Vijesti
Vedrana Janjić, prva gorička Iron Woman: Triatlon je moja meditacija!
Kako se uopće dolazi do titule ‘željezne lady’, koliko je potrebno trenirati, kako usklađuje privatni i poslovni život, jer ova je Goričanka i majka dvoje djece, a ‘rastura’ i na poslovnom planu, sve to i puno više otkrila je prilikom gostovanja na City radiju kod voditeljice jutarnjeg programa, Gianne Kotroman.
Nakon što je Maraton klub Velika Gorica objavio vijest kako je naš grad dobio svoju prvu Iron Woman, Vedranu Janjić, ista se proširila brzinom ljetnog požara, jer riječ je o doista vanserijskom sportskom pothvatu. Za manje od 11 sati (10:59:40h) ta je istaknuta članica ovog goričkog kluba, završila svoj prvi Ironman triatlon u Austriji, koji se sastoji od 3,8 kilometara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trkačkog maratona od 42,2 kilometara! Ujedno je ostvarila i prvo mjesto u ženskoj kategoriji za dob od 40 do 44 godine.
Foto: Vedrana Janjić, prva gorička Iron Woman, gošća jutarnjeg programa City radija/Gianna Kotroman
Kako se uopće dolazi do titule ‘željezne lady’, koliko je potrebno trenirati, kako usklađuje privatni i poslovni život, jer ova je Goričanka i majka dvoje djece, a ‘rastura’ i na poslovnom planu, sve to i puno više otkrila je prilikom gostovanja na City radiju kod voditeljice jutarnjeg programa, Gianne Kotroman.
– Počela sam s trčanjem prije nekih osam godina, kad sam imala 36 godina, kad su klinci malo odrasli, završila sam fakultete, izgradila karijeru. Krenulo je ‘pitomo’, malo trčkaranje, a onda me malo više zainteresiralo, uključila sam se u Maraton klub Velika Gorica, počela ozbiljnije trčati i natjecati se. Prije par godina sam krenula biciklirati, prvo lagano nekih 30-40 kilometara, isto sam se zaljubila u taj sport, pa nabavila bolji bicikl i opremu, jer bez toga nema boljih rezultata, pa sam i to počela ozbiljnije trenirati. Tek kad sam krenula na biciklističke utrke krenula je ta ljubav i prema triatlonu. Plivanje je, priznajem, bilo najteže. Plivam muškom disciplinom, free style, možete vi i lagano, ali nećete stići rezultate. Krenula sam trenirati zadnje dvije godine tu na goričkom bazenu, pomogao mi je i moj partner koji je triatlonac, bila sam uporna, rekla sam – nema šanse da odustanem! I na kraju sam se evo okušala i u Ironmanu – ispričala je Vedrana.
Foto: Vedrana Janjić članica je Maraton kluba Velika Gorica/FB Vedrana Janjić
Nije to ni bez opasnosti, bilo je triatlonaca koji su se znali i utopiti, jer vi ne plivate u bazenima!
– Tako je, pliva se recimo i tamo gdje su oceani, zaista veliki valovi, tu se događaju takve opasnije situacije, znaju se nažalost triatlonci i utopiti. Ja sam sad bila na pitomijem jezeru, s jedne strane je lakše, jer je mala mogućnost utapljanja, ali s druge strane je teže plivati u jezerskoj vodi. Zna biti opasno, a možda čak i najteže na kraju dana je trčanje na kraju triatlona, često i po najjačem suncu, jer ne možete birati vremenske uvjete. Zato i treniram po svim uvjetima, ne možemo očekivati idealno vrijeme. Često me tako znaju vidjeti i Goričani kako trčim u podne, po najjačem suncu, pa me gledaju malo čudno, ali evo sad znaju zašto, hahaha – otkrila je Gianni.
Iako je u kategoriji od 40 do 44 godine osvojila prvo mjesto, a u ukupnom je poretku bila peta, kaže kako je svima njima manje bitan poredak, koji ovisi o puno faktora, koliko u tom trenutku ima natjecatelja, kakva je trka.
