U potrazi za reprizom 500 dana poslije: Gorica i Hajduk, prvi put…
Nogometaši Gorice igrat će s Hajdukom dvaput u tri dana, a prvo je na rasporedu prvenstveni ogled, u subotu od 17.05 sati. Igrat će se točno 500 dana nakon što je Gorica igrala s Hajdukom dvaput u tri dana…
Točno 500 dana prošlo je od originala, a sad se, nadam se, sprema – repriza! Točno je 500 dana prošlo od 30. listopada 2019., od trenutka kad je Gorica krenula u svoj prvi prvoligaški dvostruki okršaj s Hajdukom na svom stadionu. Igrala se prvo osmina finala Kupa, a tri dana poslije i redovno prvenstveno kolo. Oba puta na našem Gradskom stadionu, oba puta završilo je identičnom pobjedom Gorice (2-1), oba puta strijelci su bili isti ljudi (Lovrić i Suk).
I evo nas, 500 dana poslije, idemo sve ispočetka. Dobro, nije sve baš potpuno identično, ali zapanjujuće je koliko sličnosti ima s tim krajem listopada i početkom studenog 2019. Opet će Gorica i Hajduk igrati dvaput u tri dana na Gradskom stadionu, s tom razlikom što će se ovoga puta prvo igrati prvenstvo, a tek potom Kup, i to četvrtfinale. I, da ne zaboravimo istaknuti, ovdje su i dalje i Lovrić i Suk…
Sličnosti i poveznica, dakle, koliko ti srce želi, a razlika – barem jednako toliko!
Prije 500 dana na jednoj je klupi bio Sergej Jakirović, na drugoj Damir Burić. Niti jednog više nema u tim ulogama. Prije 500 dana Siniša Oreščanin bio je bivši trener Hajduka, smijenjen par mjeseci ranije, a danas je trener Gorice. U tim je dvobojima na klupi Gorice bio i sportski direktor Mindaugas Nikoličius, danas sportski direktor Hajduka. Uz to, prije 500 dana ime Paola Tramezzanija nije previše značilo hrvatskoj nogometnoj javnosti, bio je prilično anonimni trener koji se odmarao nakon otkaza u ciparskom APOEL-u i čekao angažman u Livornu, koji će doći mjesec dana poslije onih utakmica u Velikoj Gorici.
Uostalom, prije 500 dana nismo imali pojma što je to korona virus, nismo ni razmišljali o tome kako je živjeti s pandemijom globalnih razmjera, ništa nam nisu značile ni fraze kao što su “novo normalno”, “sljedeća dva tjedna” i “komorbiditet”. Puno se toga promijenilo i u svijetu i u nogometu, i u Gorici i Hajduku, a opet se čini kao da je sve nekako isto, ili barem prilično slično.
Točnije, voljeli bismo da sve završi isto, ili barem prilično slično, kad je riječ o terenu. Evo, ne moraju zabiti ni Suk ni Lovrić, neka to učini netko drugi, ali neka ishod bude isti.
I imamo se pravo tome nadati, jer Hajduk je u ovih 500 dana uglavnom tonuo i padao, a Gorica rasla i dizala se. I smjestila se na pozicije koje su debelo iznad onoga gdje je Hajduk.
– Poštujemo i respektiramo Hajduk, to je momčad koja je četiri do šest puta skuplja od naše, ali mi smo treći na tablici, igramo jako dobro, sve više napredujemo i svakako idemo na pobjedu – najavio je trener Oreščanin, kojeg su Splitu mnogi i dalje izuzetno poštuju i respektiraju, žale zbog njegova odlaska s Poljuda, dok mu oni drugi i dalje ne opraštaju ispadanje od malteške Gzire u Europi.
Danas, 500 dana poslije, trener Six jasno i glasno će reći kako mu je “ova utakmica jednaka kao i svaka druga”, ali naravno da mu je teško baš u potpunosti povjerovati. Otišao je iz Hajduka kao najuspješniji trener splitskoga kluba otkad je HNL-a, otišao je u vrlo negativnom ozračju, što je potpuno odudaralo od svega onoga što je radio na Poljudu. U vremenu nakon odlaska ostao je korektan, pristojan, o Hajduku je uvijek govorio s velikim respektom, ali jasno je da bi mu ova pobjeda ipak bila malo draža nego neke druge.
