Povežite se s nama

CityLIGHTS

Već 40 godina štite živote i imovinu građana Velike Gorice

 Jančić: ‘Moram priznati, ak’ nisi bil muž i donesel pet litri vina na posel, onda si bil papak. Onda su se ovim poslom bavili pravi muži. To su bili fajteri koje se pitalo i znali su svoj posel. Kad su došli na intervenciju nije bilo zapreka za njih. Ak’ je trebalo, porušel je vrata i štokove, kaj je trebalo. Sada se vrijeme okrenulo. Nema alkohola i sve je prilagođeno novim situacijama. Danas vatrogasac kada dođe na posel pije mleko i vodu’

Objavljeno

na

Javna vatrogasna postrojba Velike Gorice ove godine slavi 40. rođendan. Osnovana je 1947. godine kao ispostava Vatrogasne brigade Zagreb. U toj prvoj fazi veliki doprinos stvaranju ove profesionalne postrojbe dao je DVD Velika Gorica.

– 1979. godine izgrađen je novi Vatrogasni dom, koji se tada zvao Dom društvene samozaštite. Gradio se samodoprinosom. Projekt je pokrenula Općina Velika Gorica, u suradnji s DVD-om Velika Gorica, kojem je na čelu bio Fabijančić Stjepan, a tajnik Perlić Nikola. Taj dvojac bio je glavni nosilac tog projekta – rekao nam je Josip Jančić, pripadnik Javne vatrogasne postrojbe Velika Gorica od njezinog nastanka.

Prije nastanka JVP-a, DVD Velika Gorica bio je zadužen za zaštitu od požara na području cijele općine Velika Gorica te područje današnjih općina Orle, Kravarsko i Pokupsko. U četiri smjene imali su po jednog profesionalnog vatrogasca.

– Kad bi stigla dojava, on bi pustio sirenu, a dečki iz DVD-a bi se okupili i krenuli gasiti požare po našem lijepom Turopolju. Tada bi uskakao Srebrić Ivan te preuzimao telefonsku liniju i dežurao dok smo mi na terenu – prisjetio se Jančić.

Dežurna četvorka, Arbanas Franjo, Plodinec Stjepan, Stepanić Milan i Šipušić Franjo, postala je okosnica nove postrojbe.

– Iz grada Zagreba dobili smo trojicu profesionalaca, a zaposleni smo i nas trojica, Ivica Kovačić, ja i drugi Ivica Kovačić iz Mraclina. Na početku nas je bilo trojica u smjeni, a ubrzo se taj broj povećao na četvoricu. Moram priznati da smo imali dovoljan broj vozila, u garaži smo imali navalno, kemijsko-tehničko, autocisternu i zapovjedno vozilo. Problem je bio što su to bila mahom rabljena i stara vozila, koja su zahtijevala stalno održavanje i popravke – objasnio je Jančić.

Foto: JVP Velika Gorica

Prvi zapovjednik postrojbe bio je Stjepan Fabijančić Japa, a do 2000. godine u Javnoj vatrogasnoj postrojbi izmjenjivali su se zapovjednici mahom iz Zagreba. Fluktuacija je bila uvjetovana malom plaćom u odnosu na plaće vatrogasaca koji su radili u smjeni.

Početkom 2000. godine Grad velika Gorica donosi odluku o osnivanju Javne vatrogasne postrojbe Velika Gorica, a za zapovjednika je postavljen Josip Jančić, koji tu dužnost obnaša do ožujka 2002. godine. U tom periodu gorički vatrogascu muku muče s dotrajalim vozilima.

– U periodu kad sam ja bio zapovjednik vozila su bila na rubu izdržljivosti. Imao sam nemalih problema. Za popravak sam morao koristiti svoje prijatelje, koji su u svoje slobodo vrijeme vršili popravke i radili generalke na vozilima. Uvijek je falilo novca. Ja sam od svog novca kupovao rezervne dijelove, a tadašnji predsjednik Vatrogasne zajednice Velike Gorice Neven Kurilovčanin onda mi je refundirao taj novac. Tako smo mi funkcionirali u tom periodu – istaknuo je nekadašnji zapovjednik.

Nakon njega, na čelnim mjestima izmijenili su se Niko Maršan, Tihomir Varga, a 2009. na mjesto zapovjednika dolazi Borislav Turan, koji je i danas na čelu postrojbe.

