Vijesti
U Parizu se natjecala s najboljim frizerima svijeta
Matea: ‘Na Svjetsko prvenstvo velike ekipe vode modele, nutricioniste, trenere, mentore pa čak i psihologe da frizere smire i opuste pred natjecanje’
Tradicija obrtništva u Velikoj Gorici je jaka, a gorički majstori svojim umijećem uspješno su se dokazivali po svijetu. Da goričko obrtništvo ne mora strahovati za svoju budućnost najbolje pokazuje i mlada gorička frizerka Matea Mesić, koja već godinama uspješno sudjeluje na međunarodnima natjecanjima. Za svoj doprinos i iznimna dostignuća u profesionalnoj uslužnoj gospodarskoj djelatnosti, kao i promicanju Velike Gorice na međunarodnim natjecanjima nagrađena je i Nagradom grada Velike Gorice Krčka vrata.
Naša sugovornica nedavno se vratila sa Svjetskog prvenstva u Parizu gdje je odmjerila snage s najboljim svjetskim frizerima. Iako joj ove godine nije pošlo za rukom obraniti prošlogodišnju broncu, pred ovom mladom i ambicioznom frizerkom sjajna je perspektiva. Ipak, teško je parirati ekipama iz Kine, Tajvana, Italije, Japana, Francuske i Švicarske koje na natjecanje dolaze s prvom malom vojskom ljudi zaduženih za ‘support’ natjecateljima.
– Mjesecima sam se pripremala za taj nastup. Konkurencija je bila strašno jaka. Dio natjecatelja uopće ne radi po salonima, već samo šiša na natjecanjima. Do nas se nalazila ekipa iz Kine čiji članovi žive od natjecanja, odnosno plaćeni su da se natječu. Mjesto da šišaju po salonima, oni osam sati dnevno vježbaju i idu po natjecanjima. Ekipu od 12 frizera pratilo je 12 modela, nutricionist, treneri, mentori i psiholog, koji je frizerima pomagao oko treme i smirivao ih – otkrila nam je Matea.
Mlada frizerka natjecati se počela već tijekom svog školovanja. Prvi put natjecala se 2015. godine na Županijskom natjecanju iz frizerstva i tamo osvojila prvo mjesto. Kako kaže, jako je zahvalna svojoj profesorici Mirjani Mikulčić koja ju je naučila osnove struke i potaknula je da krene na natjecanja. No, napretka nema bez konstantnog usavršavanja.
– Ja sam od kako sam upisala srednju školu točno znala što želim postići. Položila sam majstorski ispit i uvijek su mi moj posao i struka bili na prvom mjestu. Mlada sam i želim se maksimalno ostvariti u profesionalnom dijelu. Potrebno je i malo se žrtvovati. Tu su stalne edukacije i seminari koje treba uskladiti s radnim vremenom. Svaki mjesec sudjelujem na nekom stručnom seminaru, a nekad se to zna zaredati i dvaput tjedno. U današnje vrijeme jako je važno biti u trendu s novitetima – objasnila je mlada frizerka.
Matea trenutno radu u jednom goričkom frizerskom salonu, a prije toga radila je u Zagrebu. Želja joj je jednog dana otvoriti frizerski salon u svom gradu.
– Ovdje je moj dom, ovdje sam odrasla i započela karijeru. Znam kako ljudi dišu i stvorila sam svoj krug ljudi – kazala je Matea.
Zanimalo nas je kakve frizure vole Velikogoričanke i Velikogoričani.
– Uglavnom preferiraju klasiku. Za razliku od Zagreba, malo je onih koji traže nešto ekscentrično. Doduše, primijetila sam da u zadnje vrijeme Goričani pridaju pažnju svojim frizurama. Ponovno se u modu vraća ‘barbering’, frizure s ‘fadeovima’ i uređenje brade – objasnila nam je naša sugovornica.
Postoje tri vrste ljudi koje dolaze kod frizera. Oni koji šute, oni koji su razgovorljivi i oni koji se u frizerski zanat razumiju bolje od frizera. Upitali smo Mateu da nam ispriča kako izgleda s one strane frizerske stolice.
