Sport

Utakmica za povijest: Dan kad je goričkim travnjakom trčao najveći…

Nepuna dva tjedna nakon najveće utakmice ikad odigrane na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici, finala Kupa Hrvatske, odigrana je još jedna velika, važna, povijesna… S pravim frajerima u naslovim ulogama

Objavljeno

prije 5 godina

2. lipnja 2021.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nije prošlo dugo od onog povijesnog finala Kupa Hrvatske na velikogoričkom Gradskom stadionu, od finala za povijest, jer završilo je s gotovo bizarnih 6-3 u korist Dinama, a već je objekt na rubu grada ponovno ispisivao povijesne knjige. Nepuna dva tjedna nakon najveće utakmice ikad odigrane na travnjaku goričkog nogometnog doma, odigrana je jedna koja joj ozbiljno može konkurirati po tom pitanju…

Možda ne po važnosti, jer finale Kupa je finale Kupa, izravna bitka za trofej, za ono zbog čega se nogomet i igra, dok je u utorak navečer odigrana jedna prijateljska utakmica, ali… Dolazila je već hrvatska reprezentacija u Veliku Goricu, igrala ovdje neke utakmice, trening oglede s tadašnjim Radnikom, no ovo je bilo nešto drugo, nešto posebno. Hrvatska nogometna reprezentacija, druga reprezentacija svijeta, odigrala je u Velikoj Gorici službenu međunarodnu utakmicu! Neka je s druge strane bila nejaka i nimalo glamurozna Armenija, neka je i završilo onako kako nitko nije želio da završi, ovo je bio dan koji ćemo pamtiti.

Bio je to, ako ništa drugo, dan u kojem je velikogoričkim travnjakom trčao – Luka Modrić!

I nije, naravno, samo trčao, najveći hrvatski nogometaš svih vremena i ovoga je puta prosipao magiju po savršeno pripremljenom travnjaku goričkog stadiona, i ovoga je puta uspio učiniti da nogomet izgleda kao najjednostavnija igra na svijetu. Nije Luka odigrao utakmicu za pamćenje, bio je i ispod svog uobičajnog standarda, ali svaki njegov potez zrači klasom, svaki dodir s loptom poseban, drukčiji. I u jednoj takvoj utakmici čovjek najmanje nekoliko puta uzdahne i pomisli “Bože moj, kakav igrač!”. Zbog jednog laganog pokreta tijelom koji izbacuje dvojicu protivničkih igrača, zbog “tunela” na sredini igrališta, zbog proigravanja vanjskom u dubinu…

Bože moj, kakav igrač!

Ivan Perišić zabio je jedini hrvatski gol u svom jubilarnom stotom nastupu za reprezentaciju… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Bio je, usput rečeno, i asistent za jedini hrvatski gol u remiju s Armencima (1-1), iz kornera je naciljao čelo Ivana Perišića, koji je upravo u ovoj, našoj utakmici upisao jubilarni stoti nastup u kockastom dresu. Čestitao je sam sebi gol, bio poslije ljutit što nije zabio još kojeg, a čestitali bi mu i iz HNS-a uoči utakmice, s prigodnim poklonom, da su smjeli. Međutim, nisu. Pravila Uefe zabranjuju takve stvari, i to zbog “trenutačne epidemiološke situacije”, što priču o jednoj povijesnoj utakmici odnosi u neke druge vode.

U borbi protiv širenja zaraze koronom donesene su odredbe koje se na trenutke čine i bizarnima, ali zapravo samo govore u kolikoj mjeri u Uefi ništa ne žele prepuštati slučaju. Bez potvrde o cijepljenju ili PCR testa nije se moglo bi prići zgradi stadiona, a pogotovo igračima. Sve je bilo zatvoreno, uobičajnim rutama mogli su prolaziti samo rijetki, a svi ostali su – kružili. I tražili način kako ući na stadion, kako doći do svoga mjesta, shvatiti gdje se smije sjediti, gdje ne, kojim se koridorima kretati… Pazilo se čak i na to da ljudima maske ne padaju ispod nosa, što najbolje opisuje koliko krovna kuća europskog nogometa ozbiljno shvaća bitku s virusom.

Predsjednik HNK Gorice Nenad Črnko ugostio je čelne ljude HNS-a, na čelu s predsjednikom Davorom Šukerom… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

U svemu tome stigli su i neki benefiti za nas “ostale”. Naime, jedna od odredbi kaže i da rezervni igrači ne smiju sjediti na klupi, nego na – tribinama. Pa su tako na klupi bili izbornik Dalić sa svojim suradnicima, među kojima je prvi put bio i Vedran Ćorluka, dok su se na tribini, dva-tri metra ispod novinarske lože, smjestili Ante Rebić, Milan Badelj, Bruno Petković, Mario Pašalić, Mislav Oršić ozlijeđeni Dejan Lovren… I, među svima njima, jedno dobro poznato lice.

