Sport

Udarnik ispisao povijest, drugi put! Na državnu završnicu opet će dvije selekcije

Drugu godinu zaredom ŽRK Udarnik će imati dvije generacije na državnoj završnici za mlađe kategorije. Generacija 2002. godišta utabala je put, lani je ispisana povijest, a ove godine povijest se ponovila. Selekcije U-13 i U-15 idu u Poreč!

Objavljeno

prije 2 godine

16. travnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Znaš to ti ovo njima znači? Svjetsko prvenstvo! Za ove cure nema veće stvari od te državne završnice, nema važnijih utakmica. Igrale su već više puta na jakim turnirima po Hrvatskoj i po inozemstvo, ali ovo je nešto posebno…, priča nam Martina Vugrinović, prva operativka ŽRK Udarnika, presretna i preponosna nakon vikenda za pamćenje.

Nakon vikenda, točnije, u kojem se ponovila povijest. I ispisala nova stranica klupske povijesti, jer drugu godinu zaredom Udarnik će imati dvije svoje selekcije na završnom turniru prvenstva Hrvatske u Poreču! Za jednog drugoligaša, za klub koji funkcionira u uvjetima u kojima funkcionira, s nedostatkom vremena i prostora, ovo je senzacionalan uspjeh. Udarnik će se naći među 20 najboljih klubova u državi u kategoriji U-13 i U-15, a time posao nije i završen.

– Prošle godine, kad smo prvi put u povijesti imali ove dvije generacije na završnici, vratili smo se kući malo “pokisli”. Vjerovali smo da vrijedimo više od 17. i 19. mjesta, ali zbog raznih okolnosti nismo se uspjeli predstaviti u najboljem izdanju. Nadamo se da će ove godine biti drukčije, a kao cilj smo postavili biti među prvih deset u svakoj kategoriji – kaže Vugrinović, koja će ovu mlađu generaciju sama i voditi kao trenerica.

A ovu stariju, koja je svoj dio posla u borbi za završnicu dovršila u subotu, vodi i vodite će Ljiljana Ivaci. Iskusna trenerica, ujedno i izbornica mlade talijanske reprezentacije, morala je sa svojim djevojkama u posljednjem krugu doći do barem dva boda, a u tome je Udarnik uspio već u prvoj utakmici, uvjerljivom pobjedom 23-6 protiv Zaprešića. Poraz od Gospića (20-33) u zadnjoj utakmici nije imao rezultatsku težinu, iza Udarnika ostali su klubovi kao što je Zamet, Rudar Labin, Dugo Selo, Samobor…

– Uspjeli smo na kraju, iako nije bilo nimalo lako ponovno doći do ovoga. Međutim, ovo je skupina cura koje vole trenirati, koje vole rukomet puno više od izlazaka i tih drugih stvari. Puno smo zajedno, puno su u dvorani, budući da imamo četiri do pet treninga tjedno, da igramo tu treću ligu, da ove cure popunjavaju i seniorski kadar… Čak i kad su lakše ozlijeđene, cure su tu, u dvorani, rade ono što mogu u tom trenutku – kaže Ljiljana Ivaci, nekadašnja reprezentativka Jugoslavije, koja ovu generaciju vodi posljednje dvije godine, nakon što su cure prošle kroz ruke Martine Vugrinović i Vesne Miletić.

Talent je tu, ljubav prema rukometu također, ali svjesna je trenerica Ljiljana da tu ima još puno posla, iz dana u dan.

