U potrazi za reprizom 500 dana poslije: Gorica i Hajduk, prvi put…
Nogometaši Gorice igrat će s Hajdukom dvaput u tri dana, a prvo je na rasporedu prvenstveni ogled, u subotu od 17.05 sati. Igrat će se točno 500 dana nakon što je Gorica igrala s Hajdukom dvaput u tri dana…
Točno 500 dana prošlo je od originala, a sad se, nadam se, sprema – repriza! Točno je 500 dana prošlo od 30. listopada 2019., od trenutka kad je Gorica krenula u svoj prvi prvoligaški dvostruki okršaj s Hajdukom na svom stadionu. Igrala se prvo osmina finala Kupa, a tri dana poslije i redovno prvenstveno kolo. Oba puta na našem Gradskom stadionu, oba puta završilo je identičnom pobjedom Gorice (2-1), oba puta strijelci su bili isti ljudi (Lovrić i Suk).
I evo nas, 500 dana poslije, idemo sve ispočetka. Dobro, nije sve baš potpuno identično, ali zapanjujuće je koliko sličnosti ima s tim krajem listopada i početkom studenog 2019. Opet će Gorica i Hajduk igrati dvaput u tri dana na Gradskom stadionu, s tom razlikom što će se ovoga puta prvo igrati prvenstvo, a tek potom Kup, i to četvrtfinale. I, da ne zaboravimo istaknuti, ovdje su i dalje i Lovrić i Suk…
Sličnosti i poveznica, dakle, koliko ti srce želi, a razlika – barem jednako toliko!
Prije 500 dana na jednoj je klupi bio Sergej Jakirović, na drugoj Damir Burić. Niti jednog više nema u tim ulogama. Prije 500 dana Siniša Oreščanin bio je bivši trener Hajduka, smijenjen par mjeseci ranije, a danas je trener Gorice. U tim je dvobojima na klupi Gorice bio i sportski direktor Mindaugas Nikoličius, danas sportski direktor Hajduka. Uz to, prije 500 dana ime Paola Tramezzanija nije previše značilo hrvatskoj nogometnoj javnosti, bio je prilično anonimni trener koji se odmarao nakon otkaza u ciparskom APOEL-u i čekao angažman u Livornu, koji će doći mjesec dana poslije onih utakmica u Velikoj Gorici.
Uostalom, prije 500 dana nismo imali pojma što je to korona virus, nismo ni razmišljali o tome kako je živjeti s pandemijom globalnih razmjera, ništa nam nisu značile ni fraze kao što su “novo normalno”, “sljedeća dva tjedna” i “komorbiditet”. Puno se toga promijenilo i u svijetu i u nogometu, i u Gorici i Hajduku, a opet se čini kao da je sve nekako isto, ili barem prilično slično.
Točnije, voljeli bismo da sve završi isto, ili barem prilično slično, kad je riječ o terenu. Evo, ne moraju zabiti ni Suk ni Lovrić, neka to učini netko drugi, ali neka ishod bude isti.
I imamo se pravo tome nadati, jer Hajduk je u ovih 500 dana uglavnom tonuo i padao, a Gorica rasla i dizala se. I smjestila se na pozicije koje su debelo iznad onoga gdje je Hajduk.
– Poštujemo i respektiramo Hajduk, to je momčad koja je četiri do šest puta skuplja od naše, ali mi smo treći na tablici, igramo jako dobro, sve više napredujemo i svakako idemo na pobjedu – najavio je trener Oreščanin, kojeg su Splitu mnogi i dalje izuzetno poštuju i respektiraju, žale zbog njegova odlaska s Poljuda, dok mu oni drugi i dalje ne opraštaju ispadanje od malteške Gzire u Europi.
Danas, 500 dana poslije, trener Six jasno i glasno će reći kako mu je “ova utakmica jednaka kao i svaka druga”, ali naravno da mu je teško baš u potpunosti povjerovati. Otišao je iz Hajduka kao najuspješniji trener splitskoga kluba otkad je HNL-a, otišao je u vrlo negativnom ozračju, što je potpuno odudaralo od svega onoga što je radio na Poljudu. U vremenu nakon odlaska ostao je korektan, pristojan, o Hajduku je uvijek govorio s velikim respektom, ali jasno je da bi mu ova pobjeda ipak bila malo draža nego neke druge.