– Najjači razvoj Javna vatrogasna postrojba doživljava kada je po sili zakona spala pod lokalnu upravu, odnosno Grad. Nabavila se bolja oprema i vozila, počeo se uređivati sustav upravljanja i povećao broj ljudi. Mi danas u postrojbi imamo 45 profesionalnih vatrogasaca. No, tu nije kraj. Zadnjom procjenom usvojenom na Gradskom vijeću 2017. godine, naša postrojba svrstana je u vrstu pet. Znači da mora imati najmanje 12 ljudi po smjeni, odnosno 48 profesionalnih vatrogasaca raspoređenih u smjene plus zapovjednika i zamjenika – rekao je Borislav Turan, zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Velika Gorica.

 

JVP Velika Gorica pokriva prostor od 552 četvorna kilometra, a samo u prvih pet mjeseci izašli su na 160 intervencija. Na razini godine broj intervencija kreće se oko 325. U svom radu surađuju s društvima Vatrogasne zajednice Grada Velike Gorice te DVD-ima općina Kravarsko, Pokupsko i Orle.

– Ne postoji intervencija, osim možda velikih kemijskih havarija, na koju ne možemo odgovoriti. Imamo opremu i sredstva, a i ljude. Naši vatrogasci osposobljeni su za rad na visini, rad na ruševinama, rad na vodi, a sudjeluju i u tehničkim intervencijama. Razvojem društva i tehnologija pojavljuju se i nove zadaće za nas, jer mi smo služba koja je i organizirana i opremljena i 24 sata dostupna – objasnio je Turan.

Vatrogastvo nije samo zanimanje, ono je i poziv. Ono je sve, samo ne lagan i lijep posao. U svom poslu vatrogasci se često susreću i s ružnim stvarima.

– Imao sam puno takvih situacija, ali mi se jedna duboko urezala u pamćenje. Ovdje u Kolodvorskoj ulici, gdje je napravljen novi kružni tok, dogodila se prometna nesreća u kojoj su stradala djeca. Iz auta sam vadio tijela djece, to se na zaboravlja, to su zaista teški trenutci. Razboriti ljudi, koji znaju što je vatrogastvo, najčešće se ne žele primiti takvog posla. To nije lagan niti lijep posao. Susretao sam se s poginulim osobama, utopljenicima, a najteže je kada vidite djecu. Morao sam iznositi tijela djece stare osam do deset godina stradale uslijed gušenja dimom u požaru, to je jako teško. Traumu nosiš cijeli život i treba vremena da to izađe iz tebe – povjerio nam se Josip, dugogodišnji vatrogasac.

Sve te situacije koje se događaju na poslu protekom vremena ostavljaju trajne posljedice na vatrogasce. Pitanje je samo kada će izaći na vidjelo.

– Iako Velika Gorica figurira kao šesti grad po veličini u hrvatskoj, ipak je jedna manja sredina u kojoj se manje više svi znaju. Postoji velika mogućnost da kad sudjelujete u intervenciji, posebno u prometnim nesrećama, naiđete na stradalog prijatelja. To se nekoliko puta dogodilo našim vatrogascima. Većina mojih kolega doživjela je da u stanu nađu mrtvu ili spaljenu osobu, dođete u situaciju da vam to postane rutina, ali sve to ostavlja trag na ljudima. Mi smo ljudi koji nakon takvih intervencija dolazimo doma svojim obiteljima. Nastojim ne pričati o poslu kod kuće, ne želim opterećivati svoje bližnje takvim stvarima i ostavljam to u sebi. To je vjerojatno tako među većinom mojih kolega. Možda bi se svi zajedno trebali više otvoriti prema stručnjacima i iznijeti naše probleme, kako bi nam oni mogli pomoći  – dodao je Turan.

Profil ljudi koji su se bavili vatrogastvom nekad i sada nije isti. Nekad su vatrogasci bili čvrsti dečki spremni bez puno razmišljanja uletjeti u opasnost.

– Moram priznati, ak’ nisi bil muž i donesel pet litri vina na posel, onda si bil papak. Onda su se ovim poslom bavili pravi muži. To su bili fajteri koje se pitalo i znali su svoj posao. Kad su došli na intervenciju nije bilo zapreka za njih. Ak’ je trebalo, porušel je vrata i štokove, kaj je trebalo. Sada se vrijeme okrenulo. Nema alkohola i sve je prilagođeno novim situacijama. Danas vatrogasac kada dođe na posel pije mleko i vodu – otkrio nam je Josip.

Nakon kornatske tragedije u hrvatskom vatrogastvu stvari više nisu iste. Vatrogasci su napokon stavljeni u fokus.

