Sport

Uspon i pad kultne Cabane: Braća iza šanka, krokodili u akvariju i – najbolji tulumi!

MANJA CABANA Braća Roman i Danijel Bergman nekoć su vodili popularni Cabana bar, generacijama Goričan godinama omiljeno mjesto za izlaske, a ove su se zime vratili s “Mini Cabanom” na našem adventu… Tu rade svoje, ali i evociraju uspomene

Objavljeno

prije 2 godine

25. prosinca 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Advent u Gorici i ove se godine ukazao u uobičajno impresivnom izdanju, park koji nosi ime Plemenite opčine turopoljske potvrdio se kao idealan izbor za lokaciju, a promjena u odnosu na prošle godine je raspored ugostiteljskih kućica i njihov broj. Nešto ih je manje, a jedna od njih nosi i naziv koji evocira uspomene: Mini Cabana.

Naravno, iza pulta stoje braća Bergman, Roman i Danijel, koji su u onoj nekadašnjoj, pravoj Cabani, gotovo desetljeće i pol okupljali cijeli niz generacija Goričana.

– Ide posao, unatoč nekim kišnim danima, svi skupa imamo razloga biti zadovoljni – govori stariji brat Roman na početku kave koja je dogovorena sa ciljem da se vratimo unazad.

– Dosta je ljudi koji vide natpis na kućici, pa krenu s nama u priča o danima u Cabani… Ima čak i situacija da nam neki dragi ljudi iz tog vremena sjednu za pult, baš kao nekad za šank, pa priča krene – smije se Roman.

Donijet će to i poneku tešku noć, jer uspomene je najljepše evocirati dok grlo nije suho, sve to skupa potraje i do sitnih sati, a usput i probudi emocije.

– Nemam što skrivati, emotivan sam kad se priča o Cabani. Bilo je to posebno vrijeme, neki drugi đir u gradu, a mi smo bili u situaciji da nam svi frendovi dolaze na posao. I da se jako dobro zabavljamo u svemu tome – kaže Roman prije nego što se film odvrti sve do samih početaka, u dalekim krajevima.

– Godinama sam imao želju otputovati na Kubu, a kad sam to konačno i uspio, kad sam došao u Havanu, prvi kafić u koji sam sjeo zvao se Cabana. Bio je to onaj pravi kubanski đir, sa slikarima amaterima ispred, a na jednoj od slika bio je baš taj kafić. Kupio sam odmah tu sliku, a kad su me pitali što će mi, odgovorio sam: “Kad jednog dana otvorim kafić u Gorici, zvat će se Cabana!” Godinu poslije to se i dogodilo, a slika je godinama bila na šanku – prepričava Roman.

Bilo je to u veljači 2003. godine, tad je krenula priča o Cabani, koja je veliki uzlet doživjela već istoga ljeta, nekoliko mjeseci poslije.

– Interijer smo uređivali, bilo je tu hrpa suvenira koje sam kupovao na putovanjima po Južnoj Americi i Africi, ali najveća prednost nam je bila teresa. U tom trenutku imali smo najveću terasu u Gorici, smještenu u zelenilu, a kako nismo imali love, umjesto stolica smo imali i panjeve, i jastuke na podu… Ljudima se to svidjelo i počeli smo jako dobro raditi – prisjeća se Roman lijepih početaka.

I za čas je Cabana postala jedan od najposjećenijih mjesta u gradu, kako za dnevne kave, tako i za večernje izlaske. Tu se se brojni Goričani upoznavali, zaljubljivali, provodili s društvom, odrastali.

– I ovih nam dana znaju prići ljudi i reći da su u Cabani upoznali današnjeg muža, odnosno ženu. Gomila je takvih, iako će neki reći da im je Cabana ostala u lijepom sjećaju zbog toga, a neki unatoč tome, ha, ha… – kaže Roman.

U zlatnim vremenima morao je zapošljavati i po deset konobara, večeri su znale “gorjeti”, a sve to iz jednog su ugla promatrala dva krokodila! Čak su i mnogi koji nisu bili iz Gorice čuli su za “onaj birc s krokodilom”.