– Ja sam ponosna na svoj prvi Ironman triatlon, uspjela sam ispod 11 sati, to je vrlo solidan rezultat. Uvjeti u Austriji su odlični, organizacija i podrška su na top razini. Tamo se sportaši jako cijene, pogotovo biciklisti, svi vozači su bili jako obzirni, bilo je to predivno vidjeti. To je nešto što i ja želim za našu Veliku Goricu, puno mi znači kad su auti obzirni prema nama sportašima, ograničena sam prostorima gdje ću trenirati, to su naše goričke, pokupske, sisačke ceste, trebam po 6, 7, pa i više sati odraditi na biciklu tijekom vikenda. Puno mi znači kad su vozači obzirni prema nama sportašima – rekla je.
Foto: Vedrana vikendima biciklira i po 7 sati goričkim i pokupskim cestama/FB Vedrana Janjić
U utrci nema odmora? Ili je to k’o u Formuli 1, kad ono nabrzaka promijene gume?
– Je, je hahah, baš tako. Izađete iz vode, presvučete se, krenete na bicikl, pa opet presvlačenje i trčanje. Možete si napraviti pauzu ako se ne osjećate dobro. Osobno nisam radila pauze, jer postoji vremenski limit, pa sam od početka krenula konzervativno i čuvala snagu – ispričala je gorička Iron Women na City radiju.
Vedrana Janjić ostvaruje i sjajne uspjehe na poslovnom planu, kao direktorica INA-inog Projekta nadogradnje Rafinerije nafte Rijeka upravlja trenutačno najvećim i najvrjednijim industrijskim projektom u Hrvatskoj.
Takvi vrhunski sportski rezultati zasigurno zahtijevaju i dobru organizaciju cijelog života, kako sve to posložiti, pati li privatni, poslovni život?
– To je nama rekreativcima možda i najteže, jer kad ste profić onda sve ulažete u taj sport, a ja imam i izazovnu karijeru, vodim najveći projekt u Hrvatskoj koji se odvija u Rijeci, pa tamo putujem jednom do dvaput tjedno, djeca su mi već veća, kćer ima 14, sin već studira, puni su razumijevanja i podržavaju me. Priznajem, kad su djeca malena, teško se baviti ovim sportom. Ovo zahtjeva dva treninga dnevno, i nekoliko sati treninga preko vikenda, zahtjeva dosta angažmana – priznaje.
Kakav je odnos muško-ženskih snaga u Ironmanu, je li muškarcima lakše u toj disciplini?
– Pročitala sam i desetak triatlonskih knjiga i sve govori kako su muškarci odmah u startu bolji 30 posto, to se i vidi na utrkama. Zato mi imamo žensku konkurenciju, ne natječemo se s dečkima, oni nas jako motiviraju – ističe Vedrana.
Koliko je bitna psihička snaga, kako ‘puniš baterije’?
– Uvijek kažem teže je trenirati glavu nego tijelo i iza toga stojim. Iduća mi je brdska utrka koja će zahtijevati više od 11 sati i trenirati um da ostane pribran, strpljiv cijelo to vrijeme, meni je bilo najteže. Jako sam nestrpljiva osoba, ne volim baš čekati i to je borba sama sa sobom, a tako je i na treninzima. Osam mjeseci treniranja specifično za ovu utrku i svi ti sati, kad vam se ne da, imate problema..dosljednost je najvažnija i jedina može dovesti do uspjeha.
Pred svaku utrku mi rekreativci imamo i tremu, što je normalno. Ona malo i digne adrenalin i pripremi vas na napor koji vas čeka. Međutim, tog trenutka kad krene utrka, bilo to trčanje, bicikl ili triatlon, barem u mom slučaju – sve nestane. Svi problemi, ljudi, sav posao, sve, samo ste vi i ta utrka, samo pazite na disanje, na stav, korake i to je jedna vrsta meditacije, to je moja meditacija. Meni je to nešto prekrasno i zbog toga to i radim – otkrila je Vedrana Gianni.
Foto: Trenirati se mora po svim vremenskim uvjetima, savjetuje gorička Iron Woman/FB Vedrana Janjić
Imate li vremena za nešto pojesti tijekom Ironmana ili nema ni obroka?
– To je i najvažnije u sportu, prehrana je vrlo bitna, prilagodite je sebi i svom tijelu, bitno je i ne previše ni premalo. Najbolja je sportska prehrana, isplanirate, na ovoj utrci mi je pomagao moj partner koji mi je dodavao boce s energetskim napitkom, sportske gelove s pametnim omjerom ugljikohidrata i soli, i to pomaže da izdržimo utrku. Mnogi misle kako se ovime bavimo i zbog izgleda, pa evo zanimljiv podatak – kad sam krenula trčati imala sam 6 kila manje, pa sam se uz sport i ojačala. Trebate snagu da biste to odradili. Vrlo važno redovito jesti, jesti puno i jesti ugljikohidrate, čega se svi boje hahaha – poručila je.
