Vijesti
Vedrana Janjić, prva gorička Iron Woman: Triatlon je moja meditacija!
Kako se uopće dolazi do titule ‘željezne lady’, koliko je potrebno trenirati, kako usklađuje privatni i poslovni život, jer ova je Goričanka i majka dvoje djece, a ‘rastura’ i na poslovnom planu, sve to i puno više otkrila je prilikom gostovanja na City radiju kod voditeljice jutarnjeg programa, Gianne Kotroman.
Nakon što je Maraton klub Velika Gorica objavio vijest kako je naš grad dobio svoju prvu Iron Woman, Vedranu Janjić, ista se proširila brzinom ljetnog požara, jer riječ je o doista vanserijskom sportskom pothvatu. Za manje od 11 sati (10:59:40h) ta je istaknuta članica ovog goričkog kluba, završila svoj prvi Ironman triatlon u Austriji, koji se sastoji od 3,8 kilometara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trkačkog maratona od 42,2 kilometara! Ujedno je ostvarila i prvo mjesto u ženskoj kategoriji za dob od 40 do 44 godine.
Foto: Vedrana Janjić, prva gorička Iron Woman, gošća jutarnjeg programa City radija/Gianna Kotroman
Kako se uopće dolazi do titule ‘željezne lady’, koliko je potrebno trenirati, kako usklađuje privatni i poslovni život, jer ova je Goričanka i majka dvoje djece, a ‘rastura’ i na poslovnom planu, sve to i puno više otkrila je prilikom gostovanja na City radiju kod voditeljice jutarnjeg programa, Gianne Kotroman.
– Počela sam s trčanjem prije nekih osam godina, kad sam imala 36 godina, kad su klinci malo odrasli, završila sam fakultete, izgradila karijeru. Krenulo je ‘pitomo’, malo trčkaranje, a onda me malo više zainteresiralo, uključila sam se u Maraton klub Velika Gorica, počela ozbiljnije trčati i natjecati se. Prije par godina sam krenula biciklirati, prvo lagano nekih 30-40 kilometara, isto sam se zaljubila u taj sport, pa nabavila bolji bicikl i opremu, jer bez toga nema boljih rezultata, pa sam i to počela ozbiljnije trenirati. Tek kad sam krenula na biciklističke utrke krenula je ta ljubav i prema triatlonu. Plivanje je, priznajem, bilo najteže. Plivam muškom disciplinom, free style, možete vi i lagano, ali nećete stići rezultate. Krenula sam trenirati zadnje dvije godine tu na goričkom bazenu, pomogao mi je i moj partner koji je triatlonac, bila sam uporna, rekla sam – nema šanse da odustanem! I na kraju sam se evo okušala i u Ironmanu – ispričala je Vedrana.
Foto: Vedrana Janjić članica je Maraton kluba Velika Gorica/FB Vedrana Janjić
Nije to ni bez opasnosti, bilo je triatlonaca koji su se znali i utopiti, jer vi ne plivate u bazenima!
– Tako je, pliva se recimo i tamo gdje su oceani, zaista veliki valovi, tu se događaju takve opasnije situacije, znaju se nažalost triatlonci i utopiti. Ja sam sad bila na pitomijem jezeru, s jedne strane je lakše, jer je mala mogućnost utapljanja, ali s druge strane je teže plivati u jezerskoj vodi. Zna biti opasno, a možda čak i najteže na kraju dana je trčanje na kraju triatlona, često i po najjačem suncu, jer ne možete birati vremenske uvjete. Zato i treniram po svim uvjetima, ne možemo očekivati idealno vrijeme. Često me tako znaju vidjeti i Goričani kako trčim u podne, po najjačem suncu, pa me gledaju malo čudno, ali evo sad znaju zašto, hahaha – otkrila je Gianni.
Iako je u kategoriji od 40 do 44 godine osvojila prvo mjesto, a u ukupnom je poretku bila peta, kaže kako je svima njima manje bitan poredak, koji ovisi o puno faktora, koliko u tom trenutku ima natjecatelja, kakva je trka.
