Siječanj je mjesec posvećen zdravlju žena. Ove godine obilježavaju se 18. Nacionalni dan borbe protiv raka vrata maternice (Dan mimoza) i 19. Europski tjedan prevencije protiv raka vrata maternice (od 20. do 26. siječnja 2025.).

Velika Gorica, 25.01.2025. 18. Hrvatski dan mimoza. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 25.01.2025. 18. Hrvatski dan mimoza. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Danas je i u Velikoj Gorici obilježena humanitarna manifestacija 18. Dan mimoza u organizaciji Lige protiv raka Zagrebačke županije, Grada Velike Gorice, Veleučilišta Velika Gorica i Gimnazije Velika Gorica.

Velika Gorica, 25.01.2025. 18. Hrvatski dan mimoza. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 25.01.2025. 18. Hrvatski dan mimoza. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kupnjom mimoza Velikogoričani su podržali ovu akciju, a prodaju su vodile čelnice VVG-a: dekanica Tamara Čendo Metzinger i profesorice Sanja Kalambura i Martina Mihalinčić.

Velika Gorica, 25.01.2025. 18. Hrvatski dan mimoza. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 25.01.2025. 18. Hrvatski dan mimoza. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Mimoze su, između ostalih, kupili gradonačelnik Krešimir Ačkar, njegov zamjenik Neven Karas, predsjednik Gradskog vijeća Darko Bekić, dožupan Zagrebačke županije Ervin Kolarec te uže vodstvo velikogoričkog SDP-a s predsjednicom Ivanom Mlinar.

Velika Gorica, 25.01.2025. 18. Hrvatski dan mimoza. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 25.01.2025. 18. Hrvatski dan mimoza. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prema aktualnoj statistici, u Hrvatskoj se godišnje registrira približno 320 slučajeva oboljenja od raka maternice te 120 smrtnih slučajeva vezano za tu bolest.

Galerija fotografija

Početkom godine mnogi od nas donose razne odluke o zdravijem i sretnijem životu i da se samo polovice od njih pridržavamo, učinili smo mnogo! U prilogu vam donosimo vam zanimljivu priču o važnosti preventivnih pregleda, mamografiji, prvoj dami i priču koja govori kako prava stvar, učinjena u pravo vrijeme može biti poput grude snijega koja se pretvara u pravu lavinu.

Prijateljski poticaj za pravu stvar!

Svojim primjerom prva dama Elizabeth „Betty“ Ford, supruga američkog predsjednika Geralda Forda, potaknula je stotine tisuća žena u SAD-u na samopregled dojki, na mamografiju te znatno povećala svijest u javnosti o raku dojke. Možda ste i sami gledali ovu priču u aktualnoj TV seriji Prva dama ?

Dakle, prijateljica je nagovorila 56-godišnju Betty da napravi svoju prvu mamografiju usprkos tome što je prva dama smatrala da joj „ne treba“. Zbilo se to 1974. godine, iste godine kad je Ford postao predsjednik. Prijateljičin nalaz je bio uredan, a Betty je otkriven rak dojke, zbog čega je bila podvrgnuta mastektomiji. Suprotno stajalištima svojih PR stručnjaka, Betty je odlučila javno govoriti o svojoj bolesti. Njezina otvorenost značajno je povećala svijest o raku dojke, bolesti o kojoj su Amerikanci prethodno nerado govorili.

Stizala su joj mnoga pisma zahvale u kojima građanke priznaju kako su izbjegavale mamografske preglede smatrajući ih neugodnima, bolnima, pa čak i nepotrebnima, a da su se nakon Bettinog javnog istupanja ohrabrile, osvijestile važnost preventivnih pregleda i zakazale termine. Dapače, mnoge od njih potaknule su druge žene poput majki, sestara i prijateljica da naprave preglede.

Poput grude snijega, prva dama je te 1974. godine napravila pravu lavinu! Potaknula je žene širom Sjedinjenih Američkih Država da ozbiljno shvate važnost samopregleda dojki, ultrazvuka dojki kao i mamografije.