Na kraju razgovora prva gorička Iron Woman, Vedrana Janjić, pozvala je sve koji se žele upustiti u taj iznimno zahtjevan sportski pothvat da joj se slobodno jave preko društvenih mreža.
– Pozivam svakoga kome je potreban savjet ili bi nešto dodatno pitali oko triatlona da me kontaktiraju preko moje Facebook stranice, drago mi je kad vidim da motiviram ljude, a i mene je motivirao naš poznati gorički triatlonac Bruno. To je jedan lijepi krug, što nas je više pozitivno orijentiranih ljudi na sport bit ćemo i sretniji kao nacija, pogotovo mladi, najbolje je od malena početi sa sportskim treninzima – rekla je prva gorička Iron Woman, Vedrana Janjiić, u razgovoru s voditeljicom Giannom Kotroman prilikom gostovanja u programu City radija.
Foto: Vedrana Janjić, prva gorička Iron Woman i voditeljica jutarnjeg programa City radija, Gianna Kotroman/City radio
Fotografije u članku: Gianna Kotroman/City radio
Tekst pripremila: Goga Kiš/Cityportal.hr
Sport
Rađa se novi rugby klub! Pokrenuta inicijativa za osnivanje Turopolje Bullsa
Jučer je održano prvo okupljanje inicijative za osnivanje.
Sport
Važno je imati Pozu. I zabiti baš kad treba…
Nogometaši Gorice pobijedili su Hajduk 1-0 na svom stadionu, golom Ikera Poza u 44. minuti! Goričani su tako u velikom stilu, i to potpuno zasluženo, prekinuli slabiju seriju rezultata i odmaknuli se od dna…
Veliku, ogromnu, iznimno važnu pobjedu izborili su nogometaši Gorice ove subote poslijepodne na svom stadionu, ali u gostujućoj atmosferi! Ponovno su navijači Hajduka ispunili tribine, no nisu se dali ni naši Good Boysi, koji su se na kraju čuli puno bolje. Zahvaljujući svojim miljenicima na terenu, naravno, jer oni su utišali gostujuću publiku…
Točnije, učinio je to Iker Pozo, sjajni Španjolac koji je još jednom pokazao koliko je važan za momčad koju vodi Mario Carević. Razgrađuje i izgrađuje, oduzima lopta i kreira prema naprijed, a zna i pogoditi kad je najvažnije. Trenutak odluke dogodio se u 44. minuti, nakon što se lopta odbila Pozu na nekih 20-ak metara. Iker je opalio i pogodio neobranjivo za vratara Silića.
Stigao je taj gol kao velika nagrada za učinjeno u tom prvom poluvremenu, jer Gorica je u prvoj polovici utakmice definitivno bila opasnija i konkretnija momčad. Majstorija koju je izveo Jurica Pršir potez je za prepričavanje, a da je zabio, možda bi to bio i kandidat za gol sezone… Primio je loptu od razigranog Vrzića, gurnuo kroz noge Skelinu i pucao, ali Silić je to zaustavio. Nije to bila i jedina prilika Gorice, bila je splitska obrana na iskušenjima, a gol za vodstvo stigao je u idealnom trenutku.
Na odmoru je trener Carević još malo posložio svoje redove, organizirao defenzivni zid impresivne kakvoće i izdao zapovijed: “Nema gola!” Njegovi su igrači naredbu proveli u djelo kroz vrlo zahtjevnih drugih 45 minuta, u kojima su u potpunosti bili u podređenom položaju, ali bili su i odlučni da sačuvaju ono što su krvavo zaradili. Dresovi su se pošteno uprljali, udarci šutke primali, a sve to Goričani su radili – zajedno!