Poseban će motiv imati i bivši direktor Nikoličius, koji silno želi pobijediti Goricu, pokazati da Hajduk s njim može ono što bez njega nikad nije uspio. Pobijediti Goricu u Velikoj Gorici. Međutim, Nikoličius će biti i motiv za sve igrače Gorice, za dečke koji su mjesecima i godinama gradili svoju priču zajedno s njim, da bi rastanak uslijedio bez pravog pozdrava, s nekoliko rečenica poruke ili ponekim telefonskim razgovorom. Prvi put nakon odlaska iz Gorice doći će Nikoličius na stadion koji mu je tri godine bio radno mjesto, a njegovi dojučerašnji kolege i igrači napravit će sve da s njega ode praznih ruku. I u subotu, i u utorak.
Iako, ne treba nikome Nikoličius da bude motiviran za oglede poput ovih, za utakmice s ovakvim ulogom, za sudare s protivnikom kojeg je uvijek posebno zadovoljstvo pobijediti. Jer, u ovih 500 dana smjestio se i onaj težak poraz 0-6 na Poljudu, nakon kojeg je Jakirović otišao s klupe, a to su neki dugovi koje valja vraćati u ratama. Triput je od tad Gorica igrala s Hajdukom, sva tri puta je pobijedila, pa nema razloga da se niz ne nastavi. Iako je Hajduk danas, treba i to reći, kudikamo ozbiljnija i puno opasnija momčad nego što je bio tijekom 2020. godine.
Međutim, ozbiljnija je i Gorica, koja ima svoje želje, svoje ciljeve i svoje ambicije. Na putu svoji velik protivnik, klub s tradicijom i renomeom, ali sve to za sebe gradi i Gorica. Tradiciju i renome, naravno, najlakše je izgraditi s pobjedama, s uspjesima, pa u tom smislu…
Novo zlato za hrvatski parastolni tenis! Lučić osvojila zlato u Laškom
Turnir za Lučić još nije gotov. U subotu nastavlja natjecanje u disciplini mješovitih parova XD17, gdje će igrati s hrvatskim reprezentativcem Bornom Zohilom.
Nakon srebra u Podgorici, Mirjana Lučić, članica Parastolnoteniskog kluba Uspon, ostvarila je veliki uspjeh na međunarodnoj sportskoj sceni osvojivši zlato na ITTF World Para Challenger turniru koji se ovih dana održava u Laškom. Lučić je do zlata stigla impresivnim nizom pobjeda, uključujući i onu nad aktualnom svjetskom prvakinjom Szvitasz Alexom, protiv koje je slavila rezultatom 3:2.
Osim toga, u skupini je pobijedila Dankinju Nielsen (3:1) i Španjolku Migueles (3:0), dok je u napetom meču protiv Turkinje Kavas imala meč loptu, ali je u konačnici izgubila rezultatom 2:3. Unatoč tom porazu, Lučić je pokazala iznimnu formu i borbenost, što joj je osiguralo mjesto na najvišoj stepenici pobjedničkog postolja.
Foto: Parastolnoteniski klub USPON/FB
„Uz sjajnu igru i nevjerojatnu borbenost, Mirjana je pokazala da je među najboljima na svijetu”, poručuju iz kluba putem Facebook stranice.
Turnir za Lučić još nije gotov. U subotu nastavlja natjecanje u disciplini mješovitih parova XD17, gdje će igrati s hrvatskim reprezentativcem Bornom Zohilom. Uz to, idućeg tjedna očekuje je i nastup na ITTF World Para Elite turniru, koji okuplja najbolje igrače s vrha svjetske rang liste.
Uz Mirjanu, na natjecanju su sudjelovali i drugi članovi PK Uspona, Marko Vračan te Marija Sečenj, koja je nedavno osvojila broncu u Podgorici. Oboje su pružili snažne nastupe i osvojili setove protiv vrlo jakih suparnika, ali nisu uspjeli proći skupinu.
Foto: Parastolnoteniski klub USPON/FB
Ovo je veliki uspjeh za hrvatski parastolni tenis i snažna potvrda da se domaći sportaši mogu ravnopravno nositi s najboljima na svijetu. Pobjeda u Laškom jasno pokazuje, uz rad, predanost i srce, granice ne postoje. Čestitke Mirjani, ali i svim ostalim natjecateljima kluba Uspon.
