati. Moram reći kako sam ja osobno ovaj naslov posvetio svom pokojnom ocu, koji je preminuo prije devet godina. Puno mi to znači, jedan od najljepših trenutaka u životu svakako.
Otkud mali nogomet uopće u vašem životu?
– Počeo sam kao sponzor prije osam godina. Prvi turnir je bila popularna “Humanitarka” i to smo odmah osvojili, početak iz snova. Imao sam tada u momčadi eminentna imena, uglavnom su to bili igrači koji su igrali za Big Bang; Anton Gaši, Damir Čibarić, Mario Švigir, Dino Bartoluci…
Ekipa koja je ove godine osvojila HVIDR-u već je dugo na okupu. Tko je sve igrao?
– Ma to su moji Galacticosi. Najdraža su mi, a i najbolja ekipa do sad. Ne samo zbog rezultata, već i zbog toga što su prava klapa i izvan terena. Moram reći da je ova ekipa I prije ovog osvojila neke turnire kao što su: Jaska, Pisarovina ili Vrbovsko…
Igrači koji su igrali na ovogodišnjoj HVIDR-i su: Fran Vujnović, Filip Turkalj, Luka Sedlaček, Mijo Šarić (zbog ozljede ovaj put kao moralna podrška) Dominik Smolković, Toni Borovac, Filip Harambašić, Domagoj Matić, Mato Barišić, Marko Preradović, Nikola Lovrić, Ante Banić, golman David Petar Buđak i voditelj ekipe Antonio Ćosić, inače igrač koji nije igrao zbog ozljede, ali odradio je vrhunski trenerski posao.
Kako je izgledao put do finala?
– Bili smo nositelji tako da nam je to malo olakšalo posao jer smo krenuli od šesnaestine finala, padali su redom: Oštri Ćošak, Kos-prijevoz i Agrad-projekt. U polufinalu smo dobili Pizza Factory, a u finalu Slane Srdele. Iako smo protiv Agrada u četvrtfinalu slavili s visokih 5:0 mislim da će se svi složiti da je to bila najteža utakmica. Da Buđak, jedan od mojih Galacticosa, nije branio kao Casillas u najboljim danima, možda i ne bismo pobijedili. Zahvaljujući njemu, dobili smo tako uvjerljivo. Inače, Agrad je ove zime odigrao 50-ak utakmica i upisao samo pet poraza, tako da ova pobjeda ima zaista posebnu težinu.
Koliko su navijači pomogli u osvajanju ovog trofeja?
– Puno. Bez lažne skromnosti tvrdim da smo imali najbrojnije i najglasnije navijače koji su nam itekako pomogli u ostvarenju cilja. Tribine su najbolji pokazatelj da smo prava gorička klapa, svi do jednog.
Je li bilo suza? Kako ste slavili?
– Bilo je više smijeha nego suza. Slavilo se skoro do zore, najprije kod Jure uz najbolju klopu, a onda i u obližnjem Visionu uz dobru kapljicu. Moram priznati da nakon proslave nisam uspio ni doći do krevete, zaspao sam u automobilu poput bebe, u društvu najdražeg “suvozača” te noći, našeg pehara. Nogomet se igra na dva poluvremena, ali koliko god ga volim, ipak mi je treće poluvrijeme najdraže. Ako me razumijete…
Na koliko turnira ste sudjelovali dosad? Zaradi li se nešto?
– Nikad me nije zanimao novac, ovo radim iz čiste ljubavi i do sad sam pod imenom “Taxi Bračić” s različitim ekipama sudjelovao na pedesetak turnira, a broj naslova je dvoznamenkast, tako da sam i s rezultatima jako zadovoljan. Očito imam nos za igrače, iako nikad sam nisam ozbiljno igrao.
Kako to funkcionira unutar vaše male sportske zajednice na turnirima?
– Ma najbitnije je da uvijek vlada dobra atmosfera, bilo da smo u našoj Velikoj Gorici ili negdje izvan grada. Ako putujemo na turnir, ja vozim dečke, ali u odluke na terenu se ne miješam, igrači to ipak rade bolje od mene. Ja sam tu prvenstveno podrška u svakom pogledu i naravno najveći navijač. Ipak, nisam baš skroz sam u ovoj priči. Moja sestra Ivana je zadužena za to da dresovi budu čisti. Zauzvrat ja pričuvam svog dragog nećaka Bornu s vremena na vrijeme. Kompenzacija, mora tako – smije se Bračić.
