Povodom Međunarodnog dana sestrinstva, Patronažna služba Doma zdravlja Velika Gorica u utorak, 12. svibnja, organizira javnozdravstvenu akciju za građane, koja će se održati u predvorju Doma zdravlja od 8 do 10 sati.

Građani će tijekom akcije moći besplatno izmjeriti krvni tlak i razinu šećera u krvi, a patronažne sestre bit će dostupne i za savjete vezane uz zdrav način života i prehranu.

Cilj akcije je potaknuti građane na brigu o zdravlju te podsjetiti na važnost prevencije i ranog otkrivanja zdravstvenih rizika.

Kulturno-umjetničko društvo Mičevec, u nedjelju, 24. svibnja, organizira koncert pod nazivom „Turopoljska glazbena šetnica“, koji počinje u 17 sati u Hrvatskom domu Mičevec na adresi Trg kardinala Alojzija Stepinca 7.

Na koncertu će, uz domaćine, nastupiti i Folklorni ansambl Matija Gubec iz Karlovca te Pjevački zbor Lavanda iz Novigrada.

Događaj se održava u sklopu manifestacije Štrudlijada, koju organizira Udruga žena Mičevec, pa će posjetitelji uz glazbeni program imati priliku osjetiti i dio lokalne tradicije koja se u ovom kraju njeguje godinama.

Velika Gorica danas je obilježila Dan branitelja grada Velike Gorice. Datum posvećen svim sudionicima obrane Hrvatske i stvaranju temelja suvremene države i grada.

Program obilježavanja započeo je jutarnjom svetom misom u crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije, nakon koje su kod spomen-obilježja „Golubica“ položeni vijenci i zapaljeni lampioni u znak sjećanja na poginule i preminule branitelje. Uz predstavnike braniteljskih udruga, obilježavanju su nazočili predstavnici Grada Velike Gorice i Gradskog vijeća. Tom prilikom istaknuta je važnost zajedništva koje branitelji njeguju od početka Domovinskog rata pa sve do danas.

Neven Karas, zamjenik gradonačelnika Velike Gorice, poručio je: „Danas, ono što je najbitnije, svi naši branitelji pokazuju zajedništvo i jedinstvo. Kao što smo bili jedinstveni 1991. tako smo i danas i to je ono što me najviše čini ponosnim.“ Predsjednik Gradskog vijeća Darko Bekić naglasio je kako Dan hrvatskih branitelja nadilazi političke podjele te predstavlja datum oko kojeg postoji zajednički stav svih političkih opcija u gradu: „Čestitka svim braniteljima u ime Gradskog vijeća, svih naših političkih stranaka od lijevog spektra pa do desnog spektra, vladajuće koalicije do oporbene koalicije. Svi zapravo stojimo iza ovog datuma naših branitelja grada Velike Gorice. Upravo kao što je zamjenik rekao, svi smo ponosni na ono što su oni napravili u domovinskom ratu. Omogućili su nam ovu prekrasnu slobodu i zapravo slobodu našeg grada, koji se razvija u europskom stilu kako su oni to i zamislili 1991.“ rekao je Bekić.

Emotivno se prisjetio ratnih dana i dragovoljac Domovinskog rata Dražen Uzelac.

– Evo današnji dan, 10. svibnja je dan Hrvatskih branitelja grada Velike Gorice i to meni kao branitelju jako puno znači. To je jedan dan sjećanja koji podsjeća na to da smo mi krenuli u obranu Hrvatske kada se to veliko zlo diglo na nas. Nismo dvojili ni trenutka, nego smo krenuli u obranu naše domovine i hvala Bogu, uspjeli smo je obraniti. Današnji dan nas sjeća na te dane slave i ponosa.

Nakon službenog dijela programa i odavanja počasti  braniteljima, druženje je nastavljeno uz prigodnu okrepu u Društvenom domu Pleso, a tom prilikom, gradonačelnik Krešimir Ačkar, zahvalio je braniteljima na doprinosu slobodi i razvoju Hrvatske.

– Veliko hvala za sve što ste učinili, za našu Veliku Goricu, za Turopolje, za Republiku Hrvatsku. Teške godine koje ste prošli, mladost koju ste ostavili, sloboda koju ste izvojevali, je nešto čemu se možemo samo diviti i reći jedno veliko hvala.

Fotogalerija: Morena Martinović/Cityportal

Razgovarali: Gianna Kotroman i Matko Mihaljević

Majčin dan danas će mnogi obilježiti ručkom, buketom cvijeća ili kratkim posjetom mami. Tim povodom, naši Gianna i Matko ugostili su Marinu Hrkač, majku osmero djece, pet djevojčica i tri dječaka, a raspon godina u obitelji ide od 11 mjeseci do gotovo 18 godina.

“Ljudi nas često prebrojavaju kad nas vide”, počinje kroz smijeh, svjesna da prizor velike obitelji i dalje izaziva znatiželju gdje god se pojave.