– Ja sam ponosna na svoj prvi Ironman triatlon, uspjela sam ispod 11 sati, to je vrlo solidan rezultat. Uvjeti u Austriji su odlični, organizacija i podrška su na top razini. Tamo se sportaši jako cijene, pogotovo biciklisti, svi vozači su bili jako obzirni, bilo je to predivno vidjeti. To je nešto što i ja želim za našu Veliku Goricu, puno mi znači kad su auti obzirni prema nama sportašima, ograničena sam prostorima gdje ću trenirati, to su naše goričke, pokupske, sisačke ceste, trebam po 6, 7, pa i više sati odraditi na biciklu tijekom vikenda. Puno mi znači kad su vozači obzirni prema nama sportašima – rekla je.
Foto: Vedrana vikendima biciklira i po 7 sati goričkim i pokupskim cestama/FB Vedrana Janjić
U utrci nema odmora? Ili je to k’o u Formuli 1, kad ono nabrzaka promijene gume?
– Je, je hahah, baš tako. Izađete iz vode, presvučete se, krenete na bicikl, pa opet presvlačenje i trčanje. Možete si napraviti pauzu ako se ne osjećate dobro. Osobno nisam radila pauze, jer postoji vremenski limit, pa sam od početka krenula konzervativno i čuvala snagu – ispričala je gorička Iron Women na City radiju.
Vedrana Janjić ostvaruje i sjajne uspjehe na poslovnom planu, kao direktorica INA-inog Projekta nadogradnje Rafinerije nafte Rijeka upravlja trenutačno najvećim i najvrjednijim industrijskim projektom u Hrvatskoj.
Takvi vrhunski sportski rezultati zasigurno zahtijevaju i dobru organizaciju cijelog života, kako sve to posložiti, pati li privatni, poslovni život?
– To je nama rekreativcima možda i najteže, jer kad ste profić onda sve ulažete u taj sport, a ja imam i izazovnu karijeru, vodim najveći projekt u Hrvatskoj koji se odvija u Rijeci, pa tamo putujem jednom do dvaput tjedno, djeca su mi već veća, kćer ima 14, sin već studira, puni su razumijevanja i podržavaju me. Priznajem, kad su djeca malena, teško se baviti ovim sportom. Ovo zahtjeva dva treninga dnevno, i nekoliko sati treninga preko vikenda, zahtjeva dosta angažmana – priznaje.
Kakav je odnos muško-ženskih snaga u Ironmanu, je li muškarcima lakše u toj disciplini?
– Pročitala sam i desetak triatlonskih knjiga i sve govori kako su muškarci odmah u startu bolji 30 posto, to se i vidi na utrkama. Zato mi imamo žensku konkurenciju, ne natječemo se s dečkima, oni nas jako motiviraju – ističe Vedrana.
Koliko je bitna psihička snaga, kako ‘puniš baterije’?
– Uvijek kažem teže je trenirati glavu nego tijelo i iza toga stojim. Iduća mi je brdska utrka koja će zahtijevati više od 11 sati i trenirati um da ostane pribran, strpljiv cijelo to vrijeme, meni je bilo najteže. Jako sam nestrpljiva osoba, ne volim baš čekati i to je borba sama sa sobom, a tako je i na treninzima. Osam mjeseci treniranja specifično za ovu utrku i svi ti sati, kad vam se ne da, imate problema..dosljednost je najvažnija i jedina može dovesti do uspjeha.
Pred svaku utrku mi rekreativci imamo i tremu, što je normalno. Ona malo i digne adrenalin i pripremi vas na napor koji vas čeka. Međutim, tog trenutka kad krene utrka, bilo to trčanje, bicikl ili triatlon, barem u mom slučaju – sve nestane. Svi problemi, ljudi, sav posao, sve, samo ste vi i ta utrka, samo pazite na disanje, na stav, korake i to je jedna vrsta meditacije, to je moja meditacija. Meni je to nešto prekrasno i zbog toga to i radim – otkrila je Vedrana Gianni.
