Povežite se s nama

HOTNEWS

Vaš mališan kreće u vrtić? Otkrijte male tajne uspješnog razdvajanja od djeteta

Dječji plač, nešto je što možemo čuti već prvih dana u hodniku kada uđete u vrtić, to je neizbježno…

Objavljeno

na

Ljeto je na samom kraju. Godišnji odmori su uglavnom iza nas, a jesen pred nama mnogima donosi velike prekretnice u životu. Pred roditeljima i djecom nova su životna putovanja i iskustva. Neki će po prvi puta sjesti u školske klupe, dok će neki krenuti u vrtić. Pedagoška godina ove godine počinje 1.rujna, a u goričke vrtiće upisano je 611 djece. Kako bi roditelji, ali i djeca, što lakše prebrodili to razdoblje prilagodbe, u razgovoru s odgajateljicom Petrom Petek iz Dječjeg vrtića Žirek donosimo vam nekoliko korisnih informacija i savjeta.

Da se prilagode novonastaloj situaciji i djeci i roditeljima treba vremena. Roditeljima je teško ostaviti svoje dijete, a djetetu je pak teško jer je naučilo biti s mamom i tatom prvih godinu dana svoga života. Ono što bi svaki roditelj od samog početka trebao imati je pozitivna slika o vrtiću i tako ga prezentirati djetetu.

– Kretanje u jaslice dosta je stresno i za roditelje i za dijete, pogotovo jer se kod tako male djece oko 8.mjeseca djetetova života javlja separacijski strah. Dijete kada vidi da nema roditelja ono misli da on ne postoji. Tu predodžbu ima u glavi sve dok ne nauči da će roditelj doći po njega. Zato smo mi odgajatelji ovdje da im pomognemo – ističe Petra.

U prvim danima prilagodbe roditelj zajedno s djetetom boravi u skupini. Proučavaju igračke, prostor, upoznaju odgojitelje i nove prijatelje. Potom se djeca ostavljaju sama na sat ili dva pa se to vrijeme postepeno produžuje. U drugom tjednu djeca ostaju do spavanja, a kako se dani prilagodbe bliže kraju ostanu i na spavanju.

– Dječji plač, nešto je što možemo čuti već prvih dana u hodniku kada uđete u vrtić, to je neizbježno. Ali zagrljaj i utjeha jedan je od načina kako mi to rješavamo, baš onako kako bi to učinio i svaki roditelj kod kuće pružajući im zaštitu i osjećaj sigurnosti. To je nešto što im i najviše treba u početku. Uvijek upali i nekoliko pjesmica kao i balončići od sapunice, ali i planirane aktivnosti koje odgajateljice pripreme pa im se na neko vrijeme zaokupi pažnja – priča nam Petra dodajući kako niti same odgajateljice nisu imune na dječji plač te ponekad se dogodi da i one same ispuste koju suzu.

Iskustvo jedne mame: “Brzo stigne onaj dan kada dođete po svoje dijete u vrtić, a odgajateljica kaže: “Bilo je sve u redu”

– Mama sam dvojice dječaka (2 i 5 godina) koji su krenuli u jaslice s navršenih godinu dana. Sjećam se svog straha od prilagodbe jer se nisu znali sami uspavati, hraniti, nisu imali prijelazne predmete i imali su 2 dnevna spavanja – dakle sve suprotno od dnevne vrtićke rutine na koju su se morali naviknuti. Početak je bio težak za njih, kao i za mene. Oni su bili djeca kojima je trebalo malo duže da potpuno prihvate tu životnu promjenu, a meni kao mami je, proživljavajući to s njima, teško padalo. No, uz veliki trud odgajateljica koje su ih tješile, mazile i pomagale da se uspavaju, uz tematske slikovnice kojima smo im kod kuće uvijek pozitivno predočavali vrtić, uz dobru suradnju s odgajateljicama i uz veliku dozu strpljenja – danas imam 2 samostalna dječaka koji s veseljem ulaze u vrtić u svoju skupinu, a ponekad se ni ne daju doma kad se zaigraju s prijateljima. Prilagodba na vrtić je zahtjevan period, no težak dio se zajednički prebrodi i brzo stigne onaj dan kada dođete po svoje dijete u vrtić, a odgajateljica kaže: “Bilo je sve u redu” – ispričala nam je mama Jelena.

