Sport

Uspon i pad kultne Cabane: Braća iza šanka, krokodili u akvariju i – najbolji tulumi!

MANJA CABANA Braća Roman i Danijel Bergman nekoć su vodili popularni Cabana bar, generacijama Goričan godinama omiljeno mjesto za izlaske, a ove su se zime vratili s “Mini Cabanom” na našem adventu… Tu rade svoje, ali i evociraju uspomene

Objavljeno

prije 1 godina

25. prosinca 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Advent u Gorici i ove se godine ukazao u uobičajno impresivnom izdanju, park koji nosi ime Plemenite opčine turopoljske potvrdio se kao idealan izbor za lokaciju, a promjena u odnosu na prošle godine je raspored ugostiteljskih kućica i njihov broj. Nešto ih je manje, a jedna od njih nosi i naziv koji evocira uspomene: Mini Cabana.

Naravno, iza pulta stoje braća Bergman, Roman i Danijel, koji su u onoj nekadašnjoj, pravoj Cabani, gotovo desetljeće i pol okupljali cijeli niz generacija Goričana.

– Ide posao, unatoč nekim kišnim danima, svi skupa imamo razloga biti zadovoljni – govori stariji brat Roman na početku kave koja je dogovorena sa ciljem da se vratimo unazad.

– Dosta je ljudi koji vide natpis na kućici, pa krenu s nama u priča o danima u Cabani… Ima čak i situacija da nam neki dragi ljudi iz tog vremena sjednu za pult, baš kao nekad za šank, pa priča krene – smije se Roman.

Donijet će to i poneku tešku noć, jer uspomene je najljepše evocirati dok grlo nije suho, sve to skupa potraje i do sitnih sati, a usput i probudi emocije.

– Nemam što skrivati, emotivan sam kad se priča o Cabani. Bilo je to posebno vrijeme, neki drugi đir u gradu, a mi smo bili u situaciji da nam svi frendovi dolaze na posao. I da se jako dobro zabavljamo u svemu tome – kaže Roman prije nego što se film odvrti sve do samih početaka, u dalekim krajevima.

– Godinama sam imao želju otputovati na Kubu, a kad sam to konačno i uspio, kad sam došao u Havanu, prvi kafić u koji sam sjeo zvao se Cabana. Bio je to onaj pravi kubanski đir, sa slikarima amaterima ispred, a na jednoj od slika bio je baš taj kafić. Kupio sam odmah tu sliku, a kad su me pitali što će mi, odgovorio sam: “Kad jednog dana otvorim kafić u Gorici, zvat će se Cabana!” Godinu poslije to se i dogodilo, a slika je godinama bila na šanku – prepričava Roman.

Bilo je to u veljači 2003. godine, tad je krenula priča o Cabani, koja je veliki uzlet doživjela već istoga ljeta, nekoliko mjeseci poslije.

– Interijer smo uređivali, bilo je tu hrpa suvenira koje sam kupovao na putovanjima po Južnoj Americi i Africi, ali najveća prednost nam je bila teresa. U tom trenutku imali smo najveću terasu u Gorici, smještenu u zelenilu, a kako nismo imali love, umjesto stolica smo imali i panjeve, i jastuke na podu… Ljudima se to svidjelo i počeli smo jako dobro raditi – prisjeća se Roman lijepih početaka.

I za čas je Cabana postala jedan od najposjećenijih mjesta u gradu, kako za dnevne kave, tako i za večernje izlaske. Tu se se brojni Goričani upoznavali, zaljubljivali, provodili s društvom, odrastali.

– I ovih nam dana znaju prići ljudi i reći da su u Cabani upoznali današnjeg muža, odnosno ženu. Gomila je takvih, iako će neki reći da im je Cabana ostala u lijepom sjećaju zbog toga, a neki unatoč tome, ha, ha… – kaže Roman.

U zlatnim vremenima morao je zapošljavati i po deset konobara, večeri su znale “gorjeti”, a sve to iz jednog su ugla promatrala dva krokodila! Čak su i mnogi koji nisu bili iz Gorice čuli su za “onaj birc s krokodilom”.

