Uskrs znači proslavu najvećeg kršćanskog blagdana, no ujedno i proslavu dolaska proljeća i novog početka. A u krajevima gdje se još uvijek živi od zemlje i brižno njeguje tradicija, Uskrs je prava riznica narodne baštine. U koji god dio zagrebačke okolice zavirili u ovo svečano vrijeme, možete biti sigurni da će vas dočekati radost i obilje, ali na skroman i autentičan način.
Uz čitav Veliki tjedan vežu se brojni narodni običaji. Na Cvjetnu nedjelju u crkvu nose maslinove grančice. No po selima oko Zagreba nekad su se na posvećivanje nosile grančice drijenka, vrbe ili imele koje bi se potom stavljale na kuću da je štite štite od nevremena. Na Veliki četvrtak počelo bi vazmeno trodnevlje i prestali bi svi radovi u polju. Vjeruje se također da onaj tko na Veliki četvrtak jede svježe povrće i salatu unosi u sebe snagu proljeća. U nekim se krajevima vjerovalo da će se u tom slučaju cijele godine imati dovoljno blagostanja i novca. U mnogim krajevima se na Veliki četvrtak vodi pripisivala čarobna i ljekovita moć. Vjerovalo se da će osoba koja se umije u trenutku kada se zavezuju zvona na Veliki četvrtak biti lijepa te da može otkloniti probleme s kožom.
Iako je cijeli tjedan bio posvećen pripremama za dolazak Uskrsa, vrhunac je bila Velika subota. Domaćice bi tad zgotovile sva prigodna jela, a košarica s hranom nosila se na blagoslov. Navečer su se vjernici okupljali na vazmenom bdjenju, a u nekim mjestima palio se prigodni krijes zvan vuzmica.
Na Uskrs se cijela obitelj okuplja oko stola za svečani ručak. Na trpezi posebno mjesto zauzima uskrsni kruh, često u obliku pletenice s jajima. Uz obaveznu juhu, tu su još šunka, hren, mladi luk i rotkvice, grah salata, kolači kao što su makovnjača, orehnjača ili kuglof. Uskrs je nezamisliv bez pisanica, jaja bojanih na starinski način – ljuskama od luka, ciklom, koprivom i drugim priručnim prirodnim sredstvima. Osim toga, pisanice su se dodatno ukrašavale voskom, tkaninom, perlicama, raznim uzoracima cvijeća ili lišća i sličnim kreativnim tehnikama.
Uz malo dobre volje i kvalitetnih domaćih namirnica, i vi možete pripremiti neko od tipičnih uskrsnih jela iz Zagrebačke županije.
Foto: TZZŽ
PINCA
Recept za svoju verziju nezaobilaznog slatkog kruha podijelila je vrhunska slastičarka, inače Samoborka, Petra Jelenić.
Sastojci (za dvije pince):
Tijesto:
250 g glatkog brašna tip 550 250 g Manitoba brašna 40 g svježeg kvasca 100 ml mlakog mlijeka 10 g soli 2 jaja 2 žumanjka 75 g šećera 50 g meda 1 mahuna vanilije (srž) fino naribana korica 2 limuna fino naribana korica 1 naranče 1 žlica ružine vodice 1 žlica ruma 50 g maslaca sobne temperature 50 g svinjske masti sobne temperature
Premaz:
1 jaje krupni šećer
Sve namirnice moraju biti sobne temperature. Kvasac otopiti u 100 ml mlijeka, dodati malo brašna (2 do 3 žlice od ukupne količine) i žličicu šećera. U ostatak brašna dodati uzašli kvas i sve ostale sastojke. Izraditi u glatku smjesu. Miješati tijesto dok se ne odvoji od stijenki posude. Ako je tvrdo, dodati još malo mlijeka. Dobro izrađeno tijesto ostaviti oko jedan sat na toplome da se diže i udvostruči. Dignuto tijesto potom premijesiti te pustiti da se još jednom diže. Podijeliti tijesto na dva dijela, oblikovati pince, odnosno loptice i staviti ih na toplo da se dignu 2/3, oko 20 minuta. Pince premazati razmućenim jajetom i posuti krupnim šećerom. Zarezati škarama ili nožem na tri mjesta i staviti ih peći u pećnicu na 160 ˚C oko 30 minuta. Ako prebrzo dobiju boju, a još su sirove (probajte štapićem) pokrijte ih aluminijskom folijom. Pince su pečene kada štapić ostane suh.
