Sport
Utakmica za povijest: Dan kad je goričkim travnjakom trčao najveći…
Nepuna dva tjedna nakon najveće utakmice ikad odigrane na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici, finala Kupa Hrvatske, odigrana je još jedna velika, važna, povijesna… S pravim frajerima u naslovim ulogama
Nije prošlo dugo od onog povijesnog finala Kupa Hrvatske na velikogoričkom Gradskom stadionu, od finala za povijest, jer završilo je s gotovo bizarnih 6-3 u korist Dinama, a već je objekt na rubu grada ponovno ispisivao povijesne knjige. Nepuna dva tjedna nakon najveće utakmice ikad odigrane na travnjaku goričkog nogometnog doma, odigrana je jedna koja joj ozbiljno može konkurirati po tom pitanju…
Možda ne po važnosti, jer finale Kupa je finale Kupa, izravna bitka za trofej, za ono zbog čega se nogomet i igra, dok je u utorak navečer odigrana jedna prijateljska utakmica, ali… Dolazila je već hrvatska reprezentacija u Veliku Goricu, igrala ovdje neke utakmice, trening oglede s tadašnjim Radnikom, no ovo je bilo nešto drugo, nešto posebno. Hrvatska nogometna reprezentacija, druga reprezentacija svijeta, odigrala je u Velikoj Gorici službenu međunarodnu utakmicu! Neka je s druge strane bila nejaka i nimalo glamurozna Armenija, neka je i završilo onako kako nitko nije želio da završi, ovo je bio dan koji ćemo pamtiti.
Bio je to, ako ništa drugo, dan u kojem je velikogoričkim travnjakom trčao – Luka Modrić!
I nije, naravno, samo trčao, najveći hrvatski nogometaš svih vremena i ovoga je puta prosipao magiju po savršeno pripremljenom travnjaku goričkog stadiona, i ovoga je puta uspio učiniti da nogomet izgleda kao najjednostavnija igra na svijetu. Nije Luka odigrao utakmicu za pamćenje, bio je i ispod svog uobičajnog standarda, ali svaki njegov potez zrači klasom, svaki dodir s loptom poseban, drukčiji. I u jednoj takvoj utakmici čovjek najmanje nekoliko puta uzdahne i pomisli “Bože moj, kakav igrač!”. Zbog jednog laganog pokreta tijelom koji izbacuje dvojicu protivničkih igrača, zbog “tunela” na sredini igrališta, zbog proigravanja vanjskom u dubinu…
Bože moj, kakav igrač!
Ivan Perišić zabio je jedini hrvatski gol u svom jubilarnom stotom nastupu za reprezentaciju… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
Bio je, usput rečeno, i asistent za jedini hrvatski gol u remiju s Armencima (1-1), iz kornera je naciljao čelo Ivana Perišića, koji je upravo u ovoj, našoj utakmici upisao jubilarni stoti nastup u kockastom dresu. Čestitao je sam sebi gol, bio poslije ljutit što nije zabio još kojeg, a čestitali bi mu i iz HNS-a uoči utakmice, s prigodnim poklonom, da su smjeli. Međutim, nisu. Pravila Uefe zabranjuju takve stvari, i to zbog “trenutačne epidemiološke situacije”, što priču o jednoj povijesnoj utakmici odnosi u neke druge vode.
U borbi protiv širenja zaraze koronom donesene su odredbe koje se na trenutke čine i bizarnima, ali zapravo samo govore u kolikoj mjeri u Uefi ništa ne žele prepuštati slučaju. Bez potvrde o cijepljenju ili PCR testa nije se moglo bi prići zgradi stadiona, a pogotovo igračima. Sve je bilo zatvoreno, uobičajnim rutama mogli su prolaziti samo rijetki, a svi ostali su – kružili. I tražili način kako ući na stadion, kako doći do svoga mjesta, shvatiti gdje se smije sjediti, gdje ne, kojim se koridorima kretati… Pazilo se čak i na to da ljudima maske ne padaju ispod nosa, što najbolje opisuje koliko krovna kuća europskog nogometa ozbiljno shvaća bitku s virusom.