– Ta dva krokodila kupio sam potpuno legalno, u ZOO shopu, po svim pravilima. Nazvao sam ih Nestor i Maria, po glavnim junacima iz novele “Beautiful Maria of My Soul”, bili su prava atrakcija, a ja sam ih čak u početku i hranio iz ruke. Međutim, ubrzo nam se nakačio Luka Oman iz Društva za zaštitu životinja, a malo potom Maria je pojela silikon s ruba akvarija i završila na operaciji. Veterinari su se oduševili, budući da nikad prije nisu operirali krokodila. Nažalost, malo nakon operacije je uginula, a Nestor je od tog trenutka počeo umirati od tuge. Doslovno se ponašao kao biljka i naposlijetku također uginuo – prepričao je svoju krokodilsku štoriju Roman.

Budući da je posao išao iznad svih očekivanja, da su gužve bile konstantne, Roman i Danijel su odlučili proširiti prostor u kojem je nekoć ranije bila također kultni kafić Devetka.

– Puno smo u sve to ulagali, nadograđivali, smišljali nove sadržaje, a ljudi su i dalje dolazili, imali smo i svirke… Naravno da sa svim tim dođe i dobra zarada, čovjeka to malo i ponese, tako da mi je danas žao jedino što nisam bio deset godina stariji u tom trenutku. Pazi, kad smo otvorili ja sam imao 25 godina, a Danijel 18. Naravno da bi danas neke stvari radio drukčije, u nizu detalja – priznaje Roman.

Uspon Cabane, njezin vrhunac, trajao je više od desetljeća. Godine su to dobrih tuluma, bilo onih “običnih”, ničim izazvanih, bilo na svirkama, dočecima Nove godine. A onda se, u nekom trenutku, počeo događati pad…

– Došla je kriza, s njom i zabrana pušenja, a tu su počeli i naši problemi. Uz to, zavladali su i narodnjaci, na red je došla nova generacija, ekipa koja ne sluša urbanu glazbu… Ljudi koji su godinama dolazili u Cabanu su se poženili, dobili djecu, promijenili način života, a realno je reći i da je došlo do zasićenja.

Pokušala su braća Bergman i s preuređenjem, prvo jednim pa onda i drugim, tražili su način kako se održati u poslu, ali krajem 2017. došlo je vrijeme za konačan kraj.

– Nije više bilo smisla. Radili smo kao konji, a bez ikakvog pomaka, stalno oko nule. I jedan dan sam došao do svoje ekipe i rekao: “Gotovo je, zatvaram!” Ljudi su bili u šoku, ali to je bilo jedina mogućnost. Teško mi je bilo donijeti tu i takvu odluku, skoro 15 godina bio sam u tome u varijanti “24/7”, u tolikoj mjeri da mi je i bivša supruga znala reći da nisam u braku s njom nego s lokalom… Ali eto, došao je kraj i te priče – sjetan je i danas Roman.

Brat Danijel otišao je nakon toga raditi u SAD, kasnije i u nekoliko goričkih ugostiteljskih objekata, a Roman se zaputio prema Dubrovniku. Radio je ono što najbolje zna, vodio noćne klubove, pa se prebacio u hotelijerstvo, malo i u menadžment… Kad prođe Advent, vratit će se u svoj uobičajni ritam, pri čemu će se možda još snažnije aktivirati ideja o nekom novome mjestu koje će okupljati.

– Hoću li opet nešto otvoriti? Nije nemoguće, otvoren sam za sve opcija, ali prilično sam siguran da se nešto poput Cabane teško može ponoviti…

U lokal na rubu parka Franje Tuđmana, nekad davno Devetku, zatim njegovu Cabanu, a danas Caffe bar Park, ne zalazi.

– Iskreno, otkad smo izašli, u ovih šest godina, bio sam tamo samo jedanput, i to kad su me zvali da dođem pomoći oko tehničkih stvari. Pamtit ću još dugo taj prostor po Cabani – završio je našu kavu Roman pa odjurio dalje, u nabavku.

U “Mini Cabani” posla ima svaku večer, treba pripremiti buncek, kobase i ostale zimske radosti, koje će upotpuniti neka dobra poznata lica za pultom. Baš kao nekad za šankom.