Foto: Trenirati se mora po svim vremenskim uvjetima, savjetuje gorička Iron Woman/FB Vedrana Janjić
Imate li vremena za nešto pojesti tijekom Ironmana ili nema ni obroka?
– To je i najvažnije u sportu, prehrana je vrlo bitna, prilagodite je sebi i svom tijelu, bitno je i ne previše ni premalo. Najbolja je sportska prehrana, isplanirate, na ovoj utrci mi je pomagao moj partner koji mi je dodavao boce s energetskim napitkom, sportske gelove s pametnim omjerom ugljikohidrata i soli, i to pomaže da izdržimo utrku. Mnogi misle kako se ovime bavimo i zbog izgleda, pa evo zanimljiv podatak – kad sam krenula trčati imala sam 6 kila manje, pa sam se uz sport i ojačala. Trebate snagu da biste to odradili. Vrlo važno redovito jesti, jesti puno i jesti ugljikohidrate, čega se svi boje hahaha – poručila je.
Na kraju razgovora prva gorička Iron Woman, Vedrana Janjić, pozvala je sve koji se žele upustiti u taj iznimno zahtjevan sportski pothvat da joj se slobodno jave preko društvenih mreža.
– Pozivam svakoga kome je potreban savjet ili bi nešto dodatno pitali oko triatlona da me kontaktiraju preko moje Facebook stranice, drago mi je kad vidim da motiviram ljude, a i mene je motivirao naš poznati gorički triatlonac Bruno. To je jedan lijepi krug, što nas je više pozitivno orijentiranih ljudi na sport bit ćemo i sretniji kao nacija, pogotovo mladi, najbolje je od malena početi sa sportskim treninzima – rekla je prva gorička Iron Woman, Vedrana Janjiić, u razgovoru s voditeljicom Giannom Kotroman prilikom gostovanja u programu City radija.
Foto: Vedrana Janjić, prva gorička Iron Woman i voditeljica jutarnjeg programa City radija, Gianna Kotroman/City radio
Fotografije u članku: Gianna Kotroman/City radio
Tekst pripremila: Goga Kiš/Cityportal.hr
CityLIGHTS
Jedina kapetanica u Hrvatskoj otkrila kako izgleda život u kokpitu – “Dijete mi je završilo na šivanju, a ja sam bila usred trodnevne smjene”
Goričanka Kristina Mlinarić u emisiji “Hrabre žene” otvoreno je govorila o školovanju, izazovima posla, majčinstvu i životu među oblacima.
Razgovarala: Gianna Kotroman
Dok su druga djeca maštala o nekim drugim zanimanjima, Kristina Mlinarić već je u šestom razredu osnovne škole znala da želi postati pilotkinja. Odrasla je u Velikoj Gorici, u Kolodvorskoj ulici, nedaleko od Zračne luke Zagreb, a prizori aviona koji slijeću na Pleso odredili su njezin životni put.
Danas je jedina kapetanica u Hrvatskoj, a u emisiji “Hrabre žene” kod voditeljice Gianne govorila je o tome koliko je težak put do kokpita, koliko košta školovanje, ali i o izazovima koje nosi posao u kojem nema puno prostora za pogreške.
“Piloti trebaju imati određene predispozicije, psihofizičke sposobnosti koje neće biti narušene jedni duže vrijeme, stoga sam odradila liječnički pregled. Upisuje se jako malo kvota, jedno 15-ak ljudi, a čak i ne završe svi”, govori Kristina.
Dodaje kako je danas put do pilotske dozvole puno skuplji nego kada je ona studirala. Nekad se dio školovanja financirao uz potporu države, dok danas roditelji sami moraju pokriti troškove.
