Sport

Utakmica za povijest: Dan kad je goričkim travnjakom trčao najveći…

Nepuna dva tjedna nakon najveće utakmice ikad odigrane na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici, finala Kupa Hrvatske, odigrana je još jedna velika, važna, povijesna… S pravim frajerima u naslovim ulogama

Objavljeno

prije 4 godine

2. lipnja 2021.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nije prošlo dugo od onog povijesnog finala Kupa Hrvatske na velikogoričkom Gradskom stadionu, od finala za povijest, jer završilo je s gotovo bizarnih 6-3 u korist Dinama, a već je objekt na rubu grada ponovno ispisivao povijesne knjige. Nepuna dva tjedna nakon najveće utakmice ikad odigrane na travnjaku goričkog nogometnog doma, odigrana je jedna koja joj ozbiljno može konkurirati po tom pitanju…

Možda ne po važnosti, jer finale Kupa je finale Kupa, izravna bitka za trofej, za ono zbog čega se nogomet i igra, dok je u utorak navečer odigrana jedna prijateljska utakmica, ali… Dolazila je već hrvatska reprezentacija u Veliku Goricu, igrala ovdje neke utakmice, trening oglede s tadašnjim Radnikom, no ovo je bilo nešto drugo, nešto posebno. Hrvatska nogometna reprezentacija, druga reprezentacija svijeta, odigrala je u Velikoj Gorici službenu međunarodnu utakmicu! Neka je s druge strane bila nejaka i nimalo glamurozna Armenija, neka je i završilo onako kako nitko nije želio da završi, ovo je bio dan koji ćemo pamtiti.

Bio je to, ako ništa drugo, dan u kojem je velikogoričkim travnjakom trčao – Luka Modrić!

I nije, naravno, samo trčao, najveći hrvatski nogometaš svih vremena i ovoga je puta prosipao magiju po savršeno pripremljenom travnjaku goričkog stadiona, i ovoga je puta uspio učiniti da nogomet izgleda kao najjednostavnija igra na svijetu. Nije Luka odigrao utakmicu za pamćenje, bio je i ispod svog uobičajnog standarda, ali svaki njegov potez zrači klasom, svaki dodir s loptom poseban, drukčiji. I u jednoj takvoj utakmici čovjek najmanje nekoliko puta uzdahne i pomisli “Bože moj, kakav igrač!”. Zbog jednog laganog pokreta tijelom koji izbacuje dvojicu protivničkih igrača, zbog “tunela” na sredini igrališta, zbog proigravanja vanjskom u dubinu…

Bože moj, kakav igrač!

Ivan Perišić zabio je jedini hrvatski gol u svom jubilarnom stotom nastupu za reprezentaciju… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Bio je, usput rečeno, i asistent za jedini hrvatski gol u remiju s Armencima (1-1), iz kornera je naciljao čelo Ivana Perišića, koji je upravo u ovoj, našoj utakmici upisao jubilarni stoti nastup u kockastom dresu. Čestitao je sam sebi gol, bio poslije ljutit što nije zabio još kojeg, a čestitali bi mu i iz HNS-a uoči utakmice, s prigodnim poklonom, da su smjeli. Međutim, nisu. Pravila Uefe zabranjuju takve stvari, i to zbog “trenutačne epidemiološke situacije”, što priču o jednoj povijesnoj utakmici odnosi u neke druge vode.

U borbi protiv širenja zaraze koronom donesene su odredbe koje se na trenutke čine i bizarnima, ali zapravo samo govore u kolikoj mjeri u Uefi ništa ne žele prepuštati slučaju. Bez potvrde o cijepljenju ili PCR testa nije se moglo bi prići zgradi stadiona, a pogotovo igračima. Sve je bilo zatvoreno, uobičajnim rutama mogli su prolaziti samo rijetki, a svi ostali su – kružili. I tražili način kako ući na stadion, kako doći do svoga mjesta, shvatiti gdje se smije sjediti, gdje ne, kojim se koridorima kretati… Pazilo se čak i na to da ljudima maske ne padaju ispod nosa, što najbolje opisuje koliko krovna kuća europskog nogometa ozbiljno shvaća bitku s virusom.

