Sport
Uspon i pad kultne Cabane: Braća iza šanka, krokodili u akvariju i – najbolji tulumi!
MANJA CABANA Braća Roman i Danijel Bergman nekoć su vodili popularni Cabana bar, generacijama Goričan godinama omiljeno mjesto za izlaske, a ove su se zime vratili s “Mini Cabanom” na našem adventu… Tu rade svoje, ali i evociraju uspomene
Advent u Gorici i ove se godine ukazao u uobičajno impresivnom izdanju, park koji nosi ime Plemenite opčine turopoljske potvrdio se kao idealan izbor za lokaciju, a promjena u odnosu na prošle godine je raspored ugostiteljskih kućica i njihov broj. Nešto ih je manje, a jedna od njih nosi i naziv koji evocira uspomene: Mini Cabana.
Naravno, iza pulta stoje braća Bergman, Roman i Danijel, koji su u onoj nekadašnjoj, pravoj Cabani, gotovo desetljeće i pol okupljali cijeli niz generacija Goričana.
– Ide posao, unatoč nekim kišnim danima, svi skupa imamo razloga biti zadovoljni – govori stariji brat Roman na početku kave koja je dogovorena sa ciljem da se vratimo unazad.
– Dosta je ljudi koji vide natpis na kućici, pa krenu s nama u priča o danima u Cabani… Ima čak i situacija da nam neki dragi ljudi iz tog vremena sjednu za pult, baš kao nekad za šank, pa priča krene – smije se Roman.
Donijet će to i poneku tešku noć, jer uspomene je najljepše evocirati dok grlo nije suho, sve to skupa potraje i do sitnih sati, a usput i probudi emocije.
– Nemam što skrivati, emotivan sam kad se priča o Cabani. Bilo je to posebno vrijeme, neki drugi đir u gradu, a mi smo bili u situaciji da nam svi frendovi dolaze na posao. I da se jako dobro zabavljamo u svemu tome – kaže Roman prije nego što se film odvrti sve do samih početaka, u dalekim krajevima.
– Godinama sam imao želju otputovati na Kubu, a kad sam to konačno i uspio, kad sam došao u Havanu, prvi kafić u koji sam sjeo zvao se Cabana. Bio je to onaj pravi kubanski đir, sa slikarima amaterima ispred, a na jednoj od slika bio je baš taj kafić. Kupio sam odmah tu sliku, a kad su me pitali što će mi, odgovorio sam: “Kad jednog dana otvorim kafić u Gorici, zvat će se Cabana!” Godinu poslije to se i dogodilo, a slika je godinama bila na šanku – prepričava Roman.
Bilo je to u veljači 2003. godine, tad je krenula priča o Cabani, koja je veliki uzlet doživjela već istoga ljeta, nekoliko mjeseci poslije.
– Interijer smo uređivali, bilo je tu hrpa suvenira koje sam kupovao na putovanjima po Južnoj Americi i Africi, ali najveća prednost nam je bila teresa. U tom trenutku imali smo najveću terasu u Gorici, smještenu u zelenilu, a kako nismo imali love, umjesto stolica smo imali i panjeve, i jastuke na podu… Ljudima se to svidjelo i počeli smo jako dobro raditi – prisjeća se Roman lijepih početaka.
I za čas je Cabana postala jedan od najposjećenijih mjesta u gradu, kako za dnevne kave, tako i za večernje izlaske. Tu se se brojni Goričani upoznavali, zaljubljivali, provodili s društvom, odrastali.
– I ovih nam dana znaju prići ljudi i reći da su u Cabani upoznali današnjeg muža, odnosno ženu. Gomila je takvih, iako će neki reći da im je Cabana ostala u lijepom sjećaju zbog toga, a neki unatoč tome, ha, ha… – kaže Roman.
U zlatnim vremenima morao je zapošljavati i po deset konobara, večeri su znale “gorjeti”, a sve to iz jednog su ugla promatrala dva krokodila! Čak su i mnogi koji nisu bili iz Gorice čuli su za “onaj birc s krokodilom”.