– Od tog trenutka ozbiljno se počelo razmišljati o sigurnosti vatrogasaca. Nema intervencije koja nije opasna. Mi ovaj trenutak idemo na čišćenje ceste i zaleti vam se auto u vatrogasca i on pogine. Drugi primjer, idemo gasiti požar na kontejneru i ne znamo tko je što bacio u njega. Ima još uvijek zaostataka oružja i eksploziva iz rata. Vatrogasac može stradati na svakoj intervenciji, sada je samo bitno koliko smo mi ozbiljno shvatili ovu priču. Kornati upozoravaju iz dana u dan, bez obzira na to što je od tada prošlo puno godina. Oni nas upozoravaju da se moramo ozbiljno ponašati u svakoj situaciji – zaključio je Turan.

CityLIGHTS

Najava utakmice “po turopoljski” – Naši Gianna i Matko rekli svoje prije okršaja v Orlandu

Objavljeno

na

Vatreni će večeras, točnije u noći s utorka na srijedu, u 2 sata, odigrati prijateljsku utakmicu protiv Brazila u Orlandu.

Hrvatska u dvoboj ulazi nakon pobjede nad Kolumbijom 2:1, dok Brazil stiže ranjen istim rezultatom protiv Francuske. Spektakl je pod reflektorima, a naši Gianna i Matko najavili su utakmicu u pravom turopoljskom tonu.

Kako je to zvučalo, poslušajte ovdje.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

VIDEO Isprobali smo prvi buketomat u Velikoj Gorici – evo kako radi

Osim gotovih buketa, kupcima je na raspolaganju i opcija narudžbe prema vlastitim željama. Dovoljno je unaprijed telefonski dogovoriti detalje, nakon čega djelatnici pripremaju aranžman i šalju PIN za preuzimanje

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Cityportal.hr

Stanovnici Velike Gorice odnedavno mogu do buketa cvijeća u bilo koje doba dana i noći. Cvjećarnica White Poppy uvela je novu uslugu koja izlazi iz okvira klasičnog radnog vremena – buketomat, automat za prodaju svježih cvjetnih aranžmana postavljen na ulazu u trgovinu.

Ovakav način kupnje cvijeća sve je prisutniji na hrvatskom tržištu, no u Velikoj Gorici riječ je o prvoj takvoj inicijativi. Cilj je bio omogućiti kupcima da do cvijeća dođu i kada je cvjećarnica zatvorena, bilo da je riječ o kasnim večernjim satima, nedjeljama ili blagdanima.

“Već tri godine gledamo kako pokrenuti ideju o tome. U već pokrenutim inicijativama poput ove (Z centar, aerodrom), primijetila sam da ljudi dosta to i prakticiraju, a cvjećarke koje se time bave pune su pozitivnih dojmova” rekla nam je vlasnica Ana Novak.

Sustav korištenja osmišljen je tako da bude brz i jednostavan. Kako pojašnjava gospođa Novak, uređaj funkcionira po principu standardnih automata – kupci na zaslonu odabiru buket, plaćaju karticom, a potom se otvara pretinac s odabranim aranžmanom. Upravo kartično plaćanje uvedeno je zbog dodatne sigurnosti i smanjenja rizika od krađa.

Trenutačno je u buketomatu dostupno osam aranžmana različitih veličina i cijena.
“Šest je istih pretinaca za manje bukete raspona cijena od 20 do 40 eura te dva pretinca za veće bukete 80 do 100 eura”, objašnjava vlasnica.

Osim gotovih buketa, kupcima je na raspolaganju i opcija narudžbe prema vlastitim željama. Dovoljno je unaprijed telefonski dogovoriti detalje, nakon čega djelatnici pripremaju aranžman i šalju PIN za preuzimanje iz posebno označenog pretinca.

“Buketi dolaze u paketu s praktičnim vazama koje su vrlo jednostavne za korištenje i fiksne. Tako da možete slovodno staviti u auto bez brige da će buket uvenuti”, poručila je.

Iz White Poppyja ističu kako su kupci već prepoznali praktičnost ove usluge, a interes ih dodatno motivira na širenje. U planu je postavljanje novih buketomata na više lokacija u gradu, čime bi cvijeće postalo još dostupnije svima bez obzira na vrijeme i prigodu.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

VIDEO Problemi s odlaganjem otpada: prijeti ukidanje mobilnog reciklažnog dvorišta

Iz VG Čistoće Upozoravaju da takvo ponašanje može dovesti do stvaranja divljih deponija, što ima negativne posljedice na okoliš, sigurnost i kvalitetu života stanovnika.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: VG Čistoća

Mobilno reciklažno dvorište i kontejneri za glomazni otpad počeli su obilaziti mjesne odbore i gradske četvrti prema unaprijed definiranom rasporedu, svakodnevno od 9 do 17 sati. Riječ je o usluzi osmišljenoj kako bi građanima omogućila jednostavno i pravilno zbrinjavanje otpada koji ne spada u kućni.