Sport

Kako je Klaf “zapalio” Široki: Ušli u finale kupa i zaslužili čudesan doček

Veliki uspjeh ostvarili su nogometaši Širokog Brijega, predvođeni Velikogoričaninom Deanom Klafurićem i njegovim pomoćnikom Damirom MIlanovićem ušli su u finale Kupa BiH u vrlo specifičnim uvjetima…

Objavljeno

prije 16 sati

18. travnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

U najmanju ruku jako dobar posao radi velikogorički trener Dean Klafurić na klupi premijerligaša BiH iz Širokog Brijega. U kombinaciji sa svojim vjernim i vrijednim suradnikom Damirom Milanovićem preuzeo je Široki ove zime, a dolaskom proljeća počeli su stizati i vrlo konkretni, divljenja vrijedni rezultati. U teškim i zahtjevnim okolnostima, ali kad se radi kako radi Klaf, uloženo se mora vratiti…

Vratilo se u velikoj mjeri u srijedu navečer, nakon što je Široki gostovao u Sarajevu kod Željezničara u drugoj utakmici polufinala Kupa BiH. U prvoj utakmici Široki je bio maestralan, pomeli su Klafovi momci Želju s travnjaka i na uzvrat otišli s velikih 3-0. Sasvim logično, uoči uzvrata na Grbavici vladao je optimizam, ali i velika doza opreza, budući da u BiH nogometu, pokazalo se u prošlosti, i nemoguće često postane moguće.

Nemogućom se tako, primjerice, čini da igrač uđe u kazneni prostor protivnika, domaći branič mu doslovno slomi nogu, a sudac samo pokaže rukom: “Ništa, igra se dalje!” Postoji u BiH mogućnost pregleda situacije na VAR-u, ali ovoga puta sudac se iz nekog razloga nije odlučio upotrijebiti taj alat. Jer, igra se dalje…

I igralo se dalje, ali bez Daniela Lukića, koji je odmah po završetku utakmice završio u bolnici, a zatim i na operacijskom stolu, budući da mu je pukla tibija, kost u potkoljenici. Igraj dalje, ali za nekoliko mjeseci, kad se oporaviš od teške ozljede!

Osim Lukića, nastradala su još dva igrača Širokog, također bez sankcija, a Željezničar je dobio i kazneni udarac u 37. minuti. Kazneni udarac koji je, naravno, u najmanju ruku dvojben. Iz njega je Željo i zabio jedini gol na utakmici, pobijedio 1-0, ali nije uspio nadoknaditi minus iz prve utakmice. Klaf, Milka i njihova ekipa otišla je tako potpuno zasluženo u finale Kupa.

– Cilj nam je bio ući u finale, a u tom smislu smo se i pripremali, svjesni da imamo prednost od tri gola. Na kraju smo uspjeli i nema nikakve dvojbe da je ovo veliki uspjeh za nas – govorio je zadovoljni Klaf nakon utakmice koja je bila iscrpljujuća u svakom smislu.

Budući da ove sezone iz lige ispadaju čak četiri kluba, Širokom je i dalje primaran cilj izbjeći jednu od četiri posljednje pozicije. Trenutačno su na sedmome mjestu, s pet bodova više od devetog Radnika iz Bijeljine, prvoga koji je u ovom trenutku u opasnoj zoni, fokus je i dalje na tome, ali usput je stigao i ovaj prekrasan doseg u Kupu.

– Nije baš da smo se orijentirali na na Kup, nama je prvenstvo cilj opstanak u ligi, ali u ovom trenutku mogu reći da sam ponosan na svoje igrače. Utakmica nije bila lijepa, Željezničar je imao podršku, mi smo bili u grču u prvom poluvremenu, nismo se držali svog plana igre, no u drugom dijelu to je bilo bolje. Odmaknuli smo protivnika od našega gola i smanjili smo im broj šansi, tako da mislim da je naš prolazak u finale, gledajući obje utakmice, apsolutno zaslužen – rekao je Klafurić.

Proslavili su igrači i stožer Širokog plasman u finale već u Sarajevu, no prava fešta odrađena je po povratku kući, u Široki Brijeg. Oduševljeni navijači dočekali su ih spektakularnom bakljadom…

Dean Klafurić, shvatili ste već, prometnuo se u miljenika navijača, uživao je sasvim sigurno i u ovim prekrasnim trenucima, no svjesni su naši širokobriješki Goričani da posao ni izbliza nije gotov. Ni u kupu, u kojem ih u finalu čeka Sarajevo, predvođeno Zoranom Zekićem, koje će u tom finalu biti i favorit, ali posebna je pažnja i dalje na prvenstvu.

Već u subotu umorni i ozljedama izmučeni Široki ide na novo teško gostovanje, ovoga puta kod Igmana u Konjic.