– Ta dva krokodila kupio sam potpuno legalno, u ZOO shopu, po svim pravilima. Nazvao sam ih Nestor i Maria, po glavnim junacima iz novele “Beautiful Maria of My Soul”, bili su prava atrakcija, a ja sam ih čak u početku i hranio iz ruke. Međutim, ubrzo nam se nakačio Luka Oman iz Društva za zaštitu životinja, a malo potom Maria je pojela silikon s ruba akvarija i završila na operaciji. Veterinari su se oduševili, budući da nikad prije nisu operirali krokodila. Nažalost, malo nakon operacije je uginula, a Nestor je od tog trenutka počeo umirati od tuge. Doslovno se ponašao kao biljka i naposlijetku također uginuo – prepričao je svoju krokodilsku štoriju Roman.
Budući da je posao išao iznad svih očekivanja, da su gužve bile konstantne, Roman i Danijel su odlučili proširiti prostor u kojem je nekoć ranije bila također kultni kafić Devetka.
– Puno smo u sve to ulagali, nadograđivali, smišljali nove sadržaje, a ljudi su i dalje dolazili, imali smo i svirke… Naravno da sa svim tim dođe i dobra zarada, čovjeka to malo i ponese, tako da mi je danas žao jedino što nisam bio deset godina stariji u tom trenutku. Pazi, kad smo otvorili ja sam imao 25 godina, a Danijel 18. Naravno da bi danas neke stvari radio drukčije, u nizu detalja – priznaje Roman.
Uspon Cabane, njezin vrhunac, trajao je više od desetljeća. Godine su to dobrih tuluma, bilo onih “običnih”, ničim izazvanih, bilo na svirkama, dočecima Nove godine. A onda se, u nekom trenutku, počeo događati pad…
– Došla je kriza, s njom i zabrana pušenja, a tu su počeli i naši problemi. Uz to, zavladali su i narodnjaci, na red je došla nova generacija, ekipa koja ne sluša urbanu glazbu… Ljudi koji su godinama dolazili u Cabanu su se poženili, dobili djecu, promijenili način života, a realno je reći i da je došlo do zasićenja.
Pokušala su braća Bergman i s preuređenjem, prvo jednim pa onda i drugim, tražili su način kako se održati u poslu, ali krajem 2017. došlo je vrijeme za konačan kraj.
– Nije više bilo smisla. Radili smo kao konji, a bez ikakvog pomaka, stalno oko nule. I jedan dan sam došao do svoje ekipe i rekao: “Gotovo je, zatvaram!” Ljudi su bili u šoku, ali to je bilo jedina mogućnost. Teško mi je bilo donijeti tu i takvu odluku, skoro 15 godina bio sam u tome u varijanti “24/7”, u tolikoj mjeri da mi je i bivša supruga znala reći da nisam u braku s njom nego s lokalom… Ali eto, došao je kraj i te priče – sjetan je i danas Roman.
Brat Danijel otišao je nakon toga raditi u SAD, kasnije i u nekoliko goričkih ugostiteljskih objekata, a Roman se zaputio prema Dubrovniku. Radio je ono što najbolje zna, vodio noćne klubove, pa se prebacio u hotelijerstvo, malo i u menadžment… Kad prođe Advent, vratit će se u svoj uobičajni ritam, pri čemu će se možda još snažnije aktivirati ideja o nekom novome mjestu koje će okupljati.
– Hoću li opet nešto otvoriti? Nije nemoguće, otvoren sam za sve opcija, ali prilično sam siguran da se nešto poput Cabane teško može ponoviti…
U lokal na rubu parka Franje Tuđmana, nekad davno Devetku, zatim njegovu Cabanu, a danas Caffe bar Park, ne zalazi.
– Iskreno, otkad smo izašli, u ovih šest godina, bio sam tamo samo jedanput, i to kad su me zvali da dođem pomoći oko tehničkih stvari. Pamtit ću još dugo taj prostor po Cabani – završio je našu kavu Roman pa odjurio dalje, u nabavku.
U “Mini Cabani” posla ima svaku večer, treba pripremiti buncek, kobase i ostale zimske radosti, koje će upotpuniti neka dobra poznata lica za pultom. Baš kao nekad za šankom.