Poseban će motiv imati i bivši direktor Nikoličius, koji silno želi pobijediti Goricu, pokazati da Hajduk s njim može ono što bez njega nikad nije uspio. Pobijediti Goricu u Velikoj Gorici. Međutim, Nikoličius će biti i motiv za sve igrače Gorice, za dečke koji su mjesecima i godinama gradili svoju priču zajedno s njim, da bi rastanak uslijedio bez pravog pozdrava, s nekoliko rečenica poruke ili ponekim telefonskim razgovorom. Prvi put nakon odlaska iz Gorice doći će Nikoličius na stadion koji mu je tri godine bio radno mjesto, a njegovi dojučerašnji kolege i igrači napravit će sve da s njega ode praznih ruku. I u subotu, i u utorak.
Iako, ne treba nikome Nikoličius da bude motiviran za oglede poput ovih, za utakmice s ovakvim ulogom, za sudare s protivnikom kojeg je uvijek posebno zadovoljstvo pobijediti. Jer, u ovih 500 dana smjestio se i onaj težak poraz 0-6 na Poljudu, nakon kojeg je Jakirović otišao s klupe, a to su neki dugovi koje valja vraćati u ratama. Triput je od tad Gorica igrala s Hajdukom, sva tri puta je pobijedila, pa nema razloga da se niz ne nastavi. Iako je Hajduk danas, treba i to reći, kudikamo ozbiljnija i puno opasnija momčad nego što je bio tijekom 2020. godine.
Međutim, ozbiljnija je i Gorica, koja ima svoje želje, svoje ciljeve i svoje ambicije. Na putu svoji velik protivnik, klub s tradicijom i renomeom, ali sve to za sebe gradi i Gorica. Tradiciju i renome, naravno, najlakše je izgraditi s pobjedama, s uspjesima, pa u tom smislu…
Atletičari AK Maraton Velika Gorica, odmjerili su snage na dva natjecanja, Premier atletskoj ligi u Zagrebu i HALS-u u Križevcima, gdje je klub nastupio s ukupno 22 natjecatelja i osvojio 14 medalja.
U ukupnom zbroju Velikogoričani su osvojili sedam zlatnih, tri srebrne i četiri brončane medalje, uz niz plasmana među najboljih osam u svojim disciplinama.
Na zagrebačkom natjecanju posebno su se istaknuli mlađi limači i limačice. Patrik Buntak i Luka Nikšić ostvarili su zapažene rezultate u utrci na 200 metara, dok je Nikšić upisao i pobjedu u skoku u dalj. Među limačicama se istaknula Nelli Komljenović koja je slavila u skoku u dalj te osvojila drugo mjesto na 60 metara.
U Križevcima su ponovno uspješni bili isti natjecatelji, s više osvojenih medalja u sprintu, skoku u dalj i bacanju vorteksa. Nelli Komljenović ponovno je bila najuspješnija među limačicama 2016. godišta s pobjedom na 300 metara i u skoku u dalj, dok je Patrik Buntak osvojio prvo mjesto na 300 metara u svojoj kategoriji.
Osim pojedinačnih rezultata, zapažen je bio i nastup štafeta. Limači su osvojili drugo mjesto u utrci 4×60 metara, dok su limačice zauzele 10. mjesto.
Osam natjecatelja Judo kluba osoba s invaliditetom „Fuji” proteklog je vikenda nastupilo na međunarodnom Adapted Judo Tournamentu 2026 u Kranjskoj Gori, odakle se vraćaju s ukupno osam medalja, četiri zlatne, dvije srebrne i dvije brončane.
Turnir je okupio judaše iz osam država.
Najuspješniji među „Fuji” natjecateljima bili su Leon Vlašić, Dorotea Margetić, Ivano Rajković i Toni Pemper, koji su osvojili zlato. Srebrne medalje pripale su Mileni Vujević i Sari Pereković, dok su broncu osvojili Gabrijela Briševac i Tvrtko Matanović.
