Godine prolaze, izmjenjuju se ljeta, jeseni, zime i proljeća, a u svijetu HNK Gorice neke se stvari ne mijenjaju. Predsjednik kluba uporno je Nenad Črnko, direktor kluba od prvoga dana je Darko Blažinčić, oružar je bio i ostao Franjo Kovačić zvani Pevec, a na terenu je – Krešimir Krizmanić. Prošao je put od talentiranog juniora, preko klinca koji izrasta u ozbiljnog igrača, sve do ovoga što je danas. A danas je jedna od najčvršćih karika kluba, igrač bez kojeg je teško zamisliti početnih 11, iako su pojedinci nedavno imali i takvu ideju…

Do subote navečer Krizma je u dresu Gorice skupio ukupno 138 nastupa, a rubrika “golovi” i dalje je bila prazna. Potrajalo je to i 61 minutu ogleda s Dinamom na Gradskom stadionu, a onda je Jurica Pršir izveo korner, a Krešo Krizmanić naletio na tu loptu i probio golmana Zagorca. Emotivno je proslavio svoj prvi HNL gol u dresu svoga kluba, ukupno drugi, a tim je potezom i prestao biti igrač s najviše nastupa u HNL-u bez ijednoga gola. Od subote je tu ulogu preuzeo Lokomotivin stoper Jon Mersinaj.

– Da, znao sam za taj podatak… Evo, sad neka malo zezaju Mersinaja, ha, ha… – rekao je Krizmanić u razgovoru za 24sata, koji dan nakon što se riješio neslavne titule.

Nije baš da je Krizma svojim potezom izazvao euforiju na stadionu, jer tribine su i ovoga puta bile priklonjene gostima iz Zagreba, a čak je i naljutio konobara iz lokalnoga kafića, koji je žestoko psovao igrače kluba iz svoga grada.

– Je*eš takav klub, za Dinamo zabije dečko iz Gorice, a u Gorici nema nijednog igrača iz Gorice… – lupetao je bijesni konobar, misleći na Darija Špikića, a nemajući pojma da je gol upravo zabio dečko koji cijeli život živi jedva stotinjak metara od njegova radnog mjesta.

Krizma je, naime, domaći dečko, doduše jedan od rijetkih koji su nosili dres našega kluba u prvoligaškim godinama iza nas, ali i izuzetak koji potvrđuje pravilo da nije nimalo jednostavno iz svoje škole izbaciti domaćeg prvoligaškog igrača.

Gorica je u 28 utakmica protiv Dinama izborila jednu pobjedu i doživjela 22 poraza, a u subotu je došla do petog remija… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

– Nisam nikome posebno posvetio gol, čak nisam još stigao ni počastiti suigrače – rekao je Krešo pa dodao:

– Sretni smo zbog boda, ali prevelikog slavlja u svlačionici nije bilo. Bod protiv Dinama uvijek je dobar, ali svejedno ostaje žal što smo ostali bez pobjede, budući da smo taj gol za 2-2 primili u 86. minuti. S druge strane, Mbuku je zabio stvarno fantastičan gol, tako da si nemamo previše toga za zamjeriti.

Otkad je ušao u seniorski nogomet, Krizmanić je obrambeni igrač, time se može objasniti činjenica da je toliko dugo čekao na prvi gol u HNL-u, ali tijekom svog nogometnog puta nazabijao se on golova.

– Počeo sam u Kurilovcu, u Udarniku, budući da je tamo krenuo i moj stariji brat. Išao sam s tatom na njegove treninge, pratio ga, pa i sam počeo trenirati s nekih sedam godina. Bio sam tamo dvije godine, zatim jednu u Hrvatskom dragovoljcu, a u Goricu sam došao 2010. na poziv tadašnjeg trenera Perice Vidaka, s deset godina. Igrao sam u to vrijeme desno krilo, zabijao golove, pa onda naglo izrastao, završio prvo na beku, a onda i na stoperu. I evo me, tu sam i sad – prepričao je Krizma svoju karijeru u nekoliko rečenica.

U posljednjih nekoliko prijelaznih rokova pričalo se o njegovu odlasku, spominjali su se u tim pričama i njemački Mainz, i ukrajinski velikan Dinamo Kijev, kao i još neki klubovi, ali Krizma je i dalje tu.

– Prije nekoliko godina službenu ponudu je poslao francuski Saint-Etienne, ali klub me nije pustio. Bilo je i ljetos upita iz nekih klubova, ali još sam tu. Iako, lagao bih kad bih rekao da želim cijelu karijeru provesti u Gorici, naravno da bih se volio okušati u jačoj sredini – priznaje Krešo, koji ne dvoji previše kad treba odabrati s kim se najteže nositi na terenu.

