Sport

Udarnički stroj melje i dalje: ‘Mi ćemo napasti vrh, pa što bude…’

Iskreno, i mene je iznenadilo kako se sve razvilo, ali igramo stvarno jako dobro. Prva liga? Rano je još za te priče, ali mi ćemo na terenu pokušati napraviti sve što je u našoj moći, kaže Dario Zrnić, trener ŽRK Udarnika

Objavljeno

prije 4 godine

7. studenoga 2022.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dvije su važne vijesti za ŽRK Udarnik stigle ovog vikenda. Prva govori da je Rudar iz Labina, jedina ekipa koja je na tablici ispred naših cura, opasno moćan stroj, kojeg će biti teško zaustaviti. U ovom su kolu “rudarke” lakoćom (32-25) sredile Lokomotivu 2 u gostima, a to je bio veliki ispit mogućnosti vodeće momčadi lige.

Druga vijest, za nas puno važnija, kaže da ozbiljno misli i Udarnik! Fantastični niz djevojaka koje vodi Dario Zrnić nastavio se poigravanjem s Karlovcem u Gradskoj dvorani, u utakmici koja je završila 36-22, donijela dva boda i pojačala gol-razliku… Po sedam komada tom su prilikom zabile Bernarda Mostarlić i Diana Vincek, po četiri dodale Magdalena Jurić i Nera Butković…

– Ispalo je lakše nego što smo očekivali, a rezultatski puno bolje nego što je meni to izgledalo. Nismo odigrali našu najbolju utakmicu, ali i to je važno, da i u takvom izdanju možemo dolaziti do ovako uvjerljivih pobjeda – analizira, u pomalo iznenađujućem tonu, trener Dario Zrnić.

Ali dobro, možda je u tome i stvar, možda Udarnik i gura tako dobro baš zato što trener nije do kraja zadovoljan ni kad dobije utakmicu 14 razlike… Možda ćemo zato u srijedu obilježiti okruglih 200 dana od posljednjeg Udarnikova poraza!

– Iskreno, i mene sve ovo malo iznenađuje. Očekivao sam dobru sezonu, znam kako smo raditi, ali stvarno igramo jako dobro. Kažem, čak i u situacijama kao protiv Karlovca, kad nismo na najvišoj razini, dolazimo do pobjeda, a to me posebno veseli. Imamo dobre golmanice, dobro smo posloženi, uigrani, sve je na svome mjestu i to se vidi na terenu – ponosan je trener Zrna.

U razgovoru s djevojkama doznali smo i da je atmosfera u ekipi sjajna, da je sve “kliknulo” u svlačionici, da su ove cure i suigračice i prijateljice.

– One to tako vide i mogu se složiti da je to jako važan faktor na putu do uspjeha, ali nije i najvažnije. Ključno je ipak ono što radimo na terenu, a tu sve klapa jako dobro. Igra, pristup, koncentracija… Sve to imamo, cure su shvatile sve što se od njih traži i sve ostalo je samo pitanje nadogradnje. Napravili smo u ovih godinu i nešto dana i selekciju, nekim igračicama promijenili ulogu i ispada da igramo stvarno dobro. E sad, koliko će to biti dovoljno za Labin, tek ćemo vidjeti – ističe Zrnić.

Rudar u Veliku Goricu stiže 19. studenog, no prije toga će trebati odraditi i gostovanje kod opasne Trešnjevke.

– Bude li Trešnjevka kompletna, imat ćemo jako tešku utakmicu. Ako to uspijemo proći neokrznuti, napravit ćemo sve da srušimo i Rudar. Bila bi to, u tom slučaju, utakmica koja odlučuje o poretku na samom vrhu i naravno da ćemo dati sve što imamo da dobijemo – motiviran je Zrnić.

Udarnik nakon sedam kola ima pet pobjeda i dva remija, uz impresivnu gol razliku +56… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Rukomet je ove jeseni, definitivno, u modi u Velikoj Gorici. Dečki gaze po domovini i inozemstvu, a cure izgledaju toliko dobro da su sve glasnije i priče o prvoj ligi, što velikogorički ženski rukomet nikad nije imao!

– Čak i ako ne budemo prvi, ako se Rudar pokaže prejakim, postoji mogućnost da se otvori šansa za prvu ligu, ali možda je ipak malo prerano za te priče. Puno je još utakmica pred nama, sezona je duga, pametnije je ići korak po korak – upozorio je trener, pa ipak dodao:

– Ako se nama to dogodi, ipak se moramo malo pojačati. Idealno bi bilo da već sad imamo prvoligašku kvalitetu, pa da se kroz ovu sezonu posložimo i uđemo u prvu ligu spremni, ali trebala bi nam ipak i neka pojačanja. Uostalom, prva liga donosi sa sobom više stvari; više treniranja, veću razinu profesionalizma, ugovore za igračice, veća primanja za igračice i trenera… Puno je tu detalja, velika promjena bi nastupila i za to treba biti spreman.

I još samo jedno za kraj.

– Mi ćemo pokušati napraviti sve da izborimo prvu ligu, pa što bude…

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 2 sata

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 5 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 7 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.