Sport

U Mičevcu igrali prvaci hrvatske Dinamo, Hajduk i Zagreb

Josip Rulek Rauš i Klas zriju zajedno

Objavljeno

prije 5 godina

3. travnja 2020.

Objavio/la

Mato Paviša

Dogodilo se to prije 10 godina. Dopisnik Sportskih novosti i tadašnjeg Glasnika Turopolja dobio je verbalni bodljikavi kaktus od Josipa Rulek Rauša iz Mičevca koji je već tada imao 61 na leđima.

– Zajedno smo prije 43 godine igrali u dresu juniora Radnika (generacija Željka Plepelića Belog, Stjepana Kovačića, Ivice Mikulčića..) i suparnicima trpali u mrežu, a danas kao sportski dopisnik zaobilaziš starog prijatelja, Mičevec i NK Klas. Zaslužujemo pozornost kao i ostali – u svom stilu, teško dokučivo šalom ili ozbiljno, kritizirao je tada karizmatičan Rauš, koji je taj nadimak dobio po negdašnjem napadaču zagrebačkog Dinama. Kritika je uvažena i nakon obilaska kompleksa Klasa, složili smo se da je bila na mjestu. Evo što smo tada napisali.

23.03.2019. Mičevec – Jedinstvena županijska nogometna liga, 18. kolo: NK Klas – NK Vatrogasac (Zdenci). Foto: David Jolić/cityportal.hr

Samo desetak kilometara jugoistočno od zagrebačkog Jelačić placa prema Velikoj Gorici nalazi se prigradsko naselje Mičevec i lokalni nogometni klub Klas. Već više od 30 godina, alfa i omega ovog člana Jedinstvene županijske lige je u turopoljskoj ravnici priznati nogometni djelatnik, danas tajnik kluba Josip Rulek Rauš. Imaju se Mičevčani čime podičiti i zaslužuju pažnju, dapače i respekt. Sređenom infrastrukturom ponosili bi se i daleko jače rangirani klubovi. Unutar nove, markantno svježe oličene ograde, dočekalo nas je veliko asfaltirano parkiralište, manji pomoćni i kvalitetni glavni teren s podzemnim automatiziranim navodnjavanjem, te betonsko igralište za mali nogomet, a sve omeđeno mladom crnogoricom. Posebna priča je sportski dom Klasa u dvije etaže. Izvana nova fasada, a iznutra “apoteka”. U prizemlju klupski kafić sa šefom Dubravkom Kuzmićem i ostale za nogomet potrebne prostorije s modernim kupatilima i sanitarnim čvorom, sve blistavo opločeno. U potkrovlju pak, dvorana specifičnog stila za veća okupljanja, dvije kancelarije ili možda prostrane sobe za obitavanje, prostor za čajnu kuhinju, svlačionice za suce..Podovi se sjaje jer parket je svježe lakiran a na redu je montiranje namještaja. Zgrada ima centralno grijanje i klimu.

03.06.2018. Mičevec – Jedinstvena županijska nogometna liga, 29.kolo NK Klas – NK Lomnica. Foto: David Jolić / cityportal.hr

Evo što je tada kazao Rulek.

– Od grada Zagreba dobivamo naknadu za hendikep što smo u blizini gradskog deponija za otpad u Jakuševcu. Sredstva idu preko grada Velika Gorica i troše se strogo namjenski i planski. Zahvaljujemo na pomoći Stjepanu Žordić, Zajednici sportskih udruga grada Velika Gorica i predsjedniku Nenadu Črnko, zatim bivšem predsjedniku MO Mičevec Vladi Štarkelju, sadašnjem Ivici Barukčiću, mještanima Mičevca kao i trinaestorici članova Uprave kluba. Njihovom zaslugom dobivena sredstva na pravi način su oplođena -rekao je prije 10 godina Rulek.

Mora se odmah istaknuti, da je u međuvremenu još mnogo toga dorađeno i ušminkano. Predsjednik Klasa prije 10 godina bio je Ivan Haluga, dopredsjednik Vjeko Veldić a među najaktivnijima spomenuti su još Mladen Brdek, Mladen Janković, Slavko Bedeković (domar), Damir Haluga (voditelj omladinskog pogona), Slavko Rulek..Trener seniora bio je Damir Dittrich, kadeta Petar Rebernišak, starijih pionira Alen Nikolac, mlađih Emir Duranović i limača Mišo Majurec. U Mičevcu su jako ponosni jer su imali priliku ugostiti tada sve šampione samostalne Hrvatske. Zaslugom dopredsjednika Veldića, 2001. u Mičevcu je igrao Hajduk, godinu kasnije Dinamo i Zagreb. Eduardo Da Silva, kasnije i reprezentativac države, prvu utakmicu u modrom dresu odigrao je upravo u Mičevcu. U Dinamu je igrao i bivši pionir Klasa Igor Barukčić a prve nogometne korake u Mičevcu je napravio Matija Špičić, ondašnji prvotimac prvoligaša Zagreba. I na kraju, Klas i danas nakon 10 godina igra u Jedinstvenoj županijskoj ligi gdje objektivno i pripada te nesmetano zrije s Josipom Rulek Raušom.

Povezane teme:sportski vremeplov

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 6 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 8 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 10 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.