– Najteže je čuvati Petkovića i Livaju, a od onih koji više nisu u HNL-u izdvojio bih Miereza, Drmića i Gavranovića. Što se klubova tiče, najteže je igrati protiv Dinama. Mislim da su, bez obzira na sve poteškoće, daleko najjača momčad lige. Pa pogledajte samo kakve igrače imaju na klupu. Taj Mbuku, koji je nama zabio, došao je iz Augsburga, a u Bundesligu se baš i ne može zalutati… – ističe Krešo.

Trenutačno je lijevi bek, iako se najbolje osjeća na poziciji stopera, no i sam će reći da je spreman zaigrati gdje god ga trener vidi. I bit će tako sve dok i sam ne završi na nekoj ekskluzivnijoj, ali i lukrativnijoj adresi. Nakon šest i pol prvoligaških sezona, zaslužio je…

E, sad bi najbolja fora bila da Šibenik uzme Rajka Vidovića…, glasila je poruka koja je stigla nakon što je Gorica imenovala dotadašnjeg trenera Šibenika Marija Carevića nasljednikom Rajka Vidovića. Bilo je to popraćeno i s nekoliko “smajlića”, jer to bi baš bilo fora, ali manje od mjesec dana kasnije upravo to će se i dogoditi. Nije šala, nego je vrtuljak koji se zanimljivo zavrtio u svijetu HNL-a…

Čeka se još službena potvrda, ali vijesti iz Dalmacije kažu kako je stvar riješena, sportski direktor Mario Brkljača odabrao je svog prijatelja Vidovića za trećeg trenera Šibenika ove sezone, nepunih osam mjeseci nakon što je dotadašnjem treneru trećeligaša Kustošije u ruke dao klupu kluba u kojem je u to vrijeme provodio sportsku politiku. Carević je započeo sezonu, naslijedio ga je Marko Kartelo, koji će se sad vratiti na mjesto voditelja nogometne škole, a Vidović će dobiti drugu priliku u HNL-u.

I da nije tih trenerskih rošada, prva sljedeća prvenstvena utakmica Gorice bila bi posebna, jer sjećamo se i dalje svi onog ludog proljeća 2023., kad je Željko Sopić sa svojim igračima u jurišu za pamćenje prestigao upravo Šibenčane i poslao ih u drugi rang natjecanja. Samo jedna sezona bila je potrebna Šibenčanina da se vrate u najviši rang, pa je zanimljivo bilo vidjeti i prvi sljedeći okršaj ovih dvaju klubova ove sezone, u kojem je Carevićev Šibenik zapucao dva zicera na otvaranju, a Vidovićeva Gorica to iskoristila i došla do prve pobjede u sezoni.

Nepuna tri mjeseca poslije, Gorica će se vratiti na Šubićevac prvi put nakon onih čudesnih 4-0 iz proljeća 2023., pobjede koja je utabala put prema ostanku u ligi, a uloge će biti zamijenjene. Carevićeva Gorica doći će u goste Vidovićevom Šibeniku, što će od te utakmice učiniti teški nogometni “rollercoaster”. Kao da nije bilo dovoljno zabavno što se Carević vraća na stadion na kojem je donedavno bio doma, sad će još i Vidović biti na drugoj strani.

Međutim, neće to biti i prva sljedeća utakmica Gorice, ima do tog trenutka još posla, jer ovog četvrtka će Goričani igrati utakmicu osmine finala Kupa Hrvatske, u gostima kod Varaždina. Nekome se učinilo da je logična odluka pozicionirati ovu utakmicu usred reprezentativne stanke, pa će Carević svoju momčad povesti u goste klubu kojeg je također vodio u jednom razdoblju svoje karijere u reduciranom izdanju. Manje će tu Gorici nedostajati mladi reprezentativci Ante Sušak i Luka Vrzić, puno više reprezentativac Konga Merveil Ndockyt, koji će s afričkoga kontinenta na aplikacijama pratiti što njegovi suigrači rade u baroknom gradu. U kojem je Carević nedavno i debitirao, i to porazom 2-1.

Ukratko, ništa na svijetu nije bolje od HNL-a…

O klubu koji pruža jedinstvenu priliku djeci s teškoćama da se integriraju s vršnjacima bez teškoća, o Judo klubu osoba s invaliditetom ‘Fuji’ moći ćete čuti i upoznati se s njihovim radom na ovotjednom izdanju ‘Matičinog četvrtka’. U Područnu knjižnicu Galženica stići će trenerice i osnivačice Marina Drašković i Sanja Delladio.

Klub je osnovan u kolovozu 2012. godine i prvi je takav registrirani klub u Hrvatskoj. Danas broji više od 60 članova, a zbog velikog interesa postoji i lista čekanja. Programi su prilagođeni individualnim potrebama članova, s fokusom na motorički razvoj, zabavu, zajedništvo, te stjecanje samopouzdanja.