“Ja sam imala veliki benefit jer se onda školovalo uz potporu ministarstva, ali danas je to jako veliki izdatak jer se sve plaća, letenje se plaća i svaki roditelj mora posegnuti u džep da bi djetetu omogućio takav vid školovanja. Zadnje što sam čula je da se radi o 70 tisuća eura”.
Osim znanja, kandidati prolaze i rigorozne liječničke i psihološke provjere.
“U moje vrijeme, to je bilo u bolnici u Dubravi i trajalo je dva dana. Prvi dan su bili fizički testovi, a drugi dan psihotest i psihomotorika. Traže čovjeka koji bi u nekoj poodmakloj dobi i dalje mogao dobro obavljati svoj posao bez obzira na zdravstveni aspekt, a to mora biti na visokom nivou”, objašnjava.
U Croatia Airlines došla je putem natječaja i odmah počela letjeti na Airbusima 319 i 320. Na njima je provela 11 godina, a kasnije je prešla na DASH 8 Q400, gdje je i postala kapetanica. Prošle godine završila je novo školovanje u Frankfurtu za Airbus A220.
Iako priznaje da je posao iznimno zahtjevan, kaže da težina ovisi o danu. “Nekad je petica, a nekad je bome desetka”, govori kroz smijeh.
Radni dan pilotkinje počinje puno prije ulaska u avion. Ako leti prema destinaciji na kojoj nije bila, unaprijed proučava aerodrom i procedure. Na posao dolazi sat i petnaest prije leta, preuzima dokumentaciju i s posadom odrađuje briefing prije polijetanja. No, iza glamurozne slike pilotskog poziva krije se i druga strana priče, ona obiteljska jer kako kaže, sve majke rade, ali i spavaju doma, za razliku od nje.
“Nije toliko problem dok si na porodiljnom, ali poslije kad krene vrtić, on ne radi do 20 navečer, nema noćenja. Moj muž je isto radio smjenski rad, tako da je moje dijete od prve godine bilo sa svojim spakiranim ruksakom i malo je spavalo kod moje sestre, malo kod bake i djeda. To je jako zahtjevno jer kad se djetetu nešto desi, vi niste prisutni”, kaže Kristina.
Posebno se sjeća jedne situacije, kada ste vratila s leta i zatekla dijete s ogromnim flasterom na glavi.
“Jednom se desilo da je dijete razbilo potiljak za vrijeme moje trodnevne smjene, a ja sam to tek vidjela kad sam se vratila doma jer je muž rekao da me nije htio uznemiravat, što je bila dobra odluka, ali ja bih voljela znat, kao i svaka majka, što joj se događa s djetetom”.
Dodaje kako se pilotima tijekom leta ne prenose takve informacije osim u krajnje hitnim situacijama jer su odgovorni za sigurnost putnika.
Velik dio posla odnosi se na konstantno usavršavanje i simulacije izvanrednih situacija. Piloti nekoliko puta godišnje prolaze provjere na simulatorima koji do detalja oponašaju pravi avion.
“To je velika kutija na hidrauličnim nogama, unutra je sve identično pravom zrakoplovu. Tamo uvježbavamo situacije za koje se nadamo da se nikad neće dogoditi”.
Na pitanje o najstresnijim trenucima tijekom leta, Kristina kaže kako turbulencije putnicima često izgledaju gore nego što jesu.
“Mi smo navikli na to, ali putnicima je baš gadno. Recimo, Zračna luka u Dubrovniku je specifična zbog bure koja puše bočno i stvara jake turbulencije, Sarajevo također zbog Juga, isto tako Mostar. Najveći problem rade promjene smjera vjetra, a to putnici najviše osjete jer oni ne mogu ništa napraviti, ali zato smo tu mi da se pobrinemo za to”.
Posebno voli letove iz Dubrovnika prema Zürichu ili Veneciji.
“Kada je lijep dan, vidi se cijela Jadranska obala i svaki otočić. To mi je najljepša ruta”
Iako je danas ženama puno lakše ući u svijet avijacije nego početkom 2000-tih, kada je ona počinjala, pilotkinja i dalje nema mnogo. Ipak, kaže da se u “muškom svijetu” uvijek dobro snalazila.