– Ne smijemo zaboraviti da su ovo cure od 15 godina, da su u razvoju, a to znači da još imaju jako puno prostora za napredak u svakom smislu, kako fizičkom, tehničkom i taktičkom, tako i mentalnom. Moramo raditi na tome shvate da je ovo ekipni sport, da nisu same na terenu, da jedna pogreška ništa ne znači. Ali to je tako, stalno moraš tražiti sistem kako im se obratiti da bi bile na maksimumu, nekad je to kroz glazbu koju im pustiš, nekad kroz razgovor, s nekim mekše, s nekim “čvršće”… Ali to su sve vesele i pozitivne cure, lijepo je raditi s njima – kaže trenerica Ivaci, koja će u Poreču imati samo jedan cilj:

– Ne želim pričati o plasmanu, o tome mogu drugi, meni je prvi i zasad jedini cilj da budemo bolji nego prošle godine, kad smo “potonuli”. To je to o čemu pričam, to mentalno stanje… Izgubili smo prvu utakmicu i nakon toga se nisu znale vratiti u svoj ritam, pa smo na kraju gubili i od puno lošijih ekipa. Tako to ide kod njih, ili sve lete, ili sve padaju, ta krivulja stalno ide gore-dolje. Nadam se da će u Poreču ići prema gore.

U njezinoj ekipi je i dobar dio cura sa sportskim genima, uključujući i kćer Marte Bočkaj, nekad Kutle, jedne od legendarnih igračica Udarnika, pa onda i kćer Podravkine legende Irine Maljko, kćer našeg premijerligaškoj rukometnog suca Hrvoja Rogića, kćer lokalne niželigaške nogometne ikone Ivice Burića…

Imenom i prezimenom, državnu završnicu u U-15 uzrastu u dresu Udarnika izborile su ove igračice: Lorena Bočkaj, Jana Gojak, Anamaria Kos, Lucija Gulič, Lana Konjar, Matea Vukić, Lana Derbuc, Leonarda Burić, Petra Gudelj, Leona Lilić, Luna Gojak, Lara Bošković, Vasilisa Jakubovskaja, Tena Markov, Ema Rogić, Elena Ćirić, Lana Buhin i Carla Kovačić.

A dan kasnije, u nedjelju, potvrđeno je da će na završnicu i generacija U-13, kojoj je bio potreban samo bod u zadnje dvije utakmice. Unatoč tome, cure su uzele sva četiri. Prvo je dramatično palo Dugo Selo (21-20), čime su sve dvojbe riješene, a zatim je Udarnik bio bolji i od Dugog Sela.

– Bile su to dvije jako teške utakmice, pogotovo ova s Dugim Selom, s kojim uvijek igramo u egalu. Ovoga puta smo uspjele doći do te pobjede, nakon čega je ostalo i dovoljno snage za ogled s Ivanićem. Cure su nakon svega apsolutno zaslužile otići na završnicu, ovo je jedna jako dobra ekipa i vjerujem da ćemo imati što za reći na završnici – optimistična je trenerica Martina Vugrinović, koja je s ovim curama posljednje četiri godine, uz kraću pauzu tijekom ove sezone, kad se posvetila vođenju seniorki.

Ima i u njezinoj ekipi sportskih gena, nasljednica očeva sportaša, počevši od kćerke Matije Černetića, jednog od najboljih igrača koje je gorički rukomet ikad dao, preko kćeri bivšeg nogometaša, danas trenera Saše Sabljaka, sve do kćeri nogometnog trenera Tomislava Novosela, a tu je i mala doza politike, u liku kćeri Damira Slojšeka, predsjednika Mjesnog odbora Kurilovec…

Opet imenom i prezimenom, u ekipi koja će Udarnik predstavljati u kategoriji U-13 nastupale su ove cure: Ema Markov, Petra Sečenj, Iva Markov, Jana Jurkić, Gita Konjar, Ema Jagodić, Ana Vlašić, Gabrijela Černetić, Jana Turković, Paula Polić, Paula Bilić Prcić, Anabela Jug, Luana Bigec Sabljak, Karla Miličević, Lucija Bižić, Lana Novosel, Tena Slojšek i Nives Juratović.

Državna završnica za generaciju 2008. godišta igrat će se od 22. do 26. svibnja, dok će generacija 2010. godišta u Poreču biti od 5. do 9. lipnja.

Sretno, cure! I bravo za sve…

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 5 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 11 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.