Kapetan hrvatske nogometne reprezentacije, Luka Modrić, igrao je na mnogim svjetskim terenima, a uskoro će zaigrati i na – kazališnim daskama.
Naime, u suradnji Hrvatskog nogometnog saveza i Boss teatra nastala je predstava “Luka Modrić: Moja igra” u režiji Arije Rizvić. Predstava je to o najvećem hrvatskom nogometašu svih vremena, a donosi njegovu priču iz nove perspektive – one dramske.
Autori dramskog teksta su Valentina i Luka Mavretić dok u glavnim ulogama nastupaju Matej Đurđević, Gloria Dubelj i Denis Bosak.
Predstava donosi priču o Luki Modriću iz emotivne i osobne perspektive, kroz koju će publika bolje upoznati mladića koji je svladao brojne prepreke kako bi jednoga dana postao najbolji nogometaš svijeta.
–Luku svi znaju kao kapetana naše reprezentacije, nogometnog genijalca i virtuoza, no on je i sin, otac, muž, unuk i brat. Kroz ovu predstavu pokušali smo približiti sva ta lica Luke Modrića publici, dati dublji uvid u životne i nogometne zaplete koji su ga oblikovali u nogometaša i osobu koju toliko cijene suigrači, protivnici i svi ljubitelji nogometa. Za mene je on savršen dramski junak, koji je na svom putu do uspjeha puno toga žrtvovao i putem imao različite teškoće, prepreke i padove, pa mi je bila čast i odgovornost prihvatiti se ovakvog projekta. Ponosna sam na odrađeni posao cijele ekipe te iskreno vjerujem da će se publici dopasti ovakav prikaz Lukine životne priče – otkrila je redateljica Arija Rizvić.
Predstava otkriva tko sve stoji iza njegovih uspjeha, s kojim se izazovima suočio i kako ih je prevladao. U vrijeme kada djeca i mladi sanjaju o slavi već od malih nogu, Lukina priča podsjeća da se najveći uspjesi itekako moraju zaslužiti, prije svega napornim radom i ustrajnošću. Kako Luka često ističe: “Najbolje stvari nikad ne dolaze lako.”
Premijerna izvedba bit će u Scenoteci 18. svibnja.
*Tekst je nastao u suradnji s Hrvatskim nogometnim savezom.
Hajduk u Gorici traži bodove, ali i rješenja za vlastitu budućnost?!
Nogometaši Gorice u nedjelju od 16 sati pokušat će protiv Hajduka doći do bodova koji bi donijeli i matematičko osiguravanje ostanka u ligi, a pritom će ih samo dodatno motivirati priče koje su se zavrtjele u eteru…
Kad u nedjelju od 16 sati krene ogled Gorice i Hajduka na Gradskom stadionu, povest će se tu najmanje dvije važne bitke. Hajduk će brinuti svoje brige, sve veće i izraženije nakon domaćeg poraza u velikom derbiju s Dinamom, a naša Gorica tražit će način kako doći do bodova koji bi joj i matematički donijeli ostanak u ligi. Priča sa Šibenikom još je vrlo živa i aktualna, pojavila se mogućnost da se oduzeti bodovi vrate klubu sa Šubićevca, no Gorici bi bez obzira na to ova tri boda riješila sve nedoumice.
Po njih će, nema dvojbe, sastav Marija Carevića i krenuti, jer ne bi to Goričanima bilo prvi put ove sezone da pobjeđuju Hajduku. Uspjeli su u tome 7. prosinca, kad su Splićani u Velikoj Gorici pali s minimalnih 1-0, nakon gola Kreše Krizmanića i briljantne intervencije Ivana Banića, koji je u 95. minuti obranio penal Marku Livaji. I začepio usta svima onima koji su lupetali kojekakve budalaštine vezane za neke njegove ranije prezentacije protiv Hajduka, iako to nije bilo prvi put da je Banić zaustavio Livaju, kao što nije bilo ni prvi put da je bio jako dobar protiv Hajduka…
Upravo se Ivan Banić ovih dana našao u središtu priče koja kaže da bi ovog ljeta mogao uslijediti njegov povratak na Poljud, s kojeg je otišao u ljeto 2014., prije punih 11 godina. Ivanu Lučiću protiv Dinama se dogodio težak kiks, najave kažu da ove sezone više sigurno neće stati na Hajdukov gol, a velika je vjerojatno da je Lučić tim nastupom završio i svoju epizodu u Hajduku. U Velikoj Gorici će u nedjelju na gol stati mladi Toni Silić, koji se možda prometne i u trajno rješenje, iako kuloarske priče kažu da na Poljudu traže novoga golmana.