Ženska ekipa Šahovskog kluba Polet iz Buševca osvojila je prvo mjesto na ekipnom prvenstvu Hrvatske, koje je odigrano u Velom Lošinju od 14. do 23. studenoga 2025. godine. Podsjećamo, šahistice Poleta su u srpnju 2025. godine osvojile i Kup Hrvatske te su tako dva najvrjednija trofeja u ženskom šahu Hrvatske završila u Buševcu.
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Foto: K Polet
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Foto: K Polet
Polet je osvojio prvo mjesto s 15 meč bodova, druga je bila ekipa ŠK Draga iz Rijeke s 13 bodova, treći ŠK Amater iz Strizivojne s 12 bodova. Iako je Polet završio ligu s dva meč boda prednosti, prvak se ipak odlučivao u posljednjem kolu.
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Ena Cvitan. Foto: K Polet
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Mirjana Medić. Foto: K Polet
Polet je u prvom kolu igrao protiv prvog favorita prvenstva (prema ukupnom rejtingu igračica) ekipe Draga i pobijedio 2.5:1.5! Na prve tri ploče remizirale su Ena Cvitan, Mirjana Medić i Petra Kejžar, pobijedila je Mihaela Blažeka na četvrtoj ploči. Draga u 3. kolu pobjeđuje ekipu Amatera, a u 8. kolu Polet je igrao protiv Amatera i pobijedio 3:1. Ena Cvitan remizirala je na prvoj ploči s drugom nositeljicom Poljakinjom Cyfkom Karinom, a na drugoj ploči remizirala je i Medić, tako da su o ishodu susreta odlučivali mečevi na trećoj i četvrtoj ploči. Tereza Dejanović, najmlađa članica u Poletu, pobijedila je na četvrtoj ploči, a iza toga cijeli poen je osvojila i Petra Kejžar (nakon 5 sati igre) na trećoj ploči za veliku pobjedu – 3:1!
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Petra Kejžar. Foto: K Polet
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Mihaela Blažeka. Foto: K Polet
Polet je u zadnjem kolu igrao protiv ekipe Ravne Gore, s napomenom da je u ovoj ekipi na prvoj ploči igrala Rumunjka Irina Bulmaga, prema rejtingu najbolja igračica na prvenstvu. Cvitan je redukcijom materijala na prvoj ploči protiv Rumunjke izborila remi poziciju, a remizirala je i Medić na drugoj ploči. Nešto kasnije, na četvrtoj ploči pobjedu je izborila Blažeka za 2:1, a Kejžar je remizirala za ukupnu pobjedu 2.5:1.5. Ovaj rezultat je donio titulu prvakinja u Buševec!!
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Tereza Dejanović. Foto: K Polet
Pojedinačni učinak prvakinja: FM Ena Cvitan je na prvoj ploči osvojila 5,5 bodova iz 8 partija, WGM Mirjana Medić 3,5 boda, WFM Petra Kejžar je osvojila 6,5 bodova i dobila plaketu kao najbolja šahistica na trećoj ploči, a na 4. ploči izvrsno su igrale Mihaela Blažeka, koja je ostvarila 3 pobjede i jedan remi, a najmlađa Tereza Dejanović ostvarila je 4 pobjede u 4 meča!
Galerija fotografija
Sport
Taekwondo se vraća u Goricu! Rekordan broj natjecatelja dolazi na 18. prvenstvo županije
Natjecatelji dolaze iz svih dijelova Zagrebačke županije.