Predsjednik HNK Gorice Nenad Črnko ugostio je čelne ljude HNS-a, na čelu s predsjednikom Davorom Šukerom… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
U svemu tome stigli su i neki benefiti za nas “ostale”. Naime, jedna od odredbi kaže i da rezervni igrači ne smiju sjediti na klupi, nego na – tribinama. Pa su tako na klupi bili izbornik Dalić sa svojim suradnicima, među kojima je prvi put bio i Vedran Ćorluka, dok su se na tribini, dva-tri metra ispod novinarske lože, smjestili Ante Rebić, Milan Badelj, Bruno Petković, Mario Pašalić, Mislav Oršić ozlijeđeni Dejan Lovren… I, među svima njima, jedno dobro poznato lice.
Ante Budimir odrastao je otprilike kilometar zračne linije od mjesta na kojem je sjedio, njegov kvart je Cibljanica, njegov grad Velika Gorica, njegov stadion upravo ovaj na kojem se igralo s Armenijom. Bio je Ante odlično raspoložen ovih dana, sretan i zadovoljan što je s reprezentacijom, koja je vrhunac njegove karijere, došao u svoj grad, što će dobiti priliku u “svetom” dresu zaigrati na stadionu na kojem je napravio prve nogometne korake… Međutim, prilika nije došla. Zagrijavao se Ante, tamo ispod zapada, gdje se zagrijavao i nekad davno, kao mladi napadač HNK Gorice na početku karijere, ali ovoga puta nije dočekao ono: “Budimir, ulaziš!”
Teško je zamjeriti izborniku što nije razmišljao ovom našom logikom, pa “poklonio” svom Velikogoričaninu barem nekoliko velikogoričkih minuta, jer ono što čeka reprezentaciju i planovi koje Dalić ima važniji su od takvih detalja, no opet se teško oteti dojmu da je šteta što se nije dogodilo… Ante Budimir, prvi igrač u povijesti HNK Gorice na kojem je klub zaradio, kultnih 20.000 eura od Intera iz Zaprešića, s tih bi nekoliko minuta zatvorio jedan dio svog nogometnog kruga, ali s druge strane, možda je i bolje da ostane željan utakmica na svom stadionu…
– Ako bih se vratio kući, onda bih želio igrati tamo gdje mi je dom. U mojoj Gorici. Živim pet minuta od stadiona i želim igrati za klub koji nosim u srcu. Zato kažem Gorica – kazao je nedavno Budimir u intervjuu za Index.
I to bi, kad već nije bilo minuta u utorak, bio i najljepši rasplet. Još godina, dvije ili tri na najvišoj razini pa – kući! Trčati travnjakom kojim je trčao i jedan Luka Modrić…
Velikogorički stadion u srijedu i petak će ugostiti i dvije utakmice hrvatske U-20 reprezentacije… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
Sport
Pet utrka, jedan klub! Sjajni rezultati turopoljskih atletičara
Članovi Atletskog kluba Turopolje nastupili su na čak pet utrka diljem Hrvatske i regije, ostvarivši zapažene ekipne i pojedinačne rezultate.
Još jedan trkački vikend za pamćenje imaju iza sebe članovi Atletskog kluba Turopolje, koji su 10. i 11. svibnja sudjelovali na više natjecanja u Hrvatskoj i inozemstvu. Najznačajniji nastup bio je na trail utrci Tour de Marča, petom kolu KontinenTrail lige centralne Hrvatske, održanom u šumi Marča kod Ivanić Grada.
Na Marči je AK Turopolje nastupio s čak 25 trkača i trkačica, raspoređenih u tri ekipe. Najuspješniji je bio Turopoljski trail team 2, predvođen najboljom velikogoričkom trail trkačicom i bivšom pobjednicom lige, Jasnom Mikuli. Osvojio je treće mjesto u ekipnom poretku među jedanaest prijavljenih ekipa. Time su nastavili niz postolja, s obzirom na to da im je ovo četvrta uzastopna utrka s plasmanom među tri najbolja tima. Nakon pet kola, nalaze se na drugom mjestu ukupnog ekipnog poretka.
