Tužna, šokantna vijest obišla je svijet jaskanskog, županijskog, ali i hrvatskog nogometa u subotu poslijepodne. Umro je Ivan Rubinić. U 65. godini ovaj svijet napustio je jedan nogometni fanatik, čovjek koji je najzaslužniji što pojam “vinogradar” već godinama nema samo poljoprivredno, nego i nogometno značenje, gazda kluba koji nosi to ime. Ponekad i ekscentričan, vrlo živopisan, ali prije svega ludo zaljubljen u nogomet.
Igrači sa svih strana voljeli su ga jer je uvijek bio široke ruke, vlastiti novac ulagao je u uspjeh trećeligaša koji je svojevremeno bio i drugoligaš, a protivnici su ga silno respektirali zbog sve što je ostvario u posljednje 22 godine, koliko je bio na čelu NK Vinogradara. Otišao je prerano i iznenađujuće, a tim povodom podužim tekstom nogometnom puku su se obratili iz Nogometnog saveza Zagrebačke županije.
“Neke stvari u životu jednostavno ne možemo mijenjati, a smrt dragih ljudi i tuga i praznina koje ostaju nakon, definitivno je jedna od tih. Gotovo je nemoguće danas, nakon vijesti koja je jednostavno kao munja prostrujala Hrvatskom, ne zapitati se zašto? Napustio nas je Ivan Rubinić, iznenada, ostavivši nas skamenjene u svojim mislima i sjećanjima na sva naša zajednička sportska druženja.
Da, definitivno, još uvijek ne vjerujemo, još uvijek razmišljamo o tome da je sve tek ružan san i da ćemo već sutra na nekom travnjaku zajedno razgovarati o nogometu. Nažalost, danas, u subotu 13. lipnja, snovi ipak nisu ti koji bi sve mogli vratiti na početak, ostala je tek gorka istina ljudskih sudbina koju ćemo morati prihvatiti i u svojim mislima oprostiti se od prijatelja.
Ivan Rubinić će zauvijek ostati simbolom sportskog, a posebno nogometnog entuzijazma Zagrebačke županije, osoba koja je svojim posebnim stilom djelovanja u sportu otvorila i nove dimenzije nogometa u Zagrebačkoj županiji, osoba od koje smo učili, kojoj smo se divili, s kojom smo nerijetko i žustro raspravljali, ali nadasve osoba koja je uživala ogroman respekt u cijeloj nogometnoj javnosti.
Rubinić je nekad aktivno igrao za Vinogradar, a od 1998. godine, kada je preuzeo upravljanje klubom, stvorio je respektabilnu sredinu koja je ostavila trag u cijeloj Hrvatskoj. Bio je idejni začetnik i osnivač Drvne industrije Rubinić, tvrtke koja danas zapošljava više od 200 ljudi, a njihovi proizvodi nadasve su poznati u cijelom svijetu. Svojim vizijama u gospodarstvu stvorio si je poziciju jednog od najjačih jaskanskih privrednika, a u drvnoj industriji tvrtka je izgradila ogroman respekt u Hrvatskoj.
Njegov dan nije imao poseban raspored, posvetio je sebe i svoj život onome što je volio, razvoju tvrtke i Vinogradara. I s time je lijegao, sa time se budio i uz gospodarstvo i obitelj, nogomet je jednostavno bio njegov život.
Sve što je imao dao je nogometu i vjerojatno ne postoji nitko tko je toliko vlastitog novca uložio u klub, klub koji je upravo zahvaljujući njemu, njegovim vizijama i novcu dobio svoj stadion pod obroncima jaskanskih vinograda i stvorio višegodšnji respekt hrvatske nogometne javnosti.
Nogomet Zagrebačke županije je na trenutak utihnuo, teško da će se ikad više u našoj županiji stvoriti nogometni djelatnik koji će s toliko entuzijazma dizati ljestvicu vrijednosti sporta u svom kraju, a zajedno s time podizati gospodarske vrijednosti cijele regije.
I zato, dok ćemo se još desetljećima prisjećati huka s tribina stadiona u Mladini na kojem su teško prolazili u utakmicama hrvatskog Kupa i Hajduk, Rijeka, Slaven Belupo…., možemo samo reći, zbogom prijatelju, počivaj u miru, zauvijek ćeš ostati u našim srcima.”