Sport
Litavci na našem stadionu, treći put: Ovo će nam iskustvo ostati u magli…
Velika Gorica bila je domaćin ogleda U-21 reprezentacija Hrvatske i Litve, što je donijelo određene poveznice s nekim prošlim vremenima. Jedna od njih smještena je u 1987. godinu, a druga je ipak nešto novija…
Magla u turopoljskom kraju vrlo je česta i ima nekoliko specifičnih obilježja zbog lokalne geografije i klime. Turopolje je potpuno ravničarski kraj. Zrak se slabije miješa, a hladan i vlažan zrak lakše se “zadržava” pri tlu, što pogoduje stvaranju radijacijske magle. Uz to, veliki su izvori vlage, posebno uz rijeku Odru, njezine rukavce i poplavno područje, kao i brojne kanale i potoke. Uz to, u jesen i zimu vrlo često dolazi do temperaturne inverzije; hladan zrak se “zaključa” u nizini, topliji zrak iznad njega sprječava dizanje vlage i stvaraju se dugotrajne magle koje se mogu zadržati i cijeli dan. Uostalom, ne ponavlja lokalno stanovništvo uzalud već generacijama: “U Turopolju magle uvijek ima…”
Tako nekako maglu u našem kraju objašnjava struka. I baš iz svih tih razloga magle je bilo i u četvrtak, 13. listopada. Guste magle, koja je bila sve prije nego dobrodošla u jednom ovakvom danu, u kojem je trebao dominirati nogomet. Hrvatska U-21 reprezentacija, odlukom stožera na čelu s izbornikom Ivicom Olićem, odabrala je baš u Velikoj Gorici igrati svoj kvalifikacijski ogled protiv vršnjaka iz Litve, ali netko je u toj cijeloj priči zaboravio na sve ono iz uvoda. I na sve one utakmice koje su se ranije igrale na našem stadionu u neviđenom izdanju. Pamtimo tako poraz Gorice od Dinama 3-0, o kojem ni danas ne znamo previše, jer igralo se u oblaku guste magle, a pamtit ćemo i ovo iskustvo.
U još jednoj neviđenoj utakmici Hrvatska je pobijedila Litvu 4-0, selekcija u kojoj su i naš dečko Josip Cundeković te igrač HNK Gorice Ante Kavelj i u takvim je uvjetima uspjela potvrditi svoj potencijal, ali i još jedanput pokazati kolika je razlika između hrvatskog i litavskog nogometa.
– Cilj je ostvaren, tri boda su nam bila najvažnija. Igrali su sa svim našim protivnicima, tako da smo imali jasnu sliku što očekivati od Litve, niski blok, beskonačno mnogo duela i prekršaja, pokušavaju što više ležati na terenu, koristiti vrijeme i čekati svoju priliku kroz kontru i polukontru. Nama je bio cilj ostati strpljiv i pokušati protivniku zabiti pogodak što prije jer time si olakšavamo posao. Isto se na kraju i ispostavilo, nakon 1-0 su oni možda malo ofenzivnije krenuli igrati i ostavljali nam velike prostore za polukontre i kontre. Prije 2-0 imali smo dvije sjajne situacije koje smo mogli puno bolje odigrati i doći do pogotka i ranije – rekao je izbornik Olić pa se osvrnuo na uvjete:
– Uvjeti su za ljude na tribini sigurno su bili teški, jer ništa se nije vidjelo. Ja sam uz liniju u prvom poluvremenu vidio slabije, ali u drugom poluvremenu se moglo vidjeti bolje, barem s moje točke. Puno jasnija slika, tako da su uvjeti bili takvi kakvi jesu, ali sudac je odlučio da će se utakmica igrati. Vidio je koliko mu je trebalo, htjeli su da se utakmica završi, a meni je drago da se nije prekinula ili odgodila za sutra. Taj jedan dan više ili odgoda nosi napetost i iščekivanje, tako da mi je drago da se završilo i upisali smo ta tri boda koja su nam bila jako važna.
Objasnio je i zašto je domaćin bila baš Velika Gorica.
– Problem je u tome što nekoliko tjedana ranije moraš prijaviti i satnicu. Kad smo bili svjesni toga, više se nije moglo promijeniti. Praktički se u pet minuta magla spustila, a neke stvari ne možeš iskontrolirati ni predvidjeti. Svi smo se radovali lijepom vremenu i ugodnoj temperaturi. Žao mi je zbog gledatelja na tribinama, ali i putem televizije – rekao je izbornik.
