Sport

U potrazi za reprizom 500 dana poslije: Gorica i Hajduk, prvi put…

Nogometaši Gorice igrat će s Hajdukom dvaput u tri dana, a prvo je na rasporedu prvenstveni ogled, u subotu od 17.05 sati. Igrat će se točno 500 dana nakon što je Gorica igrala s Hajdukom dvaput u tri dana…

Objavljeno

prije 5 godina

13. ožujka 2021.

Objavio/la

Marko Vidalina

Točno 500 dana prošlo je od originala, a sad se, nadam se, sprema – repriza! Točno je 500 dana prošlo od 30. listopada 2019., od trenutka kad je Gorica krenula u svoj prvi prvoligaški dvostruki okršaj s Hajdukom na svom stadionu. Igrala se prvo osmina finala Kupa, a tri dana poslije i redovno prvenstveno kolo. Oba puta na našem Gradskom stadionu, oba puta završilo je identičnom pobjedom Gorice (2-1), oba puta strijelci su bili isti ljudi (Lovrić i Suk).

I evo nas, 500 dana poslije, idemo sve ispočetka. Dobro, nije sve baš potpuno identično, ali zapanjujuće je koliko sličnosti ima s tim krajem listopada i početkom studenog 2019. Opet će Gorica i Hajduk igrati dvaput u tri dana na Gradskom stadionu, s tom razlikom što će se ovoga puta prvo igrati prvenstvo, a tek potom Kup, i to četvrtfinale. I, da ne zaboravimo istaknuti, ovdje su i dalje i Lovrić i Suk…

Sličnosti i poveznica, dakle, koliko ti srce želi, a razlika – barem jednako toliko!

Prije 500 dana na jednoj je klupi bio Sergej Jakirović, na drugoj Damir Burić. Niti jednog više nema u tim ulogama. Prije 500 dana Siniša Oreščanin bio je bivši trener Hajduka, smijenjen par mjeseci ranije, a danas je trener Gorice. U tim je dvobojima na klupi Gorice bio i sportski direktor Mindaugas Nikoličius, danas sportski direktor Hajduka. Uz to, prije 500 dana ime Paola Tramezzanija nije previše značilo hrvatskoj nogometnoj javnosti, bio je prilično anonimni trener koji se odmarao nakon otkaza u ciparskom APOEL-u i čekao angažman u Livornu, koji će doći mjesec dana poslije onih utakmica u Velikoj Gorici.

Uostalom, prije 500 dana nismo imali pojma što je to korona virus, nismo ni razmišljali o tome kako je živjeti s pandemijom globalnih razmjera, ništa nam nisu značile ni fraze kao što su “novo normalno”, “sljedeća dva tjedna” i “komorbiditet”. Puno se toga promijenilo i u svijetu i u nogometu, i u Gorici i Hajduku, a opet se čini kao da je sve nekako isto, ili barem prilično slično.

Točnije, voljeli bismo da sve završi isto, ili barem prilično slično, kad je riječ o terenu. Evo, ne moraju zabiti ni Suk ni Lovrić, neka to učini netko drugi, ali neka ishod bude isti.

I imamo se pravo tome nadati, jer Hajduk je u ovih 500 dana uglavnom tonuo i padao, a Gorica rasla i dizala se. I smjestila se na pozicije koje su debelo iznad onoga gdje je Hajduk.

– Poštujemo i respektiramo Hajduk, to je momčad koja je četiri do šest puta skuplja od naše, ali mi smo treći na tablici, igramo jako dobro, sve više napredujemo i svakako idemo na pobjedu – najavio je trener Oreščanin, kojeg su Splitu mnogi i dalje izuzetno poštuju i respektiraju, žale zbog njegova odlaska s Poljuda, dok mu oni drugi i dalje ne opraštaju ispadanje od malteške Gzire u Europi.

Danas, 500 dana poslije, trener Six jasno i glasno će reći kako mu je “ova utakmica jednaka kao i svaka druga”, ali naravno da mu je teško baš u potpunosti povjerovati. Otišao je iz Hajduka kao najuspješniji trener splitskoga kluba otkad je HNL-a, otišao je u vrlo negativnom ozračju, što je potpuno odudaralo od svega onoga što je radio na Poljudu. U vremenu nakon odlaska ostao je korektan, pristojan, o Hajduku je uvijek govorio s velikim respektom, ali jasno je da bi mu ova pobjeda ipak bila malo draža nego neke druge.