– Dio ljudi se upravo na frizerskoj stolici toliko se opusti da otvori dušu i podijeli svoje probleme upravo s frizerom. Kroz godine rada otupite na to i na jedno uho vam uđe, a na drugo izađe. Gorica je mala, sve se brzo dozna pa je potrebno biti i diskretan. U radu s ljudima izuzetno je važan kompromis i zdrava komunikacija. Društvene mreže dirigiraju trendove i mušterije dolaze s fotografijama frizura kakve bi htjeli, a ponekad je to nemoguće napraviti takvu frizuru s obzirom na kvalitetu kose i oblik lica. Meni je važno da moj klijent iz salona izađe zadovoljan i sretan. Važno je ispuniti njihove želje u najvećoj mogućoj mjeri, a opet paziti da im frizura pristaje. Tu se gradi jedan uzajamni odnos, a to nije uvijek lako. Jednom mi je došla gospođa s časopisom u rukama i tijekom šišanja pratila svaki moj pokret rukama. Upozorila me čak kako škare ne držim u dobrom položaju, jer ih frizer na fotografiji nije tako držao. Cijelo vrijeme listala je časopis, sliku po sliku, i pokazivala mi što navodno krivo radim. Trebalo je dosta snage za suzdržati se i objasniti klijentici razloge zašto se škare ne smiju u stvarnom životu držati kao što ih drži model na fotografiji – prisjetila frizerka.
Foto: Anes Šuvalić/Cityportal.hr
U razgovoru smo doznali da je brigu o Matejinoj frizuri preuzela njezina šefica, jer donedavno se sama šišala. Kako kaže, nije joj to predstavljalo nikakav problem. Valjda kad naučiš šišati svejedno je čija je kosa, važno je samo da je kosa. Naša 21-godišnja sugovornica uvijek je tu i za svoje prijateljice kad se požele urediti za izlazak. Uz njih, veliku podršku ima i u svojoj obitelji, čiji članovi nisu uvijek blagonaklono gledali na njezin izbor profesije.
– Mama me odgovarala od ove profesije i protivila se da upišem tu srednju školu. No, čim je vidjela da sam se pronašla u tome i krenula na natjecanja te da stvarno to volim, dobila sam njezinu punu podršku, kao i od ostatka obitelji. Zahvaljujući mojim uspjesima na natjecanjima sve više ljudi prepoznaje moj rad i traže da upravo ja radim njihove frizure. Svi moji klijenti znaju kad se pripremam za natjecanje i gdje ću nastupiti te mi i oni daju veliku podršku – istaknula je Matea.
Sport
Nove medalje za goričke taekwondoašice, Sara Prpić i Dora Habijančić srebrne
Nakon nastupa na Croatia Open, odlično su prezentirali svoj klub na Noći borilačkih sportova.
Vikend iza nas, 15. – 16. studenog u dvorani Sutinska vrela održao se G1 Croatia Open na kojem su sudjelovali i natjecateljice iz Taekwondo kluba Velika Gorica. Turnir je okupio više od 750 natjecatelja iz više od 40 država.
– Mi smo na ovom natjecanju nastupili sa šest naših sportašica, kadetkinja Lejla Lea Kajfeš, te juniorke Lana Gavrilov, Lana Horvat, Sara Prpić, Katarina Bačurin i Dora Habijančić. Turnir je bio iznimno kvalitetan i naše sportašice su odlično odradile svoj posao. Osvojili smo dva srebra i jednu broncu, te jedan plasman na 5. mjesto – komentirao je trener Igor Matić.
U konkurenciji kadetkinja -59kg Lejla Lea Kajfeš osvojila je brončanu medalju. U konkurenciji juniorki -49kg Katarina Bačurin zauzela je peto mjesto, jer je u borbi za medalju izgubila od predstavnice iz Koreje, ovogodišnje viceprvakinje Svijeta.
Sara Prpić juniorka -42kg je osvojila srebrnu medalju, nakon pobjede nad Turskom predstavnicom u finalu gubi od predstavnice iz Hrvatske. Dora Habijančić juniorka -63kg također osvaja srebrnu medalju, nakon pobjeda protiv predstavnica Austrije, Mađarske, Hrvatske u finalu gubi borbu od predstavnice iz Srbije inače 1.nositeljice na ovom turniru.
– Cure su odradile odličan posao i zaradile vrijedne bodove na Europskoj rang listi – dodao je Matić.
Inače, nakon turnira goričke sportašice sudjelovale su i na Noć borilačkih sportova gdje su svojim nastupom zaokružile uspješan dan.
Zajedno sa njima nastupili su i naši mlađi članovi te pokazali osnovne elemente taekwondoa dok su nešto malo starije cure prezentirale izvedbu poomsae (formi) u taekwondou.
Vijesti
Povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama u Velikoj Mlaki predavanje i radionica
Predavanje počinje u 17 sati, a moći ćete saznati koliko je danas nasilje prisutno u društvu, naučiti kako pomoći žrtvama nasilja, ali i kako prepoznati nasilnika.
Vijesti
VG Vodoopskrbi bespovratna sredstva za vodno-komunalni projekt
Sredstva se odnose na radove završetka financiranja izgradnje kanalizacijske mreže te izgradnju pročistača.