Nastavite čitati

Sport

Hvala i zbogom: Gorica raskinula ugovore s Maločom i Radoševićem

Mario Maloča posljednji je put nastupio za Goricu u 20. kolu, na gostovanju kod Istre, a Božidar Radošević je u posljednjem svom nastupu, još 21. rujna prošle godine, doživio tešku ozljedu koljena

Objavljeno

prije 19 sati

18. travnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nešto ćemo morati promijeniti…, zaustio je trener HNK Gorice Mario Carević nakon remija (0-0) u gostima kod Varaždina, nakon utakmice u kojoj je Gorica nadigrana i samo je spletom sretnih okolnosti došla do tog vrijednog boda.

Naslonio se taj neuvjerljivi remi na poraz od Slaven Belupa na domaćem terenu (0-3) i na vrijedan, ali izvedbom također ne osobito impresivan bod (0-0) kod Lokomotive, pa je i Carević shvatio da se nešto značajno mora mijenjati, u bilo kojem smislu.

Vidjeli smo tako u domaćem sudaru s Istrom novu formaciju, zaigrala je Gorica sa četvoricom u zadnjoj liniji, spletom okolnosti priliku su dobili Steenvoorden i Leš, novi stoperski dvojac, a poziciju startera ugrabio je i Martin Šlogar, koji je na povjerenje uzvratio jednako kao i dvojica prethodno navedenih – izvrsnom partijom!

Međutim, Carević nije želio stati na tome, na promjeni koncepcije i pojedinih lica u prvih 11. U dogovoru s klubom odlučio je promijeniti i broj ljudi u svlačionici, odnosno smanjiti gužvu i možda promijeniti neke odnose koje je smatrao neadekvatnima. Nakon cijelog tog procesa, odlučio je otpisati dvojicu igrača – Marija Maloču i Božidara Radoševića.

Njih dvojica od ovog četvrtka tako više nisu igrači Gorice. Iskusni dvojac, branič i golman, dogovorili su sporazumni raskid ugovora s našim klubom i planirat će svoju nogometnu budućnost u nekim drugim sredinama. Sama činjenica da je raskid dogovoren malo više od mjesec dana prije kraja sezone jasno govori da je ljudima iz kluba bilo važno riješiti ovu situaciju odmah…

Mario Maloča, koji će početkom svibnja navršiti 36 godina, u Goricu je stigao kao veliko pojačanja krajem srpnja 2023. godine i cijeli sezonu i pol bio je standardan član prvih 11, igrač bez kojega svoju početnu postavu nisu mogli zamisliti ni Željko Sopić u završnici svoga goričkog mandata, ni Dinko Jeličić nakon njega, pa zatim ni Rajko Vidović. Standardno je igrao i kod Carevića u završnici jesenskog dijela sezone, ali već od početka priprema za proljeće bilo je jasno da više nije u prvom planu.

Posljednju utakmicu Maloča je odigrao u 20. kolu, u gostima kod Istre 1961, u utakmici u kojoj je Gorica osvojila svoj prvi gostujući bod ove sezone. Ubrzo nakon toga jedno je vrijeme trenirao odvojeno od momčadi, zatim se vratio u kadar, ali to je potrajalo samo do sredine travnja i rastanka s klubom nakon 56 odigranih utakmica.

Božidar Radošević, s druge strane, u klub je došao u veljači 2023. godine iz Varaždina, u završnici toga prvenstvenog proljeća skupio je svoje prve nastupe, a u aktualnu sezonu ušao je kao prvi golman Gorice. Rajko Vidović dao mu je prednost u odnosu na Ivana Banića, branio je u prvih sedam utakmica, sve do 21. rujna i gostovanja na Poljudu.

U toj je utakmici, u porazu 1-4 od Hajduka, Radošević u jednom trenutku signalizirao prema klupi da više ne može, a liječnički pregledi pokazali su da se radi o puknuću ligamenata u koljenu. Iako je i on u ozbiljnim nogometnim godinama, jer prije dva tjedna proslavio je 36. rođendan, od prve sekunde bio je odlučan da se vrati na teren, u čemu je uspio i ranije od svih prognoza.

Međutim, za Goricu više nije nastupio. Raskid ugovora tako je dogovorio nakon 23 odigrane utakmice za naš klub, uključujući i tri nastupa u Kupu. U međuvremenu je stigao i otići pa se brzo vratiti u Goricu, ali sad sve govori da povratka više nema. I da je ovo za obojicu “zbogom” puno prije nego “doviđenja”…

Nastavite čitati

Sport

Goričani obaraju ruke: Debitirali i oduševili s po dva zlata, srebra i bronce!

