Sport

U Pulu po potvrdu: Uz hajdučke benefite po prekid crne serije na Drosini

Šest dana nakon pobjede nad Hajdukom i skoka na četvrto mjesto, u subotu od 17 sati, nogometaši Gorice istrčat će na pulsku Aldo Drosinu, stadion na kojem su u posljednja tri dolaska doživjeli poraz. Ali svaki niz i postoji zato da bi bio prekinut…

Objavljeno

prije 2 godine

21. rujna 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nekoliko noći je prospavano, dojmovi su se pošteno i do kraja slegli, u svijetu HNK Gorice veličanstvena pobjeda protiv Hajduka odlazi među arhivsku građu. Ravno u prošlost, jer novi izazovi već slijede. Izvučeni su, naravno, benefiti koji će se pamtiti i, nadamo se, u razdoblju pred nama biti posebno značajni, ali ritam nogometa ne dopušta da se bilo tko uljulja u samozadovoljstvo. Pogotovo ne u ovoj fazi sezone, koliko god barem natruhe euforijice izazivali trenuci poput onih iz 86. i 92. minute, kad su Dino Štiglec i Ante Matej Jurić otvarali sezonu lagane panike na jugu države…

Osim tri boda, velika, vrijedna i važna, dovoljna za skok na četvrto mjesto prvenstvene ljestvice, iz utakmice protiv Hajduka izvući se može još puno toga. Velika doza samopouzdanja prije svega, jer Goričani su dokazali i sami sebi da mogu baš protiv svih. Činili su to i ranije, i u onom remiju kod Dinama i u minimalnom porazu kod Osijeka, ali u oba ta slučaja ostajali su kratki na putu do konačne nagrade. Koja je ovoga puta stigla, i to u foto finišu, onako kako je u sportu često i najslađe.

Dobila je Gorica ovom prilikom i jednu figuru viška, budući da dojam govori da će 20-godišnji napadač Ante Matej Jurić nakon prvog prvoligaškog pogotka ipak nešto lakše disati. I juriti nove golove s puno manjim teretom na leđima, jer sve je govorilo da ga je to mučilo, kao da mu je bio potreban jedan takav trenutak da se pokrene lavina koja, vjerujemo, u njegovom slučaju slijedi. Igrač je to velikih mogućnosti i potencijala, gol Hajduku može samo pomoći da sve to do kraja i pokaže na travnjaku. Nakon administrativnih zavrzlama pri dolasku, nakon loma ruke prošle sezone, zaslužio je takvo nešto…

Uz sve to, Gorica je u pobjedi nad Hajdukom dokazala i da se može bez Merveila Ndockyta, ove sezone vjerojatno najboljeg igrača našega kluba. Kongoanac je odradio suspenziju zbog tri žuta kartona, vraća se u kadar za gostovanje kod Istre 1961, a to će značiti da se otvaraju nove opcije i varijante za trenera Dinka Jeličića.

Dinko Jeličić prvi je trener u prvoligaškoj povijesti Gorice koji je mandat otvorio s dvije pobjede… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

A on je, pak, dobio potvrdu da je na dobrom putu, ali i da je kadar koji ima u rukama sposoban igrati i nešto drukčije nego što je igrao kod njegova prethodnika Sopića. I sam je po dolasku naglasio da “neće dirati ono što je dobro, nego tražiti prostore za napredak”, a vrlo brzo je i pokazao na što misli. Gorica je gotovo preko noći postala puno kvalitetnija po pitanju posjeda lopte, a nagrada za takav pristup stigla je u obje njegove utakmice na kormilu Gorice kroz dva pogotka, potpisana od strane četvorice različitih strijelaca.

I sve to, cijelu tu kombinaciju samopouzdanja, saznanja i pojačanja iz vlastitih redova, trebat će prenijeti na ono što slijedi. Na Istru 1961 u gostima.

– Pobjeda protiv Hajduka pravu će vrijednost dobiti tek ako je potvrdimo u Puli – ustvrdio je odmah nakon Hajduka trener Jeličić.

I nije pritom otkrio toplu vodu, tako to ide u nogometu. Ako uzmeš tri ekstra boda, što ova tri protiv Hajduka definitivno jesu, vrijednost im se gubi ako bod(ove) ne uzmeš tamo gdje na njih realno možeš računati. Iako, u Puli neće Goričani čekati ništa puno lakši posao nego ove nedjelje iza nas. Naravno da protivnik nema istu kvalitetu kao vodeći Splićani, ali uvijek je Gorica morala voditi ozbiljne nogometne bitke da bi došla do bodova na travnjaku pulske Aldo Drosine.

Uostalom, Gorica je Istru kroz 90 minuta međusobnog okršaja uspjela pobijediti samo jedanput u posljednjih osam puta. Pamti se iz tog razdoblja prolazak u Kupu nakon penala, pamti se i ta jedina pobjeda, jer riječ je o nezaboravnih 5-4 na našem stadionu, a u Puli je naša momčad bez pobjede više od dvije godine, još od kraja srpnja 2021. Koliko je to bilo davno reći će podatak da je na klupi Gorice sjedio Kruno Rendulić, da su golove u pobjedi 2-1 zabijali Kristijan Lovrić i Cherif Ndiaye, danas uzdanice Osijeka i Crvene zvezde.

Subota će donijeti novi pokušaj da se niz od tri poraza na Aldo Drosini konačno prekine, a Dinko Jeličić će tražiti način kako doći i do treće svoje pobjede na goričkoj klupi, kako i dalje ostati “Mister 100 posto”. Jedini je trener u prvoligaškoj povijesti Gorice koji je krenuo u svoj mandat s dvije pobjede, ali neće se tim zadovoljiti, sljedeći cilj je nastaviti niz…

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 12 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 18 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.