Neobična povezanost našega grada tako je dobila novu epizodu, koja će ostati u magli, ali i novu poveznicu. Manje je poznat podatak da su se u ljeto 1987. godine, u prvoj utakmici u povijesti na našem stadionu, susrele studentske reprezentacije Brazila i SSSR-a, pri čemu su boje sovjeta branili isključivo igrači Žalgirisa iz Kaunasa, najboljeg litavskoga kluba. I došli su do visoke pobjede 6-0 u tom povijesnom ogledu…
Godinama poslije, točnije u jesen 2018. godine, u velikogorički nogomet opet su stigli Litavci. Ovoga puta u ulozi investitora, na čijem je čelu bio bivši litavski košarkaš Gintaras Staniulis, a njihov čovjek bio je Mindaugas Nikoličius. Kao sportski direktor, Niko je pomogao da HNK Gorica postane prvoligaš, ali i da se etablira u društvu najboljih. U međuvremenu je doveo i trenera iz Litve, nezaboravnog Valdasa Dambrauskasa, najuspješnijeg trenera Gorice u prvoligaškoj povijesti, kao i igrača Pauliusa Golubickasa, koji na kraju nije ostavio posebno dubok trag.
Sportski direktor Mindaugas Nikoličius u Goricu je doveo trenera Valdasa Dambrauskasa… Foto: Ivo Čagalj/PIXSELL
Svi su oni u međuvremenu otišli, neki malo ružnije, neki malo ljepše, pa smo prvi sljedeći “link” s litavskim nogometom čekali do tog maglovitog 13. studenog. Pri čemu se nadamo da Olićeva vrsta neće odustati od svog omiljenog stadiona zbog te male temperaturne inverzije koja je ovom prilikom ukrala utakmicu gledateljima na stadionu i pred TV ekranima. Važnije je da se u Gorici u ovoj turi – pobjeđuje!
Moja županija
VIDEO Išek i Vujnović na kauču: ‘Sve je bilo drukčije, ali nije bilo straha…’
Leon Išek i Fran Vujnović, igrači NK Kurilovca, gostujući u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije” još jedanput su se podsjetili svih detalja vezanih uz povijesni uspjeh njihova kluba, ali i predstavili ovu posebnu momčad
Natjecanje 19.velikogorička malonogometna liga 2025./2026. u organizaciji Zajednice sportskih udruga Velike Gorice i pokroviteljstvo Nogometnog saveza Velika Gorica startalo je utakmicama 01. kola u prošlu subotu (22.11.2025.) na terenu s umjetnom travom u SC Panadić Sport.
Velika Gorica, 25.11.2025. 19.Velikogorièka malonogometna liga 2025./2026., 01.kolo. Foto: VMNL
Liga je organizirana za četiri dobna uzrasta: prstići, početnici, mlađi pioniri i pioniri. Prijavljene su ukupno 44 ekipe: prstići 12, početnici 14 (7+7), mlađi pioniri 10 i pioniri 8. Utakmice se igraju sa sastavima 5+1 igrač na terenu, u trajanju od 1×30 minuta. Voditelji Lige: Zlatko Petrac i Stjepan Petrac.
Drugo kolo je na rasporedu u subotu, 29.11.2025. godine.
Galerija fotografija
19.velikogorička malonogometna liga 2025./2026., 01. kolo
Početnici A, 01.kolo: Dinamo Hidrel – Velika Mlaka 1947 1:5, Gorica Polet 5:0, Gradići – Mladost 0:0, Ban Jelačić slobodan. Početnici B, 01.kolo: Gorica 03 – Vatrogasac 0:1, Klas – Mraclin 1:0, Kurilovec – Lukavec 1:2, Buna slobodna. Mlađi pioniri – 01.kolo: Ban Jelačić – Velika Mlaka 1947 0:7, Buna 2 – Vatrogasac 4:1, Gorica – Polet 14:0, Gradići – Mraclin 2:5, Kurilovec – Mladost 0:0. Pioniri – 01. kolo: Ban Jelačić 1 – Ban Jelačić 2 3:0, Buna – Vatrogasac 1:4, Kurilovec – Mraclin 1:0, Lomnica – Mladost 3:2.
-
Vijestiprije 2 danaIN MEMORIAM NK Kurilovec se oprašta od nekadašnjeg centarfora Baje…
-
Sportprije 3 danaBravo za sve: Snijeg zajedno očistili klinci, direktori, bivši predsjednik i navijači!
-
Vijestiprije 5 danaSudar u Sisačkoj ulici dodatno usporio jutarnji promet
-
Vijestiprije 5 danaStiže snijeg i poledica! Izdano narančasto upozorenje, građani pozvani na oprez