Najstariji su dječaci, najmlađa je djevojčica, a u kući trenutno ima pet školaraca i jednu buduću školarku. Iako brojka zvuči kao logistički izazov, Marina kaže da su se uhodali i da djeca puno toga rješavaju međusobno, posebno kad je riječ o školi.

Po struci je magistrica farmacije. Radila je, no nakon što su djeca počela dolaziti, ona i suprug donijeli su odluku da ostane kod kuće.

“Evo 18 godina sam na porodiljnom, ali radno vrijeme mi je 0-24”, kaže Marina.

Prvo dijete rodila je s 26 godina, a osmo s 42. Sve porode imala je prirodnim putem, a priznaje da strah nikad ne nestaje potpuno, ali da svaki put postane lakše.

Iako bi mnogi pomislili da je s osmero djece nemoguće “izdržati dan”, Marina ima zanimljivu teoriju, ponekad je s jednim djetetom teže nego s osmero.

“Kad je jedno, onda je sav fokus na jedno dijete i ono na mene. Kad ih je dvoje, već imaju neku svoju interakciju. A kad ih je više, stalno se netko ubacuje u ekipu”, objašnjava.

Naravno, to ne znači da je sve jednostavno. Najteže su, kaže, svađe i sukobi, pogotovo kad se u kući istovremeno događa i pubertet i dječje faze.

Dvije do tri veš mašine dnevno i kuhanje “na veliko”

Perilica rublja radi svakodnevno. “Peremo dvije do tri veš mašine dnevno”, kaže Marina.

A kad se kuha, kuha se ozbiljno. U njihovoj kući ručak nije za četiri osobe nego za deset. Za bolonjez ide između kilu i dvije mesa, a špageta cijela kila. Enchilade, koje djeca posebno vole, radi u količini koja bi mnogima bila dovoljna za manje slavlje, 36 komada.

A kad dođe Božić? Marina radi kolače u količinama koje mnogi rade za cijelo susjedstvo, ali kaže da do Štefanja uglavnom više nema ničega.

No, u obitelji Hrkač sve funkcionira jer se posao dijeli. Svako veće dijete ima svoj dan za određene obaveze, nošenje veša, slaganje perilice suđa i slične kućanske poslove.

Kad je Marina bila u rodilištu, suprug je, kaže, uveo pravilo da svaki dan netko mora smisliti što će se kuhati i funkcioniralo je.

Upravo suprugu pripisuje veliku zaslugu za dječju samostalnost. Dok bi ona, priznaje, sve odvozila i svima popuštala, tata je taj koji im daje strukturu.

“Mama zvuči toplije i bliže, ali tata im daje kičmu”, kaže Marina.

Dva auta i zidovi puni crteža

Za prijevoz koriste dva automobila sa sedam sjedala, iako rijetko idu svi zajedno na isto mjesto u isto vrijeme. Djeca imaju aktivnosti, cure idu u glazbenu školu, jedan sin trenira hrvanje, mlađe cure voze na likovne radionice, a put često odrađuju biciklima.

Putovanja su, priznaje, uvijek logistički izazov. Prisjeća se godine kada su imali petero djece i uspjeli ugurati kofere i sjedalice, iako ni danas ne znaju kako. Prošle godine nisu išli na more, ali ove planiraju i već unaprijed razmišljaju kako će sve organizirati.

Žive na katu kuće od oko 130 kvadrata. Starije cure imaju svoju sobu, dječaci svoju s krevetima na kat, a beba je s roditeljima. A kuća? Ona izgleda baš kako biste očekivali u domu s osmero djece.

“Bude dosta pošaranih zidova, često imamo krečenje, ali uvijek brzo svanu novi crteži. To je jedan kreativan nered”, smije se Marina.

Jedna velika obitelj

U svemu im pomaže i šira obitelj. Marina dolazi iz obitelji gdje velike brojke nisu iznimka, brat ima šestero djece, sestra četvero. I krug prijatelja i kumova također je sličan. Majka joj ima ukupno 19 unučadi, no Marina kaže da je stvar često drugačija nego što ljudi zamišljaju.

“Svi se boje kad vide puno djece, misle da su svi mali i skaču okolo, ali nisu svi mali. Generacijski su podijeljeni”, objašnjava.

Marina kaže da je svu djecu dojila, a doji i danas. Djecu doji otprilike do godine i pol. Još kod petog djeteta izračunala je da iza sebe ima šest godina dojenja te je oko pet tisuća puta dijete stavila na prsa, a danas je ta brojka, jasno, još veća.

“Strah ne bi trebao biti zapreka”

Na kraju razgovora, Marina ne pokušava idealizirati majčinstvo. Kaže otvoreno, nijedna obitelj nije savršena.

“Nema savršenih roditelja ni djece. Ja se svaki put bojim poroda, ali svaki put mi bude lakše”, kaže.

Ipak, njezina poruka je da strah ne bi trebao biti razlog da se odustane.

“Isplati se. To je ulaganje u budućnost. Na kraju se uvijek sve isplati”.