Međutim, već u prvim fazama korištenja uočeni su brojni problemi na terenu. Umjesto pravilnog razvrstavanja otpada, često dolazi do ostavljanja otpada izvan predviđenih spremnika, miješanja različitih vrsta otpada te odlaganja materijala koji uopće nije predviđen za ovakav način zbrinjavanja, poput miješanog komunalnog ili opasnog otpada. Također, bilježe se slučajevi prekoračenja dopuštene količine glomaznog otpada od 200 kilograma, kao i nepridržavanje propisanog radnog vremena.

Poseban problem predstavlja neuredno stanje lokacija, koje se u nekim slučajevima pretvaraju u neorganizirana odlagališta otpada. Kao primjer ističe se situacija u Donjoj Lomnici, gdje je zabilježeno ozbiljno odstupanje od predviđene namjene ove usluge.

Iz VG Čistoće Upozoravaju da takvo ponašanje može dovesti do stvaranja divljih deponija, što ima negativne posljedice na okoliš, sigurnost i kvalitetu života stanovnika. Ako se praksa ne promijeni, nadležni ističu da bi mogli biti prisiljeni razmotriti i dugoročno ukidanje ove usluge, jer u postojećim uvjetima gubi svoju svrhu i postaje neodrživa.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Laboratorij iz Velike Gorice koji pomiče granice i gradi budućnost Hrvatske

U prostoru gdje se svaki pucanj pretvara u podatak, a svaki podatak u odluku, nastaje nešto mnogo veće od laboratorija. Nastaje dokaz da ozbiljne stvari mogu nastati i ovdje. U Velikoj Gorici.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Cityportal.hr

U Velikoj Gorici postoji prostor u kojem se tišina ne podrazumijeva, nego se mjeri. Tamo zvuk nije smetnja, nego dokaz. Tamo se ne gleda samo što nešto jest, nego koliko može izdržati. U tom prostoru, između metala, preciznosti, optike, računalnih sustava i strogo kontroliranih postupaka, počinje priča o tvrtki Kavur i o Proof House-u, Centru za namjenska ispitivanja i razvoj. Priča koja je istodobno lokalna i europska, obrtnička i institucionalna, tehnička i politička, praktična i simbolična.

Vođeni Miroslavom Kavurom i Krešimirom Grljevićem, Kavur je tvrtka kakvu bi mnogi opisali jednom rečenicom: servis, trgovina i održavanje oružja. No, u kontekstu Proof House-a stoji puno šira slika. Proizvodnja, istraživanje, certificirana obrada, razvoj i strpljivo građenje infrastrukture koje Hrvatskoj otvara vrata u Commission Internationale Permanente (C.I.P.) pour l’épreuve des armes à feu portatives. Odnosno, međunarodna komisija osnovana 1914. godine u gradu Liègeu u Belgiji,  koja postavlja jedinstvena pravila za ispitivanje vatrenog oružja i streljiva te priznanje žigova među državama članicama. Za javnost, C.I.P. je možda samo kratica, ali za industriju to je cijeli okvir. Ono omogućuje da se ispitano oružje i streljivo priznaju preko granica, da proizvođači ne moraju dokazivati ono što je već dokazano i da država ima jasno uređenu institucionalnu osnovu za sigurnost i tržište. Upravo zato posjet veleposlanika Kraljevine Belgije, Williama De Baetsa, ima posebnu težinu. On nije protokolarni čin; on je znak da priča o Centru za namjenska ispitivanja i razvoj više nije samo lokalna ambicija, nego dio europske tehničke i institucionalne mreže. Prema službenoj C.I.P. proceduri, pristupanje nove države zahtijeva službenu notifikaciju preko Kraljevine Belgije, nacionalnu regulativu, pravni okvir i popis ispitnih ustanova i laboratorija. Posjet veleposlanika potvrđuje da Hrvatska nije samo promatrač u toj mreži i da Proof House više nije samo lokalna radionica ili tvrtka za servis oružja. On je temelj buduće nacionalne infrastrukture, odnosno, neovisnog i međunarodno priznatog ispitnog centra. To nije samo pitanje birokracije već pitanje industrijske suverenosti, brzine razvoja i sposobnosti da domaći proizvođači, istraživači i korisnici imaju infrastrukturu u vlastitoj zemlji. Kao što veleposlanik William De Baets naglašava: „Ne mogu sve zemlje imati obrambenu industriju, ali trebamo barem europsku obrambenu industriju bez da uvozimo čipove iz Kine i radare iz SAD-a. Dakle, trebamo imati barem europsku autonomiju“.