ORAHNJAČA/MAKOVNJAČA Tradicionalni desert prisutan u mnogim svečanim prigodama rado je viđen i na uskrsnom stolu.
Sastojci:
Tijesto:
1 kg brašna
40 g kvasca
150 g maslaca
1 jaje
400 ml mlijeka
½korice limuna
1 prstohvat soli
100 g šećera
2 žumanjka za premaz
Nadjev:
60 g suhih grožđica
100 ml ruma
600 g mljevenog maka/oraha
600 ml mlijeka
220 g šećera
Grožđice prelijemo rumom i ostavimo da se namaču, a u posudu stavimo šećer, dodamo suhi kvasac, ulijemo mlijeko, promiješamo i stavimo na stranu, 20 minuta, da se napravi pjenica. U posudu miksera za tijesto stavimo brašno, ulijemo pjenicu, naribamo polovicu limunove kore, dodamo dva žumanjka, šećer, prstohvat soli, rastopljeni maslac, ulijemo mlijeko i izradimo jednolično tijesto. U uljem premazanu zdjelu premjestimo dobiveno tijesto, prekrijemo ga kuhinjskom krpom i ostavimo na toplom, jedan sat, da se tijesto digne. Za to vrijeme u lonac iznad vatre ulijemo mlijeko, dodamo šećer, a kad zavrije dodamo natopljene grožđice, mljeveni mak ili orah i miješajući kuhamo 1-2 minute na laganoj vatri da se sastojci prožmu. Dignuto tijesto premjestimo na pobrašnjenu dasku, još ga malo pobrašnimo i izvaljamo u izduženi četvrtast oblik, na debljinu od oko jedan i pol centimetar. Zatim tijesto prerežemo po širini, obje polovice nadjenemo mješavinom od maka, strane tijesta prema kojima ćemo tijesto savijati premažemo umućenim jajetom, i tijesto savijemo. Dobivene savijače premjestimo u posudu za pečenje, prekrijemo ih kuhinjskom krpom i ostavimo na toplom 20-ak minuta, da se tijesto još jednom digne. Potom savijače premažemo umućenim žumanjkom i stavimo ih peći u pećnicu zagrijanu na 175 °C, 50-ak minuta. Gotovu makovnjaču izvadimo iz kalupa i stavimo je na rešetku da se ohladi prije rezanja.
ŠUNKA U KRUHU
Kuhana šunka, kraljica uskrsnog doručka, neodoljiva je umotana u mirisni domaći kruh.
Sastojci:
oko 1,5 kg kuhane šunke
750 g brašna za dizana tijesta
sol
200 ml mlijeka
1 žlica šećera
1 svježi kvasac
50 ml otopljenog maslaca
Kuhanu šunku ohladite, ocijedite i dobro osušite. Pomiješajte brašno i sol te napravite udubinu u sredini. Kvasac rastopite u mlakom mlijeku sa šećerom. Ulijte tu smjesu u brašno, pokrijte i ostavite kratko da kvasac naraste, a zatim ulijte i rastopljeni maslac te malo po malo mlaku vode, oko 250 ml. Umijesite rukama tijesto. Ostavite tijesto na toplom da se udvostruči pa ga premijesite. Zatim tijesto razvaljajte u oblik pravokutnika dovoljno velikog da u njega umotate šunku. Stavite šunku na tijesto i umotajte je sa svih strana tijestom. Ako treba, spojeve malo navlažite vodom. Ostavite još pola sata da tijesto opet naraste. Zagrijte pećnicu na 220 °C, zajedno s posudom u kojoj ćete peći kruh. Stavite štrucu u posudu pa poklopite i pecite 40-50 minuta. Izvadite štrucu, premažite je kistom namočenim u vodu, pa bez poklopca pecite još 15-20 minuta na 200 °C, po potrebi premazujući vodom. Nakon što je izvadite iz pećnice, šunku u kruhu ostavite da se ohladi.
