Sport

Utakmica za povijest: Dan kad je goričkim travnjakom trčao najveći…

Nepuna dva tjedna nakon najveće utakmice ikad odigrane na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici, finala Kupa Hrvatske, odigrana je još jedna velika, važna, povijesna… S pravim frajerima u naslovim ulogama

Objavljeno

prije 4 godine

2. lipnja 2021.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nije prošlo dugo od onog povijesnog finala Kupa Hrvatske na velikogoričkom Gradskom stadionu, od finala za povijest, jer završilo je s gotovo bizarnih 6-3 u korist Dinama, a već je objekt na rubu grada ponovno ispisivao povijesne knjige. Nepuna dva tjedna nakon najveće utakmice ikad odigrane na travnjaku goričkog nogometnog doma, odigrana je jedna koja joj ozbiljno može konkurirati po tom pitanju…

Možda ne po važnosti, jer finale Kupa je finale Kupa, izravna bitka za trofej, za ono zbog čega se nogomet i igra, dok je u utorak navečer odigrana jedna prijateljska utakmica, ali… Dolazila je već hrvatska reprezentacija u Veliku Goricu, igrala ovdje neke utakmice, trening oglede s tadašnjim Radnikom, no ovo je bilo nešto drugo, nešto posebno. Hrvatska nogometna reprezentacija, druga reprezentacija svijeta, odigrala je u Velikoj Gorici službenu međunarodnu utakmicu! Neka je s druge strane bila nejaka i nimalo glamurozna Armenija, neka je i završilo onako kako nitko nije želio da završi, ovo je bio dan koji ćemo pamtiti.

Bio je to, ako ništa drugo, dan u kojem je velikogoričkim travnjakom trčao – Luka Modrić!

I nije, naravno, samo trčao, najveći hrvatski nogometaš svih vremena i ovoga je puta prosipao magiju po savršeno pripremljenom travnjaku goričkog stadiona, i ovoga je puta uspio učiniti da nogomet izgleda kao najjednostavnija igra na svijetu. Nije Luka odigrao utakmicu za pamćenje, bio je i ispod svog uobičajnog standarda, ali svaki njegov potez zrači klasom, svaki dodir s loptom poseban, drukčiji. I u jednoj takvoj utakmici čovjek najmanje nekoliko puta uzdahne i pomisli “Bože moj, kakav igrač!”. Zbog jednog laganog pokreta tijelom koji izbacuje dvojicu protivničkih igrača, zbog “tunela” na sredini igrališta, zbog proigravanja vanjskom u dubinu…

Bože moj, kakav igrač!

Ivan Perišić zabio je jedini hrvatski gol u svom jubilarnom stotom nastupu za reprezentaciju… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Bio je, usput rečeno, i asistent za jedini hrvatski gol u remiju s Armencima (1-1), iz kornera je naciljao čelo Ivana Perišića, koji je upravo u ovoj, našoj utakmici upisao jubilarni stoti nastup u kockastom dresu. Čestitao je sam sebi gol, bio poslije ljutit što nije zabio još kojeg, a čestitali bi mu i iz HNS-a uoči utakmice, s prigodnim poklonom, da su smjeli. Međutim, nisu. Pravila Uefe zabranjuju takve stvari, i to zbog “trenutačne epidemiološke situacije”, što priču o jednoj povijesnoj utakmici odnosi u neke druge vode.

U borbi protiv širenja zaraze koronom donesene su odredbe koje se na trenutke čine i bizarnima, ali zapravo samo govore u kolikoj mjeri u Uefi ništa ne žele prepuštati slučaju. Bez potvrde o cijepljenju ili PCR testa nije se moglo bi prići zgradi stadiona, a pogotovo igračima. Sve je bilo zatvoreno, uobičajnim rutama mogli su prolaziti samo rijetki, a svi ostali su – kružili. I tražili način kako ući na stadion, kako doći do svoga mjesta, shvatiti gdje se smije sjediti, gdje ne, kojim se koridorima kretati… Pazilo se čak i na to da ljudima maske ne padaju ispod nosa, što najbolje opisuje koliko krovna kuća europskog nogometa ozbiljno shvaća bitku s virusom.

