Sport

Udarnički stroj melje i dalje: ‘Mi ćemo napasti vrh, pa što bude…’

Iskreno, i mene je iznenadilo kako se sve razvilo, ali igramo stvarno jako dobro. Prva liga? Rano je još za te priče, ali mi ćemo na terenu pokušati napraviti sve što je u našoj moći, kaže Dario Zrnić, trener ŽRK Udarnika

Objavljeno

prije 3 godine

7. studenoga 2022.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dvije su važne vijesti za ŽRK Udarnik stigle ovog vikenda. Prva govori da je Rudar iz Labina, jedina ekipa koja je na tablici ispred naših cura, opasno moćan stroj, kojeg će biti teško zaustaviti. U ovom su kolu “rudarke” lakoćom (32-25) sredile Lokomotivu 2 u gostima, a to je bio veliki ispit mogućnosti vodeće momčadi lige.

Druga vijest, za nas puno važnija, kaže da ozbiljno misli i Udarnik! Fantastični niz djevojaka koje vodi Dario Zrnić nastavio se poigravanjem s Karlovcem u Gradskoj dvorani, u utakmici koja je završila 36-22, donijela dva boda i pojačala gol-razliku… Po sedam komada tom su prilikom zabile Bernarda Mostarlić i Diana Vincek, po četiri dodale Magdalena Jurić i Nera Butković…

– Ispalo je lakše nego što smo očekivali, a rezultatski puno bolje nego što je meni to izgledalo. Nismo odigrali našu najbolju utakmicu, ali i to je važno, da i u takvom izdanju možemo dolaziti do ovako uvjerljivih pobjeda – analizira, u pomalo iznenađujućem tonu, trener Dario Zrnić.

Ali dobro, možda je u tome i stvar, možda Udarnik i gura tako dobro baš zato što trener nije do kraja zadovoljan ni kad dobije utakmicu 14 razlike… Možda ćemo zato u srijedu obilježiti okruglih 200 dana od posljednjeg Udarnikova poraza!

– Iskreno, i mene sve ovo malo iznenađuje. Očekivao sam dobru sezonu, znam kako smo raditi, ali stvarno igramo jako dobro. Kažem, čak i u situacijama kao protiv Karlovca, kad nismo na najvišoj razini, dolazimo do pobjeda, a to me posebno veseli. Imamo dobre golmanice, dobro smo posloženi, uigrani, sve je na svome mjestu i to se vidi na terenu – ponosan je trener Zrna.

U razgovoru s djevojkama doznali smo i da je atmosfera u ekipi sjajna, da je sve “kliknulo” u svlačionici, da su ove cure i suigračice i prijateljice.

– One to tako vide i mogu se složiti da je to jako važan faktor na putu do uspjeha, ali nije i najvažnije. Ključno je ipak ono što radimo na terenu, a tu sve klapa jako dobro. Igra, pristup, koncentracija… Sve to imamo, cure su shvatile sve što se od njih traži i sve ostalo je samo pitanje nadogradnje. Napravili smo u ovih godinu i nešto dana i selekciju, nekim igračicama promijenili ulogu i ispada da igramo stvarno dobro. E sad, koliko će to biti dovoljno za Labin, tek ćemo vidjeti – ističe Zrnić.

Rudar u Veliku Goricu stiže 19. studenog, no prije toga će trebati odraditi i gostovanje kod opasne Trešnjevke.

– Bude li Trešnjevka kompletna, imat ćemo jako tešku utakmicu. Ako to uspijemo proći neokrznuti, napravit ćemo sve da srušimo i Rudar. Bila bi to, u tom slučaju, utakmica koja odlučuje o poretku na samom vrhu i naravno da ćemo dati sve što imamo da dobijemo – motiviran je Zrnić.

Udarnik nakon sedam kola ima pet pobjeda i dva remija, uz impresivnu gol razliku +56… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Rukomet je ove jeseni, definitivno, u modi u Velikoj Gorici. Dečki gaze po domovini i inozemstvu, a cure izgledaju toliko dobro da su sve glasnije i priče o prvoj ligi, što velikogorički ženski rukomet nikad nije imao!

– Čak i ako ne budemo prvi, ako se Rudar pokaže prejakim, postoji mogućnost da se otvori šansa za prvu ligu, ali možda je ipak malo prerano za te priče. Puno je još utakmica pred nama, sezona je duga, pametnije je ići korak po korak – upozorio je trener, pa ipak dodao:

– Ako se nama to dogodi, ipak se moramo malo pojačati. Idealno bi bilo da već sad imamo prvoligašku kvalitetu, pa da se kroz ovu sezonu posložimo i uđemo u prvu ligu spremni, ali trebala bi nam ipak i neka pojačanja. Uostalom, prva liga donosi sa sobom više stvari; više treniranja, veću razinu profesionalizma, ugovore za igračice, veća primanja za igračice i trenera… Puno je tu detalja, velika promjena bi nastupila i za to treba biti spreman.

I još samo jedno za kraj.

– Mi ćemo pokušati napraviti sve da izborimo prvu ligu, pa što bude…

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 7 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 13 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.