DOMAĆI UMAK OD HRENA
Uskrsnoj šunki najbolja je pratnja umak od hrena – priprema je jednostavna, pa umjesto kupovnog radije poslužite domaću verziju. Sve što vam treba od sastojaka je jedan korijen svježeg hrena, kiselo vrhnje, sol i papar te malo jabučnog octa ili limunovog soka.
Hren ogulite i naribajte na na sitno. Pomiješajte ga s oko 100-200 ml masnijeg kiselog vrhnja, ovisno o željenoj gustoći i ljutini. Dodajte sol, papar i žličicu do dvije octa ili limuna. Promiješajte, dobro ohladite i poslužite uz šunku i ostale uskrsne delicije.
Odlučeno je! Zagrebačka županija dobila je titulu Europske regije sporta za 2027. godinu. Odlučilo je to udruženje ACES Europe nakon provedenog evaluacijskog postupka. Riječ je o jednom od važnijih europskih priznanja u području sporta i promicanja aktivnog života.
Iz županije poručuju kako titula dolazi kao rezultat dugogodišnjeg ulaganja u sportsku infrastrukturu, programe, ali i dostupnosti sportskih sadržaja svim generacijama.
“Titulu Europske regije sporta 2027. doživljavamo kao priznanje svim sportašima, parasportašima, trenerima, sportskim djelatnicima, volonterima i zaljubljenicima u sport koji svojim radom svakodnevno doprinose razvoju sporta u našoj županiji“, rekao je zamjenik župana Ervin Kolarec.
Kao što smo pisali ranije, predstavnici ACES Europe obišli su sportske objekte u Velikoj Gorici, Samoboru i Zaprešiću te se upoznali s lokalnim projektima i programima.
Iz županije podsjećaju da je za 2026. godinu za sport osigurano 2,5 milijuna eura, dok se paralelno provodi i veći investicijski ciklus u školsku i sportsku infrastrukturu, uključujući izgradnju sportskih dvorana.
Svečana dodjela titule Europske regije sporta 2027. planirana je u Europskom parlamentu u Bruxellesu. gdje će županija i službeno preuzeti priznanje.
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.
Zagrebačka županija ulaže u hitnu: Edukacije i sustav jači kroz RACE 2
Glavni cilj projekta RACE 2 jest unaprijediti sustav hitne medicinske pomoći kroz standardizaciju i digitalizaciju procesa rada, dodatnu edukaciju zdravstvenih djelatnika te modernizaciju opreme.
Dok se međunarodni projekt RACE 2 (Utrka za život) približava završetku, Zavod za hitnu medicinu Zagrebačke županije nastavlja s aktivnostima kojima se unapređuje kvaliteta hitne medicinske skrbi.
Među njima su edukacije djelatnika, nabava opreme i vozila te javnozdravstvene akcije usmjerene na prevenciju kardiovaskularnih bolesti. Riječ je o projektu koji se provodi u okviru programa Interreg IPA CBC Hrvatska – Bosna i Hercegovina – Crna Gora, a zajednički ga realiziraju Dom zdravlja Mostar kao vodeći partner, Zavod za hitnu medicinu Zagrebačke županije i Zavod za hitnu medicinsku pomoć Crne Gore. Ukupna vrijednost projekta iznosi 1.934.839,38 eura. Od toga Europska unija osigurava 1.644.613,47 eura ili 85 posto sredstava, dok preostalih 290.225,91 euro financiraju projektni partneri.
Jedan od ključnih segmenata projekta odnosi se na stručno usavršavanje djelatnika hitne medicine. Tako je u Velikoj Gorici nedavno održana edukacija za tridesetak zaposlenika Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije. Program je bio namijenjen medicinskim sestrama, medicinskim tehničarima i vozačima vozila hitne pomoći, a vodili su ga licencirani instruktori Zavoda.