Predsjednik HNK Gorice Nenad Črnko ugostio je čelne ljude HNS-a, na čelu s predsjednikom Davorom Šukerom… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

U svemu tome stigli su i neki benefiti za nas “ostale”. Naime, jedna od odredbi kaže i da rezervni igrači ne smiju sjediti na klupi, nego na – tribinama. Pa su tako na klupi bili izbornik Dalić sa svojim suradnicima, među kojima je prvi put bio i Vedran Ćorluka, dok su se na tribini, dva-tri metra ispod novinarske lože, smjestili Ante Rebić, Milan Badelj, Bruno Petković, Mario Pašalić, Mislav Oršić ozlijeđeni Dejan Lovren… I, među svima njima, jedno dobro poznato lice.

Ante Budimir odrastao je otprilike kilometar zračne linije od mjesta na kojem je sjedio, njegov kvart je Cibljanica, njegov grad Velika Gorica, njegov stadion upravo ovaj na kojem se igralo s Armenijom. Bio je Ante odlično raspoložen ovih dana, sretan i zadovoljan što je s reprezentacijom, koja je vrhunac njegove karijere, došao u svoj grad, što će dobiti priliku u “svetom” dresu zaigrati na stadionu na kojem je napravio prve nogometne korake… Međutim, prilika nije došla. Zagrijavao se Ante, tamo ispod zapada, gdje se zagrijavao i nekad davno, kao mladi napadač HNK Gorice na početku karijere, ali ovoga puta nije dočekao ono: “Budimir, ulaziš!”

Teško je zamjeriti izborniku što nije razmišljao ovom našom logikom, pa “poklonio” svom Velikogoričaninu barem nekoliko velikogoričkih minuta, jer ono što čeka reprezentaciju i planovi koje Dalić ima važniji su od takvih detalja, no opet se teško oteti dojmu da je šteta što se nije dogodilo… Ante Budimir, prvi igrač u povijesti HNK Gorice na kojem je klub zaradio, kultnih 20.000 eura od Intera iz Zaprešića, s tih bi nekoliko minuta zatvorio jedan dio svog nogometnog kruga, ali s druge strane, možda je i bolje da ostane željan utakmica na svom stadionu…

– Ako bih se vratio kući, onda bih želio igrati tamo gdje mi je dom. U mojoj Gorici. Živim pet minuta od stadiona i želim igrati za klub koji nosim u srcu. Zato kažem Gorica – kazao je nedavno Budimir u intervjuu za Index.

I to bi, kad već nije bilo minuta u utorak, bio i najljepši rasplet. Još godina, dvije ili tri na najvišoj razini pa – kući! Trčati travnjakom kojim je trčao i jedan Luka Modrić…

Velikogorički stadion u srijedu i petak će ugostiti i dvije utakmice hrvatske U-20 reprezentacije… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Sport

Niz ide dalje: Dominirali, upali u probleme, izvukli se i – pobijedili!

Košarkaši Gorice do četvrte uzastopne pobjede došli su na gostovanju u Đakovu, momčad koju vodi bivši trener Gorice Miron Češkić pobijedili su 88-74 uz 26 koševa Nike Rimca i double-double učinak Filipa Kalajžića

Objavljeno

prije 1 sat

23. studenoga 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Pobjednički niz košarkaša Gorice nastavljen je i u Đakovu! Na izuzetno vrućem i neugodnom gostovanju, gdje se ove sezone već poskliznulo Škrljevo, naši su košarkaši potvrdili uzlaznu rezultatsku putanju, ostvarivši četvrtu uzastopnu pobjedu, kojom su došli do trećeg mjesta na prvenstvenoj ljestvici. Na isteku četrdeset minuta semafor je pokazao 88-74 u korist naše momčadi.

Izuzev nekoliko početnih vodstava domaće momčadi, ostatak susreta rezultatska prednost bila je na goričkoj strani. Nakon prve četvrtine imao je sastav trenera Miljkovića šest poena viška (24-18), da bi na odmor otišli s lijepih +13 (45-32).