Predsjednik HNK Gorice Nenad Črnko ugostio je čelne ljude HNS-a, na čelu s predsjednikom Davorom Šukerom… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

U svemu tome stigli su i neki benefiti za nas “ostale”. Naime, jedna od odredbi kaže i da rezervni igrači ne smiju sjediti na klupi, nego na – tribinama. Pa su tako na klupi bili izbornik Dalić sa svojim suradnicima, među kojima je prvi put bio i Vedran Ćorluka, dok su se na tribini, dva-tri metra ispod novinarske lože, smjestili Ante Rebić, Milan Badelj, Bruno Petković, Mario Pašalić, Mislav Oršić ozlijeđeni Dejan Lovren… I, među svima njima, jedno dobro poznato lice.

Ante Budimir odrastao je otprilike kilometar zračne linije od mjesta na kojem je sjedio, njegov kvart je Cibljanica, njegov grad Velika Gorica, njegov stadion upravo ovaj na kojem se igralo s Armenijom. Bio je Ante odlično raspoložen ovih dana, sretan i zadovoljan što je s reprezentacijom, koja je vrhunac njegove karijere, došao u svoj grad, što će dobiti priliku u “svetom” dresu zaigrati na stadionu na kojem je napravio prve nogometne korake… Međutim, prilika nije došla. Zagrijavao se Ante, tamo ispod zapada, gdje se zagrijavao i nekad davno, kao mladi napadač HNK Gorice na početku karijere, ali ovoga puta nije dočekao ono: “Budimir, ulaziš!”

Teško je zamjeriti izborniku što nije razmišljao ovom našom logikom, pa “poklonio” svom Velikogoričaninu barem nekoliko velikogoričkih minuta, jer ono što čeka reprezentaciju i planovi koje Dalić ima važniji su od takvih detalja, no opet se teško oteti dojmu da je šteta što se nije dogodilo… Ante Budimir, prvi igrač u povijesti HNK Gorice na kojem je klub zaradio, kultnih 20.000 eura od Intera iz Zaprešića, s tih bi nekoliko minuta zatvorio jedan dio svog nogometnog kruga, ali s druge strane, možda je i bolje da ostane željan utakmica na svom stadionu…

– Ako bih se vratio kući, onda bih želio igrati tamo gdje mi je dom. U mojoj Gorici. Živim pet minuta od stadiona i želim igrati za klub koji nosim u srcu. Zato kažem Gorica – kazao je nedavno Budimir u intervjuu za Index.

I to bi, kad već nije bilo minuta u utorak, bio i najljepši rasplet. Još godina, dvije ili tri na najvišoj razini pa – kući! Trčati travnjakom kojim je trčao i jedan Luka Modrić…

Velikogorički stadion u srijedu i petak će ugostiti i dvije utakmice hrvatske U-20 reprezentacije… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Sport

Dva srebra za mlade goričke hrvače Hrženjaka i Josića

Debitirali Vinko Zubec i Bruno Matković.

Objavljeno

prije 24 sata

30. ožujka 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Jučerašnje Prvenstvo Zagreba i Zagrebačke županije u hrvanju grčko-rimskim načinom za mlađe dječake rođene od 2012. do 2014. godine, okupilo je 14 klubova i 118 mladih hrvača i hrvačica, a Hrvački klub Velika Gorica 1991 na natjecanju je imao sedam mladih hrvača.

Najveći uspjeh ostvarili su Alexandar Hrženjak u kategoriji do 65 kilograma i Fran Josić u kategoriji do 44 kilograma. Naime, obojica su ostvarili tri pobjede i jednu izgubljenu borbu te zasluženo osvojili srebrne medalje.