Kad je već tako, nije posebno iznenađenje da je u konkurenciji i naš Banić, ponajbolji golman HNL-a već nekoliko sezona, kapetan Gorice u odsustvu Jurice Pršira, ali i igrač kojem ovog ljeta ističe ugovor s “ponosom grada”. Pregovori o potpisivanju novog ugovora su u tijeku, Banić je jedan od onih koje u Gorici svakako žele zadržati u svome kadru, no očito o njemu kao rješenju razmišljaju i na Poljudu. Koliko su u tome svemu ozbiljni, koliko zaista ima istine u medijskim naklapanjima, teško je procijeniti, ali zato je lako zaključiti da će Banić imati ogroman motiv i ove nedjelje.
Kako god okreneš, što god bilo istina, jasno je jedino da Banić poziv kluba svoje mladosti može zaslužiti dobrim obranama i nastupima. U svakoj utakmici, ali pogotovo u ovoj, u kojoj će ljudi iz Hajduka iz prve ruke još jedanput moći vidjeti sve kvalitete aktualnoga kapetana Gorice. Logika govori da Banić vjerojatno ne bi imao ništa protiv takve vrste iskoraka, odnosno nove prilike na Poljudu, a za to će morati biti bolji nego što je ikad bio. Od toga će, kao i od brojnih njegovih ranijih nastupa, profitirati i Gorica, čiju će ponudu za novi ugovor Banić vrlo ozbiljno razmotriti…
Ako je taj interes Hajduka eventualno samo medijski spin pušten s Poljuda, sa željom da se možda destabilizira golmana i ponajboljeg pojedinca sljedećeg protivnika, stvari se neće previše mijenjati. Banić je prejak karakter, dovoljno čvrst i ozbiljan, i te ga priče sasvim sigurno neće poljuljati. Nego će mu, bez obzira odakle sve to došlo, biti samo ekstra motivacija.
Ivan Banić prvi je golman u HNL-u koji je Livaji obranio penal, ali i prvi kojem je to uspjelo dvaput… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL
Međutim, nije Banić i jedini kojeg će u Hajduku ovom prilikom promatrati kroz posebne naočale. Gledat će se i ovoga puta, naime, što i kako radi Mario Carević. Trener Gorice također se spominje u kontekstu povratka u klub u kojem je ponikao, jer više nema nikakve dvojbe kako Gennaro Gatusso neće nastaviti svoj posao na Poljudu kad ova sezona završi. U Hajduku će tako tražiti novog trenera, a Carevićevo ime bit će u opticaju sve dok se ta tema i definitivno ne zaključi.
Ni njega te priče i spominjanje takve mogućnosti neće skrenuti s puta ni poljuljati ga u pripremi za ovu utakmicu, budući da svi imalo upućeni znaju koliko predano živi i radi za uspješan završetak sezone s Goricom, koja mu je nakon odlaska Rajka Vidovića ponudila veliku priliku. Carević je nadomak toga da taj posao odradi na željeli način, da osigura ostanak u ligi i prije posljednjega kola, i to je jedino o čemu razmišlja.
Dobro, možda ne baš jedino, jer Carević već slaže nacrte i za neku novu Goricu, koja bi trebala krenuti u sljedeću sezonu. Njegov status u Gorici nije ni najmanje upitan, ima čvrst ugovor s našim klubom i iz Turopolja ga može odvesti samo i isključivo nekakva ponuda koju je nemoguće odbiti. U tu kategoriju sigurno spada i potencijalni poziv s Poljuda, iz kluba koji je obilježio njegovu igračku karijeru, no to je tema kojom će se Car baviti tek u trenutku kad sezona završi, kad i ako taj poziv i dođe.