AK Turopolje trčao na sve strane – vikend za pamćenje od Zagorja do Vipave
Velikogorički trkači bili su među najbrojnijima na utrci “Z brega na breg”, a vikend su zaokružili nastupima u Sloveniji i na cestovnim utrkama u Čakovcu.
Atletski klub Turopolje imao je izuzetno aktivan vikend na nekoliko frontova, od zagorskih brežuljaka do Vipavske doline i Čakovca.
Najveći ekipni rezultat stigao je u subotu iz Desinića, gdje je održana trail utrka “Z brega na breg”, treće kolo KontinenTrail lige, a Turopoljci su se kući vratili s novim peharom. Na utrci je nastupilo više od dvadeset članova kluba, raspoređenih na tri staze, a najbrojniji su bili na srednjoj dionici od 17 kilometara s 720 metara elevacije, gdje je trčalo čak 19 natjecatelja i natjecateljica. U ekipnom poretku AK Turopolje Team 1 osvojio je drugo mjesto.
U pojedinačnim nastupima najbliže postolju bili su Filip Gršić i Jasna Mikulić, koji su na 17-kilometarskoj stazi završili na četvrtom mjestu u svojim kategorijama. Na istoj stazi Kruno Štriga bio je peti, a Darko Radić šesti. Na duljoj stazi od 25 kilometara s 1150 metara elevacije, Sanja Đapić Štriga osvojila je peto mjesto.
Dok je dio ekipe trčao Zagorjem, Goran Siuc predstavljao je klub na prestižnoj slovenskoj utrci Ultra trail Vipava valley, gdje je završio zahtjevnu dionicu Gladiator 60K (63 kilometra, 2700 metara elevacije). Stazu je istrčao za nešto više od 10 i pol sati i uspješno završio utrku.
Sportski vikend nastavljen je i u nedjelju na asfaltu u Čakovcu. Josip Martinović nastupio je na Polumaratonu Zrinskih, koji se boduje za Hrvatsku atletsku cestovnu ligu, te s vremenom 1:29:34 osvojio 36. mjesto ukupno i peto mjesto u kategoriji M45.
Na istom događaju nastupili su i turopoljski vatrogasci Kristijan Mačković-Micek i Nedjeljko Babić na utrci vatrogasaca (5,5 kilometara), koja se boduje za Vatrogasnu trkačku ligu. Babić je osvojio drugo mjesto u kategoriji M55, a Mačković treće mjesto u kategoriji M35.
Hrvački klub Velika Gorica 1991 nastupio je proteklog vikenda, 25. i 26. travnja, na 2. pojedinačnom prvenstvu Hrvatske u hrvanju na pijesku koje je održano u Zatonu, a iz natjecanja se vratio s ukupno pet osvojenih medalja te dva druga mjesta u ekipnom poretku, seniorskoj i U20 konkurenciji. Klub je nastupio s ukupno 15 hrvačica i hrvača, a ekipu je vodio trener Anri Targuš.
Najuspješniji među Goričanima bio je Roko Marinković koji je osvojio zlato u kategoriji U20 +90 kilograma. U istoj kategoriji Blago Šimić uzeo je srebro. Do srebrnih odličja stigli su i Emanuel Grgić u kategoriji U17 do 80 kilograma te Erin Fridrih u konkurenciji U17 žena do 75 kilograma. Peto odličje za Veliku Goricu donio je Mate Filipović, osvojivši broncu među seniorima do 90 kilograma.
Uz osvajače medalja, zapažene plasmane ostvarili su i Lovre Stić (4. mjesto, seniori -70 kg), Marin Vlahović (4. mjesto, seniori +90 kg), Fran Haramustek (5. mjesto, seniori -80 kg) te Filip Đukić (5. mjesto, U17 -60 kg).
Drama sa sretnim završetkom: Gorica šokirala Sesvete i ostala u borbi za kup!