Polaznici su kroz teorijsku nastavu i praktične vježbe prolazili postupke osnovnog i naprednog održavanja života, poznate pod nazivima Basic Life Support (BLS) i Advanced Life Support (ALS). Edukacija je obuhvatila postupke zbrinjavanja akutno oboljelih i traumatiziranih pacijenata, provođenje trauma-pregleda, korištenje automatskog vanjskog defibrilatora (AVD) te pružanje pomoći tijekom poroda.
Naglasak je stavljen na dodatno osnaživanje timova za postupanje u najzahtjevnijim hitnim situacijama.
“Kontinuiranim ulaganjem u usavršavanje medicinskog osoblja spremni smo građanima pružiti brzu i učinkovitu pomoć, stavljajući pritom naglasak na našu stručnost i sigurnost pacijenata”, poručio je ravnatelj Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije Davorin Gajnik.
Paralelno s edukacijama djelatnika, Zavod provodi i niz preventivnih javnozdravstvenih aktivnosti kojima želi podići svijest građana o kardiovaskularnim bolestima. Do kraja lipnja akcije će biti organizirane u Zaprešiću 10. lipnja, Jastrebarskom 17. lipnja te Svetom Ivanu Zelini 30. lipnja.
Glavni cilj projekta RACE 2 jest unaprijediti sustav hitne medicinske pomoći kroz standardizaciju i digitalizaciju procesa rada, dodatnu edukaciju zdravstvenih djelatnika, modernizaciju opreme te aktivnosti usmjerene na prevenciju bolesti koje predstavljaju jedan od vodećih zdravstvenih izazova današnjice.
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.
Zagrebačka županija ponovno uz svoje branitelje: Održane 24. sportske igre HVIDRA-e
Ovogodišnje igre još su jednom pokazale kako sport, uz natjecateljski duh, predstavlja i važan način očuvanja zajedništva među hrvatskim braniteljima, što su sudionici tijekom cijelog dana posebno isticali.
U Velikoj Gorici održane su 24. Županijske sportske igre Hrvatskih ratnih vojnih invalida Zagrebačke županije, koje je ove godine ugostila HVIDRA Velika Gorica.
Na sportskom susretu okupilo se oko 200 sudionika iz cijele županije, a natjecanja su poslužila kao kvalifikacije za državno natjecanje koje organizira HVIDRA Republike Hrvatske.
Sudionici su se od ranih jutarnjih sati okupljali na igralištu pokraj Osnovne škole Jurja Habdelića, gdje su prije početka natjecanja imali organiziranu okrjepu.
Natjecanja su obuhvatila osam sportskih disciplina. Ribičija je prethodno održana 31. svibnja u Dugom Selu, dok su se dvoranska kuglana, stolni tenis i pikado igrali u Velikoj Gorici. Šah se igrao u Buševcu, streljaštvo i boćanje u Zagrebu, a među disciplinama bila je i viseća kuglana.
Predsjednik HVIDRA-e Zagrebačke županije Đuro Đurić istaknuo je važnost ovakvih susreta za braniteljsku populaciju.
– Danas smo se ovdje okupili u provođenju 24. sportskih igara Zagrebačke županije. To je natjecanje kroz koje se ljudi kvalificiraju za središnje državno natjecanje koje provodi HVIDRA Republike Hrvatske. Atmosfera je dobra, vrijeme nas je poslužilo.
Da rezultat nije bio u prvom planu naglasio je predsjednik HVIDRA-e Velika Gorica Željko Klasnić.
– Atmosfera je super. Došlo nas je oko 200 ljudi. Sve je veselo, zabavljamo se. Cilj nije vilo osvajanje prvog mjesta i na to sam dečkima skrenuo pažnju. Između prijateljstva i rezultata, uvijek odaberite prijateljstvo.
Osim sportskog natjecanja, igre su bile prilika za druženje i povezivanje hrvatskih branitelja iz različitih dijelova Zagrebačke županije. To je potvrdio i jedan od sudionika, Davor Župančić.
– Danas sam bio strastveni navijač za sve koji su igrali, upoznao sam mnoge naše branitelje. Lijepo je, ugodno je druženje“.
U poslijepodnevnim satima održana je dodjela nagrada, kojoj su nazočili zamjenik župana Zagrebačke županije Ervin Kolarec i zamjenik gradonačelnika Velike Gorice Neven Karas.