To je odličan primjer kako možemo potaknuti jedne drugu da učinimo nešto korisno za svoje zdravlje. Opisan događaj se zbio prije pola stoljeća. Koliko smo napredovali u tom pogledu kroz svo ovo vrijeme?

Kao autorica ovog teksta, mogu vam ispričati moje iskustvo. S više prijateljica sam razgovarala „na kavi“ o temi ženskog zdravlja i važnosti redovitih pregleda dojki. Neke je brinula nelagodnost monografskog pregleda, neke su smatrale da to ne trebaju činiti nakon 40. već 50. godine života, a jedna vrlo draga prijateljica je priznala: „Ne idem na mamografiju jer me strah da nešto ne otkriju. Ovako, dok ništa ne napipam, smatram da sam dobro, problema nema“.

Objasnila sam joj da rak dojke često ne uzrokuje bol i da su simptomi, poput kvržice ili promjena na koži dojke, obično znak uznapredovalog stadija bolesti, što liječenje čini složenijim i manje uspješnim. Preventivni pregledi, poput mamografije, ključni su za rano otkrivanje, kada je mogućnost izlječenja najviša.

Njezin potez nakon nekoliko tjedana, uljepšao mi je dan: u 49. godini svog života obavila je svoju prvu mamografiju! Srećom, rezultati su bili uredni.

Radimo li ultrazvuk dojke redovito, što će nam mamografija?

Sjećam se i kako sam i sama bila potaknuta na svoju prvu mamografiju. Vidim sliku sebe u dobi od 40 godina u ordinaciji jedne zagrebačke bolnice. Ljubazna liječnica, mlađa od mene, objasnila mi je tada zašto trebam mamografiju i zašto ne mogu periodično raditi samo ultrazvuk dojki. Objasnila mi je kako su mamografija i ultrazvuk komplementarne metode te da jedna ne isključuje drugu.

Bila je to specijalistica radiologije Maja Leder, dr. med koja je sada dio odličnog radiološkog tima u Medicinskom centru Gorica.

Kroz svoj rad, kao i svojim javnim djelovanjem kroz sudjelovanje u blogovima, PR člancima, kroz intervjue i tribine, dr. Maja Leder cijelo vrijeme potiče žene na preventivne preglede dojki. Medicinski centar Gorica u listopadu prošle godine darovao je 10-ak mamografija i odaziv je bio odličan! Pored ultrazvuka i mamografije, također nude i uslugu magnetne rezonancije dojki.

Centar puni godinu dana od početka svog djelovanja u ožujku ove godine, a okuplja vrhunske stručnjake za razna područja. Rastao je kroz sve te mjesece otvarajući specijalističke ambulante pa su tu svoje mjesto našle: radiologija, medicine rada i sporta, urologija, kardiologija, ortopedija, fizikalna medicina i rehabilitacija, dermatologija i endokrinologija.

Mamografija i ultrazvuk su komplementarne metode

Mamografija je radiološka metoda rendgenskog pregleda dojki pomoću uređaja – mamografa, a koristi se kao metoda probira za rano otkrivanje raka dojke.

U razvijenim zemljama, uključujući Hrvatsku, organizirani su programi probira (screening) u kojima se ženama između 40 i 70 godina preporučuje mamografsko snimanje svake dvije godine.

Ultrazvuk dojki preporučuje se kao prvi izbor za žene mlađe od 40 godina ili kao nadopuna mamografiji kod starijih žena. Ova metoda je potpuno neinvazivna, sigurna i obično se radi jednom godišnje. Početak ultrazvučnih pregleda preporučuje se između 20. i 30. godine života, ovisno o prisutnosti rizičnih čimbenika.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, rak dojke obuhvaća četvrtinu svih novooboljelih žena u Hrvatskoj, a njegovim ranim otkrivanjem, šanse za izlječenjem su velike. Naime, više od 90 % bolesnica s rakom dojke može se izliječiti ako se dijagnoza postavi u početnom stadiju i ispravno liječi.