Ante Budimir odrastao je otprilike kilometar zračne linije od mjesta na kojem je sjedio, njegov kvart je Cibljanica, njegov grad Velika Gorica, njegov stadion upravo ovaj na kojem se igralo s Armenijom. Bio je Ante odlično raspoložen ovih dana, sretan i zadovoljan što je s reprezentacijom, koja je vrhunac njegove karijere, došao u svoj grad, što će dobiti priliku u “svetom” dresu zaigrati na stadionu na kojem je napravio prve nogometne korake… Međutim, prilika nije došla. Zagrijavao se Ante, tamo ispod zapada, gdje se zagrijavao i nekad davno, kao mladi napadač HNK Gorice na početku karijere, ali ovoga puta nije dočekao ono: “Budimir, ulaziš!”

Teško je zamjeriti izborniku što nije razmišljao ovom našom logikom, pa “poklonio” svom Velikogoričaninu barem nekoliko velikogoričkih minuta, jer ono što čeka reprezentaciju i planovi koje Dalić ima važniji su od takvih detalja, no opet se teško oteti dojmu da je šteta što se nije dogodilo… Ante Budimir, prvi igrač u povijesti HNK Gorice na kojem je klub zaradio, kultnih 20.000 eura od Intera iz Zaprešića, s tih bi nekoliko minuta zatvorio jedan dio svog nogometnog kruga, ali s druge strane, možda je i bolje da ostane željan utakmica na svom stadionu…

– Ako bih se vratio kući, onda bih želio igrati tamo gdje mi je dom. U mojoj Gorici. Živim pet minuta od stadiona i želim igrati za klub koji nosim u srcu. Zato kažem Gorica – kazao je nedavno Budimir u intervjuu za Index.

I to bi, kad već nije bilo minuta u utorak, bio i najljepši rasplet. Još godina, dvije ili tri na najvišoj razini pa – kući! Trčati travnjakom kojim je trčao i jedan Luka Modrić…

Velikogorički stadion u srijedu i petak će ugostiti i dvije utakmice hrvatske U-20 reprezentacije… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Sport

Kako sam osvojio Grčku: ‘Uspjeh za povijest proslavili smo s 50.000 ljudi!’

Krešimir Krizmanić kraju privodi svoju prvu sezonu u inozemstvu, u dresu grčkoga kluba OFI Kreta, koji je osvojio Kup i tako donio u grad Heraklion prvi trofej nakon 39 godina. Uz puni doprinos našeg Krizme…

Objavljeno

prije 12 minuta

4. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dugo je prošlog ljeta Krešimir Krizmanić tražio novu destinaciju, klub u kojem će nastaviti graditi svoju nogometnu priču. Bio je simbol svog matičnoga kluba, u HNK Goricu došao je kao dječak, u njoj je odrastao, a zatim i odigrao čak sedam seniorskih sezona, ali došao je trenutak za sljedeći korak. Kombinacija je bilo nekoliko, opcije su se nudile, a Krizma je na kraju odabrao Grčku. I pogodio. Nepunu sezonu kasnije ima otprilike milijun razloga za zadovoljstvo.

– Jesam, baš sam jako zadovoljan. Odabrao sam dobar klub, sredinu u kojoj ljudi obožavaju nogomet, mjesto na kojem je lijepo živjeti i ligu koja je vrlo, vrlo kvalitetna – javio se Krešo koji dan nakon najvećeg uspjeha u njegovoj karijeri.

OFI sa Krete, naime, osvojio je grčki kup, prvi trofej nakon 39 godina, što su navijači burno i strastveno proslavili.

– Bilo je zaista nezaboravno. Finale protiv PAOK-a igralo se u Volosu, koji baš i nije blizu našim navijačima, ali svejedno ih je došlo valjda 20 tisuća na utakmicu. Ljudi su putovali devet sati do Atene, pa još četiri do Volosa, da bi se nakon utakmice istim putem vratili natrag?! Nevjerojatno je koliko vole klub, koliko im je stalo… Usporedio bih to s Hajdukovim navijačima kod nas, tu vlada teška depresija nakon svakog našeg poraza, ali i velika sreća i zadovoljstvo nakon svake pobjede – prepričava Krešo.