– Ta dva krokodila kupio sam potpuno legalno, u ZOO shopu, po svim pravilima. Nazvao sam ih Nestor i Maria, po glavnim junacima iz novele “Beautiful Maria of My Soul”, bili su prava atrakcija, a ja sam ih čak u početku i hranio iz ruke. Međutim, ubrzo nam se nakačio Luka Oman iz Društva za zaštitu životinja, a malo potom Maria je pojela silikon s ruba akvarija i završila na operaciji. Veterinari su se oduševili, budući da nikad prije nisu operirali krokodila. Nažalost, malo nakon operacije je uginula, a Nestor je od tog trenutka počeo umirati od tuge. Doslovno se ponašao kao biljka i naposlijetku također uginuo – prepričao je svoju krokodilsku štoriju Roman.

Budući da je posao išao iznad svih očekivanja, da su gužve bile konstantne, Roman i Danijel su odlučili proširiti prostor u kojem je nekoć ranije bila također kultni kafić Devetka.

– Puno smo u sve to ulagali, nadograđivali, smišljali nove sadržaje, a ljudi su i dalje dolazili, imali smo i svirke… Naravno da sa svim tim dođe i dobra zarada, čovjeka to malo i ponese, tako da mi je danas žao jedino što nisam bio deset godina stariji u tom trenutku. Pazi, kad smo otvorili ja sam imao 25 godina, a Danijel 18. Naravno da bi danas neke stvari radio drukčije, u nizu detalja – priznaje Roman.

Uspon Cabane, njezin vrhunac, trajao je više od desetljeća. Godine su to dobrih tuluma, bilo onih “običnih”, ničim izazvanih, bilo na svirkama, dočecima Nove godine. A onda se, u nekom trenutku, počeo događati pad…

– Došla je kriza, s njom i zabrana pušenja, a tu su počeli i naši problemi. Uz to, zavladali su i narodnjaci, na red je došla nova generacija, ekipa koja ne sluša urbanu glazbu… Ljudi koji su godinama dolazili u Cabanu su se poženili, dobili djecu, promijenili način života, a realno je reći i da je došlo do zasićenja.

Pokušala su braća Bergman i s preuređenjem, prvo jednim pa onda i drugim, tražili su način kako se održati u poslu, ali krajem 2017. došlo je vrijeme za konačan kraj.

– Nije više bilo smisla. Radili smo kao konji, a bez ikakvog pomaka, stalno oko nule. I jedan dan sam došao do svoje ekipe i rekao: “Gotovo je, zatvaram!” Ljudi su bili u šoku, ali to je bilo jedina mogućnost. Teško mi je bilo donijeti tu i takvu odluku, skoro 15 godina bio sam u tome u varijanti “24/7”, u tolikoj mjeri da mi je i bivša supruga znala reći da nisam u braku s njom nego s lokalom… Ali eto, došao je kraj i te priče – sjetan je i danas Roman.

Brat Danijel otišao je nakon toga raditi u SAD, kasnije i u nekoliko goričkih ugostiteljskih objekata, a Roman se zaputio prema Dubrovniku. Radio je ono što najbolje zna, vodio noćne klubove, pa se prebacio u hotelijerstvo, malo i u menadžment… Kad prođe Advent, vratit će se u svoj uobičajni ritam, pri čemu će se možda još snažnije aktivirati ideja o nekom novome mjestu koje će okupljati.

– Hoću li opet nešto otvoriti? Nije nemoguće, otvoren sam za sve opcija, ali prilično sam siguran da se nešto poput Cabane teško može ponoviti…

U lokal na rubu parka Franje Tuđmana, nekad davno Devetku, zatim njegovu Cabanu, a danas Caffe bar Park, ne zalazi.

– Iskreno, otkad smo izašli, u ovih šest godina, bio sam tamo samo jedanput, i to kad su me zvali da dođem pomoći oko tehničkih stvari. Pamtit ću još dugo taj prostor po Cabani – završio je našu kavu Roman pa odjurio dalje, u nabavku.