Davor Matijaš vrhunski je odradio svoj dio posla, a na kraju se i žrtvovao žutim kartonom… Foto: Igor Šoban/PIXSELL
Doista, fenomenalan je bio govor tijela goričkih igrača tijekom cijele utakmice, gotovo da su izgledali kao da su potpuno uvjereni da neće primiti gol. Za to što je tako na kraju i bilo velike zasluge idu i vrataru Davoru Matijašu, koji je odradio vjerojatno svoju najbolju utakmicu otkad je u Gorici. Livaju je zaustavio na rukometni način, na svakoj lopti bio je prvi, siguran i miran…
Nakon svega, nije u splitskim redovima bilo ni one poslovične ljutnje nakon poraza, kao da su i sami Splićani bili svjesni da je s ovakvom Goricom jako, jako teško igrati. Šanse koje su stvarali u drugom dijelu uglavnom nisu spadale u red čistih, stopostotnih, ali stalno su prijetili i tražili maksimalan fokus kod društva koje se brani. Fokus su Goričani i isporučili, do posljednje sekunde, sve do zajedničkog zagrljaja nasred igrališta. Čvrstog, emotivnog, zagrljaja koji je donio veliko olakšanje.
Pet posljednjih utakmica u prvenstvu Gorica nije uspjela pobijediti, upisala je četiri poraza i remi, i nakon posrtaja protiv Varaždina neizmjerno je važno bilo uzeti ova tri boda. Gorica je uspjela, odvojila se još malo od Vukovara i Osijeka, a od ponedjeljka ujutro slijedi zaokret prema Lokomotivi, prvom sljedećem protivniku.
HOTNEWS
Ako ne znaš šta je bilo nek’ ti kaže slika!
Uključivanje Spomen parka u Noć muzeja pokazalo se kao pun pogodak!
U Noći muzeja, u Spomen parku 153. brigade Hrvatske vojske, zidovi su odisali pričama i uspomenama koje podsjećaju na hrabrost i zajedništvo.
Izložba „Sjećanja koja nas obvezuju“ Udruga pripadnika 153. brigade HV-a Velika Gorica pripremila je s ciljem da povijest oživi pred očima posjetitelja. Unutarnji prostor muzeja upotpunio je kratki film o ratnom putu brigade, a posebnu priču donijela je Ankica Paljević, dugogodišnja članica udruge i braniteljica Domovinskog rata.
Foto: Vanesa Miković
Ankica je u udruzi od 1991. godine. Nakon službe u 153. brigadi, nastavila je u 202. topničko-raketnoj brigadi, a potom i u ratnom zrakoplovstvu, gdje je završila vojnu karijeru.
– Moja želja je, kroz djelovanje u Udruzi, upoznati i informirati djecu i mlade o stvaranju naše domovine. U suradnji s osnovnim školama, nastojimo učenicima približiti Domovinski rat kroz iskustva i činjenice – tematiku koja danas „visi u zraku“ i nedovoljno se obrađuje u školama.
Ističe naša Ankica Paljević te govori kako je ovaj Spomen park, osim mjesta sjećanja, upravo škola zajedništva i upornosti.
– Domovina se ne gradi samo u ratu, dapače više se stvara u miru, u svakodnevnom životu i našim međusobnim odnosima – u obitelji, školi, na poslu.
Posebno naglašava važnost naših korijena i pripadnosti:
– Naravno da ćeš putovati, možda ostvariti karijeru u inozemstvu, ali moraš znati odakle dolaziš i tko si. Gdje god dođeš bit ćeš stranac, a domovina je uvijek tvoja.
Udruga želi uključiti mlade u svoje djelovanje. Pozivaju učenike i mlade s idejama i informatičkim znanjem da sudjeluju u kreiranju sadržaja, od filmova i prezentacija do multimedijalnih projekata. Ističu da na taj način, osim što doprinose programu, stječu nova poznanstva i iskustva te bolje razumijevanje povijest i vrijednosti koje udruga čuva.
Uključivanje Spomen parka u Noć muzeja pokazalo se kao pun pogodak. Posjetitelji su rado došli, upoznavali se i susretali stare prijatelje te razgledavali sve objekte koji obilježavaju čitavu povijest Udruge.
– Ja sam danas u knjizi dojmova napisala jednu uvodnu rečenicu: ako ne znaš šta je bilo nek’ ti kaže slika – mi ovdje imamo slike, eksponate koji su sada već doista povijesni.
Istaknula je te rekla da se divi mladima danas, jer nije lako živjeti u ovim vremenima. Posebno je raduje vidjeti kako posjetitelji dolaze na Noć muzeja s malom djecom – ne da bi gledali nešto što je bilo strašno ili zlo, nego da bi upoznali i cijenili ono lijepo i inspirativno iz naše povijesti.