Nadam se da vas je ovaj prilog inspirirao te da ćete se u 2025. godini više posvetiti svom zdravlju kroz preventivne preglede i ujedno potaknuti drage ljude da brinu o sebi. Međusobno imamo puno veći utjecaj jedni na druge nego što smo to ponekad svjesni – i ne moramo biti prva dama da pokrenemo svoju grudu snijega koja se može pretvoriti u lavinu.

Svjetski je dan zagrljaja – podsjetnik na prisnu gestu koja ima pozitivan utjecaj na naše raspoloženje, a dugoročno grljenje, kažu psiholozi, utječu na naš emocionalni život.

Pet do šest zagrljaja dnevno recept je za duži i ispunjen život, a svakim novim zagrljajem potičete u organizmu tijek ljekovitih svojstva. Korak dalje je i računica da je potrebno 4 zagrljaja na dan da bi preživjeli, njih 8 da bismo se održavali na vjetrometini života, a 12 zagrljaja idealna je terapija da bismo napredovali.

Da bi magija zagrljaja djelovala, on mora biti „od srca“, dovoljno dugog trajanja i uz zatraženo dopuštenje.

Efekt zagrljaja u prvi plan je stavio američki svećenik Kevin Zaborney 1982. godine koji je 21. siječanj proglasio Međunarodnim danom zagrljaja.

I zato, grlite više i duže. Ne samo danas…

Predana, odgovorna, stručna, pažljiva, brižna, topla… To su samo neki od epiteta kojima bi mnogi roditelji, ali i djeca, opisali goričku pedijatricu Ružicu Vasari-Talanga. Kroz svoj radni vijek Ružica je pratila odrastanje mnogih Velikogoričana, danas već odraslih ljudi. Stoga nije ni čudo da se i ove godine doktorica Vasari-Talanga našla na listi ‘Najdoktora’ koje su odabrali sami pacijenti.

Maštala je o tom poslu još kao gimnazijalka. Kaže kako joj je kao mladoj djevojci literatura bila stvarnija od stvarnog života.

– Maštala sam u to doba da ću jednoga dana biti doktorica i liječiti djecu na selu. Da će mi djeca dolaziti rumenih obraza i nositi lanene košuljice i da će mirisati na sapun. To su bili moj djevojački snovi koji su mi se zapravo i ostvarili – započinje nam priču ova najdoktorica iza koje je već tri desetljeća rada u medicini.

Prije nego što je došla u velikogorički dom zdravlja, svoj je staž odradila u Vinogradskoj bolnici. Nakon diplome upisala je još i postdiplomski studij iz kliničke imunologije i alergologije te je paralelno radila u ordinaciji opće prakse. Potom je stigao poziv za rad u dječjem dispanzeru u goričkom domu zdravlja. I tu je krenula sanjati svoje snove.

– Volim djecu i taj posao, poklanjam im svoju pažnju i zaista se trudim oko njih kako bi stvorili jedan odnos povjerenja koji je važan u ovom poslu. Nikako ne želim da me se djeca boje, već da s lakoćom dolaze k meni u ordinaciju. Najljepše u svemu mi je rad s bebama od nekoliko mjeseci. Nađemo svoj zajednički jezik, razgovaramo se i gledamo u oči, oni mi se smiju, ja ih pomazim i imamo jedan divan odnos. No, kako odrastaju postaju malo zahtjevniji pa se i tu trudim savladati gradivo. Naučila sam tako sve Psiće iz ophodnje, sve vrste dinosaura, a pratim i nogometne lige da mogu razgovarati u nogometašima – prepričava nam doktorica Ružica, koju djeca od milja ponekad zovu i “teta Ruška”.

Njezina velika posvećenost ogledava se i u načinu zbrinjavanja i komunikaciji s malim pacijentima. U ordinaciji provodi i više vremena nego što bi trebala, a uvijek je dostupna ili na telefon ili putem e-maila na koji odgovara čak i u večernjim satima. Uvjerili su se u to mnogi roditelji.