Ponijeti nešto poznato

Svako dijete je individua za sebe stoga cijeli proces prilagodbe može potrajati i duže nego što roditelj očekuje, a u tom periodu dijete može pokazivati brojne emocionalne, tjelesne i ponašajne reakcije.

– Dijete postane više vezano uz roditelje. Mnoge mame se žale kada dođu doma da se u prvim mjesecima dijete ne odvaja od njih što god radile. Upravo zato jer traje taj strah od separacije pa ih stalno drže u vidokrugu. Dijete se u tom periodu može povući u sebe, postati agresivnije, ponekad dolazi i do regresije u razvojnoj fazi. Tu su i promjene u navikama spavanja kao i odbijanja hrane. Često se događa i u vrtiću u periodu adaptacije da djeca ne žele jesti i piti – upozorava naša sugovornica te savjetuje kako djeci može pomoći i neki prijelazni objekti koje donesu od kuće jer uz sebe imaju nešto što im je poznato.

Socijalizacija i empatija

Prije polaska u vrtić dobro je da roditelj razgovara s djetetom. Koliko god nam se ono činilo malo i da ne razumije, oni shvaćaju i bolje nego što mislimo.

– Govorite im unaprijed i pripremite ih da će ići u vrtić i da će imati nove prijatelje, no nemojte im davati lažna obećanja da će tamo biti sretni i da će sve biti super jer u početku im sigurno neće biti tako. No, s vremenom će doći i do toga. Ne bi preporučila zavaravanje djece jer će izgubiti povjerenje u roditelja, a ono je izrazito bitno u ovom cijelom procesu prilagodbe. Svakako probajte osamostaliti djecu koliko je to moguće. Dajte im da jedu sami rukama ili žlicom, kao i učenje samostalnog pijenja iz čaše – govori Petra.

Jedna od većih grešaka koje roditelj rade je predugo zadržavanje u vrtiću. Kada dovedete dijete, presvucite ga u papučice, poljubite i zagrlite te predajete odgojitelju. Imajte u njih povjerenje jer znaju što rade.

I na kraju, sve teškoće prilagodbe će proći i uvijek imajte na umu da vrtić treba biti mjesto puno igre i zabave kao i stvaranje novih prijateljstva. Dijete će se u vrtiću socijalizirati, razviti empatiju, higijenske i zdrave prehrambene navike te prolaziti različite aktivnosti.

 

HOTNEWS

Generacija 1969.: Okupili se u Pokupskom 55 godina nakon ‘male mature’

Dio razreda koji je 1961. krenuo u prvi razred u OŠ Pokupsko je i Željko Križanić, koji je svijet ugledao u današnjem – kabinetu za informatiku!

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon punih 55 godina, svojih osnovnoškolskih dana nedavno se prisjetila generacija učenika koja je 1969. godine završila Osnovno školu Pokupsko. Prošlo je više od pola stoljeća otkako su ponovno sjeli u školske klupe svoje škole, a dan kada su se okupili bio je vrlo emotivan i uzbudljiv.

Na proslavu ‘male mature’ stiglo je tek 14 bivših učenika, od njih 36 koliko ih je prošlo kroz razred te generacije. Neki su u međuvremenu umrli, neke je spriječila bolest, a do nekih nije bilo moguće doći. Za okupljanje svoje stare školske ekipe iz Pokupskog zaslužni su Katica Majdak (rođ. Zgurić) iz Odre i Željko Križanić iz Mraclina. Oboje su dio ili gotovo cijelo svoje djetinjstvo i školovanje proveli u Pokupskom.