Spomenimo kako je Drašković posvećena uključivanju djece i mladih s različitim vrstama invaliditeta u inkluzivni judo, a dodatnim usavršavanjem i obrazovanjem omogućuje članovima kluba da imaju prilagođene treninge i individualiziranu podršku. Autorica je knjige “Judo za osobe s cerebralnom paralizom”, predsjednica i glavna trenerica Judo kluba osoba s invaliditetom “Fuji”.

S druge pak strane tu je i suosnivačica kluba Delladio koja je strastvena zagovornica inkluzije te radi na europskim projektima i programima koji unapređuju kvalitetu života osoba s invaliditetom kroz sport. Kroz Parasportski savez Velike Gorice razvija dostupnost sporta u lokalnim osnovnim školama za djecu koja nisu u mogućnosti pratiti redovnu nastavu tjelesne i zdravstvene kulture.

Upoznavanje s djelovanjem kluba i sportsko druženje u sklopu 308. Matičinog četvrtka je u 19 sati.

Velikogoričke mažoretkinje sa Svjetskog kupa u Italiji vratile su se s devet medalja, od čega je čak sedam zlatnih. Sudjelovale su na natjecanju koje se od 9. do 10. studenog održalo u talijanskoj Pistoii, a na kojem je sudjelovalo 40 timova iz devet europskih zemalja.

Foto: Velikogoričke mažoretkinje

Goričke predstavnice odradile su 16 koreografija kroz tri dobna uzrasta te tri različita rekvizita – štap, pom poni i mace.

– Djevojke i djevojčice na put su krenule 8. studenog te su dan prije natjecanja iskoristile za turistički posjet Pisi. Nakon drugog iscrpna dana natjecanja, jučer s u ranim jutarnjim satima punim dojmova vratile su se kući – rekla nam je trenerica Lucija Bešlić.

Foto: Velikogoričke mažoretkinje

A evo i rezultata. Zlatne su bile Marijeta Cvitan u solo izvedbi sa štapom u kategoriji kadeta, u duo štapu u istoj kategoriji nastupile su Matea Buntak i Lana Krilčić.

Prvo mjesto u mini formaciji sa štapom osvojile su Marijeta Cvitan, Matea Buntak, Lana Krilčić, Tena Rak i Lucija Lah. Zlato je osvojila i velika formacija sa štapom u sastavu Marijeta Cvitan, Matea Buntak, Lana Krilčić, Tena Rak i Lucija Lah, Zara Stepanić, Kiara Maršić i Ema Šprihta.

U kategoriji juniora, Tia Gašpert bila je najbolja u izvedbi solo mace, dok su se u trio mace izvedbi zlatom okitile Tia Gašpert, Franka Knežević i Sita Križetić.

Foto: Velikogoričke mažoretkinje

Još jedno zlato osvojila je mini formacija mace u kojoj su nastupale Tia Gašpert, Franka Knežević, Sita Križetić i Katja Školneković

Tia Gašpert osvojila je i broncu u kategoriji juniora solo štap te u sastavu trio štap gdje je nastupala s Frankom i Stiom Knežević.

– Ovo natjecanje vjetar je u leđa svim Velikogoričkim mažoretkinjama za predstojeću sezonu, koja je u samom početku, a ovaj Svjetski kup samo je jedan u nizu projekata na kojima će sudjelovati – rekla nam je trenerica Lucija Bešlić.

Foto: Velikogoričke mažoretkinje

Goričke osvajačice medalja imale su i doček za pamćenje, roditelji su ih dočekali u velikom stilu balonima, bakljama, plakatima…i time pokazali međusobnu podršku i zajedništvo.

Foto: Velikogoričke mažoretkinje

Foto: Velikogoričke mažoretkinje

Foto: Velikogoričke mažoretkinje

Adventske vjenčiće, razne božićne ukrase i dekoracije moći ćete i ove godine pronaći na ‘božićnom stolu’ ispred crkve Blaženog Alojzija Stepinca, javljaju Buvljakuše.

Tradicionalna je ovo humanitarna prodaja uoči blagdana koji su pred nama, a s ciljem kako bi pomogle sestrama Ivi i Loreni Rinčić.

Unikatne i ručno rađene ukrase moći ćete kupiti 17. i 24. studenog na sve tri jutarnje mise, a ove godine prodavat će se i ispred crkve Presvetog Srca Isusovog u Velikoj Mlaki. Također poslije sve tri jutarnje mise.

– Posjetite nas i uvjerite se u divote koje su vrijedne ručice napravile za ovaj najljepši blagdan u godini. Vidimo se i vole vas vaše Buvljakuše – poručile su ove goričke humanitarke.

Foto: FB Buvljakuše