Sport
Put do sreće vodi preko Gorice: Jedan brani Hrvatsku, drugi osvaja Ameriku!
Kristijan Kahlina i Dominik Kotarski, dva bivša golmana HNK Gorice, gotovo istovremeno doživjeli su najljepše trenutku svojih karijera: Kale je proglašen najboljim golmanom MLS-a, a Kota je stao na gol hrvatske reprezentacije
U jednom si trenutku pod prečkom koja je ponekad u prošlosti znala biti i pogrešne visine, na travnjaku stadiona izgrađenog 1987., s vizurom koja vraća u neka prošla vremena, pred nekoliko stotina navijača, među kojima navijaju samo Bobi i njih još nekoliko… Prohladna je jesenska večer, igraš protiv nekakvog Slaven Belupa, braniš gol Gorice – sanjaš.
U drugom si trenutku već pod svjetlima najblještavijih nogometnih pozornica, na vrhuncu svoje karijere, barem trenutačnom, i shvaćaš da snovi ponekad zaista mogu postati stvarnost. I da je stvarno moguće preko jedne male, skromne Gorice, doći do, recimo, dresa hrvatske reprezentacije. Ili, možemo reći i to, do titule najboljega golmana u cijeloj velikoj i moćnoj Americi!
Snovi su se ovih dana, otprilike u isto vrijeme, ostvarili dvojici ljudi koji će se pronaći u ovom malom uvodu. Kristijan Kahlina i Dominik Kotarski kolege su po poziciji, obojica su golmani, obojica su došla u HNK Goricu oživjeti svoje karijere, dati im novi zamah, da bi se u nekom trenutku, netko ranije a netko kasnije, otisnuli na put prema vrhu. Na kojem se, shvatili ste, upravo nalaze. Kota je bio hrvatska “jedinica” protiv Škotske, a Kale je najbolji golman MLS-a. A ovo su njihove priče…
Rijeka: Susret između HNK Rijeka i HNK Gorica u 1. kolu HT Prve lige 28.07.2018., stadion HNK Rijeka, Rijeka – Hrvatski Telekom Prva liga, 01. kolo, HNK Rijeka – HNK Gorica. Kristijan Kahlina.
Photo: Goran Kovacic/PIXSELL
Kad je Kristijan Kahlina tog ranog rujna 2016. došao u Goricu, zatekao je klub iz vrha druge lige. Sezonu ranije Gorica je završila na četvrtome mjestu, pod vodstvom Damira Milinovića, i planirao se napad na prvu ligu. Takvo nešto savršeno je odgovaralo 24-godišnjem golmanu koji dotad nije uspio pronaći svoj put nakon odlaska iz Dinamove akademije. Prošao je kroz Vinogradar i Lučko, sezonu ranije proveo u slovenskom Koperu, i znao je da je u ključnom trenutku karijere. Denuncirao je Tonija Šuškovića, koji je do tad držao “jedinicu”, i krenuo prema ostvarenju snova.
Manje od dvije godine poslije, sad s Ivanom Prelecom na čelu, slavio je ulazak u prvu ligu, koju je toliko želio.
– Nikad nikoga nisam imao iza sebe, sve sam zaradio sam, i pitanje je bih li ikad dobio priliku u prvoj ligi da se sam u nju nisam uveo – znao je reći Kale u brojnim razgovorima u doba kad je bio vođa goričke svlačionice, ali i golman koji je radio ozbiljnu razliku.
Nevjerojatan profesionalac, čovjek za kojeg su suigrači govori “to ti je Robocap, čovjek se ne može ni ozlijediti, samo pritegne šaraf i evo ga na treningu”, tip koji je golmanske treninge odrađivao čak i sa slomljenim prstom, s langetom… I istinska legenda našega kluba, kapetan za primjer, što je prepoznao i Valdas Dambaruskas. Kad je ponajbolji trener kojeg je Gorica ikad imala odlazio u bugarski Ludogorec, sa sobom je poveo i svoga kapetana iz Gorice.
– Zadovoljan sam tim razdobljem. Skupio sam 36 nastupa te sezone, branio sam i u kvalifikacijama za Ligu prvaka, ali u međuvremenu je Valdas otišao, u klub su doveli novoga golmana, i ja sam shvatio da je vrijeme za odlazak – pričao je Kahlina o toj epizodi.
Sljedeći korak na njegovu putu ponudio je let preko oceana, Kale je rado prihvatio poziv iz Charlotte FC i otišao u MLS, ligu u kojoj danas igraju i tipovi kao što su Leo Messi, Sergio Busquets… I u kojoj brane tipovi kao što je, recimo, Hugo Lloris, dugi niz godina golman moćne francuske reprezentacije. U takvoj je ligi, u toj konkurenciji, Kahlina proglašen najboljim golmanom godine.