No, možda je jednako važno i to što se ovdje ne govori samo o oružju. Kada se priča o Kavuru zaokruži, postaje jasno da je njihova djelatnost mnogo šira. Riječ je o tvrtki koja se bavi i površinskim zaštitama, keramičkim premazima i tehnologijama koje imaju primjenu daleko izvan oružarskog svijeta. Cerakote nije samo estetski sloj. To je tehnologija zaštite. A zaštita je univerzalna potreba. I zato njihova ekspertiza ne završava na cijevima i mehanizmima. Ona se prelijeva u automobilsku industriju, moto-opremu, sanitarne elemente, računalne dijelove i druge tehničke proizvode u kojima je važna otpornost, trajnost i precizna obrada. Iz te perspektive, Kavur nije “tvrtka za oružje” u užem smislu, nego tehnička proizvodno-istraživačka sredina koja svoje znanje koristi u više sektora.

Istraživanje buke, primjerice, možda je najneočekivaniji dio ove priče, ali i on je još jedan primjer kako se resursi Proof House-a koriste višestruko. Ako imate iskustvo mjerenja brzine, tlaka i balističkih reakcija, onda nije veliko odstupanje ući i u mjerenje buke, frekvencija i utjecaja na okoliš. U jednoj fazi razvoja, oprema za mjerenje buke došla je kao posljedica europskog projekta usmjerenog na smanjenje buke u šumskim područjima, kako bi se štitila divljač i ljudi. I tako je oprema, nabavljena za jedan projekt, otvorila vrata novom području djelovanja. Na taj način nastaje prava laboratorijska kultura – ne kupujete uređaj samo za jedan projekt, nego stvarate bazu koja može služiti i drugim istraživanjima. Kako sami kažu: „Mi smo inovatori. Imamo čak i neke patente sada u čekanju. Istražujemo i razvijamo proizvodnju.“ Zato se za Proof House može reći da ima bazu u oružju, ali lepezu u istraživanju, ispitivanju i razvoju. To je možda najtočniji opis njihove pozicije. Oružje je polazište, ali ne i granica. Sigurnost je jezgra, ali ne i jedina tema. Tehnologija nije samo za internu uporabu, nego i za širu industrijsku primjenu.

Veliku ulogu u cijeloj priči ima i obrazovanje. Suradnja sa Strojarskim fakultetom nije formalnost nego sastavni dio projekta. U ovakvim pothvatima fakultet i industrija ne stoje jedan nasuprot drugome. Oni se nadopunjuju. Fakultet donosi metodologiju, teoriju, mjerljivost i znanstveni okvir. Tvrtka donosi praksu, probleme iz stvarnog svijeta, opremu i potrebu da rješenja budu primjenjiva odmah. Upravo iz takve simbioze može nastati laboratorij koji nije samo prostor za testiranje nego i centar znanja, suradnje i razvoja. To je važno i zbog toga što se priča o Proof House-u ne svodi na jednu osobu ili jedan proizvod. To je priča o generacijama iskustva, o ljudima koji su 30 godina u poslu, o stručnjacima koji znaju što znači precizna obrada, o dugotrajnom razumijevanju tržišta i o timu koji je iz male radionice uspio doći do razine na kojoj se razgovara s međunarodnim institucijama.

I zato je Proof House važan više nego što se na prvi pogled čini. U prostoru gdje se svaki pucanj pretvara u podatak, a svaki podatak u odluku, nastaje nešto mnogo veće od laboratorija. Nastaje dokaz da ozbiljne stvari mogu nastati i ovdje. U Velikoj Gorici.

 

 

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Buket na ‘izvol’te’ – White Poppy još bliži kupcima

Prve kupce, kao znak zahvale, očekuje i mali znak pažnje uz svaki kupljeni buket!

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Privatni album

U srcu Velike Gorice dogodila se zanimljiva novost u svijetu cvijeća. Cvjećarnica White Poppy predstavila je svoj prvi buketomat, odnosno, rješenje koje briše granice radnog vremena i donosi novu razinu dostupnosti cvjetnih aranžmana.

Nakon tri mjeseca predanog rada i iščekivanja  zasjao je uređaj koji omogućuje da buket za posebne trenutke bude dostupan u svakom trenutku – bilo u podne ili u ponoć.

Prve kupce, kao znak zahvale, očekuje i mali znak pažnje uz svaki kupljeni buket!

 

 

Nastavite čitati

Reporter 458 - 31.03.2026.

Facebook

Izdvojeno