– To je zaista tako, ali nije to samo kod mene. Mislim da je to kod svih koji vole svoj posao. Nisam ja jedina koja u primarnoj pedijatriji mnogo radi. Svi vam mi imamo jako puno pacijenata i nisam u stanju uz redovni rad s pacijentima odgovarati ponekad na mailove. Zato to obično bude od kuće ili navečer nakon ili ujutro prije posla. Volim kada dođem na posao i da su mi svi mailovi riješeni – kaže Vasari Talanga te dodaje kako uvijek, između kuhanja ručka za obitelj, nađe vremena za svoje pacijente.

Ova omiljena pedijatrica danas skrbi za gotovo 1600 pacijenata, a dnevno kroz ambulantu prođe njih više od stotinu.

– Najviše je tu predškolske djece, a imamo i problem s upisom novorođenčadi, iako mi je to dosta teško govoriti, ali molila bi ovim putem roditelje školske djece da ih presele u opću praksu. Jednostavno mi nemamo više vremenskih mogućnosti tu djecu zbrinuti, kao i svojim fizičkim i psihičkim kapacitetima to pokriti. U Domu zdravlja radi nekoliko mladih liječnika obiteljske medicine za koje se sigurno isplati opredijeliti. Neke od tih doktorica su i moji pacijenti sa svojom djecom i vidim kako su to krasne mlade žene posvećene svome poslu i koje stvarno možemo preporučiti da roditelji presele svoju djecu kod njih – savjetuje doktorica.

Veliki broj pacijenata ponekad stvara gužve u čekaonici ispred ordinacije dr. Vasari koja je svjesna da roditelji danas nemaju vremena dugo čekati red na pregled. No, ipak je najvažnije da se dijagnoza ispravno postavi.

– Nije mi žao utrošenog vremena kako bi stvorila dobar odnos s djecom. Od nas se očekuje da postavimo dijagnozu i liječimo ih, ali kako mogu biti suvisla ako ga ne mogu pregledati pa je itekako važno približiti se djetetu. Također, za dijagnostičara u pedijatriji nije dovoljno znanje i iskustvo, treba imati i malo smisla za psihologiju, ali i pratiti same roditelje, naročito mame koje su vrlo povezane sa svojom djecom i znaju biti poprilično zabrinute. Na kraju, mi smo tu za njih da ih umirimo, educiramo i savjetujemo – objašnjava nam.

Vrlo važna karika u radu ambulante je i medicinska sestra Dorotea, koja je također omiljena među malim pacijentima, a doktorici je itekako od velike pomoći.

– Ona je jedna divna mlada žena, odlična medicinska sestra koja jako voli djecu i ima jako lijepi odnos prema djeci. Djeca ju vole što je jako važno jer im Dorotea daje injekcije. Zato djeca kažu kako u našoj ordinaciji dobiju naljepnice, to su one za hrabrost. Djeca jako vole da ih se pohvali kada su bili hrabri, to im onda daje hrabrost i volju da drugi puta dođu kod nas i da se ne boje – kaže kroz osmijeh doktorica za svoju radnu kolegicu.

S obzirom na period u kojem vladaju razne respiratorne bolesti i gužve u čekaonicama, iz ove goričke ordinacije poručuju roditeljima da ne dolaze odmah u ordinaciju kada djeca dobije temperaturu.

– Naša su djeca jako dobro procijepljena protiv bakterijskih bolesti i najčešće se susrećemo s virusnim infektima koji se mogu, ako se ne zakompliciraju, liječiti kod kuće. Stoga bi poručila roditeljima da puste temperaturu da se razvije za nekoliko sati i kako bi se u potpunosti razvila klinička slika. Savjetujem im i da je važno pridržavati se higijene. Pranje ruku sprječava crijevne infekcije i zaraze parazitima. Na kraju, time nećemo smanjiti našu imunost – savjet je doktorice.

Dani prolaze, a pedijatrica Vasari do mirovine nema još mnogo.