U “Mini Cabani” posla ima svaku večer, treba pripremiti buncek, kobase i ostale zimske radosti, koje će upotpuniti neka dobra poznata lica za pultom. Baš kao nekad za šankom.

Sport

Mraclin slavio protiv Turopoljca i izborio polufinale Kupa NSVG

Objavljeno

prije 5 sati

15. travnja 2026.

Objavio/la

Vitomir Štuban

U dvoboju domaćeg Turopoljca i Mraclina, čija se momčad u natjecanje uključila u četvrtfinalu, gosti su slavili s 3:1 i izborili plasman u polufinale. Prvo poluvrijeme završilo je bez pobjednika. Mraclin je poveo u 20. minuti pogotkom Ivana Kosa, no samo osam minuta kasnije Filip Saraf poravnava rezultat. U nastavku susreta gosti su potvrdili kvalitetu i riješili pitanje pobjednika golovima Ivana Rajića u 53. te Igora Hajduka u 83. minuti.
Mraclin će u polufinalu 6. svibnja igrati protiv susjednog Poleta iz Buševca, koji je s 2:0 bio bolji od Lukavca. U drugom polufinalu sastaju se Kurilovec, koji se zbog ranga natjecanja tek sada uključuje u Kup, i Buna, koja je u Vukovini minimalno s 1:0 svladala Jelačić.

KUP NS VELIKA GORICA – četvrtfinale

TUROPOLJAC – MRACLIN 1:3

KUČE. Igralište Kneje. Gledatelja 80.
Sudac: Sučić. Pomoćnici: Prpić i Mirenić.

STRIJELCI: 0:1 – I. Kos (20), 1:1 – F. Saraf (28), 1:2 – Rajić (53), 1:3 – Hajduk (83).

TUROPOLJAC: Buđak, Domić, Gogić, Blažičko (od 61. J. Saraf), Bogović, F. Saraf, Jandriš, Matasić, Krasnić, Preradović (od 40. Horvat), Blažev. Trener: Romano Župetić.

MRACLIN: Zagorac, Smolković, J. Domitrović (od 58. Marjanović), Rajić, Matić (od 79. Tokić), Đurašić, Krilić (od 72. Jančić), Brdek, I. Kos (od 79. Godinić), Borovac, Hajduk. Trener: Marko Pancirov.

Nastavite čitati

Sport

Kiša nije spriječila sedamdeset trkača – održano drugo kolo Turopoljske lige cestovnog trčanja

Objavljeno

prije 14 sati

15. travnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: AK Turopolje/FB

Unatoč laganoj kiši, na jučerašnjem drugom kolu Turopoljske lige cestovnog trčanja u organizaciji AK Turopolje startalo je više od sedamdeset natjecatelja.

Na kratkoj dionici od četiri kilometra najbrži muškarac bio je Slavko Parlov s vremenom 14:31, ispred Sanela Fazlića (16:03) i Zvonimira Brkića (16:21). Kod žena na istoj stazi slavila je Pia Teskera s vremenom 16:18, a pratile su je Kristina Terzić i Željka Kaurić, obje s vremenom 20:00 odnosno 20:29.

Na zahtjevnijoj, osmokliometarskoj dionici, pobjedu kod muškaraca odnio je Martin Marčec s odličnih 29:37, dok je kod žena najbrža bila Jasna Mikulić s 39:34.

U hodanju na četiri kilometra prva je stigla Antonija Marton s 41:43, ispred Martine Marton Fazlić (59:59). Najmlađi sudionici istrčali su 500 metara, a među njima najbrža je bila Roza Biškup s 2:15, ispred Marisa Štrige (2:16) i Eve Biškup (2:19).

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Klasa, VG Boys izgubili od Gradića

Objavljeno

prije 1 dan

14. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) nastavljena je utakmicama 16. kola. Iznenađenje je poraz VG Boysa u susretu s Gradićima te neodlučeno između Kurilovca i Lukavca. Vodeći Klas je i u susretu s Hruševcem demonstrirao svoju super efikasnost.