Sjećanja

Vatrogasci na misi za Ivana, svijeće zapalili ispred DVD-a i na grobu

Povodom tužne šeste godišnjice smrti mraclinskog vatrogasca Ivana Galekovića njegovi kolege, prijatelji i obitelj okupili se u kapeli Sv. Vida, ispred vatrogasnog doma “Ivan Galeković” i na groblju u Vukovini

Objavljeno

prije 4 sata

21. srpnja 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Povodom šest godišnjice stradanja Ivana Galekovića, neprežaljenog vatrogasca iz Mraclina, njegovi kolege i prijatelji okupili su se da bi mu odali počast. Čine to svake godine, pa tako i ove, već šeste od tog kobnog 20. srpnja 2019. godine.

Dobio je dobri momak Gale u međuvremenu mural na pročelju Javne vatrogasne postrojbe Velika Gorica, a njegovo ime danas nosi vatrogasni dom u njegovu Mraclinu. Upravo na tome mjestu njegovi su se kolege, prijatelji i obitelj okupili su se nakon svete mise u mraclinskoj kapeli Sv. Vida.

Kapelan Hrvoje Bušić s posebnim se suosjećanjem, prenosi mraclin.hr, obratio Ivanovoj obitelji i prijateljima, podsjećajući ih da Božja ljubav prema svakom čovjeku ne prestaje smrću.

– Bog ljubi tebe i mene više nego što su nas ljubili bilo tko u našem životu. On je ljubio Ivana – više od bilo koga. On je ljubio Ivana. Posebno vi koji ste pogođeni ovom tugom – On ima odgovor. On vas voli. Nek vam danas da snage. Nek vam da nade. Nek vam da sigurnost: vaš Ivan je živ. – rekao je velečasni Bušić.

Foto: DVD Mraclin/Facebook

Članovi DVD-a Mraclin i Javne vatrogasne postrojbe Velika Gorica nakon mise su se uputili prema vatrogasnom domu “Ivan Galeković Gale”, a zatim su i obišli njegov grob na groblju u Vukovini. Na obje lokacije zapaljene su svijeće, uz molitve za dušu pokojnoga kolege i prijatelja.

Mirno snivaj, Ivane…

Sjećanja

Bol koja ne nestaje: ‘Ivek, šest godina te nema, ali svaki dan si s nama…’

Prošlo je već šest godina otkad je nastradao Ivan Galeković, mladi vatrogasac iz Mraclina za kojeg je kobna bila jedna intervencija na području našega i njegova grada…

Objavljeno

prije 19 sati

20. srpnja 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Korak po korak, dan po dan, tjedan po tjedan, mjesec po mjesec, godinu po godinu, vrijeme sve više curi. I prošla je tako već šesta godina otkad je tijekom intervencije nastradao vatrogasac iz Mraclina Ivan Galeković. Potresao je taj događaj cijeli naš kraj, a pogotovo cijelu vatrogasnu obitelj, koja čuva uspomenu na svoga prijatelja, ma koliko vremena prošlo.

I ove godine iz Javne vatrogasne postrojbe Velika Gorica dirljivom objavom su se prisjetili dragoga kolege.

“Prošlo je šest godina otkako si nas zauvijek napustio. Šest godina tuge, ponosa i neugasle boli. Ipak, kad pomislimo na tebe, ne sjećamo se samo uniforme i intervencija.

Sjećamo se tvojeg velikog osmijeha.

Sjećamo se onog posebnog sjaja u očima kad si dolazio na posao koji si neizmjerno volio. Pjevajući, nasmijan, uvijek za neku dobru šalu spreman.

Bio si čovjek koji je unosio život u svaku prostoriju naše postrojbe.

Sjećanja na tvoju hrabrost nije bila samo u borbi s vatrom, već i u načinu na koji si živio, otvorenog srca, iskreno, s ljubavlju prema svakome od nas.

Uvijek prvi kad je trebalo pomoći, nikada bez riječi ohrabrenja.

Svakodnevno si sa nama, pratiš nas na svaku našu intervenciju sa svojega murala i smiješ nam se kako samo ti znaš.

Ivek, prijatelju, kolega… fališ. I falit ćeš zauvijek.

Sa suzom u oku i ponosnog lica, pozdravlja te tvoja vatrogasna obitelj.

Počivaj nam u miru.”

Nastavite čitati

Priča iz kvarta

Na bureku kod Zvone. Bez Zvone…

Prošlo je mjesec dana otkad nas je napustio Zvonimir Šimić, među Velikogoričanima omiljeni Zvone. Njegova radnja na placu, čuvena i izvan goričkih okvira, bila je zatvorena 11 dana, ali sad opet radi. Bez uobičajenih jutarnjih poziva…

Objavljeno

prije 3 tjedna

28. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dugo ga već nije bilo tamo gdje smo navikli da bude, dugo je već na pitanje “kako je Zvone” slijedilo slijeganje ramenima, pogled u pod i odgovor u stilu “nije dobro”. Opaka bolest mučila je i izmučila Zvonimira Šimića, čovjeka koji je na svoj način obilježio posljednja desetljeća u životu našega grada. Zauvijek je zaspao 28. svibnja, a te je srijede ogroman broj Velikogoričana pustio i poneku suzu, jer tamo na placu, kod Zvone, više neće biti Zvone…

Njegova mala i šarmantna, nadaleko poznata radnja u našem Tržnom centru godinama je bila sinonim za vrhunski burek. I daleko šire od našega kraja znalo se za čuveni Zvonin burek, a svi mi koji smo dolazili malo češće znali smo da nije tajna samo u odličnom bureku. Tajna je bila u njemu, u njegovom pristupu i nastupu.