– Radit ću sigurno još sljedeću godinu, pa se nadam da će doći mlađe kolege koje će preuzeti naše ordinacije. Moramo se umiroviti, jer ordinacije koje imamo su prevelike da bi ih mogli raditi na četiri sata. Kada odem u mirovinu, ne bi htjela raditi po zamjenama. Stići će novi mladi doktori koji u toku svog specijalističkog staža provode vrijeme i kod nas primarnih pedijatara. Jedan sam od mentora svojim specijalizantima i vidim da su to mladi doktori koji imaju dobro znanje. Mi im prenosimo svoje iskustvo i gledaju organizaciju posla. Bit će spretni i spremni nas naslijediti – dodaje Vasari, koja otkriva kako je unatoč tome što ga voli, ovo zaista iscrpljujući posao, a njezina predanost i posvećenost utječe i na život vlastite obitelji.

– Moja obitelj bi svakako htjela da malo manje radim i da se više možemo družiti i putovati, ali svi poštuju moju želju da još radim. Dok sam bila mlađa znala sam kući dolaziti poprilično iscrpljena jedva sam mogla otvoriti usta. Svjesna sam da se možda svojoj djeci nisam dovoljno posvećivala i ti su se zajednički trenuci izgubili, nismo ih nikad ostvarili. Vidim da niti jedno od moje djece nije krenulo mojim stopama – naglašava doktorica Ružica, koja upravo iz tog razloga za kraj ima važnu poruku za roditelje:

– Volite svoju djecu i nemojte propustiti niti jedan tren razgovora i igre sa svojim djetetom jer je to nenadoknadivo. U svom odgoju budite autoritativni roditelji i svojoj djeci postavite granice. Ako dijete živi u takvom jednom okruženju, ono će uspješno i lakše odrasti te će postati jedan zreo, kompetentan i odgovoran mlad čovjek – poručila je ovogodišnja najbolja pedijatrica, omiljena doktorica Ružica Vasari-Talanga.

Kako se godina privodi kraju, skloni smo podvući crtu, zbrojiti sva dobra koja nam je godina za nama donijela, popisati sve loše što bi se u novoj dalo popraviti. Nerijetko, ako ne i gotovo redovito svi odlučimo poraditi na zdravlju. Bolje se hraniti, kvalitetnije trošiti vrijeme, mijenjati loše navike i uvesti pokoju dobru pa ne iznenađuje da nam se na „to do“ listi za godinu koja slijedi često nađe i „početi vježbati“. Možda su nam motivi uglavnom vezani za fizički izgled (mršavije tijelo, definirani mišići, bolji odraz u ogledalu), ne bismo trebali zanemariti i pozitivan utjecaj tjelovježbe na mentalno zdravlje. Osobe koje redovito vježbaju nerijetko će vam posvjedočiti kako osjećaju da imaju više energije, da su im koncentracija, pamćenje i san bolji.

Redovito vježbanje ima pozitivan učinak na smanjenje anksioznosti, depresije, ADHD-a, oslobađa od stresa te stabilizira cjelokupno raspoloženje. Studije pokazuju da 30 minuta umjerenog vježbanja 3 do 5 puta tjedno može znatno poboljšati mentalno zdravlje te da 15 minuta trčanja ili sat vremena hodanja dnevno smanjuje rizik od velikog depresivnog poremećaja za 26 %.

Promjene u mozgu potaknute vježbanjem uključuju stvaranje i rast novih neuroloških mreža, smanjenje upala i oslobađanje neurotransmitera koji utječu na poboljšanje raspoloženja (endorfin, dopamin, serotonin). Usmjeravanjem pažnje na disanje, na pravilno izvođenje vježbi, fokusiranje na položaj tijela, možete prekinuti kontinuirani ciklus briga koji vam prolaze mislima.

Osobe starije od 18 godina trebale bi minimalno ostvariti 150 – 300 minuta aerobne tjelesne aktivnosti umjerenog intenziteta ili 75 – 150 minuta aerobne aktivnosti visokog intenziteta tjedno. Što se tiče vježbi snage za velike mišićne skupine, njih treba provoditi barem dva puta tjedno. Djeca i adolescenti (5 – 17 godina) bi trebali svakodnevno sudjelovati u tjelesnim aktivnostima, umjerenog do visokog intenziteta, minimalno 60 minuta dnevno, a mlađi od 5 godina minimalno 180 minuta provesti u aktivnoj igri.

