Sport

U potrazi za reprizom 500 dana poslije: Gorica i Hajduk, prvi put…

Nogometaši Gorice igrat će s Hajdukom dvaput u tri dana, a prvo je na rasporedu prvenstveni ogled, u subotu od 17.05 sati. Igrat će se točno 500 dana nakon što je Gorica igrala s Hajdukom dvaput u tri dana…

Objavljeno

prije 5 godina

13. ožujka 2021.

Objavio/la

Marko Vidalina

Točno 500 dana prošlo je od originala, a sad se, nadam se, sprema – repriza! Točno je 500 dana prošlo od 30. listopada 2019., od trenutka kad je Gorica krenula u svoj prvi prvoligaški dvostruki okršaj s Hajdukom na svom stadionu. Igrala se prvo osmina finala Kupa, a tri dana poslije i redovno prvenstveno kolo. Oba puta na našem Gradskom stadionu, oba puta završilo je identičnom pobjedom Gorice (2-1), oba puta strijelci su bili isti ljudi (Lovrić i Suk).

I evo nas, 500 dana poslije, idemo sve ispočetka. Dobro, nije sve baš potpuno identično, ali zapanjujuće je koliko sličnosti ima s tim krajem listopada i početkom studenog 2019. Opet će Gorica i Hajduk igrati dvaput u tri dana na Gradskom stadionu, s tom razlikom što će se ovoga puta prvo igrati prvenstvo, a tek potom Kup, i to četvrtfinale. I, da ne zaboravimo istaknuti, ovdje su i dalje i Lovrić i Suk…

Sličnosti i poveznica, dakle, koliko ti srce želi, a razlika – barem jednako toliko!

Prije 500 dana na jednoj je klupi bio Sergej Jakirović, na drugoj Damir Burić. Niti jednog više nema u tim ulogama. Prije 500 dana Siniša Oreščanin bio je bivši trener Hajduka, smijenjen par mjeseci ranije, a danas je trener Gorice. U tim je dvobojima na klupi Gorice bio i sportski direktor Mindaugas Nikoličius, danas sportski direktor Hajduka. Uz to, prije 500 dana ime Paola Tramezzanija nije previše značilo hrvatskoj nogometnoj javnosti, bio je prilično anonimni trener koji se odmarao nakon otkaza u ciparskom APOEL-u i čekao angažman u Livornu, koji će doći mjesec dana poslije onih utakmica u Velikoj Gorici.

Uostalom, prije 500 dana nismo imali pojma što je to korona virus, nismo ni razmišljali o tome kako je živjeti s pandemijom globalnih razmjera, ništa nam nisu značile ni fraze kao što su “novo normalno”, “sljedeća dva tjedna” i “komorbiditet”. Puno se toga promijenilo i u svijetu i u nogometu, i u Gorici i Hajduku, a opet se čini kao da je sve nekako isto, ili barem prilično slično.

Točnije, voljeli bismo da sve završi isto, ili barem prilično slično, kad je riječ o terenu. Evo, ne moraju zabiti ni Suk ni Lovrić, neka to učini netko drugi, ali neka ishod bude isti.

I imamo se pravo tome nadati, jer Hajduk je u ovih 500 dana uglavnom tonuo i padao, a Gorica rasla i dizala se. I smjestila se na pozicije koje su debelo iznad onoga gdje je Hajduk.

– Poštujemo i respektiramo Hajduk, to je momčad koja je četiri do šest puta skuplja od naše, ali mi smo treći na tablici, igramo jako dobro, sve više napredujemo i svakako idemo na pobjedu – najavio je trener Oreščanin, kojeg su Splitu mnogi i dalje izuzetno poštuju i respektiraju, žale zbog njegova odlaska s Poljuda, dok mu oni drugi i dalje ne opraštaju ispadanje od malteške Gzire u Europi.

Danas, 500 dana poslije, trener Six jasno i glasno će reći kako mu je “ova utakmica jednaka kao i svaka druga”, ali naravno da mu je teško baš u potpunosti povjerovati. Otišao je iz Hajduka kao najuspješniji trener splitskoga kluba otkad je HNL-a, otišao je u vrlo negativnom ozračju, što je potpuno odudaralo od svega onoga što je radio na Poljudu. U vremenu nakon odlaska ostao je korektan, pristojan, o Hajduku je uvijek govorio s velikim respektom, ali jasno je da bi mu ova pobjeda ipak bila malo draža nego neke druge.

Poseban će motiv imati i bivši direktor Nikoličius, koji silno želi pobijediti Goricu, pokazati da Hajduk s njim može ono što bez njega nikad nije uspio. Pobijediti Goricu u Velikoj Gorici. Međutim, Nikoličius će biti i motiv za sve igrače Gorice, za dečke koji su mjesecima i godinama gradili svoju priču zajedno s njim, da bi rastanak uslijedio bez pravog pozdrava, s nekoliko rečenica poruke ili ponekim telefonskim razgovorom. Prvi put nakon odlaska iz Gorice doći će Nikoličius na stadion koji mu je tri godine bio radno mjesto, a njegovi dojučerašnji kolege i igrači napravit će sve da s njega ode praznih ruku. I u subotu, i u utorak.

Iako, ne treba nikome Nikoličius da bude motiviran za oglede poput ovih, za utakmice s ovakvim ulogom, za sudare s protivnikom kojeg je uvijek posebno zadovoljstvo pobijediti. Jer, u ovih 500 dana smjestio se i onaj težak poraz 0-6 na Poljudu, nakon kojeg je Jakirović otišao s klupe, a to su neki dugovi koje valja vraćati u ratama. Triput je od tad Gorica igrala s Hajdukom, sva tri puta je pobijedila, pa nema razloga da se niz ne nastavi. Iako je Hajduk danas, treba i to reći, kudikamo ozbiljnija i puno opasnija momčad nego što je bio tijekom 2020. godine.

Međutim, ozbiljnija je i Gorica, koja ima svoje želje, svoje ciljeve i svoje ambicije. Na putu svoji velik protivnik, klub s tradicijom i renomeom, ali sve to za sebe gradi i Gorica. Tradiciju i renome, naravno, najlakše je izgraditi s pobjedama, s uspjesima, pa u tom smislu…

Ajmo, Gorica!

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 10 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 16 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.