“Nije to više muško zanimanje, ima dosta kolegica, postotak je zapravo isti kao u kompanijama s većim flotama. Nadam se da će to rasti. Oduvijek sam se dobro snalazila u tom nekom muškom svijetu. Mislim da su muški kao prijatelji puno jednostavniji. Diskriminacije ili predrasuda nije nikad bilo na poslu, već je toga bilo više ovako privatno”.
Posebno ju veseli budućnost hrvatskog zrakoplovstva i širenje flote Croatia Airlinesa. Nada se da će jednog dana hrvatski nacionalni prijevoznik imati i prekooceanske linije. “To bih voljela doživjeti prije mirovine”, kaže.
Rođena je Goričanka te je odrasla ovdje. Prisjetila se i kako izgleda odrastanje danas u usporedbi s njenim djetinjstvom. Smatra da su današnja djeca manje fizički aktivna te da više vremena provode uz mobitele nego u igri na otvorenom.
“Mi smo bili drugačiji, krali smo trešnje, brali smo cvijeće u tuđem cvjetnjaku i bilo nas je svukud. Roditelji nas nisu pratili i nisu znali di smo dok nisu došli doma. Uvijek su mame vikale s prozora. Mi smo bili slobodniji, znali smo uzeti bicikle pa na Čiče i tako”.
A mladim djevojkama koje sanjaju o pilotskoj karijeri poručuje jednostavno – “Uz dobre ocjene te psihofizičke predispozicije, ne vidim razlog zašto ne bi mogle ostvariti svoj san”.
HOTNEWS
Od srijede jeftinije gorivo! Vlada ograničila marže i trošarine
Benzin će prema novim cijenama iznositi 1,61 EUR po litri, dok će dizelsko gorivo stajati 1,61 EUR po litri.
Na telefonskoj sjednici Vlade Republike Hrvatske donesene su dvije uredbe kojima se nastavlja regulacija cijena energenata, kroz kombinaciju smanjenja trošarina i ograničavanja premija energetskih subjekata. Novi režim primjenjuje se od 3. lipnja 2026. i traje do 15. lipnja 2026. godine.
Potrošačke cijene u razdoblju primjene mjera
U nastavku primjene mjera, benzin će stajati 1,61 euro po litri, što predstavlja smanjenje od tri centa. Dizelsko gorivo bit će 1,61 euro po litri, odnosno pet centi manje nego ranije. Plavi dizel prodavat će se po cijeni od 1,09 eura, što je pad od šest centi. Kod ukapljenog naftnog plina (UNP) također dolazi do pojeftinjenja. Plin za spremnike iznosit će 1,35 eura po kilogramu, odnosno devet centi manje, dok će UNP u bocama biti 1,93 eura po kilogramu, također uz smanjenje od devet centi.
Iz Vlade pritom navode kako su premije energetskih subjekata ograničene te iznose 0,1545 EUR/l za benzin, 0,1045 EUR/l za dizel, 0,0436 EUR/l za plavi dizel, dok su za UNP određene na 0,8737 EUR/kg za boce i 0,4116 EUR/kg za velike spremnike.
Koliko bi gorivo koštalo bez ograničenja
Usporedno s reguliranim cijenama, prikazano je i koliko bi energenti koštali bez državne intervencije. U takvom scenariju benzin bi dosegnuo 1,78 eura po litri, dizelsko gorivo 1,82 eura, a plavi dizel 1,16 eura. Kod plina bi cijena za spremnike iznosila 1,50 eura po kilogramu, dok bi UNP u bocama dosegnuo 2,21 euro po kilogramu.
Vijesti
USKOK krenuo u akciju! Član nogometnog kluba osumnjičen za pokušaj podmićivanja suca
Istraga se provodi zbog sumnje na pokušaj utjecaja na ishod nogometne utakmice.