Kakvi su daljnji planovi?
– Nema odmora. Već ovaj vikend čeka nas u subotu najprije turnir u Vrbovskom, a onda u nedjelju cjelodnevni turnir u Pisarovini.
Imate li neki nedosanjani san s ovom ekipom?
– Imam. Kutija šibica! Za sad je to još uvijek san, ali vjerujem da ćemo napraviti da bude stvarnost. Zaista vjerujem da ću s ovom ekipom jednom osvojiti i legendarnu Kutiju!
Severinin tjelohranitelj kao “čuvar taksija”
Popularni “Taxi Bračić” vozi već 11 godina, a u živopisnom poslu poput ovoga uvijek bude i živopisnih doživljaja.
– Stvarno sam se svega nagledao. Recimo, prije nekoliko godina vozio sam neke Engleze iz Zagreba u Novalju. Bili su jako glasni cijelim putem i to sam još nekako tolerirao, no kad su krenuli povraćati po autu, protestirajući da neće platiti vožnju i štetu, prekipjelo mi je. Kako je na putu s nama bio moj prijatelj Mići Kuzmanović, inače stric našeg rukometnog reprezentativca Dominika Kuzmanovića i bivši tjelohranitelj Severine, ali i, ključno za priču, legendarni taekwandoaški as. Dovoljno je bilo da samo pogleda dečke. Da skratim, svi su bez pogovora platili štetu… Naravno, ima tu i puno lijepih trenutaka. Sve u svemu, volim svoj posao.
Osvojio nagradu i poseban dres, a izgubio – malo kose…
Uz Damira Bračića bili su i Dominik Smolković, kapetan i najbolji igrač turnira, ali i Toni Borovac, koji je bio i inicijator ovog malonogometnog druženja.
– Dojmovi su se sad već slegli, ali osjećaj je i dalje fenomenalan. Ponosan sam na nagradu za najboljeg igrača, ali naravno da sam najsretniji zbog cijele ekipe i činjenice da smo osvojili turnir u svome gradu. Stvarno je bilo lijepo, a meni se čini da mi je nakon svadbe s mojom Korinom krenulo na svim poljima. Dobro, izgubio sam malo kose, ali to tako ide s muževima – sa smiješkom kaže Smolković, koji je osvojio potpisan dres Osasune još jednog Goričana, našeg reprezentativca Ante Budimira.
Na pitanje je li im draži veliki ili mali nogomet, odgovori se razlikuju.
– Veliki nogomet je ipak broj jedan – kaže Smolković, a Borovac, prekaljeni dribler iz Porinove, ima drukčiji stav:
– Ma sve je to super, ali za mene je mali nogomet broj jedan…
HOTNEWS
BAČIĆ U GORICI: Velika Gorica će sigurno iskoristiti priuštivo stanovanje, poduzetnička zona Kušanec starta u proljeće
Ministar i gradonačelnik sa svojim suradnicima obišli obitelji Dereta, Sambolek i Otrok, kojima su izgrađene zamjenske obiteljske kuće.
Potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić, danas je bio u radnom posjetu Velikoj Gorici gdje je s gradonačelnikom Krešimirom Ačkarom i suradnicima, razgovarao o osiguravanju priuštivog stanovanja velikogoričkom obiteljima.
Naime, Novi Zakon o prostornom uređenju predvidio je odlične mogućnosti za priuštivo stanovanje koje će Velika Gorica sigurno iskoristiti.
Foto: Sanjin Vrbanus
-Prije nepune tri godine smo prvi puta došli u Veliku Goricu kada mi je gradonačelnik rekao o ideji da se HNS-ov kamp gradi u Velikoj Gorici i sada svjedočimo već realizaciji tog projekta. To govori o sposobnosti Gradske uprave. Danas smo razgovarali o jednom vrlo važnom projektu za gospodarski razvoj ovoga kraja, a to je poduzetnička zona Kušanec sviše od 50 tisuća kvadrata, preko pet hektara, čija je vrijednost 31 milijun eura, koju ćemo najkasnije do travnja mjeseca darovati Gradu – najavio je ministar i dodao kako je također tema sastanka bila priuštivo stanovanje.