Turopoljski trail team 1 završio je na petom, dok je team 3 bio šesti, uz vrlo mali bodovni zaostatak. U pojedinačnoj konkurenciji, iako ovaj put bez postolja, zabilježeno je nekoliko plasmanā među deset najboljih. Na dugoj stazi od 26 kilometara sa 700 metara visinske razlike, briljirala je Ivana Širić, višestruka prvakinja Hrvatske u trailu i pobjednica 100 milja Istre, koja je odnijela pobjedu, dok je Jasna Mikulić završila kao deveta.
Kod muškaraca na istoj dionici, najbolji rezultat ostvario je Matej Janjić s devetim mjestom, a slijedili su ga Hrvoje Mikulić na 18. i Marijan Malčević na 21. mjestu. Na kraćoj stazi od 18,5 kilometara najzapaženiji su bili Renata Horvatek, sedma u ženskoj konkurenciji, i Darko Radić, deseti među muškarcima.
Uz natjecanje u Marči, članovi AK Turopolje bili su aktivni i na drugim lokacijama. Na zagrebačkoj planinskoj utrci Boroša, dugoj 12 kilometara s oko 900 metara uspona od Trga bana Jelačića do Sljemena, nastupili su Želimir Delač i Sanel Fazlić. Delač je osvojio 119. mjesto ukupno i prvo mjesto u kategoriji M65, dok je Fazlić bio nekoliko pozicija iza.
U sklopu Festivala sporta Decathlon oko jarunskog jezera, Turopoljci su sudjelovali na 6-kilometarskoj humanitarnoj utrci. Vedrana Janjić bila je najbrža među njima, zauzevši šesto mjesto u konkurenciji 196 žena, a trčali su još Stanka Svetličić, Anamarija Mesić i Martin Budimir.
U Kutini su, u sklopu 1. vatrogasne utrke, Ivica i Valerija Prpa sudjelovali u 5-kilometarskoj trail utrci građana. Ivica je završio kao sedmi u muškoj konkurenciji, a Valerija kao peta među ženama.
Za kraj, Danijel Trgovac predstavljao je AK Turopolje na Sarajevo Marathonu, gdje je u polumaratonskoj utrci među 417 muških natjecatelja završio kao 56., s vremenom 1 sat, 37 minuta i 6 sekundi.
Dinamo Hidrel je u 26. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedio Bana Jelačića iz Banova rezultatom 4:2 golovima Maria Pavlovića (2), Nikole Beljana i Marka Rusa, za goste je oba pogotka postigao Antonio Boroša.
Novo Čiče, 11.05.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: Dinamo Hidrel-Ban Jelačić(Banovo) 4:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Novo Čiče, 11.05.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: Dinamo Hidrel-Ban Jelačić(Banovo) 4:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Momčad iz Banova došla je u vodstvo sredinom prvog poluvremena, dvije minute kasnije domaći su izjednačili. Sudac je nakon toga ”skratio” momčad gostiju za dva igrača, isključenjem Josipa Ćosića u 32. i Karla Jurinjaka u 37. minuti. Brojčano neravnopravni gosti su u 43. ponovo imali gol prednosti, kazneni udarac (igranje rukom) realizirao je Boroša za 1:2.
Novo Čiče, 11.05.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: Dinamo Hidrel-Ban Jelačić(Banovo) 4:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Novo Čiče, 11.05.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: Dinamo Hidrel-Ban Jelačić(Banovo) 4:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Realno je bilo očekivati da će domaći u drugom poluvremenu s dva igrača više okrenuti rezultat u svoju korist, izjednačio je Pavlović u 57. minuti na 2:2. Gosti su se uspješno branili sve do zadnje minute, a onda je Pavlović svojim drugim golom doveo domaće u vodstvo 3:2. Rus je golom u 3. minuti sudačke nadoknade potvrdio pobjedu – 4:2!
Dinamo Hidrel (26 10 6 10 47:51 35) je s 35 bodova na 8. mjestu u trenutačnom poretku. U 27. kolu gostuje kod Dinama Jakovlje.