Ovogodišnje igre još su jednom pokazale kako sport, uz natjecateljski duh, predstavlja i važan način očuvanja zajedništva među hrvatskim braniteljima, što su sudionici tijekom cijelog dana posebno isticali.
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.
Sredstva idu za psihosocijalnu pomoć, edukaciju učenika o Domovinskom ratu, obilježavanja i sportske programe, a dodatno se nastavlja i program medicinske rehabilitacije za branitelje u Naftalanu.
Zagrebačka županija raspodijelila je 91.400 eura za 39 projekata braniteljskih udruga, od psihosocijalne podrške i rehabilitacije do edukativnih programa za djecu i obilježavanja važnih datuma iz Domovinskog rata. Ugovori su uručeni u sklopu javnog natječaja, a predstavnicima udruga dodijelio ih je zamjenik župana Ervin Kolarec.
Kako je istaknuto, riječ je o kontinuiranoj potpori županijske uprave braniteljskim udrugama, koje kroz različite projekte rade s braniteljskom populacijom i lokalnom zajednicom. Među programima su i edukacije školske djece o Domovinskom ratu, sportske aktivnosti te obilježavanja obljetnica.
“Siguran sam da će ta sredstva biti iskorištena odgovorno i na dobrobit braniteljske populacije i cijele zajednice. Sretan sam i ponosan na našu suradnju koja je u kontinuitetu jako dobra sa svim braniteljskim udrugama na području Zagrebačke županije. Važno nam je da sve ove godine potičemo i dajemo financijsku podršku za projekte i programe braniteljske populacije”, rekao je Kolarec
Jedan od projekata koji se već godinama provodi je i program udruge branitelja 151. samoborske brigade, koja učenike uči o Domovinskom ratu. Predsjednik udruge Rudolf Jedvaj naglasio je da u projektu sudjeluju učenici iz Samobor i Sveta Nedelja, a cilj je, kako navodi, prenositi iskustva sudionika rata mlađim generacijama.
Foto: Zagrebačka županija
“Mi smo sudionici rata koji prenosimo istinu djeci jer svi znamo da premalo o tome uče i znaju. Domovinski rat je temelj Hrvatske i utkan je duboko i dužni smo prema našim suborcima koji su izgubili život u ratu, kao i onima koji nose svoje skrivene rane, dužni smo da prenosimo upravo to, istinu o Domovinskom ratu. Svake godine vodimo u Slavoniju, na naše bojište 1000 djece s njihovim profesorima gdje im uz podršku stručnjaka prezentiramo događaje i zbivanje, kako je zapravo krenulo oslobađanje Hrvatske. To nije samohvala, ali zahvaljujući županiji, mi to uspješno možemo realizirati na čemu im zahvaljujemo”, istaknuo je Jedvaj.
Uz projektne potpore, županija već deset godina financira i medicinsku rehabilitaciju branitelja u Specijalnoj bolnici Specijalna bolnica Naftalan. Ove godine za taj program osigurano je oko 102 tisuće eura, a kroz njega rehabilitaciju prođe približno 120 branitelja godišnje.
Iz županije poručuju i da će se Dan hrvatskih branitelja ove godine obilježiti 27. lipnja u Zaprešiću, gdje se očekuje okupljanje branitelja iz cijelog područja županije.
“Vjerujem da će se okupiti velik broj braniteljica i branitelja i da ćemo to na dostojan način obilježiti.
Taj dan ćemo se posebno prisjetiti svih onih junaka i vitezova, svih onih koji su dali ono najvrjednije za našu domovinu, a to je svoj život. Upravo će njihova imena ostati zauvijek, zlatnim slovima, ostati upisani u temelje lijepe naše”, poručio je Kolarec.
Zamjenik župana je dodao da će županija uvijek biti uz sve branitelje jer su, prema njegovim riječima, svojim djelima, radom i trudom zaslužili punu podršku.
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.
‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!
Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…
Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…
Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.
– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.
Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…
– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.
Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.
– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:
– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.
Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.
Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…
– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.
Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.
– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.
Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.
– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.
On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.
– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.
Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…
– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.
– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.
Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.
– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.
– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.