U nastavak susreta domaći igrači ulaze agresivnije, no bez previše učinka, jer nakon dvije minute igre po drugi puta je +16 (52-36) za Goricu. Mala dekoncentracija u posljednjim trenucima treće četvrtine, kad domaći igrač Hajduković sa zvukom sirene pogađa tricu za -8 (60-52), donijela je Đakovčanima slamku spasa, koju su objeručke prihvatili te s tri uzastopne trice bivšeg igrača Gorice Ivana Oštrića dolaze na samo minus četiri (65-61). Nešto kasnije Oštrić i Šustić smanjuju u dva navrata na samo minus dva, i to šest i pol minuta prije kraja.

Probudila se u tim trenucima i publika, koju je najprije tricom za 71-66 utišao Niko Rimac, a nakon toga je uslijedila serija 14-4 goričkih košarkaša igrača, kojom su na dvije minute prije kraja došli do novih plus 15 (85-70) i time riješili pitanje pobjednika.

– Dobra utakmica moje momčadi, na čemu čestitam igračima. Vodili smo cijelo vrijeme, bili smo kompletniji, držali smo se dogovora, a znali smo da imamo i prednost u visini, što smo maksimalno iskoristili – kazao je nakon susreta trener Gorice Damir Miljković.

Sa 26 poena najučinkovitiji igrač Gorice bio je Niko Rimac, Filip Kalajžić je uz 21 poen imao i 10 skokova, a dvocifren učinak imao je i Borna Dramalija, koji je ubacio 14 poena. Kod Đakova po 18 poena Ivana Oštrića i Blaža Vojedilova.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Radnikovci u akciji: ‘Predlažemo da gorički stadion dobije ime NK Radnik!’

Bivši igrači, trener i klupski djelatnici NK Radnika okupili su se povodom 80 godina osnutka kluba. I ovoga puta evocirali su uspomene, prisjetili se brojnih dogodovština, ali ovoga puta krenuli i sa zanimljivom inicijativom

Objavljeno

prije 1 sat

23. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Točno na 80. rođendan svog nikad prežaljenoga kluba, nešto više do 16 godina otkad klub njihovih mladosti više ne postoji, okupili su se “radnikovci” svi generacija. Inicijator druženja i obilježavanja ove okrugle obljetnice bio je i ovoga puta Ivan Mikulčić, jedan od ljudi koje ne žele dozvoliti da povijest kultnog i uvijek nam dragog NK Radnika padne u zaborav.

– Nakon završetka drugog svjetskog rata velikogorička mladež pokrenula je snažnu inicijativu za obnovu sportskih aktivnosti na području Turopolja, a posebno nogometa, kao najpopularnijeg sporta. Tako je 21. studenog 1945. godine održana Glavna godišnja skupština Fiskulturnog društva Radnik Velika Gorica u prostorima stare pošte u Velikoj Gorici, na adresi Trg kralja Tomislava 41. Izabrana je Uprava Fiskulturnog društva, kao i kapetani sportskih sekcija, odnosno predsjednici sekcija-klubova. Tako je za prvog kapetana, odnosno predsjednika kluba NK Radnik izabran Vlado Sirovan, svestrani sportaš i poznati velikogorički krojački obrtnik – prepričao je Mikulčić.

Prisjetili smo se i da je prvi kapetan nogometne momčadi bio Kazimir Plepelić, rođen 1921. godine u Plesu. Igrao je desnog halfa, pričaju klupski kroničari, bio je temperamentan igrač i pravi vođa.

– Prvi trener momčadi bio je Dragutin Kršek, koji je stanovao u Zagrebu, a na treninge i utakmice u Veliku Goricu je putovao vlakom do željezničke stanice, a dalje do igrališta biciklom. Nikad nije propustio niti jedan trening niti utakmicu! – ističu “radnikovci”, dodajući kako je prvi nogometni sudac ponikao iz Radnika bio Vlado Kezić, poznati gorički brijač, u čijoj su se brijačnici okupljali brojni navijači i simpatizeri kluba.