Sad, u ovom trenutku, obojici je fokus samo i jedino na Gorici. Mi ćemo se nadati da će tako biti i sljedeće sezone, da će i Banić i Carević ostati dio našega kluba, a sve ostalo ćemo svesti pod medijska nagađanja. Trenutačno jako malo važna, čak i potpuno nevažna…
Na čelu kolone bit će Damir Martin, proslavljeni hrvatski olimpijac, a po uzoru na prave Olimpijske igre vrtićanci će se boriti za nagrade u nekoliko atletskih disciplina.
U organizaciji Hrvatskog olimpijskog odbora i u suradnji sa sportskim zajednicama, Zajednica športskih udruga grada Velike Gorice ove godine po drugi puta organizira Olimpijski festival dječjih vrtića.
Festival će se održati na Gradskom stadionu Velika Gorica, 13. svibnja s početkom u 17 sati a na njemu će sudjelovati svih 7 velikogoričkih dječjih vrtića sa oko 320 djece i 50 odgajateljica. Riječ je o dječjim vrtićima Ciciban, Čarobna šuma, DIDI, Koraci, Lojtrica, Velika Gorica i Žirek.
Naši najmlađi natjecat će se u nogometu i četiri atletske discipline, za djevojčice i dječake, s time da su atletske discipline trčanje na 50 metara, skok udalj, bacanje loptice u daljinu i štafetno trčanje 4×25 metara.
Zajednica športskih udruga u suradnji sa Hrvatskim olimpijskim odborom osigurala je za svako dijete prigodne diplome, majicu i kapu s obilježjima festivala za otvaranje olimpijade, a svaki mališan dobiva i prigodnu medalju, majicu sa logom i u boji vrtića za natjecanje.
Pobjednici dobivaju medalje, diplome i pehare a vrtić/ekipa koja će se najviše isticati u poštivanju olimpijskih pravila dobiva nagradu za Fair Play.
PROGRAM:
16:30 sati – Okupljanje dječjih vrtića, ulaz kod tribine zapad Gradskog stadiona
Dolazak dječjih vrtića, smještaj i priprema za ceremoniju otvaranja (upoznavanje sa protokolom otvaranja te izvlačenje parova za turnir u malom nogometu).
17:00 sati – Svečani mimohod
Na mimohodu sudjeluju svi dječji vrtići sa svojim ekipama. U pratnji su odgajateljice i druge službene osobe koje za to imaju dopuštenje dječjeg vrtića, te službene osobe natjecanja. Dječji vrtići ulaze na stadion (atletsku stazu) poredani po abecednom redu – po nazivu dječjeg vrtića.
Svaki dječji vrtić na čelu kolone nosi transparent s nazivom dječjeg vrtića koji predstavlja.
Redoslijed mimohoda dječjih vrtića:
DV Ciciban
DV Čarobna šuma
DV DIDI
DV Koraci
DV Lojtrica
DV Velika Gorica
DV Žirek
Službeno osoblje – treneri, volonteri, članovi Izvršnog odbora Zajednice
Na čelu kolone su Damir Martin, proslavljeni hrvatski olimpijac i Darko Blažinčić, glavni tajnik Zajednice sportskih udruga grada Velike Gorice i koordinator olimpijskog festivala.
Uz taktove prigodne koračnice ili popularne pjesme svečani mimohod polazi od ulaza stadiona atletskom stazom te se zaustavlja kod zapadne tribine. Dolaskom do ruba atletske staze kolona skreće na travnati dio igrališta te se kreće u suprotnom smjeru. Dolaskom na označeno mjesto, kolona skreće na travnati dio igrališta gdje voditelji dječjih vrtića postrojavaju natjecatelje u kolonama po četvero.
17:10 sati – Ceremonija otvaranja
Pozdravni govor predsjednika Zajednice športskih udruga grada Velike Gorice, predstavnika Hrvatskog olimpijskog odbora i otvaranje igara od strane gradonačelnika domaćina.
Skupina od osmero djece koja nosi zastavu HOO-a nakon mimohoda nastavlja kretanje predviđenom trasom, prema jarbolu na kojem se nalaze zastave HOO i Republike Hrvatske.
Zastavu Hrvatskog olimpijskog odbora nose:
DV Ciciban – Noemi Ćaćić
DV Čarobna šuma – Ivana Đurašin
DV DIDI – Helena Orečić
DV Koraci – Antonio Bago
DV Lojtrica – Jakov Naglić
DV Velika Gorica – Nika Galeković
DV Žirek – Matej Vidačković
Dolaskom do jarbola zaustavljaju se, a sportašica Ema Jukić iz Karate kluba Velika Gorica, držeći jedan ugao zastave, recitira zakletvu Olimpijskog festivala na hrvatskom jeziku.