Galerija fotografija
Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 26.kolo
NK Dinamo Hidrel – NK Ban Jelačić (Banovo) 4:2 (1:2)
Novo Čiče. Stadion: ŠRC Novo Čiče. Gledatelja: 60. Nedjelja, 11.05.2025., 17:30 sati. Glavni sudac: Antonio Vukadin. Pomoćni suci: Dario Pranjić i Jurica Šarić (svi iz Dugog Sela). Delegat: Ivan Haluga (Mičevec). Strijelci: 0:1 – Boroša (23), 1:1 – Beljan (25), 1:2 – Boroša (43-11m), 2:2 – Pavlović (57), 3:2 – Pavlović (90), 4:2 – Rus (90+3). Isključenja: Josip Ćosić – dvije opomene (30′, 32′), Karlo Jurinjak-dvije opomene (8′, 37′).
DINAMO HIDREL: Šimić, Smilović, Balenović, Beljan (od 90+2 Pandža) Đuksi, Štivić, Pravdić (od 46. Rus), Žarina (od 79. I.Varivoda), Babić, Pavlović (od 90+2 Suhalj), Hemen (od 63. Ljubas). Trener: Stiven Žitnik.
BAN JELAČIĆ: Brleković, D.Tarandek, M.Trošić, Boroša, Juričić (od 82. Mikulić), G.Trošić (od 82. Benedik), Svečak (od 46. Ronjak), Ćosić, Petak, Jurinjak, Štefanac (od 87. Mladen). Trener: Alen Zidarić.
Moja županija
Županija nagradila parataekwondoaša Kristijana Burušića
Rugvičanin je hrvatski reprezentativac a osvojio je broncu na Europskom parataekwondo prvenstvu u Talinu.
Zamjenik župana Zagrebačke županije Damir Tomljenović prigodno je nagradio parasportaša – hrvatskog reprezentativca i člana Parataekwondo kluba Rugvica – Kristijana Burušića, povodom osvajanja brončane medalje na Europskom parataekwondo prvenstvu u formama – poomsae kategoriji, koje se održalo sredinom travnja u estonskom glavnom gradu Talinu.
Čestitavši Kristijanu i njegovom treneru Antonu Marasu na predanom radu i sjajnim rezultatima, Tomljenović je podsjetio da Zagrebačka županija kontinuirano povećava sredstva općenito za sport, a posebno i za parasport.
Foto: Zagrebačka županija
– Vesele nas ovakvi rezultati naših sportaša i veselimo se njihovim budućim uspjesima. Čestitam i predsjedniku Parasportskog saveza Zagrebačke županije Darku Matiću koji je za svoje zalaganje za parasportaše dobio i priznanje Hrvatskog paraolimpijskog odbora – naglasio je Tomljenović.
O samom nastupu na Europskom prvenstvu te zajedničkim treninzima i pripremama govorio je Kristijanov trener i predsjednik Parataekwondo kluba Rugvica Anton Maras.
Foto: Zagrebačka županija
–Na cijelom Prvenstvu Hrvatska je po broju osvojenih medalja osvojila drugo mjesto, a u Kristijanovoj kategoriji P22 su u konkurenciji 11 natjecatelja prva tri mjesta osvojili Hrvati, što ne znam da li se ikada dogodilo u bilo kojem sportu. Za ovo smo natjecanje s pripremama počeli već u siječnju s deset treninga tjedno, inače redovno treniramo pet puta tjedno a trenutačno skupljamo bodove za Paraolimpijske igre koje će se 2028. godineu Los Angelesu – ispričao je Maras.
Nakon velikih uspjeha u stolnom tenisu i atletici, sada osvajamo nagrade i u parataekwondou, na što smo izuzetno ponosni, rekao je predsjednik Parasportskog saveza Zagrebačke županije Darko Matić.
Foto: Zagrebačka županija
–Parasportski savez okuplja ljude i klubove koji svakodnevno dižu razinu i kvalitezi sportaša. Iz godine u godinu nam proračun apsolutno raste i da nema takvog proračuna ne bi bilo ni ovakvih rezultata, zato zahvaljujem zagrebačkoj županiji na podršci. Vjerujem da će naša županija za tri godine u Los Angelesu imati tri sportaša u tri različita sporta – najavio je Matić.