Velikogorički klub obaranja ruku, pod nazivom KOR Viking VG, otišao je na svoje prvo natjecanje i kući se vratio s fenomenalnih šest medalja! Svi natjecatelji bili su debitanti, što ovaj uspjeh čini još većim i značajnijim

Objavljeno

prije 2 dana

17. travnja 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Od nedavno, ako niste znali, Velika Gorica ima svoj klub u sportu koji se zove – obaranje ruku. Natjecateljska disciplina kojom se ljudi bave već stoljećima davno se pretvorila u pravi sport, a sad i naš grad ima svoje predstavnike. Društvo koje se okupilo pod nazivom KOR Viking VG nastupilo je prošlog vikenda i na svom prvom službenom natjecanju, koje se održalo u srcu Dalmatinske Zagore, gradu Sinju.

Natjecanje je bilo podijeljeno u dva dana, a prvog dana na pozornicu su se penjali seniori u kategoriji do 85 kilograma, kao i oni u kategoriji iznad, 85+ kilograma. Također, tu treba dodati da je tog prvog dana bilo riječ o dešnjacima, jer u ovom sportu to je važna stavka.

I imali su naši “vikinzi” puno razloga za zadovoljstvo tog prvog dana, jer u klub su stigle tri medalje – u kategoriji do 85 kilograma Toni Dugošija osvojio je prvo mjesto i zlatnu medalju! Nešto slabiji nastup imao je Andrej Azenić, koji je osvojio 13. mjesto, no imao je i on svoju ulogu. Toliko je glasno podržavao i navijao za klupske kolege da je po povratku kući praktički potpuno ostao bez glasa…

Medalje su te subote stigle i u kategoriji iznad 85 kilograma, i to čak dvije. Fantastično drugo mjesto osvojio je Josip Plečić, koji se kući tako vratio sa srebrnom medaljom, dok je treće mjesto i broncu oko vrata stavio Dorian Azenić. U istom natjecanju šesto mjesto pripalo je Matku Štambuku, dok je Mario Kalisar natjecanje okončao na 12. mjestu.

Drugoga dana, u nedjelju, na scenu su stupili ljevaci. Točnije, bilo je to natjecanje u kojem se moglo koristiti samo lijevu ruku, jer bilo je tu i dešnjaka…

Dorian Azenić tako je ovoga puta osvojio osmo mjesto u “Open” kategoriji, onoj u kojoj se mogu natjecati samo osvajači prvih i drugih mjesta iz svih kategorija. Ako znamo da se natjecao s velikanima hrvatskog obaranja ruku poput Dražena Kogla, Rina Mašića i Josipa Poleša, jasno je koliko je to osmo mjesto značajan uspjeh.

Također u nedjelju, u kategoriji do 85 kilograma, s dodatkom “početnici”, Toni Dugošija osvojio još jednu medalju, ovoga puta srebrnu. Puno bolji nastup nego prvoga dana imao je i Andrej Azenić, koji je završio na petome mjestu.

U kategoriji iznad 85 kilograma, opet u konkurenciji “početnika”, zlatnu medalju osvojio je Dorian Azenić, dok je još jednu medalju za naš mladi klub osigurao Marko Vrdoljak, koji je uzeo treće mjesto i brončanu medalju. Josip Plečić u ovom je dijelu natjecanja završio na šestom, Maksimilijan Pokupec na osmom, Matko Štambuk na devetom, a Mario Kalisar na 12. mjestu.

S obzirom da je svim tim natjecateljima ovo bilo prvo natjecanju, ali i s obzirom na to da je klub debitirao u službenoj konkurenciji, ovi su rezultati u svakom smislu – fenomenalni! A bit će, prema svemu sudeći, još i bolji.

– Pohvalili su nas neki klubovi i za medalje i entuzijazam koji smo donijeli svojim obaranje, navijanjem, a malo i protestom kod nekih sudačkih odluka. Opći je dojam da smo pokazali obaračkoj sceni u Hrvatskoj da se u velikoj Gorici rađa nova snaga u tom sportu – zadovoljan je Andrej Azenić, jedan od pokretača kluba.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Mladost Obrezina uvjerljivom pobjedom plasirala se u polufinale Kupa

Objavljeno

prije 2 dana

17. travnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Mladost je u 3. kolu Kupa Grada Velike Gorice 2025 pobijedila Meštricu rezultatom 5:1, strijelci su bili Gabriel Ćurić, Šimun Matić, Marko Kovač, Leon Đurašin i Noa Memić, za Meštricu Dominik Ledinski.