CityLIGHTS
Velika Gorica slavila 120 godina automobilizma, stigao i Juraj Šebalj
‘Klub ima sjajne članice i članove, koje predvodi Vladimir Štarkelj, a koji je doista lokomotiva ovoga kluba’
U Velikoj Gorici obilježena je 120. obljetnica osnivanja prvog hrvatskog automobilnog kluba, a tim je povodom Oldtimer klub Turopolje 31. svibnja u Pučkom otvorenom učilištu Velika Gorica organizirao svečanu akademiju posvećenu bogatoj povijesti automobilizma i očuvanju tehničke kulturne baštine.
Na događanju su se okupili predstavnici medija, lokalne i regionalne samouprave te brojni zaljubljenici u starodobna vozila. Među uzvanicima su bili i istaknuti predstavnici automobilističkog svijeta, uključujući Juraja Šebalja.
Predsjednik Oldtimer kluba Turopolje Vladimir Štarkelj istaknuo je kako je cilj obilježavanja ove značajne obljetnice podsjetiti na početke automobilističke kulture u Hrvatskoj te potaknuti očuvanje tehničke baštine.
– Danas slavimo obljetnicu ponajviše jer želimo potaknuti, kao čuvari tehničke kulturne baštine, da se prisjetimo povijesti i početaka automobilističke kulture u Hrvatskoj. Ovdje su ljubitelji starodobnih vozila, oldtimera i kao ljubitelji te tehničke povijesti na neki način smo oživjeli u Velikoj Gorici puno toga što je bilo po garažama sakriveno, a sada zajedno gajimo jedno zajedništvo, jedno druženje i jedno veselje, rekao je Štarkelj.
O radu i značaju kluba govorio je i zamjenik gradonačelnika Velike Gorice Neven Karas, koji je naglasio njegovu prepoznatljivost i aktivnost u lokalnoj zajednici.
– Oldtimer klub Turopolje u našem se gradu pozicionirao u jednu od možda i najaktivnijih udruga koja pronosi ime Velike Gorice i koji dovodi u Veliku Goricu čitav niz ljudi, kazao je Karas.
Čestitke organizatorima i svim zaljubljenicima u starodobna vozila uputio je i zamjenik župana Zagrebačke županije Ervin Kolarec, osvrnuvši se na doprinos generacija koje su tijekom više od stoljeća njegovale automobilističku tradiciju.
– Čestitam svima koji su dali svoj obol u ovi 120 godina i prenijeli svoj entuzijazam na mlađe generacije. Što se tiče našeg oldtimer kluba u Velikoj Gorici, koji će uskoro proslaviti tek pet godina postojanja, smatram da su napravili sjajan posao. Klub ima sjajne članice i članove, koje predvodi Vladimir Štarkelj, a koji je doista lokomotiva ovoga kluba. Ali ne samo ovoga kluba, to je čovjek koji doista daje velik obol u društvenom životu, kako grada Velike Gorice, tako i Zagrebačke županije“, poručio je Kolarec.
Svečana akademija bila je prilika za prisjećanje na razvoj automobilizma u Hrvatskoj, ali i za isticanje važnosti udruga koje kroz svoj rad čuvaju tehničku baštinu te okupljaju nove generacije ljubitelja starodobnih vozila.
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.
Fotogalerija: Morena Martinović/Cityportal
-
Vijestiprije 4 danaNa Dan državnosti sve trgovine u gradu zatvorene – jedna lokacija ipak ostaje otvorena
-
CityLIGHTSprije 3 danaObitelj Haidar Diab otvorila svoj dom i srce
-
Gospodarstvoprije 5 danaVelika logistička tvrtka otvara sortirni centar u Vukovini – dnevno će se obrađivati do 150 tisuća paketa
-
HOTNEWSprije 4 danaVelika Gorica sve češće tema nacionalnih rasprava – Ačkar u Saboru o jednom od najsigurnijih gradova u RH