Prvo igralište, možda je i nešto manje poznato, nalazilo se na tadašnjem sajmištu, odnosno na prostoru današnjeg Tržnog centra. Budući da su svlačionice bile u prostorima prizemlja tadašnjeg Doma kulture u Turopoljskom gradu, današnjem Muzeju Turopolja, trebalo je prošetati tih nekoliko stotina metara od svlačionice do igrališta… Međutim, nije to potrajalo predugo, jer već 1946. godine igralište se seli u Kolarevu ulicu, gdje su se gorički sportaši okupljali sve do 1987. godine, kad je došlo do selidbe na lokaciju današnjeg Gradskog stadiona.

Nabrajajući uspjehe i postignuća kroz klupsku povijest, ističu se ulazak u Zagrebačku zonu 1968., zatim kvalifikacije za drugu jugoslavensku ligu 1971., pa ulazak u Međurepubličku ligu 1988… Uspostavom samostalne Hrvatske, Radnik je već u drugoj sezoni postao prvoligaš (1992.) i u najvišem rangu zadržao se dvije sezone. Spomenuti su u tom nizu i uspjesi mlađih klupskih kategorija, od pionira do juniora, a posebno su “radnikovci” ponosni na to što su čak šestorica igrača poniklih u Radniku oblačili dres hrvatske reprezentacije: Pavličić, Panadić, Cvitanović, Butina, Župetić i Budimir.

– Osim toga, brojni su “radnikovci” postali poznati treneri i funkcioneri, političari, ali i poznati obrtnici, poduzetnici, znanstvenici i ugledni građani. Velik doprinos brojni “radnikovci” dali su i u Domovinskom ratu – ističe Mikulčić, dodajući kako o svemu tome gomilu informacija nudi monografija “NK Radnik 1945. – 2009.” autora Ivana Mišerića, koja kao vrijedan i trajan dokument čuva uspomenu na postignuća svih generacija.

Naravno da i šesnaest godina poslije “radnikovci” žale što više nema Radnika.

– Unatoč tome što se klub od 2009. više ne natječe, na nama je da od zaborava očuvamo naš Radnik družeći se redovito svake godine i evocirajući brojne uspomene. Podigli smo isključivo donacijama prekrasni spomenik na prostoru bivšeg igrališta u Kolarevoj ulic,i čiji je okoliš nedavno i hortikulturno uređen. Višak doniranih sredstava dodijeljen je sportašima s posebnim potrebama, te mlađim uzrastima klubova u sportovima od posebnog interesa za Grad Veliku Goricu. Isto tako, u sportskom domu Gradskog stadiona obnovljena je i novopostavljena galerija fotografija “Povijest Radnika u 13 slika”, donacijom ŠRC-a Velika Gorica – kazao je Mikulčić i dodao:

– Nećemo stati na tome. Svjedoci smo da brojni stadioni u Hrvatskoj i šire nose imena svojih zaslužnika. Smatram da bi i našem stadionu trebalo dati ime. Cijelo ovo vrijeme svi ga inercijom zovemo Radnik, ali on u nazivu ima samo Gradski stadion. Predlažem da do idućeg našeg druženja, za godinu dana, obavimo međusobne konzultacije i dogovore o imenu, pa da ga kao zajednički prijedlog usvojimo i uputimo u daljnju proceduru nadležnom Odboru Gradskog vijeća za imenovanje ulica i trgova te samom Gradskom vijeću na usvajanje. Tako bi 2027. godine, na 40 godišnjicu gradnje stadiona, isti dobio i ime!

Ideja zvuči jako dobro, povezuje dvije važne ere turopoljskog nogometa, a ne treba smetnuti s uma ni to da je svaki naziv bolji od ovog bezličnog “Gradski stadion”. A pogotovo ovaj: stadion NK Radnik!

Nastavite čitati

Sport

Istra je opet u gradu: ‘Morat ćemo biti na najvišem mogućem nivou…’

Nogometaši Gorice u nedjelju u 18.15 sati na svom travnjaku dočekuju Istru 1961, koja je nedavno loše prošla u obližnjem Kurilovcu. Kakav će taj travnjak biti tek ćemo vidjeti, budući da grijanje terena zasad nije u funkciji

Objavljeno

prije 2 sata

23. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Punih 16 dana od posljednje prvenstvene utakmice, od domaćeg remija s Vukovarom (1-1) u jednoj ludoj utakmici, nogometaši Gorice na svom će stadionu dočekati Istru 1961. Bilo je dovoljno vremena za pripremiti se, analizirati Istru i postaviti zahtjeve koji bi trebali voditi do uspjeha, a upravo se recentnim uspjesima svojih igrača trener Mario Carević poželio posvetiti na početku najave sudara s Puljanima.