FOTO galerija:
Foto: Vanesa Miković
Moja županija
Nove akcije darivanja krvi u veljači! Donosimo popis termina i lokacija
Tri dana planirana su i u Velikoj Gorici.
HOTNEWS
Mogu li oldtimeri pričati priče? Noć muzeja u Mičevcu
“Ljubav prema oldtimerima i tehničkoj kulturnoj baštini dio je nas, a ona se često prenosi s generacije na generaciju.”
Žamor posjetitelja, sjaj kroma i priče koje su preživjele desetljeća – Oldtimer klub Turopolje sinoć je obilježio Noć muzeja svojom izložbom, vraćajući nas u vremena kada su automobili imali dušu, a svaka vožnja svoju priču.
Koliko sjećanja stane u 1000 kilometara? Odgovor su ponudili članovi kluba i sjajni restauratori koji su bili glavne zvijezde večeri. Ispričali su nam svoje priče o bogatoj automobilskoj prošlosti i emocijama vezanim uz svako vozilo.
– Ljubav prema oldtimerima i tehničkoj kulturnoj baštini dio je nas, a ona se često prenosi s generacije na generaciju. Zato ovdje danas i svaki put kad nešto organiziramo vlada pozitivna i vesela atmosfera – ističe predsjednik kluba Vladimir Štarkelj, dodajući kako poseban značaj za njega imaju vozila iz vremena Drugog svjetskog rata.
– Kada sam kupio prvi automobil iz tog razdoblja, dva dana nisam izlazio iz njega – voziti automobil star 80 godina za mene je bilo posebno iskustvo.
Foto: Vanesa Miković
Predsjednik kluba najavio je da će oldtimeri uskoro ponovo izaći na ulice Velike Gorice i to u posebnom fašničkom izdanju.
– Naše djevojke iz KUD-a Mičevec kostimirane u krasne američke ministrice provozat ćemo u oldtimerima kao američki vojnici te time cijeloj priči dati filmski štih. Više možete ćuti i vidjeti 7. veljače na goričkom Fašniku.
Tajnik kluba Vladimir Gašparec istaknuo je kako je izložba rezultat višemjesečnih priprema, s ciljem da se posjetiteljima predstavi bogata i raznolika kolekcija. Iz vlastitog fundusa izložio je dvadesetak vozila, među kojima su i rijetki motocikli te bicikli, dok je pritom podsjetio kako restauracija oldtimera često traje godinama, osobito kada je riječ o rijetkim i vrijednim primjercima. Kao svoje favorite izdvaja legendarne marke BMW, Moto Guzzi i Jawu.
Među restauratorima našli su se Dalibor Matija Sabo i njegov dugogodišnji kolega iz školskih klupa, Tomislav Radoš, koji već godinama zajedno obilaze ovakve susrete i predstavljaju svoje pažljivo restaurirane projekte. Za Dalibora, jedan od izloženih traktora ima posebnu, emotivnu vrijednost.
– Obnovio sam ga iz čiste sentimentalnosti i gušta – traktor je od moga dede. Otkad sam s dvije godine prvi put primio njegov volan u ruke, više ga nisam ispuštao.
Tomislav dodaje kako iza njih stoji čitav niz projekata te da je restauracija za njih puno više od hobija – riječ je o strasti koja uvijek traži novi izazov i stalni rad.
Uz bogatu izložbu i priče s kotača prošlih vremena, večer je protekla u ugodnoj i razigranoj atmosferi. Posjetitelje su pjesmom i plesom zabavile članice KUD-a Mičevec, dok su vani svi uživali u slasnim zalogajima i osvježavajućim napicima, upotpunivši tako spoj tehničke baštine, tradicije i zajedništva koji je Noć muzeja učinio posebno toplom i živahnom.
FOTO galerija:
Foto: Vanesa Miković
-
Vijestiprije 6 danaEKSKLUZIVNO Naša sugrađanka iz Clevelanda – “Ljudi paničare, trgovine su prazne”
-
Sportprije 3 danaZlatko i životno djelo: Motorna pila, zviždaljka, rešetka i (ne)sretne ljubavi…
-
Sportprije 3 dana‘Mraclin po svemu može i u viši rang! A ovaj posao ponekad frustrira…’
-
Sportprije 3 danaCITY ANKETA Reakcije Goričana na rukometno polufinale: Srce mi je stalo, ali nije mi žao!