Tjelesna aktivnost pozitivno utječe i na krvožilni sustav budući da doprinosi sniženju krvnog tlaka, sniženju masnoća i kolesterola, regulaciji razine šećera u krvi. Redovita tjelovježba smanjuje rizik pojave šećerne bolesti tipa 2. Ipak, kod kroničnih bolesnika svakako treba biti oprezan prilikom povećanja intenziteta fizičke aktivnosti koje treba biti postupno te uz nadzor. Tjelesna neaktivnost jedan je od najznačajnijih rizika za srčanožilne bolesti, a njezin štetan utjecaj usporediv je s pušenjem.

Plivanje, vožnja biciklom učinkovite su pogotovo za održavanje zdravlja krvožilnog sustava. Redovita tjelovježba može smanjiti rizik obolijevanja od raka pluća kod osoba koje su ranije pušile. Pokazalo se da dobra tjelesna forma može smanjiti rizik obolijevanja od raka pluća za do 77% kod osoba koje su prestale pušiti. Također, redovita fizička aktivnost dovodi do smanjenja zaduhe, boljeg podnošenja napora, poboljšanja psihičkog stanja bolesnika i poboljšanja kvalitete života oboljelih od KOPB-a, kronične opstruktivne plućne bolesti.

Tjelesna aktivnost blagotvorno djeluje i na kosti te na zdravlje zglobova. Fizička aktivnost bitan je element u prevenciji osteoporoze i prijeloma, a preporučene vježbe su aerobne sa opterećenjem koje uključuju mišićne skupine u ritmičkim pokretima. Takve vježbe izazivaju kontrakcije mišića i naizmjenično djelovanje sile na kosti čime kost dobiva informaciju da se na tom mjestu treba pojačati. Dobar izbor tjelovježbe kod osteoporoze su brzo hodanje, nordijsko hodanje, ples, penjanje…

Kao i svaki početak, i ovaj može biti izazovan, ali potrebna je snaga volje i ustrajnost te strpljenje kako bi se zdrave životne navike inkorporirale u svakodnevnicu. Na početku nisu potrebne velike i drastične promjene u stilu života. Hodajte kad god je to moguće. Izađite jednu autobusnu satnicu ranije, parkirajte malo dalje, koristite stepenice umjesto lifta. Dokazano je kako su se osobe koje su hodale pet puta tjedno u prosjeku po 30 minuta dnevno, riješile boli u leđima što nije zanemariva činjenica budući da rezultati objavljeni u znanstvenom časopisu Lancet sugeriraju kako bol u donjem dijelu leđa pogađa više od polovice odraslih u razvijenim zemljama.

Životna dob nikako ne bi smjela biti opravdanje za nevježbanje. Tjelesna aktivnost nužna je za očuvanje pokretljivosti, snage, ravnoteže. Starenje je prirodan proces, a činjenica da postoji više od 300 teorija starenja, dokazuje da je to kompliciran proces povezan sa čitavim nizom fizioloških promjena. Neke od promjena su gubitak mišićne mase (započinje već nakon tridesete godine, a ubrzava se nakon šezdesete) , gubitak koštane mase (kost se gubi pri brzini od oko 0,3 – 0,5 % godišnje nakon 40. godine starosti, a početkom menopauze gubitak kosti u žena se ubrzava kroz 5 – 7 godina na 3 – 5 % godišnje), smanjenje pokretljivosti zglobova, smanjenje ravnoteže i koordinacije pokreta (povećava se rizik od pada i ozljede) , povećanje tjelesne mase te usporavanje metabolizma.

– Vježbanjem se može blagotvorno utjecati na sve navedene procese. Važno je prilagoditi intenzitet vježbanja pojedincu ovisno o njegovim mogućnostima, bez obzira na dob. Ma kakve odluke donijeli na kraju ove 2024.godine, zaposlenici Ljekarni Zagrebačke županije žele vam sretan i Blagoslovljen Božić, te uspješnu i zdraviju Novu godinu – poručuju iz Ljekarni.

Naslovna ilustracija: Pexels/Andrea Piacquadio