– Ovim putem bih čestitao na vrhunskim rezultatima i selekcijama U-19 i U-21, i našem Vrzi i Kavi. Vrza je bio učinkovit u nekim utakmicama, Kava je dobio neke minute, ali jako je bitno da su dio tih reprezentacija koje stvaraju vrhunske rezultate – rekao je uvodno Carević misleći, naravno, na Luku Vrzića i Antu Kavelja.

Njih dvojica, jasno, nisu sudjelovali u najvećem dijelu klupskog trenažnog procesa tijekom reprezentativne stanke, ali svi ostali vrijedno su radili.

– Odigrali smo tu prijateljsku utakmicu u Kopru, neki igrači bili su odsutni, neki su imali lakše ozljede, ali sad smo manje-više svi na okupu i treniramo stvarno dobro. U pozitivnom smo nizu i jedva čekamo utakmicu u nedjelju – ističe Carević.

Pitanje je u kakvom će sastavu istrčati Gorica, tko će sve biti spreman, ali alibija nema niti ih trener traži.

– Imamo neke upitnike, vidjet ćemo još uoči same utakmice hoće li svi biti spremni, no imamo dobru grupu, imamo polivalentne igrače, koji mogu odigrati i na nekim drugim pozicijama, tako da nećemo plakati – kaže trener Gorice.

Istra je u Turopolju, sudeći po statistici, rado viđen gosti. Samo dvaput Puljani su odnosili puni plijen iz Velike Gorice, u kojoj su gostovali 14 puta. Međutim, naravno da statistika neće igrati, da je ovo potpuno nova priča.

– Istra je u dobrom rezultatskom nizu, igraju stvarno dobar nogomet, čvrsti su i pragmatični, dobri u tranziciji, čak i odlični… Međutim, mislim da moji momci mogu tome parirati. Ako budemo na svojoj razini, a ja ne sumnjam da ćemo biti, vjerujem da možemo doći do pobjede – rekao je Carević i dodao:

– U pripremi utakmice i analizi, kroz cijeli tjedan, govorili smo o detaljima na koje treba obratiti pozornost, no ključno je da mi budemo pravi. Isključivo sam fokusiran na svoju momčad, koliko god imam puno poštovanje prema Istri, koja je u dobrom nizu i igra dobro. Pobijedili su Dinamo doma prije stanke i jasno je da ćemo morati uložiti maksimalan trud i biti na najvećem mogućem nivou da uzmemo bodove.

Uz odnose snaga između dvaju protivnika, bit će ovoga puta zanimljivo vidjeti i kako će se ponašati novi travnjak našega stadiona. Iz tehničkih razloga grijanje travnjaka zasad i dalje nije u funkciji, pa je mnogobrojno društvo iz kluba subotu i najveći dio nedjelje provelo uklanjajući snijeg s igrališta. Ogroman je to posao, koliko god bi se čovjek na prvu možda i prevario… Naime, samo peterac ima više od stotinu kvadrata, šesnaesterac se proteže na više od 600 kvadrata, pa sve to puta dva, pa kad to sve očistiš, i dalje nisi napravio ništa! Tek nakon toga ide se na čišćenje ostatka igrališta, koje ukupno ima više od sedam tisuća kvadrata.

U prijevodu, bilo bi sjajno da se cijevi ispod igrališta što prije budu stave u pogon… Zasad idemo po starom.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

CityLIGHTS

FOTO Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu u Velikoj Gorici

Objavljeno

prije 3 sata

23. studenoga 2025.

Objavio/la

David Jolić

Svjetsko prvenstvo i Svjetski kup u akrobatskom rock’n’rollu otvoreno je kvalifikacijskim nastupima jučer (subota, 22.11.2025., početak u 10 sati), a finalna natjecanja u pojedinim kategorijama započela su u 18 sati u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici.