Povežite se s nama

Kultura

Uskrs po turopoljski: Drijenak, a ne maslina, rakija, a ne vino, poriluk za jaja

Vremena i običaji se mijenjaju, pa tako i oni vezani uz Uskrs. Nekad se u Turopolju najvažniji kršćanski blagdan slavio uz mnoge običaje koji danas mogu zvučati neobično, daleko, nepoznato…

Objavljeno

na

U turopoljskoj obitelji živjelo se skromno, jelo se skromno, a tako su se slavili i blagdani. Za razliku od Božića, Uskrs je donio posebno raspoloženje u malu drvenu hižu. Ipak je to najveći kršćanski blagdan.

Posebno je bilo već na samu Cvjetnicu jer ipak je to bio početak Velikog tjedna. Mlado i staro od ranog se jutra pripremalo za misu. Neki su morali pješačiti i po nekoliko kilometara da bi došli do crkve ili kapelice. Za razliku od danas kad na posvetu uglavnom nosimo maslinove grančice, prije šezdesetak godina u Turopolju se na posvetu nosio drijenak odnosno drenek. U obzir je još dolazio bršljan, imela ili cice-mace od kojih se slagao pušlek. Prema jednoj od legendi, u vrijeme Isusova raspeća drijen je bio drvo veliko poput hrasta pa je od njega napravljen Isusov križ, zbog čega ga je Bog prokleo da nikada više ne bude visoko drvo.

No simbolika maslinovih grančica leži u sljedećem – kad je Isus ulazio u Jeruzalem, narod ga je dočekao mašući palminim i maslinovim grančicama. U spomen na taj događaj koji je predstavljao uvod u dramatične događaje Velikog tjedna, na Cvjetnicu se prije mise obavlja procesija s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama.
Običaj je bio da vjernici blagoslovljene grančice ponesu u svoje domove i stave za križ na zidu, a dio odnesu u staju i polje. Blagoslovljene grančice ostavljale su se u kući i nakon što su se osušile kao podsjetnik na vjernost Isusu do druge Cvjetnice.

Veliki četvrtak

Veliki četvrtak spomendan je Isusove posljednje večere, a ujedno je i zadnji dan korizme. Na Veliki četvrtak ujutro slavi se Misa posvete ulja na kojoj se posvećuje krizma, odnosno ulje za svetu potvrdu te blagoslivlja ulje za bolesničko pomazanje i katekumene.

Na Veliki četvrtak uvečer, na svečan se način slavi euharistijsko slavlje, koje se naziva Misa večere Gospodnje. Tom misom počinje Vazmeno trodnevlje. Preporučuje se da u njoj sudjeluje što veći broj župljana, jer je to početak najsvetijih dana u godini. Misno evanđelje govori o tome kako je Isus apostolima prao noge, kao primjer i poziv svim kršćanima na uzajamnu ljubav i služenje.

Inače, tradicija večernje svete mise na Veliki četvrtak potječe iz 13. stoljeća, s obzirom na to da Crkva prema drevnoj predaji toga i idućega dana nije slavila euharistiju. Ovaj običaj razvio se iz židovskog shvaćanja prema kojemu novi dan započinje u predvečerje prethodnoga dana, stoga nije neobično da večer Velikoga četvrtka zapravo liturgijski pripada Velikom petku.

Dodajmo kako u vrijeme Vazmenog trodnevlja ne zvone crkvena zvona i ne sviraju orgulje. Na kraju liturgije Velikog četvrtka, Crkva prenosi Presveti sakrament na za to određeno mjesto, što simbolizira Isusovu samoću u Getsemaniju i njegovu smrtnu tjeskobu. Nakon molitve u svečanoj procesiji u svetohranište smješteno u pokrajnjoj kapeli ili oltaru nose se pretposvećeni darovi za Veliki petak. Prije toga, slijedi ogoljenje oltara koje se tumačilo kao alegorijska slika ostavljenog Krista.

Veliki četvrtak je, također, spomendan u koji je Isus ustanovio dva sakramenta: euharistiju i svećenički red.

Što se tiče života na selu, toga dana točno u podne stali su svi radovi na polju i u šumi te se nije radilo do iza Uskrsnog ponedjeljka jer „greh je bil delati dok je Isusovo telo v zemli“. Jedini rad koji je dolazio u obzir, bila je briga oko blaga. U Velikom tjednu bio je i običaj bijeljenja ili vapnjenja kuće kako bi se ona očistila i obnovila, u skladu s dušom.

Veliki petak

Veliki petak spomendan je Isusove muke i smrti, a kršćani se toga dana prisjećaju Isusove teške i nasilne osude, muke i na koncu same smrti. Ovo je jedini dan kada se zabranjuje slaviti sveta misna otajstva. Naime, sveta je misa nekrvna žrtva Isusa Krista, a na taj je dan sam Isus Krist bio žrtvovan na žrtveniku križa i prinio Ocu sama sebe kao otkupninu za mnoge, odnosno krvnu žrtvu. Stoga Katolička Crkva taj dan ne slavi misnu žrtvu.

Oltar je bez križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika što simbolizira kako je s Isusa svučena odjeća, odnosno njegovu ogoljenost, ali je to ujedno i znak povučenosti, tišine, žalosti, nesvečanosti i tuge za umrlim Učiteljem. Diljem svijeta se, obično u prijepodnevnim satima, puk okuplja u crkve, kapelice i druga mjesta kako bi pobožno molio Križni put.

U popodnevnim satima, obično u 15 sati kada je Isus izdahnuo na križu, vjernici se okupljaju u crkve na slavljenje obreda Velikog petka: čitanje Svetoga pisma i navještaj muke, poklon i ljubljenje križa te sv. Pričest. Prilikom poklona križu đakon ili svećenik najprije otkiva pokriveno raspelo pjevajući: “Evo drvo križa, na kom’ je Spas svijeta visio!”. Na to narod odgovara: “Dođite, poklonimo se!”

U crkvi se toga dana čuva Isusov grob. U nekim obiteljima žene su ustajale još prije izlaska sunca i založile peć, a pekle su lepinju bez kvasa. Vatru su ugasile prije nego što je izašlo sunce i tijekom dana nisu je više smjeli paliti. Na poslijepodnevnu misu žene i djevojke išle su odjevene u crno.

Isusov grob čuvali su muški članovi obitelji odjeveni u svečana odijela. Kao i danas, na Veliki petak se obavezno posti. Jela su naravno ovisila o imućnosti obitelji. U onim siromašnijim pripremao se posni grah odnosno bažul uz kojeg su se posluživala kuhana jaja i domaći kruh. Za salatu se brao domaći radič.

Oni bogatiji pripremali su ribu, u većini slučajeva riječnu, a neki su čak uspjeli nabaviti i morsku. No, svakako treba naglasiti da je Veliki petak, uz post, nalagao i nemrs. Nemrs znači da se u danu ne jede meso, dok post znači da se osoba jednom u danu najede do sita te još dva puta nešto pojede.

Kao što nalažu običaji i za dan prije, niti na Veliki petak se nije smjelo teško fizički raditi, no što se moralo, moralo se – očistiti kuća, nahraniti blago i ostalo što je nosilo malo seosko kućanstvo.

Za razliku od južne Hrvatske gdje se na Veliki petak pilo crno vino, u sjeverozapadnom dijelu pila se rakija.

Velika subota

To je dan tišine i molitve. Na Veliku Subotu Crkva se zadržava kod Gospodinova groba te u molitvi i postu razmišlja o njegovoj muci, smrti i silasku u podzemlje. Stoga vjernici posjećuju posebno uređen Božji grob u crkvi. Dopušteno je slaviti samo sakramente pomirenja i bolesničkog pomazanja, a pričest se može dijeliti samo kao popudbina.

Tako je za Veliku Subotu karakteristično Vazmeno bdjenje koje se slavi noću te stoga nije prikladno da započne prije nego padne noć, a treba završiti prije svanuća nedjelje. Tada se vjernici okupljaju oko ognja kojeg svećenik blagoslovi. Tim se plamenom upali i uskrsna svijeća koja predstavlja samog Isusa Krista. Svećenik na svijeću stavlja simbole A i Ω. To označava Krista koji je i početak i svršetak. Također se na svijeću stavljaju brojevi tekuće godine.
Svake godine u Vazmenom se bdijenju blagoslovi nova uskrsna svijeća, napravljena od prirodnoga voska.

Foto: Robert Anić/PIXSELL

Također je običaj da se u Vazmenoj noći u zajedništvo Crkve prime katekumeni. Katekumenat je priprava odraslih za primanje sakramenata kršćanske inicijacije, a to su krštenje, Euharistija i potvrda. Svećenik katekumene krsti vodom iz studenca kojeg je blagoslovio na Vazmenom bdijenju. U taj se studenac također uranja i Uskrsna svijeća. Prikladno je da đakon ili svećenik pjeva hvalospjev uskrsnoj svijeći koja predstavlja Isusa Krista. U tom hvalospjevu, svećenik moli Gospodina da ova svijeća razgoni mrak te noći.

U nekim se krajevima uz crkvu zapalio veliki Uskrsni krijes, a nakon što ga je svećenik blagoslovio, žene su uzimale manje komade drveta kojim bi potom u kući zapalile vatru na kojoj se spremao uskršnji ručak.
Nekad se na sredinu crkve postavljala velika posuda s blagoslovljenom vodom s kojom su vjernici umivali lice i ruke, a mogli su je ponijeti i kući kako bi ih tijekom cijele godine štitila od bolesti i zla. Voda je imala ulogu čišćenja tijela i duše.

U nekim obiteljima na Veliku se subotu pripremila šunka koja se posluživala na Uskrs. Poseban komad čuvao se upravo za taj blagdanski ručak. U poslijepodnevnim satima na dvorištu se, u velikom kotlu, kuhala šunka. Kao prilog pripremao se hren čiji se korijen kuhao i po nekoliko sati.

Običaj je da se na Veliku subotu ili na Uskrs rano ujutro nosi košarica s hranom na posvetu. Za razliku od danas, nekad je ta košarica uistinu bila skromna – nosio se kruh, jaje, komad šunke. Blagoslovljena hrana prvo je jelo koje na Uskrs svi u obitelji moraju blagovati.

Na taj dan ukrašavale su se i pisanice, no one ipak zaslužuju poseban odlomak.

Uskrs ili Vuzem – najveći kršćanski blagdan

Uskrs ili kako ga još u Turopolju zovemo – Vuzem, najveći je kršćanski blagdan kojim slavimo Uskrsnuće Isusa Krista. Uskrs je nastao od riječi uskrsnuti koja vuče korijene iz staroslavenskog jezika. Drugi naziv, Pasha, češći je u drugim povijesnim konotacijama, a hebrejska riječ pasah značila je prolaz.

Uskrs nam je važan iz nekoliko razloga – Isus je održao obećanje da će ustati od mrtvih, kako bismo mogli vjerovati da će ispuniti i ostala obećanja, Uskrsnuće daje sigurnost, da će vladar Božjeg vječnog kraljevstva biti živi Krist, Kristovo uskrsnuće daje nam nadu, da ćemo i mi uskrsnuti.

Za ručak se prvo posluživala kokošja juha, zatim šunka, hren, kuhana jaja, luk i kruh, te na kraju desert – uglavnom je to bila gibanica (makovnjača i orehnjača). Neke su gazdarice pekle kruh u obliku pletenice u koji su uplele jaje.

Uskrsni ponedjeljak

Uskrsni ponedjeljak je kršćanska svetkovina kada se u crkvama spominje put uskrsnulog Isusa u Emaus s dvojicom učenika, koji su ga tek naknadno prepoznali, kada je lomio kruh. Dodajmo kako se tjedan od Uskrsa do iduće nedjelje naziva „bijeli tjedan“, a naziv je dobio prema odjeći novokršetnika kakva se nosila u počecima Crkve.

Što je Uskrs bez pisanica?!

Jedan od simbola Uskrsa su svakako pisanice, a legenda kaže da je Marija bojala jaja dok je Isus još bio dijete.
Prije industrijskih boja i raznih tehnika, ukrašavalo se prirodnim bojama materijalima – korom luka, koprivom i ciklom.

Pisanice su znale dobiti i crnu boju bojanjem čađom ili bobicama bazge ili duda, a često je bilo i bojanje hrastovom korom da bi se dobila smeđa boja. Uz crvenu, crnu i smeđu, zelena se boja dobivala od raznog bilja, najčešće od špinata, koprive ili poriluka. Pritom se osim potpunog bojanja moglo jaje prešarati voskom, a tek onda obojiti. Nakon kuhanja i bojanja skida se sloj voska ispod kojeg jaje ostaje prirodne boje. Često se jaje umatalo u tkaninu unutar koje se postavila kakva travka ili listić, često djetelina, tako da bi jaje istim postupkom dobilo zanimljiv ukras.

Posebna je tehnika ukrašavanja pisanica, osim šaranja voskom i ukrašavanja biljkama, bilo i ukrašavanje slamom. Jaja bi se omatala slamkama da se dobiju razni oblici ili bi se pak slamke razrezale i lijepile na jaja tvoreći raznolike ukrase i šare.

Moderne tehnike ukrašavanja

Dok će neki ovog Uskrsa sami prionuti ukrašavanju jaja, drugi će u košaricu na stolu staviti pisanice naših vrijednih žena koje se time, možemo sada već reći, bave profesionalno.

Gospođa Rezika, Biba Krolo, ukrašavanjem pisanica bavi se oko šest godina. Proces je, kaže, malo složeniji i zahtjeva puno vremena, jer joj jedno jaje kroz ruku prođe najmanje desetak puta, a po sezoni ih ukrasi između 200 i 300. Najčešće su to guščja i pačja jaja, nešto ima standardnih kokošjih, a sve su popularnija i ona od autohtone turopoljske patuljaste kokoši, poznate kao Jurek i Katica.

– Proces počinje prvo s pranjem jaja sa sodom bikarbonom i limunskom kiselinom, nakon toga ih centriram da bih mogla naći sredinu gdje ih izbušiti i onda dolazi na red samo ispuhivanje. Idući korak je bojanje u temeljnu boju, no ako je jaje samo po sebi prekrasne bijele boje, onda ne ide temeljna boja. I onda se to mora sušiti. Nakon toga moram osmisliti što ću konkretno crtati, koji dizajn, a najdraži su mi motivi veza i čipke – priča  gospođa Biba.

– Oslikavanje ide postepeno. Prvo crtam po sredini jaja, zatim na vrhu i na dnu, onda se to sve ponovno suši. Nakon toga smišljam kako ću ga dalje ukrasiti – staviti šljokice, cirkone, dodati još neke boje. Zadnji korak je zatvaranje rupica koje su nastale ispuhivanjem, a najčešće na njih lijepim razne ukrase ili kukice da bi pisanice mogle visjeti na grani. Sve u svemu dugotrajan, ali opuštajući i zanimljiv posao – dodaje Biba.

Pisanice za Uskrs počinje pripremati nekad i mjesecima prije, ovisno koliko ima jaja i vremena na raspolaganju, a najtraženija su ona crne boje, vjerovali ili ne. Kaže da su isprva kupci bili skeptični, no kad vide koliko su lijepa, svi ih kupuju. Popularna su i bijela s raznim kombinacijama boja – crnom, srebrnom i zlatnom.

Dnevno na ukrašavanju provede i po nekoliko sati – i tako mjesecima. Cijene nisu skupe, ako uzmemo u obzir koliko je vremena potrebno da bi jedna pisanica bila lijepo ukrašena, a kreću se od 10, 15 pa do 20 kuna. Dodaje kako joj nije cilj zarađivati na tome, već uživa u onome što radi, a mahom te iste pisanice poklanja i dragim ljudima.

Kultura

Markuševečki glumci stižu u Mraclin s predstavom ‘Topla voda Mrzljak’

Predstava je u subotu 16. studenoga u 18 sati.

Objavljeno

na

Nakon premijernog nastupa u Mraclinu za ovogodišnje Dane svetog Vida, kad su izveli svoju predstavu „Hudi beteg“, članovi Markuševečkog amaterskog kazališta MAK ponovno nastupaju u Mraclinu.

U subotu 16. studenog u 18 sati na pozornici mraclinskog Društvenog doma, izvesti će svoju predstavu „Topla voda Mrzljak“ prema tekstu Štefice Fanjek i režiji Miroslava Hadžića.

Radnja ove predstava odvija se u seoskoj birtiji kad mještani otkrivaju izvor tople vode i pokušavaju je prodati. Predstava je na kajkavskom jeziku, a puna je smiješnih seoskih situacija.

Ulaz je dobrovoljni prilog Markuševečkom amaterskom kazalištu.

Foto: FB MAK – Markuševečko amatersko kazalište

Nastavite čitati

Kultura

Izložba ratnih fotografija Zorana Filipovića u Galeriji Trumbetaš

Otvorenje je u petak 15. studenog u 18 sati, a riječ je o izložbi koja govori isključivo o prvoj godini rata – 1991.

Objavljeno

na

Uoči Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja za žrtvu Vukovara i Škabrnje u Galeriji Trumbetaš otvara se samostalna izložba fotografa Zorana Filiipovića ‘1991.’.

Otvorenje je u petak 15. studenog u 18 sati, a riječ je o izložbi koja govori isključivo o prvoj godini rata – 1991., koja je ujedno bila i najteža i najsurovija godina Domovinskog rata s brojnim ljudskim žrtvama i strašnim materijalnim razaranjima.

Teritorijalno ova izložba pokriva sva ratišta od Vukovara na istoku zemlje do Dubrovnika na njenom krajnjem jugu.

Od njenog prvog postavljanja izložba je putovala i postavljana po cijeloj zemlji promičući vrijednosti Domovinskog rata i velike žrtve Hrvatskih branitelja pri stvaranju samostalne suvremene demokratske Republike Hrvatske. Izložbu prati i istoimena divot monografija.

Izložba je otvorena do 27. studenog.

Nastavite čitati

Kultura

Tradicionalne pjesme, šansone, romanse…na gala koncertu ‘Tambura u srcu’

Pripremite se na dvosatni tamburaški program koncerta koji počinje u 20 sati, a ulaz je besplatan.

Objavljeno

na

KUD Mičevec pripremio je još jedno izdanje gala koncerta ‘Tambura u srcu’ u Domu kulture Galženica. Nakon prošlogodišnje uspješnice, ljubitelji tamburice i tradicionalne glazbe ponovno će imati priliku 14. studenoga uživati u zvucima koje stvara trzanje po žicama.

– Koncert na neki način radimo zbog svih tamburaških orkestara i sastava koji djeluju na području Velike Gorice i okolice, dakako imamo i goste iz drugih gradova, ali cilj nam je da se djeca i mladi malo bolje upoznaju, predstave jedni drugima, kao i kvaliteta razine muziciranja postigli – ističe Vladimir Štarkelj, predsjednik KUD-a Mičevec.

Uz tamburaše iz KUD-a Mičevec, nastupit će KUD Nova zora, Velika Mlaka, Gradići, Čiče, KUD Sv. Andrija iz Svete Nedelje i Tamburaški orkestar DVD-a Čabdin.

– Trenutno nas ima 11 članova u orkestru i iako smo pratnja našim folklorašima, smatramo da smo orkestar koji se samostalno može predstaviti publici sa svojim repertoarom. Držimo se pjesama, šansona i romansa s područja sjeverozapadne Hrvatske, koje vjerujem da ne podliježu zubu vremena, te prije svega glazbu koja je naša treba čuvati i njegovati. Moći će se tako čuti skladbe s kraja 19. i početka 20. stoljeća poznatih starih majstora skladatelja. Glazba je to koja opušta i vjerujem da će svakom uhu biti ugodna – poručuje Štarkelj.

Pripremite se na dvosatni tamburaški program koncerta koji počinje u 20 sati, a ulaz je besplatan.

 

Nastavite čitati

HOTNEWS

Stiže omiljeni sajam knjiga Interliber! Pet dana, više od 300 izlagača i brdo knjiga

Uz sajam bit će i popratni program. Paneli, radionice, predavanja i susreti s autorima važan su dio ovog sajma jer stvaraju interaktivnu atmosferu koja doprinosi kulturnoj razmjeni i razvoju čitateljske zajednice.

Objavljeno

na

Svi ljubitelji pisane riječi uskoro će uživati u najvećem međunarodnom sajmu knjiga u Hrvatskoj! Na Zagrebačkom velesajmu 12. studenog počinje 46. izdanje Interlibera.

Mjesto je to koje okuplja najznačajnije nakladnike i knjižare, a i ovoga puta ponudit će bogat program novih izdanja s najrazličitijih područja. Na više od 13 tisuća metara kvadratnih u četiri paviljona (5,6,7 i 7a) ispunit će više od 300 izlagača koji dolaze iz 14 zemalja od Austrije, Francuske, Nizozemske do Velike Britanije.

Ove godine počasni gost sajma je jedan od najuglednijih mađarskih autora – Péter Nádas, autor “Paralelnih pripovijesti“ i “Knjige sjećanja“. Prije nego što se posvetio isključivo spisateljskom radu, bavio se i novinarstvom te radio kao fotograf i urednik, a djela su mu prevedena na brojne svjetske jezike. Predstavljanje njegove posljednje knjige ‘Pisanje kao profesija’ bit će u srijedu 13. studenog.

Uz mađarskog pisca, ovogodišnja zemlja u fokusu je Mađarska koja će svoju vibrantnu kulturnu scenu dočarati kroz književni, umjetnički, gastronomski i kulturni program. Predstavit će se mađarski pisci s nedavno objavljenim djelima.

–  Interliber, uz bogatu ponudu knjiga, veliku pažnju pridaje i popratnom programu događanja, koji redovno privlači brojne posjetitelje. Paneli, radionice, predavanja i susreti s autorima važan su dio ovog sajma jer stvaraju interaktivnu atmosferu koja doprinosi kulturnoj razmjeni i razvoju čitateljske zajednice. Popratni program je idealna platforma za diskusiju o aktualnim književnim temama i promociju znanosti. Najavljujemo više od 200 sati programa koji će se odvijati na četiri pozornice u paviljonima 5, 6, 7 i na otvorenom prostoru – ističu organizatori.

Radno vrijeme sajma, koji će trajati do 17. studenoga, je utorak, srijeda, četvrtak i nedjelja od 10 do 20 sati te u petak i subotu bit će otvoren do 21 sat.

Ulaz je besplatan, a parking za sve posjetitelje Interlibera oko Zagrebačkog velesajma je također besplatan. Detaljan program pronađite ovdje.

Photo: Neva Zganec/PIXSELL

Nastavite čitati

Kultura

Jesu li ljudi, zapravo, dobri odgovorit će vam glumci Scene Gorica u novoj predstavi

Velikogoričani ovaj novi kazališni komad mogu pogledati već 13. studenog.

Objavljeno

na

Scena Gorica ima novu predstavu koja će 9. studenog imati svoju premijeru, a građani će ju moći pogledati u srijedu 13. studenog od 20 sati u Dvorani Gorica.

Riječ je o kazališnom komadu ‘Ljudi su, zapravo, dobri’ za koju je tekst napisao Ivan Leo Lemo, a režiju potpisuje Marko Juraga.

Topla je to priča o maloj sredini sa svim uobičajenim predrasudama i pridjevima koje takva sredina često veže uz sebe. Od negativnih do pozitivnih. Ljepota i duhovitost ovog komada leži u apsurdnim događajima u kojima jedna sredina dokazuje koliko može voljeti pojedinca i do kojih neslućenih granica može otići u borbi za njegovo dobro. U ovu priču se ulazi kroz emocije koje publiku približavaju likovima. Kroz snažne, glasne emocije koje svojom zaraznom toplinom uvlače publiku duboko u sebe i ostavljaju ih s mantrom „Ljudi su, zapravo, dobri!“.

U predstavi igraju Lovro Juraga, Amar Bukvić, Petra Težak i Lucia Stefania Glavich Mandarić.

Svoju ulaznicu po cijeni od 11 eura možete kupiti na blagajni Učilišta ili online.

Nastavite čitati

Reporter 442 - 24.10.2024.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.