Rukometaši Gorice odigrali su 33-33 u gostima kod Sesveta u četvrtfinalu Kupa Hrvatske, nakon čega je odluka morala pasti kroz sedmerce. Sesvećani su pogriješili jedanput, a to je Goričanima bilo dovoljno za veliki trijumf!
Nije situacija izgledala idealno u srijedu poslijepodne, u trenucima kad su rukometaši Gorice krenuli na kratak put do Jelkovca, gdje su ih u četvrtfinalu Kupa Hrvatske čekale favorizirane Sesvete. Iza njih bila su tri vezana poraza, uključujući i onaj posljednji, na gostovanju kod Dugog Sela, koji je možda i bio poziv na buđenje. Srećom, to buđenje dogodilo se već u prvoj sljedećoj utakmici, u 60 i nešto minuta s posebnom težinom.
Ulog je, naime, bio plasman na završni turnir Kupa, na kojem su Sesvećani svakako isplanirali biti, budući da su već nekoliko godina treća snaga hrvatskoga klupskog rukometa, odmah do Zagreba i Nexea. Međutim, i Goričani žele biti što bliže vrhu, u tom smislu Sesvete su uvijek poseban izazov, a bilo je tako i ovoga puta.
U utakmicu su igrači Mateja Miškovića ušli s golemom željom i motivom, s energijom na koju Sesvete u prvom poluvremenu nisu imale odgovor. Bilo je tako u prvih 30 minuta u nekoliko navrata i šest golova prednosti u korist Gorice, koja je do odmora sačuvala solidan kapital od četiri gola. Međutim, odmah je bilo jasno da protiv ovakvog suparnika, pred gotovo tisuću gledatelja u dvorani u Jelkovcu, neće biti nimalo jednostavno sačuvati tu prednost.
Momčad koju vodi Igor Vori sve je pokušavala u nastavku da se vrati u egal, a u tome su sredinom nastavka i uspjeli, kad su prišli na samo gol zaostatka. Opet se nije dala Gorica, u posljednjih desetak minuta naši su rukometaši ušli sa četiri gola viška, no posao je i tu bio daleko od završenog. U samom finišu zabio je prvo Lulić, a potom i Baković, kojem je Sorić obranio sedmerac, no lopta mu se odbila u ruke i pogodio je za 33-33. Imala je Gorica i zadnji napad za pobjedu, no domaći vratar obranio je pokušaj Marka Karaule.
Odluka je tako morala pasti nakon izvođenja sedmeraca, a tu je drama dosegla svoj vrhunac. Dumenčić, Ivanišević i Tomić zabili su u prve tri serije za Sesvete, a za Goricu su precizni bili Ceković, Grubišić i Karaula. Ključni trenutak tako je ispao pokušaj bivšeg igrača Gorice Mateja Svržnjaka, koji je naciljao stativu i ponudio veliku priliku svojoj bivšoj momčadi. Pogodio je nakon njega mladi Goričanin Lucas Pitt, pogodio je i Baković za Sesvete, pa je loptu odluke uzeo Andro Lopac. Uzeo i zabio za Final Four!
Goričani su, naravno, vrlo emotivno proslavili ovaj uspjeh, jer ugurali su se u elitno društvo u ovom natjecanju, zajedno sa Zagrebom i Nexeom, ali i drugoligašem Ribolom Kaštela. Marin Sorić u ovu je pobjedu ugradio 14 obrana, uključujući i četiri sedmerca, po sedam komada zabili su Karaula i Grubišić, pet Lopac, po četiri Mlakar i Komljenović…
I sad je preostalo jedino nadati se sreći u ždrijebu. Festival hrvatskog rukometa u Poreču traje od 18. do 24. svibnja, a idealno bi bilo da Gorica u polufinalu izvuče Kaštelane. Na završnici Kupa bila je Gorica i prošle sezone, ali u finalu ni lani, a ni u davnom prvom pokušaju, zasad nije uspjela doći.
CityLIGHTSprije 5 dana
CityLIGHTSprije 5 dana
CityLIGHTSprije 3 dana
CityLIGHTSprije 5 dana