Foto: Hrvački klub Velika Gorica 1991

Blizu osvajanja brončanih medalja bili su i Vanja Grgić te Dario Hižar, koji su propustili priliku u borbi za treće mjesto u repasažu, ali su pokazali iznimnu borbenost i kvalitetu.

– Posebno smo ponosni na Vinka Zubeca i Brunu Matkovića, koji su hrabro nastupili po prvi put i stekli dragocjeno iskustvo u borbi na natjecateljskoj razini. Čestitamo svim natjecateljima na sjajnim borbama i veselimo se budućim uspjesima – izjavio je nakon natjecanja predsjednik kluba i trener Anri Targuš, uz kojeg je mlade hrvače trenirao i Emanuel Odak.

Nastavite čitati

Sport

Kanta umjesto košarke: I sportski direktor HKS-a dolazio je uzalud…

Utakmica Prve lige u košarci između Gorice i Samobora odgođena je zbog kiše. Ne, nisu se vratila romantična vremena Nikole Plećaša i društva koje je igralo na otvorenom, problem je u krovu koji prokišnjava…

Objavljeno

prije 1 dan

30. ožujka 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Za ovu subotu bio je zakazan ogled košarkaša Gorice i Samobora u našoj dvorani, trebalo je sve skupa krenuti u 16 sati, ali – ćorak. Odnosno – kiša! Da, zvuči neobično na prvu, ali obilna kiša doista je dovela do odgode jedne utakmice u dvorani, u zatvorenom prostoru, koji po definiciji, uz sve ostalo, ima i krov.

Caka je u tome da se taj krov u posljednje vrijeme baš i ne osjeća najbolje u trenucima kad padne kiša, na nekim dijelovima propušta vodi i tako smo došli do toga da je utakmicu otprilike jednako teško organizirati na Udarniku, na otvorenome, i u dvorani, na zatvorenome. Delegat je izvidio situaciju, procijenio da bi bilo suviše opasno dozvoliti da se utakmica igra u ovakvim uvjetima, pa je cijela priča odgođena.

“Zbog prokišnjavanja Gradske sportske dvorane današnja utakmica 22. kola protiv Samobora je odgođena. Novi termin je srijeda, 2. travnja u 19 sati”, javili su se iz kluba, uz fotografiju koja sve govori.

Umjesto da se lopte upadaju kroz obruč, a zatim i paraju mrežicu, ovoga su puta kišne kapi punile jednu običnu kantu, pojačanu ručnicima i krpama. Ništa košarka, samo kišnica…

Budući da je član Samobora, gostujuće momčadi, i novi sportski direktor HKS-a Krunoslav Simon, nema dvojbe da će na svoju listu problema u hrvatskoj košarci, koje hitno treba riješavati, upisati i dvorane u kojima se ne može igrati košarka kad pada kiša. Zvuči romantično, kao u ono doba kad se košarka igrala na vanjskim betonskim terenima, ali malo kome je tu do romantike.

Uključeni bi radije radove nego romantiku, radove na krovu koji prokišnjava i tako odgađa ili otkazuje sportske događaje. Ne tako davno iz Gradske sportske dvorane morao je biti prebačen i Memorijalni turnir Antun Azenić Deda, i tad je problem bila kiša, problem koji će s vremenom postajati samo sve veći.

Dakle, novi termin za košarku je srijeda u 19 sati, pod uvjetom da ne bude kiše.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Odlična igra i uvjerljiva pobjeda rukometaša Gorice

Objavljeno

prije 1 dan

30. ožujka 2025.

Objavio/la

David Jolić

Rukometaši Gorice su u 6. kolu Lige za ostanak odličnom igrom uvjerljivo pobijedili momčad Trogira rezultatom 36:24 te tako potvrdili svoju vodeću poziciju. Gosti su se dobro držali samo do 8. minute (2:2), a onda su počeli zaostajati (4:2, 7:3, 9:4).