– Stvarno je bio duša od čovjeka, uvijek nasmijan i svakome bi izmamio osmijeh na lice – kaže nam jedna mušterija dok čeka u redu pogledavajući prema vrijednim djelatnicama.

– Nisam mogla vjerovati kad sam čula, njegov odlazak je veliki gubitak za Veliku Goricu, izgubili smo čovjeka koji je bio dobri duh našega grada, duša od čovjeka – nadovezala se druga mušterija, sublimirajući zapravo sve ono što misli i osjeća i najveći dio naših sugrađana.

Cijelih 11 dana radnja je bila zatvorena, rješavala su se birokratska pitanja, a onda je posao krenuo dalje. Burek je jednako dobar, ali nije to više isto bez gazde.

– Ma on i nije bio šef u punom smislu, nije tu bilo šefovskog autoritet… Zvone je svima nama prije svega bio prijatelj, uvijek smo se šalili, mogli reći što god želimo. Takvih ljudi nema puno – kaže nam jedna od njegovih zaposlenica.

Neobičan je bio taj šarm koji je Zvonimir Šimić nosio u sebi, valjda zato što ga je nosio i dijelio tako lako, jednostavno i neopterećeno. U svakoj komunikaciji bio je isti, svoj, pun duha i empatije.

– Kad god bi se dogodilo da nekome fali novaca, da nema za platiti, to nije bilo problem. Uvijek bi dao burek, govorio ljudima da ne moraju ni platiti… Koliko puta se dogodilo da netko uzme pet bureka, a on mu stavi i šesti. Ili netko uzme deset kiflica, a on ih stavi 15… Ne znam, možda su ga i zato ljudi voljeli. Uvijek je tako radio, a govorio je o tome i u ovom posljednjem razdoblju. Puno puta je ponovio: “I kad mene ne bude, radite na isti ovaj način…” – prenosi nam jednu od posljednjih poruka njegova dugogodišnja kolegica.

Ispratila ga je cijela ekipa iz radnje na posljednji počinak, i gotovo mjesec dana poslije knedla je ostala u grlu kad krene priča o Zvoni, a tog se osjećaja još barem neko vrijeme neće riješiti.

– Dugo ga već fizički nije bilo, zbog bolesti nije mogao dolaziti, ali svako jutro bi obavezno zvao i raspitivao se ide li sve po planu. Pa još nekoliko puta tijekom dana. I stvarno je osjećaj kao da nam fali jedan dio svih nas. Kao da se nešto odlomilo… Ali to je tako, ideš dalje, nema druge.

Više od dva i pol desetljeća rado smo ga viđali, još radije častili nepce njegovim proizvodima, burekom koji je drukčiji.

– Nema tu neke tajne. Radimo sa istim sastojcima kao i svi drugi, jedina razlika je što nema nikakvih aditiva i što stavimo malo više mesa nego ostali. Ne postoji misterij, i mi koristimo sol, papar i luk, jaje koje poveže smjesu i to je to. Možda je stvar u tome da se osjeti kad netko radi s puno ljubavi, volje i truda. A mi oduvijek tako radimo. Dobro smo se osjećali uz njega, radili smo s guštom i rekla bih, ako postoji, da je u tome tajna – priča nam Zvonina djelatnica.

– Hoće li sve ostati isto? Iskreno, ne znam. On je bio duša cijele ove priče i teško je reći kako će to funkcionirati bez njega…

Zvone porijeklo vukao iz Bosne i Hercegovine, odnosno s Kupresa. Doduše, rodio se u Slavoniji, iz koje je početkom rata i stigao u Veliku Goricu, a od kuće je ponio ljubav prema pitama. Počeo je raditi već na izlasku iz tinejdžerskih godina, prvi posao dobio je na Trgu bana Jelačića, a ubrzo je otvorio radnju na placu zajedno s Jurom Grlićem, poznatijim kao Burek Jura. Ubrzo je ta suradnja prekinuta, a Zvone je nastavio raditi sam. Potrajalo je to više od 25 godina, sve do one tužne srijede kad je zauvijek otišao.

Mirno spavaj, dobri čovječe…

Nastavite čitati

Sjećanja

FOTO Održan 3.Memorijalni turnir Dražen Čurek

Objavljeno

prije 1 mjesec

15. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Ovogodišnji 3.memorijalni turnir Dražen Čurek održan je jučer (subota, 14.06.2015.) u organizaciji Ženskog rukometnog kluba Gorica u Gradskoj sportskoj dvorani u Velikoj Gorici.