– Katica je sve pokrenula, pronašla kontakte i sve nas okupila, a dogovor je trajao više od godinu dana, ali na kraju smo se uspjeli okupiti. Svi u dobroj kondiciji – kroz osmijeh će Željko te dodaje:

– Kad smo se našli na parkiralištu škole bilo je tu i ponovnog upoznavanja jer godine ipak čine svoje. Neki se nisu vidjeli svih tih godina. Kako bi ovjekovječili trenutak fotografirali smo se na gotovo istom mjestu gdje smo se slikali u prvom razredu davne 1961. godine – nastavlja priču.

No, škola danas ima sasvim novo ruho pa su nekadašnji učenici ostali u čudu i zadivljeni koliko lijepo i moderno ona danas izgleda. Kao pravi domaćin, dočekala ih je ravnateljica Štefica Facko Vrban koja ih je povela u mini obilazak škole i smjestila ih u školske klupe prvog razreda.

Posebno uzbudljivo i emotivno bilo je za gospodina Željka kojeg za tu školu vežu obiteljske uspomene.

– Ravnateljica nas je odvela u prostoriju u kojoj sam se ja rodio, a sada je to kabinet za informatiku – emotivno nam govori Željko, koji je možda jedini u Hrvatskoj u čijem je rodnom listu kao mjesto rođenja upisana škola.

– Kada sam vadio papire za vjenčanje, otišao sam u svoje Pokupsko i matičar Mirko Cvetnić pred mene je stavio knjigu gdje piše kada sam rođen i s adresom rođenja Osnovna škola Pokupsko. Bilo je to 31. siječnja 1955. godine i zapao je snijeg, a u selu je bio samo jedan džip i nije bilo mogućnosti da se mamu preveze u bolnicu. Porodile su me baka i babica. Sada sam dobio priliku pokazati svojim školskim kolegama sobu i ‘ćošak’ gdje sam rodio. Zato kada prolazim pored škole, posebno mi je to emotivno i naviru mi sjećanja – prepričava nam Željko, inače dijete prosvjetnih radnika Vida i Marice koji su u Pokupsko došli raditi 1952. godine.

Željko je živio u školi, a Katica je živjela u kući pored škole. Bila su tada drugačija vremena, u školi su se nosile kute, pisao se krasopis tanko našiljenom olovkom ili pak perom i tintom. Neposlušnost su učitelji rješavali stajanjem u kut. No, unatoč teškim vremenima, siromaštvu i drugačijem načinu života, imali su ispunjeno djetinjstvo. Sjećaju se dobro, Katica i Željko svoje učiteljice Nade Jakuš.

– Sjećamo se kako smo čupali travu s gredica u povrtnjaku koji se nalazio iza školske kuhinje, pa smo pod tjelesnim pomagali učiteljima spremati drva za ogrjev. Na kraju školske godine išli smo uvijek u školu u prirodi, a to je značilo berbu šumskih jagoda ili kupina. Ubrano voće uvijek je završilo u školskoj kuhinji kako bi se napravili pekmezi – prisjeća se Katica svojih školskih dana te dodaje kako je tu bilo i drugih pomalo neobičnih zahtjeva.

– Jednom nas je razrednica Nada pitala zna li netko zaklati kokoš. Javila se Vera pa smo zajedno hvatale kokoš po dvorištu, ali ja to nisam mogla napraviti. Ja sam držala kokoš dok je ona sjekirom zamahnula. Ne sjećam se kako je na kraju završilo, ali bilo je strašno – prisjeća se Katica koja tada nije imala niti deset godina.

– Bilo nam je stvarno lijepo u školi. Brali smo puževe i vrganje poslije kiše koje smo nosili na prodaju u zadrugu pa smo si tako nešto i zaradili. Kada sam morala učiti za školu, nosila sam knjige sa sobom na pašu s kravama, no unatoč svemu bila sam odlikaš – priča nam ponosno Katica koja je svoj radni vijek provela kao krojačica i još uvijek, iako u mirovini, sjedne za šivaću mašinu.

