Sport

U potrazi za reprizom 500 dana poslije: Gorica i Hajduk, prvi put…

Nogometaši Gorice igrat će s Hajdukom dvaput u tri dana, a prvo je na rasporedu prvenstveni ogled, u subotu od 17.05 sati. Igrat će se točno 500 dana nakon što je Gorica igrala s Hajdukom dvaput u tri dana…

Objavljeno

prije 5 godina

13. ožujka 2021.

Objavio/la

Marko Vidalina

Točno 500 dana prošlo je od originala, a sad se, nadam se, sprema – repriza! Točno je 500 dana prošlo od 30. listopada 2019., od trenutka kad je Gorica krenula u svoj prvi prvoligaški dvostruki okršaj s Hajdukom na svom stadionu. Igrala se prvo osmina finala Kupa, a tri dana poslije i redovno prvenstveno kolo. Oba puta na našem Gradskom stadionu, oba puta završilo je identičnom pobjedom Gorice (2-1), oba puta strijelci su bili isti ljudi (Lovrić i Suk).

I evo nas, 500 dana poslije, idemo sve ispočetka. Dobro, nije sve baš potpuno identično, ali zapanjujuće je koliko sličnosti ima s tim krajem listopada i početkom studenog 2019. Opet će Gorica i Hajduk igrati dvaput u tri dana na Gradskom stadionu, s tom razlikom što će se ovoga puta prvo igrati prvenstvo, a tek potom Kup, i to četvrtfinale. I, da ne zaboravimo istaknuti, ovdje su i dalje i Lovrić i Suk…

Sličnosti i poveznica, dakle, koliko ti srce želi, a razlika – barem jednako toliko!

Prije 500 dana na jednoj je klupi bio Sergej Jakirović, na drugoj Damir Burić. Niti jednog više nema u tim ulogama. Prije 500 dana Siniša Oreščanin bio je bivši trener Hajduka, smijenjen par mjeseci ranije, a danas je trener Gorice. U tim je dvobojima na klupi Gorice bio i sportski direktor Mindaugas Nikoličius, danas sportski direktor Hajduka. Uz to, prije 500 dana ime Paola Tramezzanija nije previše značilo hrvatskoj nogometnoj javnosti, bio je prilično anonimni trener koji se odmarao nakon otkaza u ciparskom APOEL-u i čekao angažman u Livornu, koji će doći mjesec dana poslije onih utakmica u Velikoj Gorici.

Uostalom, prije 500 dana nismo imali pojma što je to korona virus, nismo ni razmišljali o tome kako je živjeti s pandemijom globalnih razmjera, ništa nam nisu značile ni fraze kao što su “novo normalno”, “sljedeća dva tjedna” i “komorbiditet”. Puno se toga promijenilo i u svijetu i u nogometu, i u Gorici i Hajduku, a opet se čini kao da je sve nekako isto, ili barem prilično slično.

Točnije, voljeli bismo da sve završi isto, ili barem prilično slično, kad je riječ o terenu. Evo, ne moraju zabiti ni Suk ni Lovrić, neka to učini netko drugi, ali neka ishod bude isti.

I imamo se pravo tome nadati, jer Hajduk je u ovih 500 dana uglavnom tonuo i padao, a Gorica rasla i dizala se. I smjestila se na pozicije koje su debelo iznad onoga gdje je Hajduk.

– Poštujemo i respektiramo Hajduk, to je momčad koja je četiri do šest puta skuplja od naše, ali mi smo treći na tablici, igramo jako dobro, sve više napredujemo i svakako idemo na pobjedu – najavio je trener Oreščanin, kojeg su Splitu mnogi i dalje izuzetno poštuju i respektiraju, žale zbog njegova odlaska s Poljuda, dok mu oni drugi i dalje ne opraštaju ispadanje od malteške Gzire u Europi.

Danas, 500 dana poslije, trener Six jasno i glasno će reći kako mu je “ova utakmica jednaka kao i svaka druga”, ali naravno da mu je teško baš u potpunosti povjerovati. Otišao je iz Hajduka kao najuspješniji trener splitskoga kluba otkad je HNL-a, otišao je u vrlo negativnom ozračju, što je potpuno odudaralo od svega onoga što je radio na Poljudu. U vremenu nakon odlaska ostao je korektan, pristojan, o Hajduku je uvijek govorio s velikim respektom, ali jasno je da bi mu ova pobjeda ipak bila malo draža nego neke druge.

Poseban će motiv imati i bivši direktor Nikoličius, koji silno želi pobijediti Goricu, pokazati da Hajduk s njim može ono što bez njega nikad nije uspio. Pobijediti Goricu u Velikoj Gorici. Međutim, Nikoličius će biti i motiv za sve igrače Gorice, za dečke koji su mjesecima i godinama gradili svoju priču zajedno s njim, da bi rastanak uslijedio bez pravog pozdrava, s nekoliko rečenica poruke ili ponekim telefonskim razgovorom. Prvi put nakon odlaska iz Gorice doći će Nikoličius na stadion koji mu je tri godine bio radno mjesto, a njegovi dojučerašnji kolege i igrači napravit će sve da s njega ode praznih ruku. I u subotu, i u utorak.

Iako, ne treba nikome Nikoličius da bude motiviran za oglede poput ovih, za utakmice s ovakvim ulogom, za sudare s protivnikom kojeg je uvijek posebno zadovoljstvo pobijediti. Jer, u ovih 500 dana smjestio se i onaj težak poraz 0-6 na Poljudu, nakon kojeg je Jakirović otišao s klupe, a to su neki dugovi koje valja vraćati u ratama. Triput je od tad Gorica igrala s Hajdukom, sva tri puta je pobijedila, pa nema razloga da se niz ne nastavi. Iako je Hajduk danas, treba i to reći, kudikamo ozbiljnija i puno opasnija momčad nego što je bio tijekom 2020. godine.

Međutim, ozbiljnija je i Gorica, koja ima svoje želje, svoje ciljeve i svoje ambicije. Na putu svoji velik protivnik, klub s tradicijom i renomeom, ali sve to za sebe gradi i Gorica. Tradiciju i renome, naravno, najlakše je izgraditi s pobjedama, s uspjesima, pa u tom smislu…

Ajmo, Gorica!

Sport

Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’

Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…

Objavljeno

prije 2 sata

30. travnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.

U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.

“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.

Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.

Nastavite čitati

Moja županija

Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’

Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!

Objavljeno

prije 3 sata

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.

– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…

Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.

U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.

– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.

I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.

– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.

Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.

– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.

Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.

– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.

Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.

– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…

Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.

– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.

Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.

Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.

– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.

Nastavite čitati

Sport

Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!

Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja

Objavljeno

prije 3 sata

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…

A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.

Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.

Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.

Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.

Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica petardom do sedme proljetne pobjede

Objavljeno

prije 9 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.