Uvjeti su to “malo” drukčiji nego u njegovoj Velikoj Gorici, u kojoj je uživao u toplini doma, u miru i tišini, lišen bilo kakvog pritiska. Ovo je nešto sasvim novo, ali snašao se Krizma…

– Po povratku kući imali smo i proslavu s navijačima, prošli smo kroz grad na onom otvorenom autobusu, a ljudi je bilo stvarno nevjerojatno puno. Kažu da se skupilo više od 50 tisuća ljudi na toj fešti, a to dovoljno govori koliko ljudima sve ovo znači. Kako mi se čini, sva naša imena bit će itekako zapamćena u povijesti kluba, jer ovakvo nešto zaista se ne događa često. I pitanje je kad će se opet ponoviti, kad će se opet dogoditi da neki trofej uzme klub koji dolazi izvan velike četvorke grčkog nogometa – uživa u trenutku Krizmanić.

U velikoj četvorci su, naravno, Olympiacos, Panathinaikos, PAOK i AEK, odreda sjajne momčadi, pune dobrih igrača i zvučnih imena.

– Liga je općenito jako dobra. Ta četiri kluba su svijet za sebe, rekao bih čak i da naš Dinamo u takvoj konkurenciji ne bi bio u ozbiljnoj borbi za naslov, ali i sve druge momčadi su dobre. Svatko ima barem nekoliko vrlo ozbiljnih igrača, s respektabilnim karijerama, a uspoređujemo li to s HNL-om, svi ulažu neusporedivo više, plaćaju igrače puno bolje. Uz to, na svakom stadionu tribine su lijepo popunjene, atmosfera je uvijek dobra – kaže Krešo.

Stigao je u klub sredinom kolovoza, desetak dana prije prve utakmice u prvenstvu, i odmah je upao u početnu postavu, iz koje više nije izlazio. Malo je reći da igra standardno, jer Krizma ima najviše odigranih minuta od svih igrača u svome klubu, a u vrhu je i gledajući cijelu ligu. Lijeva noga, čvrstina, razumijevanje igre… Sve to otišlo je na novu razinu, sve to cijenila su i željela koristiti oba trenera ove sezone.

– Krenuli smo malo lošije u sezonu, u prvih sedam kola ulovili smo samo dvije pobjede i nakon toga je došlo do promjene trenera. Dotadašnji trener je otišao, a klupu je preuzeo Grk Christos Kontis, zaista odličan trener, s kojim je krenulo na bolje. Trenutačno držimo šesto mjesto i zapravo smo osvajanjem Kupa završili sezonu. U posljednje četiri utakmice nema nikakvog imperativa, mirno ćemo završiti sezonu koja će se pamtiti – ističe Krizma.

Nogometno gledajući, dakle, stvari su se posložile fenomenalno u njegovoj prvoj inozemnoj sezoni. Životno gledano, također nije loše… Usred sezone Krešo se uspio i oženiti, njegova Larisa postala je gospođa Krizmanić, a udvoje je sve ipak lakše. I prilagoditi se, i naviknuti se, i udomaćiti se… Iako, bajkoviti otok Kreta jedno je od mjesta na ovoj planeti na koja se nije teško naviknuti.

– Grad se zove Heraklion, ima nešto više od 200.000 stanovnika, a turisti se broje u milijunima. Zato smo i odlučili malo se maknuti iz grada, smjestili smo se u stan na nekih 15-ak minuta vožnje od centra grada i zaista uživamo. Imam i dvojicu suigrača s naših prostora, jednog Srbina i jednog Crnogorca, s njima se najviše i družimo, ali općenito su Grci jako pristupačni i gostoljubivi ljudi, tako da čovjek ovdje stvarno može uživati – govori Krešo.

Nakon što OFI odradi i te posljednje četiri utakmice, bračni par Krizmanić vratit će se kući, posvetiti uređenju svoga doma na ovim meridijanima, ali i planirati sljedeće korake. Interesa za igrača poput Krizme svakako će biti, spominju se grčki velikani, kao i neki klubovi iz drugih ozbiljnih liga, ali dojam je da ni ostanak na Kreti nije nimalo loša opcija…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Klas i Polet odigrali u tvrdoj utakmici neodlučeno

Objavljeno

prije 4 sata

4. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas i Polet su u 27. kolu Premier lige odigrali neodlučeno, za domaće je strijelac bio Marijo Tadić, a za goste Kristijan Šečić.

Mičevec, 03.05.2026. Premier liga-27.kolo: Klas – Polet 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Mičevec, 03.05.2026. Premier liga-27.kolo: Klas – Polet 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Obje momčadi su od početka imale skoro istovjetnu taktiku, pojačanom obranom osigurati svoja vrata i onda brzim kontranapadima ugroziti suparnička. Ugodno je iznenadila ozbiljnost kojom su igrači i jedne i druge momčadi sprovodili taktike trenera.