Promjena radnog mjesta Željkovih roditelja rezultirala je preseljenjem u Veliku Goricu 1965. godine, stoga svoje osmogodišnje školovanje nije završio s pokupskom ekipom.

– No, ipak sam ostao u stalnom kontaktu s mojim curama i dečkima s kojima sam krenuo u život. Kasnije smo se svi razišli svaki na svoju stranu, neki se nisu vidjeli svih tih godina. Ovo je bila prilika da se ponovno sretnemo i razmijenimo svoja životna iskustva i događaje, ali i prisjetimo se tih prošlih vremena kada smo zajedno sjedili u školskim klupama. Mogu reći da svoje djetinjstvo ne bi mijenjao ni za što. Bilo je to zaista djetinjstvo ispunjeno svim aktivnostima što je danas gotovo nemoguće – završno će Željko.

Nakon druženja od jednog školskog sata u bivšoj učionici, učenici generacije ’61./’69. nastavili su slavlje uz pjesmu u obližnjem ugostiteljskom objektu.

– Žao nam je što nismo uspjeli doći do kontakta drugih, ali i što nismo vidjeli one koji su bili spriječeni zbog bolesti ili su u invalidskim kolicima. Morat ćemo se nekako organizirati i krenuti u kućne posjete. Bilo je lijepo prisjetiti se naših dogodovština iz ranog djetinjstva pa smo zaključili da ne možemo dugo čekati, već se čim prije opet sastati. I na kraju, mogu reći da je zaista, najljepše đačko doba – zaključuje Katica koja će se dok ju god zdravlje bude služilo vraćati svojim bregima.

 

Nastavite čitati

HOTNEWS

Prvi dan nove godine donosi novi vozni red na goričkim lokalnim linijama

Izrađen je na temelju zahtjeva mjesnih odbora i građana.

Objavljeno

na

Iz Grada Velike Gorice obavještavaju Velikogoričane i korisnike lokalnog prijevoza na području grada kako će od 1. siječnja 2025. godine na snazi biti novi vozni red.

– Novi vozni red izrađen je na temelju zahtjeva mjesnih odbora i građana, obrađeni su i prihvaćeni svi provedivi zahtjevi s obzirom na tehničke elemente linija i vrijeme obrta autobusa na pojedinim linijama – ističu iz Grada.

Novi vozni red pronađite ovdje. 

Nastavite čitati

Crna kronika

Policija stala na kraj pljačkašima kuća. Provalili u kuću u Buševcu, Rakarju, Kravarskom…

Riječ je o osobama starosti 19 i 22 godine, a koje nisu s velikogoričkog područja već iz Ličko-senjske županije.

Objavljeno

na

Gorička policija provela je kriminalističko istraživanje nad dvojcem koji je pokušao opljačkati kuću u Buševcu, ali su ih u tom činu spriječili susjedi.

Riječ je o osobama starosti 19 i 22 godine, a koje nisu s velikogoričkog područja već iz Ličko-senjske županije.

Kuća u Buševcu, nije im bila jedina meta. Krali su iz obiteljskih kuća u Rakarju, Ščitarjevu, Kravarskom, Vrbovu Posavskom…

– Ulazili bi u dvorišta obiteljskih kuća i tom prilikom iskoristili bi činjenicu da su vrata otključana, ulazili u kuću i tom prilikom krali nakit i novac – ističu iz goričke policije.

Protiv njih je podneseno posebno Izvješće nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

Nastavite čitati

HOTNEWS

VIDEO Najpoznatiji Djedica otkrio tajnu: ‘Baka Mrazica mi uređuje loknice, a redovito idem u teretanu’

Nakratko je ostavio sobove da se odmore na “sobodromu” te stigao u studio City radija.

Objavljeno

na

Djed Božićnjak, najomiljeniji čovjek svijeta, posjetio je City Radio, izazvavši oduševljenje radijske ekipe i slušatelja. Iako je nakratko ostavio sobove da se odmore na “sobodromu”, nije zaboravio donijeti blagdanski duh u studio.

Radijska ekipa – Gianna, Marija i Matea – spremno su dočekale Djeda i obasule ga pitanjima, dok je njegov karakterističan smijeh “Ho Ho Ho” odjekivao studijem. Djedica je otkrio nešto više o svom životu u Laponiji, kako organizira posao, jesu li sobovi jedino prijevozno sredstvo koje koristi, kako se priprema za božićnu noć i ide li u teretanu.

Na pitanje kako je živjeti u Rovaniemi, selu blizu Sjevernog pola, Djed Božićnjak otkrio je čaroliju života na niskim temperaturama.

– Posebno je živjeti ispod nule, volim hladnoću, baš kao i moji vilenjaci. Najposebnije su Polarna noć i Ponoćno sunce. Od polovice prosinca do polovine siječnja sunce uopće ne izlazi, dok od lipnja do srpnja ne zalazi. A najljepši dio života ovdje je Aurora Borealis – Polarna svjetlost. Nebeski spektakl boja privlači tisuće turista svake godine – otkrio nam je i priznao da koristi razna prijevozna sredstva, i koje mu je najomiljenije.

– Najdraže su mi saonice koje vuku sobovi ili haskiji. Na kraća putovanja idu dva do četiri soba, a na dulja i do dvadeset! Zamislite samo koliko je to rogova – nasmijao se Djed.

Što se tiče njegovog imena, objasnio je kako “Djed Mraz” simbolizira hladnoću i zimu, a brigu o njegovom izgledu vodi baka Mrazica.

– Prije svakog puta napravi mi loknice i pobrine se da sve bude uredno. Brada i odijelo su dio mog opisa posla – dodao je.

Djed Božićnjak kazao je kako njegova svakodnevica nije samo rad na Božić. Tijekom godine dočekuje turiste, odgovara na pisma i e-mailove te organizira rad vilenjaka.

– Svaki ponedjeljak imam sastanak s vilenjacima. Planiramo izradu igračaka, čitamo pisma s dječjim željama i dogovaramo tekuće poslove – objašnjava omiljeni starac.

Kako bi ostao u formi za nošenje vreća s poklonima, Djed redovito vježba.

–  Imam svoju teretanu, trčim na pokretnoj traci i dižem utege. Nekad mi se ne da, ali moram zbog kondicije – dodaje.

Na pitanje kako uspijeva obići cijeli svijet u samo nekoliko sati, Djed je sa smiješkom odgovorio:

– Vilenjaci su moja tajna. Oni sve pripremaju, a tijekom podjele darova vrijeme se zaustavlja. Naravno, teleportacija je ključna, ali detalji ostaju tajna – naglasio je i na kraju uputio svima božićnu poruku:

– Božićno vrijeme donosi ljubav, radost i zajedništvo. Dijelite osmijehe, stvarajte uspomene i budite dobri jedni prema drugima. Sretan Božić! HO HO HO! – istaknuo je Djedica.

I tako je Djed Božićnjak, uz zvuk zvončića, napustio studio, ostavivši sve u blagdanskom duhu.

 

Gianna Kotroman

Nastavite čitati

Crna kronika

Iz obiteljske kuće u Suši ukrao vrijedan nakit

Ušao je kroz prozor u prizemlju kuće.

Objavljeno

na

Gorička policija izvijestila je o provali u obiteljsku kuću u Suši. Nepoznati počinitelj provalio je u kuću 20. prosinca koja je u vlasništvu 73-godišnjakinje.

Obavljenim očevidom utvrđeno je da je lopov prišao prozoru kuće, uklonio mrežicu za insekte potom obio i otvorio prozor. Ušao je u kuću kroz prozor u prizemlju i djelomično je ispremetao stvari u svim prostorijama pa ukrao zlatni i srebrni nakit.

Šteta je nekoliko stotina eura.

 

Nastavite čitati

Reporter 444 - 19.12.2024.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.