Sport

U Krapini “čekirali kartu” za Križevce: Gorica prošla Zagorec u Kupu

Nogometaši Gorice u 1/16 finala SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa pobijedili Zagorec u Krapini 2-0 i u osmini finala izborili ogled s Radnikom iz Križevaca, koji je iznenađujuće iz natjecanja izbacio lanjskog finalista Šibenik

Objavljeno

prije 2 godine

27. rujna 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nedaleko Hušnjakova brda, na kojem je Dragutin Gorjanović Kramberger pronašao ostatke “pračovjeka”, na stadionu smještenom u okruženju koje se jedino može opisati kao pitoreskno, podno šumovitog brdašca, nogometaši Gorice odradili su posao u srijedu poslijepodne. Četiri dana nakon treće pobjede u nizu došli su i do četvrte zaredom, ovoga puta u Kupu, u šesnaestini finala, a “žrtva” je ovoga puta bio domaći NK Zagorec, lider 3. NL Centar, lige u kojoj su i naši Lukavec i Kurilovec.

– Dobro je što smo rano poveli, to nam je olakšalo posao, ali bila je ovo utakmica kao i svaka druga, s dobrim i manje dobrim detaljima – u jednoj rečenici sažeo je pomoćni trener Mensur Mujdža viđeno u 90 krapinskih minuta.

Travnjak je bio neobično bogat raslinjem, dojam je bio da je trava i ponešto viša od pet dozvoljenih centimetara, ali Gorica je i u takvim uvjetima, u šarenom sastavu, došla do pobjede 2-0 i prolaska među 16 najboljih u lovu na Rabuzinovo sunce. Radošević je na golu mijenjao Banića, u zadnjoj liniji šefovao je kapetan Mario Maloča, uz kojeg je bio 20-godišnji imenjak Matković, dok su bokove držali Munksgaard i Leš. Marko Soldo u sredini terena je čuvao leđa Kapulici i Šroleru, a prema naprijed su napadali Blummel, Jurić i Matavž.

Zagorec ima kvalitetnog trenera u mladom Ivanu Zubiću, ima i vrlo zanimljivog Brazilca Christiana De Souzu, a imao je domaći sastav i ponešto prigoda da zagorča život Gorici. Umjesto toga, naš je prvoligaš poveo u 11. minuti, nakon što je Šroler ubacio iz slobodnjaka, Leš vratio u sredinu, a Matavž proslijedio za strijelca Marija Matkovića. Bio je to prvi nastup mladog Zagrepčanina od prve minute, drugi ukupno u prvoj momčadi Gorice, a prvi gol zabio je iz blizine, doslovno uguravši loptu u mrežu.

– Uvijek je lijepo zabiti prvi gol, ali to je otprilike sve što imam za reći na tu temu – skromno je govorio Matković nakon utakmice koju će, prema svemu sudeći, pamtiti još neko vrijeme.

Imala je Gorica i stativu preko Solde, imao je Zagorec i prečku u završnici prvoga dijela preko Stiperskog, a bilo je i još nešto prilika na obje strane u tih prvih 45 minuta. U nastavak je trener Dinko Jeličić ušao s Lennyjem Ilečićem umjesto Matavža, a razvoj situacije u tih prvih 15-ak minuta drugog dijela doveo je do toga da je strateg Gorice u 59. minuti u igru poslao Pršira, Mrzljaka i Ndockyta. U završnici je ušao i Nikola Vujnović, da bi u 85. minuti upravo on bio čovjek koji je prelomio utakmicu. Ubacivanje je ovoga puta došlo iz kornera, lopta je završila na drugoj vratnici, a tamo je bio 26-godišnji Crnogorac, koji je potpisao svoj drugi gol u sezoni.

Uz manje poteškoće, u izdanju koje se ne može nazvati idealnim, ali i uz odmor za najveći dio prvotimaca, Gorica je tako preskočila prepreku na koju je već naišla prije četiri godine i mjesec dana. Krajem kolovoza 2019. u istoj ovoj fazi Kupa završilo je čak 10-0 za Goricu, tom prilikom na našem stadionu, u situaciji u kojoj se Zagorec prikazao u kudikamo lošijem izdanju nego ove srijede.

– Sve pohvale protivniku, pokazali su da su dobro posloženi i da mogu zaprijetiti, ali nama je važno da smo nastavili svoj pozitivan niz, a da su pritom uspjeli i dati predah nekim važnim igračima. U svemu tome posebno je važno da budemo spremni za subotu i Varaždin, a vjerujem da će tako i biti – govorio je na kraju priče asistent Mujdža.

Šef stručnog stožera Dinko Jeličić upisao je, dakle, i četvrtu pobjedu u četvrtoj utakmici na goričkoj klupi, a Varaždin će biti ogroman izazov. Treće gostovanje u nizu donosi protivnika koji je vrlo kvalitetan i neugodan, ali pokazala je i Gorica da je takva.

Niz ide dalje, neka ni ne stane…

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 1 sat

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 7 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.