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom
Sport
Livaja “poništio” Pajazitija, Gorica oduzela Hajduku i zadnji komadić nade
Nogometaši Gorice odigrali su 1-1 s Hajdukom na svom stadionu, vodstvom stečeno golom Pajazitija trajalo je samo šest minuta, ali ono najvažnije ipak se dogodilo dan ranije na Šubićevcu…
Već dan ranije sve je postalo jasno. Dok su nogometaši Gorice odrađivali posljednje pripreme za dolazak Hajduka, pratili su i događanja na Šubićevcu. Kod posljednjeg Šibenika gostovala je vodeća Rijeka, čekala se pobjeda Riječana, a ona se i dogodila zahvaljujući golu Djouahre. Onog trenutka kad je sudac označio kraj, postalo je jasno da će Gorica ostati prvoligaš i u osmoj sezoni zaredom, a to je praktički od početka sezone bio i glavni cilj.
A kad se do konačno i definitivno dogodilo, kad je taj glavni cilj ispunjen, i to na terenu, a ne kroz oduzimanje/vraćanje bodova bilo kome, s goričkih leđa pao je kamen od stotinu tona. S leđa trenera Carevića, njegovih igrača, ali i svih uključenih u život našega kluba… A priprema za Hajduk istoga je trenutka dobila ozbiljnu dozu relaksacije, jer konačno se čekala utakmica u kojoj Gorica ništa ne mora.
To ne znači da Gorica nije pokušala, da nije odigrala dobru, mušku, kvalitetnu utakmicu protiv Hajduka, ali izostanak imperativa dobro je došao i igračima, i navijačima, i ljudima u vodstvu kluba. Budući da je, uz taj faktor, ispunjen i onaj o idealnim vremenskim uvjetima za igru, budući da je stadion i ovoga puta bio rasprodan, doduše ponovno u velikoj većini gostujućim navijačima, svi preduvjeti za dobru nogometnu predstavu bili su tu.
Carević je krenuo s trojicom otraga, u varijanti koja se prije tjedan dana u Rijeci pokazala uspješnijom, s Ercegom u vrhu napada, dok je Splićane predvodio dvojac Livaja – Rakitić, s Melnjakom lijevo umjesto Dialla i “našim” Kalikom na poziciji desetke, iza Livajinih leđa.
Prvu priliku na utakmici imao je Hajduk, u sedmoj minuti Prpićev pokušaj blokirao je Krizmanić, a malo potom dobili smo i novu sekvencu za pamćenje s goričkog stadiona. Imali smo već kopanje stativa, skidanje oznaka postavljenih zbog snijega i potope epskih razmjera, a sad smo vidjeli i kako je eksplozivna naprava s tribina napravila rupu u terenu, pa je Dado Mazulović odjurio po kantu zemlje i zapunio rupu na licu mjesta. I utakmica je mogla krenuti dalje…
Pokušavao je s jedne strane Kalik, s druge Erceg, pa opet Kalik i Uremović, a u 33. minuti pred Silića je izašao Ndockyt. Nije uspio reagirati na vrijeme i prilika je propala, kao što je zamalo neuspješan ispao pokušaj Halilovića u trećoj minuti nadoknade. Slobodnjak je bio u idealnoj poziciji, ali lopta je zapela na živom zidu, pa se na odmor otišlo s nulom.
Gorica je ove sezone uzela četiri boda iz dvije domaće utakmice protiv Hajduka… Foto: Igor Šoban/PIXSELL
Međutim, nije tako dugo ostalo u nastavku. Čovjek za golove u velikim utakmicama, Adrion Pajaziti, opet je zablistao u 48. minuti, kad je dodavanje Ercega s desne strane fenomenalno proslijedio u gol Hajduka s 15-ak metara!
Bio je to povod da sa gostima sklonih tribina krenu povici, da parafraziramo, “Igrajte, maleni ženski spolni organi!”, a na to su igrači Hajduka reagirali vrlo ažurno. Pet minuta poslije mladi Durdov pogodio je stativu, a minutu potom ukazao se još jedanput Marko Livaja. Michele Šego ušao je nekoliko trenutaka ranije i odmah poslao idealan centaršut na Livaju, koji je “preskočio” Krizmanića i glavom pogodio pokraj nemoćnog Banića za izjednačenje.