Foto: Sanjin Vrbanus
-Zakon o prostornom uređenju će omogućiti ovdje u gradu u jednom vrlo kratkom periodu, izgradnju nove stambene jedinice po priuštivoj cijeni i za prodaju, ali i za najam našim sugrađanima koji ne mogu te iste stambene jedinice kupiti. I prije smo u svim projektima s Gradom bili brzi u realizaciji – istaknuo je Bačić.
Naime, za to u obzir može doći nekoliko lokacija, no najizglednija je u Kurilovcu, s obzirom da udovoljava svim uvjetima od blizine škole, vrtića, prometnice i ostale infrastrukture – najavio je gradonačelnik Ačkar.
Foto: Sanjin Vrbanus
-Gdje će Velika Gorica na najbolji mogući način implementirati i pokazati sve benefite novoga Zakona koji će omogućiti priuštivo stanovanje mladim obiteljima na vrlo atraktivnim lokacijama u našemu gradu, a što će se realizirati puno brže nego ranije, a krajnji korisnici će dobiti jeftiniju i povoljniju nekretninu na području grada. Dodatno će grad unaprijediti i poslovna zona Kušanec, i to zbog financijskih uvjeta koje će oni donijeti gradu, poboljšanja komunalne infrastrukture, ali i kvalitete života svakog našeg sugrađana – istaknuo je Ačkar i zahvalio ministru Bačiću kao i predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću, u ime svih Velikogoričanki i Velikogoričana.
Foto: Sanjin Vrbanus
Dodajmo kako su svi objekti koji su bili u obnovi na području grada sada završeni, a ministar i gradonačelnik sa svojim suradnicima ujedno su i obišli obitelji s područja grada kojima su izgrađene zamjenske obiteljske kuće.
Riječ je o obitelji Sambolek u Kučama, koja je u listopadu dobila zamjensku kuće od 55m², obitelji Dereta u Buševcu kojoj je u prosincu završena zamjenska kuća od 70 m², te obitelji Otrok u Ogulincu koja je u zamjenskoj kući od 55 m² od svibnja prošle godine.
Foto: Sanjin Vrbanus
-Sada se osjećam sretno, jer je prije u kontejneru bilo katastrofa – prisjetila se Suzana Sambolek, i pokazala unutrašnjost obiteljske kuće u kojoj su, kako je rekla, uvjeti idealni.
– Dvije godine se je gradila kuća na mjestu stare koja je stradala u potresu. Prije pet godina je bilo strašno. Vlaži dole, kondenzacija, ne može se normalno kuhati jer se para kondenzira. Ali dobro. Nek’ smo zdravi i preživjeli ste. Sada nam je super – ispričala je Suzana, a u istoj situaciji dok su čekali dovršetak izgradnje zamjenskih kuća bili su i Derete u Buševcu i Otroki u Ogulincu.
Foto: Sanjin Vrbanus
Sada zaista imaju komforne uvjete stanovanja.
– Poznato je da smo grad mladih i grad obitelji i sigurno nam je jedan od prioriteta, nakon sto smo omogućili besplatne vrtiće i besplatan javni prijevoz, priuštiti mladim obiteljima adekvatno i prihvatljivo stanovanje – dodao je gradonačelnik.
FOTO galerija:
Foto: Sanjin Vrbanus
-
Sportprije 4 danaBivši igrač Gorice: ‘Prao sam automobile i raznosio pizze, a sad igram prvu ligu!’
-
Sportprije 5 danaTaxi Bračić pobjednik 33. Kupa HVIDR-a, Dominik Smolković najbolji igrač, David Buđak najbolji vratar
-
Sportprije 3 danaDo pobjede u pet minuta: Debi za pamćenje, dva brza komada i jedna ozljeda
-
Sportprije 3 danaPovratak u Vukovinu, drugi dio: Klepac opet čuva mreža Jelačića!