– Hvala svim mojim suigračima na velikoj potpori. Ova nagrada je ujedno i velika odgovornost jer moram pokazati da ona nije došla kao plod sreće. Nadam se da ću nastaviti i u budućnosti s kvalitetnim predstavama braniti boje Charlotte FC-a – rekao je Kale nakon što je doznao da je ovogodišnji laureat u ovom izboru.
Miljenik je navijača svoga kluba, koji nekoliko puta do posljednjeg mjesta napune stadion kapaciteta 75.000 mjesta, sa suprugom Nikolinom podiže kćerkicu i sa 32 godine – uživa.
A usput se često sjeti kluba i grada u kojem je zablistao. U kontaktu je s bivšim suigračima, znao ih je i hrabriti u teškim trenucima, a nedavno je poslao i opremu za golmanske treninge, kao prijateljski poklon.
– Goricu nikad neću zaboraviti. Gorica mi je promijenila karijeru, ona je za mene nešto posebno. Igrao sam u puno klubova, i prije i poslije Gorice, ali ovdje sam bio najduže, povezao se sa sredinom, stekao jako puno prijatelja i naravno da me vežu posebne emocije. Pratim i dalje sve što se događa, gledam svaku utakmicu Gorice, navijam, iskreno se veselim svakoj pobjedi. Odlazio sam i iz drugih klubova, ali ni sa jednim nisam imao vezu kao s Goricom – kaže Kale.
Dominik Kotarski uspio se izboriti za transfer iz Gorice kroz samo 28 nastupa… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL
Dominik Kotarski, s druge strane, neće emitirati takve emocije. Dečko iz Bedekovčine tako se nekako postavio od prvog dana svog dolaska u Goricu. On je došao odraditi posao, profesionalno i kvalitetno, a to je i učinio. Bez puno priče, bez filozofije, brzo i lako.
I oduvijek je bio takav. Talentiran, posvećen radu, maksimalno ozbiljan, nogometaš koji ne spada pod uhodane stereotipe. Rano se oženio, kao da je općenito nešto ranije odrastao, a s takvim karakteristikama nije posrnuo ni kad je bilo teško. Bio je još tinejdžer kad je odlučio napustiti Dinamo i prihvatiti poziv iz nizozemskog velikana Ajaxa. Nije bilo lako izboriti se za priliku, koliko god je bio strpljiv, pa je odabrao drugi put.
I stigao na posudbu u Goricu. Predsjednik Črnko je prepoznao šansu, ugradio je u ugovor o posudbi opciju otkupa za milijun eura, što se u startu činilo vrlo ambicioznim. A onda se, kad je stigla ponuda od dva milijuna eura, pokazalo jako pametnim! Bio je 28 puta na golu Gorice, ostavio iza sebe neke jako pamtljive partije i vrlo brzo postao zanimljiv tržištu. Najuporniji i najkonkretniji je bio grčki PAOK, uz zaradu od čistih milijun eura za klub…
U Grčkoj brani sjajno, toliko dobro da je i izbornik Dalić odlučio dati mu šansu u situaciji kad je Livaković odrađivao suspenziju zbog crvenoga kartona. Posao je i ovoga puta odradio, pogađate, profesionalno i kvalitetno, pokazavši da može ozbiljno konkurirati i za “jedinicu” reprezentacije. E, tako to izgleda kad ostvariš snove.
Kale i Kota moraju biti i pokazatelj kako svoj posao radi dugogodišnji trener golmana u HNK Gorici Siniša Klafurić, legenda turopoljskog nogometa, a sasvim sigurno mogu biti primjeri za Ivana Banića, Karla Žigera i svakog sljedećega golmana koji dođe u Goricu, klub koji ih voli lansirati u visine…
Vijesti
Stop smeću! Mladi i vatrogasci iz Čičke Poljane pozivaju na akciju čišćenja mjesta
Potrebna vam je samo dobra volja, a pridružiti im se možete od 11 sati.
-
HOTNEWSprije 2 danaFOTO Prometna nesreća kod Leggiera, naoružajte se strpljenjem
-
Vijestiprije 5 danaTuropoljski tjedan ‘Večere za 5’ otvara radnica u ugostiteljstvu Branka: „Volim kuhati, ali nemam za koga“
-
HOTNEWSprije 4 danaGoričanka Branka osvojila je 37 bodova: Ivan predjelo nije mogao probati zbog alergije
-
HOTNEWSprije 4 danaMještani Gradića pozivaju se na oprez! Provaljeno u garaže i obiteljske kuće