Potom na stadion ulazi prvi trkač koji nosi olimpijsku baklju. U nošenju olimpijske baklja potom se izmjenjuju dječaci/djevojčice iz svakog vrtića, nošenjem olimpijske baklje duž atletske staze, a posljednji nosač baklje dolaskom do postolja, dodirom baklje ”pali” vatru na postolju.
Predviđeni početak natjecanja je oko 17:30 sati dok je ceremonija dodjele nagrada i diploma predviđena oko 18:40 sati.
Ceremonija zatvaranja bit će u 19 sati, nakon čega slijedi kratko druženje na terenu.
Kurilovec u nemogućoj misiji: Loša srijeda u Vrapču ubija nadu…
Nogometaši Kurilovca poraženi su 4-1 na gostovanju u Vrapču, gdje su već u prvih 20-ak minuti upali u ozbiljan minus, iz kojeg se nisu mogli izvući. Zaostatak za Lučkim sad je velikih sedam bodova…
Neće biti odustajanja do samoga kraja, to je mantra koju na Udarniku stalno ponavljaju, ali suludi ritam utakmica uzeo je svoj danak. Ove srijede nogometaši Kurilovca su igrali šestu utakmicu u posljednjih 18 dana, za amaterski nogomet to je ritam u kojem nije nimalo lako “preživjeti”, a Kurilovčani su preživljavali sve do gostovanja u Vrapču. A tu je, preko puta poznate bolnice, sve otišlo u krivome smjeru…
Kurilovčani su se uspjeli ekipirati, vratili su se ozlijeđeni i kartonirani, pa su u susret krenuli Išek, Šarić, Vujnović, Sedlaček, Bolješić, M. Pršir, Žlebečić, Novak, Završki, D. Banić i Starčević, no vrlo brzo postalo je jasno da neće to biti “udarnički” dan u Vrapču. Domaćin je poveo preko Vite Čilića već u 17. minuti, a samo dvije minute poslije isti je igrač zabio i drugi gol te gurnuo goste iz Turopolja u ozbiljne probleme.
Nisu Kurilovčani naviknuli ove sezone na takve probleme u defenzivi, pa je i šok koji je zavladao potrajao još neko vrijeme. Pokušao je trener Senad Harambašić raditi i neke korekcije, na poluvremenu je umjesto Banića uveo Selmana, ali sve je bilo uzalud. Umjesto gola Kurilovca, koji bi otvorio put prema povratku u utakmicu, u 51. minuti svoj hat-trick kompletirao je 20-godišnji Čilić, koji se prometnuo u velikog vrapčanskog junaka.
Već je u tim trenucima bilo jasno da se ovdje nekakav preokret može dogoditi samo čudom, no trener Senad je pokušao s još tri promjene nakon sat vremena igre, pa s još jednom u 77. minuti… Međutim, već tri minute poslije te posljednje promjene Vrapče je došlo i do četvrtoga gola, Bruno Špišić pogodio je za ružnih 4-0, što je samo malo uspio uljepšati Đevad Selman u 82. minuti, za konačnih 4-1.
Budući da je vodeće Lučko ove srijede nastavilo svoj pomalo nestvaran niz i pobijedilo Tigar iz Sv. Nedelje s visokih 3-0, čini se kako se kurilovečka misija lova na prvo mjesto baš u Vrapču pretvorila u – nemoguću misiju…
Do kraja su još četiri kola, u igri je još 12 bodova, a Lučko ih na vrhu ima sedam više od Kurilovca. Drugo mjesto Kurilovčani su sačuvali, budući da je ova srijeda donijela poraze i Ravnica i Gaj Mača, ali drugo mjesto nije ono što su na Udarniku željeli i sanjali. Nažalost, stvari su se rasplele tako da će do kraja biti jako, jako teško uloviti nezaustavljivo Lučko, ali to ne znači da Kurilovčani neće pokušati.
Počevši od ovog vikenda, od sedme utakmice u 21 dan, od ogleda s krapinskim Zagorcem, kojeg odnedavno vodi Perica Vidak, nekoć trener Kurilovca.