Do drugoga gola pokušavali su doći i jedni i drugi, Hajduk preko Rakitića, Gorica preko Halilovića, nakon čega se utakmica primirila, a pirotehnika razbuktala. Imali smo i novi prekid zbog dima, a vidjeli smo i još po jedan solidan pokušaj na svakoj strani. Na kraju, Gorica i Hajduk podijelili su bodove, svakome je pripao po jedan, što za Goricu znači samo još jedan bod više, a za Hajduk i definitivni oproštaj od šampionskih ambicija.
Što se Gorice tiče, do kraja sezone preostalo je još odraditi gostovanje kod Slaven Belupa i domaći sudar s Lokomotivom, pa krenuti na predah. I upustiti se, prema svemu sudeći, u novu ozbiljnu rekonstrukciju momčadi.
HOTNEWS
Naš grad domaćin velikog europskog judo spektakla
EJU Velika Gorica Get Together adapted – prijateljstvo, lijepe uspomene i još više motivacije za buduće pobjede – i na tatamiju i u životu!
Velika Gorica prepoznata je kao grad koji njeguje uključivost i uspjehe sportaša s invaliditetom koji unatoč svojim ograničenim sposobnostima dokazuju da invaliditet nije prepreka, ne predstavlja ograničenje, već je motiv za nove uspjehe i rušenje barijera.
I zaista se možemo ugledati u njih jer nam šalju životnu poruku da su granice samo u našim glavama.
Foto: Judo klub Fuji
To me u prilog ide i veliki europski događaj koji je Judo klub osoba s invaliditetom “Fuji” doveo u Veliku Goricu.
Jučer je grad bio centar judaša iz Europe, na velikom međunarodnom EJU Velika Gorica Get Together adapted judo turniru, na kojem je gradonačelnik Krešimir Ačkar istaknuo važnost ovog iznimnog događaja.
Foto: Judo klub Fuji–Velika mi je čast i zadovoljstvo pozdraviti vas u Velikoj Gorici, gradu sporta, zajedništva i velikog srca, na ovom izvanrednom događaju. Ovaj turnir nije samo sportski događaj – on je simbol inkluzije, ustrajnosti, ljudske snage i prijateljstva koje prelazi granice. Danas ovdje ne gledamo samo borbe na tatamiju – gledamo priče hrabrosti, odlučnosti i istinskog sportskog duha – rekao je gradonačelnik i posebno naglasio ulogu predsjednice kluba, Marine Drašković.
–Njena vizija, energija i neumorna predanost omogućili su da ovaj turnir preraste u jedan od najvažnijih događaja u regiji za sportaše s invaliditetom. Marina, Vaša strast prema judu i jednakim mogućnostima za sve inspiracija je svima nama – i kao ljudima i kao čelnicima zajednica koje žele bolje i pravednije društvo. Velika Gorica zaista je ponosna što može biti domaćin turnira koji okuplja sportaše iz raznih zemalja, gdje svi dijelimo isti cilj – podržati, potaknuti i proslaviti različitosti kroz sport – poručio je Ačkar.
Dodajmo da je na prestižnom turniru sudjelovalo 150 judašica i judaša iz 12 država, uz naše velikogoričke članove Judo kluba osoba s invaliditetom „Fuji“, koji su zajednički pokazali ustrajnost, kvalitetu i nevjerojatnu borbenost.
Foto: Judo klub Fuji
–Ovo je poseban sportski događaj od europskog značaja, posvećen našim judašima s invaliditetom, koji su danas pred publikom pokazali koliko je ovaj sport važan za njihove živote, za njihov razvoj. Oni su primjer da je sve moguće! Zahvaljujem Gradu Velikoj Gorici koji nam je financijski omogućio održavanje turnira koji slavi različitost – istaknula je Marina Drašković.
Foto: Judo klub Fuji
-
HOTNEWSprije 5 danaAIRVG2025 – detalji nebeskog vikend-showa iznad Velike Gorice
-
HOTNEWSprije 23 sataFOTO Turopoljski Chill and Grill – fantazija okusa i odlično društvo
-
Najaveprije 4 danaU subotu svečanost povodom Dana branitelja Grada Velike Gorice uz koncert Gazdi
-
Vijestiprije 3 danaDamir Urban stiže u Veliku Goricu