Poseban će motiv imati i bivši direktor Nikoličius, koji silno želi pobijediti Goricu, pokazati da Hajduk s njim može ono što bez njega nikad nije uspio. Pobijediti Goricu u Velikoj Gorici. Međutim, Nikoličius će biti i motiv za sve igrače Gorice, za dečke koji su mjesecima i godinama gradili svoju priču zajedno s njim, da bi rastanak uslijedio bez pravog pozdrava, s nekoliko rečenica poruke ili ponekim telefonskim razgovorom. Prvi put nakon odlaska iz Gorice doći će Nikoličius na stadion koji mu je tri godine bio radno mjesto, a njegovi dojučerašnji kolege i igrači napravit će sve da s njega ode praznih ruku. I u subotu, i u utorak.

Iako, ne treba nikome Nikoličius da bude motiviran za oglede poput ovih, za utakmice s ovakvim ulogom, za sudare s protivnikom kojeg je uvijek posebno zadovoljstvo pobijediti. Jer, u ovih 500 dana smjestio se i onaj težak poraz 0-6 na Poljudu, nakon kojeg je Jakirović otišao s klupe, a to su neki dugovi koje valja vraćati u ratama. Triput je od tad Gorica igrala s Hajdukom, sva tri puta je pobijedila, pa nema razloga da se niz ne nastavi. Iako je Hajduk danas, treba i to reći, kudikamo ozbiljnija i puno opasnija momčad nego što je bio tijekom 2020. godine.

Međutim, ozbiljnija je i Gorica, koja ima svoje želje, svoje ciljeve i svoje ambicije. Na putu svoji velik protivnik, klub s tradicijom i renomeom, ali sve to za sebe gradi i Gorica. Tradiciju i renome, naravno, najlakše je izgraditi s pobjedama, s uspjesima, pa u tom smislu…

Ajmo, Gorica!

Moja županija

Mraclin uvjerljiv protiv Metalca, Ivan Kos – Čapa proslavio jubilej asistencijom i pogotkom

Objavljeno

prije 12 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Prije početka susreta domaća uprava prigodnim je dresom s brojem 200 nagradila Ivana Kosa za dvjestoti nastup u dresu Mraclina, a iskusni napadač jubilej je obilježio asistencijom i pogotkom. Nogometaši Mraclina ostvarili su važnu pobjedu u borbi za bijeg iz donjeg dijela tablice svladavši na Novoj grabi Metalac iz Siska rezultatom 3:0.

Domaćini su do prednosti stigli u 34. minuti kada je nakon ubačaja Frana Krilića s desne strane glavom precizan bio Dominik Smolković. Mraclin je i u nastavku bio bolja momčad, a vodstvo je povećano u 52. minuti. Ivan Kos probio je desni bok gostiju i ubacio u peterac gdje je Igor Hajduk na drugoj vratnici pospremio loptu u mrežu za 2:0.

Točku na zasluženu pobjedu stavio je upravo slavljenik Ivan Kos u 70. minuti. Nakon kornera i nekoliko odbijanaca lopta je stigla do domaćeg napadača koji je s četrnaest metara preciznim prizemnim udarcem pogodio iza leđa vratara Blagojevića. Ovom pobjedom Mraclin je dva kola prije kraja napravio važan korak prema očuvanju četvrtoligaškog statusa.

IV. NL SREDIŠTE ZAGREB – B, 28. kolo

MRACLIN – METALAC (S) 3:0

Stadion Nova graba. Gledatelja 70.
Sudac: Juraj Mikšec (Vrbovec). Pomoćnici: Luka Bradašić (Novska) i Veronika Muraja (Rajić).

STRIJELCI: 1:0 – Smolković (34), 2:0 – Hajduk (52), 3:0 – I. Kos (70).

MRACLIN: Matejčić (od 78. Zagorac), Marjanović, J. Domitrović, Rajić, Brdek, Smolković (od 60. Matić), Borovac, Tokić, Krilić, Hajduk, I. Kos (od 83. Hodalin). Trener: Marko Pancirov.

METALAC (S): Blagojević, Čajani, Acel, Matić (od 53. Pupić), Bičanić, Ayuba, Kesse (od 53. Perić), Brlečić, Krištopović, Knežević (od 57. Bekonjić), Vincelj (od 53. Brlić). Trener: Dalibor Sanader.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 23 sata

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 1 dan

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 1 dan

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.